Gračanički Glasnik Br. 23

sadraj
23
POVODOM
Postdejtonski dani teku - ta nam to rade i ta nam se to
deava? .......................................................................................................................6
Zlatko Duki
TEME
Prirodni resursi podruja etovulja kod Graanice ....................... 12
Rusmir Djedovi
O fosilima na podruju sela Piskavica kod Graanice................... 25
Izet Spahi
Neke razvojne karakteristike seoskih naselja
graanike opine ............................................................................................. 28
Damir Dafi
Print-tel info servis Opine Graanica, uspostava i
funkcionisanje ..................................................................................................... 36
Omer Hamzi
ZAVIAJ
O prosvjetnim prilikama na podruju sreza Graanica
od 1945. do 1955. godine ............................................................................. 42
Salih Avdi
Serhatlije mala etnoloka skica ............................................................. 56
Fikret Ahmedbai
Likovi zaviaja: Alija Gazibegovi primjer predanosti
poslu i zadatku .................................................................................................. 59
Omer Hamzi
PROLOST
Povijesni pregled arheolokih istraivanja u
okolini Graanice .............................................................................................. 64
Edin akovi
Jedan pogled na historiografsku literaturu o srednjovjekovnom
gradu i staroj damiji u Sokolu kod Graanice .............................. 80
Omer Hamzi
Hasan-aga Beirovi Peki legenda sa ljute krajine, suborac
Husein-kapetana Gradaevia ................................................................. 87
Sadik ehi
UDK 930.85
ISSN 1512-5556
Prilog poznavanju kulturnih, vjerskih i kolskih prilika na
podruju dananje opine Doboj Istok tokom
tridesetih godina 20. stoljea ................................................................... 100
Rusmir Djedovi
O sveanom otvaranju Ahmed-paine damije u Graanici
nakon temeljite rekonstrukcije 1916. godine ................................. 107
Mina Kujovi
RIJE
Skica za portret sugraanina: Nijaz Omerovi,
akademski slikar .............................................................................................. 112
Atif Kujundi
Tri novele ............................................................................................................ 119
Nijaz Omerovi
Nove knjige ........................................................................................................ 126
LISTOVI
Listovi graanikog kalendara od 17. 10. 2006.
do 02. 05. 2007. ................................................................................................ 136
DODATAK
Kulturno-historijski portreti lokalnih zajednica Evrope:
Fleury-les-Aubrais (Francuska) ............................................................... 148
Priredio: Omer Hamzi
Glosar novih autora ...................................................................................... 155
contents
UDK 930.85
ISSN 1512-5556
ON THE OCCASION OF
Post-Dayton Days Continues What Are Tey Doing to Us and
What Is Happening? ..........................................................................................6
Zlatko Duki
TOPICS
Nature Resources of the etovulja Region Near Graanica .... 12
Rusmir Djedovi
About Fossils in the Piskavica Village Near Graanica ................. 25
Izet Spahi
Some Development Characteristics of Villages of the
Municipality Graanica ................................................................................. 28
Damir Dafi
Print-tel Info Service of the Municipality Graanica,
Establishment and Function ....................................................................... 36
Omer Hamzi
HOMELAND
Educational Occasions in Graanica District Between
1945 and 1955 ................................................................................................... 42
Salih Avdi
Serhatlije - a Small Ethnic Overview ....................................................... 56
Fikret Ahmedbai
Homeland Personages: Alija Gazibegovi - an Example of
Devotion to the Job and to the Duty .................................................... 59
THE PAST
An Historic Oversee of Archeological Exploring in Graanicas
Surroundings ....................................................................................................... 64
Edin akovi
One View on Historic Literature About Medieval Town
and Old Mosque in Soko, Near Graanica.......................................... 80
Omer Hamzi
23
Hasan-aga Beirovi Peki Legend from the Border Area, a
Captain Huseins Fellow Soldier ................................................................ 87
Sadik ehi
Contribution on the Cultural, Religious and School
Occasions on the Doboj-Istok Municipality During
the Tirties of 20
th
Century .................................................................... 100
Rusmir Djedovi
Solemnly Opening of the Ahmed-paa Mosque in Graanica,
After Its Reconstruction in 1916 ........................................................... 107
Mina Kujovi
THE WORD
A Sketch for Portrait of Fellow-citizen: Nijaz Omerovi,
Academic Painter........................................................................................... 112
Atif Kujundi
Tree Novels ..................................................................................................... 119
Nijaz Omerovi
New Books ....................................................................................................... 126
PAGES OF GRACANICAS CALENDAR
Pages of Gracanicas Calendar from 17
th
October 2006
Till 20
th
May 2007 .......................................................................................... 136
Omer Hamzi
APPENDIX
Cultural Historic Portraits of Local Communities in Europe:
Fleury - Les - Aubrais (France) ................................................................ 148
Arranged by Omer Hamzi
Glossary of New Authors. ......................................................................... 123
5
povodom
Zlatko Duki Postdejtonski dani teku
- ta nam to rade i ta nam
se to deava?
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
6
ZLATKO DUKI
B
OSNA I Hercegovina boluje od hroni-
ne dejtonske bolesti, koju niko stvar-
no i ozbiljno ne lijei, a kojoj lijeka
s ovakvim odnosima u zemlji i svijeta pre-
ma nama teko da e uskoro biti i, kona-
no, kojoj je zasad izvjesna jedino sudbina da
bude moneta za potkusurivanje rauna ve-
likih i monih (Evrope i Amerike) u srei-
vanja balkanskih, evrojugoistonih i evrop-
skih (ne)prilika
Umjesto eljenog snijega i jo eljenije
kie, u etiri prva mjeseca 2007. godine imali
smo nastavak pravog pljuska dogaaja, infor-
macija i zbivanja, koji prosto nagoni na polu-
apokaliptino pitanje iz naslova. Sve, ama ba
sve to nam se u ovoj godini desilo, ide na-
ruku uvjerenju da dejtonski zamrena Bosna
i Hercegovina sve vie t o n e, da su odnosi
sve komplikovaniji i sve bezizlazniji i da per-
spektive u vezi s evropskom budunou iz
dana u dan otuno hlape.
Ovoj, samo na prvi pogled sumornoj kon-
turi nae slike, teko se makar bila razlog
da nekom od italaca, u prvi mah, ba to
padne na um moe prigovoriti pesimizam i
depresivnost. Naprotiv, ona hoe da bude re-
alan odraz stanja, koje bi se, bar samo uslov-
no, moglo redukovati na tri kljuna simpto-
ma hronine bolesti od koje patimo: (1) po-
stizborno smirivanje terena, koje, ni sedam
mjeseci iza 1. oktobra 2006. godine, nije do-
nijelo nita no-vo, a kamoli bolje; (2) nasta-
vak upornog opstruiranja i svakovrsnog, ak
i najotvorenijeg primitivno-nacionalistikog
koenja reformi, ustavne i policijske najpri-
je, koje ide dotle da se ostraeno klikne Bie
onako kako mi elimo ili nikako, makar dole
u pitanje evropske integracije, te (3) ekstrakt-
posljedica prave antibosanskohercegovake
politike histerije, primarno uzgajane u Re-
publici Serpskoj, u vidu plaanja penala za
neispunjavanje obaveza najprije kroz pro-
longiranje rokova za potpisivanje Sporazu-
ma o stabilizaciji i pridruivanju, a onda i
ostalih kanjenja.
Svojevrstan kamen-mea, koji je samo
utvrdio rovovske pozicije nacionalne isklju-
ivosti i njenih najveih korifeja, bila je pre-
suda Meunarodnog suda pravde u Hagu,
iz februara 2007. godine. Presuda u tubi
Postdejtonski dani teku -
ta nam to rade i ta nam
se to deava?
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
7
Bosne i Hercegovine protiv Srbije (SR Jugo-
slavije), osim to je nova potvrda goleme po-
litike prostituisanosti i pervertiranosti me-
unarodne zajednice, istim simptomima je
oplemenila pravdu i pravinost. Jer, kae pre-
suda, genocid je bio samo u Srebrenici, a Sr-
bija, kao drava-agresor, nije organizovano i
planski htjela unititi nijedan narod i dra-
vu BiH... Kao da mi nismo bili tu, vidjeli to,
osjetili, znamo dobro, platili smo sve to...
Dejtonska nakarada, iz koje je odavno
ishlapio zrakoprazni argument da je dobro
rjeenje, jer je zaustavljen rat tako se dva-
naestu godinu manifestuje kao dalje ponia-
vanje i gaenje dostojanstva ne samo rtve
agresije, ve i onih, koji su spremni oprostiti
zlo i zloine radi generacija koje dolaze
ali, ne i zaboraviti ono to nam se desilo.
Meunarodna zajednica, ta god da to
znai i ta god se pod tim podrazumijeva-
lo, sve loije se snalazi i sve nespretnije po-
naa, kako vrijeme ide. Bilo bi smijeno, da
nije alosno i, ak, surovo tvrditi da se OHR
(ili ono to je od njega ostalo) ovdje pona-
a kao slon u staklarskoj radnji. Nikad se to
nee priznati, ali je jasno da je prologodinji
dolazak ostarjelog i isluenog, 80-godinjeg
Kristijana varca ilinga na mjesto visokog
predstavnika ist promaaj i to bar iz dva
razloga: prvo, zato to je rije o ovjeku, koji
bioloki teko da moe racionalno funkcio-
nisati i drugo, zato to je u pitanju simpati-
ni ikica, koji esto odaje utisak nekog kome
nije ba najjasnije da li je netom doao u - ili
upravo poao iz sirote Bosne i Hercegovine.
Da nije tako, ne bi odnedavno, naizgled
spontano, ali ne i neprimjetno, varc ilin-
gov posao faktiki poeo raditi njegov prvi
zamjenik, rabijatni (za svaki sluaj) Ame-
rikanac Raf Gregorijan. Iako nominalno
drugi ovjek OHR-a, Gregorijan u svoje ruke
preuzima sve vanije konce. varc iling se,
tako, sprema za to da uredno ode iz ove ze-
mlje i da se, najzad, nae u stanju koje jedino
prilii njegovim godinama (ne)zasluenoj
penziji.
Naravno, uloga i efkasno (ne)djelovanje
svijeta u BiH, ogleda se i na druge naine, ne
samo na personalnom planu. ak bi se mo-
glo rei da taj isti svijet Banjaluka i Milorad
Dodik vjeto i talentovano vuku za nos.
Kad se tome doda i nedavno skandalozno ot-
krie Engleza Defrija Najsa, biveg tuio-
ca u procesu Slobodanu Miloeviu, o tome
da je glavna haka tuiteljica Karla del Pon-
te svojedobno napravila tajnu (podzemnu)
pogodbu sa Beogradom dopustivi sakriva-
nje od javnosti kljunih tajnih dokumenata,
koji bi potvrdili agresiju i genocid, eto nam
moralno-politike, bolje kazano krajnje a m
o r a l n e ravni na kojoj se mora posmatrati
aktuelno, ali bogme i stanje Bosne i Herce-
govine sutra.
Plus, naravno, Kosovo. Iako se mnogi
ugledni i neugledni politiari, nai i tui, sa-
tre od erupcije demagokih foskula o tome
da je Kosovo problem drave Srbije, da nema
veze s nama i da je rjeavanje tog problema
jedna, a guva na naem terenu posve druga
pria, stvarno makar i ne uvijek vidljivo
deava se neto posve drugo. I drukije.
Stari i provjereni Evropin ljubavnik Be-
ograd je odavno morao biti naisto s tim da
gubi Kosovo. I bio je. Ali, mudro i politi-
ki kvarno, zapravo precizno p r o r a u n
a t o, nastojao je i uspjet e proftirati u toj
prljavoj igri. Na iji raun? Zna se na ra-
un slabijeg, ranjivijeg i nemonijeg. Dakle,
na raun Bosne i Hercegovine. Jer, ne zabo-
ravimo, u toj istoj Bosni i Hercegovini, na
pola njene teritorije, Beograd ima svoje po-
uzdane saveznike, advokate i neku vrstu kr-
tice koja iznutra potkopava perspektive i
aktuelno stanje BiH. Mladen Ivani, Milo-
rad Dodik, Igor Radojii aktuelna udar-
na banjaluka trojka, ne samo da otvara ki-
obran u Banjaluci kad god padne kia u Be-
ogradu. Ona, istovremeno, zajedno s mno-
gim drugim u svojim dvorima, svaku pomi-
sao ka ureenju, jedinstvenom i zajednikom
nastupu unutrar BiH ili u njeno ime, u startu
minira. Jo se, dakle, strasno sniju mitoman-
ski snovi o nebeskom narodu i o jednoj dravi
u kojoj e on ivjeti.
Treba li nam za ovo bolja potvrda od sra-
mne reakcije predsjedavajueg Predsjedni-
tva BiH Neboje Radmanovia na nedavnu
odluku druge dvojice lanova Predsjednitva
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
8
Harisa Silajdia i elj-
ka Komia o tome da se
Srbiji uputi apel da izvr-
i svoje obaveze iz presude
Suda pravde u Hagu? Tre-
ba li, uz to, jo i potvrda u
obliku teze da se o hvata-
nju Mladia i Karadia
vie ozbiljno i ne govori?
Jer, to je oito postalo dru-
gorazredno pitanje. I zato
je u pravu bivi haki zva-
ninik Greem Bjuit, koji
tvrdi u jednom intervjuu
- da Radovan Karadi i
Ratko Mladi nikad nee
biti uhapeni!...
Kao da to mi nismo
znali...
A sad da se vratimo na
ona tri kljuna simptoma
bolesti, od koje boluje ova
zemljica, a u kojoj ni neki
najodgovorniji ljudi nisu
svjesni, s jedne strane, oz-
biljnosti boljke, a s druge
strane ni vlastite nemoi
i nesposobnosti da joj nau
terapiju.
Jo jesenas, odmah poslije izbora, a pogo-
tovo kasnije, moralo je iole pismenijem i oba-
vjetenijem Bosancu i Hercegovcu tani-
je, onome kome je stalo do ove zemlje, a ne
do toga da se prisloni lijevo ili desno od nje
pasti u oi da probosanskohercegoval-
ke snage n i s u p o b i j e d i l e. Preciznije:
za razliku od kompaktnosti i homogenizira-
nosti izbornog tijela u RS-u, druga polovi-
na zemlje je ostala u inferiornom poloa-
ju. Najprostije kazano: s ove strane entietske
linije nema ni priblino takvog kalibra, koji
bi bio dorastao iskljuivosti, ovenskoj siro-
vosti, primitivizmu i bahatosti politikih po-
bjednika s druge strane.
ak i kad bi se desilo da, u politikom i
biolokom smislu, takav neko u Federaciji i
postoji, pitanje je ta bi se desilo zbog toga
to ovdje nema ni minimuma potrebnog je-
dinstva i mogunosti dogovora. Jer, ako se
na Vladu Federacije ekalo pola godine, ako
je vie od pola kantona tek s prvim mjeseci-
ma 2007. dobilo vlade, ako se u Hercego-
vako-neretvanskom kantonu i Mostaru
ni do dan-danas (kraj aprila 2007.) nije po-
stigao dogovor kako se ozbiljnim, pouzda-
nim i odgovornim moe nazvati ikakva pria
o vlasti, o razvoju, o pravljenju drave?
Presudno za dalje p o t a p a nj e per-
spektiva i gaenje nade, bilo je ali samo di-
jelom svojevremeno cijepanje HDZ-a na
dvije stranke. Pravi problem je nastao poslije
izbora. Oba HDZ-a i Ljubiev i oviev
misle da su ekskluzivni i jedino kvalifko-
vani predstavnici Hrvata u BiH. Naravno,
to je zabluda, ali je jo gore to to plaamo
svi mi. Jer, iskihavanje kanjenja formiranja
vlasti, ceh je koji je svima fakturisan. I tek
e imati cijenu kroz zastoje, kroz paralizu,
kroz nesnalaenje i, rijeju, n e s p o s o b n
o s t onih, kojima su glasai, opet u zabludi,
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
9
dali povjerenje!
(Jedina korist, ako je to korist, jeste u
tome to je poderani HDZ doveo do po-
djele hrvatskog birakog tijela u BiH, pa je
lan Predsjednitva postao eljko Komi,
kao endemski primjerak politiara, za koga
su glasali oni koji su se na izborima pojavili
u svojstvu graana, a ne pripadnika ovog ili
onog nacionalnog krda.)
Drugi simptom boljke smo nazvali op-
struiranje reformi. Nita drugo se nije mo-
glo, ali n i s m j e l o oekivati. Dodue,
imali smo bar iluziju o tome da e meuna-
rodna zajednica reagovati prema onima koji
sve drskije, otvorenije i besprizornije razva-
ljuju sve to imalo zamirie na jedinstvo i
zajednitvo u BiH. Na primjeru prologo-
dinjeg brodoloma ustavnih amandmana
i kasnijeg (i aktuelnog) opstruiranja prin-
cipa reforme policije, to se vie nego dobro
vidi. Ali, i dalje se eka rjeenje. Nema ga,
iako upozorenja iz Brisela o rokovima, o vo-
zovima, koje jo moemo uhvatiti ozbiljno
zvue. Na ta se, vrlo vjerovatno, antibosan-
skohercegovaki pic-igrai, banjaluki naj-
vie, negdje u prikrajku grohotom smiju. I
bacaju eznutljive poglede prema Beogradu,
ekajui raspetljavanje kosovskog vora...
Najzad, simptom u vidu ekstrakt poslje-
dice udaljavanja nas od Evrope i Evrope od
nas. To je ono to, oito, neki ele. Nevolja
je u tome to su oni i moniji, i uticajniji i bo-
lje postavljeni od probosanskohercegovakih
snaga. Njihova rasutost u politike stranke,
koje se pola godine nisu mogle dogovoriti o
tome ija e zadnjica u koju foteljicu, zatim
o tome kako tretirati onomad aktuelizirano
pitanje Srebrenice, iseljavanja Srebrenia-
na i traenja posebnog statusa za nju kroz
izdvajanje iz RS-a ili pretvaranja u zaseban
distrikt sve je to izmukano do te mjere, da
se u optem meteu, od nataloenog mulja i
od onoga to prljavo pliva na povrini tog po-
vodnja, ne vidi sutina.
Koji je mogui elemenat za odgovor na pi-
tanje iz naslova.
Ogleda se u tome da se ni Evropa ni njeni
plaenici u ovoj zemlji, ukljuujui i povre-
mene amerike napade brige i zainteresova-
nosti za nas, nee mnogo poeati zbog sta-
nja kod nas kad vide da ni ovdanji naj-
odgovorniji ljudi, koji su naalost u politici
i odluuju o nama, o ovoj zemlji brinu kao o
lanjskom snijegu. tavie, nastoje da svakog
dana bude to manje Bosne i Hercegovine,
kako bi se, u apokaliptinoj varijanti rjeenja
nae sudbine, danas-sutra egzaltirano kli-
knulo da je ona n e m o g u a, da je, dakle,
bio u pravu onaj ko je pokuao da je satare i
da, prema tome, valja dii ruke od onoga to
nosi ima BiH... U meuvremenu, javie se
neki novi, tei i opasniji problemi, rasplam-
sae se Kosovo, valja se njemu posvetiti, va-
lja pripaziti na to kako e reagovati Beograd,
jer, ipak, Beograd je stari evropski partner,
on je prijestonica najbrojnijeg naroda na Bal-
kanu i, zato, nije nimalo preporuljivo ikog
tamo ljutiti ili okrenuti protiv sebe... Pogoto-
vo ne radikale, koje podrava treina bira-
kog srbijanskog tijela.
I tu je, eto, rjeenje enigme. Ako je to
uopte enigma...
U svim nagodbama, trgovinama i poga-
anju monih i bogatih, otkad je civiliza-
cije i prostitutke-politike, mali, siromani i
bespomoni su plaali cehove. Sluili su kao
moneta za potkusurivanje i za to da se preko
njih naplate svi nesporazumi, zategnuti od-
nosi, dobici i gubici. S tim, naravno, to su
dobici zagarantovani jakim i bogatim, a gu-
bici bijedi i sirotinji...
A rjeenje? upitae, moda, italac Gra-
anikog glasnika, ako je doao do kraja ovog
teksta.
E, rjeenje je, potovani itaoe, za ovih
jedanaest i kusur postdejtonskihj godina
prokockano u vie navrata. Posljednji put
1. oktobra 2006. godine.
Tada su bili izbori.
I izabrali smo, eto...Mi, a ne neko drugi.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
10
teme
Rusmir Djedovi Prirodni resursi podruja
etovulja kod Graanice
Izet SpahI O fosilima na podruju sela
Piskavica kod Graanice
Damir Dafi Neke razvojne
karakteristike seoskih
naselja graanike opine
Omer Hamzi Print-tel info servis
Opine Graanica, uspostava
i funkcionisanje-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
12
RUSMIR DJEDOVI
Uvod
1
Otvaranje perspektiva razvoja i koritenje
raspoloivih resursa jedan je od najvanijih
zadataka svake lokalne uprave. U tom smislu
lokalni organi vlasti imaju obavezu da aktiv-
no kreiraju, planiraju i usmjeravaju raznovr-
sne razvojne projekte, s ciljem poboljanja
kvaliteta ivota u lokalnoj zajednici.
Neki osnovni pravci lokalnog razvoja op-
ine Graanica ve su defnisani u pojedinim
ekonomsko-razvojnim i prostorno-razvoj-
nim dokumentima koji su doneseni na nivou
kantona i opine. Radi se o Strategiji eko-
nomskog razvoja opine Graanica, Prostor-
nom planu Tuzlanskog kantona i Prostor-
nom planu opine Graanica (u nacrtu).
Zato je neophodno to prije uraditi po-
1 Ovaj rad je izvod iz ireg teksta koji je uraen kao
osnova za izradu Elaborata pod nazivom Iskori-
tavanje prirodnih resursa bazena etovulja kod
Graanice, a za potrebe opine Graanica, po-
etkom 2007. godine. Navedeni elaborat treba da
poslui za izradu detaljnih studija za sprovoenje
jednog dugoronog projekta razvoja sjevernog, naj-
nerazvijenijeg dijela opine Graanica.
trebne elaborate i studije za pojedine se-
gmente razvoja i dijelove opine Graanica,
kako bi se stvorile potrebne pretpostavke za
realizaciju odreenih razvojnih projekata.
Vrlo je vano, pri tome, voditi rauna o
ravnomjernom razvoju opine Graanica,
kao i svih naselja i mjesnih zajednica koje se
organizuju na tom prostoru. U tom smislu,
od izuzetnog je znaaja da lokalna uprava
otvara i podrava razvoj onih naselja i nera-
zvijenih dijelova opine koje trina privreda
u dobroj mjeri zaobilazi.
Inicijativa za izradu projekta
U posljednjih nekoliko decenija, osobito
iza rata (od 1996. godine, pa nadalje), prisu-
tan je izrazito diferencirani razvoj pojedinih
dijelova opine Graanica. Intenzivan urba-
ni, infrastrukturni i industrijski razvoj odvi-
ja se na vrlo malom dijelu teritorije opine.
Uglavnom, zahvata centar opine, grad Gra-
anicu, zatim dijelove nekoliko naselja po-
red magistralnog puta Doboj - Tuzla ili po-
red regionalnih asfaltiranih puteva. I dalje je
tendencija da se lokacije za svaku vrstu po-
tencijalnog razvoja trae na navedenim pro-
storima: za industrijske pogone, proizvodne
hale i skladita, kue za stanovanje sa po-
Prirodni resursi podruja
etovulja kod Graanice
Osnovne prirodno-ekonomske karakteristike i potencijali
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
13
slovnim prostorima, za trgovake i uslu-
ne djelatnosti itd. Svojevrstan pritisak na taj
prostor neminovno dovodi do uslonjavanja
brojnih komunalnih problema, nedostat-
ka novih slobodnih povrina i u vezi s tim,
ogromnog poveanja cijena zemljita. Cijena
zemljita pored magistralnog puta kree se
danas i po nekoliko desetina hiljada KM po
dunumu, a u sreditu grada i pored glavnih
gradskih prometnica znatno vie.
Najvei dio teritorija opine, izvan glav-
nih prometnica i naselja, mnogo manje je in-
teresantan kao prostor za razvoj i on se moe
sauvati za dugorone potrebe razvoja opi-
ne (poljoprivreda, naselja, ume, rekreacija).
Znaajne povrine opine potpuno zao-
staju u razvoju za prethodno navedenim. Te
povrine postaju sve zaputenije, bez ika-
kvih mogunosti i perspektive za budui ra-
zvoj, kao da su zaboravljene od ostatka lo-
kalne zajednice. Poljoprivredno zemljite u
tim dijelovima opine je van funkcije (obra-
divo zemljite i vonjaci zarastaju u ume),
putevi propadaju, ume su podivljale, a itavi
dijelovi naselja nestaju, kao da nikada nisu
ni postojali.
Ovi tereni se nalaze daleko izvan promet-
nica koje se odravaju, u brdskim krajevima
i bez ikakve mogunosti za privreivanje i
ivot ljudi. Zemljite je gotovo bezvrijed-
no, dok obradive povrine na tritu vrijede
samo po nekoliko stotina KM po dunumu.
iri rajon gornjeg toka rijeke etovulje
1

(Dakulske rijeke) je jedno takvo podru-
je opine Graanica, koje je danas potpu-
no izvan svih tokova ne samo razvoja, nego
i obinog iskoritavanja prostora. Radi se o
veem teritoriju u sjevernom, najviem dijelu
opine Graanica, koji se prostire na neko-
liko naselja, odnosno mjesnih zajednica. Sa
1 Toponim etovulja, kako se danas upotrebljava i
izgovara u narodu naselja Soko, na raznim topo-
grafskim kartama i katastarskim planovima, moe
se nai i u obliku etovilja, etovija, etovilja ili
etovija. Navedeni toponim je neosporno srednjo-
vjekovne starosti, a u najranijim osmanskim doku-
mentima iz prve polovine 16. stoljea spominje se
kao Cvitulja i Cvjetulja. Vremenom se preko obli-
ka Cjetovlja, koji je zabiljeen u narodu ovog kraja,
razvio oblik etovulja.
istone strane prua se od Trnovaca, Dobo-
rovaca i Prijekog Brda, na jugu zauzima di-
jelove teritorija Sokola i kahovice, a na sje-
verozapadu do entitetskog razgranienja u
Gornjem Skipovcu.
Da se radi o izrazito zaputenom pro-
storu, govori i injenica da je nekoliko sta-
rih mahala potpuno opustjelo i naputeno
(niko vie tu ne stanuje), a od nekadanjih
kua i poljoprivrednih imanja danas se ras-
poznaju samo tragovi. To su mahale: eto-
vulja (Ahmulje gdje je prije posljednjeg rata
ivjelo nekoliko domainstava), pripada na-
selju Soko; Gornja Mahala u kahovice i To-
palovii kao dio Gornjeg Skipovca. Do prije
dvadesetak godina na tom prostoru se nala-
zilo preko 50 kua, odnosno domainstava.
I periferni dijelovi rejona etovulje su
izloeni stagnaciji i depopulaciji. To su: Ser-
hatlije i Muharemovii, mahale naselja Do-
borovci, mahala Topagii (Otrikovac) u
Sokolu, zatim, cijela naselja Prijeko Brdo i
Trnovci. Primjer Trnovaca (koji danas ima-
ju status mjesne zajednice) je u tom pogledu
posebno karakteristian. Od prijeratnih oko
1000 stanovnika, danas Trnovci imaju 735
stanovnika, od kojih je tek svaki etvrti u ka-
tegoriji mladog stanovnitva.
O intenzivnoj depopulaciji i zaostajanju
u razvoju ovog kraja govori i podatak da se
u zadnje dvije godine broj domainstava u
mahali Straevii u Prijekom Brdu, sa osam
smanjio na samo dva domainstva.
U gornjem toku etovuljske rijeke (dije-
lovi naselja: Soko, kahovica, Prijeko Brdo,
Gornji Skipovac) je trenutno situacija kata-
strofalna. Ne samo da su odselili posljednji
stanovnici, kue i imanja nestali, cijele ma-
hale nestale, ve, obradivo poljoprivredno
zemljite (njive, vrtovi, livade), bogati vo-
njaci, pa ak i putevi zarastaju u iblje i ne-
kvalitetne niske ume.
Na prostoru rejona etovulje industrije
danas uope nema, ak ni malih proizvod-
no-zanatskih pogona. Izuzetak je samo je-
dan manji pogon za uzgoj gljiva u Serhatli-
jama, koji je otvoren prije nekoliko godina.
Postoje planovi i za otvaranje manjeg pogona
Tvornice obue Fortuna u Prijekom Brdu,
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
14
S
i
j
e
d
i

k
r
G
l
a
v
i
c
a
B
u
k
v
a
e
t
o
v
o
l
j
s
k
a

R
i
j
e
k
a
e
t
o
v
u
l
j
s
k
a

k
o
t
l
i
n
a
C
e
r
o
v
i
6
6
4
6
5
2
6
2
1
6
3
2
4
9
9
P
r
i
j
e
k
o

B
r
d
o
S
o
k
o
C
i
k
o
t
e
G
o
r
n
j
a
M
a
h
a
l
a
A
h
m
u
l
j
e

-

e
t
o
v
u
l
j
a
S
e
r
h
a
t
l
i
j
e
k
a
h
o
v
i
c
a
B
a
b
i
i
G
o
r
n
j
i

S
k
i
p
o
v
a
c
T
r
n
o
v
c
i
M
e
m
o
r
i
j
a
l
n
o
-
r
e
k
r
e
a
t
i
v
n
o
p
o
d
r
u
j
e

V
i
s

-

S
i
j
e
d
i

K
r
O
g
l
a
v
a
k
J
e
z
e
r
o
G
o
r
n
j
i
D
o
b
o
r
o
v
c
i
T
o
d
o
r
o
v
i
i
B
A
Z
E
N

E
T
O
V
U
L
J
A
6
4
0
P
l
a
n

i
s
k
o
r
i
t
a
v
a
n
j
a
p
r
o
s
t
o
r
a

b
a
z
e
n
a

e
t
o
v
u
l
j
a
T
o
p
a
l
o
v
i
i
A
u
t
o
r
:

R
u
s
m
i
r

D
j
e
d
o
v
i
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
15
u jednoj preureenoj zgradi pored objekta
Mjesne zajednice, ali je otvoreno pitanje ren-
tabilnosti takvih i slinih projekata.
Imajui u vidu sadanje zaputeno sta-
nje tog prostora i velike mogunosti za nje-
govo oivljavanje i koritenje, kao ekoloke
zone, koja moe biti interesantna za mnogo
iri prostor, posebno kao zona vodozahva-
ta i turizma, ovim materijalom, pokree se
inicijativa za dugorono planiranje i plansko
usmjeravanje razvoja tih resursa.
1
Podruje obuhvata
Podruje bazena etovulje koje je obu-
hvaeno istraivanjem za potrebe ovog ela-
borata prostire se na povrini od oko 15 km
2
.
U pravcu zapad - istok dugo je neto vie od
5 km, a maksimalna irina na pravcu sjever-
jug je oko 3 km.
U geografskom smislu, obuhvata: tjeme pla-
ninsko-brdskog grebena (od vrha Glavica,
652 m, iznad kahovice, preko vrha Cerovi,
632 m, iznad Sokola, pa do blizu brda Monj,
532 m, iznad Doborovaca, zatim sjeverne
padine tog grebena, ka dolini etovuljske ri-
jeke, ukljuujui i dolinu te rijeke sa eto-
vuljskom kotlinom, kotlinom Prijekog Brda
i klisurom izmeu njih. Naposljetku, ovo po-
druje obuhvata i sjeverni obod etovuljske
kotline, prema Gornjem Skipovcu, jer ovo
podruje ulazi u zonu entitetskog razgrani-
enja. Navedeno razgranienje koje ide lini-
jom: gornji tok Lukavica rijeke - sjeverno od
Topalovia - juno od Rosia - preko Todo-
rovia - potok Zvekan, ostavilo je dio naselja
Gornji Skipovac u opini Graanica.
U katastarskom smislu, zauzima dijelove
katastarskih opina (k.o.) Sokola, kaho-
vice, Doborovaca i Gornjeg Skipovca, dok
1 Inicijativu su osmislili i tokom zime 2005/6. i 2006.
godine izvrili preliminarna osmatranja na tere-
nu etovulje i okolnih naselja: mr. Omer Hamzi,
prof. historije; Osman Topagi, dipl. ecc. i Rusmir
Djedovi, prof. geografje. Na njihov prijedlog, na-
elnik opine Graanica Nusret Heli imenovao je
grupu strunjaka iz oblasti: ekonomsko-pravnih,
tehniko-ininjerskih, prirodnih i drutvenih nau-
ka, sa zadatkom da urade elaborat koji e poslui-
ti kao osnova za izradu raznih razvojnih projekata i
studija za iskoritavanje resursa podruja etovulje.
u administrativnom smislu pokriva dijelove
mjesnih zajednica (MZ) Soko, Prijeko Brdo,
kahovica, Trnovci i Doborovci.
Prirodni resursi
Podruje bazena etovulje raspolae zna-
ajnim prirodnim resursima koji su rezultat
odreenih geolokih, geomorfolokih, kli-
matskih, hidrolokih i biogeografskih ka-
rakteristika terena. Ti resursi su solidna
osnova za otvaranje procesa breg sveuku-
pnog razvoja ovog podruja.
A) GEOLOKI
U geolokom pogledu, podruje etovu-
lje odlikuje se razliitim stijenama, geolo-
ke starosti od paleocena, preko eocena i mi-
ocena, do onih najmlaih kvartarne staro-
sti. Na junom dijelu (potez Monj - sjeverne
padine Cerova - Sijedi Kr) nalazi se zona
paleoceno-eocenih krenjaka sa laporima i
pjearima.
Najvei dio ovog podruja prekriva po-
znati fi, karakteristian za tzv. fine
planine sjeverne Bosne, pa i za ove obronke
planine Trebave. Radi se o eocenim pjeari-
ma sa laporima i rjee krenjacima. Na vrhu
Cerova je manja partija miocenih (sarmat-
skih) sedimenata, slinog sastava, ali sa vie
lapora i glina. Najmlai sedimenti su kvar-
tarni aluvijalni rijeni nanosi u centru Prije-
kog Brda i na dnu etovuljske kotline.
U geotektonskom pogledu, podruje sjever-
no od etovuljske rijeke predstavlja sinkli-
nalu, predisponiranu jakim tektonskim ra-
sjedima pravca zapad - istok. Tako na liniji
sjeverne padine Sijedog kra padine Mo-
nja, imamo du jakog rasjeda tonjenje geo-
loke osnove za nekoliko stotina metara. Ju-
ni dio terena (ka dolini rijeke Spree) je, u
osnovi, graen od jurskih i krednih stijena i
predstavlja horst-antiklinorijum, razlomljen
brojnim rasjedima.
Sve navedene sedimentne stijene su osta-
ci nekadanjih morskih bazena, Paratetisa i
Panonskog mora.
U ekonomskom smislu, geoloka osnova na-
vedenog terena daje mogunost djeliminog
koritenja raznih stijena za graevinske po-
trebe (tzv. pozajmita).
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
16
B) GEOMORFOLOKI
U geomorfolokom pogledu, podruje baze-
na etovulje pripada planinsko-brdskom di-
jelu opine Graanica i odlikuje se terenima
sa najveom nadmorskom visinom na cijeloj
opini.
Podruje gornjeg toka rijeke etovulje
nalazi se na jugoistonom rubu planine Tre-
bave. To je jedna od takozvanih ostrvskih
planina sjeverne peripanonske Bosne, koja
se odlikuje povoljnim prirodno-geografskim
uvjetima za ivot i naseljenost ljudi. Radi se
o planini koja ima blage padine, bogatu hi-
drografju i znaajan umski pokriva.
U morfolokom smislu, podrujem sjever-
nog dijela opine Graanica dominira pla-
ninsko-brdski greben, pravca zapad - istok,
koji predstavlja razvoe doline rijeke Spree
na jugu i Posavine na sjeveru. Sa zapada, ovaj
greben poinje vrhovima Vis (692 m n. v.) i
Sijedi kr (664 m), koji se nalaze iznad nase-
lja Maleii i Babii. Greben zatim ide vrho-
vima Glavica (652 m), iznad kahovice i Ce-
rovi (632 m) iznad naselja Sokol, a na istoku
se zavrava vrhom Monj (532 m), izmeu na-
selja Doborovci i Dakule.
Sjeverno od navedenog planinsko-brd-
skog grebena, paralelno s njim nalazi se du-
gaka dolina rijeke etovulje ili Dakulske
rijeke. Dolina rijeke etovulje je kompozit-
nog karaktera, to jest sastoji se od naizmje-
nino poredanih dolinskih proirenja - ko-
tlina i kraih suenja - klisura.
U izvorinom dijelu rijeke etovulje nala-
zi se etovuljska kotlina, dugaka neto vie
od 3 km, a iroka oko jedan km. Dno te ko-
tline nalazi se na 340 - 400 m nadmorske
visine. Nizvodno je prvo suenje - klisura u
dolini etovulje. Klisura, dugaka oko 1,3
km, probija se izmeu brda Oglavak (499 m)
i uma Badnjevac i Orlovita, koje se prostiru
na padinama navedenog planinsko-brdskog
grebena, visokog preko 600 m.
Drugo proirenje - kotlina u dolini e-
tovuljske rijeke nalazi se u naselju Prijeko
Brdo. Centar tog naselja (sa damijom i ko-
lom) nalazi se upravo na dnu te kotline, po-
vrine oko jedan km
2
i nadmorske visine od
280 - 300 m. Zatim slijedi manje suenje u
dolini, izmeu brda Vis, 408 m i ume Vi-
soke Vode. Iza tog suenja rijena dolina se
iri prema Posavini. U njoj se nalaze naselja
Plato Cerovi, sa sjevernim padinama
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
17
i mjesne zajednice Trnovci, Dakule, Buk i
Biberovo Polje.
Na planinsko-brdskom grebenu Vis - Si-
jedi Kr - Cerovi nalaze se najvii predjeli
opine Graanica, izmeu 600 i 700 metara
nadmorske visine. Radi se o planinskim te-
renima, koji su (pored vrhova planine Maje-
vice) najvii tereni sjeverne Bosne. Rije je o
rijetkim planinskim terenima te nadmorske
visine na prostoru sjeverne Bosne, koji pru-
aju velike mogunosti za njihovo ekonom-
sko iskoritavanje i privoenje namjeni.
Pored predjela sa znatnom nadmorskom
visinom, navedeni planinsko-brdski greben
ima brojne padine sa dvije najvanije ekspo-
zicije, junom i sjevernom. Padine sa toplim
(jug, jugoistok i jugozapad) ekspozicijama ili
kako narod kae, prisojnim, su vrlo povoljne
sa stanovita osunanosti i drugih prirodno-
geografskih uvjeta za rekreaciju i odmor. S
druge strane, padine sa hladnim (sjever, sje-
veroistok i sjeverozapad), ili osojnim ekspo-
zicijama, predstavljaju terene sa bogatim u-
mama i dugim vremenskim zadravanjem
snjenog pokrivaa u zimskim mjesecima.
C) KLIMATSKI
Sa stanovita oivljavanja i budueg kori-
tenja itavog ovog podruja, vrlo su znaaj-
ni podaci o klimatskim uslovima, a posebno
o osnovnim karakteristikama snjenog po-
krivaa na ovom prostoru. Prema hidrome-
teorolokim statistikama, na irem podruju
oko Graanice tokom zimskih mjeseci u jed-
noj sezoni ima prosjeno oko pedeset snje-
nih dana. Snijeg se najdue zadrava u viim
predjelima planine Trebave i na padinama
sa hladnijim ekspozicijama (sjever, sjeveroi-
stok, sjeverozapad). Prema nekim podacima,
na viim predjelima opine Graanica snijeg
ima prosjenu visinu od 30 - 40 cm.
U viim predjelima opine Graanica ra-
zliita dubina snjenog pokrivaa ima ra-
zliitu duinu zadravanja snijega. Tako se
snjeni pokriva visine od oko 10 cm u pro-
sjeku zadrava do 80 dana, od 30 cm do 40
dana a od 50 cm svega 5 - 10 dana.
to se tie snjenog pokrivaa, zimska
sezona 2006/2007. godina bila je izuzetno
nepovoljna. Uostalom, nedostatak snijega
osjetili su svi zimski centri ovog dijela svi-
jeta. Prema osmatranjima u naselju Serhatli-
je, na 515 m nadmorske visine snijeg je prvi
put pao 19. decembra, dostigavi visinu od
15 cm. Do 1. 1. 2007. godine smanjila se na
oko 10 cm. Snijeg je ponovo pao 2. 1., dosti-
gavi visinu oko 15 cm. Uslijed visokih tem-
peratura sav se istopio negdje 7. i 8. januara.
Jo izvjesno vrijeme se nalazio u obliku krpa
na strmijim padinama sjevernih ekspozicija,
ali je i tu ubrzo potpuno nestao.
Navedene zime snijeg je pao i oko 20.
marta i zadrao se nekoliko dana na sjever-
nim padinama.
D) HIDROLOKI
Opi prirodno-geografski uvjeti (geolo-
ki, geomorfoloki, klimatski, umski pokri-
va) doprinijeli su da je podruje bazena e-
tovulje bogato vodama. Zahvaljujui vodo-
drljivoj geolokoj osnovi, dobro je razvijena
povrinska hidrografja.
Glavni vodotok bazena etovulje i ita-
vog sjevernog dijela opine Graanica je e-
tovuljska ili Dakulska rijeka. U gornjem
toku se obino naziva etovuljska, a od na-
selja Dakule i Dakulska Rijeka.
etovuljska rijeka nastaje od vie izvora i
potoka na sjevernim padinama vrhova Vis i
Sijedi kr, koji se nalaze na nadmorskoj vi-
sini izmeu 600 i 630 m. Prva dva km tee
prema sjeveru, dok ne doe u etovuljsku
kotlinu, gdje skree na istok, a zatim zadr-
ava taj pravac sve do kraja svog toka. eto-
vuljska rijeka je dugaka oko 10 km, prolazi
kompozitnom dolinom, sa nekoliko kotlina i
klisura. Po dolasku na obod Posavine, zajed-
no sa Meikom, Zelinjskom i Rajskom ri-
jekom ini rijeku Mala Tinja.
U etovuljsku rijeku ulijevaju se brojni
manji i vei potoci. Najznaajniji je Mraanj,
koji nastaje na sjevernim padinama Sijedog
kra i vrha Glavica (652 m, iznad kahovi-
ce). Dugaak je oko 2,5 km i ne presuuje ni
u najsunijim periodima.
Bazen etovulje ima dosta prirodnih
izvora. Mnogi od njih su ve kaptirani za
vodosnabdijevanje naselja prijeko Brdo i Tr-
novci. Ipak, jo uvijek ima prirodnih izvora,
pogotovo u umama koji i dalje teku prirod-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
18
no. Takav je na primjer izvor Ravne, koji se
nalazi u umi Badnjevac i ima znaajan ka-
pacitet oko 0,5 l/s ili 30 l/min) i u periodu
sua.
Vodom najbogatiji izvor na ovom podru-
ju je Praporak, izvorite potoka Mraanj,
koji, zahvaljujui tom izvoru, ne presuuje.
Kapacitet izvora Praporak je 1 - 2 l/s ili 60
- 120 l/min. Jo 1973. godine je kaptiran u
vodovod za vie dijelove naselja Prijeko Brdo
(mahala Jahii i druge) u koliini od oko 40
l/min. Od kaptae do sredine etovuljske
kotline je cijev od tri etvrti, a dalje za ma-
halu Straevie, gdje se nalazi rezervoar, je-
dan col. Mogue je poveati kapacitet ovog
vodovoda.
Treba posebno napomenuti da na ovom
podruju postoje prirodni izvori na kojima
na povrinu zemlje izlazi podzemna minera-
lizovana voda. Tako je odavno u naunoj li-
teraturi poznato da izvori Badnjevac i ele-
bua na padinama etovuljske kotline imaju
znaajnu koliinu minerala.
E) BIOGEOGRAFSKI
Bazen etovulje je preteno pod um-
skim pokrivaem. ume se nalaze u viim
predjelima, na strmijim padinama i hladnim
ekspozicijama. Na sjevernim padinama Visa
i Sijedog kra je poznata velika uma amu-
nica (emunica). Dalje ka istoku, na sjever-
nim padinama planinsko-brdskog grebena,
nastavljaju se ume: Dubrave, Osoje, Bad-
njevac, Orlovita, Makovci, Visoke Vode...
umski kompleksi zapadno od Orlovita su
u znaajnoj mjeri u dravnom vlasnitvu.
Prirodni ekosistem uma ovog podru-
ju edifcira bukva (Fagus moesiaca). Ona je
uslijed ekolokih odlika stanita osnovno
drvo u svim navedenim umama. Ranije je
uz bukve, u ovim umama bila i breza (Betu-
la pendula) i malo jasike, a zadnjih decenija
se pojavljuje i bijeli bor (Pinus silvestris), kao
i hrast kitnjak (Quercus petraea).
Sedamdesetih i osamdesetih godina 20.
stoljea umska uprava je na nekoliko lokali-
teta umjesto bukve zasadila jelu (Abies alba).
Jela se razliito prilagodila ovim terenima
(gdje nije autohtona) i sa bukvom ini mje-
ovitu umu (Abieti-Fagetum).
Pored znaajnijih vodotoka nalaze se sta-
bla vrbe (Salix alba) i johe (Alnus glutinosa).
Ovo podruje je relativno bogato i ivo-
tinjskim svijetom. Od divljai, tu su srne
(Capreolus capreolus L.), srndai, zeevi
Klisura etovuljske rijeke - lokalitet za branu
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
19
(Lepus europaeus P.), fazani (Phasianus co-
ichicus L.), jarebice i prepelice. Ta je divlja
zatiena u bazenu etovulje. Od nezatie-
nih vrsta divljai, od znaaja je divlja svinja
(Sus scrofa L.), kuna i lisica (Vulpes vulpes
L.).
Ekonomski resursi
Podruje bazena etovulje ima znaajne,
ali i neiskoritene ekonomske resurse. Radi
se o potencijalima koji mogu razvijati poje-
dine privredne i uslune djelatnosti. Meu
njima su: poljoprivredni, umski, lov i ribo-
lov, vodosnabdjevanje, energetika, turizam i
rekreacija kao i odreene vrijednosti kultur-
no-historijskog naslijea.
A) POLJOPRIVREDA
Gotovo je nepoznato i od ire drutvene
zajednice potpuno neprimijeeno da u baze-
nu etovulje zadnjih godina prosto nestaju
ogromne povrine poljoprivrednih povrina.
To se posebno odnosi na etovuljsku kotli-
nu, oko gornjeg toka istoimene rijeke. Ova
kotlina znaajnih dimenzija (3x1 km), ije
je dno na relativno maloj nadmorskoj visini
(340 - 400 m n.v.) ima izvanredne prirodno-
geografske uvjete za razvoj svih vrsta poljo-
privrednih djelatnosti.
Naalost, danas zbog ope nebrige dru-
tvene zajednice, pa i lokalne uprave, na ovom
podruju propadaju stotine hektara i hiljade
dunuma plodnih povrina. Radi se o neka-
danjim oranicama, vrtovima i batama,
kvalitetnim vonjacima i brojnim livadama
i panjacima. Sve ove parcele su potpuno na-
putene i preputene divljem rastinju. Ve
su mnoge u fazi pretvaranja u nekvalitetne
ume. ak i pristupni putevi za ove parcele
nestaju pod umama.
Glavni razlog je to se tim terenima ne
moe pristupiti motornim vozilima. Sta-
ri putevi se uope ne odravaju, a o novim
nema niti govora.
Rekultivacija starih poljoprivrednih povr-
ina bi otvorila brojne mogunosti za razvoj
nove poljoprivredne proizvodnje.
B) EKSPLOATACIJA UMA
Znaajne umske povrine su vrlo slabo
iskoritene u bilo koje svrhe. umama se,
zbog tekog pristupa i opeg nemara drutva
za ovo podruje, ne posveuje nikakva pa-
nja. Nita se ne radi na njihovom ureenju
i podizanju kvaliteta drvne mase. I redovna
eksploatacija je vrlo oteana, naroito u u-
mama zapadnog dijela bazena, koje su u dr-
avnoj svojini.
C) LOV I RIBOLOV
Lov i ribolov kao privredni i rekreativni
resursi bazena etovulje su potpuno van uti-
caja drutvene zajednice., mada nude velike
mogunosti za kvalitetno aktiviranje ovog
prostora. U vodama ovog prostora se nalaze
uglavnom ribe iz porodice Cyprinidae.
D) VODOSNABDIJEVANJE
Sva naselja i mjesne zajednice ireg prosto-
ra u sjevernom dijelu opine Graanica imaju
znaajnih problema u vodosnabdijevanju sta-
novnitva pitkom vodom. Na ovom podruju
nisu otkriveni ni znaajni potencijali podze-
mnih voda. Zato mogunosti vodosnabdije-
vanja iz vee povrinske akumulacije na e-
tovuljskoj rijeci predstavljaju znaajan resurs
za odravanje razvoja naselja ovog podruja.
E) ENERGETIKA
Pored drugih namjena, planirana povrin-
ska akumulacija na etovuljskoj rijeci otvara
i mogunost izgradnje mini hidroelektrane i
na njoj proizvodnje odreenih koliina elek-
trine energije.
F) TURIZAM I REKREACIJA
Razvoj turizma i rekreacije danas pred-
stavljaju znaajne resurse prostora koji nude
neke od prirodnih uvjeta za te svrhe. Turi-
zam i rekreacija postaju suvremenom ovje-
ku sve bitnije potrebe, a prostori koji omogu-
e zadovoljavanje tih potreba imaju ansu za
ubrzan ekonomski razvoj.
irok je spektar potencijala i moguno-
sti bazena etovulje koji se mogu staviti u
funkciju razvoja turizma i rekreacije. To
omoguuju brojne prirodno-geografske ka-
rakteristike kao to su: nadmorska visina,
snjeni pokriva, ume, iste vode, divlja,
ribe, uope ista priroda, eventualna vodna
akumulacija,...
Sa ovog aspekta se moe govoriti o resur-
sima za razvoj: zimskog turizma i rekreacije,
ljetnog turizma i rekreacije, kupalinog tu-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
20
rizma i rekreacije, planinske zrane banje,
lovnog i ribolovnog turizma i rekreacije, se-
oskog turizma, vikend turizma, izletnikog
turizma i rekreacije.
g) Kulturno-historijsko naslijee
Najznaajniji resursi se nalaze u starom
naselju Sokolu, a radi se o ostacima srednjo-
vjekovnog grada i stare damije, kao najsta-
rije graevine u ovom dijelu Bosne. Pored
toga, na lokalitetu Bijele vode, po tradiciji,
nalazi se drevno dovite-molitvite, na ko-
jem se nekada nalazio kultni kamen, a danas
stari niani ehidskog mezara.
U etovuljskoj kotlini, na lokalitetu Ka-
men nalazi se nekropola srednjovjekovnih
nadgrobnih spomenika-steaka. U blizini,
prema entitetskom razgranienju. u umi
Raminac, nalazi se takoe jedna manja ne-
kropola sa stecima. Prema narodnoj tra-
diciji, u blizu mahale Straevii u Prijekom
Brdu, na lokalitetu erevci nalaze se neki ve-
liki kamenovi.
Takoe, u etovuljskoj kotlini, nala-
zi se lokalitet Mariko greblje, koje je po-
stojalo kao naputeno jo krajem 19. stolje-
a. Na naseljenost ovog podruja u dalekoj
prolosti upuuju jo neistraeni lokaliteti i
toponimi: Gradina, Pivnica, Hambarita,
Kovaevica...
Razvojni potencijali
Analizom prirodnih i ekonomskih resur-
sa i potencijala koje prua podruje bazena
etovulje dolazimo do razvojnih moguno-
sti navedenog prostora. Sasvim je jasno da je
glavni uzrok zaostajanja tog prostora, nedo-
statak kvalitetne putne infrastrukture. Prema
tome, prvi zadatak na aktiviranju ovih pro-
stora mora biti izgradnja novih i kvalitetnih
putnih komunikacija i druge infrastrukture.
Na ovo se mogu nadograditi razvojni pro-
jekti iz drugih oblasti razvoja, kao to su: ak-
tiviranje poljoprivrede, vikend zone, viena-
mjenska akumulacija (jezero), zimski turi-
zam i rekreacija, itd
1. Izgradnja infrastrukture
Izgradnja nove, rekonstrukcija i kvali-
tetno odravanje postojee infrastrukture
na podruju bazena etovulja je osnov sva-
kog mogueg budueg razvoja u bilo kom
segmentu. Ovdje se prije svega misli na iz-
gradnju nove putne komunikacije du cijelog
podruja bazena etovulje.
a) Put Bukva-Cerovi-Jezero-
etovuljska kotlina
Osnov i zamajac razvoja svih moguih
sadraja i djelatnosti na podruju obuhvata
ovog dugoronog projekta je izgradnja novog
puta, po mogunosti asfaltiranog. Put bi po-
lazio sa regionalnog puta na prevoju Bukva i
uglavnom koristei trase postojeih poljskih
puteva prolazio pored platoa Cerovi i budu-
eg jezera, do kraja etovuljske kotline.
Ovaj put, ija bi ukupna duina iznosila
neto preko 7 km, moe se graditi i u sljede-
im fazama: 1. Bukva-Bijele Vode-Cerovi (u
duini od 1900 m); 2. Cerovi-Jezero (2100
m), sa odvojkom za centar naselja Prijeko
Brdo (1100 m) i 3. Jezero- kraj etovuljske
kotline (oko 3200 m).
Prva dionica navedenog puta bi omogui-
la kvalitetan pristup i razvoj vikend zone (za
izgradnju privatnih vikend kua) i turisti-
ko-rekreativnog centra (sa skijalitima i dru-
gim uslunim sadrajima) na platou Cerovi,
nadmorske visine 500-632 m.
Druga faza izgradnje puta otvara pristup
junim obalama budueg jezera, ija se brana
moe prije izgraditi pristupom iz pravca Pri-
jekog Brda. Takoe, od mahale Cikote moe
se izgraditi odvojak do centra naselja Prijeko
Brdo. Na ovaj nain se veza ovog naselja sa
Graanicom kao sreditem opine, skrauje
za polovinu i svega dvadesetak minuta vo-
nje kvalitetnim putem. Kratkim odvojkom
(od nekoliko stotina metara) moe se i ma-
hala Serhatlije (naselja Doborovci) prikljui-
ti na ovaj put.
Trea dionica budueg puta u potpunosti
otvara sve segmente razvoja etovuljske ko-
tline, sada najnepristupanijeg i najzapute-
nijeg dijela opine Graanica.
b) Put Cerovi-Sijedi Kr
Na platou Cerovi, od navedene komuni-
kacije moe se odvojiti put du brdsko-pla-
ninskog grebena prema Sijedom kru. On
bi povezao sada teko pristupane dijelo-
ve naselja Soko i kahovica. Ovo podruje
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
21
ima veu nadmorsku visinu (550 - 652 m) i
nudi razne mogunosti u koritenju prostora
(vikend zone, izletniki turizam i rekreaci-
ju, zimska skijalita, zrana banja...). Duina
puta je neto preko 4 km.
Oba navedena puta na svojim krajevi-
ma izlaze na put Graanica Babii Vis -
Gornji Skipovac - Lukavica.
c) Izgradnja i rekonstrukcija ostale
infrastrukture
Radi se o elektro mrei, vodosnabdjeva-
nju, kanalizaciji, ptt....
2. Poljoprivredni rajon (proizvodnja zdra-
ve hrane)
Izgradnjom novog pristupnog puta i re-
konstrukcijom postojeih, koji su sada, goto-
vo neprohodni, podruje etovuljske kotline
bi bilo u potpunosti otvoreno za aktiviranje
znaajne poljoprivredne proizvodnje. Neka-
danje kultivirane povrine od nekoliko sto-
tina ha, odnosno nekoliko hiljada dunuma,
ponovo mogu biti iskoritene za raznovrsnu
poljoprivrednu proizvodnju.
Usljed gotovo netaknute prirodne sredi-
ne i nepostojanja bilo kakvih zagaivaa, ova
proizvodnja bi davala tzv. zdravu hranu, koja
je sve traenija na tritu.
Na ovom podruju se mogu proizvodi-
ti sve vrste povra, itarica, krmnog i indu-
strijskog bilja, zatim, razvijati stoarstvo i
voarstvo, osobito tradicionalnih vrsta vo-
ki i proizvoda od njih. Takoe, jagodiarsko
voe, gljive i ljekobilje.
3. Zona za razvoj vikend naselja (zona za
vikend kue)
U okolini Graanice vikendice i vikend
naselja intenzivnije se grade od sedamdese-
tih i tokom osamdesetih godina prolog sto-
ljea, najvie na periferiji grada u rejonima
Hurija, Drijeni, Bijelih Polja, pa i u Spre-
kom polju. Posljednjih godina vikend naselja
izgrauju se u rejonu Gornja Lohinja i Len-
dii, pored Graanice. Vremenom su neka
od ovih podruja izrasla u prave neplanske
vikend zone.
Trenutno je sve zanimljiviji za izgradnju
vikend kua i prostor sjevernog dijela opine
Graanica, sa veom nadmorskom visinom i
netaknutom prirodnom sredinom.
1
U sklopu ukupnog planiranja razvoja ba-
zena etovulje, namee se i otvaranje neko-
liko vikend zona za buduu plansku izgrad-
nju vikend kua. Kao mogui lokaliteti nude
se podruja izmeu Serhatlija i brda Cero-
vi (nadmorska visina 500 - 600 m), podru-
je iznad mahale Otrikovac u Sokolu (500 -
600 m n. v.), brdo Oglavak u Prijekom Brdu
(oko 500 m n. v.), podruje etovuljske ko-
tline, itd.
4. Vienamjenska akumulacija (jezero)
Prema svim dosadanjim razvojno-plan-
skim dokumentima koji tretiraju prostor sje-
vernog dijela opine Graanica, na toku e-
tovuljske rijeke je predviena izgradnja po-
vrinske akumulacije. Radi se o Prostornom
planu opine Graanica iz 1984. godine,
Prostornom planu Tuzlanskog kantona i Na-
crtu prostornog plana opine Graanica, koji
su raeni u zadnjih nekoliko godina. U svim
navedenim planovima se predvia izgradnja
vee brane na etovuljskoj rijeci, na mjestu
gdje ona prolazi kroz dolinsko suenje - kli-
suru, uzvodno od Prijekog Brda. Iza te brane
bi se formirala povrinska akumulacija-jeze-
ro, vee povrine, koje bi se protezalo prema
etovuljskoj kotlini.
Prema preliminarnim analizama, najpo-
voljnija lokacija za branu budueg jezera je
pri kraju pomenutog suenja klisure, oko
400 metara uzvodno od Osnovne kole u na-
selju Prijeko Brdo. Rije je o nasutoj zemlja-
noj brani ija bi visina bila oko 34, a duina
oko 110 metara.
Formirano jezero iza brane imalo bi du-
inu od oko 1370 metara, maksimalnu iri-
nu 220 metara, a srednju irinu 70 metara.
Kota uspora jezera je na 330 metara n. v. Po-
vrina jezera navedenih dimenzija bi bila oko
90.000 m
2
ili 90 dunuma ili 0,9 ha. Ukupna
1 Sa tog aspekta je posebno ugroeno podruje iz-
meu najviih vrhova opine, Visa (692 m) i Sije-
dog Kra (664 m). Jo 1996. godine, Vijee opine
Graanica je donijelo odluku o zatiti i ouvanju
podruja Visa i Sijedog Kra. Meutim, od kraja
2006. godine se razvija divlja vikend zona upravo
na navedenom podruju. Do maja 2007. godine je
bilo izgraeno desetak vikend kua, od kojih su 2 -
3 naknadno dobile i urbanistiku dozvolu.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
22
zapremina od oko 900.000 m
3
. Ova akumu-
lacija bi imala viestruku namjenu i to:
a) Zatita od erozije i poplava (urav-
noteivanje rijenog reima,)
Poznato je da etovuljska rijeka predstav-
lja izrazito bujiarski vodotok. Velike su os-
cilacije izmeu maksimalnih i minimalnih
vodostaja. Zbog toga je jako izraena erozija
zemljita, naroito u gornjem dijelu sliva e-
tovuljske rijeke. Takoe su este i poplave u
donjem dijelu toka rijeke. Tako je velika po-
plava 1991. godine nanijela ogromne materi-
jalne tete u naseljima na donjem toku eto-
vuljske rijeke, a u Dakulama je bilo i ljud-
skih rtava.
b) Vodosnabdjevanje pitkom vodom
Graanice i drugih naselja (iz
akumulacije)
Proticaj etovuljske rijeke na mjestu bu-
dueg jezera iznosi oko 100 l/s. Ta koliina
vode omoguava da se jedan dio upotrijebi
za vodosnabdjevanje okolnih naselja. Kolii-
na od oko 10 l/s bi znaajno poveala ras-
poloive kapacitete dosadanjih prirodnih
izvora koji su kaptirani za vodosnabdjevanje
naselja.
Izgradnjom vodoopskrbnog sistema, sa
uzimanjem vode iz povrinske akumulaci-
je, uz odreeno preiavanje obezbjeuju se
potrebe za pitkom vodom nekoliko naselja u
budunosti.
Voda bi se pumpala u rezervoar na ve-
oj visini, a odatle gravitaciono i po potrebi
usmjeravala u postojee vodovodne sisteme
okolnih naselja.
c) Mini hidrocentrala
Sve vei interes privatnih i inozemnih
ulagaa izaziva ulaganje u izgradnju mini
hidrocentrala u Bosni i Hercegovini. To sti-
mulie i zakonska regulativa koja obavezuje
dravnu Elektroprivredu da otkupljuje tako
proizvedenu elektrinu energiju. Na buduoj
akumulaciji na etovuljskoj rijeci bi se mo-
gla izgraditi mini hidrocentrala sa pribli-
no sljedeim karakteristikama: snaga do 150
KW, korisna visina pada 30-35 m, a radila bi
osam do devet mjeseci godinje.
d) Rekreacija i sportovi na vodi
Vea jezerska povrina, smjetena u neta-
knutoj prirodi bila bi izvanredno primamljiv
sadraj za razvoj rekreacije i turizma, oso-
bito ljetnog kupalinog turizma i rekreacije.
Rijeka etovulja
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
23
Za razliku od susjednih gradova, Graani-
ca nema u blizini pogodnu rijeku ili jezero
za ovakav vid odmora. Tako da bi ovo jeze-
ro, udaljeno od grada petnaestak minuta vo-
nje, privlailo dosta domaeg stanovnitva.
Veliina jezera (dugo oko 1300 m i iroko do
200 m) bi omoguila i razvoj nekih sporto-
va na vodi
e) Ribolov
Vode budueg jezera sa istom vodom, jer
uzvodno nema nikakvih zagaivaa, prua-
ju izvanredne mogunosti za poribljavanje i
ribolov. Uzgajao bi se preteno mrenski tip
ribe, koji je karakteristian za ovakve vode.
5. Zimski turistiko-rekreativni centri
Poto se na ovom podruju nalaze najvii
tereni opine Graanica, a meu najviim i u
cijeloj sjevernoj Bosni i Hercegovini, izmeu
500 i 700 metara n. v., mogue je na njima
napraviti odreene sadraje koji su karakte-
ristini za zimski turizam i rekreaciju. Ne-
koliko brdsko-planinskih platoa iznad nase-
lja Sokola i kahovice nudi takve moguno-
sti. Najprije plato Cerovi koji je vrlo blizu re-
gionalnog puta Graanica - Srnice. Nagibi i
ekspozicije terena, kao i relativno dugo zadr-
avanje snijega omoguuju izgradnju skija-
kih pista: kraih, do par stotina metara dui-
ne i manjeg pada (do 10 %), namijenjenih za
djeju rekreaciju i duih, do nekoliko stotina
metara i veeg pada (do 20 %), namijenjenih
za rekreaciju odraslih. Postoje tereni i za ski-
jake staze za spust, iji je pad oko 25 % a du-
ina znatno vea od prethodnih.
Navedene skijake piste treba da prati sva
potrebna infrastruktura kao to su: ski-lifto-
vi, pokretne trake, ureaji za vjetako za-
snjeivanje (koristiti vodu iz planiranog je-
zera), karuseli za djecu...
6. Ekoloki zatiena zona
Podruje sjevernog brdsko-planinskog di-
jela opine Graanica ima, danas gotovo ne-
taknu prirodnu sredinu. isti prirodni vodo-
toci i izvori, bogatstvo umskim pokrivaem,
ist zrak, odsustvo bilo kakvih zagaivaa,
predstavljaju najvanije faktore ouvane eko-
loke sredine. Zato treba razmotriti mogu-
nost da se ti prostori zakonskim putem pro-
glase ekoloki zatienom zonom.
7. Seoski turizam
Razvoj seoskog turizma je jedna od mo-
guih djelatnosti koje se nude lokalnom sta-
novnitvu nakon otvaranja ovog podruja.
Smjetaj u seoska domainstva i omoguava-
nje idilinog tradicionalnog seoskog ugoaja
je danas vrlo aktuelan u turistikoj ponudi,
pogotovo ako se radi o netaknutom prirod-
nom okruenju, u kombinaciji sa zdravom
ishranom i rekreacijom.
8. Tercijerne (uslune) djelatnosti
Radi ukupnog zadovoljavanja potreba ko-
risnika i posjetilaca prethodno navedenih sa-
draja, bie potrebno izgraditi brojne objek-
te za obavljanje razliitih tercijarnih djelat-
nosti. Radi se o uslunim djelatnostima i
objektima kao to su: trgovine, hoteli, mote-
li, restorani, kafi, brza hrana, topli napici,
razni servisi,...
9. Zapoljavanje
Prethodno navedeni sadraji, objekti i
djelatnosti nuno otvaraju mogunost zapo-
ljavanja odreenog broja lokalnog stanov-
nitva, kako za stalno tako i sezonski. Tako-
e, kroz privatnu inicijativu i poduzetnitvo,
lokalno stanovnitvo moe na vrlo razliite
naine ostvariti znaajne prihode u kunoj
radinosti.
10. Eksploatacija i fairanje prirodnih
mineralnih i pitkih voda
Nekoliko prirodnih izvora sa minerali-
ziranom vodom u ovom rejonu i brojne pri-
rodne pitke vode otvaraju mogunost da se
sa manjim ulaganjima razviju pogoni za nji-
hovo fairanje i pakovanje, pogotovo to je
podruje etovuljske rijeke najistiji dio pri-
rodne sredine na cijeloj opini Graanica.
Geoprometni poloaj
(regionalni aspekt)
Regionalni aspekt geoprometnog poloaja
bazena etovulja koji se nalazi u sjevernom
dijelu opine Graanica umnogome odreu-
je njegove razvojne potencijale i mogunosti.
U pitanju je dobar geografski, prometni i de-
mografski poloaj.
a) Geografski poloaj
Bazen etovulje se nalazi u sjevernoj i
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
24
sjeveroistonoj Bosni i Hercegovini, na ju-
goistonim padinama planine Trebave, u
sjevernom dijelu opine Graanica. Nasla-
nja se na susjednu opinu Gradaac. U nepo-
srednoj blizini su i opine Srebrenik i Doboj
Istok. Neto dalje se nalaze ostale opine Tu-
zlanskog kantona, Brko Distrikt, Posavina
i Posavski kanton. Takoe je relativno blizu i
Slavonija u susjednoj Republici Hrvatskoj.
b) Prometni poloaj
Podruje bazena etovulja se nalazi u ne-
posrednoj blizini dva regionalna puta. Radi
se o regionalnim putevima Srnice - Graa-
nica i Srebrenik - Graanica. Na prevoju Bu-
kva oba navedena regionalna puta tangiraju
ire podruje bazena etovulja. Uz izgrad-
nju kraeg kvalitetnog prikljuka od Bukve
do etovulje (u duini 2 - 4 km) navedeno
podruje bi bilo ukljueno u mreu magi-
stralnih i regionalnih puteva Bosne i Herce-
govine. Bukva se nalazi 8 km od magistral-
nog puta Tuzla - Doboj i 15 km od najvani-
jeg federalnog puta Sarajevo - upanja.
c) Demografski poloaj
Bazenu etovulje neposredno gravitira
opina Graanica koja ima oko 50.000 sta-
novnika, zatim opine: Srebrenik (45.000),
Gradaac (40.000) i Doboj Istok (12.000 sta-
novnika), dakle, oko 150.000 stanovnika u
neposrednom okruenju. Ostale opine Tu-
zlanskog kantona, Brko Distrikt i Posavski
kanton imaju oko 500.000 stanovnika.Treba
raunati i na nekoliko stotina hiljada stanov-
nika u slavonskim opinama du rijeke Save.
Rezime
Podruje sjevernog brdsko-planinskog dije-
la opine Graanica je danas izvan svih suvre-
menih razvojnih procesa, kako na lokalnom,
tako i na irem planu. To se prije svega odnosi
na gornji tok rijeke etovulje i naselja koja tan-
giraju navedeni prostor. Posljedice su: zapute-
nost i depopulacija itavog tog bazena. Ana-
lize pokazuju da bi aktiviranje njegovih pri-
rodnih i ekonomskih potencijala potaknulo
ukupan razvoj ovog, za sada, potpuno zapo-
stavljenog podruja. To je prije svega zadatak
lokalne zajednice i lokalne uprave, od koje se
oekuje da u narednom periodu u tu svrhu
angauje odreen dio svojih ukupnih resursa
(administrativnih, strunih, kreativnih, ma-
terijalnih.). Taj angaman mora biti dio jed-
nog irokog i dugoronog razvojnog projekta.
Prije svega, potrebno je uraditi urbanistiko-
planske dokumente u cilju defniranja i za-
tite tog prostora, zatim analitiki elaborat
ukupnih resursa bazena etovulje, sa nazna-
enim pravcima njihovog dugoronog kori-
tenja. Iz njega bi slijedila opa razvojna stu-
dija sa detaljima pojedinih razvojnih segme-
nata (ili posebnim tematskim studijama).
Ove studije bi bile podloga za realizaciju po-
jedinih razvojnih projekata ovog podruja iji bi
nosioci, uz lokalnu zajednicu bili ostali zaintere-
sovani subjekti, domai i strani kapital itd.
1
Izvori i literatura
1. Katastarski planovi, razmjer 1:2.500.
2. Topografske karte, razmjer 1:10.000.
3. Topografske karte, razmjer 1:25.000.
4. Osnovna geoloka karta BiH, list Doboj,
razmjer 1:100.000.
5. Prostorni plan Tuzlanskog kantona, Tu-
zla, 2006.
6. Prostorni plan Opine Graanica (na-
crt), Opina Graanica, 2003.
7. Strategija ekonomskog razvoja Opine
Graanica 2005-2010., Opina Graa-
nica, 2005.
8. Dr Salih Kulenovi, Graanica i okolina
antropogeografske i etnoloke odlike,
Tuzla, 1991.
9. Rusmir Djedovi, Razvoj prostornog i
urbanistikog planiranja grada i opine
Graanica, Graaniki Glasnik br. 17, maj
2004., Monos, Graanica.
1 Preliminarno vienje praktine realizacije dugo-
godinjeg razvoja ovog podruja se moe defnisa-
ti kroz pojedine konkretne razvojne projekte, kao
to su: a) Ureenje pristupnog puta i ostale in-
frastrukture do platoa Cerovi, b) Formiranje zati-
enog prirodno-ekolokog podruja etovulja, c)
Planska izgradnja vikend zona (prije svega Cero-
vi), d) Razvoj zimskog turistiko-rekreativnog cen-
tra (Cerovi ili drugi), e) Izgradnja vienamjenskog
jezera na etovuljskoj rijeci, f )Produenje puta
pored jezera do etovuljske kotline, g) razvoj po-
ljoprivrednog rejona etovulja, a zatim i drugi ra-
zvojni projekti
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
25
IZET SPAHI
F
OSILI SU veoma znaajni za razumijeva-
nje geoloke istorije, naroito za prae-
nje nadiranja i povlaenja mora, kojih je
bilo za svaku oblast po nekoliko puta, njego-
vu salinizaciju i desalinizaciju. Fosili prate,
uglavnom, sedimentne stijene, rijetko meta-
morfne (gdje su teko prepoznatljivi) a u vul-
kanskim ih uopte nema, izuzev okamenje-
nih ljudskih tijela u antikom gradu Pompeji
podno ivog vulkana Etna na Siciliji.
Podruje sela Piskavica obiluje znatnim
brojem fosila
1
. Starost fosila
2
se utvruje pre-
ma starosti masiva u kojem su pronaene i
obratno. Najvie ih se nalazi i najlake od-
vaja od sredine u litotamnijskim krenjaci-
ma koji su starosti od dvadeset do deset mi-
liona godina.
Defnitivno, najpoznatiji fosil-koljka iz
geoloke ere, koja se zove miocen, je Pecten.
Pored ove koljke je pronaen primjerak
1 Austrijski geolog Friedrich Katzer, 1921. je evi-
dentirao koljku (Congeria), panonske starosti
(oko osam miliona godina) idui iz Sokola za Pi-
skavicu; Dr Ivan Sokli,Fosilna fora i fauna Bosne i
Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne
i Hercegovine, Sarajevo 2001.,500
2 Fosili (lat.) = okamenjeni ostaci nekadanjih bilj-
nih i ivotinjskih organizama, sauvani u slojevima
sedimentnih stijena
miocenske starosti ispod vakufskog zemljita
u Piskavici. Odvojen je samo gornji dio dok
je donji dio ostao u masivu.
Na Bukvi smo dobili tri fosila morskog
jea iz miocena od Alije ajia. Na fosilima
O fosilima na podruju
sela Piskavica kod
Graanice
Slika 1. koljke Pecten pronaene Spahiima oko
mezarja
Slika 2. koljka miocenske starosti naena pored
puta nie vakufske parcele zv. Podgaj
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
26
ima oteenja i moe se identifkovati prate-
a stijena, a to je litotamnijski krenjak.
Na slici 3 prikazana su etiri fosila jei-
naca (Echinoidea), pronaenih u naselju Bu-
kva. Uzorak na slici lijevo gore predstavlja
gornji dio ljuture, na ijem su vrhu analni
otvori. Uzorak na slici desno gore predstav-
lja presjek kroz fosil jeinca sa nagomilanom
matinom stijenom-litotamnijskim krenja-
kom. Uzorak desno dole predstavlja donju
stranu jeinca gdje se u sredini nalaze usta.
Taj dio je podijeljen na pet jednakih dijelova
koji zatvaraju ugao od 72.
Najvie fosila koji se mogu lako odvojiti ili
su ve odvojeni od masiva mogu se nai u li-
totamnijskim masivima, zatim u laporovitim
sredinama u dolini Piskavike rijeke i nie
mezarja u Spahiima. Tu su prisutne koljke,
jeevi, puevi, zvijezde, fosilizirani izmeti
od praivotinja, listovi od biljaka, naroito
paprat, sjemenke, fosilni ugalj i drugo.
Takoe je pronaen fosilizirani ugalj-tre-
set, sjemenke, puii, i mnogo neidentifko-
vanih fosila u laporovitom proslojku u ljun-
kovima na lokalitetu Plaza-Golo Brdo
Mnogi fosili su uniteni jer nije cijenjena
njihova prava vrijednost. Na primjer, prona-
laene su koljke Pecten, dimenzija do tri-
sta milimetara. Djeca su ih obino lomila sve
dotle dok ih ne bi svela na dimenziju koja se
nije mogla vie unitavati.
Na podruju Piskavice je prisutna fosi-
lizirana fauna i fora od eocena (krenjaci
brda Straba i Pitarskog brda), preko mio-
Slika 3. Fosili jeinaca miocenske starosti pronaeni
na Bukvi (poklon Alije ajia)
Slika 4. Otisci fosila koljki, puia i jeinaca u
laporu. Lokalitet mezarje u Spahiima (pliocen)
Slika 5. Fosilni ugalj pliocenske starosti pronaen
na osmom metru u bunaru (Adem Nasi) na
Piskavikim njivama
Slika 6. Jeinac na kojem se nalaze predivne
sedefaste are rasporeene u pentagonu
(miocen-Bukva)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
27
cena do mlae geoloke ere, kada fosilizaci-
ja prestaje.
Na obraivanom podruju je mogue, iz-
meu ostalog, sresti predstavnike faune kao:
koljkae (Cardita, Pesten, Pectunculus) , je-
ince, zvijezde, litotamnijske krenjake, za-
tim foru kao: smokve (Ficus), lovorike (La-
ucus), paprati i drugo zimzeleno i etinarsko
drvee. Posebno su vrijedne pomena torton-
ske, litotamnijske alge, koje se razvijaju samo
u slanoj sredini,
1
od kojih su se razvili itavi
masivi litotamnijski krenjaci.
Ovi krenjaci nisu imali vremena (u za-
dnjih dvadeset do deset miliona godina da
doive dinamometamorfozu i otvrdnjavanje,
te ih jo zovemo nedozreli krenjaci. Oni su
pogodni za rezanje i tesanje, dok se izvade iz
tla, te su koriteni za izradu toplih podruma
na novijim kuama u selu.
Prisustvo fosilne faune i fore na podru-
ju Piskavice je veoma veliko i ogranieno je
na dio koji se prostire sjeverno od Piskavi-
ke rijeke.
1 Sokli Dr Ivan, Geologija za rudare, Univerzitet u
Sarajevu, 1970. godine
Bilo bi nam drago da zainteresujemo mla-
de narataje da se ponu baviti istraivanjem
u toj oblasti. Fosili su prirodno blago jednog
podruja i drave, te ih je potrebno uvati.
Jedan od najljepih ukrasa u vitrini ili poklon
prijatelju predstavlja lijep identifcirani fosil-
ni primjerak.
2
Ovdje je otkriven i prikazan veoma mali
broj fosila prisutnih na podruju sela Piska-
vice, kao da smo izvadili kap vode iz jezera.
2 itajui radove iz oblasti paleontologije (nau-
ka koja prouava ivotinje i biljke koje su ivjele
na Zemlji u ranijim vremenima, a danas se nalaze
u obliku fosila), od Dr Ivana Soklia, akademika,
profesora Rudarsko-geolokog fakulteta u Tuzli,
naili smo na jednu zanimljivost. Svaki pronaeni
fosil je lociran tako da je u knjizi naveden naziv nji-
ve i ime vlasnika, kao ui lokalitet. Akademik So-
kli je itav ivot posvetio istraivanju fosilne faune
i fore Bosne i Hercegovine..
Slika 7. Fosilni agregat litotamnijskih algi. Vrle
strane, Piskavica
Slika 8. Dra olovaka izraen od fosilnog
litotamnijskog krenjaka iz Vrlih strana-Piskavica
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
28
DAMIR DAFI
U
OPENO SE, pri tipologiji naselja, po-
lazi od njihove podjele na dva osnov-
na tipa i to: seoska i gradska nase-
lja, a svaki od tih tipova ima niz podtipova,
kategorija, varijeteta, kao i prijelaznih for-
mi u kojima su istovremeno sadrana svoj-
stva i sela i grada.
1
Pri tome se daju razliite
i mnogobrojne defnicije i kriteriji tipologije
kako gradskih tako i seoskih naselja, te uka-
zuje na njihove meusobne razlike. Za ovu
priliku navodimo defnicije za koje smatram
da na najbolji nain postavljaju razlike izme-
u seoskog (ruralnog) i gradskog (urbanog)
naselja: Selo je manja ljudska naseobina u ko-
joj preteno ive poljoprivrednici, drutvena
podela rada je razvijena, a retke su ekonomsko-
politike, kulturne, obrazovne i zdravstvene
institucije, ree je naseljeno od grada, u nje-
mu je manje stanovnika, u njemu preovlada-
va tradicija, nesklono je novotarijama, pa je u
njemu malo elemenata urbane kulture.
2
Grad
1 J. Dini, Ekonomska geografja, Univerzitet u Be-
ogradu, Beograd 1990., 272
2 . R. Simonovi, M. B. Ribar, Ureenje seoskih ter-
je kompaktno izgraeno vee naselje u ijim
sekundarnim i tercijarnim djelatnostima radi
vei dio aktivnog stanovnitva, i to ne samo za
vlastite potrebe nego i za potrebe stanovnitva
ireg prostora.
3
U nauci je ve odavno utvreno da je po-
druje dananje opine Graanica naseljeno
jo od prethistorije.
4
Meutim, seoska naselja
sa dananjim nazivima razliite su starosti, a
neka od njih su u prolosti nosila i drugai-
je nazive. Osim toga, utvreno je i da Gra-
anika opina, prema stepenu urbanizacije,
pripada ruralnom tipu opina, to znai da
izrazita veina njenog stanovnitva ivi u se-
oskim naseljima.
5

