KUE ZA SRETNE LJUDE -osvrt na nekoliko novijih primjera obiteljskih kua u svijetuNekoliko recentnih primjera obiteljskih kua odabrano

je s namjerom da pokau razliitost ideje, mjere ukusa i senzibiliteta. Zajednika je jedino originalnost, ali koju smo negdje prije sretali. Frank Gehry & Philip Johnson: Lewis Residence "To je besmislica, ali boanska i nitko se ne treba kajati govorei i ja sam u tome sudjelovao" kazao je poslije, jedan od protagonista stila koji je oznaen i kao "pakao ornamenta", "snobovska pojava", "draesna dekadencija", "fantazija bez konica","maniristiki zamah"itd. Ta arhitektura kao sveukupno umjetniko djelo "Gesamkunstwerk", objedinjavala je i kiparstvo i slikarstvo, a muzika terminologija -furiozo, kontrapunkt, melodina linija, andante ploha, kreendo kompozicija- bila jezik objanjavanja. Rje je o naravno o secesiji (Jugendstilu ili Art Nouveau) stilu zadnje decenije prolog i prve ovog stoljea koji je potom pao u nemilost, da bi kasnije opet doivio priznanje. Simbol tog stila mogla bi biti stanovita Loue Fuller amerika plesaica u Parizu na prijelazu stoljea, koja je svojim nagim tijelom i poluprozirnim velovima obasjana obojanim svjetlom reflektora uz posebnu muziku izvodila pomamne "zmijske" plesove i koja je izazvala desetke umjetnika da interpretiraju njen lik na slikama, grafikama ili u skulpturi. Vrlo ozbiljni teoretiari ak povezuju senzibilitet njenog perfomancea sa artnouveaovskom arhitektonskom ekstatinosti. Dinamiki elan, linija koja tee bez prekida i sve stavlja u pokret, nastao je naravno puno ranije. Gideon istie Francesca Borrominija kao izumitelja valovitog zida (San carlo alle Quatre Fontane) jo 1667.kada je kamen pretvorio u elastini materijal, i ime je prekrasno akcelerirao barok. Jo vea strast za plohom bez kraja pokazao je Frederick Kiesler , a jedan od njegovih "endless projekata" bila je i "Endless House"iz 1958., naalost izveden samo kao dvoipolmetarski model za MOMA-izlobu u New Yorku. Teoretiar Burchart iz prolog stoljea je odbacio Borrominijevu estetiku kazavi kako njegove fasade izgledaju kao kore od jabuke osuene u penici. Neprecizno zapaanje, jer ti oblici (prostorne amorfnosti) tek nailaze kasnije , a obilato na plohama raskone amerike rezidencije Lewis Residence.

W. Bradly, Zmijski ples, 1894.

F.I. Kiesler, Endless house, 1958.

Ova arhitektura nije raskalaena gesta, otkaenih mladih arhitekata , ve timski rad jednog devedesetogodinjaka, Philipa Johnsona (r.1906.) i ezdesetpetgodinjeg Franka Gehrya, uz asistenciju nekoliko ozbiljnih skulptora i slikara. Sloeni projekt je nastao prvo kao maketa , a potom su preko nje kompjutorskim nainom dobiveni nacrti. Rezidencija od tono 2044 m2 na 3,6 hektara umovitog terena u okolici Clevelanda , pripremljena je za izvedbu vlasniku osiguravajue kompanije. Funkcionalni spoj polujavnih prostorija za zabavu i privatnih zona sa dnevnim boravkom, dva roditeljska bloka, hal-galerija, biblioteka, vjebaonica, tri gostinske sobe, zatvoreni bazen, garaa za est automobila, itd. je jedna polimorfna masa u kojoj se naziru oblici " velike ribe, vikingkog broda, ogromne hobotnice oktopusa, konjske glave i zmijskog klupka".Gledajui ove oblike oekujemo i neke posebne zvukove i muziku pratnju koja bi u konanici tebala proeti njihove prostore . Neobini autorski tim , zaet je u Wayzati na mjestu gdje je pored iste i jasne , euklidske obiteljske kue iz 1952. po projektu Philipa Johsona, 1986. Frank Gehry postavio skulpturalnu kuu za goste posve suprotnog koncepta. Umjesto Johnsonove rezignacije i odbacivanja, desilo se je (neoekivano?) sasvim suprotno- prihvaanje te druge oblikovne koncepcije . tovie dolazi i do njegovog sudjelovanja na projektu Lewis gdje Gehry "vozi bez konica" uz spektakularno pretjerivanje, ali koje oito dobrano ostarjelom Johnsonu ni najmanje ne smeta. Lewis, projekt megalomanije i inscenacije , priziva spomen i na "ludog" bavarskog kralja Ludwiga II Otona i njegovih pitoresknih dvoraca romantinog "povijesnog stila", na vrijednog i radinog potara Chevala i njegove "Idealne palae" (1879-1912.), te "Stein Hous" kue-ideje od 1000 m2 koju ve vie od deset godina crta i gradi Gunter Domenig .

