RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 30 (2004)

Rukopis primljen 24. V. 2004. Prihvaen za tisak 1. X. 2004.

UDK 811.163.42'272 Pregledni lanak

Mate Kapovi

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, HR-10000 Zagreb mkapovic@ffzg.hr

JEZINI UTJECAJ VELIKIH GRADOVA

Svrha je rada prikazati jezini utjecaj etiriju najveih gradova u Hrvatskoj Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka na svoju iru okolinu. Rad pokazuje kako se govornici iji organski idiomi znatnije odstupaju od standarda u nastojanju da govore standardom zapravo, poglavito na prozodijskoj i neto manje na fonemskoj razini, ne prilagoavaju standardu nego govoru gradskoga sredita svoje regije mislei pritom da govore standardnije iako se nerijetko tako zapravo ak jo i vie udaljuju od standarda.

Uvod
Najvea su etiri hrvatska grada Zagreb, Split, Rijeka i Osijek raspodijeljena manje-vie pravilno na podruju Hrvatske tako da svaki od njih ini naravno sredite svojega dijela Hrvatske, koju moemo tako ugrubo podijeliti na 4 regije1. Ta etiri dijela Hrvatske gravitiraju svojim sreditima, navedenim gradovima, ne samo gospodarski, socijalno, prometno i drugaije, nego i jezino, a to je ono to nas ovdje zanima. Zagrebu tako gravitiraju meu ostalima prostori Hrvatskoga zagorja, Meimurja i kajkavskoga podruja juno do Karlovca te kajkavsko podruje na istok prema Slavoniji; Splitu gravitira itavo tokavsko (uglavnom u zaleu, ali i proireno u zadnjih pola stoljea do obale) i akavsko podruje (uza samu obalu i na otocima) od Zadra do Korule (s sreditima kao to su Zadar i ibenik), Rijeci gravitira Istra (s manjim unutarnjim sredi1 Naravno, za neke se dijelove Hrvatske, kao za one u Slavoniji na podjednakoj udaljenosti izmeu Zagreba i Osijeka, ili za veliko podruje dosta udaljeno i od Rijeke i od Splita, ili za krajnji jug Hrvatske s manjim sreditem u Dubrovniku, ne moe rei da pripadaju ijednomu od tih etiriju dijelova Hrvatske.

97

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

tem Pulom), najsjevernije Hrvatsko primorje, Gorski kotar i kvarnerski otoci, a Osijeku itav istoni dio Slavonije, gotovo do Poege, na zapadu, i Baranja. Stanovnici se podruja koja gravitiraju tim gradovima kao svojim sreditima kada ele govoriti standardnim jezikom, ili misle da njime govore, povode se za odreenim obrascima govora tih gradova za koje oni misle da su standardni ili njemu bliski (za razliku od obiljeja njihovih lokalnih govora) premda, kako emo vidjeti, ti obrasci esto uope nisu blii standardnomu jeziku od njihovih polaznih idioma, dapae, katkada su i mnogo dalji. Tako primjerice, u elji da govore standardnim jezikom, ili barem kakvim neutralnim, opim govorom, akavci iz Istre, s kvarnerskih otoka ili iz najsjevernijega Hrvatskoga primorja govore zapravo manje-vie idiomom grada Rijeke, kajkavci iz Hrvatskoga zagorja govore opim govorom grada Zagreba, Slavonci govore osjekim govorom, a akavci se primjerice s Hvara ili Braa prebacuju na splitski idiom. Valja napomenuti da to ne vrijedi samo onda kada govornici jednoga od tih podruja dou u dotini grad koji je sredite njihova podruja nego i za veinu sluajeva kada govornici iz tih podruja odu u drugi dio Hrvatske. Oni e i tada govoriti blisko govoru njihova grada-sredita, npr. akavci e s Krka govoriti rijeki, starotokavci iz Slavonije osjeki (dakle novotokavski), a akavci s Braa splitski, ne samo kada dou u dotine gradove nego i kada primjerice dou u Zagreb. Preuzimanje je osobina dominantnoga sredinjega grada uglavnom ogranieno na prozodiju i fonologiju. Morfologija su i sintaksa tu manje bitne s obzirom na to da su u svim etirma gradovima manje-vie ujednaene prema standardnom jeziku2 (iako tako prije, dijakronijski gledano, nije bilo). O prozodiji emo govoriti neto vie, a kao primjer fonoloke prilagodbe gradu-sreditu moemo istai zamjenu opreke akavskoga // ~ /t/ jednim, srednjim // u govornik-akavaca koji gravitiraju budi Splitu, budi Rijeci, a razlog je tomu taj to te opreke u dotinim gradovima (za razliku od njihove okoline) nema. Tako se oni zapravo udaljuju od standardnoga jezika jer je i opreka // ~ /t/ puno bolja u odnosu na standardni jezik (umjesto tokavske opreke // ~ //3), nego njezina neutralizacija4. Jezina je situacija u velikim hrvatskim gradovima i njihovu okruju i uope sociolingvistiki jako zanimljiva i zahvalna tema.
Tako su u svim etirma gradovima u suvremenom govoru veine stanovnika primjerice ujednaeni DLI mn. (gradovima, enama), s malo ostataka starijih ili drugaijih nastavaka u konzervativnijih ili starijih govornika. Ipak, razlika u morfologiji ima: npr. u Splitu -a umjesto -o u glagolskom pridjevu radnom (bija, govorija), -l u zagrebakih konzervativnijih govornika (bil, govoril) ili akavski kondicional glagola biti bin, bi, bimo, bite umjesto bih, bi, bismo, biste u Rijeci. 3 Za razliku od akavskoga palataliziranoga /t/, tokavsko je // zapravo sliveno [t], dakle afrikata, a ne okluziv. 4 Valja napomenuti da neki govornici ipak uvaju svoje organsko /t/ i kada se trude govoriti
2