itorija i naselja, Univerzitet u Beogradu, Beograd
1993., 119
3 M. Vresk, Osnove urbane geografje, kolska knjiga,
Zagreb 1990., 6
4 M. Kosori, Praistorijska naselja na podruju
Spree, lanci i graa za kulturnu istoriju istone
Bosne, knj. XIII, Tuzla 1980., 103 - 114
5 O tome vidi ire u: D. Daf, Dinamika i ste-
pen urbanizacije Sjeveroistone Bosne u peri-
odu od 1948.-1991. godine, sa posebnim osvrtom
na opinu Graanica, Graaniki glasnik, br. 22,
Graanica 2006., 27 - 31
Neke razvojne
karakteristike seoskih
naselja graanike opine
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
29
Najstarija seoska naselja
Prve pouzdane podatke o seoskim naselji-
ma sa podruja dananje graanike opine
nalazimo u turskim popisima iz 16. i s po-
etka 17. stoljea, od kojih su posebno zna-
ajni opirni popisi iz 1548. i 1604. godine.
Prema popisnim podacima iz 1548. godi-
ne, na prostoru dananje opine Graanica
je, pored gradskog naselja (kasabe), postojalo
9 seoskih naselja i to: selo Graanica sa 132
kue, od ega 91 muslimanska i 41 nemu-
slimanska, Drenovac sa 65 kua (24 musli-
manske i 41 nemuslimanska), Stjepan Polje
sa 25 kua (12 muslimanskih i 13 nemusli-
manskih), Orahovica sa 59 kua (50 musli-
manskih i 9 nemuslimanskih), Gornja Lohi-
nja sa 11 kua (muslimanskih), Donja Lohi-
nja sa 17 kua (16 muslimanskih i 1 nemu-
slimanska), Lukavica sa 9 kua (musliman-
skih), Soko sa 56 kua (36 muslimanskih i
20 nemuslimanskih)
1
i Miriina sa 31 kuom
(12 muslimanskih i 19 nemuslimanskih).
2
1 A. Handi, Opirni popis nahije Sokol u
Zvornikom sandaku iz 1548. godine, Graaniki
glasnik, br. 20, Graanica 2005., 53 - 77
2 Podaci za Miriinu se odnose na 1533. god-
inu, jer se nalazila u nahiji Smolua o kojoj nam
Iz navedenih podataka vidi se da su naj-
starija seoska naselja graanike opine na-
stala pored prirodnih saobraajnica, u pr-
vom redu doline rijeke Spree i njenih prito-
ka ili na vanim topografskim takama (So-
kol). Kue su se nalazile po prisojnim strana-
ma okolnih breuljaka, jer je tu stanovnitvo
imalo najbolje ivotne uslove kao to su: in-
solacija, voda, panjaci, ume u neposrednoj
blizini itd.
3

Iz navedenih podataka jo se vidi da je
ve do 1548. godine proces islamizacije
umnogome zahvatio seoska naselja dananje
opine Graanica. S tim u vezi stoji i poe-
tak izgradnje damija po pojedinim naselji-
ma. Prva damija u cijeloj Sokolskoj nahiji
spominje se u Sokolu, neto poslije 1520. go-
dine, a poto se to desilo odmah po osvajanju
(fethu), nazvana je Fethija.
4
nisu dostupni podaci iz 1548. i 1604. godine (R.
Djedovi, Urbane prilike i razvoj naselja u nahi-
ji Sokol /Graanica/ u 16. i poetkom 17. stoljea,
Graaniki glasnik, br. 20, Graanica 2005., 125)
3 S. Kulenovi, Graanica i okolina, antropogeografske
i etnoloke odlike, Muzej istone Bosne, Tuzla 1994.,
93
4 R. Djedovi, Op. cit., str. 118.
Slika 1. Pogled na selo Soko
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
30
Do 1604. godine, u navedenim seoskim
naseljima dolazi do smanjenja broja nemu-
slimanskih, a poveanja broja muslimanskih
kua uslijed procesa islamizacije.
Uporedo sa razvojem gradskog naselja, te
opadanjem stratekog znaaja Sokola, u seo-
skim naseljima bliim kasabi dolazi do sma-
njenja ili stagnacije u pogledu broja kua,
1

dok se u ostalim broj kua poveava. Najvei
pad ukupnog broja kua evidentiran je u selu
Graanica koje je 1604. godine imalo svega
36 kua, to je u direktnoj vezi sa razvojem
kasabe Graanica, na koju se to selo nasla-
njalo i koje e kasnije biti evidentirano kao
njen sastavni dio.
U periodu do 1604. godine na prosto-
ru dananje Graanike opine su nastala i
1 Takva sela su: Drenovac sa 66 kua (40 musli-
manskih i 26 nemuslimanskih), Stjepan Polje sa
22 kue (18 muslimanskih i 4 nemuslimanske),
Soko sa 44 kue (25 muslimanskih i 19 nemus-
limanskih), Donja Lohinja sa 7 kua (musliman-
skih) i Graanica sa 36 kua (26 muslimanskih i
10 nemuslimanskih); Vidi o tome ire u: A. Husi,
Graanica i Soko u opirnom popisu Zvornikog
sandaka iz 1604. godine, Graaniki glasnik, br. 20,
Graanica 2005., 78 - 111
dva nova seoska naselja, a to su: Piskavica sa
4 kue (muslimanske) i Dnopolje sa 18 kua
(17 muslimanskih i 1 nemuslimanska), za
koje se pretpostavlja da se nalazilo na prosto-
ru dananje Pribave.
2
Formiranje novih sela
Od druge polovine 17. stoljea na pro-
storu dananje Graanike opine deavaju
se znaajne promjene, prije svega u pogledu
brojnosti seoskih naselja, a u vezi s tim i pro-
mjene broja stanovnika, strukture stanovni-
tva itd. Naime, uslijed dugotrajnih austrij-
sko-turskih ratova u kojima Osmanlije gube
posjede sjeverno od Save, sa tih prostora je
emigriralo muslimansko stanovnitvo koje
se u velikoj mjeri naselilo na podruju sje-
verne Bosne, a samim tim i na prostor da-
nanje Graanike opine.
3
Upravo e to sta-
novnitvo uticati na populacioni i teritorijal-
ni razvoj postojeih, kao i na formiranje no-
vih seoskih naselja. Doseljeno stanovnitvo
iz prekosavskih zemalja naselilo je sela: Vra-
novie, Babie, Dakule, Maleie, kaho-
vicu, Piskavicu, Doborovce i Raljevu.
4

Pored migracione struje sa sjevera, graa-
niko podruje je kroz 18. i 19. stoljee bilo
2 R. Djedovi, Op. cit., str. 125.
3 E. Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1998., 94
4 E. Tihi, O. Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u
i revoluciji, Graanica 1988., 50
Slika 2. Hambar
Slika 3. Punica (suara)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
31
krajnje utoite velikom broju emigranata,
muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti
iz Srbije i Hercegovine.
1
Tako e migraciona
komponenta imati najveu ulogu u procesu
formiranja, te u konfesionalnoj strukturi sta-
novnitva seoskih naselja dananje Graa-
nike opine od druge polovine 17. stoljea.
Neka od prethodno spomenutih naselja
su, do dolaska Austro-Ugarske, meusobno
srasla,
2
neka su zbog prostranosti podijeljena
na dva dijela,
3
dok su neka od dananjih seo-
1 S. Kulenovi, Graanica i okolina, Ibid, 154 - 155.
2 Nekadanja sela Drenovac i Graanica postala su
sastavni dio gradskog naselja
3 Kao npr. Orahovica koja je podijeljena na Gornju
i Donju, iako se u turskim popisima pominje kao
jedno naselje (Vidi o tome: S. Kulenovi, Razliita
etnoloka graa sa podruja Graanice, Graaniki
glasnik, br. 4, Graanica 1997., 80)
skih naselja bili samo zaseoci nekih sela.
4

U prvom popisu stanovnitva BiH koji
je sprovela Austro-Ugarska (1879. godine),
evidentirana su sva seoska naselja dananje
Graanike opine, neka samostalno, a neka
kao sastavni dio susjednih naselja. U njima je
popisano ukupno 1426 kua, odnosno 7656
stanovnika.
5
Do kraja stoljea, odnosno do
1895. godine broj kua je porastao na 1676, a
broj stanovnika na 9638.
6
Iz ovih podataka
vidimo da se prosjena veliina domainsta-
va kretala izmeu 5 i 6 lanova (1879. godine
5,4, a 1895. 5,8 lanova).
Kua i okunica
Pored podataka o broju kua i vjerskoj
strukturi domainstava, iz navedenih tur-
skih popisa, mogu se, direktno ili indirek-
tno, spoznati i mnoge druge karakteristike
seoskih naselja. Tako se na primjer, prema
visini prihoda koji se prikupljao za carsku
4 Tako pojedini autori sela Buk i Trnovce i dan-
as smatraju sastavnim dijelom sela Dakule, iako
su ta sela prostorno odvojena (Vidi o tome: F.
Ahmetbai, Ispod monja Dakule, Graaniki
glasnik, br. 2, Graanica 1996., 78 - 82); Prije-
ko Brdo je sve do 1948. godine bilo sastavni dio
sela Soko i pored funkcionalno-prostorne odvo-
jenosti od Sokola (Vidi o tome: F. Ahmetbai,
Iza Sokola, Prijeko Brdo, Graaniki Glasnik, br. 3,
Graanica 1997., 67)
5 E. Tihi, O. Hamzi, Op. cit., 51.
6 Ibidem.
Slika 4. Vodenica na Doborovakom potoku
Slika 5. Kua nad podrumom s kraja 19. stoljea
Slika 6. Kua nad podrumom i s ardakom meu
rogovima s kraja 19. st
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
32
blagajnu, moe zakljuiti koja su sela bila
privredno najrazvijenija, ta se u njima pro-
izvodilo, odnosno ime se
bavilo njihovo stanovni-
tvo, u kojoj mjeri se pro-
izvodilo itd.
Podaci o prihodu seo-
skih naselja iz 1604. godi-
ne pokazuju da je ukupan
prihod svih seoskih na-
selja iznosio oko 90.000
aki.
1
Od toga je sko-
ro 1/3 otpadala na selo
Graanicu (26.200 aki),
a zatim slijede Drenovac
(16.488), Sokol (14.000),
Stjepan Polje (9.500) itd.
2

Prema podacima o vrsti
prihoda vidimo da su naj-
vei prihodi, u svim seli-
ma, ostvarivani od ita-
rica i voarstva, posebno
1 Aka - najsitniji turski srebreni novac, kovan prvi
put u Turskoj carevini za sultana Orhana. Teio
je 0,965 do 1,1 gram, da bi mu vremenom teina
opadala. Sredinom 19. stoljea vrijednost joj je
utvrena na 4 ake=1 dram srebra, tj. 3,207 gra-
ma (A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku,
Svjetlost, Sarajevo 1985., 78 i 225)
2 A. Husi, Op. cit., str. 78-111.
od proizvodnje penice i
groane ire. Osim toga,
stanovnitvo je proizvodi-
lo i jeam, zob, proso, lan,
kupus itd.
3
Prihvatajui injenicu
da zanimanje stanovni-
tva pokazuju gospodarske
zgrade oko kue,
4
tj. da su
privredne zgrade u direk-
tnoj vezi sa zanimanjem
stanovnitva, na osnovu
podataka o vrsti priho-
da moemo utvrditi i koje
su najznaajnije privred-
ne zgrade karakterizira-
le sela Graanike opi-
ne u 17. stoljeu. Svakako
su najznaajnije privredne
zgrade bile vodenice (mlinovi) za mljevenje
ita, koje su postojale u veini sela, a u ne-
kim selima bilo ih je i vie (u Sokolu 7, Ora-
hovici i Drenovcu po 5, Lukavici 4 itd.).
5
Po-
red mlinova, postojali su mnogobrojni ham-
3 Ibidem.
4 I. Rubi, Zemlja i ovjek, Osnovi antropogeografje,
IBI, Zagreb 1956, str. 75.
5 A. Husi, Op. cit., str. 78-111.
Slika 7. Kua nad podrumom iz 60-ih
Slika 8. Vrsta spratnih kua
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
33
bari u kojima se dralo ito u zrnu, koevi za
uvanje kukuruza u klipu, tale za smjetaj
krupne stoke, svinjci za smjetaj svinja (kod
hrianskog stanovnitva), punice za sue-
nje voa, pelinjaci i dr.
1
Sve do druge polovine 20. stoljea zani-
manje seoskog stanovnitva nije bitnije pro-
mijenjeno u odnosu na ranije periode, pa su
i privredne zgrade ostale uglavnom iste. Ko-
are (tale), punice, koevi, kokoinjci i dr.
bili su izgraeni skoro u svakom dvoritu.
2

Uz koeve i koare, esto su bile dograene
tzv. kolnice ili kolare koje su sluile za smje-
taj zaprenih kola. U svakom zaseoku po-
stojalo je po nekoliko bunara, ime je bio ri-
jeen problem vodosnabdijevanja.
Razvoj tradicionalne seoske kue moemo
pratiti od kraja 19. stoljea jer, izmeu osta-
log, kua pokazuje stupanj kulture i civilizaci-
je.
3
Seoska kua je od tog vremena do danas
prola kroz nekoliko faza svog horizontalnog
i vertikalnog razvoja. Posmatrajui najstari-
je seoske kue, graene krajem 19. stoljea,
moemo pretpostaviti da im je prethodila
kua koja je imala karakteristike jednodjel-
ne dinarske brvnare, sa jednom prostorijom
zvanom kua, zidovima od brvana i kro-
1 S. Kulenovi, Razliita etnoloka graa sa podruja
Graanice, Stjepan Polje, Graaniki glasnik, br. 1,
Graanica 1996., 26.
2 I. Rubi, Op. cit., str. 75.
3 M. Kadi, Starinska seoska kua u Bosni i Hercegovi-
ni, Veselin Maslea, Sarajevo 1967., 20 - 21
vom od dasaka, indre ili
slame.
4
Do kraja 19. i po-
etka 20. stoljea, prvo-
bitna dinarska brvnara se
u horizontalnom pogledu,
pregraivanjem kue,
razvila u viedjelnu pri-
zemnicu u kojoj, pored
kue u kojoj se obavlja-
ju svi domainski poslo-
vi, postoji i jedna ili dvije
sobe u kojima se spava.
5

Razvoj kue u vertikal-
nom pogledu se odvijao
tako to se prvobitnoj pri-
zemnici, po vertikali, dodaju odreeni pro-
stori. Ispod jednog dijela kue se, u zavisno-
sti od nagiba terena, dodaje podrum, a iznad
se pojavljuje tzv. ardak, ime se iskoristio
otvoreni tavanski prostor iznad sobe. Poto
se ni u jednom ni u drugom sluaju ne moe
govoriti o stvaranju potpuno novog sprata,
nego samo o odreenim visinskim dodacima
prvobitnoj prizemnici, ovu vrstu kua nazi-
vamo poluspratnicama
6
(Sl. 5. i 6.). Kue po-
luspratnice su u velikoj mjeri i danas zastu-
pljene u seoskim naseljima Graanike opi-
ne, ali se u odnosu na one iz prolosti razli-
kuju po materijalu od kojeg su graene, pe-
riodu u kome su graene, unutranjem ure-
enju itd. Dananje poluspratnice graene
su uglavnom 50-ih i 60-ih godina 20. stolje-
a. Zidovi podruma i dalje su od kamena, a
ostali zidovi su od cigle ili erpia, dok su u
prolosti bili od pletera i ilovae. Nekadanji
krov od indre, dasaka i slame zamijenjen je
crijepom. Kao i u prolosti krov je etvero-
vodni (Sl. 7.).
Novije ruralne promjene
Gradnja spratnih kua u selima Graani-
ke opine zapoela je poetkom 20. stoljea,
iako moemo pretpostaviti da su ih imunije
porodice gradile i neto ranije. Pojava sprat-
ne kue na selu je odraz vieg standarda - dru-
4 Ibid., str. 23-35.
5 M. Kadi, Op. cit, str. 45-56.
6 Ibid., str. 57.
Grakon 1. Kretanje ukupnog broja stanovnika seoskih naselja
Graanike opine u periodu 1953-1991. godine (u hiljadama). Izvor:
Zvanini popisi stanovnitva
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
34
tvenog, ekonomskog i stambenog.
1
U odnosu
na poluspratnicu, spratna kua predstavlja
vii stepen razvoja dispozicione i prostorne
koncepcije kue.
Do danas je spratna kua, kao i polusprat-
nica, doivjela znaajne promjene, koje se,
prije svega, uoavaju po materijalu od koga
je graena, unutranjem ureenju, spratno-
sti, obliku krova itd. Dananje spratne kue
su graene od betona, eljeza, opeke, crijepa
i dr., dok se drvo upotrebljava samo u gradnji
krovne konstrukcije. Oblik krova spratnih
kua veinom je dvovodni, iako ima i etve-
rovodnog krova. Za razliku od nekadanjeg
jednog sprata iznad prizemlja, u novije vrije-
me se obino grade dva, a nerijetko i tri spra-
ta, s tim to je zadnji sprat obino neto nii
(tzv. nisko i visoko potkrovlje) Sl. 8. .
Uslijed procesa industrijalizacije, koji je
znaajnije zahvatio Graaniku opinu od
druge polovine 20. stoljea, dolazi i do de-
agrarizacije, pa privredne zgrade gube svoj
znaaj. Veliki broj njih ubrzo je poruen,
tako da su danas od tradicionalnih privred-
nih zgrada najvie zastupljene tale. Pored
njih, grade se i novi privredni objekti, od ko-
jih su najzastupljenije garae.
1 Ibidem.
Tokom druge polovine 20. stoljea seoska
naselja je zahvatio snaan populacioni, a s
njim u vezi i teritorijalni razvoj. Broj stanov-
nika je, u periodu 1953. - 1991. godine, po-
rastao sa 28012 na 46339, odnosno za 18327
stanovnika (graf.1).
Od 70-ih godina 20. stoljea, izgradnjom
modernijih puteva i njihovim asfaltiranjem,
te uslijed porasta broja stanovnika, seoska
naselja je zahvatio proces izmjetanja. Kue
se masovno poinju graditi pored znaajnih
saobraajnica koje, uglavnom, vode dolina-
ma rijeka, pa tako dolazi do uzurpiranja ze-
mljita vie bonitetne klase i njegovog pre-
tvaranja u graevinsko. Pored saobraajnica
se grade i najznaajniji funkcionalni objekti
seoskih naselja kao to su: prodavnice, kole,
damije, ambulante, kafane itd. Na taj nain
se formiraju centri seoskih naselja u kojima
se, pored kua za stanovanje, nalaze svi zna-
ajniji drutveni objekti, kroz koje obino
prolazi i najznaajnija saobraajnica (Sl. 10).
Literatura
1. A. Handi, Opirni popis nahije Sokol
u Zvornikom sandaku iz 1548. godi-
ne, Graaniki glasnik br. 20, Graanica
2005.
2. A. Husi, Graanica i Soko u opirnom
Slika 10. ematski prikaz centra sela Dakule
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
35
popisu Zvornikog sandaka iz 1604.
godine, Graaniki glasnik br. 20, Graa-
nica 2005.
3. A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom je-
ziku, Svjetlost, Sarajevo 1985.
4. D. Daf, Dinamika i stepen urbaniza-
cije Sjeveroistone Bosne u periodu od
1948.-1991. godine, sa posebnim osvr-
tom na opinu Graanica, Graaniki
glasnik br. 22, Graanica 2006.
5. . R. Simonovi, M. B. Ribar, Uree-
nje seoskih teritorija i naselja, Univerzitet
u Beogradu, Beograd 1993.
6. E. Imamovi, Porijeklo i pripadnost sta-
novnitva Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1998.
7. E. Tihi, O. Hamzi, Graanica i okolina
u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Graa-
nica 1988.
8. F. Ahmetbai, Ispod monja Dakule,
Graaniki glasnik br. 2, Graanica 1996,
9. F. Ahmetbai, Iza Sokola, Prijeko Brdo,
Graaniki glasnik br. 3, Graanica 1997.
10. I. Rubi, Zemlja i ovjek, Osnovi antropo-
geografje, IBI, Zagreb 1956.
11. J. Dini, Ekonomska geografja, Univerzi-
tet u Beogradu, Beograd 1990.
12. M. Kadi, Starinska seoska kua u Bosni
i Hercegovini, Veselin Maslea, Sarajevo
1967.
13. M. Kosori, Praistorijska naselja na po-
druju Spree, lanci i graa za kultur-
nu istoriju istone Bosne, knj. XIII, Tuzla
1980.
14. M. Vresk, Osnove urbane geografje, kol-
ska knjiga, Zagreb 1990.
15. R. Djedovi, Urbane prilike i razvoj na-
selja u nahiji Sokol /Graanica/ u 16. i
poetkom 17. stoljea, Graaniki glasnik
br. 20, Graanica novembar 2005.
16. S. Kulenovi, Graanica i okolina, an-
tropogeografske i etnoloke odlike, Muzej
istone Bosne, Tuzla 1994.
17. S. Kulenovi, Razliita etnoloka graa
sa podruja Graanice, Graaniki gla-
snik br. 4, Graanica novembar 1997.
18. S. Kulenovi, Razliita etnoloka graa sa
podruja Graanice, Stjepan Polje, Gra-
aniki glasnik br. 1, Graanica maj 1996.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
36
OMER HAMZI
D
A BI se obezbijedilo kontinuirano, sve-
obuhvatno i objektivno informisa-
nje graana i javnosti o radu opin-
ske uprave (termin opinska uprava u ovom
sluaju obuhvata Opinsko vijee i njegove
organe, instituciju naelnika i sve opinske
slube), te stalna komunikacija izmeu gra-
ana i organa lokalne vlasti s ciljem da se
kontinuirano ostvaruje demokratska kontro-
la te iste vlasti kao servisa graana, u Opini
Graanica pristupilo se izradi Komunikacij-
ske strategije, kojom je uspostavljen meu-
sobno povezan i funkcionalan sistem inter-
nog i eksternog informisanja, kadrovski os-
posobljen i tehniki podran raunarskom
mreom i odgovarajuim softverom, tako da
funkcionie kao viekanalni info servis, pre-
ko kojeg se ostvaruje: meusobna komuni-
kacija izmeu kljunih segmenata opinske
uprave (interno informisanje) i komunikaci-
ja organa opinske uprave sa graanima (ek-
sterno informisanje). Viekanalni komuni-
kacijski sistem uspostavlja se u okviru Pro-
jekta razvoja opina (MDP), kojeg fnansi-
ra vajcarska agencija za razvoj i saradnju
(SDC), a implementira ga vajcarska nevla-
dina organizacija Intercooperation sa sjedi-
tem u Bernu.
U ovom prilogu govori se o praktinim
modelima interne i eksterne komunikaci-
je kao o jedinstvenom viekanalnom komu-
nikacionom sistemu koji funkcionie kao
spona izmeu lokalne vlasti i graana (jav-
nosti) i tako ostvaruju kljuni zahtjevi, po-
stavljeni u Komunikacijskoj strategiji opine
Graanica.
Uspostava Print-tel info servisa
U prvom dijelu tog dokumenta, koji se
bavi analizom komunikacija, daje se detaljan
uvid u naine i efekte komuniciranja unutar
(interna komunikacija) i izvan (eksterna ko-
munikacija) opine. Osim toga, uinjen je
pokuaj da se ue i u organizacijske, fnan-
sijske i tehnike aspekte svih vidova komu-
nikacije opine. Na osnovu tako postavljene
sistematske analize komunikacija, defnisani
su specifni, mjerljivi, ostvarivi i relevantni
ciljevi, kao i aktivnosti koje se moraju podu-
zeti ukoliko se ele ostvariti ti ciljevi.
U analizi internih komunikacija teite
je dato: na sastanke osoblja, intranet, tele-
Print-tel info servis
Opine Graanica,
uspostava i funkcionisanje
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
37
fon, oglasnu ploi i bilten. U analizi ekster-
nih komunikacija teite je dato: na odnose
s medijima web stranicu, oglasnu plou, pro-
motivne publikacije, plaeno oglaavanje, te-
lefon, odnose s klijentima, dizajn itd.
U dijelu Strategije u kojem se analizira
eksterno komuniciranje posebna panja po-
sveena je tehnikama, sredstvima i aktivno-
stima eksterne komunikacije opine Graa-
nica sa graanima i medijima. U tom smislu,
uspostavlja se odjel ili sluba za informisa-
nje u opini kao nezamjenjiv organizacioni
oblik u realizaciji poslova s podruja odno-
sa sa javnou i nezaobilazna spona izmeu
pojedinih organizacionih segmenata (kao
izvora informacija) i medija preko kojih se te
informacije prenose graanima. To se obe-
zbjeuje vrstom uvezanou svih organiza-
cionih segmenata lokalne uprave sa slubom
informisanja koja u praksi funkcionie kao
dobro organizovan i tehniki potpuno opre-
mljen servis pod nazivom Print-tel info ser-
vis opine Graanica.
Funkcionsanje Print-tel info
servisa
a) Od izvora informacije do Print-tel info
servisa (obaveze opinskih organa uprave):
Strategijom je predvieno da se na jednom
mjestu prikupljaju i obrauju sve informaci-
je koje dolaze iz opinskih organa uprave u
vidu elektronskih ili printanih zapisa (materi-
jala), koji se mogu brzo i lahko preurediti (do-
tjerati) za objavljivanje, odnosno postavljanje
u odgovarajue info-kanale. Tako obraene
informacije se, putem viekanalnog softvera
ili putem klasine pote, plasiraju medijima i
svim zaintersovanim graanima i pravnim li-
cima na podruju opine Graanica.
Za redovno i blagovremeno doturanje
informacija iz svog domena u Print-tel ser-
vis odgovorni su opinski organi uprave,
odnosno njihovi rukovodioci. Za obradu i
blagovremeno doturanje informacije gra-
anima (u javnost), putem medija ili dru-
gih komunikacijskih kanala, odgovoran je
Print-tel info servis kao sluba (odjel) za
informisanje.
Osim rijetkih izuzetaka (to je regulisa-
no zakonom), svi slubeni skupovi i sastanci
u Opini, prema ovom dokumentu, moraju
biti otvoreni za javnost. To znai da svaka
aktivnost mora biti popraena ili servisira-
na od strane ove slube kao glavne spone iz-
meu organa uprave i graana. Ukoliko bi
iz bilo kojih razloga dolo do zaobilaenja te
slube, to bi dovelo do naruavanja sistema
informisanja, nestrune prezentacije ostva-
renih rezultata organa opinske uprave, pa i
uskraivanja javnosti u pogledu informisanja
o njenom radu itd.
b) Od Print-tel info servisa do graa-
na (javnosti): Informacija koja sa svog izvo-
ra, tj. od opinskog organa, dolazi u Print-
tel info servis, takorei u sirovom stanju,
odnosno u formi koja nije prilagoena me-
dijima, odmah se obrauje (struno novi-
narski), rediguje i lektorie, zatim pakuje u
odgovarajuu formu i u najkraem roku pla-
sira javnosti (graanima) putem viekanal-
nog sistema koji se instalira i uvezuje sa or-
ganima uprave zainteresovanim graanima i
pravnim subjektima kao i medijima. Za pla-
sman obraenih informacija, doturanje po-
ziva, saopenja i drugih informativnih mate-
rijala na raspolaganju su: 1. vlastiti (interni)
info-kanali: info letak, slubena web strani-
ca opine, e-mail, telefaks, sms i info telefon
(vrua linija) i 2. javni mediji, printani i elek-
tronski, s tim to Radio Graanica, kao lo-
kalni javni servis, ima posebno mjesto u tom
sistemu..
Info letak pod naslovom Print-tel pri-
prema se i distribuira svim graanima, prav-
nim subjektima i medijima koji se prijave u
Print-tel info servis. Distribucija se vri, za-
visno od opredjeljenja korisnika, klasinom
potom (u printanoj formi na 2 4 ili vie stra-
nica A4 formata), e-mailom ili telefaksom.
Koncipiran je tako da donosi kratke infor-
macije o najvanijim aktivnostima opinskih
organa uprave u periodu izmeu dva broja.
Frekvencija njegovog izlaenja zavisi od ko-
liine i znaaja informacija, odnosno sadr-
aja i obima aktivnosti lokalne vlasti i nema
fksirane termine izlaenja. U principu, to su
odabrane informacije (sa prilozima i fotosi-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
38
ma) koje su prethodno ve objav-
ljene na web stranici Opine. Le-
tak se moe po potrebi tampati
kao pregledan godinjak, hroni-
ka ili drugi slian materijal. Web
stranica, kao slubena stranica
Opine donosi ire informacije
o Opini, obrasce, obavjetenja,
linkove i druge izvorne materijale
i dokumente iz domena rada op-
inskih organa uprave. Cilj je da
se opina prezentira kao lokalna
zajednica u svim njenim dimen-
zijama. Stranica je okrenuta vie
iroj nego lokalnoj javnosti. Iz-
meu ostalih materijala, od kojih
su neki statini, na ovoj stranici
se objavljuju dnevne informaci-
je ili aktuelnosti iz rada opin-
skih slubi koje e za zaintereso-
vane korisnike donositi uputstva
kako mogu doznati ire pojedi-
nosti ili dobiti opirnije materija-
le ili dokumente iz neke oblasti.
Stranica je otvorena za sva pita-
nja, prijedloge ili inicijative jav-
nosti (graana) iz domena opinskih orga-
na uprave. E-mail se koristi za doturanje
kako Print-telovih letaka, tako i dnevnih
informacija, aktuelnosti svim zainteresova-
nim subjektima (pravnim i fzikim licima,
medijima i sl.) Istim kanalom doturaju se i
svi slubeni pozivi fzikim i pravnim licima
za sastanke, sjednice i ostale skupove u orga-
nizaciji opinskih organa uprave. Zavisno od
opredjeljenja korisnika, Telefaks se koristi za
doturanje printanog primjerka Print-tela.
SMS se koristi za doturanje najvanijih in-
formacija, poziva ili obavijesti za sve one koji
ele da putem tog kanala budu obavijeteni o
radu opinskih organa uprave. Istim putem
mogu dobivati pozive za sastanke ili druga
obavjetenja koja ele. Info telefon ili vrua
linija na raspolaganju je graanima svakog
dana u toku radnog vremena opinskih or-
gana uprave.
c) Od graana (javnosti) do lokalne vla-
sti - preko Print-tel info servisa: U prin-
cipu navedenim kanalima omoguuje se in-
teraktivna komunikacija izmeu graana i
vlasti. Svakom graaninu koji se opredije-
li da prihvata informacije putem jednog od
navedenih kanala, pruena je mogunost da
tim istim kanalom komunicira u obrnutom
smjeru, to jest da komunicira sa nosiocima
vlasti, da ih pita sve to ga interesuje, da kri-
tikuje, predlae, inicira Na taj nain gra-
ani se mogu neposredno informisati o radu
bilo kojeg organa ili pojedinca u opinskom
organu uprave. Odgovore na postavljena pi-
tanja mogu dobiti neposredno ili putem ne-
kog od spomenutih info kanala.
d) Od Print-tel info servisa do izvora
informacije (opinskih slubi): Sve infor-
macije koje se doturaju i obrauju u okviru
Print-tel info servisa (o radu opinskih or-
gana uprave, sastancima, skupovima i osta-
lim dogaajima) u isto vrijeme dostupne su
svim organima uprave, ime se ostvaruje i
tzv. interno (horizontalno) informisanje iz-
meu tih organa. Sa jednog mjesta, dakle,
plasiraju se informacije svima o radu svih,
a aa aAKCLN1l AKCLN1l AKCLN1l AKCLN1l

Ublljezen 1. arll- dan
eslebedenja Gracanlce u
brugemsvjetskemratu
Cetevulja- dragecjenl
rlrednl resurs Uclne
Gracanlca
Rekenstrukclja l asfaltl-
ranje saebracajnlce
5recke elje
Prva rasrava e red-
lezenemrejektnem
rjesenju lekclje blvse
rebne kuce
Arll mjesec clstece
5a Keleglja Uclnskeg
nacelnlka
0 B l L 1 E 2 E N 7 . A P R l L - 0 A N 0 8 L 0 B 0 0 E N 1 A 0 R A c A N l c E 0
0 R 0 0 0 M 8 V 1 E 1 8 K 0 M R A 1 0

