Sarajevski proces 1983.

godine

Na 32. sjednici Predsjednitva CK SKBIH prvu taku dnevnog reda Informacija o djelovanju neprijateljskih snaga sa pozicija muslimansskog nacionalizma predsjednik predsjednitva CK Hamdija Pozderac na licu mjesta je preimenovao u Informacija o djelovanju neprijateljskih snaga sa pozicija nacionalizma u republici u cjelini s time da bi teite rasprave trebalo da bude na ovom djelovanju kleronacionalizma sa pozicija Islamske zajednice i nacionalizma iz muslimanske strukture. Pozderac je sa savremenog stajalita savremenu politizaciju islama vezao za Iransku revoluciju i ishodinost drutveno- politikih problema iz religijske osnove u nanovijem islamskom preporodu. Interpretirajui idejne osnove inkriminirane grupe muslimanskih intelektualaca, njeno razumijevanje islama, panislamizma i odnosa muslimana i nemuslimana, istakao je da to praktino predstavlja zahtjev za etnikom istotom BiH i za organizovaje islamske drave kao izraza moralnih koncepata islamske religije. On je mladomuslimanski pokret optuio za antikomunizam, panislamizam, suradnju s okupatorom i za to to su sebe smatrali zatitnikom muslimanskih interesa. Cilj im je islamizacija Bosne i stvaranje islamske drave u BiH. Iz grupe muslimanskih nacionalista istraga je otvorena protiv 14 lica, od kojih su 11 iz Sarajeva, a po jedan u Tuzli, Zenici i Bihau. Ministar policije Duko Zgonjanin naveo je da je ova grupa viestruko povezana s inostranstvom, Beom, Istanbulom, Teheranom, Bagdadom.. Pozderac je bio za to da se izda saopenje za javnost o djelatnosti te grupe. Dilema je jedino bila u tome da li se moe javno saoptavati presjecanje jedne grupe, a da prethodno nije utvrena krivica. Rjeenje je naeno tako da se izda saopenje sa stanovita opravdane sumnje i da je pokrenut postupak , a da javni tuilac istovremeno djeluje.

5.

Od poetka 80tih vodi je silovita antiislamska kampanja u Jugoslaviji koja je

najvie forsirana iz Srbije a u kojoj e rtva biti i Bosna i Hercegovina. Ova antiislamska kampanja bila je vezana za dogaaje na Kosovu gdje su Srbi smatrali da nezadovoljstvo Albanaca i njihove demonstracije iz 1981. imaju vezu i korjen u islamskom fundamentalizmu

koji svoj korjen opet vue iz Teherana (Islamska revolucija u Iranu iz 1979). Iako je islamska zajednica tvrdila da sa dogaajima na Kosovu nema apsolutno nita i da je u potpunosti lojalna dravi u srpskoj javnosti upravo su nju smatrali direktno odgovornom za irenje fundamentalizma. U tom kontekstu optuivano je i bh komunistiko rukovodstvo da podrava taj fundamentalizam. Upravo u tom svjetlu treba posmatrati i suenje grupi muslimanskih intelektualaca tokom 1983. koje je poznato i kao Sarajevski proces. Bh rukovodstvo uglavnom je podlijegalo tom pritisku koji je stvaran na njega. Ve u aprilu 1983. na sjednicama CK SKBiH se raspravlja o djelovanju neprijateljskih snaga sa pozicije nacionalizma te se saoptava da je istraga otvorena protiv 14 lica iz grupe muslimanskih nacionalista od kojih je 11 i Sarajeva a po jedan iz Tuzle, Zenice i Bihaa. Pojedini diskutanti su vidjeli spregu laikog nacionalizma i klerikalizma, tenju da se preuzmu ak i neke institucije (Orijentalni institut) ali su problematizirane i novoosnovane institucije(Islamski teoloki fakultet i Zagrebaki islamski centar). Mikuli je ove dogaaje smjetao u borbu protiv radnji i dogaanja usmjerenih na destabilizaciju Jugoslavije. Postoje miljenja da je Sarajevski proces pripreman dui period i da je kao voa ove grupe trebao biti optuen Husein ozo a u toku 1983. u komunistikom rukovodstvu se vodila rasprava i o tome da li da se u grupu optuenika uvrsti i dr. Ahmed Smajlovi. Na kraju rasprave unutar Partije zakljueno je da javni tuilac da saoptenje za javnost da se radi o jednoj organizovanoj grupi koja se upustila da naruava ustavni poredak da se objave imena lanova grupe i da se uvrsti Mikulieva napomena da se radi o razbijanju bratstva i jedinstva. Zakljueno je da u Osloboenju treba poeti objavljivati djelove Parergona te Biljeke uz roman o Talu Dervia Suia u kome se on obruio na muslimane. Takoer mediji su se prihvatili posla da bi javnost to bolje uvjerili da se radi o muslimsnkom nacionalizmu, razbijanju bratstva i jedinstva, irenju pansilsmizma itd. Jugoslovenska diplomacija trebala je da prati reakcije iz inostranstva i da ih pokua ublaiti, posebno one iz islamskog svijeta. Hapenja u okviru istrage su izvrena u aprilu, uhapen je vei broj ljudi a do samog suenja se nije znalo kome je namjenjena kakva uloga. Oni koji su odbili da sarauju uglavnom su bili optueni. Suenje je zavnino poelo 18.7. 1983. uz enormno zanimanje i nekorektno praenje od strane medija. Na kraju optunica je teretila grupu od 13 osoba na elu Alijom Izetbegoviem. To su: Omer Behmen, Hasan engi, Ismet Kasumagi, Edhem Biaki, Ruid Prguda, Salih Behmen, Mustafa Spahi, Husein ivalj, D. Lati, Melika Salihbegovi, Dervi urevi i ula Biaki. Tadanji reis Naim Hadiabdi traio je prijem kod vlasti da

bi se raspitao za uhapene vjerske slubenike a od grupe i njenih aktivnsoti se ogradio. Ahmed Smajlovi, predsjednik Strajeinstva Islamske zajednice U BiH pokuao je da stane u njihovu odbranu. Javni tuilac u ovom predmetu bila je Edina Reidovi dok je optuene, izmeu ostalih, branio i beogradski advokat Rajko Danilovi. U Jugoslaviji, to je zanimljivo, najveu podrku optuenim dvala je beogradska inteligencija na elu sa D. osiem koji e ak osnovati i jedan Odbor za slobodu miljenja i izraavanja. Meutim, ta podrka bila je prije svega jedan iri koncept sveukupne hiper kritike socijalizma i zahtjev za njegovo ruenje a nikako stvarana podrka ovoj grupi. Tokom istrage i suenja primjenjivane su vrlo brutalne metode, niz svjedoka mjenjao je svoje iskaze (Karakteristian je sluaj Seada Seljubca koji je toko suenja ak tri puta mijenjao iskaz) dok je kao osnovni akt koji se stavljao na teret voi grupe A. Izet. bio rukopis Islamska deklaracija. Tokom suenja R. Prguda je umro a grupa je osuena na ukupno 91 godinu zatvora. Najvie je osuen Izetbegovi, na 14 godina, s tim da e biti puten i pomilovan 1989.