98

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

Zagreb
Kako rekosmo, Zagrebu jezino gravitiraju sljedea okolna podruja, mahom kajkavska: Hrvatsko zagorje sjeverno od Zagreba, Meimurje, kajkavsko podruje juno od Zagreba (prema Ozlju, Karlovcu i Sisku) i kajkavsko podruje istono od Zagreba (prema Krievcima, Vrbovcu i Ivanigradu). Govornici se kajkavskih idioma tih krajeva, kada pokuavaju govoriti standardnim jezikom, pribliavaju u nekim aspektima govoru Zagreba, to ide u korak s tradicijom stare opekajkavske koin i tradicijom kajkavskoga knjievnoga jezika koji je takoer izvorno bio zasnovan na zagrebakom govoru5. Utjecaj je zagrebakoga govora najvidljiviji u podruju prozodije. Kajkavski govori openito u svojim naglasnim sustavima poznaju razliku triju naglasaka: kratkoga silaznoga ( ), dugoga silaznoga ( ) i neoakuta (staroga dugoga uzlaznoga) ( ) uz prednaglasnu duljinu ( ) (npr. krava, meso, sa, glava). Zagrebaki je pak suvremeni urbani naglasni sustav, onakav kakvim govori veina dananjih stanovnika Zagreba koji su ondje roeni6, jednonaglasan, dinamiki. To znai da postoji samo jedan silinski naglasak (obiljeje je takva naglaska samo silina, ne i intonacija), fonetski esto poludug, najee bez razlikovne duljine i u takvu se sustavu rijei kr'ava, m'eso, s'ua i gl'ava izgovaraju s posve jednakim naglaskom bez ikakve oprjeke. Mjesto je naglaska uglavnom ujednaeno. Mnogo je rjei isti takav sustav, ali s ouvanom oprjekom po duljini (kr'ava, ali m'eso, s'ua, gl'ava). Ako je oprjeka po duljini fonetski i ouvana, ona se ne rabi za razlikovanje rijei. Takvu se jednonaglasnomu dinamikomu sustavu, kada ele govoriti standardno ili nelokalno, priklanjaju i govornici kajkavskih organskih idioma. Tako oni dolazei u Zagreb umjesto krava (to se u kajkavskom uglavnom fonetski ostvaruje jednako kao i zagrebaki kr'ava), meso, sa i glava govore kr'ava, m'eso, s'ua i gl'ava. Isti takov izgovor rabe esto i u govorenju u javnim prilikama, u koli i sl. S obzirom na to da oksitonez tipa glava ili zakon u standardu nema (tokavski je glva, zkon), jasno je da se takva oksitoneza, esta u bednjansko-zagorskom ili donjosutlanskom dijalektu kajkavskoga, uklanja kada kajkavski govornici pokuavaju govoriti standardnije pa onda preuzimaju zagrebaki naglasak gl'ava, z'akon (a takav je naglasak,bar mjestom naglaska, blii standardnomu glva, zkon, to je razlogom preuzimanju zagrebablie standardu ili kada govore primjerice u javnosti ili na televiziji. Obrnut se sluaj moe vidjeti npr. u pjevaa ajete koji razgovarajui, primjerice, na televiziji govori upravo nekakvom rijekom koin i ima jedno srednje //, da bi im pone pjevati na svojem zaviajnom akavskom idiomu odmah sljedeega trenutka izgovarao akavsko /t/. 5 Usp. ojat i dr. 1998: 912. 6 Ovo stoji i za govornike zagrebake kajkavtine i za govornike zagrebake tokavtine. O tome i o tradicionalnim zagrebakim kajkavskim govorima vidi vie u ojat i dr. 1998.