1 0 . . 4 . 2 0 0 1 .
G U b l N A 1 B R U J 3

P R l N 1 - 1 E L

3veoanom akademijom, kojoj su
prisustvovali brojni gradani, boroi
antifasistiokog rata 1941.- 1945. i rata za
Bosnu i eroegovinu 1992. - 1995.,
ugledni privrednioi, javni i kulturni radnioi
graoanioke opoine i ove godine sveoano je
obiljezen 7. april, Uan oslobodenja
0raoanioe u Urugom svjetskom ratu. u
svom referatu, koji je prooitao na
akademiji, predsjedavajuoi 0poinskog
vijeoa asan lehratovio, izmedu ostalog je
naglasio. ,Uanas, dakle, na prigodan,
naoin, kako i prilioi, obiljezavamo 7. april -
Uan oslobodenja 0raoanioe u Urugom
svjetskom ratu. Bez ikakvih ideoloskih i
drugih optereoenja, sa sto manje
formalnog i manifestaoionog, mi na ovaj
naoi n i skazujemo svoje duboko
opredjeljenje i potvrdujemo da u biti
pripadamo svjetskom antifasistiokom
bloku. Potvrdujemo odanost antifasistiokim
tradioijama i buduoim generaoijama
ukazujemo da su dometi antifasistioke
borbe i zrtve nasih naroda u Urugom
svjetskom ratu dostojne postovanja i da
su dio nase historijske bastine koje se
Bosna i eroegovina ne smije odrioati.
Lasto?
Lato sto je antifasizam za Bosnu i
eroegovinu, mozda vise nego za bilo koju
drugu zemlju u njenom okruzenju, temeljni
uslov opstanka.
1o su iskusile generaoije za
nama, u to smo se i sami uvjerili u
nedavnoj nasoj proslosti.
Lato je nasa obaveza da ideju
antifasizma, iznova odmjerenu i provjerenu
u donedavnim nasim nesreoama, predamo
u amanet novim generaoijama, novim
boroima za demokratske, humane odnose,
novim boroima protiv zloupotrebe svakog
naoionalnog oilja u ime i za raoun
totalitarnih i osvajaokih ideja, novim
antifasistima. Ne smijemo dozvoliti da
mlade generaoije budu lisene moguonosti
da spoznaju pravu prirodu fasizma, i onog iz
Urugog svjetskog rata kao i posljednjeg rata
za Bosnu i eroegovinu 1992.-1995.
godina.
Nakon prooitanog referata, uoenioi
Paralelne muzioke skole iz 0raoanioe izveli
su prigodan kulturno-umjetnioki program ,
zatim je u BKC otvorena izlozba graoaniokih
slikara.
P o t v r d u j e m o o d a n o s t
antifasistiokim tradioijama i buduoim
generaoijama ukazujemo da su dometi
antifasistioke borbe i zrtve nasih naroda u
Urugom svjetskom ratu dostojne postovanja
i da su dio nase historijske bastine koje se
Bosna i eroegovina ne smije odrioati.
Lasto?
Lato sto je antifasizam za Bosnu i
eroegovinu, mozda vise nego za bilo koju
drugu zemlju u njenom okruzenju, temeljni
uslov opstanka.
1o su iskusile generaoije za nama,
u to smo se i sami uvjerili u nedavnoj nasoj
proslosti.
Lato je nasa obaveza da ideju
antifasizma, iznova odmjerenu i provjerenu
u donedavnim nasim nesreoama, predamo u
amanet novim generaoijama, novim boroima
za demokratske, humane odnose, novim
boroima protiv zloupotrebe svakog
naoionalnog oilja u ime i za raoun totalitarnih
i osvajaokih ideja, novim antifasistima. Ne
smijemo dozvoliti da mlade generaoije budu
lisene moguonosti da spoznaju pravu
prirodu fasizma, i onog iz Urugog svjetskog
rata kao i posljednjeg rata za Bosnu i
eroegovinu 1992.-1995. godina.
Nakon prooitanog referata, uoenioi
Paralelne muzioke skole iz 0raoanioe izveli
su prigodan kulturno-umjetnioki program ,
zatim je u BKC otvorena izlozba graoaniokih
slikara.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
39
ime se ostvaruje ne samo meusobna infor-
miranost, ve i meusobna kontrola i koor-
dinacija pojedinih akcija i aktivnosti u Op-
ini. Time se posebno utie na kvalitet rada
(usluga) i dinamizira aktivnost opinskih or-
gana uprave. Na isti nain, ovoj slubi do-
stavljaju se svi zvanini pozivi za sastanke,
zborove, radne, protokolarne, sveane i dru-
ge skupove, te dnevne i sedmine protokole
opinskih funkcionera (Opinski naelnik,
predsjedavajui Opinskog vijea i dr.), oba-
vijesti o njihovim sastancima kako u Opini,
tako i na terenu, o radnim i drugim posjeta-
ma Opini Graanica itd.
e) Od Print-tel info servisa do jav-
nih medija: Svim zainteresovanim medijima
stavljaju se na raspolaganje sve informacije i
sve komunikacioni kanali koji se upotreblja-
vaju u ovom sistemu (printani, elektronski i
dr.) U dogovoru sa zainteresovanim subjek-
tima u opini, putem Print-tel servisa or-
ganizuju se konferencije za tampu ili drugi
kontakti i razgovori izmeu novinara, to jest
medija i pojedinih organa opinske uprave,
odgovornih izvrilaca, zaposlenika itd. U
isto vrijeme radi se press kliping, evidentira i
prati prisustvo opine u pojedinim mediji-
ma, te voditi registar objavljenih informaci-
ja u njima. Da bi se to ostvarilo, svi kontakti
opinskih organa uprave i svih odgovornih
osoba, u principu, moraju se ostvarivati i rea-
lizovati posredstvom i uz servisiranje Print-
tel info servisa.
Meu javnim medijima koji pokrivaju
rad opinskih organa uprave, posebno mje-
sto zauzima Radio Graanica kao lokalni
javni servis. Da bi dolo do daljeg otvaranja
ovog medija prema sluaocima i uspostave
izravne komunikacije lokalne vlasti sa gra-
anima, manjim zahvatima u programskoj
koncepciji i emi data je mogunost graani-
ma da putem tog medija izravno komunici-
raju, postavljaju pitanja, predlau i kritikuju
lokalnu vlast, da dobijaju odgovore i da ko-
municiraju sa organima vlasti svakog dana u
periodu emitovanja programa Radio Graa-
nice. Uspostavom tog svojevrsnog narodnog
parlamenta, odnosno kontinuirane radio tri-
bine, u kojoj graani imaju priliku da 18 sati
dnevno postavljaju pitanja nadlenim orga-
nima uprave, da predlau, kritikuju i dobi-
jaju odgovore, uspostavlja se svojevrstan de-
mokratski narodni parlament i izravno ko-
municiranje vlasti sa graanima.
Zakljuak
Print-tel info servis omoguuje svakom
graaninu i privrednom subjektu da u sva-
ko vrijeme ostvari interaktivnu komunikaci-
ju sa lokalnom vlau: da dobije informaci-
ju koja ga interesuje i da obrnutim smjerom
istim kanalom, ako eli zatrai pojanjenje,
postavi pitanje, uputi prijedlog ili kritiku toj
istoj vlasti. Time se otvara nesmetan protok
informacija u oba pravca i obezbjeuje stalna
komunikacija izmeu graana i lokalne vla-
sti, na nain i u obimu koji eli svaka zain-
teresovana strana: graani, privredni subjek-
ti, mediji Drugim rijeima, graani mogu
pristupiti organima lokalne uprave po vla-
stitom izboru, zavisno od komunikacijskih
sredstava s kojima raspolau, od ivotnog
standarda, stepena obrazovanja itd. Neki
su vie, a neki manje zainteresovani za pro-
bleme lokalne uprave, neki ele potpune iz-
vjetaje o radu Opinskog vijea, naelnika,
drugi ele samo kratke informacije (putem
SMS na primjer), trei nemaju vremena za
itanje itd. Print-tel info servis obezbjeu-
je pristup radu opinskog vijea, opinskih
organa uprave putem: interneta, elektron-
skih poruka SMS, telefaksa i klasine pote.
Dovoljno je bilo kojim od ovih kanala posla-
ti pristupnicu u Print-tel info servis. Pri-
stupnica otvara protok redovnih i pravovre-
menih informacija o radu Opinskog vijea
i njegovih radnih tijela, o aktivnosti opin-
skog naelnika i opinskih slubi kao lokal-
ne izvrne vlasti. U svakom trenutku onaj ko
to eli moe reagovati, svako moe poslati
svoj komentar, pitanje ili stav opinskim vi-
jenicima, opinskom naelniku, opinskim
slubama. Pri tome, nikako ne treba zane-
mariti takozvanu ivu rije, odnosno fziku
interakciju graana sa nosiocima funkcija i
lokalne vlasti (diskusije, javne rasprave, lo-
biranje graana i vijenika, prijemi itd), to
izlazi iz okvira ove teme.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
40
41
zaviaj
Salih Avdi Prilog prouavanju razvoja
kolstva na graanikom
srezu od 1945. do 1955.
godine
Fikret
Ahmedbai
Serhatlije mala etnoloka
skica
Omer Hamzi Likovi zaviaja: Alija
Gazibegovi primjer
predanosti poslu i zadatku
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
42
SALIH AVDI
N
A DUNOST uitelja u graaniki srez
upuen sam krajem 1945. godine.
Meutim ja sam poeo raditi neto
ranije, jo dok je trajao rat, prvo na zbrinja-
vanju ratne siroadi u Bosni, a kasnije - u
djejim domovima u Beogradu, Kneevcu na
Tisi, zatim Kasindolu kod Sarajeva i Saraje-
vu. Bilo je tu jo dosta i drugih poslova kao
to je otpremanje djece u Bugarsku, formira-
nje djejih domova po Vojvodini i dr.
No to nije tema ovog priloga.
***
Ipak, nekoliko rijei o tim poecima.
Sjeam se, 3. marta 1945. godine, u rano
jutro, ispred vladikine palae u Tuzli, sa jo
jednim Skojevcom, primio sam 250-toro
djece, ratne siroadi, sa zadatkom da ih eva-
kuiramo i zbrinemo u Srbiji. Ukrcali smo ih
u kamione i pravac Zvornik. Tu smo pri-
mili jo 150-toro, tako da ih je bilo ukupno
400. Preko Drine nije bio iani most jo
podignut. Pet tekih dana i noi ekali smo
na obali Drine dok taj most nije bio gotov.
Preli su kamioni s branom i poslije nekoli-
ko sati smo i mi preli u Srbiju. Djeca su bila
skoro gola. Loili smo vatru i tako ih odra-
vali u ivotu. Dobijali smo poneto i hrane.
Nakon ukrcavanja u tako branjave kamio-
ne, ja sam jedno dijete, koje je imalo oko 3-4
godine, stavio sebi na prsa. Kad smo doli u
prvo prihvatilite, u fabriku Zorka, ja sam
htio svog malog drugara da skinem sa prsiju,
ali on je negdje u putu umro. Odnijeli su ga
i zakopali. Da svom malom drugaru, makar,
ime saznadoh!
U tom privremenom prihvatilitu djeca
su se ogrijala, okupala i dobila novu odjeu.
ini mi se da sam i ja dobio sve to mi je tre-
balo, iako sam imao injel bez jednog ruka-
va. Nakon 15 dana odmora i oporavka, od-
veli smo djecu u Beograd - ulica Krunska br.
8. Tu sam doivio susret sa drugom Titom.
U Sali, gdje je moglo objedovati 400 ueni-
ka, bio sam deurni. Jedan djeak mi je re-
kao da se u Sali nalazi dosta. Nisam obraao
panju na to jer su dolazile razne delegacije.
Na meni je bilo vojniko odijelo. Odjedan-
O prosvjetnim prilikama
na podruju sreza
Graanica od 1945. do
1955. godine
(autobiografski zapisi)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
43
put se stvorila oko mene grupa ofcira. Pri-
ao mi je drug Tito i pitao me ta radim tu.
Kad sam mu odgovorio da sam uitelj koji je
doveo djecu iz Bosne, pitao me da li znam
koliko imamo djece po nacionalnosti. Rekao
sam da ne znam jer su meni sva djeca jedna-
ka. Dok je sa mnom razgovarao, jedan dje-
ak, ime mu je bilo Rasim viknuo je: Djeco,
mi jedemo, a doao nam drug Tito. Djeca su
skoila, isprevrtala jelo i krenula prema dru-
gu Titu. Za dva minuta, on je bio sav mokar
od poljubaca djece. Da nije bilo pratnje, ini
mi se da bi ga oborili. Tito je zahtijevao da
mu Rasima dovedu. Kad je upitao, odakle ga
zna, kako je poznao, Rasim mu je odgovo-
rio da je on od Rogatice i da je Tito sjedio na
ardaku s njegovim nanom i jeo pure i vare-
nike. Tito se toga sjetio i upitao Rasima ta
mu je s roditeljima. Kazao je da su ih etnici
zaklali. Nama je naredio da pazimo na Ra-
sima Kroz nekoliko dana je doao ofcir i
odveo ga. Bio je Titov gost 7 dana.
Ja sam se morao javiti na Ministarstvo so-
cijalne politike, kod ministra. Znam da je
bila drugarica. Poto nisam imao rukava na
injelu do polovine ja sam ruku stavio u injel
i zakopao ga. Bile me stid.
Kad me primila, prvo me je upitala: Ma,
drue, kako moe biti uitelj, a nema
ruke. Odgovorio sam da ja imam ruku, ali
da nemam rukava i da me je bilo stid kroz
Beograd proi tako. Nasmijala se od srca i
izvinula se. Dala mi je doznaku za dva nova
amerika odijela, dva para izama i pet pari
vea, arapa bar deset pari. Tu smo doekali
osloboenje Sarajeva, 6. aprila 1945. godine.
Kakva je radost to bila?
Prema odluci viih organa, nezbrinutu
djecu smo svakodnevno otpremali u Bugar-
sku, na trajniji smjetaj u novootvorenim do-
movima u Staroj Zagori, Novoj Zagori, So-
fji i Ruuku. U svemu, Bugari su primili
10.000 nae djece. Ostalu djecu smo odveli
u Zrenjanin, u ogroman dom na Sokolskom
keju, njih oko 30 hiljada razmjestili smo po
novoformiranim dokovima od Zrenjanina do
Kneeva na Tisi. To su bile uglavnom ispra-
njene vapske kue.
Pad Berlina sam doekao u Kneevcu, na
Tisi kao upravnik. U avgustu ili septembru
1945. godine, kad su se prilike malo smirile,
vraali smo djecu nazad u Bosnu. Prva grupa
od oko 800 djece, vraena je u Kasindol kod
Sarajeva. Poto je put preko Romanije bio
nesiguran, ekali smo u Viegradu pet dana.
Na mostu Mehmed-pae Sokolovia bilo je
jo krvavih tragova na stubovima, od hilja-
de poklanih. Znam da je u gradu bila itava
samo jedna kua u kojoj se nalazila pekara
kao i jo, moda, dvije tri do nje.
Nakon dolaska u Sarajevo rasporeen
sam da radim kao uitelj na selu.
***
Odlukom Ministarstva prosvjete nas dva
uitelja smo povueni, bez prava na bilo ka-
kvu albu, kao radnici Ministarstva za soci-
jalnu politiku i u roku od tri dana upueni u
sela na rad. Moj drug Devad Pai je ras-
poreen u Janju, a ja u selo Klokotnicu kod
Graanice. U to vrijeme Janja je bila ucrtana
na geografskoj karti, a Klokotnice nigdje.
Javio sam se na dunost u graaniki srez,
25. decembra 1945. godine - povjereniku za
prosvjetu, drugarici emsi Kurtagi, jednoj
plemenitoj osobi, koja me primila kao svo-
je dijete i odmah uputila u Klokotnicu. Na
meni vojnika uniforma, automat o ramenu
i svo je moje imanje stalo u njemaki ruksak
zvani teleak.
Bogat, nema ta.
U koli sam zatekao uiteljicu Rehak
Francisku sa njenom majkom. Ona je bila
premjetena u Doboj. Tim dobrim pleme-
nitim enama dugujem mnogo. Da li su
ive, ne znam. Ali im hvala. Franciska mi
je mnogo pomogla, uputivi me u nastavni
rad. Meni se bilo tee prilagoditi na selo jer
prije toga nikad nisam doao, akamoli ivio
u njemu. No, uz njenu pomo i tu sam poeo
da se uklapam koliko, toliko i to za dvade-
set dana, koliko su bile tu. Kad su one oti-
le, ostao sam u takvoj situaciji da - ni na
to lei ni ime se pokriti. Posluitelj Osman
Hodi mi je napravio seiju od etiri kla-
dia. Slamaricu sam dobio iz sreza. Od oca
sam dobio tanjir i kaiku.
Bogat, nema ta.
Ja sam bio zadovoljan i sa tim jer je to bilo
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
44
poslijeratno doba. Nije niko od nas imao. No
imali smo volju i elan nezamisliv za dananje
prilike. U samoj koli bile su dvije uionice
sa starim namjetajem (skemlijama), po 20 u
uionici, dvije stare table, devastirane, jedna
stolica i dvije geografske karte BiH i Jugo-
slavije i to u jednoj uionici.
U kolu je bilo upisano preko 300 ueni-
ka. Taan broj sam zaboravio. Radio sam u
3 smjene u dvije uionice kako sam znao i
umio. Imali smo neto knjiga, tampanih u
staroj Jugoslaviji. Pisalo se na papiru od kesa,
vrea od cementa. Davao je srez minimalnu
koliinu sveski. Olovke smo dijelili na 6 dije-
lova. Djeca su pravila produetke za te olov-
ke od zove. Pisao sam kad je bilo krede na
tim, nazovi, tablama, kad krede nije bilo,
onda sam pisao ugljenom na zidu. Danas se
pie, okrei i ponovi.
Nastavni plan i program, naslijeen je od
stare Jugoslavije. Istorija i geografja su pred-
stavljale problem. Srea da sam dobro cr-
tao pa sam ugljenom na zidu nacrtao grani-
ce i onda kako se radilo, tako se postepeno i
ostalo ucrtavalo. Problem je bio uzrast djece.
Rat je uinio svoje, pa djeca nisu ila redovno
u kolu. U etvrtom razredu imao sam ue-
nika i do 14 godina starosti. Uz maksimalno
zalaganje, vie gladan nego sit, okonao sam
kolsku godinu i po nalazu kolskih nadzor-
nika postigao dobar uspjeh.
Da bi se spremio za nastavu, koristio sam
nou iak. Flaica od mastila, s malo ulja
i ftiljem. kolske godine 1946/47. upisan je
prvi razred i nastavljen rad. Moram napome-
nuti da smo u proljee 1946. godine osnovali
sindikalnu organizaciju, ali poto nas je bilo
svega 14 prosvjetnih radnika, 12 starih i 2
nova, mlada, nismo mogli osnovati podru-
nicu, nego nekakav plato. Da bismo osnovali
podrunicu, trebalo nas je biti 20.
Ko je bio prvi predsjednik nisam siguran.
Jeli to bio Teufk Limi ili ja. No, to nije to-
liko vano. Nekad se radilo i pomagalo jed-
ni drugima.
Od mlaih uitelja, bila je Daferovi Ze-
kija u Brijesnici, a ja u Klokotnici. S uima
(vakama) smo teko izlazili nakraj. Ja sam
kupio mainu za ianje, pa smo djeake ia-
li, a sa uljivou kod djevojica borili smo se
petrolejom. Zbog pomanjkanja odjee i sred-
stava za pranje i higijenu bilo je uiju u odje-
i tuta tma.
Ma koliko sam se trudio oko line higi-
jene i sam sam 4 - 5 puta dobio ugu. Sjed-
ne kod djeteta da mu pokae neto novo i
- gotovo. Srea i moja i djeja je u tome to su
poele dolaziti sanitarne ekipe i zapraivati i
Di-di-ti prakom.
Krajem 1945. ili poetkom 1946. godine
poele su raditi i kolske kuhinje - pojaana
je ishrana uenika mlijekom, sirom, hljebom
a dobijali su se i Unrini
1
paketi gdje je bilo
okolade, kakaoa. okolada je pria za sebe.
Prvi put su se djeca susrela s tom slasticom
i nisu htjela da je jedu. Jedva sam ih nauio
da jedu okoladu jer je hranjiva. Ako im se
napravi mlijeko sa kakaom to im uopte nije
prijalo. Bijeli hljeb je bio poslastica jer je na
siniji
2
bila samo kukuruza.
Prvi inspektor, koji mi je uao u koli bio
je Avdo Dajdi. Poslije njega dolazilo je iz
Ministarstva prosvjete, ne jedan. Meu nji-
ma je bilo i onih koji su mogli pomoi, ali i
onih koji nisu znali ta hoe. U pamenju mi
je i danas inspektor Branko Markovi iz Mi-
nistarstva prosvjete. ovjek, strunjak i lju-
dina. Tu je bio i Branko Simi, zaduen za
kole naeg sreza. Pomagao nam je koliko je
znao i umio. Jedan poten i estit ovjek.
U dubokom sjeanju ostao mi je jedan sta-
ri dedo iz samog sela. Imena mu se ne sje-
am. Doao je jednog dana da se upoznamo.
Donio mi je poklon: dvije drvene vezene ka-
ike i saz. Zahvalio sam mu na onako lijepo
iaranim kaikama, a za saz sam mu kazao
da mi to ne treba jer to nikad u ruke nisam
uzeo. Dedo veli: Valja ti uzeti, jer se hedi-
ja ne vraa, a to ne zna nauit e. Hvala
mom dragom i nepoznatom dedi. Saz sam
1 UNRRA (akr. od engl. United Nations Relief and
Rehabilitation Administration), Uprava Ujedinje-
nih nacija za pomo i obnovu ratom opustoenih
zemalja. Osnovana je 1943. godine. Pomo se sa-
stojala u opremi za obnovu i razvoj privrede, poilj-
kama hran, odjee i lijekova. Prestala je sa radom
31. 3. 1949. (Leksikon JLZ, Zagreb, Jugoslavneski
leksikografski zavod 1974., 1023
2 Sinija, niska okrugla trpeza, sofra
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
45
nauio svirati i to dobro. Danas
dobro sviram. Hvala, moj dedo, i
ako si umro, neka ti je laka naa
draga bosanska zemlja.
U proljee 1945. godine pokre-
nuta je kampanja narodnog pro-
svjeivanja. U samom selu bilo je
oko 90% nepismenih. Ova kam-
panja je obuhvatala svo nepismeno
stanovnitvo do 50 godina, izuzev
majki sa malom djecom.
Za dvije kolske godine organi-
zovano je 35 analfabetskih teaje-
va. Za najbolje bile su i nagrade -
engleske pantalone i bluza. Neko
je dobio i cipele. Najvie pomoi u
radu tih teajeva pruali su Ibra-
him Mujki, zvani matiar i hoda
Halilovi. Na tim teajevima na-
ueno je par stotina polaznika da
itaju i piu.
Krajem 1947. godine Ministar-
stvo prosvjete dodijelilo mi je na-
gradu u iznosu od 2.000 dinara,
pohvalu i znaku. To su bile ve-
like pare jer je plata bila oko 770
dinara.
Seosku vlast za Klokotnicu,
Veliku i Malu Brijesnicu inio je
Narodno-oslobodilaki odbor na
elu sa Kake Smailom, sekreta-
rom Galibom uvaliem i pisarom
Ahmetom Vehaboviem, pozna-
tijim kao Ahmet Hanijin i sa odbornicima
iz zaselaka. Smail je nosio peat na laniu,
na kojem je bilo ime i prezime i tim se slu-
io ako je trebalo neto potpisati. Galib je
bio neto pismeniji. Za Ahmeta sam uo da
je zavrio kasnije uiteljski teaj i da je radio
u koli u Klokotnici. Zgrada odbora bila je
vea eperua. U kancelariji su bila 3 klima-
va stola i toliko klimavih stolica. Smail je bio
estit i poten ovjek koji je dosta pomagao
nabavku drva za kolu jer budeta nije bilo.
Iako pod tekim radnim uslovima i sa hi-
ljade problema, ilo se naprijed makar po
centimetar, svaki dan. Danas idemo svaki
dan po metar nazad. Nije se imalo ni dovolj-
no hrane, ni odjee, ni obue, ali je narod
imao elan. Dobrovoljnim radnim akcijama
se uradilo dosta. Zdravstveno stanje u selu
bilo je dosta loe. Vladao je endemijski sif-
lis, tuberkuloza, svrab i druge bolesti. Dola-
zile su zdravstvene ekipe i stanje se polako
popravljalo. Stanovnitvo je bilo radno i po-
teno, borilo se za preivljavanje.
Od narodnih obiaja u Klokotnici, meni
su u sjeanju ostale svadbe kao posebno za-
nimljive. Mlada se ili ukrade ili isprosi. Ako
je ukradu, mladi je dovede kui i prihvate
je dvije ene koje je uvaju. Pred takozvani
erdek je organizovana veera, klanja se jaci-
ja i mladoenja treba da ide kod mlade. Go-
sti su poredani u dva reda i on mora proi
izmeu njih. Dok doe do vrata udaraju ga i
akom i jastukom i ne znam ve im stignu.
S lijeva na desno: Bambura Marija, uiteljica u Gornjoj
Orahovici, 1953. godine, Milanka zv. Buba i uiteljica zv. Kida,
na slubi u Gornjim Moranjcima, 1953. u lokalnoj enskoj nonji
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
46
Kad doe kod mlade i one dvije ene, onda
na tim uvarkama iskali bar dio onog to je
dobio. Bio sam svjedok kad se jedna od tih
uvarki, bjeei, skotrljala niz stepenice. Tu
se dolazilo na mijer, kasnije su razmjenji-
vane i pohode.
***
Poetkom 1947. godine, dola su dva mla-
da uitelja u Lukavicu i Skipovac. U Lukavici
je poeo raditi Ahmet Ajanovi, a u Skipov-
cu Kragujevanin ika Markovi. Te godine
nam je socijalno poslalo po pidamu. Ja sam
moju poklonio posluitelju Osmanu koju je
on nosio kad je iao u Graanicu, slubeno.
I ika je svoju, takoe, poklonio kolskom
posluitelju. Jednog jutra je njegov poslui-
telj sa pidamom na sebi izaao na kolska
vrata. etnik ga je sasjekao mitraljezom, mi-
slei da je u pitanju uitelj.
Ja sam stekao u selu dosta prijatelja. Meu
njima sam posebno cijenio starinu Huseina
Mujkia, Avdu Babia, Hodu Halilovia.
Na njih sam se uvijek mogao osloniti jer sam
znao da e mi pritei u pomo.
U srezu, kao sekretar za prosvjetu, radi-
la je Akelina vab. Svaki mjesec smo mora-
li slati izvjetaje o brojnom stanju uenika.
Kako se desilo da sam ja pogrijeio u kona-
nom zbiru i to za jednu djevojicu, Akelina je
poslala kurira s pozivom da se odmah javim i
kuriru da dam 10 dinara na ime dolaska. Ja-
vih se. Ona stavi pred mene moj izvjetaj da
prekontroliem. Nema ta, ona je bila u pra-
vu. Izvinuo sam se i rekao: Bolan Akelina,
zar nisi mogla to ispraviti? Ona mi je odgo-
vorila: Ispravi drue, jer da sam ja to ispra-
vila, neko bi ti itav ivot ispravljao. Bila je
u pravu. Nikada mi niko nije naao greku.
Akelina je vjerovatno umrla. Hvala joj i neka
joj je laka naa draga bosanska zemlja.
***
U avgustu 1947. godine, po potrebi slu-
be, premjeten sam u Bosanskoamaki srez,
a na moje mjesto je dola padijer Sonja.
Dolaskom u Bosanskoamaki srez, ras-
poreen sam u selo Matie, selo koje po svo-
joj opredijeljenosti za novi reim nije moglo
da se ba pohvali.
Tu smo za 15 dana morali izgraditi ita-
onicu. Svaali su se oko lokacije. Malo sku-
pnim, malo pojedinanim ubjeivanjem, za
15 dana izgradi se itaonica i dooe guzonje
iz amca na otvorenje i krkanciju.
Uvijek je u ovoj oerupanoj Bosni bilo go-
tovana, ali nikad ih u vlasti nije bilo kao da-
nas. Tu sam se oenio, u novembru 1947.go-
dine. Zajedno su nas premjestili u Tolisu.
Poto supruga nije podnosila ravniarski kraj
i poela pobolijevati, odluili smo da traimo
planinski kraj. Oblasni odbor nas je, na moju
molbu, premjestio u Soko.
Sretan sam bio i brzo zavolio ljude tog sre-
za. Javio sam se u odbor. Tu je bio predsjed-
nik Suljo Spahi, poznatiji kao Suljo Omin.
U njegovoj kancelariji - sto i pod njim kutija
na koju je on noge stavio. Pitao sam ga ta je
u kutiji. Veliki nekakav radio.
Otvorio sam kutiju. Unutra nov Philipsov
radio na baterije. Rekao sam mu da ga skloni
i da emo ga kad doselim montirati.
I doselio sam.
Prije nas je tu kratko vrijeme bio uitelj
Milivoje indeli, rodom negdje iz Homo-
lja. Vodio je prvi razred. Djeca su ga slabo
razumjela, a valaj i on njih. Nije on kriv to
se u Homolju rodio. Djeca su bila vrlo slabog
znanja. Ne krivim ga, kako je znao tako je
i radio. 1949/50. kolske godine upisao sam
2 prva razreda. Tu moram da ispriam je-
dan dogaaj, izmeu mnogih. Prije se braa
nisu dijelila poslije enidbe, nego su ostaja-
la u zajednikoj kui, s tim to je svaki imao
po sobu. Kuhalo se u zajednikoj prostoriji,
na ognjitu. Doao jedan od brae (namjer-
no ime ne spominjem) i doveo 11 djece za
prvi razred. On govorio imena, a ja pisao.
Dva puta sam morao pisati. Uvijek na spi-
sku 10, a na broju 11. Trei put sam poeo
prozivati, a onda odvajati. Ostalo jedno. Pita
njega dotini, ije je dijete. Dijete odgova-
ra tvoje babo. Ma veli, pas ti mater, to se
ne javi. To e mi ostati u sjeanju dok sam
iv. Tada je u prvi razred upisano oko 100
uenika. Supruga je vodila dva razreda, a ja
dva druga. kolsko podruje obuhvatalo je:
Soko, Piskavicu, kahovicu, Prijeko Brdo.
Najdalje je bilo djeci iz Prijekog Brda, oko 6
kilometara. Dok doe u opancima putravci-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
47
ma, podere i opanke i arape. Znao sam oti-
i u razred sa arapama, a vratiti se bez njih,
sa cipelama na bosim nogama. Imao sam par
koulja i na kraju sam ostao sa jednom.
Te 1950. godine, kad je trebalo eti pe-
nicu, treflo se da je padao Bajram. Dogovo-
re se mjetani da poslije Bajrama anju. Na
sam Bajram pao je grad veliine oraha. Sve je
sravnjeno sa zemljom i nije se moglo ama ba
nita iskoristiti. Zavladala je glad. Ljudi su
suili kom od jabuka i pature od kukuruza.
To su mljeli i hljeb pravili. Djeca su dobijala
proljev. Eto kakav je taj hljeb bio da ga ni ko-
koi nisu htjele jesti.
Na kolskoj zgradi polupan crijep i staklo
koje smo jedva sanirali.
Te 1950. godine, otvoreno je jedno odje-
ljenje dvogodinje kole za preraslu djecu, a
naredne su dobili svjedoanstva o zavrenoj
osnovnoj koli. Na molbu mjetana, otvorili
smo i teaj osnovnog znanja. Upisali smo 30
do 35 uenika. To su bili mahom ljudi od 30
- 40 godina. Polaznici su bili iz Sokola, Pi-
skavice i kahovice.Meu njima sam imao i
dvojicu hoda. Imena im ne navodim. Ra-
dili smo naveer. Ti su se ljudi toliko trudi-
li da su zavrili svi s odlinim i vrlo dobrim
uspjehom,. Meni je bilo s njima raditi poseb-
no zadovoljstvo, iako je to bila etvrta smje-
na. Kasnije sam saznao da su mnogi od njih
dobili i posao. Kad su u pitanju ova dvojica
hoda, ovdje moram napomenuti da sam do-
ao iz Tolise kod Oraja gdje postoji samo-
stan i gdje je gvardijan Fra Mato Filipovi
imao 3 fakulteta (teologiju, pravo i medici-
nu) a kod mene na teaju osnovnog znanja 2
hode. I dan danas se pitam ko je vie mo-
gao dati svom narodu. U daljem slubovanju,
u drugim selima sam s komisijom imao bar
20 hoda koji su polagali 4 razreda osnov-
ne kole. Mnogim od njih smo davali, ko-
misijski, dovoljan uspjeh da ne bi ubili i ono
malo autoriteta u njihovom dematu. Neka
mi hode ne zamjere, ali je nepobitna isti-
na da su svoju djecu slali i u srednje kole, a
u dematima su propovijedali da se enska
djeca ne alju u kolu. to e im. Narast e i
udati se i raati djecu. Neka pletu kotac kao
i njihov otac.
Ta njihova politika kod mene nije prolazi-
la. Naprotiv, ni jedno ensko dijete nije osta-
jalo van kolske klupe. Te godine sam iza-
bran za lana Sreskog savjeta za prosvjetu
gdje sam se svim silama zalagao za otvaranje
kola po selima. Kod lanova sam nailazio
na punu podrku. Predsjednik sreza oka
elak mi je davao punu podrku, na emu
mu i danas hvala. Prva takva kola otvore-
na je u kahovici. Djeca iz kole Soko, koja
su dotle putovala iz kahovice, prela su u
novootvorenu kolu u mektebu. Dobili smo
i uiteljicu padijer Sonju, rodom iz Crne
Gore. Dobar radnik. Izabran je i kolski od-
bor, upisano jo jedno odjeljenje prvog razre-
da. Vrlo aktivan lan kolskog odbora bio je
jedan omladinac koji se zvao Hasan.
Druga kola je otvorena u Piskavici. Dje-
ca vie nisu morala putovati u kolu u Soko.
U Piskavici je uiteljica bila Raki Dobrila,
posluiteljka se zvala Cura. Kod nje je ta ui-
teljica i stanovala. Uiteljica je bila iz okoli-
ne apca. Po selu se hvalila, najvie enama,
kako je ona rodica kralja Petra. Iako siro-
mane, ene su joj donosile hranu. Kad sam
skupio ene u kolu, kazao sam im da ona
nije nikakav kraljevski rod i ako joj neto tre-
ba, neka plati, jer ima platu. Dosta kasnije je
napravljena kola nie sela, ali ne u moje vri-
jeme. Nekome je poslije rata palo na um da
kolu srui i da na tom mjestu izgradi dami-
ju. Nemam ja nita protiv damije, neka na-
prave jo pet ako hoe, ali kola se nije smjela
ruiti. Da su doli kod ene Mehe Spahia,
sahadije, sigurno bi dala plac za damiju.
Tom inicijatoru poruujem da pravi Musli-
man moe klanjati, ako treba i na ledini a
aci ne mogu na ledini uiti. ujem da djeca
idu sada u nekakav dom. Dom je dom, a ko-
la je hram znanja.
Trea kola otvorena je u Prijekom Brdu.
Poto je to bilo moje kolsko podruje, oti-
ao sam, skupio vienije ljude i dogovorio se
sa njima da otvorimo kolu. Tu mi je puno
pomogao odbornik Adem Gadi i ugledni-
ji mjetanin Hasko. Prezimena se ne sjeam.
U to vrijeme iz Dervente su dola dva, na-
zovi, uitelja. Jedan se zvao Luka Boi, a
drugi Jovo Greda. Vala nikad u ivotu nisam
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
48
vidio da nekome prezime pristaje kao ovom
drugom.
Luka je doao sa jednom akom torbom
u kojoj su bile dvije sveske i nekakva knjiu-
rina. Nije imao nita vie. Zakazao sam ro-
diteljski sastanak u Prijekom Brdu u mekte-
bu. Doli ljudi i lijepo se dogovorili. Poto
uitelj nije imao nita, najprije mu je naen
stan, zatim nareeno da neko napravi seiju,
neko da dadne materijal za slamaricu, neko
za jastuk. ak smo se dogovorili i ko e sla-
mu za slamaricu donijeti. Poto nije bilo sto-
lica, sjedili smo na kladiima. Nali smo sve,
izuzev jorgana. Dali su ljudi ilim na kojem
su klanjali. Na mjesto po-
sluitelja postavljen je o-
vjek koji je bio kuhar u voj-
sci. Pomenuti uitelj je bio
tu nekoliko mjeseci i srea
i djece i sela da je taj ljeni-
vac otiao u vojsku. Poslije
njega doao je uitelj ivan
Nikoli iz apca. Vrijedan i
estit ovjek.
U Dakule sam doveo
uitelja Jovu Gredu. To je
bila novootvorena kola.
Posluitelj je imao nadimak
Keo.
U to vrijeme otvorena je
kola i u Vranoviima. Po-
to sam otvorio kolu, od-
veo sam tamo i uitelja,
koji se zvao Slavko Obratil
iz Sarajeva. Odlian uitelj
i ovjek. Seljani su ga vo-
ljeli i on njih. Ne znam da
li je iv, a ako jeste sigur-
no je i danas u kontaktu
sa mjetanima Vranovia i
Piskavice.
U Babie je dola jedna
uiteljica iz Beograda. Ona
je radila tu dva, tri mjeseca.
Poto nije imala nita, tra-
ila je kredit od banke. U
banci smo se sluajno zade-
sili rahmetli Osman Deli i
ja. Poto nije imala radnog
staa, nije mogla dii kredit. Tadanji uprav-
nik banke Vjeko joj je kazao da e joj dati
kredit ukoliko nae dvojicu starijih kolega za
irante. Zamolila je nas dvojicu i mi smo joj,
ne razmiljajui, potpisali formulare. Iznos
kredita bio je oko 200.000 dinara. Otplati-
la dvije, tri rate i utekla. Kredit, ni krivi ni
duni smo platili nas dvojica. Izgleda da joj
je bila specijalnost da vara ljude. Umjesto nje,
dola je jedna Sarajka Dragica, koja se uda-
la za Tubina Radeta koji je umjesto padijer
Sonje doao u kahovicu.
U vremenu o kojem piem, Oblasni odbor
Tuzla odredio me je kao ispomo za pregled
S lijeva na desno: Avdi Desanka, uiteljica, Bambura Marija, uiteljica
- obje radile 1953. u Gornjoj Orahovici u lokalnoj enskoj nonji
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
49
kola na srezu i ocjenjivanje uitelja. Taj sam
posao obavljao, pored rada u koli, bez pote-
koa. Prigovora nije bilo.
U to vrijeme otvaraju se kole u Gornjoj
Orahovici i Maleiima. Slobodno se moe
kazati da su pokrivena sva sela kolama
(1949., 1950., 1951.godine).
kolske 1950/51.godine doao mi je u ko-
lu na pregled Milan Giga, oblasni prosvjet-
ni inspektor, kojeg smo se svi zaista plaili.
Tri dana je samo kod mene bio. Kad je bilo
sve u redu, potpisao je zapisnik i dao najbolje
ocjene. Te godine sam proglaen za najbo-
ljeg prosvjetnog radnika na srezu. Ministar-
stvo prosvjete BiH mi je dodijelilo nagra-
du u iznosu od 60 000 dinara. To je bilo 20
uiteljskih plata jer je u to vrijeme bila plata
3000 dinara. Ova nagrada mi je uruena u
kancelariji predsjednika sreza oke elaka.
Nagradu mi je uruio predstavnik Ministar-
stva prosvjete. Na maturskoj veeri u Uitelj-
skoj koli Tuzla bio je prisutan i Milan Giga,
oblasni inspektor za prosvjetu. Pitali ga ma-
turanti kakav treba da bude pravi narodni
uitelj. Rekao im je da, ako to hoe da sa-
znaju, da odu u Soko kod Graanice jer tamo
radi ovjek, mali rastom, a veliki duhom.
Hvala inspektoru Milanu Gigi na ova-
kvom priznanju ali mu vie hvala to sam od
njega za tri dana mnogo, mnogo nauio. To
je bio vrlo pametan ovjek. Vrlo strog i kad
bi uitelji uli da je doao na jedan kraj sreza,
na drugom kraju smo cvikali igle, a kamo li
eksere. Iako je nedostajalo uitelja, on je ipak
nosio rjeenja o prestanku radnog odnosa za
one koji su loe radili. Njegovo je geslo bilo
bolje nita nego ita. Ta nagrada je meni
bila nekakva satisfakcija. No mom sekreta-
ru partijske organizacije nije. Po nekakvom
njegovom rezonu, on se morao pitati. Tu sam
reagovao, kazavi mu ko je on da donosi sud
o mom radu kad je zavrio teaj osnovnog
znanja i ima svjedoanstvo s mojim potpi-
som. No da pustim ahmake kojim vlast udari
u glavu. Ja sam imao pametnijeg posla. Neg-
dje u maju sam se dogovorio sa upravnikom
kina u Graanici, da dovedemo djecu u kino
jer oni nisu nikada vidjeli ni jedan flm. Po-
to djeca nisu imala novaca, dogovor je pao
da ulaznica bude jedno jaje. Dogovorili smo
termin i ak i flm. Sa mojom enom, ui-
teljicom smo svu djecu odveli. Ula djeca u
salu, a ja ostao da sravnim raun. Kad smo to
sredili, uao sam u salu i imao ta vidjeti. Sva
mi djeca porasla. Zamolio sam kino-opera-
tera da napravi pauzu. Imao sam ta vidjeti.
Sva djeca sjela, ne na sjedite, nego na na-
slon za lea, a noge stavili na naslon za ruke.
Kad sam im pokazao kako da sjedite otvo-
re, oni su sjeli. Svaki as se ulo poneko uj
- dijete ustane, sjedite se zatvori.
Film je bio Plavi 9 ili tako nekako.
Uglavnom, radilo se o fudbalu. Kad se flm
zavrio, poredali smo ih i pravac u selo. Odu-
evljenost i dan danas ne bih mogao opisati.
Kod kue su priali roditeljima. Poslije dva
ili tri dana dola je aktivistkinja ena, ije je
ime bilo Zilha. Njena molba je bila da i ene
moja ena odvede u kino. Opet smo platili
po jedno jaje. Zilha je skupila preko 50 ena.
Pogledale su flm i mjesecima prepriavale.
Nekako u to vrijeme donesen je Zakon o
skidanju zara i ferede. Zakazan je datum.
ene su sakupljene i milom i milicijom. Bila
je kia. Doao je neko iz sreza, proitao Za-
kon nakon ega se zahtijevalo da ene na
licu mjesta skinu zar ili tzv. feredak. Skoro
sve su to uinile, samo je njih sedam odbilo.
Meu njima je bila i naa Zilha. Milicija ih
je sakupila i povela u zatvor. One su traile
da razgovaraju sa mojom enom. Ona je bila
umadinka, Kragujevanka, ja sam joj rekao
da se u to ne smije mijeati. Moe im jedino
kazati da se o njima radi, pa neka same odlu-
e. Kad su izale, milicija ih je pokupila i od-
vela u zatvor. Nisu zatvorene u neku prosto-
riju, nego u zatvorsko dvorite. Kia i hlad-
noa su ih primorale da promijene odluku. U
5 sati ujutro su pokucale na vrata mog stana.
ena im je skuhala aj i kad su se malo ugri-
jale, Zilha se okrenula meni i rekla: Bolan
uitelju, to nisi rekao eni da nas nasjetu-
je, nego mi ozebosmo i pokisnusmo? Od-
govorio sam da je to vana odluka u njiho-
vom ivotu i da su one trebale to da rijee sa
svojim muevima. Moje lino miljenje po
tom pitanju, ne dijelei ga ni sa kim, je -
neka je Drava donijela taj Zakon. Evo za-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
50
to: Muslimanka, pogotovu na selu je pored
zara i feredika nosila ohanu feredu. Tei-
na njena je bila oko 16 kilograma, plus ma-
rama kojom su se umotavale, tako da im se
samo oi mogle vidjeti. Zimi, i boe pomozi,
a ljeti teko njima. Jo ako bi imale malo di-
jete, koliko je ta nevoljna ena morala tegliti
i koliki je umor morala osjeati dok doe u
Doborovce, Dakule i ostala sela.
Naa ena Muslimanka nije Arabljanka,
nego ponosna ena, Bosanka, vrlo vrijedna,
pametna i estita. Na njoj je bilo da odga-
ja povelik broj djece, jer je u taj vakat bilo
kupus u kacu, novo dijete u kuu. Evo pri-
mjera: u blizini kole stanovala je neka ena,
zvali su je Smajinica. Dovela ona unue da
upie u kolu. Njena erka Tima je bila udata.
Valjda se razvela. Pitao sam je zar joj je Tima
jedino dijete ili je imala jo djece. Odgovor
je bio da je rodila 21, ali su pomrli, samo
joj Tima ostala. Kada sam je upitao koja je
Tima po redu, odgovorila je haman negdje
pri kraju. Ona je raala, a nije brojila. To
je za mene heroj majka i danas skidam kapu
toj eni. Imam 80 godina, ali i danas potu-
jem te ene jer su to ene heroji. U vrijeme
slubovanja na tom srezu, nije bilo ni jedne
ene Muslimanke, prosvjetnog radnika. Da-
nas nema kole u kojoj ih nema bar nekoli-
ko. Taj podatak me raduje. Nisam nacionali-
sta, niti sam ikad bio. Sretan sam to su ene
nale mjesta u drutvu. Da ene vladaju, a ne
oni ije je mjesto na deponiji istorije, druge
bi nam ptice pjevale.
Te godine bile su zaista burne. Provodio
se takozvani obavezni otkup poljoprivrednih
proizvoda. Iako je trebalo nahraniti stanov-
nitvo, pretjerivalo se. Uzmimo primjer So-
kola. U selu je bila jedna jedina ovca. Drao
je Bego Hadi iz zaseoka Guvna. Na Soko
je razrezano 2 tone vune. Treba li komentar
ili neki drugi primjer. Soko u svojoj istoriji,
nikad nije hranio krmad. Razrez je bio dvije
tone masti. Selo se nalo u neprilici. Pozvao
me predsjednik Odbora Suljo Spahi, zvani
Suljo Omin i molio da piem albe. Rekao
sam mu da je advokatisanje zabranjeno. Veli
daj brate da spaavamo ljude. Rekao sam
mu kao da sam znao za posljedice da mi na-
pie nekakvo rjeenje, s peatom i potpisom,
u kojem e mi narediti da piem albe. Za
dva dana sam napisao oko 100 molbi, odno-
sno albi. Stavio sam kutiju od cigareta Su-
tjeska na sto i ako bi mi neko ponudio di-
nar-dva, odgovorio sam mu da mi ne treba
jer za to imam platu. Ako su ipak neto htjeli
ostaviti, ostavljali su u toj kutiji. Sakupljeno
je 37 dinara koje sam donio u Odbor i pre-
dao. Suljo nije htio uzeti taj novac, govorei
da sam to zaradio. Sporazumjeli smo se da
mi na taj iznos dadne priznanicu, koju sam
pohranio. Nek zapne otkup, ko je kriv - ja.
Pozvali su me u Oblasnu Udbu. Mislio sam
da u u zatvor ni kriv ni duan. Kad sam im
predoio nareenje i priznanicu pustili su
me i izvinuli se.
Za tih 37 dinara kupili smo dvovoltni
akumulator, 24 baterije po 4 volta. Sredili
smo megteb i pretvorili ga u itaonicu. Tu
smo montirali radio, ljudi su dolazili slua-
ti vijesti. Ja sam imao svoj radio kod kue.
Tu su, opet, ene dolazile, udom se udile.
Znale su pitati uiteljicu kako je toliko velik
ovjek mogao stati u tako malu kutiju.
Takav vakat. Spomenulo se ne povratilo se.
Sa seljanima sam se dogovorio da se mast
preda kako je razrezano u otkupu. Oni bi na-
tovarili jabuka ili ljiva i na odreenu adre-
su odvozili. Ja sam tamo radio u Matiima,
Boku i Tolisi i poznavao sam mnogo ljudi.
Sokoljani njima jabuke, a ovima mast. Za
vunu ne znam kako su se snalazili.
Neimatina je uslovila loe higijenske
uslove. Uiju je bila tuta i tma. Nije bilo
sredstava za pranje. Djecu su iali ko je im
stigao, a ja sam nabavio u Tuzli 10 litara pe-
troleja kojim smo mazali djevojicama gla-
ve. U Sokolu i Klokotnici dobio sam 8 puta
ugu. Sjedne kod djeteta da mu pokae ne-
to i evo uge. kolskog materijala (sveske,
olovke, knjige) bilo je ili malo ili nikako. Pi-
salo se na svakakvom papiru. Olovke smo di-
jelili na 6 ili 7 komada. Posebnu zahvalnost
mogu izraziti Asimu Osmanbegoviu, koji
mi je davao DI DI TI praka i poneto odje-
e koju smo dijelili siromanim uenicima.
ene su nas radi takvog stava cijenile i esto
nam slale gurabije. Ne bi htio da donosim
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
51
sud o mukarcima jer bi nekog moda i ne-
hotice uvrijedio.
kola u Graanici je bila sjedite sindikal-
ne organizacije. Tu su se skupljali svi uitelji
- na sastanke, struna predavanja koja su bila
obavezna. Ja sam bio izabran za predsjedni-
ka i dok sam radio na tom podruju, obavljao
sam tu dunost. U koli u Graanici, koli-
ko se sjeam, radili su: Avdo Daidi, Teu-
fk Limi, uro Uroevi, uiteljica Dobri-
la, Desa Sui i moda jo neki ijih se ime-
na ne sjeam. Tada je otvorena i gimnazija
iji je direktor bio Suljo Devedi ili Branko
Vaji. Znam da je jo u osnovnoj koli radila
i Brankova supruga Mira. U to vrijeme imali
smo na srezu 40-50 prosvjetnih radnika. e-
sto smo na sindikalnim sastancima znali po-
kukati (aliti se). Znamo da nam se malo po-
moglo, ali kad se izjada nekako ti lake.
Ibrahim Hasanbegovi je bio sekretar sre-
za. Jednog dana mi kukamo, a on nam veli
da se snaemo. Da ukrade, ide u zatvor.
Mi nismo lopovi, nego prosvjetni radnici.
Poslije kratkog vremena se kreila zgrada
sreza. Izbacili namjetaj iz kancelarija. Sje-
am se bio je petak, pazarni dan. Ja naem
moje Sokoljane s kolima, na koja natovarimo
2 kraljice pei, 2 stola, 2 geografske karte,
2 stolice i desetak kutija krede. Kad je okre-
eno i kad su poeli unositi namjetaj, vidjeli
su ta nedostaje. Na koncu, saznali su da sam
ja te stvari odvukao. Zove mene oka elak
i pita jesam li to uinio. Odgovorio sam po-
tvrdno - da jesam. Naredio je da vratim. Od-
bijajui naredbu, rekao sam mu da nam je se-
kretar kazao da se snaemo i da sam se ja
snaao. Nego, rekoh mu, kad si mi ve dao
pei, daj mi i sulunare. Samo se nasmijao i,
vjerujte mi, i to mi je dao. Samo mi je rekao
da bi volio da ima vie snalaljivih ljudi kao
ja. Hvala ti oka dobri ovjee! Ako je mr-
tav, neka mu je lahka zemlja. Antifaista, bo-
rac 1941. i nosilac spomenice. Hvala mu to
me podravao na otvaranju kola, pa makar
i u mektebima.
***
U ljeto 1952/53. kolske godine doao mi
je u Soko, tadanji tuzlanski muftija Muha-
med efendija Kurt. ovjek priznat i cijenjen.
Koliko je bio estit ovjek, da mu je na de-
nazu dolo preko 10.000 ljudi. Ja sam nje-
ga potovao, a on je mene volio. Sa njim je
doao i hafz Husein Muji iz Gornje Ora-
hovice. Iskreno sam se zaudio. Mujia sam
samo povrno poznavao sa sjednica Narod-
nog fronta.
Poslije ruka i kafe poeli smo razgovor.
Hafz Muji je govorio da su u Gornjoj Ora-
hovici imali uitelja Sumbi Huseina i poslije
njega nekakvog oru i Mitru. Rije preuzi-
ma rahmetli muftija Kurt i veli da u Gornjoj
Orahovici ima 116 curica doraslih za prvi ra-
zred, a da samo 3 pohaaju kolu. Rekoh, ta
ja tu mogu. Odgovorio je da je meni red da
ja sa enom idem i da tu djecu dohvatim.
Odgovorio sam im da mi je ena u drugom
stanju i da imam ve jedno dijete. Soko je
udaljen 4 kilometra, a Gornja Orahovica 16
i to bespua, preko njiva. Do Graanice 16,
a do Petrova Sela isto toliko. Hafz Muji mi
je obeao da u imati na raspolaganju kola,
da e mi obezbijediti ogrjev i, aman, vazda
kule u oblacima. Kule u oblacima, a na ze-
mlji ni talica nema. Malo ogrjeva je doveze-
no, ni do polugodita da se grije. Konj kre-
pao, ja sam na koncu muftiju nerado poslu-
ao i traio od Fadila Osmenbegovia, po-
vjerenika za prosvjetu, da idem tamo. Poto
je poznavao moje porodine prilike, Osma-
nbegovi mi je savjetovao da se ne premje-
tam. Jedno mi je dijete bilo od 2 godine, a
drugo na putu. Konano, napomenuo je, u
Gornju Orahovicu nee niko da ide, ima ra-
zloga. Nije me mogao odvratiti. Obeao sam
i nije bilo red da laem. Pristao sam, dakle,
i s ono malo sirotinje, boleljivom enom i
malim djetetom doselio u Gornju Orahovi-
cu. kola nezavrena, jedna soba - do pola
voda u njoj.
Jedino to mi je poteno reeno, to je bilo
onih 116 djevojica. Poela je velika borba.
Iao sam od kue, do kue i tako malo po
malo obuhvatio 110. Trebalo mi je skoro 2
mjeseca, ali nekako, uspio sam, 3 rodite-
lja sam morao prijaviti sudiji za prekraje i
oni su kanjeni.Veliki, zaista veliki problem
su mi bili podaci o roditeljima. Neka mi lju-
di iz Gornje Orahovice oproste, ali ovo mo-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
52
ram da napiem. Pita dijete kako mu je ocu
ime, ono odgovara buabo, a majki mua-
ma. Boe dragi, odakle iskopae slovo u.
Dovijao sam se na sve mogue naine. Re-
kao bih djetetu da mu majki nije ime samo
mama, nego da je u selu zovu Omerovica,
Hasanovica, Mujinica i stotine slinih ime-
na. Nabrajajui sva ta imena, nadao sam se
da u tako saznati ime oca. Najee bi mi
odgovarale: Ma, ba, uitelju, nije ni jedno
ni drugo, ja bolje znam nego ti, kako je mu-
ami ime. Hajde ti, sinko, kai svom uitelju
kad zna, a ono meni muama.Na kraju mi
je ostajalo da po zaseocima idem, gdje djeca
stanuju. Kad doemo, kui ja pozovem do-
maina i pitam ga kako je ime i njemu i nje-
govoj eni. Na pitanje, kad se dijete rodilo,
odgovor je najee bio: uz oranje, uz trenje
i ostalu, kako oni kau, mivu (voe).
Nisu ni djeca kriva - takav zeman bio. Bilo
je tu ena starih i 60 ili 70 godina koje nisu
nikad vidjele voz, a kamoli se u njemu vozile.
Nisu one krive, nego onaj ko ih je vodio. To
je lijepo selo i s dobrim ljudima i enama, ali
ih nije imao ko voditi jer su Muslimani bili
zadnja rupa na Cocinoj svirali. Ne znam
kakvog sve voa nije bilo u njemu. Mnogo
mi je pomogao rahmetli Salko Muji, Alija
Gazibegovi i njegov brat Abaz, onda Huse-
in Leli, a o Hafzu, koji je umro - o mrtvi-
ma sve najbolje - nije vrijedno spomena.
Jesen, 1953. godine je bila kiovita - i 23.
novembra, nou, ena na dva mjeseca prije,
pone se poraati. Ni babice, ni nikoga. Rodi
se dijete, nas dvoje sami. Valja djetetu pupak
odrezati. Ja nju pitam, a ona onako izmue-
na mi kazuje. Zanimljivo da sam to uradio
kako treba. im je svanulo, naem konja sa
sedlom i - u Graanicu. Naem direktora i
zamolim ga da odredi babicu koja e mi pre-
gledati enu i dijete. Ali kad sam mu kazao
gdje treba da se ide, jednostavno su to odbi-
le. Ipak, po direktivi sekretara komiteta, dali
su mi jednu enu (babicu), koju sam stavio na
konja i odveo u selo. Nakon pregleda ene i
djeteta, konstatovala je da je sve u redu. Vra-
tio sam je u Graanicu, ali kona izma mi je
ostala u blatu. Nikad je nisam naao.
esto su dolazile sanitarne ekipe iz Tu-
zle, vrile preglede i zapraivale protiv uiju.
Prvi put je dip doao u selo. Oko njega se
sakupilo dosta svijeta. Starije ene su se u-
dile kolike oi ima i milovale farove. Neka se
niko ne uvrijedi, ali ja piem samo istinu.
Usporeujui zdravstveno stanje stanov-
nitva Gornje Orahovice sa stanjem u Klo-
kotnici, zakljuio sam da je kudikamo bilo
manje tuberkuloze i endemijskog siflisa u
Gornjoj Orahovici.
Poetkom januara 1953. godine, na graa-
niki srez su dole 3 nove uiteljice iz Sente.
Jedna je dodijeljena u kolu Gornja Oraho-
vica da zamjenjuje moju enu koja je bila na
porodiljskom bolovanju. Zvala se Banbura
Marija. Dobar uitelj sa dosta znanja. Ona
je kasnije tu ostala. Druge dvije su raspore-
ene u Gornje Moranjke. Tu nije bilo ko-
le. Meni je stavljeno u zadatak da pronaem
prostor za kolu. Dobili smo mekteb, nali
stan, sakupili djecu i nastava je odmah po-
ela. Za razliku od drugih mekteba, ovdje su
bili i klupe i tabla, pa ak i sto i stolice. Ve-
liku pomo pruio mi je Mustafa Mornjki.
Pomagao je uiteljicama koliko je god mo-
gao. Te uiteljice su se zvale Kida, a druga
Buba. Ja im se pravog imena ne sjeam. Buba
se kasnije udala za Begu Keetovia u Sre-
brenik. Kida je otila negdje u Vojvodinu,
koliko ujem, jer se i ona udala.
Za Raljevu se tano ne sjeam - da li
sam kolu u mektebu ja otvorio. Uglavnom,
tu sam doveo jednog uitelja. No nije vano.
Neka su djeca ila u kolu. Neka mi se ne za-
mjeri na slijedeim redovima. Najtea godina
slubovanja bila mi je u Gornjoj Orahovici.
ena boleljiva, dvoje male djece. Ponesemo
ih u Graanicu, udaljenu 16 kilometara. Bes-
pue, cesta nikakva, blato i - da ne priam.
Tu su me ak i pokrali. Oprala ena ve, sta-
vila na konopac i otili u uionicu. Kad smo
izili, konopac prazan. Ni pelena, ni djejeg
vea, ni naeg vea. Ma, brate, ostali goli kao
lipii. to je bilo na nama i djeci, to nam je
ostalo. Nije se imalo gdje kupiti. Da mi nije
otac pomogao u Tuzli, ne znam kako bi pro-
ao. Hafzovo obeanje, meni ludo radova-
nje. Da bi se i moja djeca i uenici ogrijali,
morao sam moljakati po selu, a od djece sam
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
53
zatraio da svako jutro ili
poslije podne donesu po je-
dan komad drveta za ogrev.
Drugo rjeenje nije posto-
jalo. To nije popularno, ali
smo se mi i uenici morali
grijati. Hvala roditeljima na
razumijevanju!
Od narodnih obiaja, u
Gornjoj Orahovici su bili
posebno lijepi svatovi. Mla-
da, mladoenja i svatovi jau
na konjima. Prvi ide nosi-
lac zastave, bubnjari i onda
sami svatovi. im mlada
doe u kuu sutradan se or-
ganizuje tzv. estitka. Kolo
drma u avliji, stariji ljudi i
ene, dolaze na estitanje.
Poslije toga dolaze na mi-
jer. Razmijene se pokloni i
ugovaraju pohode.
Za vrijeme poljskih ra-
dova, jelo se ta se imalo.
Meni je u sjeanju ostala
grahova orba. Na njivu se
donese lopta napravljena od
graha. Ona se na njivi sta-
vi u asu i sipa u to hladna
voda i razmuti. Pitao sam je
li to ime zamaeno. Vele
da nije jer je grah sam od
sebe mastan. Ja ipak mislim
da grah nije bio mastan sam
od sebe nego da teak nije imao ime da za-
masti. Tu je pita i obavezan hoaf ili drvena
orba kako oni zovu.
Openito, kole su bile vrlo siromane.
Osim starih klupa, starih tabli, stolova i sto-
lica, tu i tamo mogla se nai i po neka geo-
grafska karta. Nismo nita drugo imali. Bi-
blioteka, ta je to? Ni jedne knjige u njoj.
Iako smo kao prosvjetni radnici teko sa-
stavljali kraj s krajem i nismo gotovo nita
imali, ipak smo danonono radili kako u ko-
li, tako i van kole. Organizovali smo analfa-
betske teajeve, organizovali i radne akcije i
nadljudskim naporima postizali rezultate.
Ja sam u Orahovici radio svega jednu
kolsku godinu. Na svoj zahtjev, premjeten
sam u Gornji Rahi (srez Brko), gdje sam
postavljen za upravitelja kole u kojoj je ra-
dilo 17 prosvjetnih radnika. U toj koli za-
drao sam se nekoliko godina. Radio sam
u sindikalnoj organizaciji sreza kao pred-
sjednik u dva mandata. Biran sam na kon-
grese prosvjetnih radnika i na dva kongre-
sa zastupao prosvjetne radnike sreza Brko i
sreza Lopare. Prvi kongres je bio u Opatiji,
a drugi u Beogradu. Valjda sam neto vrije-
dio kad me oko 500 prosvjetnih radnika a-
lje kao jedinog delegata. Za vrijeme rada u
kolama, nagraen sam 17 puta, od toga 6
puta novano.
S lijeva na desno: Avdi Salih, uitelj, Salko Muji, predsjednik kolskog
odbora, Leli Husein, lan kolskog odbora, Gornja Orahovica, 1953.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
54
U sjeanju su mi ostali neki zanimljivi li-
kovi i dogaaji iz jo nekoliko kola graa-
nikog sreza iz perioda kad sam uiteljevao
na tom podruju. Na prvom mjestu spome-
nuo bih kolu u Doborovcima. Tu su radila
dva uitelja. Naime brani par Milivoje in-
deli koji je premjeten iz Sokola. Radio je tu
kratko vrijeme. Njegova ena se zvala Seka.
Milivoje je bio osobenjaina sklon pravljenju
kojekakvih napravica. Tako je napravio de-
tektor na kojem su se pomou slualica, mo-
gle sluati najblie radio stanice. U blizini
kole bilo je groblje a za taj detektor trebala
je vrlo duga antena. Razapeo Milivoje antenu
od kole do nekakvog oraha u groblju i po-
mou slualica sluao. Naila neka mjetan-
ka, vidjela toliku antenu i pitala mjetanina
koji je tuda naiao, ta je to uitelj pruio do
groblja. On joj je odgovorio da to uitelj raz-
govara sa mrtvima. Valjda neki aljivdija.
ena onako neuka, gdje e nego uitelju.
Poslije pozdrava mu veli: Ma uitelje,
alaha ti, ti razgovara s mrtvima? Ja imam
tu ukopana mua i sina. Daj, vidi treba li im
ta da im poaljem, jer uur bogu, jako sve-
ga ima. Veseli uo jedva je ubijedio enu da
je u pitanju neka prevara i da on ne moe s
mrtvima razgovarati. Da nije alosno, zbog
neukosti, bilo bi smijeno.
U koli u Sladnoj uiteljevao je Serdarevi
Demil. Oenjen i s djecom. ena mu je bila
domaica. Dobar uitelj. To tvrdim jer sam
mu nekoliko puta na pregled nastave dolazio.
Kako je prolazio s odmetnikom Alagom Ze-
lenkiem i njegovom, ne malom druinom,
neka mu je bog na pomoi. Nisam siguran,
ali je Alaga uhvaen u koli Donja Oraho-
vica, kod uiteljice H.. Za nju znam da je
osuena na 14 godina zatvora, to je i odle-
ala. Eto i takvih smo imali koji su nam dje-
cu uili. Takvo vrijeme bilo.
U Miriini su slubovala dva uitelja i to
Salih Imamovi i Milan Jurii. Salih je bio
mjetanin. Smiren ovjek, oenjen, imao je
osmoro djece. Dobar uitelj. Smiren i po-
ten. Kako je izdravao toliku porodicu sa
onako velikom platom i danas se pitam.
Milan Jurii bio je uvezena roba iz Srbije.
Zavrio je kolu u Ubu. Dolazio sam na pre-
gled rada nekoliko puta. On je bio, najiskre-
nije, arlatan i galamdija. Vodio je drugi ra-
zred i ini mi se etvrti. Doao ja na pregled
drugog razreda (zavrni) i da bih djecu malo
oslobodio, pitam ih s vrata koliko je dva puta
pet. Sva djeca digla ruku. Dignem ih nekoli-
ko i koje sam god digao, svako mi je odgovo-
rilo devet. Okrenem se uitelju - kad imam
ta da vidim. On digao obje ruke, ali na jed-
noj nedostaje jedan prst. Gradivo je u cijelo-
sti obradio, iako povrno. Ali, radio je. Salih
je bio dobar i temeljit radnik.
S lijeve strane Spree, nizvodno je bila
kola u selu Krtova. U njoj su slubovali Kr-
govi Ljubo i njegova ena Smiljka. On je
porijeklom Crnogorac, a Smiljka je s Ozre-
na. Koliko je god ona bila smirena, toliko je
on bio nervozan i naprasit. Prosjeni radni-
ci. Svaka sindikalna uiteljska konferencija,
nam je od Ljube na nos skakala. Crnogorska
posla sveznajuih.
U Petrovu Selu su slubovali brani par
Radulovi. Dosta dobri prosvjetni radni-
ci. Kako je njemu bilo ime ne znam, jer smo
ga zvali Radul, a njoj je bilo ime Smiljka. U
koli u Kakmuu 1945/46.godine radila je
starija uiteljica, zvala se Vera. estit i dobar
prosvjetni radnik. U Boljaniu je radio Ba-
bi Radia i njegova ena Sandra. ini mi se
da je bilo jo jedno ili dvoje uitelja. Radia
je bio jedno vrijeme kolski nadzornik ali na
njegov zahtjev je otiao u uionicu. Njega je
naslijedio Mladen Deli i Osman Deli. Za-
jednika karakteristika svih tadanjih kola
bila je: slaba opremljenost knjigama, sveska-
ma, olovkama, higijenskim sredstvima. No
sve nas je krasio entuzijazam i drugarstvo.
Koliko ujem, dananje generacije prosvjeta-
ra se ba ne mogu tim osobinama pohvaliti.
Svako vrijeme nosi svoje breme. Nae je no-
silo lanenu torbicu s tablicom, pisaljkom, bu-
kvarom i itankom u prvom razredu.
Danas ono nejako dijete nosi ruksai-
nu punu knjiurina. Jadno ono, da mu savi-
je lea.
Ne bi htio kritikovati mudre glave koje
piu nastavne planove i programe. Kriteriju-
mi nisu nikakvi. Moda sam ja matuh, ali
meni ne ide u glavu da je uspjeh kole 98,5 %
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
55
ili su sva djeca ajntajni ili je u pitanju budet.
Neto ima i neto kripi, a ta je, moje nije. Ja
samo tvrdim da sam dao vie na polju kol-
stva nego svi ministri u naem kantonu. Nas
je imenovao rad, a njih stranke.
Sada esto itam da je povean broj nepi-
smenih u selima pa i gradovima. Nema borbe
na tom polju. Oni koje su nae generacije opi-
smenile su pomrli. Kunem se da smo, recimo,
na srezu Graanica taj broj smanjili na oko
15%. Nama to niko nije plaao. Do sto ue-
nika u koli nije bilo nikakva dodatka, preko
100 uenika imali smo dodatak od itavih 50
dinara. Pored rada sa uenicima, moralo se i
kao upravitelj raditi. Nagrada je bila vrlo sim-
bolina. Za 40 godina rada nikada nisam do-
bio ni prevoza ni toplog obroka.
trajkovi, a ta je to? Danas je to pomo-
darstvo, natjerano jadom i bijedom. Ja sam
rad u osnovnoj koli okonao 1973.godine,
kada sam preuzeo dunost sekretara Ru-
darsko- mainskog kolskog centra u Tuzli.
Morao sam. Plata mala, troje djece valjalo je
kolovati. Tu sam odmah dobio platu u visini
tri uiteljske. Da nije bilo tog momenta, ni-
kad ja iz osnovne kole ne bih otiao.
Prvi put sam u Soko doao na otvorenje
nove kole. Lijepa, velika, izgraena u uve-
noj akciji 1000 kola u Bosni i Hercegovi-
ni. Pozvan sam od strane optinskog nael-
nika, a na zahtjev mjetana. Navodno je tri
puta zakazivano otvaranje, ali mjetani nisu
htjeli da uju dok i ja ne doem. Hvala im
kada me poslije mnogo godina nisu zabora-
vili. Zaista sam srean bio kada sam ugledao
uenike kako su lijepo obueni. Na njima li-
jepe farmerice, kouljice i bluzice, bez mara-
ma. Ne bi se postidjeli da u gradu ive. Lane-
ne dimijice, bluze, pelengae, putravci opan-
ci zamijenjeni lijepom obuom. Selo asfalti-
rano, ma milina boja. Poslije ruka i cere-
monije otvaranja, zamolio sam domaine da
me malo provodaju kroz selo. Najprije su me
odveli pred damiju. Ona lijepa, velika da se
ne bi ni Carigrad postidio da je u njemu. Na-
ravno, to sam pohvalio, ali i upitao, poznaju-
i broj stanovnika u selu, da nije malo preve-
lika. Ibrahim Deli mi veli: Uitelje, nek se
nae. Pitao sam ih je li im ko zabranjivao da
je izgrade. Rekli su mi da nije. Ovi dananji
ahmak-vladari su tvrdili da Tito nije dao iz-
gradnju damija. Evo, ne jednog primjera da
priajui takve prie zaobilaze istinu.
Jedan od najsretnijih dana doivio sam u
Rudarskom centru. Toga dana su mi dole
2 djevojice iz kole Gornja Orahovica. Kad
sam ih upitao za mnoge mjetane iz tog sela,
zaudile su se. Kad sam im rekao da sam ja
radio u njihovoj koli, kazale su mi da sam ja
uio njihove roditelje i da oni poesto priaju
o meni. U centru je bilo zaposleno 126 rad-
nika. Ja sam im svima platio kafu. Oko 12
sati, tog dana pitao me direktor kakva je to
ast i kad sam mu ispriao, rekao mi je da je
kola spremna pola da plati. Nisam dozvolio
jer je sjeme znanja koje smo posijali u tom
selu, urodilo plodom. Zaista se i danas tako
osjeam.
Poslije rata sam, kao penzioner otiao sa
inspektorom Perom Mitroviem u Gornju
Orahovicu. Asfaltni put, lijepa i nova kola,
uenici lijepo obueni. Ni traga lanenoj odje-
i. Pa ko ne bi bio srean poslije vremena kad
nismo ni mi ni uenici imali nita.
Za ono to sam dao u tim vremenima, do-
bio sam i orden rada. Sve to se, ipak, ne moe
mjeriti.Moja najvea nagrada su moje ueni-
ce Muslimanke koje sam uio, pored kol-
skog gradiva, uljudnosti i estitosti. Znam
da sam ih volio kao svoju djecu i upuivao na
lijepe knjige. Kud e vee sree i radosti. (U
Tuzli, aprila, 2007.)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
56
FIKRET AHMEDBAI
Ime, poloaj i tip naselja
U nedostatku pisanih tragova, vjerodo-
stojnost nekih kazivanja o porijeklu ime-
na naselja Serhatlije teko je provjeriti. Pre-
ma kazivanjima uitelja Rukiba Danano-
via i jo nekih starijih mjetana ovog nase-
lja, ime najvjerovatnije potie od rijei per-
zijsko-arapskog porijekla serhat, koja je u
nae krajeve prenesena preko turskog jezika
u znaenju: krajina, pogranini kraj, granica,
kako pie i u Rjeniku turcizama Abdula-
ha kaljia (izdanje 1989., str. 560). Budui
da se ne zna da li je kroz to naselje prola-
zila neka granica u prolosti, ima miljenja
da je naselje dobilo ime po najbrojnijoj fa-
miliji Serhatlia (serhatlija graniar, kra-
jinik), za koju se smatra da je autohtona na
tom prostoru, jer se ne zna ni kada su ni ot-
kuda su doselili.
Serhatlije se nalaze u sjevernom dijelu sa-
danje opine Graanica kao dio (mahala,
zaseok) mjesne zajednice Doborovci. Naselje
zauzima povrinu od jednog kvadratnog ki-
lometra, na putu koji vodi od mahale (zaseo-
ka) Danani prema selu Prijeko Brdo, 1,5 ki-
lometar udaljeno od regionalnog puta Gra-
anica Srnice, ispod lokaliteta Glumevac
i Cerovi, na nadmorskoj visini od oko 450
metara. Naseljeno je iskljuivo bonjakim
stanovnitvom, pripada kategoriji manjih
naselja, sa dosta nerazvijenom komunalnom
infrastrukturom. Nemaju kolu, ambulantu,
dom kulture, nemaju nikakvih privrednih
objekata (ak ni prodavnice). Ti su objekti
uglavnom skoncentrisani u centru Doboro-
vaca sa kojim su Serhatlije povezane dobrim
makadamskim putem.
Naselje je dobilo elektrinu struju iste go-
dine kada je struja dola u Doborovce, ta-
koe i telefoniju.
Kao i u ostalim dijelovima Doborovaca,
i u Serhatlijama se kue grade ugusto i na
malom prostoru, spadaju u takozvani zbije-
ni tip naselja.
Stanovnitvo i njegovo
porijeklo
U tom malom naselju, koje ine 23 kue,
ivi svega pet familija. To su: Dananovii,
Muharemovii, Topagii, Taletovii i Ser-
hatlii. Familije nisu grupisane, niti jedna od
druge posebno izdvojene, ve su im kue iz-
mijeane po itavoj teritoriji naselja.
Serhatlije mala
etnoloka skica
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
57
Za Dananovie se pouzdano zna da vode
porijeklo iz mahale (zaseoka) Danani, koja
takoe pripada mjesnoj zajednici (selu) Do-
borovci. Iz Danana u Serhatlije prvi se do-
selio Ibrahim Dananovi, 1949. godine.
Danas u Serhatlijama postoje dvije kue
Dananovia, koje su izgradili Ibrahimovi
sinovi Mirsad i Rukib.
Danas u Serhatlijama postoje tri kue i
dva domainstva Muharemovia, za koje se
ne zna kada su i odakle su doli u tu maha-
lu. Nosioci tih domainstava su Halil i a-
hbaz. Halil ima sinove Ibrahima i Musta-
fu, koji nemaju muke potomke, dok ahbaz
ima Ahmeta, Hasana i Saliha. Ahmet i Sa-
lih takoe nemaju mukih potomaka, dok
salih, koji ivi u Prijekom Brdu, gdje je obav-
ljao imamsku dunost, ima sinove Ibrahima i
Nesiba, koji ive u Graanici. Njihovim od-
laskom, Muharemovia nee biti ni u Serha-
tlijama, ni u Prijekom Brdu.
Od Topagia, u Serhatlije se, nakon Dru-
gog svjetskog rata, iz Sokola prvi dose-
lio Mustafa Topagi. Danas u toj maha-
li (u dvije kue) ive njegovi sinovi Ismet i
Mustafa.
Taletoovii vode porijeklo iz Prijekog
Brda, odakle se, krajem 19. stoljea, prvi do-
selio Muan Taletovi. Danas u Serhatlijama
ivi 5 porodica Taletvia.
Kao to je reeno, Serhatlii se smatraju
autohtonim stanovnicima te mahale. Dijele
se u dvije loze, koje vie nisu u srodstvu. Naj-
poznatiji preci su im Halil i Mustafa. Mno-
gi su se odselili u Graanicu, Soko, Tuzlu i
Maglaj. U Serhatlijama danas ima svega 9
kua Serhatlia.
Ranije je u Serhatlijama ivjela i familija
Avde Okanovia. Njegov sin Osman odse-
lio je u Danane, sin Husein u Graanicu,a
brat Haim u mahalu Buk. Supruga Avde
Okanovia Emina umrla je 2004. godi-
ne kao posljednji lan familije Okanovia u
Serhatlijama.
to se tie obiaja i tradicionalne narodne
nonje tog stanovnitva, ona se ne razlikuje
od ostalih muslimansko-bonjakih naselja
na tom prostoru.
Mektebi
Vjerski ivot u Serhatlijama obavljao se u
jednoj staroj mektebskoj zgradi, koja je zbog
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
58
starosti sruena pije desetak godina. Vjersku
pouku drali su imam hadi Salih Muhare-
movi i eval Dananovi. Za gradnju no-
vog mekteba, koji e se graditi u Serhatlija-
ma, ve je obezbijeeno zemljite koje je da-
rovao hadija Halil Serhatli.
Zanatstvo
Jedina zanatska radnja u Serhatlijama bila
je tilerska (stolarska) radnja Ahmeta Muha-
removia. Meutim, i u ovom naselju bilo je
takozvanih drvenih majstora koji su gra-
dili drvene kue. Meu njima su se istica-
li Nail i Jasim Serhatli, koji su se bavili i
izradom poljoprivrednog alata: vile, rogulje,
drljae,kronje, sikirita, pratljae, krpeljue,
grablje itd. Izradom ovih predmeta odavno
se vie niko ne bavi na ovim prostorima.
Poljoprivreda
Do 1938. godine u Serhatlijama se oralo
drvenim plugom, zemlja se obraivala volov-
skim i konjskim zapregama. Danas se obra-
uje traktorima, osim nepristupanih par-
cela koje se jo uvijek obrauju zapregama.
Uglavnom se sije penica i kukuruz,a manje
jeam, zob i ra. Sve je vie proizvoaa po-
vra koji kooperiraju sa Zemljoradnikom
zadrugom u Graanici. Organizovanom
proizvodnjom gljiva ampinjona i bukovae
bavi se Kadrija Serhatli. I na ovom podru-
ju, od voa, najvie se uzgajaju jabuke, kru-
ke, orasi, breskve, trenje raznih vrsta itd. U
posljednje vrijeme sve je vie zasada ljive
Nazivi njiva i njihovo porijeklo
Najei nazivi parcela u ovom naselju su:
Gornja njiva, Glumevac, Cerovi, Duga nji-
va, Vlahulja, Krevina, Strana, Huremka,
Moila, Gaj, Prosina, Nanjive, Podosojnja-
e. Veina ih je, kao to se vidi, dobila nazive
po konfguraciji terena ili vrsti rastinja u nji-
hovoj okolini. Huremka je, vjerovatno, do-
bila ime po nekom Huremu ili izumrloj fa-
miliji Huremovi, Moila po nekom izvoru,
Podosojnjae po tome to ih sunce manje gri-
je (pod osojem) itd. Za neke nazive (Prosina)
teko je utvrditi porijeklo.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
59
OMER HAMZI
P
RIPADAO JE generaciji Titovih omladi-
naca i nepokolebljivih boraca za neko
novo, bolje, naprednije, ljudskije iv-
ljenje na ovim prostorima, generaciji zanese-
njaka i sanjara, koji su doivjeli da dosanjaju
svoj san o slobodi i pravdi, koji su doivje-
li da vide i osjete plodove svoje borbe i svog
mukotrpnog rada i koji su, naalost, doivje-
li ruenje tih svojih ideala na najgori mogui
nain. Iako je bio svjestan da se to, naalost
nije moglo zaustaviti, Alija Gazibegovi je,
kao i mnogi drugi istinski sljedbenici Josipa
Broza, do kraja ostao u njegovom stroju.
Umro je, iznenada, 15. 12. 2006. godine.
Bio je vojnik partije u najboljem smislu te
rijei, uvjeren da to za to se borio, istinski
donosi ljudima bolji ivot i progres, bez ob-
zira koje su nacije i vjere, da li idu u crkvi ili
damiju, da li se bogu mole ovako ili onako.
Nikada se nije kolebao na tom tekom i a-
snom putu - do zadnjeg dana. Bio je stamen
i jak, vrst i stabilan kako u mladosti, tako i
u duboko zrelim godinama. Pokazivao je ne-
vjerovatnu radinost, predanost poslu i zadat-
ku koji su pred njega postavljali ili ih je on
sam pred sebe postavljao, svejedno.
Kad je ljetos bio zapao u kratkotrajnu, ali
po prvi puta u svom ivotu teu zdravstvenu
krizu, mnogi smo se nehotice i u ali pitali:
zar i njemu moe neto biti? Jer, toliko nas je
godinama fascinirao nekom svojom neiscr-
pnom energijom i snagom da smo naprosto
vjerovali da se tom ovjeku ne moe dogo-
diti nita.
Alija Gazibegovi je roen 1929. godine
u Gornjoj Orahovici u uglednoj i razgranatoj
familiji Gazibegovia. Gotovo kao djeak,
pri kraju Drugog svjetskog rata, pridruio
se nekim skojevskim skupinama koje su dje-
lovale pri partizanskim jedinicama u rejonu
izmeu Lukavca i Orahovice, negdje poet-
kom 1945. godine. Od tada, pa do kraja svo-
ga ivota vjerovao je u ideju socijalne pravde,
boljeg i pravednijeg drutvenog sistema i kao
takav obavljao vrlo teke i sloene poslove i
radne zadatke. Prodeverao je najtei period
obnove i izgradnje zemlje, od 1945. do 1952.
Likovi zaviaja: Alija
Gazibegovi primjer
predanosti poslu i
zadatku
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
60
godine. Provodio je takozvani obavezni ot-
kup poljoprivrednih proizvoda, kao iznue-
nu mjeru reima, koja je ostavila rune pe-
ate na naem selu, organizovao racionirano
snabdijevanje stanovnitva prehrambenim
artiklima (uvene takice), uestvovao u or-
ganizovanju, a zatim ukidanju seljakih rad-
nih zadruga, gradio sa narodom prve kole,
agitovao protiv nepismenosti i zaostalosti,
propagirao analfabetske teajeve, dijelio na-
rodu pomo
Poslije 1952. godine radio je kao aktivi-
sta, obavljajui sloene zadatke elektrifkaci-
je mnogih naih sela. Tom se poslu do kra-
ja predavao, gotovo izgarao, shvativi da je
elektrifkacija u to vrijeme i u naim uslovi-
ma bila najvidljiviji znak napretka i izlaska
ne samo iz bukvalnog mraka, ve je to bio
poetak opeg prosvjetljenja i prosvjeenja
ovog naroda i njegov stvarni iskorak u mo-
derno doba. To je vrijeme prosto neshvatljivo
za dananje generacije kompjutera i ipova.
Kad god je govorio o elektrifkaciji, uistinu
kao o jednom grandioznom poslu i civiliza-
cijskom dostignuu ovdanjeg ovjeka, Ali-
ja se vidno uvao da u svemu tome ne uve-
liava i glorifkuje svoju ulogu, pokuavaju-
i da tom priom dokae i pokae iz kakve
je bijede i zaostalosti njegova generacija u-
pala ovu zemlju i kakav je progres ostvarila
u svojim najboljim godinama To se ne smi-
je zaboravljati, esto je ponavljao, zbog mla-
dih koji dolaze, a ne zbog onih koji uinak
njegove generacije nipodatavaju, podcjenju-
ju ili interpretiraju kao vrijeme komunisti-
kog mranjatva.
Da se vratimo na jo neke injenice iz te
bogate i zanimljive biografje: osnov-
nu kolu zavrio je u Donjoj Orahovici,
srednju poljoprivrednu u Bijeljini, a viu
ekonomsko-komercijalnu u Brkom.
Kao vrlo mlad, nije imao ni 16 godi-
na, prvo zaposlenje naao je u Mjesnom
narodnom odboru u Gornjoj Oraho-
vici, kao pisar. Odatle je neto kasnije
premjeten u Sresku kontrolnu komisi-
ju u Graanici. Od prvog dana njego-
vog zaposlenja poinje i njegova aktiv-
nost u organizovanju i provoenju za-
dataka na obnovi i izgradnji zemlje. Na tom
zadatku, moe se rei ostao je do kraja ivo-
ta, na tom zadatku je i izgorio.
U knjizi o familiji Gazibegovi, izmeu
ostalog pie: Ime Alije Gazibegovia osta-
e zabiljeeno zbog niza akcija koje je izrav-
no vodio, kako na lokalnom nivou tako ire
i, bez sumnje je jedan od lanova familije
Gazibegovia koji je dao najvei doprinos u
ukupnom drutveno-ekonomskom razvoju
opine Graanica i ire.
Kao neumoran aktivista, uz svoje redovne
poslove u dravnim organima i privredi, sko-
ro itav svoj ivotni i radni vijek organizovao
je i vodio znaajne akcije, neke bukvalno no-
sio na svojim leima, od elektrifkacije, koju
smo ve spomenuli, u neko, za nas davno vri-
jeme, do izgradnje i modernizacije puteva i
cesta, po mnogim selima graanike opine
u neto kasnijem periodu. Uestvovao je ili
bio na elu mnogih akcija na izgradnji kol-
skih objekata, zdravstvenih ustanova, vodo-
vodne mree i drugih objekata infrastruktu-
re na podruju graanike opine. Bio je je-
dan od glavnih sudionika i organizatora veli-
ke akcije dovoenja vode iz Sokola u Graa-
nicu i izgradnji vodovodne
mre- e i vodovoda
u gradu, poslije
1963. go-
dine. Ue-
stvovao je u
osnivanju ili
bio na elu
mnogih na-
ih privrednih
preduzea,
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
61
pomagao njihovu konsolidacija, bukvalno
vadio iz gubitaka.
Poto nije mogue ni spomenuti sve ko-
munalne i privredne objekte na podruju
graanike opine koji se na ovaj ili onaj na-
in vezuju uz njegovo ime.
Ipak izdvajamo njegovo nesebino zala-
ganje za poboljanje ivota u svojoj rodnoj
Gornjoj Orahovici. Kao i mnoga naa sela i
Gornja Orahovica je nekada bila u mraku i
blatu. Alija je prvo pokrenuo elektrifkaciju
sela, gradnju osnovne kole i one starije e-
tvororazredne i nove koja i danas krasi ovo
selo, izgradnju lokalnih puteva i napokon,
sedamdesetih godina stavio se na elo veli-
ke akcije asfaltiranja saobraajnice od magi-
stralnog puta Doboj Tuzla do Gornje Ora-
hovice i dalje do Srebrenika. Za njega nije
bilo prepreka u naim administrativnim za-
vrzlamama da se ovaj put proglasi regional-
nim. Zahvaljujui njegovoj upor-
nosti, taj putni pravac je i dobio ta-
kav status..
Svoj profesionalni angaman,
kao to je reeno, poeo je u or-
ganima Narodnog odbora Opi-
ne Orahovica, jedno vrijeme tu
je obavljao dunost predsjednika
Narodnog odbora, potom je bio
potpredsjednik Narodnog odbo-
ra opine Bosansko Petrovo Selo,
a zatim i opine Graanica. Bio
je potpredsjednik Izvrnog odbo-
ra opine Graanica i predsjednik
Opinske konferencije socijalisti-
kog saveza radnog naroda opine
Graanica.
U jednom duem periodu svog
ivotnog i radnog vijeka obavljao
je vrlo sloene rukovodne poslove
u graanikoj privredi. Najvie se
zadrao na funkciji direktora Tr-
govakog preduzea Bosna, oda-
kle je imenovan za elnog ovje-
ka Zemljoradnike zadruge Gra-
anka, sa zadatkom da konsoli-
duje stanje, ne samo u toj zadruzi,
ve u itavoj oblasti poljoprivrede
na opini, iji je nosilac bila Ze-
mljoradnika zadruga Graanka. Nakon
uspjeno obavljenog zadatka u toj zadruzi,
upuen je za direktora Tvornice mukih odi-
jela Alhos, mnogoljudnog kolektiva u Gra-
anici, koji je u vrlo tekim uslovima radio
u potkrovlju objekta u kojem je danas smje-
ten VF. U tom kolektivu suoio se sa ogro-
mnim problemima, poevi od nestaice po-
sla, loih uslova rada, nediscipline, namjer-
nih havarija itd. S nevjerovatnom upornou
i strpljenjem hrvao se to je njegova rije, sa
tim problemima, uspio koliko-toliko norma-
lizovati stanje u Alhosu, odakle je, opet po
zadatku imenovan za direktora Trgovakog
preduzea na veliko Distributivni centar u
kojem je, kao uspjean direktor u sebi dosta
bliskoj brani trgovini doekao penzioni-
sanje, 1988. godine.
Kao i mnogi iz njegove generacije, nije
mogao mirovati ni u mirovini. Bio je aktivan
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
62
drutveno-politiki radnik i aktivista u mje-
snoj zajednici, svojoj podrunici, u organiza-
cijama boraca i penzionera.
U najteim danima rata za Bosnu i Her-
cegovinu (1992. 1995.), dijelio je sudbinu
svojih sugraana. u Graanici. U tim najte-
im vremenima uspio je sauvati integritet
borca partizana 1941. 1945. godina i od
tada, pa do zadnjeg dana uspjeno otklanja-
ti razne ideoloke, nedoline, pa i podcjenji-
vake nasrtaje na tu kategoriju naih sugra-
ana i njihovu partizansku prolost. Njegova
je zasluga to su svi partizanski spomenici na
podruju opine sauvani ili obnovljeni. Kao
beskompromisan antifaista, nosei funkciju
predsjednika Opinskog odbora SUBNOR-
a od 1991., (kasnije i kao lan Predsjednitva
SUBNOR-a Tuzlanskog kantona i lan Sa-
vjeta SUBNOR-a BiH), poseban je doprinos
dao pomlaivanju, odnosno transforma-
ciji Saveza udruenja boraca antifaistikog
rata i formiranju Drutva Josip Broz Tito u
Graanici i susjednim opinama.
Tokom rata za Bosnu i Hercegovinu orga-
nizovao je ratno udruenje penzionera, oi-
vio rad mnogih mjesnih organizacija. I na-
kon rata vie godina bio je na elu Opinskog
udruenja, a jedno vrijeme i Skuptine save-
za udruenja penzionera Tuzlanskog kanto-
na. Za njegovog mandata Udruenje penzi-
onera bilo je jedno od najboljih na podruju
Tuzlanskog kantona. Bio je inicijator i orga-
nizator Fonda solidarnosti u tom udruenju,
prioritet su mu bili svakodnevni problemi te
najstarije kategorije naih sugraana. Kao
takav afrmisao se ka lider penzionera na op-
ini Graanica, koji su ga doista cijenili i po-
tovali, imali u njega povjerenje i bezgrani-
no potovanje.Nikada ih nije iznevjerio.
Zato su mu i dodijelili nekoliko svojih
najviih priznanja, kao to je Plaketa Saveza
udruenja penzionera TK i Plaketa udrue-
nja penzinera opine Graanica.
Glavne karakteristike ovog stamenog i
snanog ovjeka, ovog ljudine bile su: pote-
nje, upornost, dosljednost, humanost i neis-
crpna energija, koje je naalost jednog dana
moralo nestati.
Bio je izuzetno komunikativan ovjek,
nasmijanog lika i vrstog stava ko stijena,
vrlo principijelan, korektan, iskren i poten,
u svakom trenutku spreman pruiti pomo,
savjet mlaem, neiskusnijem
Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada,
poevi od mjesnih zajednica, privrednih
i raznih drutvenih organizacija, Skupti-
ne opine, te visokih dravnih odlikovanja
i priznanja. Izdvajamo najvanije: Orden za-
sluga za narod sa srebrenim zracima iz 1961.,
Spomen plaketa Opine Graanica iz 1965. i
Orden rada sa zlatnim vijencem iz 1973.
prolost
Edin akovi Povijesni pregled
arheolokih istraivanja u
okolini Graanice
Omer Hamzi Jedan pogled na
historiografsku literaturu
o srednjovjekovnom gradu i
staroj damiji u Sokolu kod
Graanice
Sadik ehi Hasan-aga Beirovi Peki
legenda sa ljute krajine,
suborac Husein-kapetana
Gradaevia
Rusmir Djedovi Prilog poznavanju
kulturnih, vjerskih i
kolskih prilika na podruju
dananje opine Doboj Istok
tokom tridesetih godina 20.
stoljea
Mina Kujovi O sveanom otvaranju
Ahmed-paine damije u
Graanici nakon temeljite
rekonstrukcije 1916. godine
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
64
EDIN AKOVI
P
RIRODNO-GEOGRAFSKI UVJETI graa-
nikog kraja izuzetno su povoljni za
nastanjivanje i ivot ljudskih zajednica.
Zato je ovaj kraj i bio naseljen jo od najra-
nijih vremena. O tome svjedoi vei broj ar-
heolokih nalaza i nalazita irom tog pro-
stora. Iako je tek manji dio istraen, ipak se,
na osnovu rezultata istraivanja u proteklih
stotinjak godina najstarija prolost graani-
kog kraja moe osvijetliti barem u okvirnim
crtama. Utvreni i u strunoj literaturi evi-
dentirani arheoloki lokaliteti postali su po-
znati uglavnom na osnovu sluajnih nalaza,
sauvanih zahvaljujui savjesnosti pojedina-
ca koji su o svojim nalazima blagovremeno
obavjetavali muzejske ustanove i strunja-
ke. Ovi su potom izlazili na teren radi reko-
gnosciranja, a u nekim sluajevima kasnije su
poduzimana i sistematska istraivanja. Na-
alost, tokom vremena veliki je broj nalaza
izgubljen i uniten zbog neznanja pronalaza-
a, nedovoljno razvijene kulturne svijesti ili
tenje za materijalnom dobiti. Cilj ovog rada
je da na osnovu publiciranih radova, kao i
neobjavljene dokumentacije prikae histori-
jat arheolokih istraivanja i uope ukae na
pronalaske tragova najstarije prolosti graa-
nikog podruja. Osim toga, u radu su pre-
zentirani i podaci o nekim arheolokim lo-
kalitetima koji do danas niti su istraeni, niti
su poznati u arheolokoj literaturi.
01.
Jedan od prvih za koje znamo da su po-
kazivali interesovanje za starine i pojedina
arheoloka nalazita na ovom podruju bio
je Mitar Popovi, pravoslavni sveenik i pa-
roh iz Boljania. Popovi je krajem 19. sto-
ljea u vie navrata obilazio neke lokalitete
na irem podruju sjevernih obronaka Ozre-
na i Spreanskog polja, na kojima su se uo-
avale ruevine i razvaline objekata, koje je,
u nacionalno romantiarskom zanosu, sma-
trao ostacima nekadanjih pravoslavnih bo-
gomolja iz vremena srpskih srednjovjekov-
nih vladara. Osim toga, obiao je i ostavio
opise i nekih drugih mjesta i starina koje je
smatrao interesantnim. Podatke i biljeke o
Povijesni pregled
arheolokih istraivanja u
okolini Graanice
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
65
spomenutim lokalitetima, Popovi je u ne-
koliko navrata poslao srpsko-pravoslavnom
religijskom listu Bosansko-hercegovaki isto-
nik, koji je izlazio u Sarajevu, a redakcija tog
lista ih je, s obzirom na Popovievu slabu pi-
smenost i neukost, preraivala i redigova-
la, pa tek onda objavljivala. U svom prvom
radu pod naslovom Nekoliko starina u gra-
anikom kotaru
1
Popovi je opisao crkvi-
ne na jednom brdu iznad Boljania, zatim
iznad Karanovca (na kosi iznad sastava Veli-
ke i Male Prenje), te u Stjepan Polju i Brije-
snici, kao i lokalitet Kamen izmeu Stjepan
Polja i Maleia, te ostatke starih rudarskih
jama u Sokovcu. Rad je zakljuio molbom
da slavno urednitvo primi njegov rad, do-
davi kako e jo opisati nekoliko razvalina
crkvenih, a dok dobro razaberem i neke ka-
menove, pa ako ovo primi, mnogo u kojeta
pisati sve o starodrevnostima. Urednitvo je
odgovorilo da e rado primati sve, to se tie
naih starina, pozvavi i druge da poalju
sline opise, ali s molbom Da ne moramo
preraivati, neka vam ko vjetiji pie a vi ka-
zujte. Popovi je i kasnije u vie navrata slao
opise starina i zapisana narodna predanja
i legende o njima o starom gradu Sokolu,
pojedinim crkvama i crkvitima, starim gro-
bljima, manastiru Ozren, itd., to je uredni-
tvo Istonika preraivalo i objavljivalo.
2
Zanimljivo je da je Popovi na nekim lo-
kalitetima ak i kopao, prikupljajui neke in-
teresantne artefakte (koje je smatrao ostaci-
ma nekadanjeg crkvenog namjetaja) i pre-
nosei ih u svoju crkvu. Tako je na Crkvini
u Stjepan Polju pronaao ulomke reljefa sa
sakralnim motivima, koje je vrlo konfuzno
protumaio i to u skladu sa pravoslavnom
ikonografjom. ak je i seosku djecu bio na-
govorio da kopaju po ruevinama, pa je i re-
dakcija Istonika, nakon pohvale Popoviu
1 Bosansko-hercegovaki Istonik, god. X (1896.), br. 1
- 2, str. 36 - 39.
2 Kao neto vredniji, mogu se izdvojiti tek dva pri-
loga: O staroj crkvi u gradu Sokolu (u kot. Graa-
nikom. Preraeno po opisu, Bosansko-hercegova-
ki Istonik, god. X (1896.), br. 9, str. 329, te Starine
u graanikom kotaru. Po opisu Mitra Popovia
svetenika u Boljaniu. Bosansko-hercegovaki Isto-
nik, god. XI (1897.), br. 7-8, str. 290 - 291.
to i pored nedovoljne vjetine u pisanju na-
stoji, da iznese na javnost nae starine i za-
uzima se za njih, reagirala rijeima: samo
nek ne doputa da djeca trae po razvalina-
ma, jer djeca ne znaju cijene starinama. Naj-
veu vrijednost Popovievih radova u arheo-
lokom smislu danas predstavljaju opisi rue-
vina na spomenutim lokalitetima, od kojih
je danas veina potpuno nestala, uslijed pri-
rodnih procesa (spiranja, erozije itd.), ili ne-
brige i ponaanja lokalnog stanovnitva koje
je odnosilo kamen kao graevinski materi-
jal. Meutim, prema svim tim opisima treba
biti izuzetno oprezan i kritian. Prvo, Popo-
vi je bio obini seoski sveenik, polupismen
i slabo obrazovan, koji nije posjedovao nika-
kvo znanje iz kulturne historije, tako da je
potpuno krivo tumaio neke artefakte. Dru-
go, njegovi radovi nisu objavljeni u originalu,
nego su od redakcije spomenutog lista pre-
raeni na osnovu poslanih opisa, tako da su
mogua i sasvim kriva tumaenja uredni-
tva asopisa. Konano, svi radovi su pisani
u potpunom srpskom nacionalno-romanti-
arskom zanosu, pa je mogue da su Popo-
vi i urednitvo bili tendenciozni u opisiva-
nju ruevina, na primjer kada se govori da
je neka uruena crkva (ako se uope radilo o
crkvi!) okrenuta istoku, to bi znailo da je
bila pravoslavna, itd. Takoer, opisi ruevi-
na su vrlo esto praeni raznim predanjima
i legendama, nimalo originalnim, o udima
vezanim za dotine lokalitete (kako je neki
beg htio, uz pomo volova, odvui kamen sa
crkvine za svoju kulu, ali volovi nisu htjeli
krenuti, itd.).
Iz austro-ugarskog perioda potjee jedan
interesantan nalaz koji je graniko podru-
je po prvi uveo u svijet strune arheoloke li-
terature. Radi se o dvije eneolitske bakarne
sjekire iz ostave u Donjoj Lohinji. Krei ze-
mljite na lijevoj obali Lohinjskog potoka, u
neposrednoj blizini njegova ua u Spreu,
ispod stare trase ceste Doboj-Tuzla, jedan je
seljak 1906. godine pronaao vei broj bakar-
nih predmeta, koje je, potom, prodao nekom
putujuem kalajdiji. Ovaj je dio predmeta
pretopio, a dio rasprodao. Kapetan austro-
ugarske vojske, Ernest grof Montecucco-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
66
li, zasluan je to su dva artefakta spaena i
dostavljena Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Radilo se o jednoj lepezastoj bakarnoj sjeki-
ri i jednoj sa povijenim sjeivom. Njihovu ti-
poloku analizu izvrio je dr. iro Truhelka,
predstavivi ih znanstvenoj javnosti, zajedno
sa ostalim nalazima iz drugih krajeva Bosne
u Glasniku Zemaljskog muzeja 1907. godine.
1