Frank Gehry & Philip Johnson, kua Lewis, Cleveland, SAD

Gunter Domeing, Kamena kua, Steindorf, Austrija

Rem Koolhaas+OMA: Dutch House "Njena ljepota je izblijedjela. Nekada izuzetno lijepu kuu je nagrizao zub vremena .Vidljiva je bila zaputenost i gorina kojom ju je ona (!) odravala. Zapadni kraj kue je bio kompletno zatvoren mreom protiv komaraca, a na stepenicama su bila vrata sa ianim pletivom u prostor neugodan i tjeskoban. Jedna glupa staza je vodila do kue, neke obine rue su bile zasaene, a pokraj je bio parkiran automobil. Unutra, prekrasna "primavera" drvo bilo je preraeno u tonu neke ravo, crno, crvene boje - sve totalno suprotno od onoga to sam oekivao.Sudoper je do vrha bio napunjen prljavim posuem to nije bilo prano dan, dva, mogue i tri. Sve je bilo zaputeno i prljavo. Nije uope bilo ugodno."

Mies van der Rohe, Farnsworth House, SAD, 1950.

Ovo su impresije Petera Palumba, princa na bijelom konju, amerikog milijunaa kada je prvi put u ivotu posjetio predmet svog arhitektonskog oboavanja, "stakleni dragulj u prirodnom zelenilu", kuu koju je poznavao iz knjiga i magazina i koju je odluio kupiti nakon to je koji dan ranije meu hrpom standardnih novinskih oglasa naiao i na "For Sale, Farnsworth Houes, Fox River"i broj telefona. Oglas je nakon 21 godine koritenja dala "ona"( tj.Dr.Edit Farnsworth ), vlasnica koja je svojevremeno Mies van der Rohea po zavretku gradnje , privatno, javno i sudski , estoko optuivala. Tadanju aferu je maksimalno raspirivao Hearstov magazin "The House Beautiful" , a na trenutke je sluaj poprimao razmjere histerije-ak su i komunisti sumnjieni za uestovanje u zavjeri "iji je smisao bio da razara amerike kulturne vrijednosti". Dr.Farnswort je izjavljivala da "u pogledu te arhitekture treba neto napraviti ili arhitektura nema budunosti" Nakon prodaje kua Farnsworth je dobila prvotni sjaj, a duh dviju lebdeih deka sa staklenim omotaem i jezgrom u sredini, ono to je Mies nazvao "almost nothing" ipak doivljava budunost , javlja se i danas nakon pola stoljea . Miesov "sandwich" 10,5x25m neto se proiruje, na 13,5x25 m, a poveava se i jezgra koja pored kupaonica i kuhinjske linije dobiva i spavau sobu uz atrij da bi se ouvala intimnost spavanja , mada na krajnje introvertni nain. Tako je nastala Dutch House, Rema Koolhaasa . Vila od oko 550 m2 na umovitoj parceli od 5000m2, ima u teren utopljeni dodatak sa atrijima, dio za tri kerke koje povremeno posjeuju roditelje. Roditeljska vila i "motel za kerke" su povezani rampom, a posebnu bizarnost kue ini ulaz u kuu. Jednokrake stepenice iz ulaznog prostora u prizemlju prema katu su tono na poziciji gdje i pokretni "most" za ulaz u spavau sobu. Svako podizanje "mosta" za ulazak u kuu, prekida vezu spavae sobe sa "totalraumom" kue.Malo arolije i neobinosti i na ovoj Koolhaasovoj kui. Miesovu Farnsworth-ideju mogli bismo prepoznati i u "House in Japan" Normana Fostera, vili od 370 m2 za brani par, gdje se prostor na japanski nain panoima moe dijeliti u sektore, servisna jezgra je disperzirana na obod "totalrauma", a krov je velikim dijelom ostakljen.