99

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

koga naglaska). Pritom uglavnom zadravaju nestandardno mjesto naglaska u primjerima kao zamsli ili ova umjesto kojega govore zagrebaki zam'isli i o'uva s jednako nestandardnim mjestom naglaska (usp. standardno zmisl, uva). Valja takoer rei da gornjosutlanski i meimurski dijalekt, kao i opi zagrebaki govor, imaju samo jednonaglasni dinamiki sustav bez oprjeke po duljini. Na razini se fonologije preuzima ostvaraj jata kao /je/ iz zagrebake tokavtine: bj'el, mlj'eko, svj'et, vj'era itd. Valja rei da bi trebalo dodatno istraiti kako, kada ele govoriti standardno, govore govornici onih kajkavskih podruja koja gospodarski gravitiraju Zagrebu, ali iji se organski kajkavski govori nalaze u izravnom dodiru s novotokavskim govorima (npr. u azmi7 ili u Sisku i oko njega) i u koje novotokavski naglasni sustav sve vie prodire ili u kojima supostoji i kajkavski i tokavski naglasni sustav. ini se da takvi govornici, u nastojanju da govore standardom, ne uzimaju zagrebaki prozodijski sustav nego novotokavski, koji im je blizak iz svakodnevnoga ivota (jer su im novotokavci susjedi ili sumjetani i jer utjee i na njihov organski idiom), a poduprt je medijima iz kojih se takoer uje.

Split
Splitu, kako rekosmo, gospodarski gravitira, ugrubo reeno, itavo podruje od Zadra do krajnjega juga Hrvatske, ukljuujui i zalee Dalmatinske zagore i jadranske otoke srednje i june Dalmacije (jezino su utjecajna i sredita kao Zadar ili ibenik). No tu valja odmah rei da se gospodarsko gravitiranje ne poklapa s jezinim gravitiranjem, odnosno jezinim utjecajem. To je zato to Splitu gravitiraju ne samo akavsko podruje uskoga obalnoga pojasa te otok srednje i june Dalmacije, iji se naglasni i fonoloki sustavi bitno razlikuju od standardnoga, nego i podruje tokavskoga dalmatinskoga zalea, Dalmatinske zagore te makarskoga i dubrovakoga primorja. Kako je govor tih tokavskih krajeva fonoloki i naglasno uglavnom jako blizak standardu, govornici se iz tih krajeva nemaju potrebe prilagoavati splitskomu govoru (kao to to ine govornici organskih akavskih idioma, jer je govor dananjega Splita, kojemu gospodarski gravitiraju, blii standardu od njihovih organskih idioma, to se npr. naglasnoga sustava tie), nego se nastojei govoriti standardnije samo rjeavaju naglasaka koji bi izvan podruja njihova mjesnoga govora mogli zvuati udno (kao pola ili donla umjesto standardnoga poela i donijela), a inae uglavnom zadravaju svoj uobiajen naglasak jer se on, kako rekosmo, naelno poklapa sa standardnim. Naglasak se pak akavskih idioma uglavnom bi7

Usp. Zeevi 2000.