Montecuccoli je pregledao lokalitet na kome
su naeni predmeti, te je ustanovio da se tu
ne nalaze tragovi kulturnog sloja, na osnovu
ega se moe pouzdano zakljuiti da se radi
o ostavi (skrivnici).
2
Prema nekim naznaka-
1 iro Truhelka, Prehistorijski nalazi u Bosni i Her-
cegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, god. XIX, knj.
1, 1907, str. 61 - 62; tab. III-10 i III-11.; Dr. iro
Truhelka (Osijek 1865. Zagreb 1942.), polihi-
stor, jedan je od pionira arheoloke znanosti u Bo-
sni i Hercegovini. U Sarajevo dolazi 1886. godine,
na mjesto sekretara Muzejskog drutva, a nakon
osnivanja Zemaljskog muzeja, 1888. godine, vodi
brigu o nekoliko muzejskih zbirki i upravlja skoro
svim vanijim arheolokim istraivanjima u Bosni
i Hercegovini. Istovremeno, bavio se i historiogra-
fjom, paleografjom, epigrafkom. Autor je veeg
broja knjiga, studija, rasprava i znanstvenih prilo-
ga. Od 1906. do 1921. bio je upravitelj Zemaljskog
muzeja. Vie o njemu: Jaroslav idak, iro Truhel-
ka njegov ivot i rad, Historijski zbornik, vol. V,
No. 1-2, 1952., str. 103-110; Nada Mileti, iro
Truhelka (1865. 1942.), - u: Spomenica stogodi-
njice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
1888-1988., Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988., str.
39 - 43.
2 U principu, ostave eneolitskih bakarnih predme-
ta nemaju nikakve veze sa lokacijom naselja, niti
se nuno nalaze u njihovoj blizini. O problematici
ostava bakarnih predmeta, pogl. Alojz Benac, Studije
o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Bal-
kanu, Sarajevo: IP Veselin Maslea, 1964., str. 156 -
160. Montecuccoli je, dodue, zapazio da jedno tri-
desetak koraaja dalje ima tragova kulturnom sloju,
kome ali (sic!) nije mogao ustanoviti narav.
ma iz privatne korespondencije mr. Samuela
Elazara i Branka Vajia, navodno je dr. Julije
(Justin) Karlinsky u Gornjoj Lohinji prona-
ao neke predmete iz bronanog doba, ali taj
podatak nije bilo mogue provjeriti. Karlin-
sky je, inae, kao ljekar slubovao u Graa-
nici 1897. - 1900., a bavio se i prouavanjem
fore i entomofaune, paleontologijom i dru-
gim prirodnjakim znanostima. Rezultate
nekih svojih istraivanja objavio je i u Gla-
sniku Zemaljskog muzeja.
Nakon I svjetskog rata, u vrijeme monar-
histike Jugoslavije, due vrijeme se nije nita
uradilo na prikupljanju arheolokog materi-
jala. Treba naglasiti da je to bilo vrijeme ose-
ke arheoloke znanosti u Bosni i Hercegovi-
ni, te krize u nauno-istraivakom i muze-
olokom radu, kada je i kljuna znanstvena i
kulturna ustanova Zemaljski muzej u Sa-
rajevu dospjela u vrlo teku situaciju. Slu-
ajnih nalaza je svakako bilo, to se moe
saznati na osnovu nekih kazivanja. Tako je,
navodno, Hasan Avdi iz Donje Orahovice u
blizini mjesta gdje se danas sa magistralnog
puta M-4 odvaja regionalni put preko Gor-
nje Orahovice za Srebrenik, pronaao ispod
jednog panja veu koliinu metalnog novca
u zemljanom sudu. Poto o tom nalazu nije
obavijestio vlasti, a neko ga je u meuvreme-
nu prijavio, uhapen je i osuen na dva mje-
seca zatvora.
3
Nije poznato ta se desilo sa
novcem. Isto je tako ostalo upameno da je
Adem Hankui, teak iz Maleia, izorao
up sa srebrnim novcem, u blizini njive zva-
3 Podatak preuzet iz maturskog rada Prolost Oraho-
vice, Mersihe Bajri, uenice Gimnazije Dr. Mu-
stafa Kamari (kol. god. 1999./2000.), koja je za-
biljeila kazivanje nekoliko starijih osoba iz sela o
tom dogaaju.
Bakarne sjekire iz Donje Lohinje
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
67
ne Kamen, inae kultnog mjesta. O ovome
nalazu on takoer nikoga od vlasti nije oba-
vijestio, nego je te srebrenjake uspio unov-
iti i kupiti nekoliko parcela zemljita.
1
U
ovom periodu, na alost, u Graanici gotovo
da uope nije bilo ljudi koji su se interesirali
za ostatke materijalne kulture iz prahistorij-
skog i antikog razdoblja. Izuzetak predstav-
lja jedino Stanko Ivanievi, ugledni trgovac
i vlasnik ciglane, koji je 1932. poklonio Ze-
maljskom muzeju jedan primjerak rimskog
novca, kojeg je 1896. pronaao na starom
gradu Srebreniku.
2

02.
U periodu iza Drugog svjetskog rata, u no-
vim povijesnim okolnostima i u svjetlu kul-
turne politike novog, komunistikog reima,
dolazi do forsiranog i ubrzanog razvoja svih
znanstvenih oblasti u Bosni i Hercegovini,
pa tako i arheologije. U novim prilikama,
rekognosciranja, evidentiranja i istraivanja
nalazita postaju intenzivnija i serioznija. to
se tie graanikog podruja, prvi poslijerat-
ni sluajni nalaz zabiljeen je ve 1946. godi-
ne, kada je u Miriini pronaena ostava rim-
skog novca.
3
No, najvei broj sluajnih pro-
nalazaka desio se tokom pedesetih godina
prolog stoljea. O veini tih nalaza obavije-
teni su nadleni muzeji Zemaljski muzej
u Sarajevu, a kasnije i novoformirani Zavi-
ajni muzej u Tuzli, koji je ubrzo prerastao u
Muzej istone Bosne, te je veina njih obra-
ena i u arheolokoj literaturi evidentirana.
Najzaslunija osoba za to je bio Asim Dev-
detbegovi (Trebinje 1920. Tuzla 1981.),
1 Prema usmenom saopenju rahm. Fatime Hasi,
ud. Deli (1923 .- 2005.).
2 Ove podatke i numizmatiku analizu donosi Di-
mitrije Sergejevski, Numizmatike beleke, Glasnik
Zemaljskog muzeja, god. XLIV, knj. 2, str. U Gra-
anici je, takoer, u to vrijeme kao advokat slu-
bovao dr. M. okalj, koji je posjedovao jedan pri-
mjerak kovanog novca iz kasne antike, nepoznate
provenijencije.
3 Esad Paali, Antika naselja i komunikacije u Bosni
i Hercegovini, izd. Zemaljski muzej, Sarajevo 1960.,
str. 45; U ostavi je bilo nekoliko izlizanih primjera-
ka novca iz doba Republike, te dva srebrnjaka cara
Hadrijana. Paali u napomeni istie da je taj poda-
tak preuzeo iz prikupljenog materijala ure Ba-
slera (str. 53).
dugogodinji predsjednik graanikog sreza,
odnosno opine. Tokom sedam godina svog
slubovanja u Graanici (od 1952. do 1955.
kao predsjednik sreza, a potom nakon ad-
ministrativne reforme kao predsjednik op-
ine), Devdetbegovi je od mjetana priku-
pljao informacije o arheolokim nalazitima,
kao i same nalaze, obavjetavao o tome nad-
lene institucije, a uestvovao je i u organi-
ziranju arheolokih istraivanja. Dobar dio
pronaenog materijala ostao je u Graani-
ci, uglavnom u sastavu kolskih kolekcija (u
osnovnoj koli, te u gimnaziji), koje su, upot-
punjene petrografskim uzorcima i fosilima,
predstavljale jezgro budue zbirke zaviaja.
Na alost, najvei dio tog materijala vreme-
nom je izgubljen ili otuen.
Godine 1952., u Vranoviima je otkrive-
na vea ostava bakarnih sjekira. Taan broj
predmeta u ostavi nije poznat, ali je bilo sa-
uvano ukupno 16 primjeraka, od toga 14
lepezastih sjekira, te dvije sa povijenim sje-
ivom.
4
Pored Lohinje i Vranovia, na gra-
anikom je podruju izgleda otkrivena jo
jedna ostava u Grabovcu, u blizini stare ci-
glane, na zemljitu obitelji Salihbai. De-
taljniji podaci o ovom nalazitu, koje inae
uope nije evidentirano niti poznato u arhe-
olokoj literaturi, nedostaju. Zna se samo da
4 Borivoj ovi, Nekoliko manjih preistoriskih na-
laza iz BiH, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheolo-
gija, Nova serija, XII, 1957., str. 245 i 247. Dvi-
je sjekire su dospjele u Zemaljski muzej (inv. br.
40438 i 40439), a dvije u Zaviajni muzej u Tuzli
(inv. br. 3817 i 3818). U ovaj muzej u meuvre-
menu preimenovan u Muzej istone Bosne, kasni-
je su dospjele jo tri sjekire iz ovog depoa (inv. br.
7920, 7921 i 7922). U muzejsko-zaviajnoj zbir-
ci u Graanici danas se nalaze tri lepezaste sjekire.
Kako je inventar zbirke u meuvremenu izgubljen,
ne zna se sigurno njihova provenijencija, ali barem
jedna od njih sigurno potjee iz Vranovia, a osta-
le dvije, izgleda, s Grabovca. Na izlobi Simbol boga
i kralja. Prvi europski vladari, odrane u zagreba-
koj galeriji Klovievi dvori od 7. marta do 2. aprila
2006. (autor izlobe je bio dr. Aleksandar Durman,
poznati arheolog i najvei strunjak za vuedolsku
kulturu), tri sjekire iz graanike zaviajne zbirke
zajedno su sa onima iz Zemaljskog muzeja, te Mu-
zeja istone Bosne izloene kao dio depoa iz Vra-
novia (v. katalog izlobe, kat. br. 34, str. 132).
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
68
su tu pronaene dvije lepe-
zaste bakarne sjekire, od
kojih jedna oteena (s od-
lomljenim vrhom za nasa-
ivanje).
1
Sjekire su sau-
vane u zbirci jedne od dvije
osnovne kole u Graanici,
a potom su dospjele u Za-
viajnu zbirku. Pored spo-
menutih nalazita, jedna
je bakrena alatka pronae-
na i u Dakulama.
2
Godi-
ne 1953., na lokalitetu Osoje u Donjem Ski-
povcu, jedan je seljak, prilikom oranja, naao
glaanu kamenu sjekiru. Makar to bio usa-
mljen nalaz, ipak je u to vrijeme predstav-
ljao jedino svjedoanstvo o naseljenosti ireg
graanikog podruja u mlaem kamenom
dobu. Godinu dana kasnije, zemljoradnik
Mujo Hatuni je, obraujui zemlju na stra-
ni dominantnog brijega na ulazu u Gornju
Orahovicu, izorao ostavu rimskog novca.
3
U
ostavi se navodno nalazilo nekoliko kilogra-
1 Biljeke o ovom nalazu, s potpisom kustosa-arheo-
loga Milice Kosori, nalaze se u dokumentaciji Ar-
heolokog odjeljenja Muzeja istone Bosne u Tuzli.
Uvid u dokumentaciju omoguio mi je tokom 2005.
kustos-pripravnik Mirsad Omeri, na emu mu se
ovom prilikom najiskrenije zahvaljujem.
2 Opis i crte kod ovia, Nekoliko manjih preistorij-
skih nalaza..., str. 245 - 246. Sjekira se desetak go-
dina kasnije nalazila u zbirci osnovne kole u Gra-
anici. Danas je izgubljena.
3 Branko Vaji, Rimski novac u Gornjoj Orahovici,
Delegatski bilten, br. 61/62, Graanica, 15. maj 1980,
str. 15; Lokalitet na kome je pronaen novac, arhe-
oloki je ispitan tek dvadesetak godina kasnije, a u
literaturi je evidentiran kao Bilalovo brdo, Arnauto-
vo brdo ili Arnautsko brdo. Izgleda, meutim, da se
tu radi o proizvoljnim nazivima, poto nisu zabilje-
eni u katastru i gruntovnici. Vlasnici zemljita na
tom prostoru tradicionalno su iz familije Muji, a
jedna njiva je poetkom 80-tih godina bila vlasni-
tvo Demala Arnauta. Mujo Hatuni je vjerovatno
bio iz susjedne Raljeve i bie da je obraivao zemlju
pod najam. Inae, sline ostave rimskog novca irom
Europe nisu rijetkost i dobar dio ih datira s kraja II
i poetka III stoljea n.e., tj. iz vremena imperatora
Septimija Severa. Pokuavajui ublaiti fnansijsku
krizu, ovaj je vladar osiromaivao novac oduzimajui
mu udio plemenitih metala (ak i do 98% od nomi-
nalne vrijednosti), zbog ega je stariji novac pretva-
ran u blago i skrivan u zemlju.
ma srebrnog i bakarnog novca, po slobodnoj
procjeni negdje oko 1.500 primjeraka. Naa-
lost, i taj je vrijedan arheoloki i numizma-
tiki nalaz propao, jer je pronalaza sav no-
vac podijelio s rodbinom i rasprodao. Zahva-
ljujui Asimu Devdetbegoviu, pet primje-
raka je bilo sauvano u Graanici, u zbirci
osnovne kole Mitar Trifunovi Uo. No,
kako su se zajedno sa drugim arheolokim
predmetima nalazili u obinoj kolskoj vitri-
ni, bez nadzora i zatite, neko ih je odatle
ukrao. Od tih pet primjeraka, jedan je iden-
tifciran kao novac Gaja Julija Cezara, jedan
Antonija Pija, dva novia cara Hadrijana (s
likom Fautine Starije), te jedan novi cara
Septimija Severa. Meutim, struna numiz-
matika analiza nije izvrena.
4
Iste godine, otkriveno je jo jedno arheo-
loko nalazite u Gornjoj Orahovici, na loka-
litetu Barice, u neposrednoj blizini raskri-
ja kod nove damije, gdje se s regionalnog
puta, koji preko Gornje Orahovice i Faleia
vodi do Srebrenika, odvaja lokalni put prema
ekaniima, Dobrnjiima i Gornjoj Lohinji.
Na tom je mjestu, kopajui temelje za kuu,
Ibrahim Zahirovi otkrio zemljano posue,
paljevinu i ostatke ljudskih kostiju. Neke od
pronaenih predmeta Zahiroviev je komi-
ja Hrusto Oki odnio u Graanicu majstoru-
kujundiji Radetu Stojanoviu, vrijednom
kolekcionaru starina. Stojanovi ih je, opet,
pokazao tuzlanskom lijeniku dr. Stanku Si-
4 Prema kasnijim Vajievim istraivanjima, nekoliko
novia je neto kasnije naao i vlasnik njive, Mu-
stafa Muji zvani Musto Kaikar, koji ih je takoer
prodao. Dva su se primjerka novca s tog lokalite-
ta navodno nalazila u vlasnitvu Hamdije Tihia iz
Graanice, ali se ne zna ta se s njima desilo.
Bakarna sjekira iz Vranovia
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
69
elskom prilikom jedne od njegovih slubenih
posjeta Graanici, a Sielski je o tome je oba-
vijestio Zemaljski muzej.
1
U toku terenskog
obilaska ireg podruja sjeveroistone Bosne,
arheolozi Zemaljskog muzeja, Alojz Benac i
Borivoj ovi, obili su i lokalitet Barice, te
izvrili rekognosciranje i probno iskopavanje
(jednom sondom), kojim je utvreno da se
radi o bronanodopskoj nekropoli. Na osno-
vu toga, planirano je da se nalazite detaljni-
je istrai, to je i uinjeno naredne, 1956. go-
dine, pod rukovodstvom Borivoja ovia.
2

Ibrahim Zahirovi je u meuvremenu poru-
io kuu i prodao zemljite,
3
tako da je cjelo-
kupni lokalitet mogao biti sistematski istra-
en, primjenom metode povezanih sondi.
Nekropola se sastojala od ravnih grobova (sa
spaljenim posmrtnim ostacima), poloenih
1 Dr. Stanko Sielski u periodu prije II svjetskog rata
radio je kao lijenik u nekoliko bosansko-hercego-
vakih gradova, bio je ef epidemioloke slube Tu-
zli, a u toku rata jedan od lanova ekspertnog
tima kojeg je vlada Nezavisne Drave Hrvatske
formirala radi suzbijanja endeminog siflisa u
Bosni. Bio je jedan od osnivaa, profesor i dekan
Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koji je osnovan
1944. godine. U poratnim godinama, Sielskom su
takoer povjeravani radni zadaci na terenu i briga
za epidemioloku situaciju na irem podruju tu-
zlanske oblasti. U slobodno vrijeme, Sielski se do-
sta bavio narodnom medicinom, bio je kolekcionar
starina i posjedovao je vrijednu zbirku.
2 Dr. Borivoj ovi (Sarajevo 1927. Biha 1995.),
jedan od najznaajnijih bosansko-hercegovakih
arheologa, strunjak za bronanodobske kulture.
Bio je naelnik Arheolokog odjeljenja Zemaljskog
muzeja i urednik arheoloke sveske Glasnika Ze-
maljskog muzeja, kao i direktor te institucije. Vodio
je iskopavanja vie desetina vanih arheolokih na-
lazita, napisao je pet knjiga i preko stotinu studija,
rasprava, priloga i lanaka. Vie o njemu: Aleksan-
dar Durman Nives Majnari - Pandi, In me-
moriam: Borivoj ovi (Sarajevo 24. 10. 1927.
Biha 11. 06. 1995.), Opuscvula Archaeologica, vol.
18, No. 1, Zagreb: Filozofski fakultet Arheolo-
ki zavod, 1995., str. 203 - 204; Branka Raunig
Blagoje Govedarica, Borivoj ovi (1927 - 1995),
Akademija nauka i umjetnosti BiH, knjiga XXXIV,
Godinjak, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj.
32, str. 9 - 14.
3 Uplaen injenicom da je kuu podigao na starom
groblju navodno su se u kui stalno uli neki
udni zvukovi, kako je to ispriao oviu.
na zemlju i pokrivenih naopako okrenutom
zemljanom posudom Istraeno je i otkopano
ukupno 38 grobova, te izvrena analiza pro-
naene keramike i grobnih priloga. Okvirno
je datirana u stariji period kasnog bronanog
doba (Ha A), a u kulturnom smislu kultur-
nom kompleksu arnih polja.
4
Ovakav spe-
cifni ritus ukopa ravne nekropole, spa-
ljivanje umrlog, polaganje izgorenih kostiju
u plitke jame i prekrivanje posudom kakav
se zapaa irom sjeverne i sjeveroistone Bo-
sne, te u dijelu Slavonije, veinom iz Ha A1
faze bronanog doba, bio je osnova za defni-
ranje posebne kulturne grupe Barice-Gre-
ani, iji su nosioci negdje poetkom I mile-
nija s.e. izloeni snanom utjecaju nosilaca
kulture arnih polja sa sjevera koji su ih po-
stupno asimilirali, a iz tog etnikog supstra-
ta se profliraju panonska plemena eljeznog
doba i antike. Ispod kulturnog sloja nekro-
pole, pronaen je i jedan usamljen mlaepa-
leolitski artefakt.
5
Sredinom pedesetih godina, na podruju
lokaliteta Sklop i Paalii, otkriveno je ne-
koliko nalaza kasnog bronanog doba. Rad-
nici kamenoloma u Sklopu pronali su 1955.
godine nekoliko komada bronce, fragment
posude i kosti.
6
Na istom je lokalitetu, ne-
kako u isto vrijeme, pronaena grupa bron-
anih predmeta, vjerovatno iz jednog depoa.
Pronaeni artefakti sauvani su zahvaljujui
Asimu Devdetbegoviu, a njihovu je anali-
zu izvrio dr. Borivoj ovi. Radilo se o e-
tiri bronane kelt-sjekire, bronanom koplju,
pincetama i jednom predmetu nedefnirane
namjene (mogue drci nekog ila ili nee-
4 Borivoj ovi, Barice nekropola kasnog bronza-
nog doba kod Graanice, Glasnik Zemaljskog mu-
zeja, Nova serija, Arheologija, XIII, 1958., str. 77 -
96.
5 uro Basler, Nalazita paleolitskog i mezolitskog
doba u Bosni i Hercegovini, - u: Praistorija jugo-
slavenskih zemalja, knjiga I Paleolitsko i mezolitsko
doba, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bo-
sne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispiti-
vanja, 1979., str. 313.
6 Prema podacima tadanjeg poslovoe kameno-
loma, Jusufa Salihefendia biljeke s terenskog
obilaska 5. 12. 1963., dokumentacija arheolokog
odjeljenja Muzeja istone Bosne u Tuzli.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
70
mu slinom).
1
Odreeno je da ovi artefak-
ti pripadaju mlaoj fazi kulture arnih polja
(Urnenfelder kulture), odnosno Ha B perio-
du bronanog doba (9. stoljee s.e.).
2
Godi-
ne 1957., otkrivene su dvije izuzetno boga-
te i vane prahistorijske ostave iz haltatskog
razdoblja, u selu Boljani na ozrenskoj stra-
ni, te na uzvienju Monj iznad sela Doboro-
vaca. Kopajui kanal za odvod padavina, je-
dan je seljak na lokalitetu Lipik, na podruju
Boljania, u julu 1957. na 30 - 40 cm dubi-
ne iskopao zemljani sud u kojem su bila 104
predmeta od bronce (jedan dio od maa, pet
razliitih bodea, pet upljih sjekira - keltova
sa ukrasom od plastinih linija u obliku slova
V, est drugih sjekira, jedno dlijeto, teste-
ra, srp, kolutii od bronce trokutastog presje-
ka ostaci konjske opreme, itd.). Posebno se
meu njima istie jedna keramika perla, te
bronana fgurica patke (barske ptice pred-
stavljaju simbol Sunca, a astralni kult Sun-
ca je bio dosta rairen u prahistorijskoj Bo-
sni, naroito u sjevernim dijelovima). U no-
vembru iste godine, prilikom poumljavanja
padina uzvienja Monj (532 m), ispod jedne
kamene ploe otkrivena je bronanodopska
ostava, u kojoj se nalazio jedan kelt sa ukra-
som od plastinih linija u obliku slova T,
1 Borivoj ovi, Nekoliko manjih preistorijskih nala-
za..., str. 249 - 251.
2 Keltovi i koplje su sauvani i nalaze se u Muzej-
sko-zaviajnoj zbirci u Graanici; ostala dva pred-
meta su bila izgubljena ve 1965. godine (biljeke
Milice Kosori, kustosa-arheologa, u dokumenta-
ciji Arheolokog odjeljenja Muzeja istone Bosne
u Tuzli).
kelt sa V ornamentom, sjekira
sa uicom za privrivanje, ko-
plje listolikog oblika, bronzani
srp sa drkom u obliku jezika,
dvije ogrlice, 31 narukvica, te
jedna narukvica spiralnog oblika
od pet namotaja. Obje je ostave
spasio Asim Devdetbegovi,
poklonivi ih muzeju u Tuzli,
a tipoloku analizu pronaenih
predmeta izvrila je Radmila Jo-
vanovi, kustos-arheolog. Obje
ostave pripadaju krugu Urnen-
felder kulture, s tim to je ona iz Boljania
neto starija i potjee iz Ha A2 perioda, dok
je ona na Monju neto mlaa.
3
03.
U narednom desetljeu, nisu evidentira-
ni znaajniji arheoloki nalazi na podruju
Graanice i njezine okoline. U Muzej isto-
ne Bosne u Tuzli, u to vrijeme, za kustosa-
arheologa dola je Milica Kosori, koja je
prilikom terenskih obilazaka podruja sje-
veroistone Bosne u vie navrata posjeiva-
la i graaniki kraj (u decembru 1963., to-
kom 1965., u julu 1966., itd.), evidentirajui
potencijalna arheoloka nalazita i biljeei
ranije sluajne nalaze, te arheoloki materi-
jal u privatnim zbirkama.
4
Izmeu ostalog,
Kosorika je 23. jula obila podruje Gra-
bovca i pregledala bakarne sjekire naene na
tom lokalitetu. Tom prilikom je zabiljeila
3 V. Radmila Jovanovi, Dve ostave iz sjeveroistone
Bosne, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bo-
sne, II, Tuzla 1958., str. 23 - 55.
4 Dr. Milica Kosori (Kuajna kod Poarevca 1928.
Zemun 1994.), diplomirala arheologiju u Beo-
gradu 1955., potom radila u muzeju u Poarevcu, a
1962. dolazi u Muzej istone Bosne u Tuzli, za ku-
stosa-arheologa. U ovoj je ustanovi ostala do 1979.
godine. Za to vrijeme, vodila je na desetke istrai-
vakih radova, objavila vei broj strunih radova i
postavila vie izlobi. Dugi niz godina bila je i di-
rektor ovog muzeja. Doktorirala je 1974., na pita-
nju ilirskih nekropola Podrinja. Godine 1979. pre-
lazi u Zemaljski muzej u Sarajevu, gdje je radila
sve do poetka agresije i izbijanja ratnih djejstava
u Bosni i Hercegovini. Opirnije: Mustafa Klobu-
ar, In memoriam: Dr. Milica D. Kosori (1928 -
1994), lanci i graa za kulturnu historiju istone
Bosne, knjiga 17, Tuzla 2002., str. 163 - 164.
Bronani kelt iz Paalia
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
71
da je u blizini, na jednom blagom uzvienju,
na imanju Adema Salihbaia, prilikom ora-
nja nalaena keramika.
1
to se tie zbirki ar-
heolokog materijala, zabiljeila je da se u
zbirci Gimnazije Todor Pani u dvema vi-
trinama nalazi neto materijala iz praistori-
skog i rimskog perioda, kao i kasnijeg vre-
mena; takoer, u zbirci osnovne kole Mitar
Trifunovi Uo nalazilo se neto praistori-
skog i rimskog materijala, ali Kosorika nije
uspjela dobiti nikakve podrobnije podatke o
porijeklu nalaza, niti mjestu i vremenu nji-
hovog nalaska. Pored kolskih zbirki, posje-
tila je i majstora Radoslava Stojanovia, ku-
jundiju (zlatara), pasioniranog kolekcionara
i ljubitelja starina. Kod njega je zatekla ne-
koliko predmeta od bronce pet sjekira, dva
bodea, dvije igle. Prahistorijski predmeti u
Stojanovievoj zbirci potjecali su sa razliitih
nalazita iz Dakula, Karanovca, Orahovice
i Sladne.
2

Vrijedi ovdje spomenuti obilaske terena
i prikupljanje podataka o starijoj prolosti
graanikog kraja koja je tokom 60-tih go-
dina prolog stoljea poduzimao Ambrozije
Benkovi, tadanji upnik u Lukavcu. Ben-
kovi je elio napisati povijest svoje upe, u
okviru koje je namjeravao obraditi i najstari-
ju povijest katolike zajednice irega podru-
ja sjeveroistone Bosne. Smrt ga je sprijeila
da svoje djelo dovri i konano uoblii, ali su
njegove posthumno objavljene biljeke o te-
renskim istraivanjima, izmeu ostalog, i na
graanikom podruju dosta interesantne.
3

Benkovi je obiao i opisao neke lokalitete (u
Stjepan Polju i Brijesnici), a dio podataka je
prikupio od mjetana.
04.
Sedamdesetih godina intenzivirala su se
arheoloka istraivanja na podruju Graa-
nice i njezine okoline. Rekognosciran je vei
broj lokaliteta, vrena su probna sondira-
1 Izvjetaj o rekognosciranju u dokumentaciji arhe-
olokog odjeljenja Muzeja istone Bosne u Tuzli.
2 Biljeke Milice Kosori u dokumentaciji arheolo-
kog odjeljenja Muzeja istone Bosne.
3 Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negda i
sada s posebnim obzirom na vjerske prilike, upa-
nja akovo: izd. dr. Jakov Benkovi, 1971.
nja, a jedno je nalazite i sistematski istra-
eno. To je znaajnim dijelom bila zasluga
Branka Vajia, tadanjeg direktora osnovne
kole Mitar Trifunovi Uo (danas Druga
osnovna kola). Iako po vokaciji nije bio ni
arheolog ni povjesniar, ve nastavnik ma-
tematike, Vajievo interesovanje je najveim
dijelom bilo vezano za najstariju prolost nje-
govog zaviaja.
4

4 Branko Vaji je roen 9. septembra 1919. godine
u selu Osojnici na Ozrenu, u porodici ure Vajia,
privatnog namjetenika i Jovanke Mitrovi, doma-
ice. Nakon zavrenog osnovnog kolovanja, po-
haao je eljezniku kolu. Vojni rok je odsluio u
artiljerijskom tehnikom zavodu u Kruevcu, u Sr-
biji, gdje je stekao in narednika, neposredno pred
poetak Drugog svjetskog rata. Pretkraj augusta
1941. godine, prikljuio se ozrenskim ustanicima,
koji su od jeseni iste godine organizirani u Ozren-
ski partizanski odred. Puku je nosio sve do 15.
septembra 1945. godine. U ratu je bio i teko ra-
njen. Nakon demobilizacije, upisuje uiteljski teaj
u Tuzli. Zavrni ispit je poloio 21. aprila 1946., sa
odlinim uspjehom. Rjeenjem personalnog odsje-
ka Ministarstva prosvjete NR Bosne i Hercegovine
(br. 6174/46) od 13. 5.1946. godine, Vaji je zapo-
slen kao uitelj i upuen na rad u Narodnu osnov-
nu kolu u Boljaniu. Dva dana kasnije, u Tuzli se
vjenao sa Miroslavom Fuki iz Bijeljine. Naredne
godine, vanredno je ispolagao predmete i diplom-
ski ispit u Uiteljskoj koli u Tuzli. Od poetka
kolske godine 1948./1949., Vaji radi na osnov-
noj koli u Graanici. Godine 1952. poloio je i
struni ispit, te je u narednih par desetljea preda-
vao matematiku. Sedam godina kasnije, postavljen
je za upravitelja kole. Prema jednoj ocjeni, Branko
Vaji je posjedovao veoma razvijenu radnu discipli-
nu i svijest prema poslu, kao i prema uvanju kolske
imovine. Odnos prema djeci mu je znalaki i sa stee-
nim iskustvom (...) Pristupa im s puno umjenosti i
pedagokog znanja, tako da zbog ovoga uiva veliku
popularnost meu roditeljima kao vaspita i nastav-
nik. U narednim godinama, stekao je i zvanje pe-
dagokog savjetnika, te je vie puta biran za direk-
tora osnovne kole Mitar Trifunovi Uo (Druga
osnovna kola), a uz to je bio i rukovodilac kol-
ske zadruge, koju je vodio vrlo uspjeno. Uz ko-
lu je organizirao pravo poljoprivredno dobro. Sa
uenicima je organizirao i nekoliko radnih akci-
ja. Na njegovu su inicijativu sadnicama bora pou-
mljene padine Hajrinog brda, Buice i Muderizo-
vog brda iznad grada, ranije gole kose niz koje se,
prilikom velikih pljuskova, sljevala voda, uzroku-
jui bujice i plavljenje. Poumljene padine narod i
dan-danas zove Vajievi borici, mada se sam za-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
72
On je, bez ikakve sumnje, naj-
zasluniji za otkrie veeg broja ar-
heolokih lokaliteta na podruju
Graanice i njezine okoline. Godi-
nama je obilazio teren, prikupljaju-
i podatke od mjetana, na nekim
je mjestima vrio i probna iskopa-
vanja, a potom je obavjetavao mu-
zejske ustanove i strunjake. Kao
ugledan drutveni djelatnik, nasto-
jao je ubijediti opinske elnike da
odobre sredstva za iskopavanja na
pojedinim lokalitetima, pri emu
je nerijetko nailazio na otpor i ne-
razumijevanje. Njegov se amaterski
rad na podruju arheologije inten-
zivira kasnih 70-tih i ranih 80-tih
godina, nakon odlaska u penziju.
Godine 1971., u mjesecu maju,
radnici drvo-preraivakog podu-
zea Jadrina, kopajui temelje za
jedan objekat u podnoju breulj-
ka zvanog olakovo brdo, na Kori-
a Hanu, otkrili su keramiki ma-
terijal i o tome obavijestili Vajia, a
ovaj je o nalazitu informirao Muzej istone
Bosne u Tuzli. Iz Muzeja su odgovorili da
e poslati strunu ekipu i izvriti sondano
rekognosciranje, ukoliko graanika opina
obezbijedi sredstva. Kako su postojali plano-
vi da se na tom lokalitetu gradi motel, bilo je
jasno da su prethodna arheoloka istraiva-
nja koja bi imala i zatitni karakter bila
prioritetna. Vaji je uspio osigurati podrku
Skuptine opine, a takoer je mogao rau-
lagao da se u narodu zadri naziv Uini borici, po
Mitru Trifunoviu Ui, istaknutom revolucionaru,
komunisti i borcu za radnika prava, koji je svoje-
vremeno vie puta boravio u Graanici i po kojem
je i Vajieva kola nosila ime. Zanosio se i idejom
da se u prijatnom ambijentu borika na padinama
Hajrinog brda sagradi gradski vidikovac, ali ta ide-
ja nikad nije realizirana, iako je ak i projektna do-
kumentacija uraena. Vaji je, inae, bio aktivan u
djelovanju lokalnog SUBNOR-a, lan Odbora za
istraivanje termomineralnih voda na podruju op-
ine Graanica i izradu programa njihovog kori-
tenja, lan Odbora za istraivanje pitkih voda na
podruju opine Graanica, Predsjednik Komisije
za zatitu i unapreenje ovjekove okoline Opine
Graanica, itd. Umro je u Graanici 1989. godine.
nati i na volonterski rad uenika svoje kole.
Sedamnaestog oktobra 1971., trolana ekipa
Muzeja Istone Bosne (mr. Milica Kosori,
vii kustos, orina Gabrievi, vii kon-
zervator, te Ljubinka Gruji, student arheo-
logije) stigla je u Graanicu i zapoela petod-
nevni rad na onome to e se pokazati kao
najvee i najznaajnije arheoloko nalazite
na podruju opine Graanica, pa i na irem
podruju Trebave i Sprekog polja.
Rekognosciranjem je odmah utvreno da
se radi o ostacima neolitskog tella, a kako bi
se utvrdila debljina kulturnog sloja i strati-
grafja, otvorena je i probna sonda, povrine
3 x 2,50 m. Iskopavanje je vreno do dubine
od 3 m, na kojoj poinje sloj zdravice.
1
U te-
renski inventar rekognosciranja upisano je 69
1 Milica Kosori, Sondano rekognosciranje loka-
liteta Koria Han u Graanici, lanci i graa za
kulturnu istoriju istone Bosne, IX, Tuzla 1972., str.
5 - 7; detaljniji izvjetaj sa rekognosciranja, teren-
ski dnevnik, fotografje, skice profla i osnova son-
de I (postavljene tokom rekognosciranja) nalaze se
u dokumentaciji zaviajne zbirke u Graanici.
Branko vaji sa dr. Rozom Papo
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
73
nalaza, od kojih se posebno izdvaja jedna an-
tropomorfna statuica koja predstavlja vrijed-
no svjedoanstvo o kultnom i umjetnikom
ivotu stanovnika tog naselja. Debljina kul-
turnog sloja upuivala je na dugotrajni kon-
tinuitet ivljenja na tom lokalitetu i na znaaj
samog nalazita, tako da je planirano i njego-
vo sistematsko istraivanje, to je i realizira-
no u okviru projekta istraivanja prahistorij-
skih naselja u dolini Spree, koji je fnancirala
tadanja Republika zajednica za nauni rad
Bosne i Hercegovine. U toku daljeg istraiva-
nja neolitskog naselja na Koria Hanu, otvo-
reno je jo devet sondi, prouena stratigrafja,
utvrena dva perioda u ivotu naselja i etiri
graevinska horizonta (faze graenja), te pri-
kupljeno obilje arheolokog materijala za ti-
poloku analizu. Zakljueno je kako Koria
Han spada u krug neolitskih naselja sjeveroi-
stone Bosne, srednje i mlae faze vinanske
kulture,
1
zajedno sa naseljima Varo kod Ko-
raja i Gornjom Tuzlom. O neolitskom naselju
na Koria Hanu moglo bi se i trebalo jo
dosta pisati, s obzirom da se radi o najbogati-
jem i uz Barice najznaajnijem arheolo-
kom nalazitu na podruju opine Graani-
ca. koje je u maju 2003. proglaeno i nacio-
nalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
2

1 Milica Kosori, Praistorijska naselja na podru-
ju Spree, lanci i graa za kulturnu istoriju istone
Bosne, XIII, Tuzla 1980., str. 103 - 107.
2 Tekst odluke dostupan je na web-stranici Komi-
sije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i
Ali, o tome nekom drugom prilikom.
Godine 1973., zapoelo je istraivanje
ostataka prahistorijske gradine na brdu Vu-
kni. Postavljeno je pet probnih sondi u ko-
jima je pronaen keramiki materijal iz ka-
snog bronanog doba, kao i keramika la-
tenske kulture (IV stoljee s.e.), utvreni su
ostaci kunog lijepa, te tragovi bedema od
suhozida, ali je isto tako konstatirano da je
kulturni sloj u najveem dijelu uniten, kako
spiranjem i erozijom, tako i ukopavanjima u
novije doba.
3
Na Vukniu su se, naime, to-
kom Drugog svjetskog rata nalazili vojni po-
loaji zemljani bunkeri i rovovi, i to upravo
na platou na vrhu brda, gdje su ostaci gradi-
ne. Tako je i kamen iz suhozida iskoriten za
bolje ukopavanje i utvrivanje poloaja.
4
U
julu 1974. godine, paralelno sa istraivanji-
ma na Koria Hanu, planirano je otvaranje
jedne sonde na ouvanom djelu platoa gra-
dine. No, prije iskopavanja teren je zbog
injenice da su se tu nalazili vojni poloaji i
vodile borbe ispitan metal-detektorom, a
kako se pokazalo da ispod povrine zemlje
Hercegovine (http://www.aneks8komisija.com.
ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&
id=1327).
3 Sondani - probni radovi na lok. Vukni u Graa-
nici 1973., izvjetaj koji potpisuje Milica Kosori
u dokumentaciji arheolokog odjeljenja Muzeja
istone Bosne.
4 Inae, i tokom agresije na Republiku Bosnu i Her-
cegovinu na istom su se mjestu nalazili poloaji
Armije RBiH.
Sonda I na Koria Hanu (otvorena 1971.) i zemljana statuica pronaena u njoj
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
74
postoje ostaci metala, struna ekipa u stra-
hu od neeksplodiranih ubojnih sredstava nije
ni pristupila iskopavanjima. Iz istog razlo-
ga, nije otvorena ni druga planirana sonda u
podnoju platoa, ve se pristupilo iskopava-
nju neto dalje, na zaravni nie platoa, ali bez
rezultata.
1
U junu naredne godine, izvreno
je sondano rekognosciranje na brdu Bui-
ca, iznad Potok Mahale. Terenskom opser-
vacijom su utvrena dva zaravnjena platoa, te
uoeni ostaci suhozida, a iskopani su atipini
primjerci prahistorijske keramike, kuni li-
jep, te ostaci ivotinjskih kostiju.
2
Okvirno,
nalazite se ve po svom poloaju svrstava u
bronano doba. Oko 300 metara od nalazita
na Buici, na imanju obitelji Hadiaganovi,
opaen je brijeg u obliku tumula,
3
ali nije
istraen. U isto vrijeme, poduzeti su zatitni
radovi u samoj Graanici, u mahali Rijeka,
u dvoritu Smaje Habula, koji je prethodne
godine prilikom kopanja i postavljanja pum-
pe za vodu otkrio ostatke pei. Iskopavanji-
ma je otkriven zid pei, ije je dno lealo na
dubini od oko 1,5 metar, te vei broj fragme-
nata zagleisane keramike, koja je potjecala
1 Dnevnik radova na istraivanju lokaliteta Vukni u
Graanici radovi u okviru radova na arheolokim
istraivanjima dela Spree, juli 1974. godine u do-
kumentaciji arheolokog odjeljenja Muzeja istone
Bosne u Tuzli. Up. M. Kosori, Praistorijska nase-
lja..., str. 108 - 109.
2 Sondano rekognosciranje na brdu Guici u Graanici
(28. juli 1975.), u dokumentaciji zaviajne zbirke u
Graanici.
3 Isto.
iz relativno novijeg osmanskog doba.
4
U ljeto 1976. godine, pretkraj jula, izvr-
ena su viednevna rekognosciranja nekoli-
ko lokaliteta na podruju tadanje graani-
ke opine. U selu Kakmuu, zaseoku Slati-
ni juno od puta Sokovac - Kakmu, na
oko 1 km udaljenosti od eljeznike stanice
u Sokovcu, nalazi se lokalitet Lug ili Kru-
ik. Kopajui jamu za kre, vlasnik zemlji-
ta je otkrio ostatke zemljanog posua. Tu
je potom izvreno sondano rekognoscira-
nje, sa tri sonde. Kulturni sloj nalazita je
relativno tanak (kree se od dubine 30 - 40
cm, pa maksimalno do dubine od 90 cm), to
je s obzirom da se radi o esto plavljenom
terenu i razumljivo. Naeni su fragmenti
keramike, kunog lijepa i gari. Keramika je
uglavnom atipina, tako da nije bilo mogue
pouzdano hronoloki odrediti nalazite, ali
je na osnovu nekih elemenata i komparaci-
je s drugim nalazitima okvirno smjeteno u
rano bronano doba.
5

Pored Luga, u isto je vrijeme izvreno re-
4 Zatitno iskopavanje u Graanici. Radovi obavljeni
29. VI 1975. u toku radova na istraivanju lok. Koria
Han, u dokumentaciji zaviajne zbirke u Graanici.
5 Dnevnik radova na rekognosciranju i sondanom-
probnom iskopavanju na podruju SO Graanica, u
okviru rada po temi Arheoloka istraivanja dela
Spree I, u vremenu od 23. do 29. VII 1976., str. 3 -
4, u dokumentaciji arheolokog odjeljenja Muze-
ja istone Bosne; up. M. Kosori, Praistorijska na-
selja..., str. 108. Rekognosciranjima na oblinjim
njivama, na kompleksu zemljita zvanom Krevi-
ne (uz prugu Doboj-Tuzla), takoer je naeno vie
fragmenata prahistorijske keramike.
Glaana kamena sjekira i vrhovi strijelica s Koria Hana
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
75
kognosciranje na lokalitetu Crkvina u Stjepan
Polju. Kako je rekognosciranje raeno u okvi-
ru projekta utvrivanja i istraivanja prahisto-
rijskih nalazita na podruju Spree, nije obra-
ana posebna panja na ostatke graevinskog
materijala, kamena i uta na tome mjestu, gdje
se prema predanju nalazila srednjovjekovna cr-
kva. Umjesto toga, postavljena je sonda na sje-
vernom dijelu platoa (na imanju porodice Sof-
ti), gdje su prilikom oranja opaani kremeni
nukleusi i odbici. Iskopavanjem je takoer na-
eno nekoliko nukleusa i kremenih noia, ali
keramiki materijal nije utvren.
1

Na brdu Samari u Boljaniu, takoer su
izvrena rekognosciranja i pronaena dva
fragmenta keramike i nekoliko poluobrae-
nih kremena, ali probno sondiranje nije dalo
rezultata. Probno sondiranje na brdu e-
ljug, iznad polja, izmeu Graanice i Gra-
bovca u ijem su podnoju ranije naeni
dijelovi zemljanog posua takoer je bilo
bez rezultata, isto kao i rekognosciranje bre-
uljka Poarike u Pribavi.
2

U isto vrijeme, prilikom gradnje nove tra-
1 Dnevnik radova... 23. - 29. VIII 1976., str. 1; up.
M. Kosori, Praistorijska naselja..., str. 113 - 114.
2 Dnevnik radova... 23. - 29. VIII 1976., str. 1-2.
se puta Tuzla - Doboj, na ulazu u Malu Bri-
jesnicu na lokalitetu Krevine, izvrena su
usijecanja terena. Tom prilikom je prona-
ena paleolitska kremena alatka. Tipolo-
ku analizu je izvrio dr. uro Basler, najvei
bosansko-hercegovaki strunjak za razdo-
blje starijeg kamenog doba. Utvreno je da
nalaz pripada srednjem paleolitu, odnosno
mlaoj fazi kulture moustrien, iji su nosi-
oci inae bili neandertalci, a okvirno je dati-
ran u razdoblje 35.000 - 40.000 prije sada-
njosti.
3
Uz ranije spomenuti usamljeni mla-
epaleolitski nalaz u sloju kvartarne ilova-
e, ispod kulturnog sloja nekropole Barice u
gornjoj Orahovici, to je za sada jedini prona-
eni nalaz iz paleolitskog razdoblja na irem
podruju Graanice.
05.
Krajem sedamedesetih i poetkom osam-
desetih godina prolog stoljea, veina ar-
heolokih istraivakih radova odvijala se u
svjetlu amaterske djelatnosti Branka Vajia,
koji se nakon odlaska u penziju tome potpu-
no posvetio. Pretkraj septembra 1975., dok
3 uro Basler, Paleolitska stanica Krevine u Maloj
Brijesnici kod Graanice, lanci i graa za kulturnu
istoriju istone Bosne, XII, Tuzla 1979, str. 103 - 116.
Pogled na gradinu Vukni
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
76
su se odvijali intenzivni istraiva-
ki radovi irom graanike opi-
ne, Izvrni odbor Skuptine opi-
ne Graanica izdao je rjeenje (broj
02-622-2/1-74), kojim se imenuje
Odbor za formiranje zaviajne mu-
zejske zbirke u Graanicu. Vaji je
imenovan za predsjednika odbo-
ra,
1
a narednih je godina bio ruko-
vodilac zbirke u nastajanju. U tom
je svojstvu obilazio teren, kontakti-
rao s mjetanima, prikupljao podat-
ke o nalazitima, itd.
2
Moe se spo-
menuti nekoliko nalazita za koja
se Vaji posebno interesirao. Godi-
ne 1978. dobio je nekoliko uloma-
ka keramikog posua koji su pro-
naeni na imanju obitelji Jovano-
vi, na lokalitetu Brijeg u Donjem
Skipovcu. Vaji je u junu 1980. sam
obiao mjesto nalaza i takoer pro-
naao keramiku, a potom je mjesto
posjetila i dr. Milica Kosori, koja
je zakljuila kako se radi o tragovi-
ma bronanodopskog naselja gradi-
nastog tipa. Godinu dana kasnije,
Vaji i Kosorika su ponovo posje-
1 lanovi su bili: Milica Kosori, tadanji direktor
Muzeja istone Bosne, zatim Nedeljko Lazare-
vi, Aziz Junuzovi, Mustafa Basi, Osman Deli i
Dragia Ili. Inae, Vaji je jo tri godine ranije, 26.
januara 1972., na sastanku Predsjednitva opinske
organizacije Socijalistikog saveza radnog naroda
dao prijedlog za formiranje zaviajne zbirke i pod-
nio opirno obrazloenje.
2 Spomenimo ovdje jo jednu interesantnu stvar ve-
zanu za Branka Vajia. Oduevljen rezultatima ar-
heolokih istraivanja na Koria Hanu, kao entuzi-
jasta, arheolog-amater i zaljubljenik starina, Vaji
je molio odgovorne ljude u opini Graanica i in-
vestitore da motelu koji se u to vrijeme gradio na
raskrsnici novih puteva Doboj Tuzla i Graanica
Sokovac daju ime Neolit, kako bi i neolitsko
nalazite u njegovoj neposrednoj blizini promovi-
sao u turistiku atrakciju Graanice, a arheologiju
popularisao kao nauku. Motel je, uz politike go-
vore, pompu i slikanje sveano puten u rad 22. 12.
1978. godine pod imenom Graanica. Graani-
ki vlastodrci, oigledno, nisu ozbiljno shvatili pri-
jedloge i argumente starog uitelja. (Omer Ham-
zi, O razvoju ugostiteljske djelatnosti u Graanici,
Graaniki glasnik br. 8, Graanica 1999., str. 67)
tili Donji Skipovac, ovaj put lokalitet Osoje,
gdje je takoer otkriveno prisustvo brona-
nodopske keramike.
3

Jo jedan od lokaliteta za koji se Bran-
ko Vaji interesovao, bilo je ve spomenu-
to Bilalovo brdo u Gornjoj Orahovici. Vaji
je posjetio lokalitet nekoliko puta, u perio-
du 1979.-1983., priao s mjetanima i svje-
docima koji su bili prisutni pronalasku nov-
ca 1954. godine. Nalazite je na Vajiev na-
govor 31. maja 1981. posjetio i Branko Be-
li, kustos-arheolog muzeja u Doboju, koji
je prema nalazima keramike zakljuio kako
se primarno radi o kasno-bronanodopskoj
gradini koja je kasnije bila naseljena i u an-
tiko doba. Desetak dana kasnije, lokalitet
je posjetila i dr. Milica Kosori, koja je po-
duzela sondiranje na nekoliko mjesta i dala
sline zakljuke kao i Bijeli.
Tokom sedamdesetih godina, prikuplje-
3 Biljeke iz Vajieve zaostavtine u zaviajnoj zbirci.
Faksimil pisma dr. Irme remonik Branku Vajiu
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
77
na je manja koliina keramikog materija-
la, naenog uglavnom prilikom gradnje kua
ili obradi zemlje na padinama brda Gria
(uglavnom na sjevernoj strani). Materijal je
smjeten u zaviajnu zbirku, a poto su po-
stojale indicije da se radi o ranosrednjovje-
kovnoj keramici, Vaji je uspostavio kontakt
sa strunjakom za to razdoblje, dr. Irmom
remonik, koja je u septembru 1979. posje-
tila Graanicu, pregledala keramiku i usta-
novila da po svojim osobinama nije starija od
XII stoljea, ali je preporuila dalje skuplja-
nje. Ona i Vaji su i dalje ostali u kontak-
tu, tako da je remonik jo u par navrata
posjetila Graanicu, uglavnom u prolazu (u
odlasku ili povratku sa svojih istraivanja u
Semberiji). U junu 1981., pregledala je nove
nalaze keramike i zakljuila da postoji mo-
gunost kako neki od njih pripadaju ranosla-
venskim kulturama. Izrazila je elju da izae
na teren i ispita podruje Gria. Meutim, ta
ideja nikad nee biti realizirana uslijed nedo-
statka fnansijskih sredstava.
1