Rem Koolhass + OMA, Nizozemska, tlocrt

Rem Koolhass + OMA, Nizozemska kua, eksterijer

Norman Foster, kua u Japanu

Rem Koolhass + OMA, Nizozemska kua, interijer

Tadao Ando:Nihonbashi House, Osaka. U Barceloni, 1933. Le Corbusier je projektirao radniko naselje Auxiliaire , s uskim stambenim jedinicama sloenim u formi troetanog niza za novopridolice sa sela . Zbitost je maksimalna.. irina troetane stambene jedinice je 3.15 m (u osi zidova) a dubina 12.67 m s tim da samo postoji prednje proelje , jer se jedinica osim sa strane i otraga naslanja na susjednu jedinicu. U stranjoj zoni je izdignuto natkrito stubite , tako da omoguuje ventilaciju prostora. Ulazno prizemlje je neka vrsta dvorita sa otvorenim kaminom, WCuavcem i malim spremitem, na katu je kuhinja i "sala" od cca 295/ 500 cm za blagovanje i boravak obitelji, dok su na drugom katu kupaonica s mini kadom i umivaonikom, te tri spavae sobe veliine 2/3 i 3/3 m sa po dva kreveta. Jedna soba nema prozora, dok je jedna orijentirana prema stubinom prostoru. Svijetle visine etaa su 220 cm .Naselje nije realizirano. U Osaki , 60 godina poslije , Tadao Ando projektira u vrlo slinim okolnostima. U gustom gradskom tkivu parcela je jo ua, iroka svega 290 cm, i duboka 15 metara, a program je bio manji duan u prizemlju, te stambena jedinica na slijedee tri etae.Kako su zidovi barem 2x15 cm, svjetla irina bi mogla biti maksimalno 260 cm. (Komparacije radi :irina vagona vlaka je 320 cm sa unutarnjom svjetlom mjerom od cca 300 cm, a uz to bone stijene su perforirane prozorima!) Zatvoren sa tri strane, Ando povlai jedan neoekivani potez:jedino raspoloivo proelje zatvara fiksnom stijenom od mlijeno obraenog stakla, da bi jedinu vezu na vanjski svijet (komadi plavog neba, kinog oblaka ili zvjezdane noi) osigurao preko manjeg atrijskog prostora II/III kata, koji se moe zatvoriti kliznom staklenom stijenom. Karakteristike obiteljskih kua Tadao Anda je defanzivna, introvertirana arhitektura, beton izvana i unutra, relativno mali (ponekad tijesni i niski) prostori, te odreene funkcionalne upitnosti: izrazito male sanitarije i u udnim odnosima prema sobama.(U kui Horiuchi iz roditeljske spavae sobe na prvom katu put sanitarija vodi stepenicama u dnevni boravak u prizemlju, dalje uskim hodnikom do blagovaonice i kuhinje, i dalje jo jednim stepenicama u podrum gdje je kupaonica i WC). Nihonbashi ima oko 90 m2, pet strmih stubita (nagib=45o), a stan iskazan konvencionalnim rjenikom je esterosoban. Kako prostor "nema treu dimenziju" tj.irinu, prostorni relaks je uspjeno postignut troetanom visinom dnevnog boravka i vizualnim prodorom od jednog do drugog proelja. Arhitektura intimna i osobna . Uvrijeeno je miljenje da u japanski stambeni prostor nudi bogatstvo niega (praznog prostora) dok na "materijalistikom" Zapadu je bogatstvo neega (pune forme, materijala, namjetaja). No meutim, od 1854. kada zapadni brodovi dobivaju

Tadao Ando, kua u Nihonbashi, Osaka, Japan - eksterijer & interijer

Tadao Ando, kua u Nihonbashi, Osaka, Japan Parcela je iroka svega 290cm i duboka 15m