100

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

tno razlikuje od standardnoga poloajem u rijei (kao i kajkavski, prosjean akavski sustav ima 3 naglaska: , i , a osim prednaglasne duljine moe imati i zanaglasnu duljinu): glava, zaspati, koj, G. jd. vod itd. Tako se govornici akavskoga, ele li govoriti standardno, prebacuju na splitski izgovor koji je blii standardnomu zato to je tradicionalni splitski akavski govor ve otprije jako potokavljen (kao i veina drugih primorskih mjesta u Dalmaciji) zbog velika pritiska doseljenih tokavaca. Tako prosjean Splianin mlae dobi (stariji fetivi Spliani jo mogu imati stari akavski naglasak) ima novotokavski etveronaglasni sustav ( , , , )8, npr. glva, vde umjesto akavskoga glava, vod, a najuoljiviji je ostatak akavskoga naglaska dvostruki naglasak (Doppelakzent) u mnogim primjerima kao to su lpata, vjnk, zspati koji predstavlja prijelaznu fazu izmeu novotokavskoga lpata, vjnk, zspati i akavskoga lopata, vojnk < vojnk, zaspati. Takov je dvostruki naglasak jako est u cijeloj Dalmaciji gdje se god sreu novotokavski i akavski sustav9. Kao prijelazan oblik izmeu organskoga voda i standardnoga vda, takav je dvostruki naglasak jako est u akavaca koji se trude govoriti standardno. Na razini fonologije, akavci koji uglavnom svi razlikuju // i /t/, trudei se govoriti standardno, paradoksalno uklanjaju tu razliku i izgovaraju oba fonema jednako oponaajui splitski izgovor u kojem te razlike nema.

Rijeka
Rijeci kao regionalnomu sreditu gravitira Istra, rijeko zalee (Gorski kotar), Hrvatsko primorje do Novoga10 te kvarnerski otoci (ponajprije Krk i Cres). Iako je tradicionalni govor Rijeke bio akavski ekavski (Rijka se zapravo izvorno zvala Rk), danas se rijeki urbani govor teko moe smatrati akavskim. Osim intonacije i akavizama, kao to je ve spomenuto kondicionalno bin, bi i sl., malo je akavskoga ostalo u rijekom urbanom idiomu koji je nastao zbog ve8 Neki akavci pri prelasku s akavskoga na novotokavski naglasni sustav ne usvajaju u potpunosti novotokavski sustav, tj. ne usvoje novotokavski kratki uzlazni naglasak ` nego ga primjerice zamjenjuju kratkim silaznim , npr. govore vda umjesto voda/vda ili kao na iovu i oko Zadra s kanovakim dugim uzlaznim umjesto npr. vda. 9 U Zadru je primjerice takov dvostruki naglasak jo jai nego u Splitu kod nekih govornika. Ondje se npr. sljedei primjer moe izgovoriti i isto tokavski: na_ktu, i s dvostrukim naglaskom: na_kt, ali ak i posve akavski: na_kt u odreenim situacijama (ostvaraji predstavljaju manje-vie slobodne varijante, trea je najrjea). 10 U Novom Vinodolskom i u junijem Senju nema toliko rijekoga jezinoga utjecaja kao prestina jer su ondje u intenzivnu dodiru akavski govor starosjedilaca i novotokavski govor doseljenik iz zalea tako da tamonji akavci, ele li govoriti standardom, preuzimaju uglavnom novotokavski, a ne rijeki dinamiki naglasni sustav.

101

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

lika mijeanja mnotva doseljenika. Tako je i u Rijeci, kao i u Zagrebu, nastao jednonaglasni dinamiki sustav bez duljinske oprjeke pa je naglasni sustav rijeki i zagrebaki u najveoj mjeri jednak (to je esto i predmet komentiranja obinih ljudi). Razlike su jako male, primjerice zagrebaki n'e_moe prema rijekomu ne_m'oe, ili zagrebaki n'oi prema rijekomu no'i i sl. Tako govornici akavskih idioma oko Rijeke, koji su u naelu tronaglasni ( , i , uz duljinu prednaglasnu, a u nekim govorima i zanaglasnu), ele li govoriti standardom, preuzimaju rijeki jednonaglasni dinamiki sustav. Tako oni umjesto en, sa govore 'ena, s'ua11. Takoer, s obzirom na to da rijeki urbani govor ne razlikuje // i //, govornici izvornih akavskih idioma koji odreda razlikuju // i /t/ preuzimaju rijeko srednje //. To dodue ne vrijedi za sve govornike jer odreen dio njih zadrava svoje akavsko /t/ govorei i standardom. Valja istai i da je gradski govor Pule naglasno u velikoj mjeri slian rijekomu i takav se jednonaglasni dinamiki sustav moe smatrati i regionalnom koin (pa se gdjegdje i iri na tetu izvornih mjesnih akavskih sustava), iako je bitno napomenuti da akavski u Istri i okolici u posljednje vrijeme sve vie dobiva na prestiu kao autohton govor toga dijela Hrvatske.