Pored navedenih lokaliteta, Vaji se dosta
interesirao i za lokalitet Crkvinu u Stjepan
Polju, te za jo neispitano arheoloko nala-
zite na lokalitetu Vina u Lendiima (kom-
pleks zemljita koji se nalazi u vlasnitvu
Ademovia), a interesantno je napomenuti
kako je po skupe pare preko Beograda, po-
sredstvom svog ratnog komandanta Todora
Vujasinovia, naruio iz inozemstva metal-
detektor za otkrivanje metalnih objekata u
zemlji. S tim aparatom je obilazio interesan-
tne lokalitete, navodno se znalo desiti da je
dovodio i radnike da kopaju na mjestima na
kojima je detektovano prisustvo metala pa
bi pronali neki obini gvozdeni klin. Ipak, s
tim je detektorom na Crkvini u Stjepan Polju
otkrio jedan primjerak novca ugarskog kralja
Matijaa Korvina. Nije poznato, meutim,
ta se desilo s tim nalazom da li je upuen
na analizu u neki od muzeja ili ga je neko
otuio nakon Vajieve smrti.
Uz ostalo, Vaji se posebno interesirao za
ostatke zagonetnih rudarskih jama u selu
1 Podaci preuzeti iz Vajievih biljeki i korespon-
dencije s dr. Irmom remonik (u Vajievoj zao-
stavtini u zaviajnoj zbirci).
Sokovcu, poznatih pod imenom bunari-
ne, iz kojih je curio plin ugljik-dioksid, pa su
ih smatrali i opasnim. Tim se jamama bavio
punih deset godina, pretpostavljajui da se
radi o ostacima srednjovjekovnog rudnika.
S tim u vezi, uloio je zaista ogroman trud
i energiju u rasvjetljavanje starosti tog loka-
liteta. Ostvario je kontakte s nekim od naju-
glednijih imena historiografske struke u ta-
danjoj Jugoslaviji: Bogumilom Hrabakom,
Ademom Handiem, Simom irkoviem,
Desankom Kovaevi - Koji i mnogim dru-
gim. Obraao se mnogim institucijama, od
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Her-
cegovine, Komisije za istoriju naroda Bosne
i Hercegovine, Zemaljskog muzeja, Instituta
za jezik i knjievost u Sarajevu i Institutu za
srpsko-hrvatski jezik u Beogradu (u vezi oj-
konima Sokovac), itd.. Lokalitet je obilazio
i sa arheolozima i sa geolozima, ukljuuju-
i i takve naune veliine poput dr. Mehme-
da Ramovia. O ovome bi se, zapravo, mo-
gao napisati poseban rad. Naposlijetku, Vaji
Tzv. Bunarine u Sokovcu
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
78
je poslao uzorke drvenog materijala iz unu-
tranjosti jama na dedrohronoloku analizu
u institut Ruer Bokovi u Zagreb, gdje je
konano, u jesen 1987., utvreno da se radi
o starosti 180 +/ 120 godina, dakle: daleko
od srednjeg vijeka.
Tri godine prije toga, Vaji je uspio ubi-
jediti graaniku opinu, odnosno Samou-
pravnu interesnu zajednicu (SIZ) kulture da
u saradnji sa Muzejom istone Bosne izdvoji
sredstva za arheoloko istraivanje stare da-
mije u Sokolu, za koju je postojalo predanje
da je bila srednjovjekovna crkva. Otvore-
njem nove damije, 1980. godine, stara vie
nije bila u funkciji, pa se moglo bez proble-
ma pristupiti istraivanju. U junu 1984. go-
dine, etverolana istraivaka ekipa Muze-
ja istone Bosne izala je na lokalitet stare
damije i narednih deset dana vrila istrai-
vanja. Zakljuak je voe iskopavanja, kusto-
sa-arheologa Veljka Milia, da zgrada stare
damije nije namjenski izgraena kao crkva
(na to upuuje i nedostatak apside kao bit-
nog elementa crkvenog graditeljstva). Mili
je pretpostavio kako se zapravo radi o adap-
tiranom i dograenom vlastelinskom dvoru
iz srednjeg vijeka.
1
U isto vrijeme se razmi-
ljalo i o arheolokom ispitivanju ruevina
grada Sokola, te o njegovoj restauraciji i re-
vitalizaciji, ali do toga zbog ope ekonomske
i politike krize, koja je svrila raspadom Ju-
goslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu
nikada nije dolo. Istraivanje stare da-
mije u Sokolu ostalo je do danas i posljednje
arheoloko istraivanje poduzeto na opini
Graanica. I Branko Vaji je 1989. godine
1 Rezultati arheolokih istraivanja na lokalite-
tu Stara damija u Sokolu SO Graanica, izvje-
taj Muzeju istone Bosne, podnosilac: Veljko Mi-
li, kustos-arheolog, voa istraivanja. Izvjetaj je
objavljen i u 11. broju Graanikog glasnika (maj
2001.), str. 21 - 26. Pored Milia, u istraivanju su
uestvovali Branko Beli, kustos-arheolog Muzeja
u Doboju, Aleksandra Popovi, student arheologi-
je, te Savo Vuji, tehniar.
Detalj sa iskopavanja stare damije u Sokolu
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
79
preminuo, a njegova cjelokupna zaostavtina
prenesena je u zaviajnu zbirku. to se pak
zbirke tie, moe se bez imalo patetike rei
da je i ona umrla s Vajiem.
1
Tokom ratnih
i poratnih godina, prostorija zbirke zaviaja
sluila je faktiki kao magacin. Mnogi pred-
meti su uniteni, otueni, oteeni i ispretu-
rani, a inventar zbirke je izgubljen. U novije
vrijeme, zahvaljujui razumijevanju direkto-
ra Bosanskog kulturnog centra, Izudina Du-
rakovia, dio materijala je izloen u vitrina-
ma u holu,
2
a u ljeto 2006. godine, formal-
no je otvorena Zaviajno-muzejska zbirka u
posebnoj prostoriji u tzv. C-fazi Doma kul-
ture.
3
Izloen je, zapravo ,dio arheolokog
i etnografskog materijala, te numizmatika
zbirka, dok dobar dio etnografskog materi-
jala i cjelokupna paleontoloka i petrografska
zbirka jo uvijek nisu dostupni. Sama Zavi-
ajno-muzejska zbirka posjetiteljima je do-
stupna tek s vremena na vrijeme, poto nije
rijeen njezin status, niti je zaposlena stru-
na osoba koja bi se o njoj brinula, a da se i ne
govori o daljem prikupljanju ili otkupu pred-
meta ili pak istraivakim radovima.
Pored svih do sada nabrojanih arheolokih
lokaliteta, istraenih u veoj ili manjoj mje-
ri, treba na kraju spomenuti da na irem po-
druju oko Graanice postoji odreeni broj
lokaliteta na kojima se mogu uoiti tragovi
ljudskog obitavanja u starijoj prolosti: osta-
ci keramike i graevinskog materijala, tra-
govi nastamba, sepulkralni spomenici. Jedan
od njih je i ire podruje Vina, sa jugozapad-
ne strane Lendia, iznad Grabovca, za koje
se i Vaji interesirao. Ranije je to zemljite
bilo, uglavnom, u vlasnitvu porodice Ade-
1 Iako je bilo predvieno da zbirkom rukovodi di-
plomirani arheolog Aleksandra Popovi, stipendist
opine Graanica, ona je nakon nepunih mjesec
dana rada u zbirci zaviaja prela u Muzej istone
Bosne.
2 Predmete su pripremili prof. Rusmir Djedovi i
Edin akovi.
3 Autori stalne izlobene postavke su: prof. Mirsad
Omeri, kustos-historiar, prof. Edin akovi, dipl.
historiar i prof. Rusmir Djedovi, dipl. geograf.
movi, danas je isparcelisano i u vlasnitvu
je vie osoba. Prilikom neto dubljeg oranja,
ovdje su uoeni ulomci zemljanih posuda, a
isto tako i klesani komadi kamena, kao i cr-
vena zemlja koja kao da podsjea na ostatke
ognjita. Ta crvena zemlja uoena je na ne-
koliko mjesta u promjerima priblino od po
jedan metar. Potoi koji nastaje od izvora u
neposrednoj blizini lokaliteta bio je pregra-
en debelom klesanom kamenom ploom,
dimenzija nekih 100 x 100 x 20 cm, koja
moda potjee sa nekog starijeg i znaajni-
jeg objekta. Na breuljku, zvanom Ristovaa
prilikom oranja nailo se na suhozid dulji-
ne tri do etiri metara (tada je izvaeno oko
pola traktorske prikolice kamena). Jedan dio
ireg lokaliteta Vina naziva se karakteristi-
nim imenom Kuite, a prema rijeima jed-
nog od dananjih vlasnika, otac mu je priao
da ni njegov djed nije tu zapamtio nikakvu
kuu. Prema biljekama Branka Vajia, tu je
pored keramikih nalaza bilo i ulomaka sta-
kla, srebrnih i gvozdenih novia, a u obli-
njoj umi navodno je pronaen buzdovan.
Isto tako, za vrijeme agresije na Bosnu i
Hercegovinu, dvojica su seoskih tragaa za
blagom na lokalitetu Katelj iznad Daku-
la, sjeverozapadno od uzvienja Monj, pro-
nali jednu kelt sjekiru i jednu bronanu ogr-
licu. Predmete su navodno nudili na prodaju
Muzeju istone Bosne, a potom su ih neza-
konito prodali u inostranstvu. Na uzvienju
Straevac, otkriveni su jo prije dvadesetak
godina fragmenti neolitske keramike, priku-
pljeni u zaviajnoj zbirci, a autor ovog rada
je prije par godina na istome mjestu prona-
ao nekoliko fragmenata kremenih nukleu-
sa. Takoer, prema usmenom saopenju ing.
Izeta Spahia, slini se nalazi zapaaju i na
lokalitetu Hadikadijin Han, blagoj zarav-
ni na tromei Vranovia, Piskavice i Gornje
Lohinje. Postoji jo itav niz interesantnih
lokaliteta koji, kao potencijalna arheoloka
nalazita, zasluuju panju. Nadajmo se da je
pred nama vrijeme u kome e postojati pre-
duvjeti da se na tim lokalitetima izvri ba-
rem rekognosciranje.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
80
OMER HAMZI
Uvod
Srednjovjekovni grad Soko podignut je
najvjerovatnije jo u 14. stoljeu. Bio je u po-
sjedu bosanske kraljevske dinastije Kotro-
mania. Sastojao se od nekoliko kula i dru-
gih zgrada opasanih velikim bedemom. Pa-
dom pod osmansku vlast, oko 1520. godine
(ili 1512.), postaje utvrenje sa stalnom po-
sadom osmanske vojske (mustahfza), zapo-
vjednikom (dizdarom) i artiljerijom. Godi-
ne 1840. tvrava je naputena i preputena
zubu vremena.
Ispod srednjovjekovnog grada Sokola bilo
je podgrae (varo), a odmah pored njega
zgrada dananje stare damije, koja je bila u
funkciji sve do 1980. godine, ali o ijoj prvo-
bitnoj namjeni ne znamo mnogo ni do da-
nanjeg dana.
U ovom radu uinjen je pokuaj da se kri-
tiki i na jednom mjestu izloe svi do sada
objavljeni relevantni historijski podaci o sred-
njovjekovnom gradu Sokolu, postavljeno je i
pitanje prvobitne namjene zgrade stare da-
mije, koja je izgraena neposredno uz zidine
grada Sokola, te ukazano na odreene nedo-
umice i nehotine greke koje su se dugo po-
vlaile po historijskoj literaturi o srednjovje-
kovnom gradu Sokolu, njegovom podgrau i
okolini. Otvorena su i nova pitanja za budue
istraivae i historiare, koji se bave srednjo-
vjekovnom bosanskom historijom.
Osvrt na izvore i literaturu
I pored evidentnog razvoja historijske na-
uke, mnoga pitanja iz historije bosansko-
hercegovakih gradova su jo uvijek otvo-
rena. Razloga ima vie: od standardne iner-
tnosti i pomanjkanja interesa naunika, ne-
dostatka primarnih pa ak i sekundarnih
izvora i nedovoljne arheoloke obrade, pa do
nekih razloga koji izlaze iz naunog okvira
(kao to su politiki, ideoloki i dr.).
Jedan pogled na
historiografsku literaturu
o srednjovjekovnom
gradu i staroj damiji u
Sokolu kod Graanice
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
81
O srednjovjekovnom gradu Sokolu do
sada nije objavljen ni jedan cjelovit histori-
ografski rad. Spominje se u nekim putopi-
sima i hronikama kao tverdja na briegu tog
imena kod rieke Graanice.
1
ili samo uz-
gred u sklopu nekih drugih radova ili irih
historiografskih studija i sinteza (Kreevlja-
kovi, Basler, Handi). U starijim spisima
nema podataka o nastanku grada i njego-
vom povijesnom razvoju. Vladislav Skari je,
kroz svoja istraivanja, ustanovio kako grad
Soko ne spominju historijski izvori, prem-
da je morao biti znatna strateka toka, kao i
oblinji Srebrenik.
2
Neto kasnije, o Sokolu
je objavljeno vie podataka iz izvora do kojih
se dolazilo tokom obrade nekih drugih tema
iz prolosti ovog dijela Bosne. U isto vrijeme
pojavile su se krupne nedoumice, ak i oko
1 Ivan Franjo Juki, Poviestnica Bosne, 1851., 41
2 Vladimir Skari, Izabrana djela, knj.III, Sarajevo
1985., 235
godine prvog spominjanja srednjovje-
kovnog grada Sokola u historijskim
izvorima i njegovog pada pod tursku
upravu, oko prvobitne funkcije stare
damije u Sokolu itd.
Tek u novije vrijeme ti su izvori
podvrgnuti ozbiljnoj kritici s ciljem da
se spomenute dileme i nedoumice ot-
klone. Izvrena su poetna arheoloka
istraivanja lokaliteta Stara damija u
Sokolu, te objavljeno nekoliko histori-
ografskih radova u kojima je ukazano
na neke neloginosti i oigledne po-
greke prethodnih istraivaa.
Srednjovjekovna historija grada
Sokola ili ireg graanikog podruja,
u istraivakom pogledu, ipak je jedva
naeta. Stoga je neophodno poduzeti
nova arheoloka istraivanja na terenu
i dalje traganje za historijskim izvori-
ma, posebno u maarskim arhivima.
To je zadatak nadlenih kantonalnih
i dravnih institucija, ali i lokalne za-
jednice, koja mora imati vie interesa
za bogato kulturno-historijsko nasli-
jee na svom podruju.
Dvije tvrdnje o prvom
pomenu grada Sokola u
historijskim izvorima
Prva tvrdnja: Dajui odgovor na pitanje
gdje je leao grad Gla, prvi pomen grada
Sokola oko Mazali smjeta u 1426. godi-
nu. To razabiramo iz onog poznatog ugo-
vora u Tati (1426.), kojim je Sigismund osi-
gurao ugarskoj kruni srpsku dravu, izdva-
jajui iz njenih granica Mavu sa kastelima
Tinicom, Sokolom, Dragiinom (Dini) i
Hlapovim zemljama itd.
3
. Pozivajui se na
spomenuti ugovor izmeu srpskog despota
Stefana Lazarevia i maarskog kralja Sigi-
smunda, to su zastupali Marko Vego
4
, Ha-
3 oko Mazali, Krai lanci i rasprave, Glasnik ze-
maljskog muzeja Sarajevo, nova serija IV-V, Saraje-
vo 1950., 230 - 231
4 Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dr-
ave, Sarajevo 1957., 115 i 43
Ostaci srednjovjekovnog grada u Sokolu
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
82
zim abanovi
1
i jo neki domai historiari
i publicisti.
2
.
Druga tvrdnja: Prvi pomen grada Sokola,
Hamdija Kreevljakovi vezuje za enidbe-
ni ugovor kneza Radivoja, iz dinastije Ko-
tromania
3
, koji se, kao gospodar Sokola, 2.
juna 1449. godine, vjenao u Budimu sa Ka-
tarinom, kerkom Nikole od Velike. Tom
prilikom Nikola od Velike je, oporuio trei-
nu svojih posjeda u svoje ime i ime svoje ene
Margarite knezu Radivoju i njegovoj supru-
zi, s pravom doivotnog uivanja, a Radivo-
je opet vinkulirao tastu i punici polovinu So-
kola i svih imanja u Bosni i Slavoniji.
4
To je,
kao gotovu historijsku injenicu, prihvatio
uro Basler
5
, Adem Handi
6
, Salih Kule-
novi
7
i drugi.
8
1 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo
1982., 173
2 Branko Beli, Iz prolosti naih krajeva, Soko kod
Graanice, Glas komuna, XXXIX od 28.08.1985,
br. 1437, Doboj 1985.,8
3 Iako ne konstantno, ali u najveem dijelu srednjeg
vijeka, Kotromanii vladaju i oblastima Usore i Soli,
u ijem se sastavu nalazila i manja upa Sokol, na-
zvana po istoimenom srednjovjekovnom gradu, a u
kojoj je najvee naselje bila Graanica kao rudnik
eljeza. Za ire podruje Graanice, posebno je zna-
ajan lan dinastije Kotromania Radivoj, sin kra-
lja Stjepana Ostoje (vladao 1398. 1404. i 1409.
1418.), brat kralja Stjepana Ostojia (1418. 1421.)
i Stjepana Tomaa Tome (1443. 1461.), odnosno
stric posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomae-
via (1461. 1463.). Radivoj Kotromani se ak u
dva navrata (1432. 1435. i 1443. 1446.) spominje
kao protivkralj i vlada jednim dijelom bosanske dr-
ave. (Rusmir Djedovi, Srednjovjekovne feudalne
familije iz okoline Graanice, Graaniki glasnik br.
2, Graanica 1996., 8,9)
4 Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi,
Nae starine, Godinjak Zemaljskog zavoda za za-
titu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR
BiH I, Sarajevo 1953., 22
5 uro Basler, Stari gradovi u Majevici i Trebovcu,
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, br.
9, Tuzla 1972., 58
6 Adem Handi, Sokograd kod Graanice, Graa-
niki glasnik br. 11, Graanica 2001., 68
7 Salih Kulenovi Graanica i okolina, antropogeo-
grafske i etnoloke odlike, Tuzla 1991., 99
8 I u monografji Graanica i okolina u NOB-u i revo-
luciji (Esad Tihi, Omer Hamzi, str. 21) preuzet
je podatak da je prvi spomen grada Sokola 2. juni
1449. godine.
Tako su se kroz historijsku literaturu sko-
ro sve do danas provlaile dvije tvrdnje o naj-
starijem pomenu grada Sokola: stariji datum
odnosi se na ugovor u Tati iz 1426. (Mazali,
Vego), a neto mlai na spomenuti enidbeni
ugovor iz 1449. godine (Kreevljakovi, Ba-
sler, Handi).
Tek u novije vrijeme otklonjene su oz-
biljne nedoumice u vezi sa pitanjem prvog
spominjanja srednjovjekovnog grada Soko-
la u historijskim izvorima, ali su se pojavi-
le i neke nove. Kritikom analizom ugovora
iz Tate (1426.) i enidbenog ugovora izme-
u kneza Radivoja i Nikole Velikog (1449.),
utvreno je sljedee: prvo, grad Soko u ugo-
voru iz Tate nije Soko iz upe Usora
9
i drugo,
godina na spomenutom enidbenom ugovo-
ru nije 1449., ve 1429. Do greke je dolo u
prepisivanju sa dokumenta koji je objavljen u
jednom maarskom kodeksu iz 1876. godi-
ne.
10
Umjesto 2. juni 1429. godine, kako stvar-
no pie na dokumentu, grekom je prepisan,
a kasnije u mnoge radove prenoen, 2. juni
1449. godine.
Na tu injenicu skrenuta je panja tek pri-
je nekoliko godina.
11
Prvo je prof. dr. Salih
Jalimam ustanovio da se grad i utvrda Sokol
prvi put u historiji spominju 2. juna 1429. go-
dine.
12
Do istog zakljuka, u svojim istrai-
9 Kasnija istraivanja pokazala su da je Soko,
koji se navodi u spomenutom ugovoru iz
Tate, ustvari, grad Soko s podruja Podrinja
(kod Srebrenice), a postoji vjerovatnoa da je
na prostoru sjeveroistone Bosne bilo jo gra-
dova sa imenom Soko (Aleksandar Hefer).
10 Codex diplomaticus patrius (Hazai akmanytar),
vol. VI., Budapest, 1876., 449 - 451, Dravni ar-
hiv u Dubrovniku, Acta Consilii Rogatorum, vol.
V., VI., VII. i VIII; Dr. Ivan Balta, Novovjekovna
diplomatika analiza (IX i XX vijeka) prve latinske
isprave o gradu Sokolu kod Graanice Graaniki
glasnik br. 13, Graanica 2002., 28 37; Salih Jali-
mam, Analiza dokumenta o prvom spomenu sred-
njovjekovnog grada Sokola kod Graanice Graa-
niki glasnik, br. 13, Graanica 2002., 38 43;
11 Na osnovu tih historijskih injenica, 2. juni (1429),
kao najstariji pisani spomen s podruja dananje opi-
ne Graanica, ustanovljen je kao Dan opine Graani-
ca (Odluka Opinskog vijea Graanica od 5. 4. 2001.,
Graaniki glasnik br. 11., Graanica 2001., 136)
12 Salih Jalimam, Srednjovjekovni grad Sokol (prilo-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
83
vanjima, doao je i prof. dr. Ivan Balta, s tim
to je spomenuti datum pomjerio na 27. maj
1429. godine.
1
Tako su i dalje ostale dvije
tvrdnje (iako dosta pribliene) o prvom po-
menu grada Sokola.
Kao to su podijeljena miljenja historia-
ra o prvom pomenu grada Sokola u historij-
skim izvorima, tako isto bilo je nedoumica i
u vezi sa godinom konanog pada ovih kra-
jeva pod osmansku upravu.
Hamdija Kreevljakovi je, pozivajui se
na Talloczya i Klajia, tvrdio da je Soko pao
pod osmansku vlast 1512. godine, zajedno
sa ostalim gradovima Srebrenike banovi-
ne (Srebrenik, Teanj) To su preuzeli Basler,
Mazali i niz drugih historiara i publicista
(Branko Beli i dr.). Neto kasnije, u svojim
istraivanjima Adem Handi je, pozivaju-
i se na Itvanfja i druge izvore, ustvrdio da
je Srebrenika banovina sa svojim utvrenim
gradovima pala pod osmansku upravu 1519.
godine nakon isteka sedmogodinjeg pri-
mirja (1503.-1510.), a prije 1. 4. 1519. godi-
ne, kada je bilo u Budimu ponovo zakljueno
primirje na tri godine.
2
Ovo stanovite de-
fnitivno je prihvaeno u bosanskohercego-
vakoj historiografji.
O prvobitnoj funkciji objekta
stare damiji u Sokolu
Zanimajui se za starine svoje parohije,
pravoslavni svetenik iz Boljania Mitar Po-
povi je 1896. godine u asopisu Bosansko-
hercegovaki istonik objavio krai lanak o
zi za studiju), Graaniki glasnik br. 11, Graanica
2001., 65
1 Prema kranskom kalendaru svetaca, datum (iz
dokumenta, n. a.) se odnosi na: petak, prvi dan po-
slije Presvetog tijela Kristova (Tijelovo). Tijelovo je
uvijek u etvrtak (a prema kalendaru Sacratissimi
Corporis Cristi 1429. godine bio je 26. maj, jer je
te godine Uskrs Pascha bio u nedjelju, 27. marta),
a petak je sljedei dan bio 26. maja, dakle, datum iz
isprave bio je 27. maja 1429. godine, kao prvi pisani
spomen grada Sokola. (Ivan Balta, Novovjekovna
diplomatika analiza (XIX i XX vijeka) prve latin-
ske isprave o gradu Sokolu kod Graanice, Graa-
niki glasnik br. 13, Graanica 2002., 30)
2 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku,
Sarajevo 1975., 46, 47, 48.
staroj damiji u Sokolu u kojem je pokuao
dokazati da je to nekada bila Pravoslavna cr-
kva i da vie crkve ima (i) staro srpsko-pra-
voslavno groblje, po kome i danas raste peru-
nika i pitoma ruica.
3
Sve do novijeg vreme-
na, to se prenosilo kao dio narodne tradicije i
predanja. Tako je u svojim etnolokim istra-
ivanjima i prof. dr. Salih Kulenovi tretirao
staru damiju kao vaan objekat za proua-
vanje historijske prolosti naselja Soko, pri-
biljeivi spomenuto predanje: da je tu bila
crkva koja je kasnije adaptirana u damiju
i da su u blizini te graevine postojali neki
hrianski grobovi. U vezi s tim, skrenuo je
panju i na neke toponime i nazive parcela u
blizini tog objekta, kao to su Kaursko gro-
blje i Kaurundije.
4
Na problem stare damije u Sokolu malo
vie svjetla bacilo je arheoloko istraivanje,
koje je tokom 1984. godine obavila struna
ekipa Muzeja istone Bosne iz Tuzle, pod
vostvom kustosa-arheologa Veljka Milia.
Cilj istraivanja bio je da se provjeri spome-
nuto narodno predanje i da se doe do od-
govora na pitanje: da li je damija sagrae-
na na temeljima stare srednjovjekovne crkve
ili pak da li je srednjovjekovna crkva vreme-
nom pretvorena u damiju. Izgled ove da-
mije u vidu izduenog pravougaonika, za
istraivaku ekipu bio je prvi dokaz da nje-
na izvorna namjena nije mogla biti islamska
bogomolja. To je dosta neuobiajen oblik
za damije koje po pravilu imaju kvadratnu
osnovu. Ekipa je obavila istraivake radove
unutar samog objekta kao i radove na pra-
enju vanjskih zidova (uraene su dvije son-
de koje su ile itavom irinom graevine, u
unutranjosti prokopan kanal uz itavu dui-
nu junog zida itd.)
Na osnovu rezultata obavljenih istraiva-
3 Mitar Popovi, o staroj crkvi u gradu Sokolu u Ko-
taru graanikom, Bosansko-hercegovaki istonik
sv. 9, Mjeseni duhovni asopis za crkveno pro-
svjetne potrebe Srpsko-pravoslavnog svetenstva,
Sarajevo 1896; 329.
4 Salih Kulenovi, Etnografska istraivanja u selu
Sokolu kod Graanice lanci i graa za kulturnu
istoriju Istone Bosne knj. XI Muzej Istone Bosne
Tuzla 1975; 87-109; preneseno u Graaniki gla-
snik br. 11, Graanica 2001., 27 - 47
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
84
nja i dostupne historijske literature (Hamdija
Kreevljakovi, oko Mazali i Pavo Ane-
li), istraivaki tim je 19. 10. 1984. sastavio
Izvjetaj, u kojem se istiu tri kljune tvrd-
nje: 1. da je naa graevina nastala u prvoj
polovini 15. vijeka, 2. da je njena prvobitna
namjena najvjerovatnije bila ta da slui kao
vlastelinski dvor i 3. da su je Osmanlije po-
ruili, nakon zauzimanja Srebrenike bano-
vine, 1520. godine, a u crkvu preuredili oni
Vlasi koji su se neto prije 1528. godine do-
selili u Soko i druga sela graanikog kra-
ja. Te se tvrdnje temelje na pretpostavci da
je kranskom stanovnitvu bilo puno lak-
e popraviti i u crkvu preurediti gotovu gra-
evinu, nego traiti odobrenja od osmanske
vlasti za gradnju nove crkve. Crkva je bila u
funkciji sve do Bekog rata, 1683. - 1689.
godine, tokom kojeg je hriansko stanov-
nitvo iz ovih krajeva (sjeverne Bosne) ili po-
stradalo ili izbjeglo preko Save. U isto vri-
jeme u taj ispranjeni prostor doseljavalo je
muslimansko stanovnitvo sa osmanskih po-
sjeda u Ugarskoj i Hrvatskoj, koje je spome-
nutu pravoslavnu crkvu za svoje potrebe pre-
uredilo u damiju.
1
1 Veljko Mili, Rezultati arheolokih istraivanja na
lokalitetu Stara damija u Sokolu SO Graani-
ca (Izvjetaj Muzeja istone Bosne), Arhiv Muzeja
Kritikim preispitivanjem rezultata ovog
istraivanja, nije teko ustanoviti da iznese-
ne tvrdnje i zakljuci nemaju pouzdanu histo-
rijsku argumentaciju. Prvo, ako je doseljava-
nje Vlaha na prostor Sokola masovno poelo
tek nakon pada Srebrenike banovine 1519. -
1520. godine, onda se postavlja logino pitanje:
da li je u tako nesreenim prilikama i u tako
kratkom vremenskom periodu (od pada Sre-
brenika i Sokola 1520. do pada Mohaa 1526.
godine), to stanovnitvo objektivno moglo pre-
urediti porueni vlastelinski dvor u pravoslavnu
crkvu? Nema osnove ni tvrdnja da je pravoslav-
na crkva u Sokolu bila u funkciji sve do Bekog
rata, 1683. - 1689. godine. U periodu najin-
tenzivnijeg prelaska domaeg stanovnitva na
islam, jednostavno, nije bilo uslova za djelova-
nje pravoslavne crkve u tom prostoru.
Potvrdu za to nalazimo u prvim osman-
skim popisima tvrave i naselja Soko (iz
1528. i 1533.), u kojima se meu doseljenim
Vlasima na podruju Sokola uope ne spo-
minje svetenik (pop), dok se u prvom po-
pisu posadnika tvrave Soko, 1533. godine,
nalazi islamski vjerski slubenik (imam). To
je kljuni dokaz da je ve tada u gradu Soko-
istone Bosne, Zaviajna zbirka Graanica, Graa-
niki glasnik br. 11., Graanica 2001., 21 - 26
Ostaci stare damije u Sokolu
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
85
lu ili u njegovom predgrau postojala dami-
ja, najvjerovatnije u spomenutom objektu za
koji se tvrdi da je bio vlastelinski dvorac.
Adem Handi je ustanovio da su od po-
etka Turske vladavine postojale damije za
posade u 8 od 12 tvrava na podruju Zvor-
nikog sandaka. To su: Zvornik, Srebreni-
ca, Kulat, Teoak, Sokol, Srebrenik, Brko
i abac. Ustvari, to su bile tvrave sa zatee-
nim varokim podgraem koje su zbog svog
poloaja uglavnom imale perspektivu daljeg
razvoja.
1
Zato ima osnova tvrdnja da je sta-
ra damija u Sokolu, kao najstarija u graa-
nikom kraju, podignuta na temeljima neke
druge graevine ili je ta graevina jednostav-
no pretvorena u damiju, koju je narod zvao
Fethija. Takav naziv u Bosni dobijale su one
damije koje su podizane (otvarane) nepo-
sredno poslije osmanskog osvojenja - fetha.
2
Pri osvajanju novih teritorija Osmanlije su
po pravilu prvo preureivali postojee, pa tek
onda gradili nove objekte. Nije bilo nikakvih
razloga da tako ne postupe i u ovom slua-
ju.
3
I pored navedenih oiglednih pogrea-
ka, istraivanju koje je izvrila ekipa Muzeja
istone Bosne tokom 1984. godine na objek-
tu stare damije u Sokolu, ne treba osporiti
kljuni dokaz: da je to zgrada iz srednjeg vi-
jeka i da je prvenstveno sluila kao vlastelin-
ski dvor.
4
Meutim, ostaje i dalje otvoreno
pitanje: ta je bilo s tom graevinom u peri-
odu od pada bosanske drave pod osmansku
vlast, 1463. godine, pa do njihovog defnitiv-
nog zauzimanja Srebrenike banovine, 1519.
godine. Ako nije poruena tokom osman-
skog pohoda 1463. godine, mogla je i dalje
sluiti kao vlastelinski dvor u kojem su sta-
novali neki novi vlasnici grada Sokola ili kao
katolika crkva za potrebe maarske posade,
o emu postoji samo narodno predanje.
5

1 Adem Handi, Tuzla i njena okoline u XVI vijeku,
Sarajevo 1975., 144
2 Esad Tihi, Omer Hamzi, nav djelo , 35
3 Edin akovi, Stara damija u Sokolu, Graaniki
glasnik br.11, 2001. 76
4 Edin akovi, nav rad
5 Slino narodno predanje zabiljeeno je i
za Gradsku damiju u Pruscu (epalo Hu-
sein, Prusac, historijski spomenici, Zenica
Da bi se otklonile navedene dileme, tre-
ba imati u vidu sljedee nesporne historijske
injenice: poslije pada Srpske despotovine,
1459. godine, Osmanlije su poeli intenziv-
ne pripreme za konano zauzimanje ostata-
ka bosanskog kraljevstva, pojaavajui upade
na bosansku teritoriju. Poetkom maja 1463.
godine Sultan Mehmed II preduzeo je veli-
ku ofanzivu s ciljem da konano uniti bo-
sansko kraljevstvo. Sjeverne krajeve zauzeo
je prilikom prodora glavnine njegove vojske
kroz upu Usora, dakle prije zauzimanja Jaj-
ca i Kljua, gdje mu se predao posljednji bo-
sanski kralj Stjepan Tomaevi. Osmanlije
su tako, prije konanog pada Bosne, u svojim
rukama imali gradove Srebrenik, vjerovatno
Soko i ostala utvrenja u Usori.
6
Na tom svom velikom pohodu, osmanska
vojska je poruila izmeu 157 i 300 tvra-
va koje su inile jedinstven odbrambeni si-
stem Bosne.
7
Izvan tog sistema nikako nije
mogao biti grad Soko sa svojim podgraem.
Osmanske trupe su ga poruile i spalile kao
i ostale gradove i utvrenja na koja su nai-
lazile. Logino je da su poruili i vlastelin-
ski dvor u kojem je stolovao gospodar Sokola
Radivoje Ostoji.
Tek poetkom oktobra 1463. godine, na-
kon povlaenja glavnine osmanske vojske
iz Bosne i Hercegovine, ugarski kralj Ma-
tija Korvin, kao nasljednik kralja Stjepa-
na, svog vazala, prodire s vojskom u Bosnu.
Poetkom 1464. godine, Osmanlije prela-
ze u kontraofanzivu i odbacuju maarske
trupe od grada Jajca. Matija Korvin, po-
tom, usmjerava svoj napad na sjevernu Bo-
snu i protjeruje Osmanlije sa podruja koje
se prostire istono od rijeke Bosne, zauzima
Srebrenik, Soko i jo neke gradove u Usori.
Privremeno je zaposjeo i oblast Soli, koju je
drao do 1473. godine, kada je ona defnitiv-
1990., 28,29. u: Mulo Hadi, Prusac i nje-
govo dovite, Ajvatovica Donji Vakuf, Sa-
rajevo 2005., 135.
6 Grupa autora, Modria sa okolinom u prolosti, Mo-
dria 1986., 71
7 Dr. Marko unji, Kraj srednjovjekovne bosanske
drave, Bosna i Hercegovine od najstarijih vremena
do kraja Drugog svjetskog rata , Sarajevo 1994., 62
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
86
no pala pod osmansku upravu.
Kao to je poznato, osvojene teritorije
Korvin je, 1465. godine, uredio kao poseb-
no vojno podruje i uspostavio Srebreniku,
abaku i Jajaku banovinu. Sve do 1520.
godine te su teritorije inile tampon zonu i
obrambeni bastion Ugarske prema Osman-
skom carstvu. Srebrenika banovina je za-
hvatala podruje od rijeke Spree do Save, sa
nekoliko utvrda i gradova. Dio tog odbram-
benog zida prema Osmanlijama, koji je us-
postavljen od Beograda do Jajca, uz ostale
utvrene gradove, bio je i grad Soko sa svo-
jim podgraem.
U historijskim izvorima nema pouzda-
nih podataka o gradovima koji su vie od
50 godina opstajali kao dio tog odbrambe-
nog zida, obezbjeujui junu granicu Ugar-
skog kraljevstva od upada osmanskih tru-
pa. Malo znamo o posadama tih utvrda, o
njihovom naoruanju, razvijenosti podgra-
a, privrednim, politikim i vjerskim prili-
kama. Za grad Soko moe se, ipak, rei da
je imao izuzetnu strateku vanost kao naj-
junija obrambena taka prema rijeci Spre-
i, koja je sve do pada Srebrenike banovine
razdvajala osmanske posjede, junije i ma-
arske posjede, sjevernije od te rijeke. Neki
historiari smatraju da se otprilike u tom pe-
riodu grad Soko razvio u znaajniji politi-
ki centar u slivu rijeke Spree.
1
Zato je real-
na pretpostavka da je maarska posada grada
Sokola bila neto brojnija i bolje naoruana u
odnosu na ostale gradove Srebrenike bano-
vine. U takvom ambijentu zgrada vlastelin-
skog dvora, kao najmarkantnija u podgrau
grada Sokola, nije mogla biti uzvan funkcije,
bez obzira koliko je bila poruena tokom voj-
nih operacija 1463. godine. O njenoj funkciji
u tom periodu, meutim, za sada nita pouz-
dano ne znamo. Za narodno predanje da je
sluila kao katolika crkva sve do pada Sre-
brenike banovine 1519., nakon ega je pre-
tvorena u damiju, nema pouzdanih dokaza
niti u arhitekturi zgrade, niti u nekim dru-
gim izvorima, isto kao to nema sigurnih do-
1 Dr.Pavao Aneli, O usorskim vojvodama i po-
litikom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi
Instituta za istoriju , br. 13, Sarajevo. 1977; 27
kaza o nekoj drugoj njenoj namjeni (vlaste-
linskih dvor novih gospodara i sl.).
Zakljuak
Postoje ozbiljne nedoumice u pogledu
vjerodostojnosti do sada objavljenih podata-
ka o srednjovjekovnom gradu Sokolu i gra-
evini stara damija u njegovom podgrau,
a posebno o njihovoj ulozi i funkciji u vri-
jeme Srebrenike banovine, to jest od 1464.
do 1520. godine. Uzroci takvog stanja uglav-
nom su poznati. Rije je o nedostatku pri-
marnih historijskih izvora, odsustvu siste-
matskih arheolokih istraivanja, a moda i
nedovoljne zainteresovanosti naunih radni-
ka za itavo ovo podruje. Propadanje ma-
terijalnih ostataka stare gradine i feudalnog
dvora, odnosno stare damije u Sokolu jedna
je od posljedica takvog odnosa. Tek u novi-
je vrijeme objavljeni su ozbiljniji radovi koji
otklanjanju neke pogreke i nedoumice oko
u prvog pomena grada Sokola u historijskim
izvorima, kao i dileme u prvobitnoj funkciji
stare damije u Sokolu.
to se tie zgrade stare damije u Sokolu,
arheolokim istraivanjem na tom lokalite-
tu koje je 1984. godine obavila struna ekipa
Muzeja istone Bosne iz Tuzle, dokazano je
da je ta zgrada prvobitno sluila kao vlaste-
linski dvor, ali je vrlo upitan zakljuak da je
taj dvor, nakon turskog osvajanja Srebreni-
ke banovine, iza 1520. godine, sve do Be-
kog rata sluio kao pravoslavna crkva za po-
trebe doseljenog vlakog stanovnitva, kada
je pretvoren u damiju.
Uz dokaze o neodrivosti navedene teze,
u ovom radu utvreno je sljedee: iako poru-
ena tokom turskih osvajanja Bosne, 1463.
godine, spomenuta zgrada nije mogla biti
izvan funkcije sve do pada Srebrenike bano-
vine pod tursku upravu, 1519. godine, kada
je preureena u damiju (Fethija) za potre-
be turske posade i stanovnitva koje je sve
intenzivnije prelazilo na islam. Neka nova
istraivanja dat e odgovor na pitanje: da li je
prethodno koritena kao katolika crkva (na
to upuuje narodno predanje) ili je sluila za
neke druge potrebe maarske vojske ili sta-
novnitva u podgrau grada Sokola.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
87
SADIK EHI
Pod bajrakom Hasan-age
Pekog
Priaju da je neki sultan pozvao neko-
liko krajikih prvaka u Stambol i naredio da
svaki sa sobom ponese po torbu krajike ze-
mlje. Naredio je da tu zemlju prospu po jed-
noj odaji i prekriju ilimom. Sjedei u drugoj
odaji vijeao je s Krajinicima o prilikama
na Krajini, pa kako je u to doba vladao mir
s Austrijom, savjetovao im je da i oni budu
mirni i da ne upadaju preko granice i ne ha-
raju. Krajinici su prihvatili savjet sultanov
i vrsto obeali da e se drati sklopljenog
mira. Onda ih sultan prevede u onu odaju po
kojoj je bila razasuta krajika zemlja i poasti
ih ibukom i kahvom. im su sjeli na kraji-
ku zemlju, odmah se uzjogunie i otkazae
posluh. Razjaren sultan uvidi da je s ovim
svojeglavim ljudima suvino svako savjetova-
nje i otpusti ih.
1
1 Husein A. ehi, Hasanaga Peki i druge pripo-
vjetke, Narodni univerzitet, Gradaac, 1975., 7
Ovaj zapis o ljutim krajinicima i prilika-
ma na krajini govori o odnosima krajikih
prvaka prema zvaninoj turskoj vlasti i sul-
tanu iz vremena 1739. godine i narednih go-
dina. U to vrijeme krajinom je vladala pri-
vidna pokornost sultanu i veziru u Travniku,
ali i nesloga meu kapetanima i neposlu-
nost prema zvaninoj vlasti u Bosni.
O Hasan-agi Pekom svoje zapise osta-
vili su mnogi ugledni historiari i knjiev-
nici meu kojima i Ranke, Kunibert, Bati-
ni, Bamogi itd. Milorad apanin je napi-
sao pripovijetku Hasan-aga, dok je Milen-
ko Vukovi u romantinoj biografji pod na-
slovom Hasan-aga - Krajinik

i Znameni-
ti Srbi Muhamedanci, ovog bonjakog ju-
naka tretirao kao velikog srpskog junaka
Muhamedove vjere
2
.
Hamdija Kreevljakovi u svojim spisima
daje znaajno mjesto Hasan-agi Beireviu
Pekom kao suborcu Husein-kapetana Gra-
daevia Zmaja od Bosne. U Krajini su
uvene srpske porodice vjere muhamedan-
ske. Tamo su silni bezi Filipovii, tamo Ku-
lenovii, tamo je i porodica Krupa-kapetana.
2 Milenko, Vukievi: Znameniti Srbi Muhamedanci,
Beograd, 1901., 7
Hasan-aga Beirovi Peki
legenda sa ljute krajine,
suborac Husein-kapetana
Gradaevia
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
88
Najposlije tamo u Krajini bosanskoj, preko
Une, gotovo do suve granice nalazi se i malo
mjestae sa tvravicom, koja se zove Pe
Tu je stanovao ponos junatva od strane mu-
hamedanaca; tu je do 1832. godine iveo u-
veni i slavni Hasanaga Krajinik.
1
Krajinik i zemljak Hasan-agin, knjiev-
nik Husein Ahmeda ehi, u Kronici s onu
stranu Vojne Krajine,

do sada je dao najljep-
u literarnu viziju Hasan-age Pekog, koju je
kompletirao izvjetajima francuskog konzula
Davida u Travniku, da bi je konano literar-
no uobliio u pripovijetci, objavljenoj u sara-
jevskom ivotu, 1978. godine.
2
U svojim istraivanjima o Hasan-agi Be-
ireviu Pekom, od svih historiara, naj-
dalje je otiao prof. dr. Galib ljivo. Kao
izrazito pozitivnu bonjaku historijsku li-
nost, ire ga se dotie i dr. Ahmed S. Alii
u svojoj knjizi Pokret za autonomiju Bosne
od 1831. do 1832. god.
3
Njihovi izvori daju
obilje fakata o povijesnim dogaajima, veza-
nim za ovu historijsku bonjaku linost.
Gnijezdo ljutih Krajinika
Krajiki kapetani svojim ponaanjem pre-
ma zvaninoj Turskoj Carevini i u meusob-
nim zaevicama i obraunima, djelovali su
kao razvaljeno gnijezdo ljutih strljenova.
Kapetani su po ustrojstvu i turskoj strategi-
ji bili najistureniji ljudi Bosanskog ejaleta u
razdoblju 1813. - 1826. godine. Oni su dr-
ali odbranu zemlje, a najvei broj ih je bio u
Bosanskoj krajini. Bili su svjesni da je odbra-
na najugroenije provincije Turskog Carstva
u njihovim rukama, a istovremeno znali da
time brane svoju postojbinu. Prema izvjeta-
1 Hamdija Kreevljakovi: Hasan-aga Beirevi
Peki, Pravda (kal.) 1/1920., 35/38
2 Husein Ahmeda ehi: Kronika s onu stra-
nu Vojne Krajine, Glasnik Vrhovnog islam-
skog starjeinstva, br. 9-10., str. 403 409 i
br. 11 -12, Sarajevo, 1968., 512-519; aso-
pis ivot, br. 7, Sarajevo, 1978. god.
3 Prof. dr. Galib ljivo: Bosna i Hercegovina 1788.
-1812.; Bosna i Hercegovina 1813. -1826., Banja-
luka, 1991. i 1992.; Ahmed S. Alii, Pokret za au-
tonomiju Bosne od 1831. do 1832. god., Sarajevo
1996.
jima austrijskih konzula i pograninih voj-
nih vlasti, kapetani su se dijelili na one koji
su ispunjavali svoje dunosti u skladu s na-
redbama Porte i njenih namjesnika u Bosan-
skom ejaletu i one koji su omoguavali pro-
tuhama i razbojnicima da radi pljake upa-
daju na susjednu austrijsku teritoriju, istie
dr. Galib ljivo, i dalje navodi: Nepovolj-
na slika koju daju austrijski izvjetaji o kra-
jikim kapetanima, a posebno o Hasan-agi
Pekom, svakako je pretjerana, a ponekad i
zlonamjerna, ali je ipak injenica da je u Bo-
sanskoj krajini bilo ljudi, na primjer Hasan-
aga Peki, koji su dugo djelovali ne samo kao
izazivai nereda nego i kao odmetnici od
svog gospodara sultana i njegovog namje-
snika u Travniku. Ovo se moe prihvatiti
kao injenica i zato to su austrijski izvjetai
i sami priznavali da je bilo mnogo onih koji
su s podruja hrvatske Vojne krajine dezer-
tirali i prelazili na tursku stranu, a zatim se
odavali pljakanju.Takoe se ne moe porei
i zakljuak koji proistie iz austrijskih izvje-
taja da su bosansko-hercegovaki kapetani
bili meusobno nesloni i da su zajedniki
djelovali samo u izuzetnim sluajevima kad
su im to diktirali interesi. Zbog toga treba
istai da je njihovo ponaanje umnogome za-
visilo od politike bosanskih namjesnika koji
su povlaivanjem ili strogou pridobivali
jedne, a odbijali druge, ali u svemu tome nije
bilo trajnosti da bi se stvorio pokret bosan-
sko-hercegovakih prvaka, bilo u saglasno-
sti s politikom Porte, bilo protiv nje. Gotovo
ne postoje vijesti da su se bosansko-herce-
govaki kapetani ili drugi pripadnici feudal-
nog sloja sukobljavali meu sobom oko ima-
nja i kmetova. Takve vijesti potiu jedino iz
Hercegovine, gdje je zabiljeeno da je bilo
otimanja oko podruja plodne zemlje.
4
Po
svemu sudei, istie dr. ljivo, da je do suko-
ba dolazilo zbog linog prestia i meusob-
ne netrpeljivosti, tenji za ugledom, mjestom
u unutranjoj hijerarhiji, porodinim odnosi-
ma i lina netrpeljivost.
4 Prof. dr. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1813,-
1826., knjiga II, Banjaluka 1990., 296
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
89
Ko su bili bosanki kapetani
Prema povjesniaru Hamdiji Kreevljako-
viu, kapetanije su bile manji, tano ograni-
eni teritoriji u prvo doba njihova opstanka
samo du onih granica bosansko-hercego-
vakih, koje su dijelile Tursko carstvo od hr-
vatskih zemalja, to stajahu pod vlau be-
kog cara i mletakog duda, a od 18. stoljea
bilo ih je i u unutranjosti i to uz glavne dru-
move to su vodili s periferije u srednju Bo-
snu. One su bile na vojniku organizovane.
Od kapetana do prostog vojnika svak je bio
plaen za svoju slubu. Sve slube u kapeta-
niji bile su nasljedne. U svakoj je kapetaniji
bio bar jedan grad i jedna kula, a u nekim je
bio jo i pokoji ardak.
Kapetanije su uspostavljane s ciljem da
uvaju granicu od neprijatelja, a puteve od
hajduka i razbojnka - danju i nou. Ova je
institucija postojala u naim zemljama od
polovine 16. stoljea do 1835. godine. Prve
kapetanije, krajem 16. stoljea, osnovane su
u Gradiki, Krupi, Bihau, Klisu i Gabeli.
Treba jo istai da su se kapetanije slube-
no zvale po imenu glavnog grada (utvrde) na
svojoj teritoriji. Prema tvrdnji Hamdije Kre-
eljakovia, zna se da je 1829. godine bilo 39
kapetanija na prostoru Bosne i Hercegovine.
U koju kapetaniju smjestiti Hasan-agu
Pekog?
Hasan-aga Peki nije zauzimao polo-
aj kapetana. On je bio samo bogati posjed-
nik imanja aga, koji je ivio od svoga rada
i svoga imanja. Imao je malu kulu i ardak,
oko koje se okupljala krajina i krajiki prva-
ci. Ova harizmatina linost nae povijesti
do sada je vie privlaila knjievnike i pje-
snike, nego povjesniare. O njemu knjiev-
nici govore i piu romantino i inspirativno,
nadahnuto i poetino, dok povjesniari oba-
vjetavaju suhoparno, fragmentarno, tek to-
liko da se nae u povijesnim listinama, kako
bi se ukazivalo na stanje i odnose s onu stra-
nu Vojne krajine.
Hasan-aga Peki je veoma zanimljiva i
znaajna linost nae povijesti, posebno kada
se pie i govori o stanju i odnosima na su-
hoj mei izmeu dvije carevine Austrije i
Turske u razdoblju od 1739. do 1832. godi-
ne.ak je Porta tvrdila da je i pokret Hu-
sein-bega Gradaevia Zmaja od Bosne,
koji je voen za autonomiju Bosne, ugaen i
ustanak okonan onog momenta kada je Ha-
san-aga Peki uhvaen kao posljednji uticaj-
ni i moni bosanski prvak i uesnik tog po-
kreta. Krajinici su bili odluni nastaviti bor-
bu kako ne bi dozvolili centralnoj vlasti da
zavede svoju vlast bez Bonjaka. Historiar
Ahmed S. Alii istie: Ovakav stav Kra-
jinika je sasvim razumljiv, zapravo realan,
jer Porta je zbog svoje politike prema Austri-
ji ila izravno protiv Krajine. Prema Alii-
u, nesuglasice izmeu Austrije i Porte bile
su gotovo iskljuivo zbog Krajine i granice
koja je na tom podruju bila stalno nemirna
zbog toga to su sami Krajinici odluivali o
tim odnosima.
Hasan-aga nije bio nikakav nasilnik ni
zulumar kako ga prikazuju povjesnia-
ri Srbi i Hrvati, te neki Bonjaci prosrpske
orijentacije.
1
Bio je jedan od najuglednijih i
najutjecajnijih bonjakih prvaka na Krajini.
On je bio olienje Bonjaka Krajinika, koji
je, kako zapaa Ahmed S.Alii, sve mje-
rio interesom Bosne i Bonjaka, a ne voljom
sultana, pogotovu ako je sultan radio na te-
tu Bosne, a to je radio vrlo esto.
2

Kako je ve reeno, Krajinici su s Hasan-
agom bili spremni nastaviti Pokret za samo-
stalnost Bosne do krajnjih mogunosti. Na
Porti su mogli biti sigurni da je Pokret Bo-
njaka skren onog momenta kada je stigla vi-
jest da se Hasan-aga Peki predao Kara Ma-
hmud Hamdijinoj vojsci, poto je bio dove-
den u situaciju da se vie nije mogao odupira-
ti. Njegov Peigrad bio je razoren, a svi nje-
govi branioci izginuli. Nakon toga bilo mu
je svejedno - ostao iv ili poginuo, bio je u
poodmakloj ivotnoj dobi, teko se kretao jer
je bio gojazan. Iz izgnanstva se nije vratio.
Umro je 1833. godine u istoj kasarni u ko-
joj se je bio zatoen i mladi voa Pokreta za
autonomiju Bosne Husein-beg Gradaevi.
Ne zna se ni gdje je pokopan.
1 Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od
1831. do 1832. god., Sarajevo 1996.
2 Ahmed S. Alii, nav. djelo
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
90
Krajiki gorostas, kojeg su
se bojali i carski i sultanovi
namjesnici
Tvravica Hasan-age Beirevia Pe-
kog nalazila se uz suhu granicu, prema Au-
strijskom Carstvu, u malom mjestacu Pe
(igrad), u kojem je ivio sve do 1832. godi-
ne, kada je zatoen, a godinu dana kasnije
pogubljen na dvoru Sultan Mahmuda II u
Istambulu.
Rodio se negdje tridesetih go-
dina osamnaestog stoljea. Svojim
porijeklom ne bijae vlastelin bo-
sanski, ni iz begovskog roda i po-
roda. Hasan-aga Peki, kako su ga
Turci u svojim defterima zabilje-
ili Behi Hasan, za itavog i-
vota (a doivio je preko 88 godi-
na) zadavao je golemu nevolju bo-
sanskim valijama i austrijskim car-
skim konzulima.
S druge strane, bio je veliki
vjernik, do krajnosti odan svojoj
muslimanskoj vjeri, nije isputao
ni jedan vakat namaza. Sve svo-
je poslove obavljao je u ime Alla-
ha Dobroinitelja Milostivog. I na
njegovom bajraku ispisani su po-
klii i molbe Uzvienom.
Prvi puta pred naunu i iru jav-
nost, objavljujemo tekst sa bajraka
Hasan-age Pekog, preveden sa
arapskog na bosanski jezik:
U ime Allaha dobroinitelja
milostivog,
Poinjem u ime Allaha mog naj-
milijeg i od njega traim uputstvo da
me usmjeri na put istine i ono to je
tajna na tom putu!
Donosim Sallavat na moga vri-
jednog i dobrog Poslanika Muhame-
da a.s. koji je unitio pogrijean put
(stranputicu) istinom.
Gospodaru moj, kunem Ti se u
Tvoje ime: traim od Uzvienog ime-
na Tvoga, Gospodaru, podari mi Tvojim nurom
(svjetlou), udjeli mi ast u molbi prema Tebi
i ivot moga srca okrui Tvojim nurom, hvala
pripada Tebi Gospodaru, koji nas opkoli Tvojom
svjetlou, svjetlou istine sa svih strana, hva-
ljen da si, o moj dobri Stvoritelju! O moj dobri
Stvoritelju neka je hvala Tebi! Skrueno molim
te Gospodru da stignem do cilja putem istine.
O moj Gospodaru, sakupio si slavu Kurana i
meni si dao ast da prenosim svijetlost istine to
sam Ti uvijek zahvalan!
1
Hasan-aga Peki je bio neobino visokog

rasta, goleme fzike snage, to su veoma res-
pektovali i njegovi prijatelji i neprijatelji. U
1 Bajrak Hasan-age Pekog pronaao rahm. prof.
Hasan kapur, vii kustos Muzeja u Prijedoru.
Tekst je preveo Muhamedi Jakub-efendija imam
Demata Albanaca u Damiji Mnchen.
Faksimil teksta sa bajraka Hasan-age Pekog (bajrak se uva u
zaviajnom muzeju Prijedor)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
91
svakodnevnom komuniciranju sa prijatelji-
ma bio je odmjeren, pravian, lukav i mudar.
Pravinost i rodoljublje, kao i odanost prema
vjeri muslimanskoj, cijenio je kao posebnu
vrlinu ljutih Krajinika. U odreenim prili-
kama, u otporu prema Turcima ili Austrijan-
cima znao je pod svoj bajrak okupiti preko
12.000 ljudi, to je u ono vrijeme bila velika
sila. Glavna vodilja Hasan-age Pekog bila
je tenja za samostalnou Bosne. On gle-
dae kako da Herceg-Bosna do slobode i sa-
mostalnosti doe, a da ne padne ni u kande
Portine, ni u zamke vabske.
1
Nemiri, strah i uasi u dui
bonjakih prvaka, begova i aga
Najvei nemiri, strah i uas useli se u due
bosansko-hercegovakih prvaka, begova,
aga i kapetana godine 1827., kada u Bosnu iz
Beograda za vezira stie Abdurahman-paa.
On se domognu prvo Zvornika i tu prijeva-
rom domami sedam uglednih Bonjaka iz
Sarajeva i poodsjeca im glave. Ova strogost
od strane Abdurhaman-pae uticala je na
ostale prvake Bosne, te se povukoe i drae
to dalje od tog ukletog vezira.
Kako stoji u zapisima iz tog doba, vezir
se najvie okomi protiv Mostara i Travni-
ka. Mostar je nazivan hajduijem i buntov-
nikijem gnijezdom, te vezir u tom mjestu
poodsjeca 300 uglednih glava, a u Travniku
preko 200. Tako je Bosnom zavladao strah,
uas i nespokoj. Od svih bosanskih prvaka
toga doba najmudriji i najlukaviji bijae Ha-
san-aga Peki, koji se izuzetno vjeto provla-
io kroz sva ta burna vremena. Svoje lukav-
stvo posebno je iskazao kada je sa svojim po-
bratimom ostroakim kapetanom Husejn-
begom Beireviem i kapetanom iz Krupe
uspio ukloniti krvopiju sa vezirstva, te tako,
1828. godine, za novog vezira Bosne stie
Namik Ali-paa Moralija (porijeklom Grk),
koji bijae mnogo obazriviji od svoga pret-
hodnika. Meutim, kada taj Grk odlui za-
traiti da se u Bosni zavedu Sultan Mehme-
dove reforme, ponovo se uzbuni cijela Bosna
1 Prof. dr. Galib ljivo, nav. djelo, 296
i Hercegovina.
U toj Bosanskoj guvi najbolje se snala-
zio Hasan-aga Peki, koji do svoje smrti nije
mirovao.
Posljednjeg dana Ramazana, 1224. godi-
ne (novembra 1809.), Porta je uputila ferman
Halim Ibrahim-pai, bosanskim kadijama,
mubairu, kapidabai Abdullah-begu, muf-
tiji, ulemi, ajanima i kapetanima u kojem ih
je obavijestila da je Turska, po izbijanju rata
izmeu Francuske i Austrije ostala neutralna
i da austrijski dvor ima povjerenje u Portu.
Zato su granice izmeu dva carstva morale
biti neometane. Ali te su zahtjeve i dogovore
ubrzo prekrili ostroaki kapetan Beirevi
i Hasan-aga Peki, koji vre nasilje na gra-
nici, napadaju, a potom i zaposjedaju Ce-
tin-grad, Drenik i Vaganac. Opunomoeni
austrijski ministar, internucij baron tirmer,
je traio od Porte da se ovi krajevi odmah
vrate, a krivci nereda kazne. Od tada se da-
lje umnoavaju izgredi i ozbiljno kre odred-
be mirovnih ugovora iz 1739. godine, kojima
se Porta obavezala da e odravati mir i red
na granici. Zato je energino zahtijevala da
Bosanci vrate zauzeto austrijsko podruje, te
da se na takav nain ne rjeavaju pograni-
ni sporovi.
I poetkom ljeta 1814. godine nastala su
komeanja u Bosanskoj krajini. U Bihau su
se nali na okupu bihaki kapetan Rustem-
beg, zatim Mustaj-beg Bajbud, Topal-kape-
tan Kulenovi iz Vakufa i Hasan-aga iz Pe-
igrada, s ciljem da organizuju otpor protiv
bosanskog valije koji je od njih zahtijevao da
se ukljue u guenje pobune u Mostaru.
Kada se valija uvjerio da se neto na Kraji-
ni kuha, rijeio je da se s neposlunim kra-
jikim prvacima energino obrauna. Da bi
izbjegao krvoprolie, prvo je pokuao da ih
razjedini. Iskoristivi priliku dok je Hasan-
aga Peki bio odsutan iz Peigrada, uputio
je Rustembegu jednog mubaira (glasni-
ka) sa 150 ljudi i predloio mu da se odre-
kne saradnje sa pekim Hasan-agom, a on
e mu, zauzvrat, oprostiti dosadanje pona-
anje. Pokuaj valije da meu krajike prvake
ubaci razdor nije uspio. Odbili su njegov po-
ziv da se 14. juna 1815. godine pridrue tur-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
92
skim trupama i jer nisu htjeli da se ukljue u
guenje srpskog ustanka, uz poruku: da ne
mogu ratovati, jer im je zemlja u tekom sta-
nju uslijed gladi, a glad je posljedica dugogo-
dinjih ratovanja. Zemlja je iscrpljena, ostala
je bez stanovnitva, njena odbrambena snaga
je opala. Takve izgovore valija nije prihva-
tio, pa je nastavio slati prijetnje na Krajinu.
Okupljanje kapetana na
granici prema Austriji
Da bi se suprotstavili valiji, izloeni sve
eim njegovim pozivima i prijetnjama,
krajiki kapetani su poeli da se okupljaju na
granici prema Austriji. U tome su se poseb-
no isticali Rustembeg iz Bihaa, Kulenovi
iz Vakufa, Beirevii iz Ostroca, i Hasan_
aga iz Peigrada. Oni su pisali i susjednim
kapetanima i traili njihovu podrku, obra-
ali su se i Salihbegu u Gradiku sa zahtje-
vom da pridobije i novskog kapetana Ceria.
U to vrijeme u Bosanskom ejaletu proble-
mi su se umnoavali iz dana u dan. Izme-
u ostalih, kuga je po Bosni harala na sve
strane, a uz to je dugo trajala. Pojavila se
1813., a proirila 1814. i 1815. godine, da bi
tek u proljee 1815. godine poela jenjavati i
nestajati.
Od svih tih nevolja po Bosni, poseb-
no u Bosanskoj krajini, najveu glavobolju i
kugu za Tursku i Austriju zadavao je Ha-
san-aga Peki. Da bi se ovaj krajiki gazija
doveo u red i pamet, razmjenjivana su mnoga
pisma, protesti, fermani, diplomatske note i
pregovori izmeu predstavnika dva susjed-
na carstva. Na svaki protest, na svaku diplo-
matsku notu austrijskog konzula u Travniku,
bosanski valija je uzalud upuivao mubaire
u ljutu Krajinu sa zadatkom da Hasan-agu
vezanog sprovedu u Travnik.
U svojoj diplomatskoj noti od 20. janua-
ra 1816.godine austrijski Prokonzul Paulii
jo jednom zahtijeva od valije u Travniku da
intervenie na granici i tamo uspostavi red
i mir, a izgrede Hasan-age Pekog konano
jednom kazni. Na sve to valija odgovara Pa-
uliu da dobro poznaje i prilike na granici i
Hasan-agu, zna da je Porta vie puta traila
od valije i kajmakama (zastupnik vezira) da
kazne Hasan-aginu drskost, ali sve do sada
nije nita uinjeno. Na granicu je ponovo bio
upuen jedan mubair (glasnik, izaslanik),
ali ni on, kao ni prethodni, nije imao uspje-
ha. Valija je dobro znao da Hasan-aga ve
dvadeset godina nekanjeno rovari. Dao je
Panoramski pogled na staru kulu Peigrad
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
93
neku utjehu Pauliu da e i u ovom sluaju
postupiti po Portinoj naredbi: Hasan-agu i
njegove drugove udaljie sa granice!
I dok se pitanje nemira na austrijsko-tur-
skoj granici nalazilo u fazi rjeavanja, iskrsli
su novi problemi na drugim graninim di-
jelovima. Od posebnog znaaja bili su gra-
nini sporovi u zoni Duvna i Poitelja. Za-
povjednici tih graninih utvrda, pod prijet-
njom smrtne kazne, zabranili su osmanskim
podanicima da dolaze na granine pazare i
da prodaju stoku za klanje. U vezi s tim spo-
rovima, u svom pismu od 15. februara 1816.
godine, splitski general trai da kod turskih
vlasti intervenie prokonzul Paulia. Kon-
zulova intervencija, vjerovatno, nije uspjela,
dok su se granini nesporazumi i dalje gomi-
lali. Tako su iste godine, 20. maja, austrijski
podanici nasilno zauzeli selo inice i iz nje-
ga protjerali turske podanike. Na to selo, ra-
nije je, dok je postojala, svoje pravo polagala i
Dubrovaka Republika, ali je ono ipak ostalo
u granicama Bosanskog ejaleta.
I dalmatinski namjesnik, general Toma-
i, pisao je bosanskom valiji da je u dalma-
tinskim krajevima koji granie s Bosnom ot-
kriveno da austrijski pogranini komandanti
i zemljoposjednici veoma priljeno i na sva-
kojake naine pokuavaju da nagovore dal-
matinsko stanovnitvo na iseljavanje. ak
se takva propaganda irila i meu vojnici-
ma Austrijskog Carstva. Posebni emisari,
snabdjeveni prilinom svotom novca, nudili
su bogate darove, kako bi pridobili to vei
broj porodica za iseljavanje, a esto napadali
i predstavnike austrijskih vlasti kao i pogra-
nine organe. To se kosilo s nastojanjem dva
velika carstva da sauvaju dobrosusjedske
odnose, koji su, inae, bili stabilni na cijelom
graninom podruju. Izuzetak je bio jedino
nepokoreni Hasan-aga Peki, kako je staja-
lo u jednom izvjetaju upuenom valiji.
1
Ha-
san-aga Peki je bio tvrd kamen mea i za
Austriju i za bosanskog namjesnika u Trav-
niku. esto je upadao na austrijsko podru-
je i prihvatao austrijske dezertere, pruao im
zatitu i utoite, a oni su, zauzvrat, izvra-
1 Dr. Galib ljivo, nav. djelo, 79 - 85
vali njegova nareenja. To im nije bilo teko
jer su dobro poznavali teren, austrijsku vlast
i stanje na graninom koridoru. Tako je Pa-
uli pisao 30. juna 1816. godine da bosanski
valija nije nita preduzeo protiv Hasan-age,
iako mu je Porta uputila vie pisama u vezi sa
njim; tavie, on se ponaao jo drskije. I kad
je Sulejman-paa, kako pie dr. Galib ljivo,
naredio kapetanu Beireviu i Rustem-begu
da mu dovedu Hasan-agu ivog ili mrtvog u
Travnik, Hasan-aga je na to podrugljivo od-
govorio da valija ipak eli vidjeti onoga ko
je sposoban da za njega neto uini.
2
Nakon
toga Pauli je zakljuio da i bosanska vlada
moda eli odrati stanje koje odraava Ha-
san-aga. Na bosanskoj strani procjenjivalo se
da bi taj vjeiti buntovnik sa svojim prista-
ama mogao igrati vanu ulogu, ukoliko bi
dolo do rata izmeu Austrije i Turske
Da bi pokazao svoju mo i snagu, Ha-
san-aga je, u martu 1816. godine, upao na
austrijsko podruje i orobio 30 grla krupne
i sitne stoke. Stradala su, pritom, i dva u-
vara granice: jedan je ubijen, a drugi smrtno
ranjen. Prokonzul Pauli je protestovao kod
valije i zahtijevao da se vrati ukradena stoka
i da se Hasan-aga konano ve jednom uda-
lji sa granice. Na to mu je valija odgovorio da
on prijateljski suosjea sa njim, uz napomenu
da su stvari u Bosni mnogo sloenije, te da
ih on ne moe sam rijeiti. Ipak je obeao da
e preduzeti sve to moe kako bi osigurao
mir. Kao dokaz te svoje spremnosti naveo je
injenicu da na zidinama grada ve visi pet
glava onih koji su izazivali nerede na grani-
ci. Bila je istina da je Kaftan-aga prije pet-
naest dana otiao u Ostroac i Biha, pa se
moglo oekivati da e poslije njegove istrage
biti novih pet glava nataknuto na kolac. Ali
Hasan-aga nije mario za sve to. U septem-
bru 1816. godine, on je sa svojom druinom
ponovo harao na austrijskoj teritoriji i sve je
dalje bilo kao i ranije: Pauli je protestovao,
a valija uvjeravao u Portine dobre elje da se
odre dobrosusjedski odnosi i prijetio Ha-
san-agi i njegovoj druini.
2 Dr. Galib ljivo, nav. djelo, 86
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
94
Valija alje mubaire na Krajinu
Na sve prijetnje, na sve poruke i mol-
be koje je valija slao na Krajinu i krajikim
kapetanima, a posebno Hasan-agi Pekom,
krajiki kapetani su vezirske bujurldije esto
vraali po tatarinu, na sredini probuene da
im se jazija ne oteti, uz poruku: Eto, dobro
smo je prouili i vraamo je svijetlom veziru
uplju da je bez bihuzurluka natakne na neku
stvar! I Austrijski konzul u Travniku Pau-
li u jednom svom pismu kae: naredbe ve-
zirove i moje protestne note vraali su nazad
uz pogrdne poruke i prijetnje.
Pauli je vjerovao valiji i zahvalio mu na
spremnosti da okona Hasan-agino bezvla-
e na granici, a vladi u Be je pisao da vali-
ja od svog dolaska u Bosnu neprestano pre-
duzima mjere da zavede red. Uvijek je pri-
mao austrijske proteste i traio od predstav-
nika vlasti, na ijem se terenu dogodio iz-
gred, da udovolji zahtjevima iz protesta, te
slao mubaire na mjesto dogaaja. U svom
pismu od 30. septembra 1816. godine Pauli
o tome pie: Ja i sam vidim u kakvo je alo-
sno stanje krajnje nedisciplinovanosti odne-
davno ponovo zapao itav ovostrani distrikt
izmeu Vrbasa i nae granice. Prilikom sva-
ke moje albe upuene njemu (valiji) bilo za
hvatanje Hasnage Pekog ili naih dezertera
koji su se kod njega sklonili i njihovog izru-
enja nama, za vraanje ili nadoknadu doba-
ra otetih od naih podanika u toj zemlji, on
je dosad uvijek upuivao mubaira za muba-
irom sa bespogovornim strogim zapovjeti-
ma i prijetnjama, a uz njih je slao dotinim
kapetanima i moje sopstvene albe koje sam
mu u vezi s tim dostavljao. Ali ti buntovnici,
nezadovoljni time, otkazali su dunu poslu-
nost i njemu kao i svim njegovim prethod-
nicima dosad, mubairima koji su dolazili
kod njih, cijepali su njegove naredbe i moje
protestne note, pa ih tjerali nazad uz pogrd-
ne rijei i prijetnje: sada ak javno pokazuju
da e podii otvorenu pobunu protiv njega i
pri tom sasvim glasno prijete da e i njega i
njegove sinove protjerati iz Bosne, a potom i
mene. to se tie tih prijetnji, ja ih neu uzi-
mati k srcu ma koliko one bile uvredljive i za
moj previnji dvor i za mene. To su prijetnje
nerazumnih ljudi, pa u sluaju da se ti bun-
tovnici ipak toliko zaborave i da neoekivano
odista dou u Travnik, paa e umjeti da me
zatiti od njih, ili da me za svaki sluaj pri-
je toga skloni na sigurno mjesto. Uostalom,
on je o svim tim prilikama opirno obavije-
stio svoj dvor i sada oekuje sultanove nared-
be: da li e mu biti dozvoljeno da upotrijebi
trupe protiv tih pobunjenika da bi ih silom
primorao na predaju i potom kaznio po za-
sluzi. Ukoliko mu stigne takva jedna nared-
ba, kakvu on eli i kakvoj se nada, on e ve-
oma lahko uspjeti da te buntovnike natjera
na bjekstvo i time svome imenu na obje stra-
ne ovdje na strah, kod nas na ljubav i pa-
nju prema sebi umjeti da ostavi sjeanje
koje se nee brzo ugasiti. Dotle pak ne moe
nita uiniti i zasad mora ostati strpljiv. Po-
vjeravajui mi to prijateljski da bi me bar do-
nekle umirilo, u isti mah me je srdano za-
molio da svoj dvor previnji dvor i sa svoje
strane navede Visoku Portu da te buntovni-
ke primjerno kazni. Neophodno je preduzi-
mati sve to je moguno da se postignu e-
ljeni mir i red na tim granicama. Potrebno
je da jo osobito napomenem da su kapetan
Beirevi u Ostrocu, potom Kulenovi i ka-
petan Ceri u Novom, sada najugledniji po-
bunjenici i naruioci mira koji naroito po-
dravaju Hasan-agu Pekog u njegovim iz-
gredima, a naim dezerterima i razbojnici-
ma sa obje strane pruaju sklonite i posebnu
zatitu. Nasuprot njima hou sada s potova-
njem da pomenem Rustem-bega u Bihau,
poto je on prije izvjesnog vremena sasvim
promjenio svoje dranje i upravo zbog tog se
sada nalazi u krvnom neprijateljstvu sa onim
drugima. Uostalom, on (valija) me moli da
vodim rauna o tome da ono to mi je otkrio
u prijateljskom povjerenju ne doe prije vre-
mena do uiju buntovnika, pa stoga treba sve
uvati u najveoj tajnosti.
1

U vremenu sukoba nastao je veliki razdor
izmeu bihakog kapetana s jedne strane i
kapetana Ostroca s kapetanom iz Ostro-
vice-Vakufa sa druge. Naime, kad su kape-
tani nedavno (KADA) dobili valijin nalog
1 Dr. Galib ljivo, Nav. djelo, 87
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
95
da moraju postupiti po sultanovom fermanu
i predati valiji Hasan-agu Pekog, ivog ili
mrtvog, njegovu druinu pohvatati, austrij-
ske dezertere predati austrijskim vlastima, a
turske podanike udaljiti sa granice, oni su se
podijelili i estoko potukli. Bihaki kapetan
se nije dvoumio u tome da li e ispuniti va-
lijin nalog, ali su ga druga dvojica kapeta-
na sprijeila, zbog ega je dolo do oruane
borbe: okraj je bio tako krvav da je na obje
strane izginulo 500 ljudi. Valija nije mogao
intervenisati, jer nije imao dovoljno snaga, a
Pauli se nadao da e se oni u meusobnim
krvavim obraunima iscrpsti i da e valiji biti
potom lake da ih pokori. Valija je obavije-
stio Portu o tim dogaajima, oekujui da-
lja uputstva.
U ovom periodu nemiri su se pojavili i na
drugim stranama Bosanskog ejaleta. Usljed
meusobnih sukoba, u septembru 1816. go-
dine, gotovo cijeli juni i zapadni dio Bosne,
tj. predio izmeu Vrbasa i Neretve i austrij-
ske granice, bio je pod orujem. Bosna je bila
krajnje podijeljena. U tom smislu, izdvojile
su se tri grupe. U prvoj grupi vodila se bor-
ba izmeu bihakog kapetana Rustem-bega
s jedne i Kulenovia, Beirevia i Ceria (tj.
kapetana iz Ostroca, Ostovice-Vakufa i
Novog) s druge strane. Jedni drugim pali-
li su imanja, unitavali imovinu, napadali na
ivot. U drugoj grupi dolo je do sukoba iz-
meu ajana iz Duvna i Poitelja s jedne i sto-
lakog ajana druge strane. Uvuena u sukob,
na tom prostoru spaljena su 42 sela i naselja.
Ratna srea u ovom sukobu bila je naklonje-
na stolakom ajanu. U treoj grupi bili su su-
kobi u Banjaluci, koji su najvie pogaali Su-
lejman-pau, jer je u njih bio umjean njegov
sin. U sukobu su bili banjaluki kapetan i ba-
njaluki muselim Muhamed-beg, valijin sin.
Na stranu banjalukog kapetana stavio se
Hasan-aga Peki i poslao mu u pomo odred
od 100 ljudi, koje je predvodio njegov sin. U
pohodu prema Banja Luci, Hasan-agini ljudi
pljakali su imanja valijinih pristalica. Mu-
selim se zatvorio u tvravu branei se te-
kom artiljerijom. Kad je 28. septembra 1826.
uvee stigla vijest o tome u Travnik, valija je
naredio ehaji Mustafa-pai, svom najstari-
jem sinu, da odmah pohita u pomo svom
bratu muselimu sa 100 ljudi i da ga milom ili
silom oslobodi opsade. ehaja je uspio da iz-
vri oevu zapovijest, sredio je stanje u Ba-
njaluci, uglavnom zahvaljujui injenici to u
sukob nisu uli kozaraki, prijedorski i du-
biki kapetani, koji nisu eljeli da budu na
Ruine kule Hasan-age Pekog
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
96
strani razularene vojske, sastavljene od pri-
stalica Hasan-age Pekog i kapetana Beire-
via, Kulenovia i Ceria. Meutim, valijini
protivnici su se surovo obraunali s valijinim
pristalicama: ubili su petoricu najbogatijih
banjalukih begova, a ostalima opljakali
kue i razvukli imovinu. Tada su stigli kape-
tani iz Kozarca, Prijedora i Dubice, sprijei-
li dalje krvoprolie i posluili kao posrednici
meu zavaenim stranama. Vojnici su uda-
ljeni iz Krajine, a muselim (zastupnik pae),
poto je osloboen, 6. oktobra 1816. godine
stie u Travnik. Tako su obje strane vjero-
vale da su izvojevale pobjedu: valija zato to
je spasio sina, a banjaluki kapetan zato to
nije priznao vlast nad sobom, posebno ne iz
valijine kue.
Sultan izdaje ferman o
kanjavanju Hasan-age Pekog
U tim meusobnim borbama bosanskih,
posebno krajikih kapetana i prvaka, iscrplji-
vala se snaga Bosanskog ejaleta. Sulejman-
paa nije uspijevao da provinciju dovede u
red, a Porta nije nalazila za potrebu da ga
smijeni. Takvi odnosi valije na jednoj i kape-
tana i ostalih prvaka u Bosni na drugoj stra-
ni, silno su zabrinjavali i uznemiravali Au-
striju. Zbog toga je austrijski konzul Simb-
en, posebnom notom od 9. 12. 1817. godi-
ne, pokuao da dobije pismenu potvrdu od
valije u kojoj bi priznao da nije u stanju us-
postaviti red u Bosni. U toj noti naveo je po-
naanje i prijestupe Hasan-age Pekog, koji
je titio austrijske bjegunce, zloince svih vr-
sta, pljakae i falsifkatore. Poto je za njega
Porta ve izdala ferman o kanjavanju, Sim-
ben je od valije traio pismeno izjanjenje
o svojim daljim namjerama kako bi se na-
vodno i sam opravdao kod svoje vlade. Vali-
ja je uoio da Simben suvie naglaava nje-
govu odgovornost u svemu to se deava na
granici, pa mu je odgovorio da i on smatra
Hasan-agu Pekog krivim, ali ne samo zato
to je to Porta zakljuila ili to je austrijski
konzul neposredno upuivao albe na nje-
ga, nego prvenstveno zato to je sam uvje-
ren u to. Konzul je naglasio da Hasan-aga
uiva podrku ostrokog kapetana Beirevi-
a, koji se takoe smatra odmetnikom, da se
Hasan-agin sin nalazi u Ostrocu, da za vri-
jeme Sulejman-pae uprave, (pa i uprave nje-
govih prethodnika) Beirevi nije nijednom
doao na vijeanje kapetana, da kod naroda
razvija duh otpora prema pretpostavljenima,
da podstrekava pogranine izgrede itd.
I Austrijska strana je doprinosila da se spo-
rovi umnoavaju. Jedan glasnik austrijskog
konzulata iz Travnika obavijestio je konzula
da se u ostrokoj kapetaniji dogodio vei broj
ispada, na to je austrijska strana odgovorila
odmazdom. Glasnik je o tom dogaaju sa-
znao u Banjaluci, a konzulu objasnio da je
Hasan-aga opet upao na hrvatsku teritoriju,
da je njegova banda zapalila nekoliko sela,
pa je zato i uslijedio austrijski protivudar: hr-
vatski graniari su napali Hasan-agu u nje-
govom ardaku. Kako je ta vijest brzo pro-
la u Travniku, Simben je pokuao da se u
tome raspita na bosanskom divhanu. Poslao
je autanta Atanackovia, kojem je reeno
da ih kozaraki kapetan Mustaj-beg jo nije
izvijestio o dogaaju, iako mu je to bila du-
nost, te prema tome ni oni ne znaju o emu
se radi. Bosanska strana je odmah prijavila
kajmakamu ovaj sluaj. Prema Prijavi, u noi
izmeu 25. i 26. februara 1818. godine, gra-
niarski vojnici, koji su se nalazili u rovovi-
ma, (a komandovao im je pukovnik Vinji),
poeli su na znak trube pucati iz puke i to-
pova bez povoda s turske strane. Tom pri-
likom su poginuli Mustaj-beg, buljubaa i
etiri muslimana, a ranjeno je dvadeset lica.
Graniari su tjerali Bosance sve do Zavalje,
do potoka Klokot i oteli im 20 konja, vie od
100 komada sitne stoke, 100 tovara kukuru-
za i ak poskidali i odjeu sa poginulih.
Meutim, taj su dogaaj neto drukije
opisale pogranine vlasti Vojne krajine. Su-
kob se, prema, njima, odigrao 2. marta 1818.
na pazaru u Zavalji, a izazvali su ga Tur-
ci koji su doli na Pazar, naoruani i osio-
ni, ometali trgovinu i ponaali se izaziva-
ki. Na to je austrijski zapovjednik, pukovnik
Ljubibrati dao znak doboaru da zabubnja
na uzbunu, na to se sakupila vojska. Turci
su odmah zapucali i u toj pucnjavi ubili jed-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
97
nog austrijskog doasnika (serean), a dvoji-
cu vojnika ranili. Potom je pukovnik pozvao
bihakog kapetana na razgovor da bi zajed-
niki izgladili spor, na to je bihaki kapetan
pristao, mada je u poetku odbio. On je izja-
vio pukovniku da je ovaj neprijateljski in iz-
vren bez njegovog znanja, pa je obeao da e
izvriti uviaj. S obzirom na to da je grani-
arska vojska krenula u potjeru za Krajinici-
ma, kada je opljakano 10 - 20 komada sto-
ke. Austrijska strana je uvidjela teinu spo-
ra i tete, a turska uveavala, tvrdei da je
opljakano stotinu komada stoke.
Narod u Bosni nije bio
zadovoljan ni s jednim vezirom
Valija u Travniku za stvaranje ovih izgre-
da na granici ne prihvata prigovor kapeta-
na koji su okrivljeni, nego ih naziva grubim
Bonjacima, a konzularnom autantu Ata-
nackoviu obeaje da e se to rjeavati 23.
juna 1818., na skuptini kapetana koje je po-
zvao u Travnik, uz strogu naredbu da moraju
doi. Na skuptinu je pozvao i Simbena, au-
strijskog konzula. Od bosanskog valije kon-
zul je traio slijedee:
1. Da se sa granice udalje svi koji narua-
vaju sigurnost i red, posebno Hasan-aga Pe-
ki; 2. da se podmiri teta uinjena u Kruko-
vai; 3. da se nadoknadi teta koju je poinio
banjaluki kapetan austrijskim podanicima
kad su pravili patau (rakiju patoku) i to da
se namiri iz kapetanove zaostavtine; 4. da
se ispita napad na carinski ured u Vojniu i
namiri teta. Potom je konzul predoio va-
liji sve fermane, bujurldije i tahirate koji se
odnose na spomenute predmete, a koje mu
je ostavio Sulejman-paa. Vezir je izjavio da
ne moe ulaziti u sve pojedinosti, da e se,
inae, starati za red i mir na granici, ali da
nee preuzeti nerijeene predmete iz vreme-
na prethodnog vezira. On zna da narod u
Bosni nije bio zadovoljan nijednim vezirom
do sada, ali to njega nee sprijeiti da ne rje-
ava sporove po pravdi.
U to vrijeme su se pogorali meunarodni
odnosi, pa su u vezi s tim kolale razne vijesti.
Izmeu ostalog, govorilo se da su se pogora-
li odnosi izmeu Rusije i Turske, te da je au-
strijski dvor stao na rusku stranu, pa je jedan
korpus na turskoj granici stavljen u priprav-
nost. Ove vijesti su uznemiravale krajiko
stanovnitvo i poveavale nezadovoljstvo ne-
zadovoljstvo prema susjednoj Carevini. Sto-
ga je Mustafa-paa odrao u Novom (Bos.
Novom) sastanak sa krajikim kapetanima,
na kojem se vijealo o prilikama na granici.
Na veliko iznenaenje prisutnih, na tom sa-
stanku pojavio se i uveni Hasan-aga Peki,
sa druinom od 500 ljutih Krajinika, mu-
slimana i kranjana, kojeg je, bez obzira na
sve, u Novi pozvao Mustafa-paa. Na tom
skupu Hasan-agi nije prijetila nikakva opa-
snost, jer je imao veu druinu od Musta-
fa-paine, koji se na tom skupu osjeao kao
zarobljenik Hasan-aginih ljudi, te u Novom
nije mogao ostvariti planove koje je ostvario
u Prijedoru i Starom Majdanu. Odluio je da
ode u Biha, da tamo sredi stanje, a Hasan-
agi odobrio da se vrati u Pe (igrad), s tim da
mu se, svakako, pridrui u Bihau, 19. avgu-
sta 1820. godine.
Na sve diplomatske note i proteste upui-
vane Mustafa-pai od strane austrijskog kon-
zula Simbena, da se Vojna krajina oslobodi
od pljakaa i svih drugih zlikovaca, (kao
i da se uklone njihovi zatitnici Hasan-aga
Peki, Suljo Rizvi i Mahmut-aga ati), on
je sam sebe tjeio rijeima: Turci imaju obi-
aj da gone Hasan-agu kolima (bez urbe), a
on je ve u mojim kolima!
Meutim, izmeu javnih izjava i stvar-
nog stanja bila je velika razlika. Naime, kon-
zul je preko svojih uhoda koji su se nalazi-
li u Mustafa-painom krugu bio obavijeten
da nema ni govora o likvidiranju ili hape-
nju turskih monika, nego samo o tome da
ih Mustafa-paa udalji sa granice to bez-
bolnije. Na primjer, Hasan-agu e pokuati
da udalji sa granice tako to e mu predlo-
iti da bude kod njega buljubaa, i dati mu
ifuk sa 20 podanika u kraju oko Skoplja.
Ali ni taj pokuaj nee biti izvodljiv zato to
Hasan-aga ne smatra da je bilo za to kriv.
Koje su to moje grijeke, ko su zloinci, ko
su tuitelji, neka dou i kau mi u lice, neka
pokau svjedoanstva kojima mogu dokaza-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
98
ti moju krivicu, neka se nae bilo ko da bi
mogao potvrditi da sam uestvovao u plja-
kanju aura, siktao je Hasan-aga Peki pred
Mustafa-paom.
U tako buntovnoj i hirovitoj Bosni, kraji-
ki kapetani su se sjedinjavali, svaali i meu-
sobno optuivali, pa ak, (kako smo istakli),
meusobno vodili prave male ratove. To je
slabilo njihovu mo i inilo ih lahkim plije-
nom i valije i austrijskih uhoda. Tek na poziv
Delal-pae, Mustafa-paa je uspio da skupi
i opremi vojsku i krene na Crnu Goru, 26.
novembra 1820. godine, sa dvije hiljade lju-
di, uglavnom spahijske vojske iz svog san-
daka, kojoj se prikljuio i Hasan-aga Peki.
Za uspjeno ratovanje i iskazanu veliku hra-
brost u Crnoj Gori, kako se ulo, Hasan-aga
Peki je posebno odlikovan ukrasnim oru-
jem. Govorilo se da e bosanski valija odo-
briti Hasan-agi Pekom napad na Cetingrad
i da e dobiti rang pae. Ostvarile su se tvrd-
nje hrvatskih graniara da se Hasan-aga, po
povratku iz Crne Gore, ponaao na granici
kako je htio, zato to je imao podrku svih
valija: on je mogao biti veoma koristan uko-
liko doe do rata!
Ni jedan krajiki kapetan ni na kakve va-
lijine nagovore nije elio imati Hasan-agu
Pekog za svoga neprijatelja. Posebno je isti-
cana njegova hrabrost i odvanost u boju sa
Crnogorcima. ak su kapetani Krajine obe-
ali veziru dati po 20 kesa ako obustavi sve
napade na Hasan-agu koje je poduzimao na
zahtjev konzula Simbena. to se tie Ha-
san-age, on zaista nije mario za optube koje
su protiv njega podnoene. vrsto prijatelj-
stvo sa bihakim kapetanom i agama pet
tvrava: Pei, turlia, Velike Kladue, To-
dorova i Podzvizda davali su mu moralnu i
materijalnu podrku. Oholost ovih aga bila
je sada na vrhuncu, pa su o Porti govorili s
potpunim omalovaavanjem.
Svoj davnanji plan da osvoji Cetingrad,
Hasan-aga Peki ostvario je uz pomo ka-
petana Bihaa, Vakufa, Kljua, Dubice, Pri-
jedora i Buima. I dok su austrijski konzu-
li protestovali, a vezir obeavao da e srediti
stanje na granici, dotle je Hasan-aga Peki
bezobzirno upadao na susjedna podruja.
Hasan-aga Peki u ustanku
Husein-bega Gradaevia
Buntovna, razjedinjena i ljuta kao razva-
ljeno gnijezdo strljenova - Krajina uini
granicu izmeu Turske i Austrije jo nesi-
gurnijom. Buntovni i nemirni Hasa-aga Pe-
ki bio je za Austrijance trn u oku, te su od
Porte traili da sami uhvate i kazne tog ne-
mirnog starca, koji je u tim vremenima ne-
mirne Bosne predstavljao pravu tiraniju svo-
jim protivnicima. Porta u sutini nije marila
za buntovno dranje bosanskih kapetana, ali
je njen tadanji stav proizlazio iz stalnih tu-
bi austrijskog internuncija.
U tim hirovitim i nemirnim bosanskim
vremenima poeo je i uveni bosanski usta-
nak protiv Turskog Carstva, pokret za sa-
mostalnost Bosne i Hercegovine. Na sastan-
ku u Tuzli bosanski prvaci izabrae za vou
ustanka mlaanog kapetana od pitomog
grada Gradaca u ravnoj Posavini Huse-
in-bega Gradaevia. Po Bosni se razlije-
tae glasnici da se sakuplja bosanska vojska
pod bajrak Zmaja od Bosne.U tu bosansku
gungulu i bunu ue i starina Hasan-aga.
im je voa pokreta, gradaaki kapetan
Husein-beg, poslao svoga glasnika starom
Hasan-agi, ovaj stari i iskusni ratnik. u du-
bokoj ivotnoj dobi podigao je svoje Kraji-
nike i na svome konju. uvenom Lastavici sa
dvadeset hiljada ljutih Krajinika otiao pod
bajrak Zmaja od Bosne. I kao to se nekad
hrabro borio protiv Austrijanaca, tako je i
sada svojom sabljom razgonio Turkue. Sta-
rac je mislio da e se sada konano ostvari-
ti njegov san o bosanskoj samostalnosti. Ra-
dovala ga je golema hrabrost mladog Huse-
in-bega Gradaevia, koji je besprimjernom
hrabrou vodio bosanske ustanike.
Ali i pored golemog poraza turske vojske,
stara bosanska nesloga i zavist bosanskih i
posebno hercegovakih begova i aga upropa-
stie i te bosanske ideale. Lukave Osmanli-
je, svojim spletkama, rastoie bosansko je-
dinstvo, raspri se bosanska vojska, a mladi
voa Pokreta povrati se nakon poraza kod
Sarajeva u svoju ravnu Posavinu da predah-
ne u svome orlovskom zamku u Gradacu jo
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
99
koji dan, a onda ode tuno u Kaure preko
Save da vie nikada ne sjedne na Seir-ar-
dak svoje bijele kule i pogleda uz svoju rav-
nu Posavinu.
Stari Hasan-aga, skrhan stvarnou i
ogoren porazom, vrati se u svoj Peigrad i
vrsto opasa kulu vjernim Krajinicima, ku-
nui hercegovake prvake i tuzlanskog kape-
tana zbog izdaje. I tako Hasan-aga Peki, uz
pratnju turskih askera stie u Stambol, gdje
mu u hanu na Atmejdanu odredie odaju. U
drugom malo daljem hanu, bio je smjeten
Zmaj od Bosne Husein-kapetan Grada-
evi. Strae turskog askera starale se da ne
doznaju jedan za drugog.
Veliki vezir je poelio da ga vidi. I jednog
dana odvedoe ga Velikom veziru. Vezir mu
ukaza posebnu poast. Nakon ibuka i kahve
rastade se s njim prijateljski. Idui od hana
pozli Hasan-agi i stari gorostas pade u odaji
hana da se vie nikada ne podigne.
1