dozvolu pristajanja u japanske luke, i od 1868. kada se Japan otvara Zapadu, vremenom nastaje znaajan kulturna mjeavina i to na obje strane.Danas japanske kue nisu vie prazne, pojavio se je namjetaj. Stanovanje "kimono kulture" (=sjedenje na podu) je zamijenjeno sa "kulturom hlaa" (=sjedenje na stolici), kue nisu vie od drvene ve od vrste grae, prostor nije moduliran, neutralan i fleksibilan ve fiksno funkcionalno podijeljen , prirodne materijale zamjenjuju artificijelni, industrijski pripremljeni.Japanskom arhitektu uzorom moe biti zapadna "barcelonska " misao. Glenn Murcutt:Marika House Ceremonijalni crtei i slikarije koje stvarima daju nadnaravnu mo bili su znaajni dio kulture australskih domorodaca, Aboriinala. Ornamentirani i likovno obraeni komad drveta ili kamena imao je mistinu mo, jer su u njemu stanovali duhovi. Slikar je po svemu sudei imao udesne moi i poseban status. Na bazi te likovne tradicije , biti danas slikarAboriinal znai osjeati magine vibracije iskonske kulture, a projektirati kuu za takvog jednog slikara ili slikaricu je poseban izazov. Upravo takav zadatak kao da je prieljkivao australski arhitekt Glenn Murcutt, kada se je prihvatio da bez jednog centa honorara izradi nacrte kue za jednu aboriinalsku slikaricu i njenu obitelj. Uz pomo i drugih sponzora, kua je napravljena s namjerom da svojom laganom i ekonominom konstrukcijom limitiranog bueta, bude prototip jedne alternative vladinom programu masivnih kua od opeke za domorodce . Arhitekt jedinstvenih kua za jedinstvene klijente,Glenn Murcutt, opsjednut prirodom i australskom vernakularnom arhitekturom elio je afirmirati i svoj moto "architecture must respond to the place". Kua je locirana u tropskom pojasu , na 12,5o paraleli, na udaljenoj lokaciji sjevernoaustralijskih teritorija gdje je arhitekt mogao testirao svoje dotadanje suvremene arhitektonske principe , ali na kui s "duhom aboriinalskog ivota" i priskrbiti epitet "ekolokog funkcionaliste" . U velikoj seriji obiteljskih kua, Glenn Murcutt uglavnom koristi izdueni plan, tanku elinu konstrukciju s laganim ispunama i obilje stakla. (Njegovi uzori su Mies, Johnson, Charau, Eames, Koning, Ellwood). Na ovoj kui pak - stakla apsolutno nema. Fasadne stijene su otklopni drveni paneli, podignuti preko dana, a sputeni nou. Velika streha titi od podnevnih visokih sunanih zraka, podignuti gabarit kue na stupiima osigurava strujanje i hlaenje preko dana kao i sigurnost od vode i vlage tropske kie .Armatura od eline konstrukcije je proraunata na snagu vjetra od 230 km/sat. Kua mjere 5,5 x20 m i cca 100 m2 netto povrine, ima zajedniku prostoriju s kuhinjom , roditeljsku sobu ,

Le, Corbusier, nizovi u Barceloni, 1933.

Glen Marcutt, Marika House

Bernardno Bernardi, obiteljske kue, Kumrovec, 1955

etiri male sobice za djecu, te mini sanitarije."Atelier" je negdje drugdje ili su objavljene fotografije decentnog i "istog" interijera napravljene prije nego to je zapoeo slikarski ivot. Kuu iako bez aboriinalske ornamentike vjerujem da su ipak prihvatili i duhovi predaka to obitavaju naokolo u stablima, u ivotinjama, u starim totemima. Prije vie od etrdeset godina u Kumrovcu su izvedene kue za uitelje.Neki drugi duhovi su u njima, ali je oblik dosta slian australskom primjeru. * Na kraju i pitanje za koga su graene ove kue.Odgovor je za sretne ljude. Tko posumnja neka se prisjeti razgovora dvojice kineskih mudraca u parku pored ribnjaka: -Pogledaj te ribice kako zadovoljno plivaju i kako su sretne,-ree prvi -Kako ti zna da su one sretne kad ti nisi ribica,primijeti drugi -A kako ti zna da ja ne znam, kad ti nisi ja -, uzvrati mu prvi mudrac. Dva mudraca moda su bila i dva arhitekta. * Na zapadu nita nova. Na istoku sve po starom. 25.V,1998.

literatura: AA-Fev-93 (Murcutt) Domus 780 (March 1996)-Domenig Domus 778-Ando AA-avril 1996 (Koolhaas-Dutch House) AR-January 1995 (Foster-House in Japan) AA-octobre 1995-Murcutt-Marika AD-v.63 1993 (Gehry -Johnson) AD-v.66 1966 (Gehry-Johnson) AR-April 1996 (gehry-modern baroque ensemble, domenig-spirit of extazy) Domus 779 (Johnson:New Canaan-Visitors pavilion)

*
Tekst je objavljen u IP broj 5/6 1998