Osijek
Osijek je sredite cijele istone Slavonije, Baranje i hrvatskoga dijela Srijema. On je gospodarsko sredite toga dijela Hrvatske, a i jezini uzor za veinu seoskih idioma toga dijela Slavonije. Osjeki gradski govor ima novotokavski etveronaglasni sustav. On se kao takav razlikuje od dobroga dijela starotokavskih govora okakih sela u Slavoniji koja imaju stariji petonaglasni sustav ( , , , , ) s prednaglasnim i zanaglasnim duljinama, npr. krava, meso, rka, nga, ali sa. Takav se sustav odlikuje i bitno razliitom distribucijom naglasaka od standardne, novotokavske, npr. nog, kobasca, vel itd. ele li starotokavci govoriti standardno, kao uzor im slui osjeki novotokavski sustav pa onda govore nge, kobsica i vl. Tako se dogaa da starotokavac koji u svojem organskom idiomu govori ovam doavi u Zagreb (gdje se veli o'uvam s naglaskom na istom mjestu), ne zadrava taj svoj izvorni naglasak (iako bi to teoretski bilo mogue u ovakvim sluajevima s obzirom na to da se mjesto naglaska ovdje poS obzirom na to da ondje nema tokavskoga utjecaja, logino je da se akcentuacija tipa vod zamjenjuje onom tipa v'oda, a ne kao u junoj Dalmaciji vd ili vda gdje postoji jak tokavski utjecaj. U Senju se, gdje postoji jak utjecaj doseljenih tokavaca Bunjevaca, osim tipa v'oda (vda) javlja umjesto izvornoga senjskoga akavskoga vod i prelazno vd i novotokavsko vda (Zeevi 2000). Ondje je situacija slina junodalmatinskoj.
11

102

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

klapa sa zagrebakim, a s osjekim ne), nego govori dosljedno osjeki, novotokavski uvam.

Zakljuak
esto se zamilja ovakva idealna situacija govornik govori doma i u svom okruju mjesnim idiomom, a ako je u koli, na televiziji ili u kakvoj drugoj slubenoj prilici govori standardom ili se bar trudi njime govoriti. A standard je dakako ono to se ui u kolama i svima je jasno kakav bi taj standard morao biti, odnosno zvuati. No ipak nije tako, sociolingvistika je situacija ipak poprilino zamrenija i iz ovoga je to izloismo u tekstu jasno da postoji bitna razlika izmeu standarda kakav je propisan u knjigama i kakvim ga zamiljaju jezikoslovci i onoga za to ljudi misle da je standardno, pogotovu govorimo li o prozodiji ili fonemima. Na razini morfologije, primjerice, prosjenomu govorniku nije teko shvatiti da su oblici tipa enam, enah, enami dijalektalni, a da je oblik enama za sva tri oblika standardan, no shvatiti je standardni prozodijski sustav prosjenomu ovjeku ipak puno tee ako je posrijedi netokavac. Pokazali smo da se ljudi kada ele govoriti standardnije, pogotovu na razini prozodije, ne povode za apstraktnim i teko dohvatljivim standardnim sustavom (kojega najee ni ne poznaju), nego za raspoloivim sustavom oblinjega velikoga gradskoga sredita kao to su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Tako kajkavac iz Hrvatskoga zagorja ili akavac iz Istre ne zamjenjuje svoje organsko vod standardnim vda, nego oblikom v'oda koji odgovara standardnomu samo mjestom naglaska, a kako se kae u Zagrebu, odnosno Rijeci. Jednonaglasni dinamiki sustav Zagreba i Rijeke, s obzirom na to da ima ujednaeno povueno mjesto naglaska (koje se nipoto ne podudara sa standardnim!) djeluje kao jezini uzor govornicima akavskih i kajkavskih govora iji naglasni sustavi radikalno odstupaju od standardnoga. To je ono to se tim govornicima ini standardnim, iako to zapravo nije, a to je i ono to se pouava u kolama na tim podrujima kao standardna prozodija (u Istri i Hrvatskom zagorju primjerice) ako nije posrijedi uitelj tokavac s obzirom na to da je standardna prozodija zbog svoje iznimne kompliciranosti jako teka za usvajanje. Paradoksalno je pritom to se takvi govornici, pokuavajui se pribliiti standardu usvajanjem govora gradskoga sredita (koji doista morfoloki i sintaktiki i jest blii standardu od okolnih govora12), zapravo nerijetko jo
Ve spomenusmo npr. ujednaene nastavke DLI mn. u urbanim govorima svih etiriju velikih gradova. akavski govori u Istri i Dalmaciji, kajkavski u Zagorju i starotokavski u Slavoniji uglavnom imaju starije, neujednaene nastavke. U takvim su osobinama govori velikih gradova doista standardniji od okolnih mjesnih govora i govornici se tih mjesnih govora oponaajui govor velikih gradova u tom pogledu doista mogu pribliiti standardu za razliku od drugih opisanih sluajeva.
12