Hasan-aga Peki je prkosni i ponosni
Krajinik, koji je iskazivao prkos prema sve-
mu to je strano, a osobito prema vlasti oku-
patora, bilo turskog ili austrijskog, silan po-
nos naeg ovjeka, koji samo Boga na nebe-
sima tuje, koji mu daje osjeaj u vlastitu sna-
gu i pravinost, to se da zakljuiti iz poruka
sa bajraka Hasanage Pekog.
Trule Otomanske Imperije, koja u ago-
niji zavodi reformatorske mjere, ne bi li se
spasilo to se spasiti moe, natjerala je Bo-
njake Krajinike, begovskog roda i sirotinju
da na svoju ruku vodi ratove i bune, okreu-
i se protiv propisa sultanova namjesnika u
Travniku. Vezir jednakom mrnjom mrzi
1 Husein A. ehi, Kronika s onu stranu Vojne Kra-
jine, Glasnik XI-XII, Sarajevo,1968., 512 - 519
i ovu zemlju i njene ljude kako je to ostalo
u zapamenjima i povijesnim listinama trav-
nikog vezira Ibrahim Hilmi-pae.
Sve su to Krajinici pod bajrakom Hasan-
age Pekog inili iz uvjerenja da su svoji na
svome, a da su turkue obini doljaci, da-
kle osvajai. Prema tome, ljuti Krajinici nisu
htjeli ni Turke ni Austrijance. Oni su traili
svoju vlast. Njihova je tragika u njihovoj ne-
slozi i u maloj moi, koja pada pod noge ko-
njice i tirana koje alje sultan da smire Bo-
snu, te uljive Bosance to se busaju u prsa o
svome junatvu.
Hasan-aga Peki i njegovi Krajinici izli-
jevali su silnu ljubav prema Bosni, prema
njenoj samostalnosti. To je na najljepi nain
iskazao Husein Ahmeda ehi u istoimenoj
pjesmi, koju je napisao 1934. godine.
ume zlatna ita niz dolove tihe,
Hrastove ume miriu svjeinom,
Po brijeju divnom drumovi se niu
I nestaju tamo za steom planinom.
Serhat bajni uti, niz drum eta ide,
A pred etom junak, stasit ko hrast stari,
Vilen mu je konjic, dolama mu zlatna,
A za pasom ree puka i handari.
Poznaju ga gora i dolovi ravni,
U palanci svakoj o njemu se zbori,
I padiah moni u Stambolu uti
Kad kuburom ljutom na Krajini zbori.
O veziru tamo u Travniku ravnu
Nije htio uti sa Krajine aga,
apatom su svuda zborili Krajinom:
- Eto drumom ide gordi Hasan-aga! -

GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
100
RUSMIR DJEDOVI
O
D NAJSTARIJIH vremena naselja da-
nanje opine Doboj Istok pripadala
su administrativno-politikoj upravi,
ije je sjedite bilo u gradu Graanici. Radi
se o Graanikom kadiluku, zatim kotaru i
na kraju srezu, koji je priblino obuhvatao
teritoriju izmeu rijeke Tinje na istoku i Bo-
sne na zapadu, Spree na jugu i vrhova Tre-
bave na sjeveru.
Poslije 1929. godine granice sreza mije-
njale su se nekoliko puta, zavisno od poli-
tikih prilika i promjena unutranjeg ustroj-
stva zemlje. U skladu s tim mijenjale su se i
granice opinskih atara unutar srezova. Na
isti nain mijenjalo se i uspostavljalo unu-
tranje ustrojstvo islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini. Podruja pojedinih demata
ili imamata uglavnom su se poklapala sa ad-
ministrativnim granicama jedne ili vie op-
ina sa dominantno muslimanskim stanov-
nitvom. Tokom tridesetih godina 20. stolje-
a na podruju dananje opine Doboj Istok
bilo je nekoliko imamata odnosno demata,
koji su obuhvatali naselja dananje opine
Doboj Istok i pripadali Sreskom vakufsko-
mearifskom povjerenstvu Graanica.
Krajem dvadesetih godina prolog stoljea
uvede se postupno posebni slubenici koji su
vodili matine poslove za stanovnike islam-
ske vjere koji su se nazivaju imami-matiari.
Podruje jednog imama-matiara obuhvata-
lo je po nekoliko susjednih naselja i esto se
poklapalo sa podrujem jednog imamata.
Na osnovu jednog zakona iz 1927. godi-
ne i sporazuma Ministarstva vjera i Vakuf-
sko-mearifskog sabora, uvodi se voenje tzv.
domovnica, te matica roenih, vjenanih i
umrlih muslimana Bosne i Hercegovine.
Prema matinim knjigama koje su tada
uspostavljene, naselja dananje opine Doboj
Istok grupisana su na sljedea matina po-
druja: podruje Brijesnice i Stjepan Polja
vodio je imam-matiar hafz Idriz ef. Ome-
ragi, podruje Klokotnice, Stani Rijeke i
Svijetlie imam-matiar Sulejman ef. Babi,
podruje Lukavice (koja je obuhvatala i da-
nanje naselje Lukavica Rijeka) imam-mati-
ar hafz Mehmed ef. Devedi, dok je nase-
lja koja se naslanjaju na dananju opinu Do-
boj Istok - Sjeninu, Grapsku Tursku, Bule-
ti i Poturice (danas Porjeje) vodio imam-
Prilog poznavanju kulturnih,
vjerskih i kolskih prilika na
podruju dananje opine Doboj
Istok tokom tridesetih godina 20.
stoljea
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
101
matiar Ibrahim ef. Bai.
Neki od navedenih imama-matiara u
odreenim periodima spominju se i kao
imami pojedinih damija u naseljima dana-
nje opine Doboj Istok. Tako je Sulejman
ef. Babi bio imam damije u Klokotnici,
a Ibrahim ef. Bai imam jedne od dami-
ja u Sjenini. Hafz Idriz ef. Omeragi (roen
1887. godine u Donjem Vakufu, Osman ka-
petanovu medresu u Graanici zavrio 1910.
godine), obavljao je dunosti mualima, ima-
ma i imama-matiara u Brijesnici, Stjepan
Polju, Klokotnici i susjednim naseljima, oko
Prvog svjetskog bio je vjerouitelj u Narod-
noj osnovnoj koli u Grapskoj. Inae, hafz
Idriz Omeragi potie iz poznate donjova-
kufske sahadijske porodice, a tim zana-
tom su se bavili njegov otac Sulejman i brat.
Umro je 1945. godine.
Kod potomaka hafza Idriza ef. Omera-
gia, koji danas ive u Tuzli, ostala je doku-
mentacija iz koje se moe sagledati djelokrug
rada imama-matiara. U toj dokumentaci-
ji nalazi se vei broj raznih dokumenata, od
kojih su neki znatno oteeni. Najee su to
isprave o roenju, vjenanju ili smrti stanov-
nika Brijesnice, Klokotnice i susjednih na-
selja. Ima i odreeni broj tzv. Ilmi-habera,
potvrda koje imam-matiar izdaje kao do-
kaz da odreeno lice nema nikakvih zapre-
ka za vjenanje. Tu su i iskazi o vojnim ob-
veznicima kao i isprave iz raznih segmenata
vjersko-prosvjetnog ivota muslimana nave-
denih naselja. U njima se mogu nai mno-
gi zanimljivi detalji, ne samo o vjerskim, ve
i o demografskim i opekulturnim prilika-
ma kako na podruju dananje opine Doboj
Istok, tako i u irem okruenju.
Nekoliko sauvanih dokumenata iz 1932.
i 1934. godine, na primjer, koji se nalaze u
ostavtini govori hafza Idriza ef. Omeragi-
a, govore o znaaju poznatog Gazi Husrev-
begovog vakufa za muslimansko stanovni-
tvo i ustanove Islamske zajednice Bosne i
Hercegovine. U njima nalazimo zanimljive
podatke o vremenu i atmosferi koja je vlada-
la pri organizovanju proslave povodom eti-
ristote godinjice Gazi Husrev-begovog va-
kufa, 1932. godine, povodom koje je izala i
poznata Spomenica....
Ulema medlis u Sarajevu je 1932. godine
uputio dopis muftijstvima, sreskim mearif-
skim povjerenstvima i samostalnim dema-
tima irom Bosne i Hercegovine, pa i de-
matu u Brijesnici, u kojem izmeu ostalog
stoji:
Svaka kulturna zajednica uva uspome-
nu na svoje ljude, koji iz ljubavi i plemenitih
pobuda, stvorie trajna djela za materijalni i
duhovni napredak zajednice.... I mi,...treba
da slijedimo primjere drugih kulturnih sre-
dina i da proslavljamo uspomenu na one nae
pretke koji nas zaduie svojim velikim dje-
lima kojima se mi i danas moemo da pono-
simo....Prije etiri stotine godina Gazi Hu-
srev-beg kao carski namjesnik, doe u nae
krajeve i svojim dinovskim naporima od
obine kasabe, stvori...nae eher Sarajevo...
Kruna ovoj graevnoj djelatnosti je Begova
damija koja je i danas, poslije etiri stotine
godina, ponos i cvijet eher Sarajeva.
Da bi eher Sarajevo uinio i trgovakim
centrom Gazi Husrev-beg gradi bezistan sa
glasovitim Talihanom nekom vrstom trgo-
vake berze, podie hanove i gradi nekoliko
stotina duana. Zato, grad Sarajevo ima da
zahvali ovom velikom osnivau svu svoju ve-
liinu i znaaj koji danas uiva. Da nije bilo
Gazi Husrev-bega, pitanje je da li bi uopte
postojao ovaj divni grad, ija je uloga bila od
tolikog znaaja u ouvanju naeg narodnog
karaktera.
to je Gazi Husrev-beg uinio specijalno
za Sarajevo, to su mnogi drugi vakif uinili
za svoja mjesta i svojim djelima zaduili po-
koljenja da ih se sjeaju i na njih ugledaju.
Svjestan velike moralne koristi, koju
Islamska zajednica ima od uspomena na ve-
lika dobra djela onih hajir sahibija, donio je
Ulema medlis, povodom proslave etiri-
stote godinjice Gazi Husrev-begove da-
mije zakljuak, da se uspomene na ovog na-
eg velikana kao i na druge lokalne vakife
i dobrotvore oivljavaju svake godine meu
naom omladinom, dajui joj na taj nain
primjere portvovnosti i rada za islamsku
zajednicu....
Na 26 Redeba (uoi Lejlei Mirada)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
102
svake godine odrae se u glavnim dami-
jama koje imaju svoga vaiza i svima islam-
skim autonomnim zavodima (medresama,
mektebima, tekijama i sirotitu) predavanja
o velikim djelima Gazi Husrev-bega i najve-
eg mjesnog vakifa. Ova predavanja i vazovi
imaju zadatak da ugledom na prijanje haj-
ir sahibije pobude u sluaocima ljubav pre-
ma islamskoj zajednici i volju za injenjem
dobrih djela. Predavanja e u glavnom drati
vaizi, muderizi, mualimi i ejhovi, a spora-
zumno sa nadlenim Sreskim vakufsko-me-
arifskim povjerenstvom i druga lica....
U tom pravcu su provedene brojne ak-
tivnosti, to potvruje i jedan dopis Vakuf-
ske direkcije u Sarajevu (broj: 17455/32, od
24. septembra 1932.) svim sreskim vakuf-
sko-mearifskim povjerenstvima i svim ima-
mima-matiarima u Bosni i Hercegovini u
kojem vakufski direktor Arnautovi trai iz-
vjetaj o posjetiocima navedene proslave sa
terena, kako bi se obezbijedile povlastice za
vonju. Sresko vakufsko-mearifsko povje-
renstvo u Graanici taj je dopis proslijedilo
svim imamima-matiarima sa svog podru-
ja, traei iskaz do 5. oktobra 1932. godine,
tko e ii na proslavu.
Tako imam iz naselja Klokotnice (tada
u srezu Graanica, kasnije u srezu i optini
Doboj, a danas sredite opine Doboj Istok),
Sulejman ef. Babi, Sreskom vakufsko-me-
arifskom povjerenstvu, 10. oktobra, odgo-
vara: Na nareenje broj 755/32. od 27. sep-
tembra 1932. god. izvjetava se p. n. da e
na proslavu 400 godinjice Gazi Husrevbega
u Sarajevu iz ovog demata prisustvovati 20
lica, te se umoljavate, da se isposluje 20 kom.
legitimacija za povlaenu vonju za posjeti-
oce reene proslave.
Velika proslava 400-godinjice Gazi Hu-
srev-begovog vakufa, 1932. godine, ostavila
je traga i u kasnijim godinama, o emu go-
vori i dokumenat (broj: 3437/34. od 24. ok-
tobra 1934. godine), od Ulema Medlisa u
Sarajevu, koji je upuen svim muftijstvima,
sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvi-
ma i imamatima samostalnih demata na
njegovu podruju. U njemu se, izmeu osta-
log, kae:
Pribliava se dan kad bi trebalo prema
raspisu ovog Ulema medlisa od 15. maja
1934. broj 3290/32, da se sveano sa lijepim
manifestacijama proslavi uspomena na veli-
kog hajir-sahibiju Gazi Husrev-bega kao i
ostalih mjesnih vakifa.... Dalje se, poto je
u to vrijeme alost za kraljem Aleksandrom,
preporuuje: ...da se ta proslava ove godine
odri bez vanjskih manifestacija, osvjetljava-
nja munara i vjeanja zelenih bajraka. Pot-
pisao: pretsjednik Mufti, s. r..
Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo
u Graanici, ubrzo (28. oktobra) proslje-
uje obavijest svojim imamatima, koje pot-
pisuje njegov predsjednik Ibrahim ef. Me-
hinagi (dugogodinji predsjednik Povjeren-
stva i erijatski sudac-kadija sreza Graani-
ca, a kasnije Vrhovni erijatski suja Bosne i
Hercegovine).
Takav jedan dopis 10. novembra je za-
primio i primio na znanje imam-matiar
u Brijesnici i Stjepan Polju, hafz Idriz ef.
Omeragi.
Takoe, Ulema medlis u Sarajevu je 5.
oktobra 1936. godine uputio dopis svim po-
drunim sreskim vakufsko-mearifskim po-
vjerenstvima i dematskim medlisima,
podsjeajui ih da obiljeavanje uspomene
na velikog vakifa Gazi Husrev-bega, kao i
na druge lokalne vakife, pada u utorak 13.
oktobra na Lejlei Mirad. Navedena prosla-
va, kako pie u tom dopisu, treba da pobu-
di uspomene na svijetle primjere naih pre-
daka i dadne povoda mlaima da pou nji-
hovim stopama. Imamat demata Brijesnica
dobio je ovaj dopis i kako se navodi, Primio
na znanje i po istom postupio. 12./10 1936.,
Omeragi.
Jedan zanimljiv dopis, koji se odnosi na
Ajvatovicu, Muftijstvo u Tuzli, uputilo je 10.
juna 1933. godine, svim vakufsko-mearif-
skim povjerenstvima u svom Muftijstvu, pa
i povjerenstvu u Graanici: U smislu raspisa
Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske za-
jednice u Beogradu....Ministar saobraaja...
odobrio je povlasticu u pola cijene na javnim
eljeznicama. Dalje se navodi da je to odo-
breno muslimanima zbog potreba: ...hodo-
aa na Ajvatovicu u Pruscu, srez jajaki,
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
103
koje e se odrati 19. juna o. g.. Povlastica
e vaiti ...uz potvrdu Imamata u Pruscu da
su bili na ovom hodoau.Sresko vakuf-
sko-mearifsko povjerenstvo u Graanici ovaj
dopis, 14. juna 1933. godine, dostavlja svim
imamatima sreza graanikog. U Imamatu
demata Klokotnica dopis je zaprimljen 21.
juna uz biljeku: Primio na znanje i a. a.. U
potpisu Babi, tadanji imam-matiar.
Uspostavljanje i razvoj svjetovnog kolstva
na podruju dananje opine Doboj Istok je,
uostalom, kao i u drugim muslimanskim
sredinama ilo vrlo teko i sporo. Jo krajem
19. stoljea Austrougarska uprava je pokua-
la da meu prvim narodnim osnovnim ko-
lama graanikog kotara otvori kolu u Ma-
loj Brijesnici za podruju sela: Male i Velike
Brijesnice, Klokotnice i Stjepan Polja. Takva
nastojanja osujetila je konzervativna sredina
navedenih sela. Zbog toga je, 1896. godine,
narodna osnovna kola otvorena u Boljaniu,
pet godina kasnije (1911.) u Grapskoj i, na-
pokon, nakon silnih peripetija, 1930. u Lu-
kavici, gdje je tekoe, trebalo da se izgra-
di jo za vrijeme Austrougarske uprave, ali
do gradnje nije dolo iz istih razloga kao i u
Maloj Brijesnici. U narodnoj osnovnoj ko-
li u Grapskoj jedno vrijeme kao vjerouitelj
radio Hafz Idriz ef. Omeragi. U Lukavi-
ci je prvi uitelj bio Osman Masnik, a tri-
desetih godina 20. stoljea kao uitelji rade
i Agan Makarevi, Ibrahim ef. Lika i Mu-
hamed Balta.
Prema sjeanjima stanovnitva naselja
Doboj Istok, izgradnja kole u Klokotnici,
poetkom tridesetih godina 20. stoljea obi-
ljeena je snanim otporom veeg broja mje-
tana. Ipak je formiran graevinski odbor u
kojem su bili: Omer Avdakovi, Osman ef.
Babi, Musto Babi, Mustafa Debi, Omer
Halilovi, Ibrahim Hasievi, Hasan Hod-
i, Mustafa Mujki (kasnije naelnik opi-
ne Stani Rijeka), Halil Mujki, Ibro Muj-
ki, Jusuf Mustaf, Hasan aki i opinski
pisar.
Otvorenje zgrade Narodne osnovne kole
u Klokotnicu je bilo 23. oktobra 1932. go-
dine. Upis djece i sam poetak nastave nije
odmah krenuo, to se vidi iz jednog dopi-
sa Imamata demata u Klokotnici. Naime,
u tom dopisu koji je upuen 14. decembra
1932. godine Sreskom povjerenstvu u Gra-
anici se kae: ...kako je ovaj Imamat do-
znao da e ovih dana i uitelj doi i nastavu
otpoeti.... Meutim, za vjeronauku jo nije
bio niko imenovan, te se ta injenica ovim
Osnovna kola u Klokotnici
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
104
dopisom stavila naslovu do znanja.
Upis djece u novootvorenu kolu je, izgle-
da, bio konano zavren tek 24. januara 1933.
godine, a nastava je tada i otpoela. Vjerona-
uku je od tog datuma poeo predavati Su-
lejman ef. Babi i to sa fondom od osam sati
sedmino. Ovo se vidi iz dopisa koji je 15. fe-
bruara 1933. godine uputio Imamat demata
u Klokotnici Muftijstvu u Tuzli. Izgleda da
ga je ubrzo kao vjerouitelj zamijenio hafz
Idriz ef. Omeragi.
U sjeanjima polaznika iz prvih generaci-
ja kole je ostalo da su na poetku kao uitelji
radili Hakija Raljevi i neki Soko Herceg.
Na zaglavlju (peatu) jednog dokumenta
iz 1940. godine moe se vidjeti zvanini na-
ziv te kole. Ona se tu navodi kao Drav-
na Narodna kola u Klokotnici srez dobojski
banovina vrbaska.
Uitelj Hakija Raljevi je bio upravitelj
kole u Klokotnici 1940. godine. On je pot-
pisnik dokumenta od 24. aprila te godine,
kojim od Imamata demata u Brijesnici tra-
i spisak djece roene 1932. i 1933. godine,
kako bi se mogla upisati u kolu u Klokotni-
cu. Radilo se o djeci iz naselja Kolokotnica i
Suho Polje, jer je izgleda tada to bilo kolsko
podruje navedene kole.
Tridesetih godina 20. stoljea u naseljima
koja se danas preteno nalaze u opini Do-
boj Istok, postojalo je i radilo vie mekteba: u
Klokotnici etiri (mahale Ahinbaii, Frkati,
Gnjee i Habibovii), u Brijesnici tri (Gornji
u mahali krebe, Donji i u mahali Hadii),
u Stjepan Polju tri (mahale Dedii, Potok i
Prkuti-Ibrahimovii), zatim u Stani Rijeci,
Lukavici Rijeci, Sjenini, Grapskoj, Svjetlii.
U Brijesnici je djelovao i reformisani mekteb
Ibtidaija, koji se tada rijetko mogao nai na
selu. Zbog vieg stepena izobrazbe, narod je
ovu ustanovu nazivao i medresa, a vjerou-
itelje u njima muderizi. U ovoj Ibtidaiji je
dugo vremena, od 1912. godine, slubovao
Mustafa ef. Sejdinovi, roen 1876. godine,
zavrio viu naobrazbu na Dar-ul-muallimu,
1899. godine, a prije mekteb Ibtidaije u Bri-
jesnici slubovao u Bosanskoj Krajini (Kla-
dua, Todorovo i Purai?).
Djelovanje i znaaj tako velikog broja si-
bijan mekteba i mekteb Ibtidaije na podruju
dananje opine Doboj Istok zahtjeva poseb-
no istraivanje.
Malo je poznato da su jo tridesetih godi-
na tadanji organi Islamske zajednice vodili
aktivnosti za opismenjavanje muslimanskog
stanovnitva irom Bosne i Hercegovine. To
vidimo iz jednog dopisa Ulema medlisa u
Sarajevu, odnosno njegovog Glavnog odbora
za suzbijanje nepismenosti, iji je predsjed-
nik bio F. Spaho.
Glavni odbor za suzbijanje nepismeno-
sti pri Ulema medlisu osnovan je 1938. go-
dine. Ve prve godine oko 5.000 nepisme-
nih je nauilo itati i pisati. Osnovani su i
mjesni odbori za suzbijanje nepismenosti pri
sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvi-
ma. Najaktivniji su bili u Cazinu, Prijedoru,
Bihau, Tuzli i Vlasenici. Da bi se jo vie
pospjeilo opismenjavanje, u od 28. avgusta
1939. godine trai se da u mjesne odbore uu
i svi dematski imami sa podruja dotinog
vakufskog povjerenstva. Dematski imami
bi u svom dematu, pod nadzorom mjesnog
odbora, vodili akciju za suzbijanje nepisme-
nosti uz pomo svih vjerskih slubenika i
ostalih kulturno prosvjetnih radnika. Trai
se provoenje analfabetskih teajeva i u naj-
zabitijim krajevima.
Posebno se istie problem opismenjava-
nja muslimanki, pa se u dopisu navodi: Kod
voenja akcije za suzbijanje nepismenosti u
proloj godini ustanovljeno je, da je vrlo mali
broj muslimanki polazio ove analfabetske te-
ajeve. Umoljavaju se sva vakufska povjeren-
stva da sa mjesnim odborima za suzbijanje
nepismenosti porade da se u slijedeoj godi-
ni to vei broj muslimanskog enskinja pri-
vue u analfabetske teajeve. Poziva se sva
ilmijja, da vazovima i na drugi nain svug-
dje i na svakom mjestu pouava na svijet da
je potrebno i ujedno da je vjerska dunost,
da muslimanke polaze analfabetske teajeve
i da se naue itanju i pisanju, a ove teajeve
e najzgodnije moi voditi vjerski slubeni-
ci. U ovim teajevima naem enskinju treba
dati i potrebne pouke iz Islama.
Iz Sreskog vakufsko-mearifskog povje-
renstva u Graanici takav dopis upuen je
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
105
Imamatu demata u Brijesnici i Stjepan Po-
lju 12. septembra 1939. godine na znanje
i ravnanje s time, da s ovim raspisom upo-
znate sve mualime u svom podruju i da na-
stojite, da se otvori to vie teajeva u smislu
ovog raspisa. Potpisao predsjednik povje-
renstva Mehinagi.
U Imamatu demata u Brijesnici to uput-
stvo je zaprimio Omeragi, 15. oktobra 1939.
godine, uz zabiljeku: Primio na znanje i
obavijestio ostale slubenike. ta je od sve-
ga ovog uraeno na terenu naselja Brijesnica,
Klokotnica i drugih, ostaje nepoznato.
U svojevrsnoj kampanji objanjavanja po-
trebe kolovanja muslimanskog stanovni-
tva i izgradnje kola po svim krajevima Bo-
sne i Hercegovine aktivno se ukljuio i Ule-
ma medlisa u Sarajevu. To potvruje dopis
broj 8535 od 15. decembra 1938. godine, koji
je taj visoki organ uputio svim sreskim va-
kufsko-mearifskim povjerenstvima u Bsni
i Hercegovini. U njemu se izmeu ostalog
kae:
Kako je poznato muslimanska sela su ve-
im dijelom bez kola. Razlog ovome do-
brim dijelom treba traiti u konzervativno-
sti naeg muslimanskog sela, koje se i danas
donekle opire koli. Ali je ipak u tom pravcu
nastupilo poboljanje i dunost je svih orga-
na Islamske vjerske zajednice da nastoje da
se dosadanji propusti u izgradnji kola po na-
im selima poprave...
Ulema medlis je zakljuio da umoli sva
Sreska vakufsko-mearifska povjerenstva da
u zajednici sa podrunim dematskim ima-
mima ispitaju potrebu podizanja zgrada za
narodne osnovne kole, kao i mogunost za
gradnju tih zgrada...
Tamo gdje postoje zakonski uslovi, da se
otvori kola, a nije otvorena, ustanoviti da li
je osnovan graevni odbor za izgradnju ko-
le, ima li potrebno zemljite za kolu, kol-
sko dvorite, igralite i zemljite za kolsku
batu. Ukoliko ovo do sada ne postoji ispi-
tati mogunost i nain kako bi seljani da-
rovali potrebno zemljite. Dematski ima-
mi sa ostalim vjerskim slubenicima svoga
podruja treba da uloe to vei napor da se
osnuje graevni odbor od seljana i da seljani
daruju potrebno zemljite za kolu.
Seljaci treba da se obveu da e nabavi-
ti potrebni graevni materijal. Za ovo treba
naroito na seljaki svijet animirati i prido-
biti, kako bi se moglo lake dobiti potrebna
dravna pomo za gradnju kole.
Nalae se svim vjerskim slubenicima da
podizanju i zgraivanju kolskih zgrada po-
sveuju svoju stalnu panju i svijet upuuju
o potrebi gradnje narodnih osnovnih kola
po naim selima.... U potpisu je predsjednik
erimovi.
Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo
u Graanici je navedeni dopis 31. decembra
1938. godine uputilo svim podrunim ima-
matima, uz primjedbu da imamat koji ...po-
kae se nemaran u radu po prednjem naree-
nju Ulema medlisa pozvae se na odgovor-
nost i kazniti. Ovo je potpisao predsjednik
povjerenstva Mehinagi.
Iz Imamata demata u Stjepan Polju, 15.
aprila 1939. godine, izvjetaj Sreskom povje-
renstvu proslijedio hafz Idriz ef. Omeragi,
koji je kao imam-matiar pokrivao i susjed-
na naselja naselja Brijesnicu i Klokotnicu: ...
Izvjeuje se naslov da na teritoriji ovog ima-
mata u Klokotnici ve kola postoji. U Brije-
snici svisu uslovi za kolu izvreni i naskoro
e rad za gradnju otpoeti. U Stjepan Polju
izgledi su da e se nai zemljite koje je po-
trebno za kolu a potome e se poeti sa dru-
gim pripremama.
U istom pravcu govori i dopis koji je 16.
maja 1940. godine Imamatu demata Bri-
jesnica uputio Imamat demata u Doboju,
sreza dobojskog a koji je potpisao dematski
imam Salihbai. U tom se dopisu izmeu
ostalog nalae: ...Opsena i svestrana pro-
paganda za upis kako muke tako i enske
djece u kolu, to se svim vjerskim slubeni-
cima u striktnu dunost stavlja. Da tu pro-
pagandu provode i svu djecu popiu, koja do
sada nisu upisana u kolu i dostave taj po-
pis to prije ili svom podrunom imamatu ili
povjerenstvu svome kome pripadaju. Dalje
se izriito navodi ...da e se svi vjerski slu-
benici po tome i ocijeniti, koliko su revni i
vrijedni radnici na prosvjetnom polju, pa e
prema tome biti i ocijenjeni.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
106
Samo dva dana kasnije, u ime Imamata u
Brijesnici, taj je dopis zaprimio i Primio k
znanju Omeragi.
Svojim dopisom Imamatu Brijesnica i
Stjepan Polje (vjerovatno i ostalim imamati-
ma) od 14. maja 1939. godine, naelnik Sreza
Graanica Belagi pozvao je ...da se u to
veem broju odazovete na zakazanim pret-
stavama, tako da bi i nae mjetance pokaza-
lo da voli i da razumjeva umjetnost.... Radi-
lo se o ljetnoj turneji trupe Narodnog pozo-
rita Vrbaske banovine koje je nudilo sljedei
repertoar: Sumnjivo lice Branislava Nui-
a, Trideset sekundi ljubavi od Alda de Be-
nedetija, Sree s preprekama od ana de
Latraza, Odgoena no od Arnolda i Baha
i Bajka o urici - predstava za djecu od
P. Golija.
U dopisu je dalje navedeno da e Optina
Graanica snositi najvei dio trokova i vo-
diti organizaciju pozorinih predstava i po-
ziva: ...da na pretstavama uestvuje to vei
broj teaka....
Imamat demata u Brijesnici je ovaj do-
pis zaprimio 19. maja 1939. godine, uz bi-
ljeku: Primio na znanje a seljane obavije-
stio, Omeragi, ali se ne zna da li je spome-
nuta pozorina turneja realizovana na graa-
nikom srezu.
Izvori i literatura
1. Arhiv Medlisa islamske zajednice Gra-
anica, nesreena graa,
2. Dokumenti iz ostavtine hafza Idriza ef.
Omeragia,
3. Domovnik za naselje Lukavicu iz tride-
setih godina 20. stoljea, Matini ured
Lukavica,
4. Rusmir Djedovi, Prilog poznavanju da-
lje prolosti damija i vakufa na podru-
ju opine Doboj Istok, Stav asopis za
kulturu, umjetnost i drutvena pitanja,
broj 8-9, Narodna i univerzitetska bi-
blioteka Dervi Sui Tuzla, Monos
Graanica, 2004.
5. Osman Deli, Sto godina Narodne osnov-
ne kole u Graanici, Graanica, 1986.
6. Osman Hadi, Osnovna kola u Klokot-
nici, Planjax, Teanj, 2002.
7. Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvat-
skom-hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost,
Sarajevo, 1985.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
107
MINA KUJOVI
Z
EMALJSKA VLADA za Bosnu i Hercego-
vinu je u periodu od 1895. do 1918. go-
dine odobravala sve kulturne i bilo ka-
kve druge manifestacije i priredbe u Bosni i
Hercegovini. Organizator manifestacije ili-
priredbe je bio u obavezi da Vladi dostavis-
cenarij priredbe odnosno sadraj govora koji
je predvien za neku manifestaciju (politi-
ku ili vjersku) kako bi dobio odobrenje. Ko-
tarski uredi su bili obavezni da, nakon za-
vrenih manifestacija ili priredbe, Zemalj-
skoj vladi dostave izvjetaj o tome kako je
sve proteklo.
1
Taj je postupak moralo provesti i Kotar-
sko Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Gra-
anici
2
da bi dobilo dozvolu za sveano otva-
1 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Zemaljska
vlada za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo (ZVS),
prez. broj 1292/1893. Raspis ZVS svim kotar-
skim uredima u Bosni i Hercegovini da su obave-
zni da je obavijetavaju o programima raznih pri-
redbi (kulturnih i vjerskih manifestacija) koje su
odrane na njihovom podruju.
2 Predsjednik Kotarsko-mearifskog povjerenstva u
Graanici te godine bio je irbeg irbegovi, pot-
ranje Ahmed-paine damije, nakon nje-
ne temeljne opravke i rekonstrukcije, 1916.
godine. Uz obavijest o zavretku radova na
damiji, 10. aprila 1916. godine, proslijedi-
lo je Zemaljskoj vladi u Sarajevu i molbu za
njeno sveano otvorenje, sa detaljnim scena-
rijem sveanosti.
3
Molba za podjeljenje do-
zvole glasi:
Visoka zemaljska vlado!
Potpisano povjerenstvo usuuje se zamoli-
ti Visoku zemaljsku vladu za podijeljenje do-
zvole za odranje sveanog otvaranja, u godini
1914. zbog ruevnog stanja oborene i sada na
novo sagraene Ahmetpaine damije u Graa-
nici koje e se otvaranje obaviti 2. juna 1916. u
petak sljedeim
Programom
l. Vjerska dova (molitva) pri ulazu u dami-
ju pri otvaranju iste u podne.
2. Obava klanjanja Dum-a-namaza po
islamskim vjerskim propisima.
predsjednik Sulejman ef. Fazli, a lanovi: Ma-
hmudaga Raidbegovi, H. Jusuf Daferhodi,
Ahmedaga irbegovi i Mustafa ef. Spahi. (Bo-
sanski glasnik za 1916. godinu, str. 159)
3 ABH, Zemaljska vlada za BiH (ZVS), ifra 62-
47/1916.
O sveanom otvaranju
Ahmed-paine damije
u Graanici nakon
temeljite rekonstrukcije
1916. godine
(prilog prouavanju graanikih damija)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
108
3. Sveana dova (molitva) za zdravlje, sreu
i dug ivot Njegova velianstva naeg premilo-
stivog vladara cara i kralja FranjeJosipa I i pre-
jasne vladalake porodice te pobjede hrabre voj-
ske nae i naih saveznika.
4. Obava vaza-nasihata (vjerske propovije-
di) Gornje molitve obavie pojedini alimi odno-
sno imami koji budu za to odreeni od presvie-
tlog Reis-uleme odnosno njegova zamjenika.
Na ovu vjersku sveanost bie pozvato oko
60 islamski odlinika iz Bosne i Hercegovine. U
vrstoj nadi da e Visoka zemaljska vlada ovoj
poniznoj molbi udovoljiti i to skorije o tome od-
govoriti biljei se Zemaljskoj vladi odano
Kotarsko vakufsko mearifsko povjerenstvo
Graanica
1

Upotpisu predsjednik irbegovi.
2
Na
molbi je i biljeka Kotarskog ureda Graa-
nica u kojoj oni preporuuju ovaj zahtjev uz
napomenu da se radi o vjerskoj sveanosti i
da se iskljuuje svaka politika namjera.
Zemaljska vlada je odobrila program te
sveanosti, pa je damija otvorena u petak,2.
juna 1916. godine. Kako je proteklo otvore-
nje, saznajemo iz izvjetaja koji je kotarski
1 ABH, ZVS, broj 77.780/1916. ifra 62-47
2 nav. izv. Predsjednik Kotarsko-mearifskog povje-
renstva u Graanici, irbeg irbegovi se po potpi-
sao arapskim pismom
predstojnikSedmak Jaka poslao Predsjed-
nitvu Zemaljske vlade u Sarajevu, 3. juna
1916.
Predsjeditvuzemaljske vlade u Sarajevu
Slubenim putem
Juer je navedena sveanost obavljena bez
ikakveupadke. Protekla je u potpunom redu.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
109
Prilino je bila posjeena s obzirom na dana-
nje prilike. Dodue malo se je sa strane gosta
odazvalo, to se je moglo i oekivati, jer je rad-
no doba u najveem jeku, a i putovanja nijesu
laka.
Glavnu ulogu je obavljao u zastupstvu ris-
ul-uleme tuzlanski muftija H. H. Ibrahim ef.
Maglajli, a ispred ulema medlisa je prisustvo-
vao Hifzi ef. Mujki. Svi su pozvani smatra-
ni kao gosti te su kao takovi porazdijeljeni po
kuama uglednijeg graanstva, a i za ostale se
je ve graanstvo bilo unaprijed pobrinulo, da
se ne namue s hranom i eventualanim prenoi-
tem, pa je u svakom pogledu udovoljeno na ope
zadovoljstvo.
Upravu .1. pop. biva na pola sata prije
nego zaui podne pristupi muftija pred da-
mijska vrata, praen sa ostalim prisutnicima,
gdje mu umirovljeni er. nadsudija H. Hasan
ef. Hadikadi kao predsjednikgraevnog odbo-
ra uz kratki govor predade damijski klju, a on
primivi u kratkoj zafali odobri na trudu, ulo-
enom oko gradnje damije i okljua vrata pa
ue, a za njim ostali prisutnici.
Uio je iz Kurana branski muderis Abdul-
gani ef. koji je sa jo dva pomagaa vrio du-
nost mujezina, a imamske poslove je vrio sam
muftija, koji je nakon obavljenog klanjanja pro-
uio dovu za zdravlje njegova Velianstva, ko-
joj je dovi i inovnitvo prisustvovalo.
Konano je drao vaz pouku u vjerskom
moralnom pogledu u damiji, s pred damijom
muderis Mustafa ef. Salihbegovi iz Visokog.
K o t a r s k i predstojnik
1
1 ABH, ZVS KVMP u Graanici broj 108/1916.,
a zavedeno kod ZVS, 114996/1916. pod ifrom
62-47/2
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
110
rije
Atif Kujundi Skica za portret
sugraanina: Nijaz
Omerovi, akademski slikar
NIjaz OmerOvI Tri novele
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
112
ATIF KUJUNDI
OPENITO
Nijaz Omerovi, po obrazovanju jeste
akademski slikar i profesor likovnog odgoja,
ali je ovjek irega zamaha, zainteresiran za
strip, flm, poeziju, prozu, publicistiku, kul-
turni i politiki angaman, ovjek s izrae-
nom potrebom da se u pobrojanim i drugim
opcijama iskae, s jasnim osjeanjem kako
ima to rei. U njegovom radu i rezultatima
vidimo kako je rije o ovjeku obrazovanom
za umjetnost i pedagoki rad, ali uoavamo i
kako je njegovo djelo angairani odgovor na
aktualna pitanja umjetnosti i suvremenog i-
vota openito.
Rije je o ovjeku koji batini i zna minu-
lo, a recipira i ima u vidu suvremena kreta-
nja u umjetnosti posebno slikarstvu, knji-
evnosti, kulturi i politici, sa kojima, svojim
nemalim znanjem i evidentnom invencijom
pokree djelatni dijalog i kreativno odgovara
na iskrsla pitanja.
Dakle, Nijaz Omerovi nije tek prolaznik,
ili saputnik znaajnim suvremenicima, on je
uspjean i vrijedan suvremeni djelatnik u vie
oblasti pred oima svijeta. Njegove poduhva-
te snano karakterizira postmodernistiki
uvjetovana i analitiki pronicljivo i djelatno
orijentirana svijest. Omerovi se obrazovao
i sazrijevao u vremenima kada su moderna i
postmoderna kao stilske formacije u umjetno-
sti i ivotu uope, artikulirane radom i dje-
lom najznaajnijih umova, talenata i autori-
teta koje pamti planeta Zemlja.
CRTA
Zavrivi na Akademiji likovnih umjet-
nosti u Sarajevu slikarstvo, Nijaz Omerovi
je, u pregnuu da se likovno izrazi, kao hobi,
njegovao i strip u iznimno zahtjevnoj crta-
koj opciji i disciplini. Potom je, tokom cijelo-
ga puta, uznastojao na crtaki oblikovanom i
fguralnom u osnovi svakog likovnog podu-
hvata. Kako je nosivi dio svake likovnosti cr-
te, Omerovi je iznimno uspjean.
Nakon stripa, a kao odgovor njegovoga
bia na suvremena drutvena kretanja, nasta-
le su nekolike mape crtea perom i poetsko-
grafka mapa koju je Omerovi radio zajed-
no sa A. Kujundiem, te brojni plakati.
PLAKAT
Posebnu panju zavrjeuje uvid u obiman
ciklus plakata koje je Omerovi radio tokom
rata 1992. 1995. godine s rafnirano for-
Skica za portret
sugraanina: Nijaz
Omerovi, akademski
slikar
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
113
muliranim domoljubnim i humanistikim
zahtjevima i porukama. Njegovi plakati su
realizirani kao djelomino obojeni crtei pe-
rom i emitirali su prema promatraima izu-
zetnu moralnu podrku i energiju potrebe
aktualnog trenutka. Bili su to radovi, koji
su u ratnim vremenima imali, uistinu, veli-
ku vanost za ope raspoloenje graanstva i
odbranu zemlje.
Naime, dio bitnog agresorovog nastu-
pa bio je sadran u kontinuiranoj medijskoj
harangi, stranom pogromu ideolokim fo-
skulama i laima svake vrste, te na taj nain
i sistematskom izoliranju agresiji izloenog
prostora i ivlja. U takvoj situaciji i u odsu-
stvu vanjske i unutarnje komunikacije sa svi-
jetom, plakati Nijaza Omerovia, ali i ope-
nito plakati kao vid organiziranog nastupa
radi formiranja i orijentiranja javnog mnije-
nja, imali su stvarnu i bitnu ulogu i tako, ve-
liki znaaj.
Naime, likovi i poruke sa Omerovievih
plakata odailju pozitivnu energiju ljudi koji
su sigurni u svoju misiju i koji su nedvosmi-
sleno odani borbi za pravdu, a radi odbra-
ne kunoga praga, rodnoga kraja, naroda i
domovine spremni sve izdrati. Njegovi
plakati raeni s tom namjerom, interesan-
tno, izbjegli su zamke banalizacije i pretje-
rivanja kojima je obilovala i koje su name-
tale opskurna stvarnost i prijetea, neizvje-
sna budunost. Omerovievi plakati donosili
su smiraj i jaali samopouzdanje, snaili ne-
pokolebljivost u odbrani Bosne i Hercegovi-
ne. Jednostavne poruke kao: Mi smo u Armiji
BiH, a ti? Rahmet ehidima (triptih), Visora-
van ehida, Ja bih svjetlo zvao mrakom, Bijela
damija u srcu itd., pokretale su ljude na raz-
miljanje u nivou arhetipskog u njihovome
biu i dovodile do zdravih odluka osjeanja
koja su meusobno prenosili.
MAPA CRTEA GRAANICA,
1984.
Mapa crtea Graanica, 1984. godine,
tampana je kao seriografja u tirau od 100
primjeraka. Rije je o realistikim crteima
najznaajnijih objekata urbanog jezgra grada
Graanica. Mapa okuplja i uva izgled jed-
nog broja objekata kojih ve vie nema. Crte-
i su realizirani tako da svojim sadrajem sa-
uvaju izgled poznatih fasada u nizu, da za-
uvijek uvaju karakteristinu atmosferu koju
upravo objekti urbane jezgre tvore kao ambi-
jent arije i ivotnog svakodnevlja u dugom
vremenu opstajanja.
Dakako, grad mijenja svoj izgled - i objek-
ti, dominantno pripadajui secesiji, sada bi-
vaju saobraeni u povijesno dugu tradici-
ju gradskog miljea, ali i gradnje u skuenim
prostornim uvjetima, postavljajui tako una-
prijed, sasvim odreene i neumoljive zahtje-
ve prema projektantima i graditeljima.
Umjetnikovo bie se protivi toj vrsti ur-
banog nasilja, koje se u njegovoj vizuri tran-
sformira do instaliranja suvremenih likova,
npr. grupe boraca Armije Bosne i Hercego-
vine, kao uvara vjenosti postojanja i opsta-
janja onoga Grada koji ih je bitno odredio
kao ljude.
MAPA CRTEA HRONIKA O
BOSNI, 1995.
Mapa crtea Hronika o Bosni, nastala
1995. godine, donosi niz crtakih listova u
formatu A-1, na kvalitetnom papiru, s autor-
skim igom. U rasponu od opepoznatih re-
alistikih prizora bosanskih gradova, simbo-
la i likova napadnutih ratnim dogaanjima
u periodu 1992. 1995. godine, ova mapa
ovjekovjeuje teko i muno vrijeme borbe
za opstanak zemlje i naroda, ali svojom su-
tinom zahvata u traginu povijest openito
i u razliite periode herojske borbe bonja-
kog naroda i bosanskohercegovakih patrio-
ta za opstanak bosanske drave i njezine ive
supstance.
Sa listova prosijavaju simboli minulih vre-
mena u pamenju bosanskih ljudi, to su zna-
na lica i fgure, objekti, bosanska uma, ije
kronje tvore karakteristinu grafju bosan-
skog krajolika, turbeta, mostovi, adrvani,
poprita povijesnih dogaaja.
Hronika o Bosni je crtaki sjajno ovaplo-
en usud zemlje i naroda. Kolairajui liko-
ve, folkloristike elemente, etnografski bit-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
114
ne odrednice ivota, arhitekture i krajolika,
Omerovi okuplja i crtaki tvori sie znakov-
lja i povijesti, prie o Bonjacima i Bosni i
Hercegovini.
Mapa je tiskana u 100 primjeraka, a ori-
ginalni crtei su izlagani 1994. godine u
Zagrebu.
MAPA CRTEA ATLANTIDA,
1996.
Mapa crtea Atlantida, realizirana 1996.
godine, takoer je tampana kao seriograf-
ja u 100 primjeraka i formatu A-1, na fnom
papiru sa igom. Tematsko i motivski je na-
slonjena na znaajne objekte svjetskog arhi-
tektonskog nasljea i urbanih prostora.
Trgovi, ulice, interijeri, ispranjeni su od
ljudi. U tijesnim uliicama, kao posijani,
iskrivljeni i skloni padu niani. Kao umjet-
nika vizija, mapa crtea Nijaza Omerovia
Atlantida je poraavajua slika jednog va-
nog, ali po svemu - humanistiki uruenog,
a tako i konano nestalog i unitenog svijeta,
koji je bez uhve, svoj kraj doivio odnosom
prema ratu 1992. 1995. godine u Bosni i
Hercegovini.
Predosjeanje i slutnja kataklizmatinih
zbivanja u Bosni i Hercegovini su se, naime,
obistinili. U bosanskohercegovakom ovje-
ku i umjetniku ubili su upravo taj, u dugom
vremenu idealizirani svijet ljepote, kojemu
se on kao humanistikom postignuu divio,
na kojem se uzvienou napajao. Zato je taj
svijet, nakon svega to se dogodilo, tako i,
naoigled, u oima bosanskohercegovakog
ovjeka ostao bez svoga osnovnog smisla, tj.
bez ljudskog sadraja.
Ustvari, umjetnik je shvatio: taj svijet je
ubijao Bosnu i sada je ostao bez Bosne upra-
vo u recepciji umjetnika koji je i svoj ideal hu-
manistikog, rado jaao snagom iz tog svijeta.
Mapa crtea Atlantida jedan je od najpo-
tresnijih dokumenata umjetnike recepcije i
dubokog uvida u stanje stvari duha i ljepote
u svijetu nakon rata u BiH. Niko, pa ni taj
veliki i fascinantni svijet, nema pravo skrte-
nih ruku gledati strane faistike egzekuci-
je i zlodjela, a potom smatrati kako je sasvim
isti, mada se suprotstavio i naoruavanju za
odbranu.
POETSKO-GRAFIKA MAPA
PUT i KRUG, 1997.
Poetsko-grafka mapa Put i Krug koju
je Omerovi priredio zajedno sa A. K. 1997.
godine, pjesnikim tekstom i crteom ek-
spresivno rekapitulira mi-
nuli rat, bonjaki usud na
primjeru Graanice i obite-
lji iz kojih autori potjeu.
Na /19/ devetnaest listo-
va koji donose crtee i tekst,
tiskana na fnom lajnen pa-
piru u /300/ tristotine pri-
mjeraka, autori s nemalom
osobnom gorinom iznose
na vidjelo svoju viziju pre-
enoga puta i postignua.
Ali, kao dragocjenost do-
nose spoznaju: pa, uvijek je
sve opstajalo na jednak na-
in: samo snagom osobne i
zajednike rtve! I tako, i
u tom smislu, opstajalo je
nedvosmisleno i isto! A
trenuci stradanja i rtvova-
Nija Omerovi
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
115
nja postajali su cijena i smisao katarze, koja
e nas sve, u sljedeem krugu uiniti jo
odlunijim i efkasnijim.
Jer, nikakvo prenemaganje, nema smisla.
NIJAZ OMEROVI, SLIKAR
Vizuelizacija svijeta je osnovna i primar-
na spoznajna preokupacija ovjeanstva, a
slikara prije svih. U ovome trenutku vreme-
na, moemo rei kako je to najsnaniji trend
djelanja. Osobno, vizuelno oblikovati svi-
jet i pojave radi svakodnevne identifkacije,
ma koliko bili lini u tom odnosu i doslovno
znai: imati realnu spoznaju o svijetu.
Dobro je prisjetiti se u kojoj mjeri su po-
jedini ljudi bili dosljedni u svojoj namjeri da
nam svijet priblie kroz osobni vizir /optiku
gledanja/ djelujui kao slikari, fotograf, ar-
hitekti, dizajneri, snimatelji, redatelji, sceno-
graf, grafari, etc.
U osnovi svega to kao ovjek i akadem-
ski slikar Nijaz Omerovi jeste, vidimo nje-
govo akademsko obrazovanje, lijepu likovnu
kulturu i stvarnu obavijetenost o likovnoj
sceni i suvremenim likovnim kretanjima u
svijetu, a sve to naslonjeno na njegov snaan
crtaki dar kao prvi impuls stvarne potre-
be da se dalje i sljedstveno likovno oblikuje
/vizuelizira/ svijet.
Rukovoen crtakim darom kao elemen-
tarnim poticajem vizuelizacije i likovnog
oblikovanja svijeta, a podstican i brojnim ra-
spravama o smislu, mjestu i ulozi stripa po-
etkom osamdesetih, Nijaz Omerovi je od-
luio svoj studij slikarstva na Akademiji li-
kovnih umjetnosti u Sarajevu dovriti tako
to e diplomirati strip u najzahtjevnijoj opci-
ji / varijanti koja strip predstavlja kao umjet-
niku crtaku disciplinu.
Slike Nijaza Omerovia duboko su uteme-
ljene u povijest umjetnosti, crtaki su sna-
ne i nosive, koloristiki odmjerene, oivlja-
vaju renesansne i barokne teme i djela velikih
likovnih umjetnika, pokuavaju i uspijevaju
mostiti, uiniti stvarnom njihovu vezu sa na-
om svijeu i oima, vremenom i prostorom,
s naom predstavom o ljepoti i ivotu.
Tako se raskriva i naa duga svekolika
uvjetovanost utjecajima koje prenose djela,
kako bi sam autor rekao: od Mula Mustafe
efki Baeskije do Koste Hermana, ali i Giorgi-
onea, Rafaela, Rembranta, Wagnera, Franza
Liszta..., etc.
U novije vrijeme, slike Nijaza Omerovia
su sasvim na tragu razvoja njegove osnovne
zamisli saopene u pomenutim mapama cr-
tea. Rije je o inventivnom poigravanju naj-
znaajnijim postignuima umjetnikih djela,
kola i pravaca u idejnom nivou koji je obez-
vrijeen / potroen njima samima upravo u
vremenu i prostoru njihovoga predanog obo-
avanja kao vjenih i neprikosnovenih do-
meta i vrijednosti.
Portreti velikih i poznatih, tako dobro za-
miljeni i ostvareni, na Omerovievim slika-
ma odjedanput su se nali nasuprot ikonama
drugih medijskih mogunosti flma i po-
pularnosti koju proizvodi, telefonskih apara-
ta i slualica, limenki coca-cole, tminom koz-
mikog prostranstva zaplovila su arhitekton-
ska zdanja, pretvarajui i dio tmice u odblje-
ske na mranoj povrini teke i duboke vode,
ornamentika, kapiteli stubova, umjetnost,
postaju puka dopuna i bijedan ukras sveop-
em neznanju i bezizgledu u protjecanju vre-
mena i ovjekovoj krhkosti. Leptirovi dolije-
u na oi, sugerirajui potrebu i smisao pre-
obraaja odnosa, ali se kotrljan penje preko
bogatog aboa i uz vitak enski vrat prema
glavi i licu...
NIJAZ OMEROVI, PISAC
Jo kao student, Nijaz Omerovi je poka-
zivao poseban interes za poeziju, umjetni-
ku prozu, flm i strip. Ustvari, na Akademi-
ji likovnih umjetnosti u Sarajevu diplomirao
je strip, a umjetniku prozu objavljivao kao
lan Knjievnog kluba Vidici Graanica. Bile
su to, ponekad hermetine, ali u svakom slu-
aju vrlo zapaene kratke prie.
Omerovieva naklonjenost proznom obli-
kovanju osobnog vienja svijeta nastavila se
paralelno s njegovim slikarskim radom. i-
votna iskustva i vizije su traile svoje postva-
renje u tekstu. Za razliku od brojnih autora
prozaista zatoenika moderne, Nijaz Ome-
rovi se u knjievnosti naao postmoderni-
stiki osloboen i okrenut oblikovanju rani-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
116
je nedefniranog, u jednakoj mjeri zateenim
defniranim i sasvim novim.
KNJIGA OD PRAHA I SNOVA
* * *
Nijaz Omerovi. Pripovijetke.
Bosanska rije. Tuzla, 2005.
Postmodernistiki strukturirane linosti
i svijesti, Nijaz Omerovi osjea potrebu da
se okua u najrazliitijim vidovima iskaziva-
nja radi defniranja svoga odnosa prema svi-
jetu. Njegova postignua u umjetnikoj prozi
pokazuju kako njegovi razlozi imaju stvar-
no uporite u jednoj drugaijoj optici, recep-
ciji i poetici gledanja svijeta, te primjereno
i umjetnikog oblikovanja vizije. Rije je o
flosofji koju defnira potreba da se oznai
osobna pozicija u svijetu i prema svijetu.
Omerovieve kratke prie slijede nedvo-
smislenu osloboenost njegovoga duha i za-
misli, one su rezultat drugaije unutarnje ar-
tikulacije i vizuelizacije svoje pojave i vanj-
skog svijeta kao miljea koji na ovjeka vri
nemilosrdne i sloene utjecaje. Njihovo de-
fniranje najbolje odreuje upravo njegovo
stalno nastojanje da se taj odnos shvati kao
uzronoposljedina veza, uvjetovana svojom
unutranjou.
Omerovieva pria itatelja dovodi u ne-
doumicu o tome ta je u njoj stvarnosno, a ta
fkcionalno, a itatelj na taj nain biva zaro-
bljen i aktiviran. Upravo tako, Omerovi us-
postavlja mogunost komuniciranja u novom
prostoru estetskog bia i spoznaje autenti-
nih duhovnih obzora za sebe i svoga itatelja
kao imaginarnog sugovornika.
Nijaz Omerovi je shvatio: ako stilsku
formaciju moderne moemo shvatiti kao su-
vislo traganje za ljepotom u svim sferama i-
vota, tada emo pomisliti i kako je postmo-
derna nastojanje da se s modernom kao naj-
monijom stilskom formacijom u umjetnosti
i ivotu raisti i kao s djelominom, ali ipak
- zabludom, e da bi se dolo do koliko-toli-
ko realne slike svijeta. Postmoderna tada biva
pregnue koje otvara nove vidike, ulazi u
strukturu i konstrukciju pojava i moguno-
sti, dekonstruira i restrukturira, a zaustav-
lja se ispred nedefniranog u ovjekovom po-
imanju radi pomjeranja granice razuma, vida
i vjetine.
Postmoderna ne podcjenjuje trivijalno, ali
ne precjenjuje uzvieno, ne banalizira estetsko,
ali ne prezire runo. Postmoderna biva zahva-
tom osvajanja nove realnosti, u ta se Nijaz
Omerovi hrabro otiskuje.
Osim umjetnike prozne forme, Nijaz
Omerovi se predstavlja i istinski, tj. pro-
blemski zainteresiranim za pisanje tekstova
o umjetnosti. Zapaen je njegov tekst Ana-
tomija arhiteksture ili lux in tenebris, pisan za
katalog Irfana Hoze povodom njegove Izlo-
be grafka u Akademiji likovnih umjetnosti, Sa-
rajevo, 2002. godine, ali i njegovi tekstovi o
Slikarstvu kao historiji iluzija, te o slikarskim
dometima Ahmeta Hundura.
EKAJUI MESIHA
* * *
Publicistika. BZK BiH OD Preporod.
Graanica, 2006.
Kreui od najrazliitijih i aktueliziranih
teorija zavjere u oktroiranju novog svjetskog
poretka, Nijaz Omerovi se uputa u ispisi-
vanje vrlo zanimljive knjige koja je na tragu
opstajanja tajnih organizacija i kontinuiteta
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
117
njihove uloge i utjecaja koji e donijeti svijet
prema njihovoj elji.
Omerovieva knjiga vrlo slobodno i pro-
nicljivo dovodi u vezu organizacije i utjecaje,
ideje kao njihove duhovne pokretae i ciljeve,
te sredstva kojima ih njihovi nosioci nastoje
pretvoriti u realitetete. Omerovievi zakljuci
o tom paralelnom i stvarnom svijetu, iznimno
su pronicljivi, a informacije dragocjene.
AVO, MIT I ISTINA
* * *
Traktat o zlu. Istraivaka publicistika.
Bemust. Sarajevo, 2007.
Najnovija knjiga Nijaza Omerovia, je hi-
storijsko i teoloko djelo koje govori o najveem
ovjekovom neprijatelju Sotoni Iblisu, kroz
cjelokupnu ljudsku povijest, od stvaranja prvog
ovjeka Adema a. s. pa do danas. Govori o pr-
vom grijehu, oholosti i o tome kako je avo pro-
gnan iz Denneta na Zemlju. O njegovim pr-
vim spletkama, zavoenju i utjecaju na ljude.
Knjiga govori o genezi zla, pa joj je i podnaslov
Traktat o zlu. ta je zlo? Kako ga prepozna-
ti, kako se od njega odbraniti? Drugi dio knji-
ge govori o magiji kroz stoljea, od Babilona do
dananjih dana, o crnoj i bijeloj magiji, egipat-
skoj i jevrejskoj, prizivanju demona, inkvizici-
ji, Faustu koji je potpisao pakt sa avolom itd.
kae o knjizi sam autor Omerovi.
Oigledno, rije je o produetku traganja
iz prethodne knjige.
FILM
Osim to voli flm i prati flmsku produk-
ciju, Nijaz Omerovi se u nekoliko navrata
osjetio potaknutim da posegne za flmskim
sredstvom izraavanja i saopavanja. Tako
su, bazirani na tekstovima Miroslava Krlee
i nobelovca Ive Andria nastali njegovi do-
kumentarno-esejistiki flmovi Bosna tamni
vilajet ili Svjetlost u tmini i Traktat o zlu. Fil-
movi su opetovano prikazivani na lokalnoj
televiziji Graanica i u Zagrebu 1994. godi-
ne, a potom i na TV TK i NTV HAYAT.
Omeroviev flm Po Bosni biseri, dogodio
se kao esejizirani odgovor na sinhronizirane
pokuaje falsifciranja povijesti i prisvajanja
bosanskih teritorija.
KULTURNI POSLENIK
* * *
Direktor
BOSANSKOG KULTURNOG
CENTRA
Graanica
Kao kulturni djelatnik, Nijaz Omerovi
je est godina vrio dunost direktora Bo-
sanskog kulturnog centra Graanica. Osim to
je nekadanji Dom kulture Graanica u tom
razdoblju dobio ime Bosanski kulturni centar,
Omerovi je bitno utjecao na profliranje pro-
grama kue, osposobljavanje kadrova za me-
dije, ukljuivanje Radija Graanica u europ-
ske eme emitiranja i izmjene informacija.
Vrlo je znaajnu ulogu odigrala Omerovi-
eva zainteresiranost za medije i flm. Repe-
rotar znamenitog graanikog Kina imao je
kontinuitet kao u najboljim mirnodopskim
vremenima. U tom razdoblju flmska publika
u Graanici imala je priliku vidjeti i reprize
programa svakog SFF. Radei kao direktor
Bosanskog kulturnog centra Graanica, Ome-
rovi je inicirao i vodio izgradnju tzv. tree
faze Bosanskog kulturnog centra Graanica. U
tom poduhvatu, Graanica je dobila repre-
zentativan galerijsko-muzejski prostor.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
118
NOVINARSKI I POLITIKI
ANGAMAN
Impresivno je, ta sve moe uraditi i biti
jedna ista osoba, samo jedan ovjek. Nijaz
Omerovi je jedan od osnivaa Stranke de-
mokratske akcije i Patriotske lige Graani-
ca, poetkom devedesetih. On je upravo iz-
vrstan primjer, kako ovjek koji je svjestan
sutine stvari i svoje uloge u drutvu, moe
biti angairan u razliitim oblastima ivota
i rada, dakako, ako je spreman sauvati od-
mjeren odnos prema svakoj opciji i mogu-
nosti i, ne brkati stvari.
Primjer Nijaza Omerovia pokazuje kako
politiko angairanje nije suprotstavljeno
umjetnosti ili umjetnost njemu. Naime, to su
dvije sasvim razliite opcije koje samo mogu
pokazati: da li je prava osoba koja se njima
bavi. Potom, slikanje i kulturni angaman
mogu biti komplementarni borbi za slobodu
i odbranu domovine, jer je upravo ta borba
najvie to moe bilo koji ovjek uiniti sa
svojim ivotom.
Itd.
Omerovi se, uz sve to je radio, vrlo
uspjeno okuao i predstavio kao novinar i
autor brojnih, zapaenih, esejistikih i iro-
nijski intoniranih tekstova, kolumni pa i
eksplicite politikih tekstova, koje je posli-
je rata pisao i objavljivao u tjedniku Ljiljan,
magazinu Walter i reviji Saf.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
119
MIT O FAUSTU
(odlomak iz knjige avo, mit i istina.
Bemust. Sarajevo, 2007.)
M
IT O doktoru Faustu, koji je pot-
pisao ugovor sa neastivim pre-
gazio je mnoga stoljea i ostao
slavan i poznat do danas. Faust je podjed-
nako snano inspirirao Lessinga, Goethea,
Clingera, Lenoa, Gunoa, Lista, Ari Che-
fera i Rembrandta koji je naslikao Faustov
portret, lice bljetavo obasjano svjetlou, u
trenutku meditacije u polutmini svoje labo-
ratorije. Upravo ta tmina moda simboliki
najrjeitije govori o tamnoj strani tog saveza,
kojeg su potpisali ovjek i avo.
Faust je vremenom postao superiorni ar-
hetip i paradigma modernog ovjeka Zapa-
da, premoni samoodreujui mit zapadne
kulture i civilizacije. Faust na njemakom
znai pesnica, i veina modernih istraiva-
a smatra to dovoljno sugestivnim simbo-
lom, pa se i ne trudi da ode dalje od tog tu-
maenja. Na latinskom, meutim, Faustus
znai onaj koji je sretan ili onaj koji je po-
vlaten. Ovo ime je (udne li koincidencije),
upotrebljavao jedan od najpoznatijih mago-
va starog svijeta Simon Mag, koji je navod-
no uao u dvoboj udesima sa svetim Petrom.
Faustus je, onda, mnogo kasnije inkarnacija
ili otjelotvorenje (avatar) Simona Maga u e-
snaestom stoljeu.
Lik doktora Fausta ima izvjesnu historijsku
podlogu. Doktor Johanes Faustus je zauzimao
vrlo vano mjesto na univerzitetu u Hajdel-
bergu poetkom esnaestog stoljea. Ovaj ve-
liki Lutherov prijatelj, bio je osumnjien da je
u umi Speser 1515. godine prodao duu a-
volu, a da je zauzvrat dobio dvadeset etiri
godine mladosti, velika znanja, kao i razlii-
te sposobnosti koje prevazilaze obine ljudske
moi, meu ostalima i sposobnost predvianja
budunosti. Nekoliko godina kasnije, Faust je
to javno obznanio, iznijevi tvrdnju kako mu
je omogueno da vidi Pakao, koga je obiao u
pratnji avola Belzebuta. Uinio je da se pred
oima njegovih studenata ukae navodni lik
Jelene Trojanske. Tvrdio je, da mu je ona ro-
dila sina, i dala mu ime Justus Faustus. Zbog
ovakve reputacije 1528. godine otputovao je u
Ingoltad. Bavei se medicinom, postizao je
takva nevjerovatna izlijeenja, to je dodatno
uvrstilo vjerovanje o njegovom paktu s avo-
lom. Luther ga je zbog toga anatemisao i po-
slao u tamnicu.
Nijedan od malo raspoloivih podataka o
historijskom Faustu, nije ba laskav niti po-
hvalan. U pismu datiranom treeg oktobra
1513. godine, Conrad Mucianus Rufus, tvr-
di, da je sreo Fausta, uo ga kako se hva-
li u krmi i zakljuio da je ovaj obini br-
bljivac i budala. Dvanaestog februara 1520.
godine, Faust je oigledno boravio u Bam-
bergu, gdje je pravio astroloku kartu grad-
skom biskupu, poznaniku Urliha fon Hute-
na. U biskupov trokovnik je zaista tog dana
zabiljeeno da je platio za izradu horoskopa
Tri novele
Nijaz Omerovi
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
120
doktoru Faustusu flozofu. Pisar u Ingol-
tadu je takoer zabiljeio prisustvo dokto-
ra Jerga Faustusa fon Hajdelberga, - kome
je, ubrzo nakon toga, bilo nareeno da na-
pusti grad.
13
F. Barun, takoer, pie da je Faustus, pri-
je nego to je istjeran, za sebe tvrdio da je
vitez reda sv. Ivana, i zapovjednik jedne od
kua tog reda, na granici austrijske Koruke.
Takoer, spominje se da je davao astroloke
izjave da su Sunce i Jupiter u savrenoj kon-
stelaciji, pogodnoj za raanje proroka i poja-
vu mesije. O Faustu se govori i kao o Ghe-
orgiusu Faustusu Helmchtet-u.
U Helmchtetu, gradiu u blizini Hajdel-
berga, moderni istraiva Frank Barun je
naiao na mogue tragove u arhivi Univer-
ziteta u Hajdelbergu. Tamo je meu poda-
cima o studentima iz Helmchteta pronaao
nekog Georgiusa iz Helmschteta, koji je
tu bio upisan od 1483. do 1487. godine. Od
ezdeset sedam studenata koji su bili upisa-
ni, on je bio jedan od dvojice koji su odbili da
kau svoje prezime. Diplomirao je flozofju
dvanaestog jula 1484. godine i dobio zvanje
magistra prvog marta 1487. godine. Ovo je
jedina informacija o historijskom Faustovom
porijeklu, do koje je Barun doao.
Maja 1532. godine, etiri godine poslije
protjerivanja iz Ingoltada, zabiljeen je nje-
gov dolazak u Nuremberg. U gradskom arhi-
vu se nalazi izjava koju je potpisao zamjenik
gradonaelnika, koja glasi: Zatitna pratnja
za doktora Faustusa, sodomitu i arobnjaka
crne magije... odbija se.
Posljednji historijski podatak o Faustu,
jedan je od najkontroverznijih, budui da je
nedovren. Tokom 1534. godine, kontro-
lu nad gradom Minsterom preuzela je jed-
na mesijanska sekta holandskih anabaptista.
Proglasivi grad za novi Jerusalem, a svog
vou za kralja Ciona, ekali su navodnu
stranu apokalipsu, a svoju novu religiju su
upranjavali kroz razuzdane seksualne orgi-
je, i ogroman broj ubojstava i zloina. Plaei
se da bi u sjevernoj Njemakoj i u Holandi-
ji, moglo doi do pobune anabaptista, lokal-
ni vladari su se udruili i skupili brojnu voj-
sku koja je, poetkom 1535. godine opsjela
Minster. Poslije dueg opsjedanja, dvadeset
petog juna, opsaivai su konano osvojili
grad. Istog dana, biljei se Faustovo prisu-
stvo u gradu. Ne zna se ta je tamo radio, niti
da li je bio meu braniteljima ili napadai-
ma. Takoer, nema nikakvih indicija o tome
to ga je kasnije zadesilo, ili o tome kako se
izvukao, ako je bio jedan od branitelja.
Ovo su raspoloive informacije koje se od-
nose na historijskog Fausta, koje je skupio
Frank Barun, a o njegovoj navodnoj vezi, ili
savezu s avolom zna se prvenstveno iz izja-
va Martina Luthera. Za Luthera, takva osoba
sigurno nije mogla da se bavi nikakvom dru-
gom magijom do sotonskom. Tako je, tokom
tog doba, Faust, vrlo esto spominjan u lute-
ranskim propovijedima kao prijetei i lo pri-
mjer. U jednoj od njih se nedvosmisleno pore-
di sa Simonom Magom: Simon Mag je, po-
kuao da se uzdigne na nebo, ali sveti Petar se
molio da on padne... Faust je to isto pokuao u
Veneciji, ali je estoko udario o zemlju...
Pred kraj Faustovog ivota oko 1540. go-
dine, kae legenda, doao je avo, posjetio ga
na njihov ugovor zapeaen krvlju, i odveo
ga sa sobom u pakao.
Do druge polovice esnaestog stoljea, le-
genda o Faustu, kao avoljem slugi, posta-
la je iroko rasprostranjena. Do tog vremena,
njegovo ime Georgius, ili Georg, iz nepozna-
tih razloga je zamijenjeno imenom Johanes, i
u Marloovom komadu iz 1593. godine on se
pojavljuje upravo pod tim imenom, odnosno
njegovom engleskom varijantom Johan.
Philip Melanhton, jedan od Lutherovih
najpouzdanijih tienika, 1562. godine je na-
pisao i objavio navodnu biografju Johanesa
Faustusa, koja je doivjela veliki uspjeh, i to-
kom sljedeih etrdeset godina je tampana
u devet izdanja. Kada bismo brojali i izvode,
onda je vie od etrnaest pripovijesti o Fau-
stu bilo tampano do kraja esnaestog stolje-
a. Odreeni likovi iz Melanhtonove pripovi-
jesti, postali su neizbjeni. Tako je, redovno
opisivano da je Faust stalno bio u pratnji Me-
fstofela, pretvorenog u crnog psa.
Iz ovoga je, kao to e se kasnije vidjeti, u
narodnom sjeanju izraslo posthumno sjedi-
njavanje Fausta sa poznatim talijanskim ma-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
121
gom Agrippom. Prve javne verzije avantura
doktora Fausta najvie panje su posveivale
maginom velu koje je prekrivao ovaj doga-
aj, kao i neizmjernom bogatstvu, kojim je
navodno dr. Faust raspolagao. Kada je Vid-
man 1561. godine u Hamburgu objavio ovo
djelo pod nazivom Istinita pria o stranim
grijesima doktora Johanesa Faustusa, ono je
izazvalo veliku panju i tampano je u vie
izdanja. Palma Kae ga je ubrzo preveo na
francuski, i to pod dugakim naslovom Po-
una i tuna pria o Jeanu Faustu, njegovoj
uasnoj smrti u kojoj je prikazano koliko su
jadni znatielja, iluzije i neasna djela due.
Legenda o Faustu, ubrzo je poela popri-
mati moralni aspekt i zauvijek ga sauvala u
apologetskoj popularnoj literaturi. Genera-
ciju kasnije, Cristofer Marlou promijenio je
donekle smisao ovog djela. Elizabetanski Fa-
ust, bio je mladi hedonista, nezasit u svim
zadovoljstvima, kupljenim po cijenu vjenog
prokletstva. Gorko je zaalio u asu smrti,
ali ga kajanje nije spasilo. U Marloovoj verzi-
ji, osoba najblia Faustu bila je Mefsto, po-
srnuli aneo izrazite ljepote. U svom novom
ljudskom obliju Mefsto nosi aljenje Nebe-
sa, temu koju nalazimo i u Miltonovom Iz-
gubljenom raju.
Mit o Faustu je ipak najveu slavu dosti-
gao sa Goetheom. Prolog Margaritine tri-
ologije (1808.) otkriva nam Mefsta, kako
trai od Boga dozvolu da iskua Fausta. Sve-
vinji mu je usliio molbu, uz napomenu da
se zao duh ne zadovoljava samo time da izo-
pai rtvu, i da avo ovjeku moe pruiti
samo sredstvo, polugu, a na ovjeku je da se
odupre toj kunji. Galieenu, koji kae: Po-
kaj se, nadaj se, ekaj! Sotona odgovara:
Radi tamo gdje jesi, ovdje i sada.
Treba priznati da dobar ovjek, u svom
mranom nadahnuu, biva svjestan pravog
puta, ispisivao je Goethe nadahnute redo-
ve avolu. Kod njega avo vie nije dvoli-
ni urotnik, zavjerenik iz sjene, on postaje in-
strument Boijeg iskuenja i boanske mi-
losti, ija napasnika uloga omoguuje da se
izmjere i provjere kvaliteti ljudi. Dobro i zlo
vie nisu u suprotnosti, ve u meusobnom
proimanju. Zlo postaje neophodan komple-
ment dobrom. Potiskujui zlo ljudi dostiu
savrenstvo.
Neposredno pred smrt Goethe se vratio
ovoj temi, u svom Drugom Faustu. Kod
njega, Faust prije nego to se susreo sa Mef-
stom, razmilja o smislu ivljenja:
Na poetku bi Glas - pisao je. Ne, ov-
dje se zaustavljamo. Nemogue je glasu dati
takvo znaenje. Treba drukije da prevedem
stvarnost, ako mi duh ispravno daje svoju
svjetlost, i piem: U poetku bi Misao. No,
nije li bolje rei: Na poetku bi Snaga? Ali,
dok ovo piem, ve me neto nadahnjuje, duh
nadahnjiva dolazi mi u pomo, i sada uvje-
ren piem: Na poetku bi Djelo.
NO SA DRKOM OD
ORAHOVINE
(iz neobjavljene knjige Prie od
praha i snova)
Godine Gospodnje 1992. kada su klasa-
le penice,priaju da se u selu Zaklani dogodio
straan zloin (dodue, samo jo jedan u nizu)...
etnik Vasilije T. je zaklao sedam lanova jed-
ne porodice, neki tvrde da ih je bilo i vie. Bog
zna. Pouzdanih svjedoka nema. Kau, da je
krvavi no bacio u zapaljenu kuu i izbezu-
mljen kao da ga goni sto vragova pobjegao.
Nikada ga vie nisu ni uli niti vidjeli. Po ne-
kim priama, navodno je ubijen od mjetana
koji su pobjegli iz zapaljenog i opljakanog sela.
- Po drugim predanjima enuo je pameu i ba-
cio se sa hridi. Kasnije na tome je mjestu izra-
stao crni glog, sa odvratnim smrdljivim trnji-
nama, pa su ga zaobilazili i ljudi i koze, koje su
tu ponekad tjerane na ispau. Ba kao to sve
rijeke teku prema uu, tako i svi dogaaji ima-
ju svoj zavretak u vjenosti, - a svi uzroci svoj
prauzrok.
(Narodne novine, 24.09.1998.)
V
OJNIK OBRAD Sovilj ima iskustvo
rata: smrti i razaranja, pobjeda i po-
raza. Vidio je ranjene i mrtve; obe-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
122
zglavljene leeve - trule i raspadanje, uo
hropac umiruih i muke osakaenih. Vojnik
koji suosjeanja nema, a ni savjesti, - jer pre-
vie toga je proao, previe vidio i previe zla
uinio. Savjest bi mu bila samo optereenje.
Dodue, u rijetkim trenucima kada bi bio
bistra uma, ili trijezan (to je bila rijetkost),
poput podmuklog moljca, mozgom bi mu
prosvrdlala misao: Zato i dokle? Ali, on
se nije time optereivao, jer, radio je uzvie-
nu, svetu stvar, bar tako je mislio. Rat ga je
uinio monim, a puka u njegovim rukama
davala mu je snagu i uzvieni osjeaj ane-
la osvetnika.
Uostalom, ljudi koje je ubijao bili su nia,
bezvrijedna bia, a on pripadnik vieg, ne-
beskog naroda. Tako su bar govorili nje-
govi voe, i uili ga politiki komesari i
svetenici.
Njegov stav je bio jasan: Ja sam samo voj-
nik, koji izvrava nareenja.
Ljeta devedeset i etvrte, zatiemo ga u selu
Zaklani, kuda ga vode mutni i neobjanjivi
nagoni, u danu koji je podsjeao na svitanje.
Putevi su ga i ranije vodili u ovo gluho i
zgoreno mjesto, iz koga je odneseno sve to
se moglo odnijeti. Selo je bilo pusto: samo-
a i oaj mogli su se doticati rukom. Iz spa-
ljenih kua, praznih poput onih duplji, ili
grobnica iz kojih je iscurio ivot - osjeao je
krik koji proima sve.
I pored vreline, najeio se od tihe jeze.
Obilazio je ogoljene zidine kua bez kro-
vova, izvaenih prozora, izvaljenih okvira
bez vrata. Iskidane armature o koje se sapli-
tao. Gazio preko pragova kroz koje su izrasle
lijeske, zaobilazio odvaljene betonske ploe,
iz kojih su iznikle trave i sa kojih su hitro
bjeali guteri i zujale muhe.
Preturajui po jednoj opustoenoj kui,
orunjenih zidova sa kojih se krunio malter i
zinule crvene cigle poput rana, prepunoj po-
lomljenih stolica, stare odjee i posteljina,
punih praine i bui, madraca kroz koje su
kao kande grabljivaca virile zahrale opru-
ge - naiao je na prostu kartonsku kutiju,
punu fotografja poutjelih od vremena, koje
su se raspadale pod prstima.
Kutiju punu uspomena, koje njemu nisu
znaile nita. Nepoznata lica, davno zamr-
zle osmjehe.
Pored kutije nae no sa drkom od ora-
hovine, koju je majstor oblikovao a godine
uobliile poput kamena na dnu rijeke, koji
mu savreno lee u dlan.
Kao stvoren za mene. Pomisli.
U tom trenu, u svakom otkucaju srca, na-
sluti oaj na silu otrgnutih od kue, oaze ne-
kadanjeg mira i spokoja. uo je iz zidova
zauvijek utisnute uspomene.
amor ukuana, pla dojeneta, kripu
razboja, opori miris dima i vatru ognjita.
Outio je daleki mrmor molitvi. Bezbrini
smijeh sjela, pjesme sa svadbi i prve suze ne-
vjeste: - i shvatio je u jednom trenu veliinu i
drevnost toplog obiteljskog doma - tragediju
vremena i svetost KUE.
Moda je to bilo tako i od tajanstvenog
ivota kue. I kue imaju svoj ivot. Neto
od duhovnosti onih koji su u njima ivje-
li i umirali, zadralo se u mranim uglovi-
ma, u zidovima, podovima i meu nagorje-
lim gredama.
To je ivot koji uobliavaju mnogi inio-
ci prolosti.
U starim kuama kroz koje su prole sud-
bine i jadi mnogih generacija, taj ivot je
tako snaan da utie i na druge. Obrad S. je
osjetio da mu je tijelo kao labirint iz koga ne
moe pobjei; nekakvu studen i bezlinu -
gotovo bezimenu tugu.
U ruci na oznojenom dlanu, poput eravi-
ce zapekla ga je drka noa.
Znao je to, negdje u dubini due osjeao,
da je ovaj no pravljen za odreenu osobu, za
odreenu ruku, i da je vie od obine metal-
ne tvorevine.
Ljudi su ga uobliili u tano odreenu
svrhu: on je na izvjestan, vjean nain, no
koji je ubio Cezara, no lovca koji zadaje mi-
losrdni udarac ranjenoj divljai, no na puci
ostraenog legionara...
On eli ubijati, eli prolijevati toplu krv -
eli biti koristan i sluiti svrsi.
Stegnuvi no, koji je zaudo jo bli-
stao, znao je da izvrava pravdu - vjeitu i
neumitnu.
Nikada neemo saznati ta je u tom krat-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
123
kom trenutku spoznaje, koji dijeli ivot od
smrti, prolo kroz njegovu misao. Moda
slika silovane, pa potom preklane djevoji-
ce jednog hladnog predveerja, nad kojom je
bio zadnji u nizu - i iji strah i oaj u oi-
ma, nikada nije zaboravio. Moda slika sta-
rog seoskog imama, kome su zakucali eksere
kroz laktove i koljena; prikovavi ga tako kao
spomenik u vjenoj molitvi Bogu, u damiji,
koju su potom zapalili.
Moda ranjeni vojnik koga su iscrplje-
nog nali skrivenog ispod plasta sijena, pa
ga iskasapili bajonetima. Moda golobradi
momi, koji je nosei ruak na poloaje, za-
lutavi naiao na njihove rovove - pa su ga i-
vog ispekli na ranju...?
Zadao je sebi samo jedan udarac u grudi.
Ta je kretnja bila potpuno nesvjesna.
U tome je pokretu bilo iskustvo milenija:
od astekog sveenika, do egipatskog uvara
grobnica, od kasapina u mesnici Palerma, do
hirurkog reza doktora Tulpa.
Tako je bez svjedoka, (ako ima mjesta gdje
svjedoka nema), izvrena pravedna kazna, od
oruja koje bi samo u rukama krvnika, po-
stalo sredstvo odmazde:
I neka je slavljen Vjeno ivi, sudac Naj-
pravedniji, kod kojeg su kljuevi neizmjer-
nog Oprosta i beskonane Kazne. (2001.)
SLIKA I OGLEDALO
(IZ NEOBJAVLJENE KNJIGE PRIE OD PRAHA
I SNOVA)
Kako smo esto vidjeli ljude i kraljevstva gdje
brzo propadaju i prestaju postojati. Kako je samo
nekad njihova slava sjala iznad planina a eto,
ljudi su nestali, planine su ostale iste
(F. Razi)
U
ZIMAM SEBI za pravo da oivim
prolost, da prizovem priu i doga-
aje od kojih je prolo hiljade dana:
koji su izblijedili iz sjeanja i koji su ostali u
nestalnom i varljivom pamenju.
Nekad u nekom zaboravljenom carstvu
Sadr, ivio je bogat i moan kralj, koji je,
kako vladaru i prilii, imao divnu i vjernu
princezu.
Melanholinu i tunu, prekrasnih zelenih
oiju poput gorskih jezera, u koje tko god bi
se zagledao, bi se i zaljubio i utopio u tim
oima, ili bi poput ukletnika lutao po svijetu,
ne nalazei smiraj.
Ne treba posebno naglaavati da je mela-
nholina dama bila veliki ljubitelj muzike,
poezije i slikarstva, kazalita, opera i baleta.
Ukratko, umjetnosti openito. Sluajui tu-
ne ljubavne elegije, znala je proliti kiu suza
iz prekrasnih oiju, koje je car silno ljubio.
Ponekad bi ushiena, znala stati pred
neku sliku, divei se svakom detalju i nala-
zei skriveni smisao, koji niko nije zapaao,
ak ni sami slikar koji je to naslikao. Znala
je oduevljeno klicati nekoj sonati, do besvi-
jesti aplaudirati kazalinoj predstavi, djetinje
se radovati nekoj opereti. Da bi joj udovoljio,
car je stalno i iznova dovodio nove muziare
i pjevae, komiare i artiste, onglere i guta-
e vatre, maioniare i opsjenare, pjesnike i
glumce, plesae i ekvilibriste;
sve da bi razveselio i oraspoloio svoju
tunu i melanholinu ljubu.
U dvoru su se stalno odravali karnevali i
balovi, plesovi i zabave.
Horila se muzika i pjesma - ali uza-
lud. Kraljica bi nakon kratkog zanosa po-
novo padala u jo veu depresiju, sjetu i
melanholiju.
Kralj, inae, nije mnogo mario za umjet-
nost, kao uostalom i svi ljudi od vlasti. On
se oduevljavao, kao to i dolikuje carevima
iz pria: bitkama i bojevima, a naroito vi-
tekim turnirima. Posebno se divio biserima
i draguljima optoenim maevima i titovi-
ma, zlatnim kacigama i bogato ukraenim
oklopima.
Do kasno u no, sa vitezovima je pio vino
iz zlatnih pehara, pripovijedajui o juna-
koj prolosti: hrabrim i plemenitim precima,
zmajevima i ljepoticama, pobjedama i turni-
rima, balovima i prekrasnim djevama.
to se podanika tie u tom kraljevstvu,
oni za ovu priu nisu ni vani, jer bijeda bija-
e bezbrina u Sadru.
Iza kamenih zidova punih liaja, redov-
no su cvjetale i raale trenje i dudovi. Pro-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
124
zori skuena dometa vazda su gledali na iste
dane: izgubljeni zvuk frule i blejanje ovaca
remetili su spokoj sumraka.
Na skromnim zemljanim kuama koope-
rilo se bilje uvarkue, koje je privlailo sit-
ne plave leptirove i zvune bumbare. Vrane u
gustim jatima su sumorno i uporno grakta-
le, zaobilazei naselja. Narod, kako puku to i
dolii, je vodio dosadan, mukotrpan i mono-
ton ivot. Orali su, sijali, kopali, njeli
Oi sa strijepnjom upirali u nebo, oeku-
jui kie i snjegove - te iznova radili isto: ora-
li, sijali, kopali
Poreze plaali nekad milom, vie puta silom.
Bilo je, dodue tu, i prizora sree: puteljak
u dvoritu zarastao divljom ruom, pod po-
nosnim korakom ratnika ili gortaka, elegi-
ni zvuk citre u predveerja, bezbrini smijeh
goludrave djeurlije
II
U tom zaboravljenom i velikom carstvu
ivjela su dva slikara, tako daleko da nisu ni
znali jedan za drugoga.
Pripovijeda se da su znali naslikati sve to
ljudsko oko moe vidjeti i najbujnija mata
zamisliti: Krajolike sa umama, rijekama i
travama, tako vjerno da se mogao outiti mi-
ris cvijea, ljubiice i zumbula. Mogao osje-
titi dah i lahor vjetra, koji je povijao visoke
trave na planinskim vrletima. Pjev slavuja
u lugovima i izbeharanim baama, klikta-
nje orla nad dubokim klisurama, jecaj vjetra
kroz kronje visokih empresa i jablanova,
ubor razigranih potoka preko kamenih ka-
skada, odsjaj riblje krljuti u gorskim jezeri-
ma vjeni pjev uma
uvene su im bile i slike ciganskih atora
i ergi, konja sa odsjajem zvijezde u oku, div-
ljih i neobuzdanih, u kasu i galopu.
A naroito slike vatrenih igraica u no-
ima jasne mjeseine, uz sjetni zov cigan-
ske pjesme. Slike sirotica i sirotana, beskraj-
no tunih, sa oima punih suza, to se zrcale
poput bisera: svirae lutnje, laute, embala i
citre, balalajke i buzukija. Oni koji su vidjeli
te slike, kleli su se, da su uli i zvuke tih in-
strumenata, tako su bile stvarne, - iluzija je
bila potpuna.
Kunu se takoe, da niko prije njih nije us-
pio tako vjerno doarati vaare, gradsku vre-
vu, miris rotilja i uline prodavce to mame
muterije; miris znoja i alkohola, vruinu
ljetnih dana i sparinu julskih noi.
Od usta do usta, od uha do uha, slava o
njima se proirila diljem carstva, tako da je
na kraju doprla i do vladara toga kraljevstva i
njegove tune princeze.
III
Moj ljubljeni vladaru, ree jednog dana
princeza, sve to vrijedi u ovom carstvu sam
ve vidjela, sve pjesme ula, predstave odgle-
dala, ali moje je srce i dalje prazno. ula sam
da priaju, da postoje dva slikara, najbolji u
cijelom kraljevstvu, hou neizostavno da vi-
dim njihove slike i kako oni rade.
Sinula mi je ideja, uskliknu car, hajde da
provjerimo koji je bolji slikar.
Sueliu jednoga, drugome.
Bravo, bravo, pljesnula je rukama ushi-
ena djeva. Hou da proniknem u sutinu
umjetnikog ina, hou da vidim kako se ra-
aju oblici, kako nastaju prefnjene nijanse,
kako oivljava povrina. Hou da srce ispu-
nim uzvienom umjetnou, moda me oba-
sja svjetlo spoznaje.
I tako, car izasla svoje emisare da nau
umjetnike i da ih neizostavno dovedu, a o
carevoj se naredbi ne raspravlja. Tri mjeseca
su prola, dok ih emisari ne naoe. Kada ih
dovedoe, oni se vladaru poklonie, vama na
usluzi visoanstvo, rekoe. Hou da vidim koji
je bolji umjetnik, jer slava o vama se proirila
na sve etiri strane svijeta, zahtijevajte to ho-
ete, nae riznice su vam irom otvorene.
Imat ete sve to vam srca poele: svirae,
jela i pila svih vrsta.
Dajem vam est mjeseci, da na miru radi-
te. Onda e kralj i kraljica, sluajui srce svo-
je i upute vida svoga, izrei sud svoj, a onaj
koji bude bolji dobit e zlata koliko je teak - a
sada, ne gubite vrijeme, prihvatite se posla.
Prvi slikar zatrai kistove i etke svih vr-
sta i irina: od prirodne dlake iz devina uha
i od krzna lame. Smole, balzame, pigmente i
boje svih vrsta: sepiu, kadmium crvenu, cino-
ber, kraplak, karmin crvenu, hidroksid zele-
nu, ultramarin. I jo kobalt plavu, cereleum,
ftalo plavu, mangan plavu, prusko plavu, lapis
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
125
lazuli. Malo razmisli, pa jo zatrai: mangan,
lazurit, indigo, egipatsko plavu, smalt plavu i
kobalt violet, mangan violet, mars violet, ul-
tramarin, kadmijum utu, napuljsku utu,
hansa i stroncijum utu, kobalt, krom cinko-
vu, orpiment, oker, sienu i umbru
Zatrai jo i laneno i makovo ulje: sikati-
ve, mastiks, sandrak, kopal, ambru i elak.
Drugi umjetnik zatrai samo lakove,
pahtle i glaala.
Car im nakon toga odredi veliku dvoranu
koja je sluila za igru i ples, masivnih stubo-
va i mermernih podova koji su blistali pod
svjetlou zlatnih lustera i tisua svijea. Ve-
likim tekim brokatnim zastorom, je podije-
lie po sredini, tako da svaki dobi po jedan
zid, jedan drugome nasuprot.
IV
Dok udari dlanom o dlan, proe est
mjeseci.
U meuvremenu, cara izvijestie da su sli-
kari zavrili posao i da oekuju njegovu po-
sjetu. Uz bubnje, zurle i frule, sveano obu-
eni i u pratnji brojne dvorske svite, kralj i
kraljica zaputie se u udaljeno dvorsko krilo
da vide ta remek djela. Tamo ih je ve ekao
slikar koji je naruio sve vrste boja i pigme-
nata. Kada kralj sa svitom ue, stadoe ushi-
eni, a tihi amor se prenese salom. Na zidu
su bili naslikani prizori kakve nikada prije
nisu vidjeli, kao iz snova predjeli i krajolici:
jezera sa rascvjetalim lokvanjima, gdje su pli-
vali labudovi i divlje patke, dok su najudnije
vrste ptica cvrkutale po grmlju i bunovima,
letile zrakom ili se gnijezdile na drveu.
Niz visoke litice obruavali se vodopadi, iz
ijih podnoja se isparavale izmaglice. Na su-
rim vrletima su se dizale najudnije graevine
kakve ni najmatovitiji graditelj ne bi mogao
ni zamisliti. A iznad njih su se protezale duge
fantastinih boja i nijansi, utapajui se u du-
gim stjenovitim zalivima obasjanim udnom
svjetlou koja se smjenjivala poput polarnih
noi, i u njima se ogledalo izlazee sunce koje
je odmjenjivalo umirui mjesec.
Odnekud se ula tiha glazba, koja kao da
je pratila stanje njihovih dua, i koja je jo
vie uticala na njihova ula. Tako kao da su u
transu hodili labirintima sna i podsvjesnoga.
Majstorski naslikani prekrasni zamko-
vi sa cvjetnim vrtovima su ih podsjeali na
radosti ivljenja, a njima nasuprot, ruevine
dvorova sa imiima i jatima crnih ptica -
na prolaznost. Udivljeni satima su obilazili
prekrasnu sliku, nalazei iznova nove deta-
lje, oko kojih bi se okupljali glasno se divei
majstorstvu slikara i lakoi izvedbe.
Kraljica je po stoti put ushieno pljeska-
la rukama, a car se radovao zbog njene ra-
dosti. Nestvarno, fantastino - magija, po-
navljao je
Konano stadoe - i car ree: nema sum-
nje, ovo je neobina slika, vidio sam ih mno-
go, ali ovakvu, pa ni slinu ne vidjeh. No,
poimo dalje, da vidimo i drugi rad, pa da
konano damo svoj sud.
Drugi slikar se utke duboko nakloni, a
sluge irom razmaknue teku zavjesu od ze-
lenog brokata koja je djelila prostoriju.
Pred oima cara i carice i zadivljene prat-
nje ukaza se prizor, od koga im zastade dah,
dvoranom prostruja agor oduevljenja, a
onda se prolomi frenetian pljesak. Pred nji-
ma je bila ista slika kao ona kojoj su se ma-
loprije divili. Samo to je ova bila jo rasko-
nija, boje sjajnije, i kao vrhunac - na slici su
bili likovi cara i carice, i pratnje i jo su uz
to bili kao ivi, kretali su se.
Cijeli zid je dugim glaanjem i lakiranjem
blistao poput ogledala, i na njemu se ogleda-
lo sve: i slika i car i pratnja.
Pobjednik je izabran, uzviknu car ushie-
no. Za ovaj prizor je vrijedilo ivjeti.
Ovo je stvarnije od stvarnosti, ree jo car
i zakorai u ogledalo, u taj zaarani prostor, a
za njim carica, a za caricom ostala svita.
Jo dugo se uo amor glasova u labirin-
tima vrtova i izmeu izbeharanog drvea, -
dok konano sve ne utihnu.
Epilog
Bijeda i dalje bijae bezbrina u Sadru; na-
rod je i dalje vodio mukotrpan, dosadan i mo-
noton ivot. Orali su, sijali, kopali, njeli; oi
upirali u nebo iekujui kie i snjegove. Pla-
ali poreze i dalje. Nekad milom, vie puta si-
lom. I niko ne primijeti odsustvo cara ni ca-
rice ni dvorske svite, niti to ikome zasmeta.
(2001.)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
126
Zlatko Duki, Tajkun, roman, Den-
fas Tuzla 2006. (Roman Tajkun ili
pripovijest o tri vraka druga)
Jo jedno prozno tivo u vidu, po obimu
nevelikog romana (svega 165 stranica) pod
naslovom Tajkun, u bogatoj spisateljskoj
produkciji tuzlanskog knjievnika, publici-
ste i novinara Zlatka Dukia, duboko je za-
drlo u drutveno tkivo ove zemlje i na pose-
ban, neko je ve napisao dukievski nain,
razgrnulo nau neveselu stvarnost u svim
njenim tamno-sivim tonovima i odvratnim
manifestacijama jedne ope drutvene ia-
enosti koja nam se svakodnevno jo uvijek
itekako obija o glavu. Nakon iitavanja ro-
mana i nehotice nam se uini da je sve to
prepisano (reklo bi se, skinuto) iz dnevnih
novina ili domaih printanih ili elektronskih
magazina, koji su puni mnogih nestaluka
slinih nestalucima opisanim u ovoj knji-
zi. to se tie aktuelnosti, dakle, nema nika-
kve zamjerke.
to se, pak, tie mjesta radnje, tek na-
kon dubljeg zalaska u roman doznajemo
da se Tajkun izdeavao u takozvanoj lo-
kalnoj sredini i na dobro poznatoj relaciji
Arizona - Srebrenik Hercegovina. ak se
mogu prepoznati konture nekih stvarnih li-
kova o kojima su svojevremeno trubile novi-
ne iako se autor nije trudio na toj nekoj do-
kumentarnosti, koja naprosto izbija sama od
sebe. On se, zapravo, vie trudio i u tome,
nesumnjivo, uspio da nam nacrta i predo-
i opi profl jednog domaeg junaka naeg
doba, koji se zna snai, plivajui na ivici
kriminala.
Zato mi se ini da je tajkun suvie nez-
grapno odreenje za Dukievog vorka, na
kojeg se to odreenje u cjelini odnosi. Mo-
da je bio tek na putu da postane pravi tajkun,
ali ga je u tome sprijeila drava (kakva-ta-
kva), koju je dumanski pljakao. Mogao je,
eventualno, biti samo tajkun pripravnik, koji
je zglajzao negdje u toku priprema za po-
laganje pripravnikog ispita. U odnosu na
mnoge koji nikad nee doi iza brave, na je
vorak, uistinu, samo malo kljucnuo. Ili se
Duki s nama samo naalio, uvodei nas u
roman postupno, skoro didaktiki i strpljivo
nam, na oiglednim primjerima, pokazuju-
i kako se postaje tajkun (u raskonom zna-
enju te rijei), pravei od svega jednu dosta
uspjelu grotesku.
Ispisivanje vlastitog ivotopisa, glav-
ni junak ove knjige doivio je onako kako
to mnogi ljudi u takvoj situaciji doivljava-
ju: kao svojevrstan izduvni ventil za olak-
anje optereene due i prilino ukaljane sa-
vjesti. Tek je, naavi se, kako Duki kae,
u bajbokani, shvatio koliko je malen i neva-
an. Pad sa velikih visina u nitavilo pokuao
je preivjeti ispisujui vlastitu ispovijed, koja
se u preraenoj formi doima kao ispovijest
mangupa.
Od glavnog skladitara u velikoj trgova-
Nove knjige
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
127
koj frmi svoje supruge prije rata, preko glav-
nog opinskog logistiara tokom rata (uz ne-
izbjean potporanj, zna se koje i kakve poli-
tike), vinuo se u visoke drutvene sfere i po-
slije rata dogurao do uglednog lokalnog po-
litiara i biznismena. To je, dakle, tipian
obrazac, skoro klie, mnogih egzotinih li-
kova ne samo iz novinske crne hronike, ve
politikog i kriminalnog podzemlja ove ze-
mlje. Bogatio se kao i mnogi drugi u stan-
dardnim emama i po standardnoj tehnolo-
giji: da se roba ispari u papirima, da se vje-
taki izazove nestaica, pa da se uvali svoja
naplakana roba itd
Sa velikim umijeem uao je u psihu svog
glavnog junaka i njegovo jadno stanje i dao
izvanredan pogled na fenomen vremena u
zatvoru i to iz pozicije zatvorenika, osue-
nog na dugogodinju robijanje (ah to toli-
ko nepodnoljivo, prokleto, beskrajno vrije-
me (19), Bezvremeno vrijeme je mo-
da pravi izraz i odreenje za jedno, vremen-
ski dugotrajno, robijanje. Moda nije ni udo
to se u takvim prilikama ljudi mijenjaju u
raznim pravcima. Nije rijetkost da neki pri
tome dobiju, to bi rekao Duki, i pisaku
elju kao to je to sluaj i sa naim glavnim
junakom. Kad zagusti, neki spas trae pod
okriljem boga i religije, a neki pod okriljem
stvaralatva i umjetnosti. U tom pogledu za-
nimljivi su pasai u kojima se pokuava nai
odgovor na pitanje - pisati ili ne pisati: da se
ljudi poue ili da se ljudi zabave. Origanalna
je i sekvenca cjenkanja oko kupovine uslova
za pisanje, koje je ovjek morao debelo plati-
ti, je li, ni za to).
U ovom romanu Duki je primijenio po-
stupak voenja dvije paralelne prie: prvu
koju vodi narator, dakle pisac, on sam, i dru-
gu koju vodi ili ispisuje glavni junak ove
knjige poto je prethodno odluio da se
ali na svoju sudbinu, ispisujui crno na bi-
jelo sve to je - i kako je bilo. Rije je o dvije
radnje, dvije paralelne prie, koje se meu-
sobno dodiruju i na kraju defnitivno spaja-
ju ili ulijevaju kao dvije manje u jednu veu
rijeku koju vidimo samo na kraju romana jer
nam je pisac ostavio na volju da sami dopu-
njujemo i nagaamo kako je vorak odslu-
io ostatak kazne zatvora, poto je prethod-
no bacio na papir prvi, mnogo zanimlji-
viji dio svoje ivotne prie. Na kraju roma-
na i sam autor stupa na scenu kao jo jedno
sumnjivo lice u itavoj toj prii to na svoj
nain otvara pitanje da li se u naim uslovi-
ma uope isplati pisati o tako glavobolnim
problemima kad se u tom ejtanskom po-
slu moe lahko postati predmet zanimanja
odgovarajuih organa i naprosto nagrebu-
siti. Na kraju prie i sam pisac je osumnjien
kao sauesnik samo zato to se usudio da
pie o tim temama. Efektan je zavretak ro-
mana u vidu dijaloga sa tuiocem, koji se za-
vrava konstatacijom da ovo nije kraj prie,
a ni svretak vaeg romana. Ostaje itaocu
da razmilja o nastavku, to znai da svega
toga itekako ima jo i to u zavidnim kolii-
nama. I dilema - da li je i koliko je rizino
pisanje o ovoj temi, da li se, inae, dovoljno
pie o ovim temama, naravno osim u crnim
hronikama, pitanje je koje zasluuje odgovor
na nekim drugim mjestima. Po svemu sude-
i, stiu se uslovi da se i ove teme obrauju u
nekoj umjetnikoj formi, dakle u prozi, koja
e tematizirati kriminal, ali koja nee biti
obini krimi. Sve u svemu, Duki je uspje-
no otvorio taj proces svojim Tajkunom i
izloio nam itavu paletu domaih oblika
mita i korupcije, vrste povezanosti krimi-
nala i visoke politike, nezakonitog poslova-
nja, beskrupulozne pljake i otimaine, se-
biluka i uskogrudosti, politike prostitucije,
licemjerja i mnogih drugih pasjaluka kojima
je zasiena drutvena atmosfera u kojoj nam
je sueno da egzistiramo i bitiemo.
itava ta uduplana (i grafki naznaena
kao pria dvojice kazivaa, pria sa dva ni-
voa), zainjena je nekim detaljima o odvrat-
nim izopaenostima ovoga drutva dok
se sudbina naih junaka pokazuje kao neka
udna drutvena groteska. Taj sarkazam ilu-
strujemo detaljima u kojima nam pisac na
tanane objanjava recept po kojem se posta-
je tajkun i kako uope ovjek poinje kliziti
u zonu lopovluka i kriminala. Tako se, eto,
i vorku isto po inerciji, nametnulo sud-
binsko, duboko flozofsko, ali i pragmati-
no pitanje zato i on, kao mnogi drugi, ne
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
128
bi poeo malo vie misliti o sebi, pa i neto
sebi utinuti, kad se to moe i kad je toliko
zgodnih prilika za to Utinuti onako us-
put. (61) Defniciju korupcije naao je u onoj
narodnoj ruka ruku mije ili u hediji u
vidu sitne panje.
Bavei se seciranjem nae suvremen dru-
tvene stvarnosti i razobliujui tamne stra-
ne nae savremenosti, Duki ni ovoga puta
nije mogao izbjei onaj famozni tronoac ili
tri stajne take na koje se oslanja zemlja zva-
na Bosna i Hercegovina. To bosansko troj-
stvo, koje se odreuje kao srpsko, bonja-
ko i hrvatsko i koje, zapravo, ini trokut Bo-
sne i Hercegovine, Duki je u svojim rani-
jim prozama varirao na razne naine i ana-
lizirao kao pisac iz raznih uglova gledanja.
Da navedemo samo jedan primjer: njegova
tri haka druga u istoimenom romanu ine
upravo taj trokut Bosne Hercegovine: Sr-
bin, Hrvat i Bonjak u Hagu. U romanu
Tajkun vidimo jedan poslovni trokut (kako
ga Duki imenuje), ustvari jedan kriminal-
ni trokut, kojeg ovoga puta ne ine tri ha-
ka, ve, ja bih rekao, tri vraka druga (ako
se vrakim poslom moe nazvati sve ono to
su inili nai junaci, novopeeni poslovni lju-
di, tajkuni, koji su se obogatili na kriminalu,
dolazei iz sva tri ugla tog famoznog trougla:
srpskog, bonjakog i hrvatskog). U tom po-
slovnom trouglu (gotovo kao u branom) u
ijem jednom uglu je bio on, vorak, u dru-
gom u svojim Grudama Bartol, a u treem u
Bijeljini njihov partner i sve vie prijatelj, Sr-
bijanac Gojko, koji je, na vrijeme, inae ono-
mad uspjeno potpraio pete, vjeto umakav-
i pred mobilizacijom (70) Razliita na-
cionalna pripadnost nije smetala da lopovi
uspostave saradnju na svim poljima, za njih
nije bilo nikakvih prepreka, a ni skrupula.
I u ovom sluaju potvrdila se davno pozna-
ta istina: da kriminalci nemaju ni naciju, ni
stranku, ni dravu i konano da bez ika-
kvih problema uspostavljaju prisnu saradnju
na ovim prostorima.
Pola godine poslije rata tri naa savreme-
na biznis musketara, sveli su svoj zajedni-
ki bilans stanja i bilans uspjeha i zadovolj-
ni zakljuili da mogu biti na bijelom, po-
bjednikom konju (73) Time nam je autor
nedvosmisleno, na svoj nain predoio ko su
ustvari bili pobjednici u ratu u kojem nije of-
cijelnog pobjednika jer su, kako kae, pre-
ma nametnutom stavu meunarodnih mu-
drosera, svi bili gubitnici, svi manje ili vie
otpatili (73) Bolno zvui istina da su stvar-
ni gubitnici tog rata, zapravo, svi oni koji su
izgubili nekog svog blinjeg ili dali dio svog
tijela i zdravlja za ovu zemlju, dok su se sna-
laljivi beskrupulozno bogatili.
Politika i politiki procesi nakon pada,
kako kae, mrskog kumunizma omiljena je
tema Dukievih romana. U Romanu Taj-
kun Duki se bavi najrunijom stranom
toga zanata, ako u njemu uope ima neto
lijepo. Izvrgava ruglu politiku kao zanat, a
od njenih protagonista pravi vrlo uspjele ka-
rikature, podsjeajui itaoca na glavne mo-
tive koji privlae ljude u politiku u ovom vre-
menu. Politikom se, dakle, bave oni koji ni-
ta drugo i ne znaju raditi, oni koji od nekog
ili neeg bjee (makar i od svoje ene) ili oni
koji u to idu iz istog rauna.
U pogledu jezika i stila, ovaj roman se bit-
no ne razlikuje od do sada objavljenih Duki-
evih romana. On suvereno vodi radnju ro-
mana, vrlo uspjeno prelama tok prie iz jed-
nog u drugi vremenski period, u ovom slu-
aju uvodi jo jednog naratora, te tako pravi
priu u prii, jednako uspjeno slae dijaloge
i crta svoje likove, to bi se reklo u prirodnoj
veliini, kao da ih vadi neposredno iz ivota
kao malo naherene tipove koje esto susre-
emo na ulici, u kafani ili o njima itamo u
novinama. Isto tako, vrlo uspjeno pravi pre-
lome svoje reenice, umeui u njeno tkivo
ne samo drugu reenicu, ve ponegdje ak i
malu priicu, to, naravno pojaava efakat u
njegovom kazivanju, doarava bolje odree-
nu situaciju ili pojavu koju opisuje.
to se tie leksike, i u ovom romanu Du-
ki se sluio posebnim argonom, atro-
vakim izkazima, poesto simbolima ulice,
efektno ih upliui u svoju reenicu ili sin-
tagmu. Ako na primjer za svog junaka koji
odlazi u zatvor kae da je na sigurnom stanu
i hrani kod drave (strana 6), za zatvor upo-
trebljava odnekud poznati nam izraz bajbo-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
129
kana, za iskaz osumnjienog pred istranim
organima kae istreslo ga iz gaa, za pra-
znu priu lelemudanje itd. Originalni izra-
zi, redoslijed rijei kojim opisuje odreene
situacije u romanu ( jer se njegov cimer,
ni u snu nije elio upustiti u stanje u kome bi
umukao (22), dakle, upustiti se u stanje
Poetak nae ope katastrofe bio je, po Du-
kiu, onda kad se to viestranaje nalazilo u
pelenama i kad se, vrlo brzo, uspjelo popri-
lino unerediti. (37)
Tajkun zasigurno spada u kategoriju naj-
boljih proznih tiva koje je Duki do sada
objavio.
Nije lahko uoptavati ocjene izuzetno
obimnog knjievnog opusa Zlatka Dukia.
Koliko znam, tim se poslom do sada jo niko
nije ozbiljnije pozabavio. Neke usputne ra-
sprave o tome koliko je Zlatko Duki knji-
evnik, a koliko novinar, koliko su njegovi
romani knjievno-umjetnika tiva, a koli-
ko dobro uspjele obimnije novinske reporta-
e ne doprinose realnoj valorizaciji njegovog
djela. Jedno je ipak nesporno: ovaj pisac, na
svoj originalan, to ne rei dukievski, nain,
tako duboko zasijeca u nae bolesno drutve-
no tkivo i tako neumoljivo razgre nau
izopaenu drutvenu stvarnost da budui hi-
storiari, zasigurno nee morati traiti bolju
knjievno-umjetniku ilustraciju za drutve-
no-historijske procese koje zovemo vrijeme
tranzicije od tog obimnog i respektabilnog
knjievnog opusa, u kojem znaajno mjesto
ima i posljednji Dukiev roman pod naslo-
vom Tajkun.
Omer Hamzi
Nijaz Omer(ovi), ekajui Mesiha -
traktat o zavjeri (esejistika), Kultur-
na zajednica Bonjaka Preporod,
Graanica, 2006.
Akademski slikar Nijaz Omerovi ve ne-
koliko decenija djeluje kao umjetnik-slikar,
pisac (lan udruenja pisaca Bosne i Hercego-
vine) i istaknuti kulturni i drutveni radnik.
Posljednjih godina pojavljuje se i kao istrai-
va-publicista. Kao svestrani i ve afrmira-
ni stvaralac iz Graanice, ovoga puta itala-
koj publici ponudio je jedno zanimljivo djelo.
Radi se o knjizi pod nazivom ekajui Me-
siha, sa podnaslovom Traktat o zavjeri. To
je prva knjiga planirane trilogije koja obra-
uje poloaj ovjeka izmeu dobra i zla kao
dvije nepomirljive suprotnosti univerzuma.
Druga knjiga, koja je ve u tampi, govori o
avolu, a trea obrauje temu pakla.
Ovaj autor pripada grupi istraivaa koji
sveopu historiju ovjeanstva, pa i nae Bo-
sne i Hercegovine, posmatraju sa aspekta tzv.
alternativne historiografje. U ovoj knjizi te-
matizira zavjeru kao pokretaa fundamen-
talnih procesa u svjetskoj povijesti od ka-
bale i Templara do Protokola Sionskih mu-
draca, od masonerije do 11. septembra.
Knjiga ima 160 stranica i ve je doivjela
nekoliko novih izdanja, to samo po sebi go-
vori o interesu koji je izazvala kod italake
publike.
Iz naslova pojedinih poglavlja zorno vidi
detaljnija tematika ove knjige. Radi se o slje-
deim: Tajna drutva, Lice i nalije dola-
ra, Sotonistiki manifest, U slubi zla,
Izrael, Krst i kama, Srbija i Izrael, Ge-
nije spletki, Ameriki faust, 11 septem-
bar - dan koji je promijenio svijet, Dedal
i Zavjera.
Na kraju knjige autor je naveo zanimljivu
bibliografju najznaajnijih folozofskih, hi-
storiografskih i publicistikih radova i knji-
ga, koje su mu posluile kao osnova za dono-
enje vlastitih sudova o sloenim problemi-
ma prolosti, sadanjosti i budunosti ljudske
civilizacije na zemlji.
Rusmir Djedovi
Grupa autora, Veliki vaki Bosne
zbornik radova, Bosanska zajednica
kulture Preporod, Opinsko dru-
tvo Tuzla, 2006.
Zbornik radova koji su prezentirani u
okviru Ciklusa tribina Veliki vakif Bosne
u organizaciji Bosanske zajednice kulture
Preporod, Opinsko drutvo Tuzla ini
sadraje ove nevelike publikacije pod istoi-
menim naslovom. Publikacija je tampana
uz Godinjak Opinskog drutva Prepo-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
130
rod Tuzla za 2005. go-
dinu i u naoj javnosti
prola dosta nezapae-
no iako donosi vrijedne
radove 6 autora, od ko-
jih su neki ve afrmisa-
ni kao istraivai sa po-
druja kulturne historije
Bosne i Hercegovine. To
su: prof. Jasna Hadise-
limovi (Svrha imetka
u islamu, Stanje vakufa
u Bosni i Hercegovini,
Ferhat-paa Sokolo-
vi - Ferhadija u Banja-
luci), mr. Kemal Bai
(Gazi Husrev-beg i-
vot i djelo, Ferhat-paa
Sokolovi, ivot i dje-
lo, prof. Midhat Spahi
(Vakufnama Tahira-
hanume Tuzli), Ismail
Hadiahmetovi (Prve
muslimanske ustanove
za zbrinjavanje ueni-
ka u Bosni i Hercego-
vini, Azra Arnaut (O
Adem-agi Meiu bo-
sanskom vakifu) i Ru-
smir Djedovi (Dopri-
nos Tur Ali-bega i njegovih potomaka u ur-
banom i teritorijalnom razvoju Tuzle, Va-
kuf u Tuzli od 16. do 20. stoljea).
Radovi koji su objavljeni u ovoj knji-
zi samo su dotakli jedno veliko podruje iz
nae bosansko-hercegovake historiografje
koje jo uvijek nedovoljno poznajemo i koje
jo uvijek nije istraeno u onoj mjeri u ko-
joj to zasluuje. Istina, do sada su objavljeni
brojni radovi o vakufma, ali su pisani uglav-
nom sa erijatsko-pravnog aspekta. Spome-
nimo. Od znaajnijih radova o vakufma u
naoj historiografji, spomenimo studiju
Muhameda Begovia Vakuf u Jugoslaviji
(izdanje: SANU, posebno izdanje, 361, Beo-
grad, 1963.), zatim radove dr. Adema Han-
dia O formiranju nekih gradskih nase-
lja u Bosni u 16. vijeku - uloga drave i va-
kufa, Prilozi za orijentalnu flologiju, XXV,
Sarajevo 1985. godine i Vakuf kao nosilac
odreenih dravnih i drutvenih funkci-
ja u Osmanskom carstvu, Anali Gazi Hu-
srev-begove biblioteke, knjiga 9-10., Saraje-
vo, 1983. godine), te poseban simpozij pod
nazivom Institucija vakufa i njegova uloga u
vjerskom i kulturnom ivotu, koji je odran
u povodu 450-te godinjice Gazi Husrev-be-
govog vakufa (radovi sa simpozija objavlje-
ni su u asopisu Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, knjiga 9. i 10., Sarajevo 1983.).
Istina u posljednje vrijeme u naoj perio-
dici, listovima i asopisima, pojavilo se dosta
vrijednih radova o vakufma i vakifma, koji
tek otvaraju ovu veliku temu Bosne i Herce-
govine i njene historiografje. Meu njima ja
bih spomenuo vrijedan istraivaki napor i
vrlo kvalitetan rad profesora Edina akovi-
a, pod naslovom Graaniki vakuf, njihov
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
131
znaaj i uloga (objavljen u asopisu Graa-
niki glasnik, broj 17, Graanica, 2004.).
Meutim, o mnogim naim vakufma i
njihovim vakifma mi jo uvijek malo znamo
zato to je o tome malo pisano i to je ita-
vo to podruje nedovoljno proueno, nedo-
voljno, naspram znaaja i uloge vakufa kako
u materijalnom tako i u duhovnom razvitku
gotovo svakog bosanskog grada, svake ari-
je, pa i Bosne i Hercegovine kao cjeline. To
je na najbolji nain izrazio na poznati hi-
storiar dr. Adem Handi, koji je u jednom
od svojih radova doslovno napisao da je ov-
dje kod nas uloga vakufa bila toliko znaaj-
na da se razvitak bilo kojeg grada u Bosni
Hercegovini ne moe odvojeno posmatrati
od istorije i uloge vakufa. Ovu svojevrsnu
poruku za sve nae mlade istraivae i histo-
riare koju Handi obrazlae injenicom da
su vakufski objekti razne namjene sa znaaj-
nom arhitekturom, u kojima je bio skoncen-
trisan cijeli vjerskoprosvjetni, kulturni i pri-
vredni ivot inili urbane kosture svih gra-
dova, dok je profana stambena arhitektura u
odnosu na monumentalne vakufske objekte
bila vrlo skromna. Dokazi za ovu tvrdnju
naeg velikog historiara mogu se nai, go-
tovo u svim gradovima, veim i manjim na-
seljima irom Bosne i Hercegovine.
Stoga pri svakom promiljanju o na-
im vakufma i vakifma, velikim i pozna-
tim, malim i manje poznatim, moramo ima-
ti u vidu da je vakuf kao institucija bio te-
melj drutveno-ekonomskog i duhovnog ra-
zvoja BiH u posljednjih 500-600 godina, to
jest od prihvatanja Islama na ovim prostori-
ma pa sve do dananjeg dana, da je u poje-
dinim periodima doivljavao pravi procvat,
a u pojedinim devastaciju i prijetnju unite-
njem. Kao institucija, dakle, vakuf je duboko
ukorijenjen u duhovni i drutveni ivot mu-
slimanskog naroda u BiH, zapravo vakuf je
dijelio sudbinu ove zemlje od esnaestog sto-
ljea do danas.
Polazei od te injenice, svaki istraivaki
napor, svaka objavljena injenica, svaki novi
dokument, vakufnama, od velikog je znaa-
ja za potpunije rasvjetljavanje i shvatanje su-
tine te velike teme u naoj historiografji.
Zato je i ova publikacija, bez obzira na njene
neke manjkavosti, odreene neujednaenosti
tekstova, te jo neke sitnije tehnike i dru-
ge nedostatke, vrlo vrijedan doprinos uku-
pnom istraivakom naporu i rasvjetljavanju
sutine i znaaja institucije vakufa u Bosni i
Hercegovini.
Omer Hamzi
Ramiz Brki, Stjepan Polje, Pla-
njax, Teanj 2006.(Knjiga o mom
rodnom mjestu)
Autor se odluio da obradi naselja Stjepan
Polje, pa je o njemu donio podatke koje je
mogao nai u literaturi. Kad se rukopis nae
u rukama itaoca, odmah e uoiti da je au-
tor imao namjeru da, donosei podatke o ge-
ografskom poloaju, broju stanovnika, kli-
mi, hidrografji, predstavi ovo naselje na ge-
ografskoj karti Bosne i Hercegovine. Nije se
uputao u detaljnije analize, nego tek toliko
koliko je potrebno prosjenom itaocu.
Potom je iznio podatke iz duge historije
Bosne i Hercegovine, od prahistorije do sa-
vremenog doba drei se utvrene hronolo-
gije. Rije je o saetom pregledu historijskih
odsjeka u kojima je nastalo i razvijalo se Stje-
pan Polje. Nema sumnje u to da je autor ui-
nio veliki napor da prikupi ove podatke i da
ih poreda kako bi se dobila uvjerljiva pria.
Trudio se da ponekad govori jezikom doku-
menta, kao naprimjer na strani 74 kako bi
odslikao stanje u Bosni i Hercegovini pri-
je okupacije, kad je donio izvode iz nekih
dokumenata.
Posebno su dobro obraeni dijelovi pod
naslovom Stjepan Polje danas, Radio klub
Stjepan Polje, kolstvo, Tvorci duhovnog
blaga
Ova knjiga o Stjepan Polju svjedo i o
prolosti i o sadanjosti, a ima poruke i za
budunost. Svi oni koji odlue da ispriaju
istoriju jednog naselja, o kojem nije bila na-
pisana nijedna knjiga, znaju koliko je teko
pisati zgodopis od poetka. Autor je to znao,
ali je on i bio najbolje upuen u dogaaje koji
se sada zbivaju ili su se dogodili za autorovog
ivota, a ono to su drugi zabiljeili o Stje-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
132
pan Polju je ieprkao i doveo u vezu, te sro-
io u jednu zanimljivu priu (iz recenzije)
Prof. dr. Galib ljivo
Vehid Guni (prireiva), Najbo-
lje sevdalinke, Bosnia ars, Tuzla
2006.
Sakupljaki rad Vehida Gunia nije proi-
stekao iz osvijeene znanstvene preokupira-
nosti, ovom poslu je prilazio svojim unutar-
njim emotivnim imperativom, samorodnom
duhovnom sklonou koja se u njemu razvi-
jala od najranije dobi, utjecajem i sredine u
kojoj se formirao i porodinog okruenja u
kojem je rastao i ope drutvene klime u ko-
joj se sevdalinka njegovala. Tom svojom na-
dahnutou je nadsvodio i svoje osnovno za-
nimanje, zanimanje novinarstvom, za koje je
bio takoe izuzetno predisponiran, pa je na
predratnoj Sarajevskoj televiziji formulirao
emisiju pod nazivom Meraklije ime je ono
to je godinama nosio u svojoj dui kao ima-
nentno osjeanje preveo u vie stanje zagovo-
ra, izdvajajui sevdalinku iz ustaljenog pro-
toka jedne uravnilovke sa drugim aspektima
lirskog i pjevako-interpretativnog postup-
ka. Ovakav zagovor naiao je na ivi odjek
u javnosti, dokazujui da arsenal njegovih
vrijednosti nije iscrpljen i da je sam postu-
pak jo uvijek produktivan, ime se poseb-
no osmiljavao poduhvat na koji se i Vehid
Guni odluio. Dakako, ustrajnost za ovakav
poduhvat motivirana je i traginim dogaa-
jima koji su uslijedili i u kojem su ogromnom
stradanju bili izloeni pripadnici njegovog
naroda, upravo oni koji su i stvarali sevdalin-
ku, koji su, zapravo, u svome duhu njegovali
i odravali onu monu amalgamaciju duhov-
nih vrijednosti Orijenta i one unutarnje po-
datnosti tim vrijednostima domaeg ivlja.
Vehid Guni je nepokolebljivi batinik tog
amalgama koji sadri u sebi svu izraajnu
snagu orijentalne duhovnosti, ono intenziv-
no doivljavanje svijeta koje se, u nedostatku
sretnijeg termina, zove senzualizam, mada
su ta osjeanja i emotivno i misaono produ-
bljenija od same senzualne ustreptalosti.
Najzad, Guniev rad na sakupljanju sev-
dalinki i nain na koji je komponirao svoje
zbirke, njihova motivska usredsreenost na
gradove, to se oituje i u naslovima njego-
vih zbirki Sevdalinke o gradovima i Sa-
rajevo divno mjesto, pokazali su da se mogu
otkriti i neki pokrajnji znaenjski slojevi koji
su ostali nezamijeeni u dosadanjem izu-
avanju sevdalinke ili, pak, nisu u dovoljnoj
mjeri apostrofrani. To smo, koliko su nam
nae znanstvene i analitike mogunosti do-
zvoljavale, pokuali prezentirati u ovim na-
im opservacijama. No, bez obzira koliko
smo u tome uspjeli, ostaje injenica da je Ve-
hid Guni uinio jedan izuzetan podvig za-
duujui nas da mu posvetimo veu panju
od novinskih zabiljeki i ustaljenih promo-
cija koje pridonose popularizaciji, ali ne i sa-
gledavanju stvarnih unutarnjih vrijednosti
(iz recenzije)
Vojislav Vujanovi
Sadik ehi, Familija Novalii, Eko
print Gradaac, 2007.
ira porodica Novalii, jedna je od mno-
gih porodica s tegobnim ivotnim iskustvom
steenim na vjetrometinama ratnih sukoba,
dodira i proimanja civilizacija i kultura. Ri-
je je, prije svega, o gusto isprepletenim mre-
ama politikih, vojnih, ekonomskih, etni-
kih, vjerskih, jezinih, cjelovitih kulturalnih
sukoba, utjecaja i migracija. Usto, prostore
na kojima ivimo nisu mimoili ni pomori
razliitih bolesti, glad, siromatvo i bijeda.
Novalii u Bosni i Hercegovini najvie
ive na podruju opine Gradaac. U ma-
njem broju ive i u zemljama koje grani-
e s Bosnom i Hercegovinom, te u drugim
zemljama. lanovi ire porodice Novalia
svoje su profesionalne uloge u uoj porodi-
ci i drutvu ostvarivali ili ostvaruju kao po-
ljoprivrednici, domaice, radnici, obrtnici,
slubenici, prosvjetni djelatnici, inenjeri,
pravnici, ekonomisti, lijenici, menaderi,
profesionalni vojnici, novinari, ...
Poznato je da proizvodnja ljudi nije samo
prirodni, nego i drutveni odnos drutve-
no ustanovljeni i sankcionirani odnos mua
i ene, roditelja i djece. U tom smislu poro-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
133
dica je i posrednik izmeu drutvenog siste-
ma i linosti. Reprodukcija ljudi nije samo
raanje novih biolokih jedinki, nego i nji-
hovo razvijanje prenoenjem odreenog so-
cio-kulturnog nasljea tijekom povijesti. U
svom rastu i razvoju porodica Novalii po-
stigla je ono to je postigla, a mogla je biti
jo produktivnija i kreativnija. Nesumnjivo,
osim ekonomskih nemogunosti, osnovne
prepreke boljem uspjehu bile su i nizak stu-
panj obrazovanja, te nepismenost, osobito u
seoskim obiteljima starijih generacija. Rije
je o navikama utemeljenim na predrasudama
da enska djeca ne trebaju pohaati graan-
ske kole, a prema redovitom graanskom
obrazovanju muke djece esto se odnosilo
indiferentno. Muslimanska djeca su, prete-
ito, pohaala vjerske kole mektebe i re-
formirane mektebe. Jedan dio muke djece sa
sela imao je sreu, ako je zavrio osmogodi-
nju ili barem etvorogodinju osnovnu kolu.
A odavno je poznato da se znanje, mo, rad,
proizvodnja i djelovanje, meusobno ispre-
pliu, pretpostavljaju i nadopunjuju.
Osim toga, kao i sve ene u suvremenim
drutvima, prije svega u tzv. zemljama u ra-
zvoju, i ene u iroj porodici Novalii su dis-
kriminirane postale su nevidljiva bia. U
odnosu na mukarce, one su marginalizirana
veina i politika manjina. Temeljem stereo-
tipa o prirodnoj podjeli rada, u svemu su pot-
injene mukarcima. To je uvjetovalo uklju-
enost mukaraca u javno podruje djelova-
nja, a ene je usmjeravalo na privatno/obitelj-
sko podruje djelovanja. Prema tom stereo-
tipu oinstvo i mukarac poistovjeuju se s
viim i vrednijim svijetom kulture, a mate-
rinstvo i ena s niim i manje vrijednim svi-
jetom prirode. Predrasude o mukarcu kao
domainu i gospodaru, a eni kao domai-
ci, raalici i dojilji, jo uvijek su zastupljene i
u stanovitom broju uih porodica Novalia.
Sve to imalo je i ima za posljedicu manji do-
prinos ena u razvoju obitelji i drutva.
Usprkos svemu, ene su i u iroj porodici
Novalii, govorei u cjelini, zahvaljujui svo-
joj marljivosti i kreativnosti radile kako su
znale i umjele. Ovisno o vremenu u kojem su
ivjele, bile su uspjene supruge, majke, do-
maice, djelatnice razliitih zanimanja.
U suvremenom svijetu sve je otriji sukob
izmeu individue i drutva. Govorei sliko-
vito, sve ue porodice kao drutvene gru-
pe, mala su gnijezda u praumi koja se na-
ziva drutvo. U ratom destruiranoj i dezin-
tegriranoj Bosni i Hercegovini, podijeljenoj
na karikaturalne i sramne entitete, sukob iz-
meu usamljene individue i neuinkovitog
drutva najsnanije se iskazuje u poniava-
juem drutvenom poloaju ovjeka poni-
avajuem dostojanstvu i mukaraca i ena.
Stoga je razumljivo oekivanje da e oni, na-
glaenije, potraiti svoje utoite i u zasniva-
nju i obnavljanju obitelji izvorne i primar-
ne zajednice drutva kao pouzdanog okrilja
u uskovitlanom moru nepoznatih drutve-
nih tokova i nekontroliranih mrea moi. To
ne znai da se problemi suvremenog ovjeka
uope, pa i u iroj porodici Novalii, mogu
rijeiti samo u obitelji. Meutim, samo zdra-
va i uspjena obitelj i drutvo, mogu stvara-
ti pouzdane pretpostavke ostvarivanja opti-
malnih mogunosti individua.
Svaka je porodica dio velike porodice o-
vjeanstva s vie od est milijardi ljudi. Ma-
terijalni i duhovni svijet prethodnih genera-
cija dio je naeg dananjeg kolektivnog isku-
stva dio kolektivne povijesti i ireg kolek-
tivnog identiteta. Stoga svaka porodica, pa
i porodica Novalii, treba biti jo vie otvo-
rena za univerzalne materijalne i kulturno-
duhovne vrijednosti ovjeanstva. Pritom,
treba uvati i razvijati obiljeja svoga ulju-
enog porodinog identiteta koji je nespojiv
sa izopaenim vrijednostima globalizacije ili
bilo kojim nacionalnim, vjerskim, rasnim i
ostalim oblicima iskljuivosti i mrnje. Kon-
strukcije zbilje pojedinih kvazi-znanstveni-
ka i njihovih istomiljenika o genetskoj i-
stoi i superiornosti jedne porodice ili naro-
da nad drugom porodicom i narodom bo-
lesne su opsesije kojima se eli posijati sjeme
rasizma, iskljuivosti i mrnje.
Autor Sadik ehi prihvatio se odgovor-
nog i zahvalnog posla traganja za korijeni-
ma, identitetom i djelom porodice Novalii.
U istraivanju je koristio raspoloive primar-
ne i sekundarne izvore, te primjerene metode
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
134
spoznaje. Ono to je pritom spoznato, res-
pektabilno je i zasluuje visoku ocjenu. Re-
zultati spoznaje u ovoj monografji, bez sum-
nje, mogu posluiti za ire i dublje istraiva-
nje porodice Novalii, i njemu slinih istra-
ivanja na ovim prostorima.
Fahrudin Novali
Nihad Halilbegovi: Ferhadija da-
mija u Sarajevu. Sarajevo: Vijee
kongresa bonjakih intelektualaca,
2007.
Istaknuti publicist i drutveni djelatnik iz
Sarajeva, roeni Graanlija Nihad Halilbe-
govi, autor nekoliko povijesno i politiko-
publicistikih djela (ukljuujui i pionirsko
djelo o stradanju Bonjaka u Jasenovcu), ne-
davno je objavio jo jednu zanimljivu knjigu:
monografju o Ferhadiji damiji u Sarajevu.
Radi se zaista o jednoj lijepoj ideji i jo ljep-
oj realizaciji. Autor je na neto vie od stoti-
nu stranica sabrao skoro sve to se zna o da-
miji Ferhadiji u Sarajevu, jednoj od najstari-
jih i najljepih islamskih bogomolja u Sara-
jevu, koja je teko oteena tokom minulog
rata i agresije, a danas je izloena propada-
nju uslijed slabe zatite drave, iako se na-
lazi na listi nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine. Knjiga je zamiljena, koncipi-
rana i realizirana u publicistikom maniru, u
najirem smislu te rijei. Osim tekstova koje
potpisuje sam gospodin Halilbegovi, meu
koricama ove knjige fototipski su preneseni
i neki raniji radovi o ovoj damiji, objavlje-
ni desetljeima ranije u strunoj literaturi i
teko dostupni irem krugu itatelja. (poput
priloga M. Mujezinovia i S. Tihia iz aso-
pisa Nae starine iz 1967. ili odlomka stu-
dije ejha Sejfudina Kemure o sarajevskim
damijama iz 1910. godine). Takoer, knji-
ga obiluje velikim brojem faksimila, crtea,
skica i druge dokumentacije, kao i sa dosta
vrlo kvalitetnih fotografja u boji. Ono to
na prvi pogled privlai panju, jeste izvan-
redna opremljenost ove knjige od tvrdih i
vrlo lijepo dizajniranih korica, do tehnikog
ureenja i kvaliteta tampe u cjelini. Lista-
jui ovu knjigu, jasno se uoava da namje-
ra njezinog autora, pisca i prireivaa, nije
bila da sastavlja neku novu, originalnu studi-
ju niti da prezentira nove interpretacije koje
bi pobudile panju historiografskih krugova,
nego da ovom knjigom naini jedno repre-
zentativno djelo o sarajevskoj Ferhadiji, na-
mijenjeno najirem krugu italake publike i
svakome ko bi se za tu damiju vie zainte-
resirao, od njezinih dematlija do turista sa
strane i bilo kog drugog znatieljnika. Ova-
kve monografje su zaista dobro dole i vo-
ljeli bismo, svakako, da jednoga dana svjetlo
dana ugleda i slina monografja o graani-
koj Bijeloj damiji.
Edin akovi
135
listovi...
Omer Hamzi Listovi graanikog
kalendara od 17. 10. 2006. do
02.05.2007.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
136
17. 10. 2006.
Otvorena proizvodna hala zajednike
bosansko-holandske rme Iso Wood u
Graanici
Otvaranje je obavljeno u prisustvu ho-
landskog ambasadora i drugih visokih go-
stiju sa domae politike scene. Otvaraju-
i ovaj pogon, naelnik opine Nusret He-
li je, izmeu ostalog, rekao: Meni je
drago to su nai prijatelji iz Holandije, kao i
menadment projekta pomoi zemljama ju-
goistone Evrope, prepoznali Graanicu kao
sredinu od posla i biznisa u kojoj se mogu re-
alizovati ovakvi i slini projekti. Mi u lokal-
noj zajednici inimo sve da stvorimo uslo-
ve za ovakva i slina ulaganja, da ohrabrimo
strane investitore i biznismene, da se slobod-
nije odluuju u ulaganja i resurse s kojima mi
ovdje raspolaemo. Ova frma moe biti pri-
mjer kako se na domaim sirovinama, moe
doi do proizvodnog programa kojim se ti
resursi i te sirovine, u ovom sluaju drvo, f-
naliziraju i nalaze kupca kako na domaem
tako i na probirljivom ino tritu.
30. 10. 2006.
21. sjednica Opinskog vijea: usvojen
rebalans Budeta za tekuu i nacrt
Budeta za 2007. godinu, odbijena
informacija o dodjeli borakih stambenih
kredita
Umjesto 7.060.00 KM, Rebalanskom
budeta planirani su prihodi u iznosu od
8.234.00 KM. tako da ukupan budet za
2006. godinu iznosi 9.770.00 KM. Do pove-
anja je dolo zahvaljujui poveanim pore-
znim prihodima. Nacrtom budeta za 2007.
godinu planirani su prihodi u iznosu od
8.360.000 KM, od ega porezni 5.477.000
KM (65.51.% budeta), neporezni 1.939.000
KM (23.19% budeta) i tekue potpore-
grantovi 944.000 KM (11.29% budeta). Vi-
jee nije usvojilo Informaciju o dodjeli sred-
stava za pruanje pomoi u rjeavanju stam-
benih pitanja pripadnika borakih popula-
cija u 2006. godini, jer je uvidjelo nekorek-
tnost u bodovanju borake populacije koju je
izvrila prvostepena i drugostepena Komisija
za boraka pitanja. U vie sluajeva sredstava
pomoi dodijeljena su licima sa manjim bro-
jem bodova na rang listi u odnosu na ona lica
koja su dobila odbijenicu. Uvzi s tim Vijee
se usaglasilo da trai dodatno obrazloenje
Informacije od Ministarstva za boraka pi-
tanja Tuzlanskog Kantona.
1. 11. 2006.
Abdulah Avdo Hodi, novi Glavi imam
Listovi graanikog
kalendara od 17. 10.
2006. do 02. 05. 2007.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
137
Islamske zajednice u Graanici
Na toj dunosti u Graanici punih 17 go-
dina bio je Fikret ef. Paanovi, koji je otiao
na istu dunost u jednom dematu u Saraje-
vu. Iz biografje novog glavnom imama iz-
dvajamo sljedee podatke: roen je 1955. go-
dine u Dakulama, nakon Gazi Husrevbe-
gove medrese, 1980. godine zavrio je ko-
lovanje na Al Azhar univerzitetu u Kairu,
do 1983. godine obavljao dunost direktora
i imama u Islamskom kulturnom centru u
amerikoj saveznoj dravi Ajova, potom se
vratio u zemlju, na dunost glavnog imama u
Trebinju i Zvorniku. Prve dvije ratne godine
proveo je na dunosti predstavnika Meihata
za podruje Sjedinjenih Amerikih Drava
i Bliskog istoka, a od 1993. do 1999. godine
ukljuuje se u aktivnosti amerike humani-
tarne organizacije Mercy internacional. U
2001. i 2002. godini bio je na dunosti di-
rektora biblioteke Behrambegove biblioteke
u Tuzli, odakle je otiao na dunost amba-
sadora Bosne i Hercegovine u Pakistanu, na
kojoj se nalazio do 2005. godine. Na slubu u
Graanicu doao je iz Mostara, gdje je tako-
e radio obavljao dunost glavnog imama.
2. 11. 2006.
Crni put pod asfaltom
Dionica puta je duine 800 metara. Re-
konstrukcijom ove saobraajnice obezbije-
en je laki prilaz mjesnom greblju Medni-
ca. Uloeno je blizu 180.000 KM (80% op-
ina, 20% mjetani)
10. 11. 2006.
i dio puta Ograenica Prnjavor u
Lukavici
Asfaltiranjem jo tog preostalog dijela
glavnog kroz Lukavicu u duini od 1.200
metara asfaltom su spojene dvije najvee
mahale ovog sela. U rekonstrukciju i asfal-
tiranje te saobraajnice uloeno je 200.000
KM. Sredstva je obezbijedila opina Graa-
nica (80%) i vrijedni mjetani ovog udalje-
nog sela (20%)
18. 11. 2006.
Otvorena izloba Kera ipka
neprolazna ljepota i formirano
Udruenje u Graaniko keranje
Organizatori izlobe bili su Inicijativni
odbor za formiranje Udruenja Graani-
ko keranje, Asocijacija za interkulturalne
aktivnosti i spaavanje nasljea u BiH (AI-
SAN) Sarajevo, Soroptimist Internacional
klub Sarajevo, Opina Graanica i Bosanski
kulturni centar (Zaviajno-muzejska zbirka)
Graanica. Prije zvaninog otvaranja, auto-
rica izlobe Svetlana Baji odrala je krae
predavanje na temu ipka-kera, neprola-
zna ljepota, direktorica Muzeja grada Sara-
jeva Mevlida Serdarevi govorila je o znaaju
Projekta ipka- kera, neprolazna ljepota, a
Jasminka ii Saradi o nainima uva-
nja kera. Nakon toga odrana je Osnivaka
skuptina Udruenja Graaniko keranje,
na kojoj je za predsjednicu Skuptine Udru-
enja izabrana Zehra Mujai, a za predsjed-
nicu Upravnog odbora Azemina Ahmed-
begovi. U Programu rada Udruenja isti-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
138
e se: okupljanje lica koja se bave keranjem
i drugim vidovima runog rada i kune ra-
dinosti i afrmacija kere kao prepoznatljivog
izraza primijenjene umjetnosti na podruju
Graanice.
25. 11. 2006.
Miriina: asfaltirano jo 2000 metara puta
u mahali Polje
Uloeno je oko 150.000 KM iz sredsta-
va Budeta opine (80%) i graana Mirii-
ne (20%). Povodom zavretka radova na tom
putu u Miriini je organizovana prigodna
sveanost.
27. 11. 2006.
Graaniki glasnik: promocija dvadeset
dvojke
Protekla je u znaku obiljeavanja Dana
dravnosti Bosne i Hercegovine. O bosan-
skohercegovakoj dravnoj vertikali govorili
su autori tekstova u ovom broju: Osman Pu-
kar, Rusmir Djedovi i Omer Hamzi.
30. 11. 2006.
Otvoren Intereks jo jedan veliki trni
centar u Graanici
Da li e, istinski, biti najjeftinije mjesto
u gradu, kao to se inae reklamira ova, za
nae uslove mega trgovaka frma u sastavu
jednog renomiranog trgovakog lanca iz Pa-
riza, Graanlije i svi oni koji e dolaziti u o-
ping u ovaj grad imat e priliku da se uvjere
u danim koji dolaze. U svakom sluaju, na
svean nain otvoreno je oko hiljada kva-
dratnih metara namjenski graenog prosto-
ra, u kojem je zaposlenje nalo 28 novih rad-
nika. Objekat je izgradila graanika frma
Tehna i u poslovnom aranmanu iznajmila
Intereksu.
Otvarajui ovaj objekat, na prigodnoj sve-
anosti, naelnik opine Nusret Heli je, iz-
meu ostalog, izrazio svoje zadovoljstvo to
su investitori i vlasnici ovog velikog trgova-
kog centra prepoznali Graanicu kao dobar
poslovni ambijent, koji kao lokalna vlast,
zajedno sa biznismenima stvaramo godina-
ma u cilju breg razvoja, zapoljavanja i bo-
ljeg ivota na ovom prostoru.
8. 12. 2006.
Graanica: stop drogi
To je naziv velike manifestacije i protes-
tnog skupa koji su organizovali uenici mje-
ovite srednje kole u Graanici (Vijee ue-
nika), uz pomo opine Graanica. Na sku-
pu su, pored istupanja uenika-aktivista pro-
tiv droge, govorili opinski naelnik Nusret
Heli, zatim muftija tuzlanski Husein-ef.
Kavazovi i ekib ef. oki, direktor Centra
za rehabilitaciju ovisnika o psiho-aktivnim
supstancama u Smoluoj (Lukavac). Kratko
predavanje odrao je neuropsihijatar iz Gra-
anice Medin Hodi. Nakon toga, premi-
jerno je prikazan dokumentarni flm uenice
Nerme irbegovi Droga reci ne, koji je
izazvao veliko interesovanje uesnika skupa
15. 12. 2006.
22. sjednica Opinskog vijea: jedinstvena
podrka Projektu toplikacije Graanice
u koji e se uloiti 15 miliona KM
Konkretne aktivnosti na ovom projek-
tu otpoele 1. 2. 2005. godine kada je Op-
insko vijee Graanica prihvatilo Studi-
ju Mogunosti snabdijevanja grada Gra-
anice toplotnom energijom, opredjeljujui
se za zagrijavanje na biomasu, geotermiju i
ugalj. Da bi se uope moglo pristupiti rea-
lizaciji tog projekta, trebalo je ispuniti dva,
odnosno tri kljuna preduslova: prvi izvr-
iti predugovaranje, pretprodaju najmanje 25
megavata toplotne energije potroaima na
podruju Graanice, dakle, privrednim su-
bjektima i domainstvima, drugi, obezbije-
diti takozvano pomono fnansiranje projek-
ta (grant sredstva) u iznosu od 2,5 miliona
KM i trei, a mogao bi biti i prvi uslov, bio
je da se pronae strani partner koji e ui u
itav ovaj posao i koji e biti nosilac projekta.
Nakon obavljenih konsultacija u austrijskoj
ambasadi i drugih provedenih aktivnosti u
opini Graanica, austrijska frma Seges iz
Salzburga, 12. 12. 2005. godine, proslijedi-
la je pismo namjere, kojim je izrazila spre-
mnost da u Graanici formira frmu i kre-
ne u realizaciju projekta, uz uslov da se ispu-
ne dva prethodno spomenuta uslova. Potpi-
sivanjem ugovora, frma je osnovana u junu
2006., a nakon provedenih zakonskih proce-
dura, poela sa radom u oktobru 2006. go-
dine pod nazivom Eko-toplane d.o.o. Gra-
anica. U meuvremenu izvren je izbor lo-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
139
kacije za toplanu, te pokrenute aktivnosti za
dobijanje graevinske dozvole.
Uporedo ili paralelno sa tim aktivnostima
intenzivno se radilo na obezbjeenju spome-
nuta dva kljuna uslova: umjesto ciljanih 25
megavata (koliko je zadato kao uslov za re-
alizaciju projekta) u pretprodaji je ugovore-
no blizu 40 megavata i tako premaen plan
skoro za 100%. Predugovore je potpisa-
lo 400 domainstava i vie od 100 privred-
nih subjekata, organizacija i institucija s po-
druja Graanice, to je izraz snane podr-
ke Projektu.
Kao to je poznato, fnansiranje projek-
ta zaokrueno je na sljedei nain: 5 mili-
ona KM iz nepovratnih grant sredstava (ta-
kozvano pomono fnansiranje iz domaih i
stranih ekolokih fondova) i 10 miliona ko-
mercijalnih kredita stranog partnera. Po tom
planu, jednu polovinu iznosa grant sredstava
obezbjeuje strani partner iz ekolokih fon-
dova EU (2,5 miliona KM) a drugu polovi-
nu Vlada TK (1 milion) i Vlada F BiH (1,5
milion) preko Opine Graanica kao drugog
partnera u realizciji Projekta (to ukupno
iznosi 2,5 miliona KM). Vlada Tuzlanskog
kantona je vrlo brzo donijela odluku da pro-
jekat podri sa planiranih milion KM. Me-
utim, Vlada Federacije BiH iz objektivnih
razloga nije uspjela donijeti svoju odluku o
podrci projektu sa 1,5 miliona KM (kako
je bilo ranije dogovoreno). Da ne bi dolo do
zastoja u realizaciji Projekta, to je privreme-
no pokriveno Odlukom Opinskog vijea,
kojom je stranom partneru omogueno da
na vrijeme aplicira za sredstva iz Fonda EU
u iznosu od 2,5 miliona KM i da pokrene
proceduru obezbijeenja sredstava iz komer-
cijalnih izvora u iznosu od 10 miliona KM.
Usvajanjem te odluke, otklonjene su sve pre-
preke za realizaciju projekta.
15. 12. 2006.
Umro Alija Gazibegovi
Iznenadna smrt ovog prekaljenog aktivi-
ste i dobrog ovjeka iznenadila je mnoge nje-
gove drugove, prijatelje, razgranatu familiju
Gazibegovia i bolno odjeknula u Graanici.
Roen je 1929. godine u Gornjoj Orahovici
i sve do svog penzionisanja obavljao sloene
i odgovorne poslove u organima vlasti i pri-
vredi opine Graanica. Smrt ga je zatekla
na dunosti predsjednika graanike organi-
zacije penzionera i predsjednika Opinskog
odbora SUBNOAR-a Graanica.
15. 12. 2006.
Izbor sportiste opine Graanica za 2006.
godine: titule najboljih pripale Selmi Fii
i Nusretu Muslimoviu
Komisija za Izbor sportiste opine Gra-
anica 2006., kako je ocijenio sportski no-
vinar radio Graanice Fikret Konji, ovoga
puta nije imala posebno teak zadatak zato
to 2006. godina nije bila posebno uspjena
za graanike sportiste, s izuzetkom nogo-
metaa Bratstva i OK Graanica, koji
su u klupskoj konkurenciji bili bez premca.
Svi ostali klubovi u 2006. godini su stagni-
rali, a Koarkaki klub Graanica je pot-
puno nestao sa sportske scene. Najbolji od
najboljih u 2006. godini su: najbolji sportista
(u mukoj konkurenciji) Nusret Muslimovi
(NK Bratstvo), najbolji sportista (u en-
skoj konkurenciji): Selma Fii (OK Gra-
anica), najbolji sportski klub (muka kon-
kurencija) NK Bratstvo, najbolji sportski
klub (enska konkurencija) OK Graani-
ca, najbolji trener :Samir Ibrahimovi (KK
Dado Ali Miriina), najbolji sportski rad-
nik: Nusret Heli (NK Bratstvo) najbo-
lji junior: Mirza Hasii (KK Graanica),
najbolja juniorka: Selma Grbi (KK Gra-
anica), najbolji kadet: Mahir Kari (KK
Dado Ali Miriina), najbolja kadetkinja:
Almedina tili (KK Dado Ali Miriina),
najbolji sportista invalid (muka konkuren-
cija): Hasib Salkanovi (KIK Veterani), naj-
bolji sportista rekreativac: Mujo Hasi (Gra-
anica), najbolji sportski novinar: Fikret Ko-
nji (Radio Graanica), priznanja za poseban
doprinos razvoju sporta na opini Graanica
doboli su Salih Pindi, Husein Mehanovi,
Samir uvi i Ibrahim uni.
21. 12. 2006.
Filozofski fakultet Tuzla: naune skup
Muslimanska narodna organizacija u
politikom ivotu Bosne i Hercegovine
(sto godina politikog organiziranja)
Odsjek za historiju Filozofskog fakulte-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
140
ta i Drutvo historiara u Tuzli, kao or-
ganizatori ovog skupa, uspjeli su okupi-
ti istaknute historiare koji se bave no-
vijom historijom Bosne i Hercegovine
s ciljem da rasvijetle najznaajnije mo-
mente iz politikog ivota ove zemlje u
posljednjih stotinjak godina. Izlaganja
na skupu imali su: dr. Galib ljivo, dr.
Bego Omerevi, dr. Azem Koar, dr.
Zijad ehi, dr. Adib ozi, mr. Edin
Mutapi, mr. Adnan Jahi, mr. Izet
aboti, mr. Sead Selimovi, mr. Omer
Hamzi, mr. Senahid Hadi, mr. Ad-
nan Velagi, mr. Denis Beirevi, e-
rim Rastoder, Rusmir Djedovi i Edin
akovi. Svi prezentirani radovi, kako je
zakljueno na ovom skupu, bit e objav-
ljeni u sljedeem, drugom, broju aso-
pisa za historiju Saznanja, koji izlazi u
Tuzli.
23. 12. 2006.
Novi kilometri asfalta u Babiima
Sveano je otvorena dionica puta
Zvijezda Babii u duini od 770 me-
tara u koju je uloeno 180.000 KM i dioni-
ca puta Zvijezda Fazlije u duini od 1200
metara u koju je uloeno 270.000 KM. Time
su stavljene pod asfalt dvije najvanije cen-
tralne dionice puta koji se rava na raskr-
u Zvijezda. Sredstva su obezbijeena iz
opinskog Budeta (projekat zaduenja za
infrastrukturu) i iz priloga mjetana (od oko
20%). Nakon putanja u saobraaj ove dvije
dionice puta, nastavljeno je asfaltiranje pri-
kljunog puta za mahalu Kahvedije, a po-
ele su pripreme i za rekonstrukciju dioni-
ce glavnog puta od Zvijezde do Kamenolo-
ma, odnosno izlaza Babia na regionalni put
Graanica Srnice.
24. 12. 2006.
i Maleiima
gdje je sveano putena u saobraaj di-
onica puta Golai Ljevakua Komarica
u duini od 1.700 metara. Uloeno je oko
200.000 KM iz sredstava Budeta, uz uee
graana od 20%. Najvei prilog za izgradnju
ovog puta u iznosu od 7.500 KM dala je Ha-
lima Hankui, koja je na sveanosti, uprili-
enoj u mahali Golai, simbolinim presije-
canjem vrpce, zajedno sa naelnikom opi-
ne Graanica Nusretom Heliem, predala tu
dionicu puta na upotrebu.
28. 12. 2006.
Dvadeset trea sjednica opinskog vijea:
usvojen prijedlog urbanistikog plana
centra Graanice, te Budet opine i svi
najvaniji programski dokumenti za 2007.
godinu
To je rezultat intenzivne aktivnosti la-
nova Opinskog vijea, vijenikih klubo-
va i naelnika opine kao predlagaa, koji
su u prethodnom postupku uspjeli usuglasiti
kljune pozicije u Budetu opine za 2007.
godine i zajedniki se opredijeliti za glavne
programske take Opinskog vijea i opin-
skog naelnika u 2007. godini. Do usaglaa-
vanja je dolo i oko Urbanistikog plana cen-
tra Graanice oko kojeg se posljednjih mje-
seci u lokalnoj javnosti dizala povelika pra-
ina, naroito oko sudbine rukometnog igra-
lita u centru grada, na kojem je prvobitno
bila predloena izgradnja trnog centra, to
je nailo na otre reakcije u javnosti.
Budet opine za 2007. godinu ine uku-
Novi put u Babiima
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
141
pni prihodi u iznosu od 9.051.000 KM i pri-
mici od domaeg zaduivanja dugoro-
ni kredit za putnu infrastrukturu 2.210.000
KM, to ukupno iznosi 11.261.000 KM. U
strukturi prihoda (od 9.051.000 KM), pri-
hodi od poreza planirani su u iznosu od
5.817.000 (64,27%), neporezni prihodi
3.004.000 (22,14%), tekue potpore (gran-
tovi) 1.230.000 (13,59%).
29. 12. 2006
Novi kilometri asfalta u Sokolu
Sokoljani su putanje te saobraajnice do-
ivjeli kao svoj najljepi bajramski i novogo-
dinji poklon, pa su taj sveani in obiljei-
li velikim narodnim veseljem, kojem je pri-
sustvovao i opinski naelnik Nusret Heli.
Puten je u saobraaj dio asfaltiranog puta od
centra sela prema izlazu na put Graanica -
Srnice u duini od oko 400 metara, u koji je
uloeno oko 50.000 KM iz sredstava bude-
ta i dobrovoljnih priloga Sokoljana.
20. 1. 2007. godine
Jo jedna saobraajnica u Maleiima pod
asfaltom
Rije je o dijelu puta u mahali Kovai u
duini od 800 metara u koju je uloeno oko
80.000 KM iz Budeta Opine Graana i
dobrovoljnih priloga graana.
28. 1. 2007.
Eurogalant: dobre vijesti
Kako je javio Radio-Graanica, graa-
niki Euorgalant, renomirani proizvoa
kone galanterije, u proloj godini ostvario
je poveanje proizvodnje za 24% i ve raspro-
dao cjelokupnu proizvodnju za tekuu go-
dinu. Proizvodni kapaciteti bit e potpuno
uposleni, a oekuje se poveanje proizvodnje
za daljih 25 30% i upoljavanje novih 25
30 radnika.
Uglavnom e se proizvoditi za probirljivo
vicarsko trite, a ostvarit e se i znaajan
izvoz u Njemaku, Sloveniju i jo neke ze-
mlje zapadne Evrope.
31. 1. 2007.
Dvadeset etvrta sjednica Opinskog
vijea Graanica: Usvojena odluka da se
pristupi promjenama Statuta Opine
Graanica
odnosno usklaivanju tog temeljnog
akta opine sa Zakonom o principima lokal-
ne samouprave u Federaciji Bosne i Hercego-
vine, koji je usvojen prole godine. Donesena
je i Odluka o namjeni i utroku prihoda iz
odobrenih koncesionih naknada po osnovu
istraivanja i eksploatacije kamena krenjaka
u kamenolomima Sklop Maleii u 2006. i
2007. godini. Iz tih sredstava za rekonstruk-
ciju lokalnog puta Graanica Lendii Ka-
menolom uloit e se 40.000 KM, za ekolo-
ku zatitu rijeke Drijene 10.000 KM i za
prioritetnu sanaciju ostalih nekategorisanih
puteva na opini 25.000 KM ukljuujui i
sanaciju puteva na podruju Babia u iznosu
od 5.000 KM. Izvjetaj o radu naelnika u
proloj godini vijenici su usvojili uz neznat-
ne izmjene u dijelu koji se odnosi na stanje u
graanikom zdravstvu i tako dali pozitivnu
ocjenu o njegovom radu u prethodnoj godini.
Usvojeni su, takoe i izvjetaji o radu Op-
inskog vijea i Opinske izborne komisije i
provedenim aktivnostima za ope neposred-
ne izbore, odrane 1. 10. 2006. godine.
28. 2. 2007.
Dvadeset peta sjednica Opinskog vijea
Graanica: Odluka o usvajanju izvjetaja
o izvrenju budeta Opine Graanica i
Izvjetaj o utroku budetske rezerve za
2006. godinu.
Ukupni ostvareni prihodi i primici u
2006. godini iznose 10.180.625 KM, od
toga porezni prihodi su 6.245.698 KM, ne-
porezni prihodi 1.995.785, tekue potpore
grantovi 900.979 KM, i primici od domaeg
zaduenja 1.038.163 KM. Ukupno izvren
raspored prihoda i primitaka je 8.514.977
KM, od toga izdaci su 7.476.834 KM, a ka-
pitalni izdaci iz zaduenja su 1.038.163 KM.
Viak prihoda nad rashodima od 1.665.628
KM bie rasporeen za otplatu anuiteta kre-
dita svjetske banke u 2006. godini u iznosu
od 140.046 KM, izmirenje obaveza iz rani-
jih godina u 2006. godini 400.000 KM, ot-
plata anuiteta kredita kod dobavljaa u 2006.
godini 13.941 KM, rezervisana namjen-
ska sredstva Kantona i drugih nivoa vlasti
za kapitalne i druge projekte u 2006. godini
245.000 KM, anuitet kredita kod dobavljaa
za puteve u 2007. godini 345.000 KM; izmi-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
142
renje obaveza iz ranijih godina u 2007. go-
dini 150.000 KM, kapitalni projekti tekue
godine po rebalansu budeta za 2007. godi-
nu 320.000 KM, nabavka opreme za kata-
star 20.000 KM i cijepljenje stoke- Antrax
31.641 KM.
Budetom Opine Graanica za 2006.
godinu planirana je budetska rezerva u
iznosu od 114.500 KM. Iz budetske rezer-
ve se podmiruju nepredvieni izdaci koji se
pojave u toku budetske godine. U 2006.
godini na nepredviene izdatke utroeno je
114.475 KM.
Na javnu raspravu upuene su odluke: o
vrenju komunalne djelatnosti i komunal-
nom redu i o visini takse za prikljuak na vo-
dovodnu i kanalizacionu mreu, dok je Od-
luka o javnoj rasvjeti upuena na dalju do-
radu. Slinu sudbinu doivjela je i Komu-
nikacijska strategija 2007. 2009. opine
Graanica
Usvojen je i Sporazumom izmeu Opin-
skog vijea, Opinskog naelnika i nevladi-
nih/neproftnih organizacija opine Graa-
nica kojim se ureuje njihova meusobna ef-
kasnija i transparentnija saradnja, zatim In-
formacija o stanju bezbjednosti na podruju
Policijske stanice Graanica u 2006. godini,
Informacija o radu Porezne ispostave Gra-
anica za 2006. godinu, sa posebnim osvr-
tom na dinamiku priliva sredstava budeta
Opine Graanica i Informacija o rjeava-
nju upravnih predmeta u slubama za upra-
vu Opine Graanica za 2006. godinu su ta-
koer usvojene.
3. 3. 2007.
Sulejman Devedi, novi predsjednik
Udruenja boraca NOR-a i antifaista u
Graanici
To je odluka delegata Opinskog odbo-
ra Udruenja boraca narodnooslobodilakog
rata, koje je usvojilo izvjetaj u radu za pret-
hodnu i akcioni program rada za ovu godinu,
te donijelo odluku o promjeni imena organi-
zacije, po kojem e se ovo udruenje ubudue
zvati Udruenje boraca NOR-a i antifaista
Graanica.
5. 3. 2007.
Uruene povelje prvim notarima
Graanice: Ahmed Hamidovi, dosadanji
predsjednik Opinskog suda i Zikrija
Buljubai, dosadanji predsjednik
Opinskog suda za prekraje prvi notari
Graanice
Rije je o potpuno novoj instituciji u do-
maem pravnom sistemu i znaajnom isko-
raku domaeg pravosua prema evropskim
standardima. U zapadnoevropskom zako-
nodavstvu institucija notara ima stogodinju
tradiciju. Njenom uspostavom uvruje se
pravna sigurnost uesnika u pravnom pro-
metu i smanjuje broj sporova koji optereuju
redovne sudove. Budui da notar ima ulogu
preventivnog sudije, podrazumijeva se i oe-
kuje da notarski obraeni pravni poslovi ne
uzrokuju poveanje, ve smanjenje sporova
na redovnim sudovima.
16. 3. 2007.
IT computers: novi poslovni centar u
Graanici
Ova renomirana kompjuterska frma,
u kojoj poslove rasturaju uglavnom mla-
di ljudi, otvorila je multimedijalni op cen-
tar u Graanici, preuredivi dio nekadanjeg
Halkomeda u moderno ureen poslovno-
prodajni salon povrine od oko 200 kvadrat-
nih metara. Poruka domaina sa ove svea-
nosti glasi: Uzajamno potovanje i iskreni
interesi su dodaci bez kojih ni jedno prija-
teljstvo ne moe uspjeti
24. 3, 2007.
Prvi kilometar asfalta u Buku
Uz pomo opine i uz skromna sredstva
mjetana, asfaltirano je 1200 metara glavnog
puta kroz ovo najudaljenije naselje od centra
opine, koje se prije dvije godine odvojilo od
Dakula i organizovalo kao posebna Mjesna
zajednica. Uloeno blizu 100.000 KM.
29. 3. 2007.
Dvadeset esta sjednica Opinskog
vijea: usvojena Odluka o organizovanju i
funkcionisanju zatite i spaavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesrea za podruje opine Graanica
kojom se reguliu obaveze, prava i du-
nosti graana, privrednih drutava, mjesnih
zajednica i drugih pravnih lica na spreava-
nju opasnosti, smanjenju broja nesrea i r-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
143
tvi, otklanjanju i ublaavanju
tetnog djelovanja i posljedica
od prirodnih i drugih nesrea.
Odluka obuhvata i programira-
nje, planiranje, organizovanje,
obuavanje i osposobljavanje,
provoenje i fnansiranje mjera i
aktivnosti za spaavanje prirod-
nih i drugih nesrea. Utvrene
su konane i ugovorene prosje-
ne cijene korisne stambene po-
vrine, visina naknade za preu-
zeto graevinsko zemljite i vi-
sina rente
Po usvojenom Prijedlogu
plana upisa uenika u prvi ra-
zred Mjeovite srednje kole Graanica za
kolsku 2007/2008. godinu upisat e se po
jedno odjeljenje za: elektrotehniara ener-
getike, ekonomskog tehniara EU VET
(smjer fnansijsko-komercijalni), poslovno
pravnog tehniara, medicinsku sestru teh-
niar, zubnog tehniara, arhitektonskog teh-
niara, turistikog tehniara EU VET, vo-
zaa motornih vozila, elektro mehaniara,
trgovca EU VET, krojaa EU VET, frizera-
vlasuljara i autoelektriara, i po pola odje-
ljenja za: mainskog tehniara za kompju-
tersko projektovanje, mainskog tehniara za
obradu na CNC mainama, zidara-fasade-
ra-izolatera, keramiara-podopolagaa, ku-
hara EU VET, konobara EU VET, obua-
ra, izraivaa kone galanterije, automeha-
niara, plinskog i vodoinstalatera, zavariva-
a i bravara. Takoer je usvojen i prijedlog
plana upisa uenika u prvi razred Gimnazije
Dr. Mustafa Kamari za 2007/2008. kol-
sku godinu da se upie est odjeljenja ope
gimnazije.
Vijee je usvojilo izvjetaje o radu i fnan-
sijskom poslovanju u 2006. i izvjetaje o radu
upravnih odbora Centra za socijalni rad,
BKC Graanica, Djeje obdanite Naa
djeca i Veterinarska stanica Graanica, te
Informaciju o uvoenju sistema upravljanja
kvalitetom BAS EN ISO 9001:2000 u op-
inskim organima uprave.
31. 3. 2007.
novi kilometri u Raljevi
Asfaltirana je glavna saobraajnica, koja
od centra sela (mahala Brdo) izlazi na ma-
gistralni put Doboj Tuzla u duini od 3,5
kilometra. Tako se na najbolji nain realizuje
Program rekonstrukcije lokalne putne mree
i ostvaruje narodno jedinstvo na konkretnim
akcijama od ivotnog ineteresa, rekao je op-
inski naelnik Nusret Heli, putajui sim-
bolino u upotrebu tu dionicu puta.
4. 4. 2007.
i Graanici
Rije je o Rijekoj ulici koja je due vre-
mena ekala na svoju rekonstrukciju i asfal-
tiranje. U ovoj ulici, duine od 385 meta-
ra, asfaltirana je povrina od ukupno 4.000
kvadrata kolovoza i parking prostora za 80
putnikih vozila. Uloeno je oko 140.000
KM. Na redu je rasvjeta i dalja regulacija
Sokolue.
13. 4. 2007.
Poelo potpisivanje ugovora izmeu
rme Eko toplane Graanica i kupaca
toplotne energije koji su ranije potpisali
predugovore o isporuci toplotne,
Polaganje kamena temeljca za toplanu
najavljeno za Dan opine Graanica, 2.
jun, 2007.
Projekat toplifkacije Graanice, zapo-
et prije dvije godine, polako ulazi u zavrnu
fazu. Prvih 20 privrednih subjekata i javnih
ustanova, veih potroaa, potpisalo je ugo-
vore o isporuci toplotne energije u ve u grej-
noj sezoni 2007/8. godina, do kada se pla-
Novi asfalt u Rijekoj ulici
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
144
nira izgradnja toplane i tolovoda kroz in-
dustrijsku zonu i juni dio grada (do Doma
zdravlja). Naelnik opine Nusret Heli se
zahvalio privrednicima na podrci projektu,
bez koje se ne bi moglo ni govoriti o njego-
voj realizaciji, te pozvao i sve ostale potpisni-
ke predugovora, kao i one koji to nisu sva
pravna i fzika lica s podruja grada da se
ukljue u ovaj historijski komunalni, prevas-
hodno ekoloki projekat.
15. 4. 2007.
Deseto takmienje natjecanje uenika i
studenata muzike glazbe u F BiH
Od 15. do 18. 04. 2007. godine, pod po-
kroviteljstvom opine Graanica, odrano je
10. jubilarno takmienje natjecanje ueni-
ka i studenata muzike glazbe iz Federaci-
je Bosne i Hercegovine. Na ovom takmie-
nju uzelo je uea oko 350 uenika i stude-
nata iz Sarajeva, Zenice Tomislavgrada, Tu-
zle i drugih veih gradova Federacije (uku-
pno 31 ekipa). Organizatori ovog takmie-
nja su: Udruenje muzikih pedagoga Fede-
racije BiH, Osnovna kola Hasan Kiki i
Paralelna osnovna muzika kola. Takmie-
nje se odvijalo u prostorijama Osnovne ko-
le Hasan Kiki, Paralelne osnovne muzi-
ke kole, Maloj i Velikoj sali BKC-a. Pored
takmienja i prigodnih izlobi, posjetioci su
uivali i u veernjim koncertima, na kojima
su nastupali istaknuti mladi muziari iz BiH
Zoran Imirovi (klavir) i
Sanel Redi (gitara). Otvarajui manife-
staciju, Opinski naelnik Nusret Heli, je
izmeu ostalog rekao:Uesnike i ove ma-
nifestacije doekujemo otvorenog srca i sa
jednom jedinom eljom: da nai gosti pone-
su najbolje utiske iz ovoga grada. Graani-
ca mogla samo poeljeti. Smotra je zavrena
sveanim koncertom na kojem su nastupili
dobitnici 12 od 15 dodijeljenih pecijalnih
diploma. Prema kriterijima Udruenja mu-
zikih pedagoga Federacije BiH dodijeljeno
je 15 specijalnih diploma, 82 prve nagrade,
138 drugih nagrada, 52 tree, 12 pohvala i
17 priznanja za uee- ukupno je dodijelje-
no 316 priznanja. Nagrade Opinskog nael-
nika kao domaina,uruene su Petri Mandi
(Osnovna glazbena kola iroki Brijeg) i Lej-
li Imamovi ( Osnovna muzika kola Br-
ko). Kao glavni sponzor ovog takmienja IT
Computers dodijelio je nagrade Emiru Oka-
noviu ( Osnovna muzika kola Tuzla), Sa-
nelu Rediu (Srednja muzika kola Tuzla)
i Edibu Omerbegoviu ( Osnovna muzika
kola Novo Sarajevo). Osnovnoj muzikoj
koli Novo Sarajevo, pripala je nagarada ove
frme kao najuspjenije kole ovog takmie-
nja. Kao pratea manifestacija u Graanici
bila je prisutna i prodajna izloba kunih ra-
dinosti i ekoloki zdrave hrane. (Print-tel)
25. 4. 2007.
Promocija knjige Nihada Halilbegovia
Bonjaci u Jasenovakom logoru
Nakon Sarajeva, knjiga je, pred velikim
brojem zaintereovanih graana promovisana
i u Graanici. Pored autora, o knjizi su govo-
rili prof. dr. Safet Bandivi, vii nauni su-
radnik Instituta za istoriju iz Sarajeva, prof.
dr. Beir Maci, nauni savjetnik u Institu-
tu za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava iz Sarajeva, mr. Omer
Hamzi, glavni i odgovorni urednik Gra-
anikog glasnika i erif Biser, predsjed-
nik Udruenja boraca opine Centar Sara-
jevo i jedan od rijetkih preivjelih logoraa
Jasenovca.
28. 4. 2007.
Asfaltirano igralite u Dakulama
Tim povodom organizovano je veliko na-
rodno veselje i turnir u malom nogometu
koji je privukao vie ekipa sa podruja gra-
anike i susjednih opina. U rekonstrukciju
i asfaltiranje igralita uloeno je oko 50.000
KM.
30. 4. 2007.
Dvadeset sedma sjednica Opinskog
vijea: usvojena Odluka o izmjenama i
dopunama Budeta opine Graanica za
2007. godinu
Uoljivo je da su na prihodovnoj strani
neke stavke poveanje, a neke smanjene ili
zbog drugaije zakonske regulative raspore-
ene na druge pozicije. U odnosu na usvojeni
Budet, ovim rebalansom prihodi od poreza
poveani su sa 5.817.000 KM na 6.487.000
(za 670.000 KM), dok su neporezni pri-
hodi smanjeni sa 2.004.000 na 1.716.000
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
145
(za 288.000 KM), kao i tekue potpore sa
1.230.000 KM na 1.090.000 (za 140.000
KM). U odnosu na usvojeni Budet za 2007.
godinu, prihodi su poveani za 242.000
KM, pa obim rebalansiranog Budeta na
prihodovnoj strani iznosi 11.755.000 KM.
U tom iznosu planirani su i rashodi. Da bi
se odgovorilo na brojne inicijative graana,
mjesnih zajednica i privrednih subjekata, te
da bi se dinamizirala izgradnja komunalne
infrastrukture na opini, najvie su poveani
rashodi za kapitalne projekte: umjesto plani-
ranih 320.000 KM, ova stavka poveana je
na 680.000 KM. Iz ovih sredstava fnansirat
e se: rekonstrukcija i asfaltiranje ulica i pu-
teva u Graanici (Spreko polje, Varo, Po-
tok Mahala), Dakulama, Trnovcima, Babi-
ima (put Kamenolom Paalii Zvijezda),
Miriini, Donjoj Lohinji, Lukavici, Donjoj i
Gornjoj Orahovici, Maleiima (put Landi-
i Maleii), Vranoviima (povezivanje sa
centrom opine), Raljevi i Piskavici; vodo-
snabdijevanje i izgradnja kanalizacije u Pri-
jekom Brdu, Miriini, Doborovcima (Ser-
hatlije) i Graanici (Luke); rekonstrukcija
i asfaltiranje sportskih terena u Graanici
(nogometni stadion), Miriini (nogometno
igralite) i Prijekom Brdu; opravka drutve-
nih domova u Stjepan Polju i Raljevi; ula-
ganja u nastavak izgradnje Sportske dvorane
u Graanici (300.000 KM); obnova kultur-
no-historijskih spomenika (stare damije u
Sokolu i Lukavici); javna rasvjeta u vie na-
seljenih mjesta i ulica u Graanici.
Pored Rebalansa, na ovoj sjednici vijeni-
ci su usvojili nekoliko odluka, od kojih iz-
dvajamo Odluku o stipendiranju studenata
i uenika srednjih kola (po kojoj se dodje-
ljuje 25 stipendija studentima i 22 stipendije
srednjokolcima), Odluku o visini naknade
za zakup graevinskog zemljita radi postav-
ljanja privremenih objekata (koja se kree od
1 KM po kvadratnom metru mjeseno u e-
stoj, do 3 KM u prvoj gradskoj zoni za po-
stavljanje objekata privremenog karaktera-
garaa, dok se visina zakupnine za korite-
nje zemljita na kojem su postavljeni objek-
ti za obavljanje dozvoljenih djelatnosti kree
od 2 KM po kvadratnom metru u estoj, do
10 KM u prvoj gradskoj zoni) i Odluku o
postupku dodjele u zakup opinskog poljo-
privrednog zemljita (kojom je predvieno
javno nadmetanje i ostala procedura, razne
olakice itd.)
Posebnu panju izazvala je Odluka o
usvajanju urbanistikog projekta na lokaciji
bive robne kue u centru Graanice (koja je
ponuena u formi nacrta). Rasprava je po-
kazala da e biti vrlo teko ispuniti zahtjeve
investitora (ekonomske kriterije) i zahtjeve
koje diktira sama lokacija i ambijent najueg
jezgra grada, koji podrazumijevaju i ouva-
nje nekih tradicionalnih graevinskih ele-
menata stare bosanske arije.
Na ovoj sjednici usvojena je Komunika-
cijska strategija opine Graanica za peri-
od 2007. 2009. godina, ime se i zvanino
uvodi komunikacijski sistem Print-tel info
servis opine Graanica, zatim Informacija
o stanju vodoopskrbnih objekata i snabdije-
vanja graana pitkom vodom na opini Gra-
anica, sa prijedlogom mjera koje e unijeti
vie reda na ovom planu, te izvjetaji o radu
i fnansijskom poslovanju javnih zdravstve-
nih ustanova u Graanici za 2006. godinu:
Doma zdravlja, Ope bolnice Dr. Mustafa
Beganovi i Gradske apoteke.
2. 5. 2007.
Raljeva: jo jedna saobraajnica pod
asfaltom
Radi se o potpuno novoj dionici puta koja
prolazi mnogo pristupanijim, skoro ravnim
terenom i spaja Raljevu sa Donjoj Oraho-
vicom i dalje sa magistralnim putem Doboj
Tuzla. Duina asfaltirane dionice tog puta
je oko 1.200 metara, a visina ulaganja oko
125.000 KM.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
146
147
dodatak
Priredio:
Omer Hamzi
Kulturno-historijski
portreti lokalnih zajednica
Evrope: Fleury-les-Aubrais
(Francuska)
Glosar novih autora
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
148
PRIREDIO: OMER HAMZI
(Da bismo upoznali nae itaoce sa kultur-
nim dostignuima manjih gradova i lokalnih
zajednica u Evropi, na stranicama Graani-
kog glasnika, poevi od ovog broja, donosimo
kulturno-historijsku skicu (portret) jednog ili
vie gradova Evrope, koji su po veliini i broju
stanovnika slini Graanici - od 15 - 30 hilja-
da stanovnika. Na taj nain irimo saznanja o
ivotu manjih mjesta i gradova u Evropi, afr-
miemo i promoviemo njihova pozitivna isku-
stva u organizovanju lokalnih zajednica, po-
sebno u oblasti prosvjete, kulture i umjetnosti,
zatim ekonomije, lokalne uprave itd. Cilj nam
je da stvaramo mostove saradnje i prijateljstva
izmeu Graanice i slinih lokalnih zajednica u
Evropi. Ovo su poetni koraci ka uvrivanju
postojeih i otvaranju novih komunikacija. Po-
injemo sa prilogom o francuskim gradu Fleury-
les-Aubrais, pridruujui se obiljeavanju 35.
godinjice saradnje i 10. godinjice bratimljenja
izmeu toga grada i grada Graanice.)
Uvodne napomene
Ove godine navrava se 35 godina sa-
radnje Opine Graanica i francuskih gra-
dova Orleans i Fleury-les-Aubrais i 10 go-
dina od potpisivanja Povelje o bratimljenju
izmeu Fleury-a i Graanice. Sve je poe-
lo daleke 1973. godine kada je Dino oli,
koji je radio kao trener u gradu Orleanu, na
lijepoj rijeci Loari (Loiret) utemeljio sport-
sku saradnju sa graanikim rukometaima.
Ubrzo su poele razmjene opinskih delega-
cija, sportskih ekipa, kulturno-umjetnikih
drutava. Saradnja se proiruje i na frme i
preduzea koje i danas posluju kao dobri po-
slovni partneri. Fleury-les-Aubrais je opi-
na, ivopisno predgrae Orleana, grad cvije-
a i prelijepih istih ulica, grad vozova i do-
bro ouvanih francuskih dvoraca. To je grad
bogat kulturnim dogaanjima i manifesta-
cijama, grad sporta, urednosti i istoe
Grad prijatelj Graanice. U prvom dijelu
ovog prilogu donosimo malu skicu tog fran-
cuskog grada, a u drugom dijelu prezentira-
mo likove onih, koji su najzasluniji za us-
postavljanje saradnje i bratimljenje ove dvije
lokalne zajednice.
Fleury-les-Aubrais - ivopisno
predgrae Orleana (mala skica)
Historija
Najstariji pomen komune Flori Lezobre
(Fleury-les-Aubrais), kakvu danas pozna-
Kulturno-historijski
portreti lokalnih
zajednica Evrope: Fleury-
les-Aubrais (Francuska)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
149
jemo, datira jo iz 1030. godine, kada su
se na jednom od laktova rijeke Loare, kod
Saint Benoit-a, skrasili sveenici koji su na
tom mjestu, da bi upranjavali svoje vjero-
vanje, izgradili sjemenite, posveeno Saint-
Andre-u i nazvali parohiju Fleury sur Loi-
re ( feury na Loari). Vremenom su prisvo-
jili zemljita sve do Orleanske ume.Neki
su se smjestili na sjeveru Orleana i osnovali
malu kapelu posveenu Saint-Andreu. Da bi
je obiljeili kao svoje vlasnitvo, dali su joj
ime Fleury.
Teritorij i zemljite koje odgovara dana-
njem Fleury-les-Aubrais vjerovatno je kul-
tivisano zasijavanjem vinove loze i povra.
Otuda i potie ime ovog lokaliteta iz 11. vi-
jeka: Fleury-aux-choux (Flori od kupusa).
Nakon izgradnje eljeznikog kolosijeka,
1857. godine, ovo mjesto defnitivno dobiva
naziv Aubrais, zbog eljeznikog vora, koji
je izgraeni na istoimenom lokalitetu.
Razvoj
Polovinom 19. vijeka, do tada poljopri-
vredni i vinogradarski kraj, poeo se razvija-
ti i kao vaan eljezniki vor. Taj je preokret
generisao ubrzan i dinamian razvoj grada,
koji je danas, po broju stanovnika, drugi
grad u departmanu (regija poput kantona).
Prije Prvog svjetskog rata u svojoj aktivnoj
populaciji Fleury je imao 26% eljezniara.
Zbog promjena u nainu prevoza, njihov broj
je u stalnom opadanju. Od 1949. godine, du
tih pruga izrastaju industrijske zone koje
e se kasnije graditi i u ostalim dijelovi-
ma grada. Kao vano saobraajno sredi-
te, tokom Drugog svjetskog rata Fleury
je platio teak danak. U pet navrata bio je
izloen estokim bombar-
dovanjima, u kojima je razo-
reno 48% opine. Ka grad-
stradalnik, 1948. godine,
odlikovan je ratnim krstom,
sa zvijezdom Vermell-a.
Geografja
Povrina: 1.012 hektara;
Nadmorska visina: 125 me-
tara; Lokacija: Fleury-les-
Aubrais je smjeten na sje-
veru Orleanske aglomeraci-
je; Jedna od 334 komune departmana Loiret,
jedan od est departmana regije Centar. Na
vratima najvee francuske sume - Orleanske
dravne sume;Fleury-les-Aubrais se nala-
zi na sat vremena od centra Pariza, na ivici
platoa Beauce (na sjeveru) i 30 km od Solo-
nje na jugu;
Klima: umjerena.
Demografja
Poetkom 20. vijeka, Fleury-les-Aubrais
je imao svega 2.000 stanovnika. Za stotinjak
godina uveao se vie od deset puta. (1999.
godine popisano 20.690 stanovnika). Tako
brz demografski prirast uglavnom se pripisu-
je razvoju tog grada kao eljeznikog sredi-
ta. Fleury-les-Aubrais se i danas raspozna-
je kao vano eljezniko vorite.Ekonomski
razvoj Orleanske regije, koji je uslijedio de-
centralizacijom Parike regije, umnogome je
doprinio i ubrzanom razvoju Fleury-a.
Privreda
Poljoprivreda je samo uspomena na prola
vremena, na koja podsjea tek nekoliko ak-
tivni voara i povrtlara.
Industrija koja se poslije Drugog svjetskog
rata razvijala uglavnom du spomenutih e-
ljeznikih pruga, nagli procvat doivjela je u
posljednjih petnaestak godina.
Na lokaciji stare industrijske zone
pojavile su se nove industrijske
djelatnosti: prevoz, s k l a d i -
tenje r oba ,
telefonske uslu-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
150
g e , proda-
ja automo- bila i dr.
Privreda Fleury-a danas poiva na pet
privrednih djelatnosti: elektronska industri-
ja, prerada mesa, prerada duhana i transport.
Od uslunih djelatnosti izdvajamo: SNCF,
Telekom, zdravstvene ustanove, trni centar.
Najvee frme u Fleury-les-Aubrais su: Fa-
brika lijekova Servier (izvozi na 5 kontine-
nata, 140 drava, pravi promet od 2,5, mi-
lijardi eura), najmodernija fabrika enskog
rublja Simon Perel i elektronska i metalna
industrija Tomson.
Rezultat dobre saradnje i bratimljenja
Graanice sa Fleury-les-Aubrais: izvoz na
francusko trite koje ostvaruju sljedee
graanike frme. Plamingo, Helio-
plast, Jadrina i Fortuna.
Urbanizam
Sedamdesetih godina prolog
vijeka urbanistika politika gra-
da obiljeena je nastojanjem da se
pronae ravnotea izmeu pavi-
ljonske gradnje i kolektivnih stam-
benih jedinica. Nastojanje da se u
takvoj mozaikoj gradnji prona-
e gradsko sredite dostojno drugog
grada po veliini u departmanu je i
svojevrsno iskuenje dananjih urbani-
sta ovoga grada.
Veliki projekat pod nazivom Grad-
sko srce ima za cilj rjeenje navedenog
problema.
Obrazovanje
Od obrazovnih institucija, Fleury-les-
Aubrais ima dvije srednje kole gimna-
zija i kola mjeovitog tipa, etiri osnov-
ne kole i nekoliko obdanita. Osnov-
ne i srednje kole pohaa blizu 5.000
aka.
Kultura
Nosilac kulturnih aktivnosti u gradu
je veliki Kulturni centar, otvoren 2005.
godine u strogom centru grada. Raspola-
e sa reprezentativnom salom za pozori-
ne i muzike predstave, savremenim izlo-
benim prostorima, kabinetima za muziko
obrazovanje, prostorima za igru i zabavu itd.
U gradu su aktivne tri biblioteke, zaviajni
muzej i galerija, muzika kola, profesional-
no pozorite i kino.
Od drutvenih objekata, zapaena je ak-
tivnost Doma penzionera i Opinskog dvor-
ca u kojem se odravaju razne priredbe i za-
bave, sastanci udruenja graana, prireuju
drutvene zabave.
U ovim institucijama okuplja se veliki broj
talentovanih muziara, slikara, knjievnika.
Izdvajamo samo jedno ime: knjievnik Gi-
lles Orselly, koji je, izmeu ostalog, napisao i
knjigu o Bosni.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
151
Fleury-les-Aubrais ima svoj lokalni radio
i opinski mjesenik Fleury magazine, koji
se isproflirao kao svojevrsna povijesna
fotohronika ovoga grada.
Sport
Ne bez razloga Fleury-les-Aubrais
nosi epitet grada sporta. Najpopular-
niji je rukomet muki i enski (eti-
ri puta u kupu Evrope), fdbal, ragbi,
koarka, plivanje itd. Sportistima
ovog grada na raspolaganju su brojni
sportski otvoreni i zatvoreni objekti i
borilita: dvije velike i moderno opre-
mljene fskulturne dvorane (akoban i
Park sportova ak Duklo) i nekoliko
manjih, dva fudbalska stadiona, vie ru-
kometnih i koarkakih igralita, terena za
sportsku rekreaciju itd. U gradu je aktivno
vie sportskih klubova u raznim rangovi-
ma takmienja, sa nekoliko stotina aktivnih
sportista.
Bratimljenje
Povelja o bratimljenju grada Graanice
i grada Fleury-les-Aubrais potpisana je 22.
marta 1977. godine u velikoj dvorani opine
Fleury. U ime Fleury-a sveanu povelju pot-
pisao je Pjer Bue, predsjednik opine, u ime
opine Graanica, naelnik opine Muha-
med Ibrahimovi, a ispred Vlade Tuzlanskog
kantona Hazim Vikalo, predsjednik Vla-
de. Sveanost povodom bratimljenja izmeu
Graanice i Fleury-les-Aubrais i potpisiva-
nje bratskih povelja obavljeno je i u Graa-
nici 23. maja 1997. godine. Bratimljenje sa
Graanicom je
historijski
do-
g a a j p o -
to je to prvi put da jedna
francuska zajednica uspostavi zvanine od-
nose sa tom, ratom napaenom zemljom.
Fleury-les-Aubrais i Formia, talijanski
grad od 36 861 stanovnika su se zbratimili 9.
maja 2004 godine, potpisivanjem povelje o
bratimljenju. Zajednika odluka humanitar-
nog karaktera talijanskog i francuskog grada
da se podri Graanica u svojoj rekonstruk-
ciji, produbila je volju za harmoninom me-
usobnom saradnjom ova dva grada.
Graditelji mostova izmeu
Fleury-a i Graanice
Mair de Fleury-les-Aubrais
Pierre Bauchet (Gra-
donaelnik)
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
152
Dogogodinjoj saradnji i prijateljstvu iz-
meu Graanice i Fleury-les-Aubrais, pored
porodice oli, poseban peat dali su grado-
naelnici Andre en (preminuo 1996.) i Pjer
Bue (Pierre Bauchet), koji e ga naslijedi-
ti na toj funkciji, te sadanji naelnik opine
Graanica Nusret Heli.
Pjer Bue je roen 1945. godine, osnov-
nu i srednju kolu zavrio u rodnom gra-
du, pravni fakultet u Orleanu, po zanima-
nju je pravnik. U politiki ivot rodnog gra-
da ukljuio se jo u studentsko doba, da bi
nakon zavretka kolovanja i prvog zaposle-
nja nastavio politiki angaman, pokazuju-
i izuzetnu aktivnost u lokalnom politikom
ivotu i brojnim nevladinim organizacijama,
posebno humanitarnim. Tako je na primjer,
aktivan lan humanitarne asocijacije Abbe
Pierre Emmaus punih 40 godina. Poseb-
no se angaovao u organizovanju prikuplja-
nja pomoi narodu Poljske za vrijeme krize i
opsadnog stanja, koje je uveo general Jaru-
zelski 1982. godine.
U rodnom gradu je poznat i kao vrlo agi-
lan sportski radnik. Istakao se u razvoju ru-
kometnog sporta u Fleury-les-Aubrais i
Orleansu.
U bogatoj politikoj karijeri punih 20 go-
dina bio je zamjenik poslanika, a od 1989.
godine i poslanik u dravnom parlamentu
Francuske.
Uivao je, a i danas uiva veliku popular-
nost meu svojim sugraanima, koji su ga
nagovorili da se 1995. godine kandiduje za
gradonaelnika Fleury-les-Aubrais. Izabran
je velikom veinom glasova i u svom prvom
mandatu opravdao povjerenje graana, koji
su ga 2000. godine izabrali na istu funkci-
ju po drugi, a 2005. i po trei put za grado-
naelnika Florija. Tokom svoja tri mandata
izgradio je sportsku dvoranu od 700 mjesta,
biblioteku, djeje obdanite, Dom za stare i
iznemogle, podigao veliki Kulturni centar
La passerelle, izgradio tramvajsku prugu
kroz centar grada itd.
Preuzimajui funkciju gradonaelnika u
prvom mandatu, dobro obavijeten o situa-
ciji u Bosni i Hercegovini, ali i dotadanjoj
sportskoj i drugoj saradnji izmeu Orlean-
sa, odnosno Fleury-les-Aubrais i Graani-
ce, obeao je Graanliji Dini oliu,
kojeg je od ranije poznavao kao sport-
skog radnika u Floriju i neumornog
graditelja mostova i saradnje izmeu
Graanice, Orleansa i jo nekih fran-
cuskih gradova, da e se svom snagom
zaloiti za bratimljenje izmeu Graa-
nice i Fleury-les-Aubrais. Kao i mno-
ga svoja obeanja i ovo je ispunio. Po-
velja o bratimljenju grada Graanice
i Florija potpisana je 22. marta 1997.
godine u Fleury. Sveanom inu pot-
pisivanja prisustvovali su brojni visoki
gosti, meu kojima i tadanji ambasa-
dor BiH u Francuskoj Nikola Kova.
U znak sjeanja na taj sveani in, u
parku ispred opine Flori zasaeno je
drvo prijateljstva, a na svakom od ula-
za u Fleury postavljene oznake o bra-
timljenju dva grada i natpisi Graa-
nica, Bosna i Hercegovina. Tako je i
formalno ovjeren produetak ili poe-
tak jo vre saradnje izmeu ova dva
grada.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
153
U periodu od
10 godina, na-
kon potpisiva-
nja dokumenata
o bratimljenju,
z a hv a l j uj u i
gradonaelni-
ku Pjeru Bueu
i njegovom razu-
mijevanju ukupne
situacije u Bosni
i Hercegovini,
pa i Graani-
ci, skoro nepre-
kidno stizala je
humanitarna i
druga pomo,
ne samo u Gra-
anicu, ve i
u neke druge
bosanskoher-
cegovake gra-
dove. Izmeu
ostalog, donira-
na je savremena
oprema Opoj
bolnici i Domu
zdravlja u Gra-
anici, opre-
mljene su mnoge
osnovne kole na
opini, donirano
nekoliko vozila
graanikom ko-
munalnom pre-
duzeu, obezbije-
ena pomo za ne-
koliko najugroenijih
porodica na opini (iz-
gradnja kue), donirana
oprema za brojne sportske
ekipe na opini itd. U proteklom periodu, na
poziv gradonaelnika Buea, u francuskoj su
vie od 20 puta boravili predstavnici kola,
kulturno-umjetnikih i sportskih drutava,
predstavnici medicinskih ustanova , te nekih
dravnih organa i organizacija (opina, sud,
policija, vatrogasci, komunalci i sl.). Posjete
su imale edukativne ciljeve, razmjenu isku-
stava
i t d .
Os i m
saradnje
na kultur-
no-pros vj et-
nom i sport-
skom planu,
z a h v a l j u j u -
i Pjeru Bueu us-
postavljeni su kontakti, a nakon toga i do-
sta uspjena poslovna saradnja vie graani-
kih frmi sa zainteresovanim kompanijama u
Francuskoj. Ta saradnja se i dalje uspostavlja
i proiruje, a njen glavni generator je grado-
naelnik Bue.
Imajui u vidu da se ove godine obiljeava
deseta godinjica potpisivanja povelje o bra-
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
154
timljenju izmeu Fleury-les-Aubrais i Gra-
anice, kojoj je dao svoj lini peat, Pjer Bue
je proglaen Poasnim graaninom opine
Graanica, to e biti ozvanieno za Dan
opine Graanica,2. jun 2007. godine.
Dino & Lilian oli
Dino oli je roen 1948. godine u Gra-
anici, gdje je zavrio osnovnu i srednju ko-
lu, a potom se, kako i mnogi drugi mladi lju-
di u potrazi za boljim ivotom otisnuo u
svijet. I daleke 1968. godine zaustavio u Or-
leanu, konkretnije Fleury-les-Aubrais i za-
volio taj grad kao svoju Graanicu. Kao izvr-
stan sportski radnik i rukometni trener ste-
kao je veliku popularnost u Orleanu i Fleu-
ry,. To je zasnovao porodicu s kojom je uda-
rio temelje trajnog prijateljstva Graanice i
Fleury-a. Punih 35 godina prolo je od tada.
Zahvaljujui Dini oliu i njegovoj supru-
zi Lilian, to je prijateljstvo prije 10 godina
krunisano bratimljenjem Graanice i Fleu-
ry-a. Za njih dvoje to nije bio samo ofcijelni
in lokalne administracije, za njih je to bilo
ostvarenje jednog sna.
Kad je bilo najtee, u vrijeme najee
agresije na Bosnu i Hercegovinu Dino oli
sa svojom porodicom, pokree obimnu ak-
tivnost irom Francuske na prikupljanju hu-
manitarne pomoi za Bosnu i Hercegovinu.
Na apel opinskog rukovodstva iz Graani-
ce, polovinom juna 1992. godine, otpremio
je prvi konvoj od 26 kamiona pomoi u li-
jekovima i drugim neophodnim potrepti-
nama za ugroeno stanovnitvo Graanice.
Obezbijedio je kompletnu opremu za ratnu
bolnicu, u kojoj je bilo 76 kreveta i druge
medicinske opreme i ureaja za lijeenje bo-
raca i civila. Nakon toga, on uspostavlja stal-
ne kanale kojima je humanitarna pomo iz
Francuske stizala u Graanicu. Zahvaljuju-
i njegovom angamanu, puno ljudi u Fran-
cuskoj shvatilo je kakav se rat vodi u Bosni i
Hercegovini. Zato su i pomagali, prikupljali
i slali pomo, irili istinu o tom ratu, orga-
nizovali bezbrojne proteste, istupe na radiju,
televiziji, novinama. Neumorni Dino o-
li je iao kod generala anvijea, protesto-
vao kod Moriona, dolazio ak do Miterana...
Kao poslanik u Evropskom parlamentu go-
vorio o Bosni...
Mnogo truda taj je Graanlija uloio na
stvaranju francusko-bosanskih mostova pri-
jateljstva i pribliavanju Graanice Evropi i
Evrope Graanici.
I danas organizuje susrete, prijateljevanje
i bratimljenje, sklapanje poslova, ostvaruje
kontakte, uporno lobira za Bosnu i Herce-
govinu i Graanicu, gdje god moe, gdje god
stigne sa puno entuzijazma i jo uvijek, ne-
kog udnog mladalakog poleta... Zahvalju-
jui toj nevjerovatnoj upornosti, blizu 2.000
Graanlija do sada boravilo je u Francuskoj.
To ne bi mogao bez podrke svoje porodi-
ce, posebno supruge Lilian, koja nosi najvie
odlije opine Graanica, zaslueno.
Rukometa i trener iz Graanice, u svo-
joj bogatoj sportskoj karijeri, dokazao se
kao svojevrsni ambasador sporta i humano-
sti. Zasluge u humanitarnoj misiji krunisao
je Medaljom za humanost koju mu je 1997.
godine uruio Miel Barnije, gradonaelnik
Abervila. Nosilac je jo nekoliko visokih pri-
znanja domaih i stranih za zasluge na
humanitarnom planu, u oblasti sporta i me-
unarodne saradnje.
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
155
SALIH AVDI, uitelj, roen je 1927. godi-
ne u Trebinju, gdje je zavrio osnovnu kolu.
Dva razreda na talijanskom jeziku pohaao
je kod asnih sestara u Kotoru (Boka Kotor-
ska), kao i niu Gimnaziju. Nakon zavret-
ka osnovne kole i nie gimnazije, doselio je
s porodicom u Tuzlu. Uiteljsku kolu zavr-
io je 1940. godine u Tuzli. Pri kraju Drugog
svjetskog rata poeo je raditi kao vaspita u
domovima ratne siroadi, a od 1946. godine
kao uitelj u raznim mjestima Bosne i Her-
cegovine, izmeu ostalih i u nekoliko seo-
skih kola na graanikom srezu (Klokotni-
ca, Soko, Gornja Orahovivca). Svoj radni vi-
jek zavrio je kao sekretar u jednoj srednjoj
koli u Tuzli. Isticao se svojom marljivou,
strunou i linim potenjem. Bio je sarad-
nik vie pedagokih i djejih listova i asopi-
sa u kojima je prezentirao svoja iskustva pe-
dagoga i vaspitaa (Prosvjetni list, Vesela
sveska, Djeje novine itd). ivi kao pen-
zioner u Tuzli. U jednoj prilici, o sebi je na-
pisao sljedee: Starost provodim itajui.
Dou mi prijatelji, naleti i pokoji bivi ue-
nik. Imam uenika svih profesija od doktora,
zanatlija, glumaca i da ne nabrajam. Ja sam
ivio u Titovom dobu a ne u ovom lopov-
skom. Sve u svemu ja sam zadovoljan onim
to imam. Volim ljude, oni vole mene. Stan-
dard penzionerski. Neka je zdravlja.
FAHRUDIN NOVALI, doktor flozofje, ro-
en je 5. februara 1944. u Gradacu, gdje
je zavrio snovnu kolu (1960.) i gimnaziju
(1964.). Vojnotehniku akademiju zavrio
je u Zagrebu 1967. godine. Na Fakulteti za
sociologijo, politine vede in novinarstvo u
Ljubljani diplomirao je novinarstvo 1974. i
magistrirao politike znanosti 1979. godine.
Na Filozofskoj fakulteti u Ljubljani doktori-
rao je flozofju 1991. U garnizonima Mari-
bor, Pula i Zagreb, obavljao je razliite du-
nosti u tehnikoj slubi Jugoslavenske na-
rodne armije. Na Vojnotehnikoj akademiji
i Vojnotehnikom fakultetu u Zagrebu pre-
davao je Osnove flozofje. JNA je, na osob-
ni zahtjev, napustio 1991. Od tada do 1997.
bio je na slubi u Hrvatskoj vojsci, kad je
umirovljen.
Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu,
1992.-1995., suraivao je s gradaakim lo-
gistikim centrom u Zagrebu.
Preteito se bavi socijalnom ekologijom,
bioetikom i flozofskom antropologijom.
Objavio je oko stotinu znanstvenih i stru-
nih radova, recenzija i prikaza, te brojne pu-
blicistike radove, u domaim i stranim pu-
blikacijama i na radiju. Knjiga Rasipanje bu-
dunosti: kritika mita napretka i cinizma rasi-
panja objavljena mu je 2003., a Mo i rat: mo
kao sustav podinjavanja, dominacije i ratne
Glosar novih autora
GRAANIKI GLASNIK