103

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

vie udaljuju od standarda primjerice usvajajui jedno // umjesto da zadre svoju organsku oprjeku // ~ /t/, koja bi svakako bolje odgovarala standardnoj oprjeci // ~ // nego rjeenje da se potpuno ukine ta oprjeka. Ovomu zasigurno negativno pridonosi i tokavski purizam koji brani akavsko razlikovanje // i /t/ i doputa samo tokavsku varijantu toga razlikovanja (pa se to onda primjenjuje u kolama gdje uiteljice ispravljaju djecu kada govore akavsko /t/). Takoer, pitanje je "slii" li doista preuzimanje zagrebakoga i rijekoga izgovora tipa gl'ava doista vie standardnomu glva od izvorna, organskoga izgovora glv (ili glava u nekim govorima). Gl'ava prividno ima isto mjesto naglaska kao i glva, no glv uva duljinu, a i poklapa se s novotokavskim standardnim glva time to ima silinu na mjestu tokavske visine na drugom slogu rijei glva (slog je poslije uzlaznoga naglaska u tokavskome uvijek visok, to je trag stare naglaenosti). S obzirom na sve to, postoji li pravi razlog da uiteljica u koli u Istri primjerice ispravlja djecu ako kau glv u gl'ava? Teko, a jo manje ako ispravlja akavsko /t/ u //. ini se da je hrvatski obrazovni sustav, kao i hrvatsko jezikoslovlje, jo previe uronjeno u devetnaestostoljetni preskriptivni standardizam13, no to je neka sasvim druga pria

Literatura:
KALOGJERA, DAMIR 1997. Descriptivists or social activists: a dilemma in sociolinguistics. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 42, 211224. KALOGJERA, DAMIR 2003. Biljeke o dijalektu u drutvu i u nastavi jezika u Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini II: teorijska razmatranja, primjena (ur. D. Pavlievi-Franievi & Melita Kovaevi). Zagreb: Naklada Slap, 171179. MAGNER, THOMAS F. 1978. City Dialects in Yugoslavia. American Contributions to the Eighth International Congress of Slavists (Zagreb and Ljubljana, September 3-9, 1978). Ohio: Slavica Publishers, Inc., 465482. PAVLOV, ANTE 2003. Pogled na dijalekatsku jezinost i identitet. Diskrepancija 78, 6774. OJAT i dr.1998. Zagrebaki kaj, govor grada i prigradskih naselja. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. ZEEVI, VESNA 1989. Status greaka u usmenoj komunikaciji na standardnom jeziku, Govor 6/1, 5364. ZEEVI, VESNA 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
13

Vidi o slinom vie u npr. Kalogjera 2003, Pavlov 2003.

104

Mate Kapovi: Jezini utjecaj velikih gradova Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97105

The linguistic influence of the big cities

Summary The aim of this article is to show the linguistic influence of the four biggest cities in Croatia Zagreb, Split, Rijeka and Osijek on their surrounding region. The article shows that the speakers of the organic idioms considerably farther from the standard when trying to speak the standard do not really adjust their speech to the standard but, mainly on the prosodic and somewhat less on the phonemic level, tend to adapt their manner of speaking to the speech of the town center of their region and while thinking they are speaking more standardly they are really getting even farther from the standard. Kljune rijei: utjecaj velikih gradova, sociolingvistika, standard Key words: the influence of the big cities, sociolinguistics, standard

105