BROJ 23, 2007.
156
destrukcije, 2006. godine.
VOJISLAV VUJANOVI, novinar, likovni
i kazalini kritiar, roen je u Gredi kod
Bosanske Gradike 1937. godine. kolovao
se u Banjaluci, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu.
Diplomirao je orijentalnu flologiju na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je
kao novinar u Oslobodjenju, Veernjim
novinama i Radio Sarajevu. Bio je lan
redakcije studentskog lista Nai dani,
asopisa Pozorite, Treeg programa
Radio Sarajeva i asopisa Steak. Jedan
je od utemeljitelja Meunarodnog foruma
Bosna. Svoje radove je objavljivao na go-
tovo svim radio stanicama bive Jugoslavi-
je i u gotovo svoj dnevnoj tampi. Radove
su mu objavljivali asopisi Scena iz Novog
Sada, Delo iz Beograda, Pozorite iz Tu-
zle, ivot i Lica iz Sarajeva. Poeziju je
poeo pisati od rane mladosti, a kasnije se
opredijelio za pisanje pozorine, likovne i
knjievne kritike. Objavio je knjige: Svitanje
(1955), Likovno djelo Miroslava Bilaa (1994),
Iz Talijina hrama (1995), Alkemija slike
(1997), Antologija bosanskohercegovake drame
XX stoljea (koautor sa G. M. i F. R. 2000),
Plodovi i raanja (2000) i Jelena Keeljevi,
glumica (2002).
GRAANIKI GLASNIK
GRACANICAS MESSENGER
asopis za kulturnu historiju, broj 23
Graanica, maj 2007.
http://glasnik.gracanica.net
IZDAJE:
Izdavaka kua Monos, Graanica
ZA IZDAVAA:
Mirza Hamzi, dipl. ecc.
REDAKCIJA:
Mr. sc. Omer Hamzi (glavni i odgovorni urednik), prof. Rusmir Djedovi
(urednik u Redakciji), prof. dr. Galib ljivo, knjievnik Atif Kujundi,
prof. dr. Izet Mai, prof. Osman Pukar
TEHNIKI UREDNIK I DIZAJN:
Mirza Hamzi, dipl. ecc.
LEKTOR:
Mr. sc. Omer Hamzi
PREVOD NA ENGLESKI:
Prof. Meda Hodi
SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU:
Nijaz Omerovi, akademski slikar
Slike iz ciklusa Dijalog civilizacija i Savremenici
TAMPA:
Cicerprom, Graanica
TIRA:
500 primjeraka
ADRESA REDAKCIJE: Graanica, Muse azima atia 18, tel/fax: 035 703
324, GSM: 061 179 390, e-mail: monos@bih.net.ba
asopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom
informisanju (Slubeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560
GRAANIKI GLASNIK POMAU:
GENERALNI SPONZOR-POKROVITELJ:
Opina Graanica
SPONZORI:
DD Park, (utemeljitelj),
DOO Sokolovi, (utemeljitelj),
DOO Eurogalant (utemeljitelj),
JP Vodovod i kanalizacija Graanica,
DOO Cicerprom Graanica
SPONZORI POKROVITELJI

Gračanički Glasnik Br. 23

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gračanički Glasnik Br. 23

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

sadraj

Hasan-aga Peki je bio neobino visokog

You might also like