GRAEVINSKO-ARHITEKTONSKI FAKULTET SVEUILITA U SPLITU

S. estanovi i A. Toevski

STIJENE LITOSFERE
Nain postanka, strukture i teksture, vrste, mogunosti temeljenja, primjena kamena
(podsjetnik za studente I. godine studija arhitekture)

Split, 2008.

1.

Osnovni pojmovi

Stijena je sastavni dio litosfere ili Zemljine kamene kore, odreenog naina geolokog pojavljivanja, teksture, strukture i mineralnog sastava. Kamen je prirodno ili umjetno odvaljeni dio stijene. U graditeljstvu se kamen rabi kao prirodni ili arhitektonsko-graevni za gradnju te oblaganje proelja i unutarnjih dijelova graevina i kao tehniki, za nasipanje, zidanje, pripremu betona, asfalta i sl. Njegova primjena ovisi o njegovim fizikim i kemijskim znaajkama. Sve stijene litosfere, ovisno o nainu postanka, razvrstavaju se u tri glavne skupine. To su: eruptivne stijene, nastale kristalizacijom magme ili ovrivanjem lave, sedimentne ili talone stijene, nastale u vodi ili na kopnu kao rezultat taloenja materijala koji potjee od razaranja povrinskih dijelova litosfere, mehanikom ili kemijskom aktivnou egzodinamskih faktora i organogeno, i metamorfne stijene, nastale metamorfozom eruptivnih, sedimentnih i ve postojeih metamorfnih stijena. Stijene nastale dijelom vulkanskim procesima, a dijelom sedimentacijskim, nazivaju se vulkanoklastinim ili piroklastinim. Eruptivne su stijene redovito silikatnog sastava, sedimentne preteito karbonatnog, a metamorfne su ili silikatne ili karbonatne. Stijene u prirodi mogu biti monomineralne, agregat samo jedne mineralne vrste i polimineralne, agregat vie minerala. Polimineralne stijene su ee. Kod stijena razlikujemo njihovu strukturu i teksturu. Struktura stijena definirana je stupnjem kristaliniteta te veliinom, oblikom i meusobnim odnosom minerala, a ovisi o nainu postanka stijene. Tekstura oznauje nain na koji su minerali zauzeli prostor u stijeni, a ovisi o utjecaju vanjskih faktora, bilo prilikom nastanka stijene ili nakon toga. Opisane znaajke bitne su za izbor odreene vrste kamena, kad se on primijenjuje kao arhitektonsko-graevni.

2.

Eruptivne stijene

Eruptivne stijene nazivaju se primarnim stijenama. Ovisno o mjestu njihova postanka, moemo ih podijeliti na: dubinske, intruzivne ili plutonske, nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim dijelovima litosfere, povrinske, izljevne ili efuzivne, nastale brzom kristalizacijom i ovrivanjem lave na povrini (ili pri povrinskim dijelovima) litosfere. Sponu izmeu ovih dviju glavnih skupina eruptivnih stijena ine ine ili hipabisalne stijene.

2.1.

Strukture i teksture eruptivnihih stijena

Struktura eruptivnih stijena izraena je stupnjem kristaliniteta, veliinom, oblikom i meusobnim odnosom minerala, a posljedica je naina njihove kristalizacije, tako da se razlikuje: zrnasta struktura, u kojoj se minerali nalaze u formi zrna nepravilnog oblika koja se dodiruju, a priblino su jednake veliine. Zrnasta je struktura znaajka svih intruzivnih stijena. Tipski je razvijena kod granita, zbog ega je jo zovu i granitskom strukturom, porfirska struktura, u kojoj su relativno krupni i pravilno kristalizirani minerali nepravilno rasuti u staklastoj ili sitnokristalastoj masi a svojstvena je svim efuzivnim stijenama, ofitska struktura ini prijelaz izmeu zrnaste i porfirske. Tipski je razvijena u dijabazama te se jo naziva i dijabaznom strukturom,

hijalinska ili staklasta struktura nastaje pri naglom ovrivanju lave. U njoj su tapiasti minerali u staklastoj masi orijentirani u smjeru toka lave. Stijene zrnaste strukture preteito su jednoline boje, a vrstoa na tlak, elastinost i druga fiziko-mehanika svojstva priblino su im jednaka u svim smjerovima. Osim toga lako se obrauju i dobro poliraju pa se mogu rabiti u arhitektonsko-graevne svrhe. Tekstura eruptivnih stijena definira nain prostornog rasporeda mineralnih zrna u stijeni, a posljedica je uvjeta kristalizacije i drugih imbenika koji djeluju u fazi hlaenja kao i na ovrslu stijenu. Kod eruptivnih stijena razlikuju se: homogena tekstura, kad su mineralna zrna u stijeni ravnomjerno rasporeena, bez vidljive orijentacije. Takva tekstura je znaajka intruzivnih stijena, fluidalna tekstura, kod koje su mineralna zrna zadrala smjer toka lave. Takva tekstura je znaajka bazinih efuzivnih stijena, koje nastaju od bazine fluidne lave, vezikularna tekstura, karakterizirana mnotvom upljina nastalih oslobaanjem plinova i para za vrijeme kristalizacije. Takva tekstura posljedica je naglog hlaenja lave, dakle svojstvena je efuzivnim stijenama. Ako se upljine naknadno ispune sekundarnim mineralima (kvarcom, opalom, kalcitom i sl.), onda se takva tekstura naziva mandulastom ili amigdaloidnom. U graditeljstvu su povoljnije stijene homogene teksture. Stijene s fluidalnom, vezikularnom i mandulastom teksturom imaju ogranienu primjenu zbog niza nepovoljnih znaajki, ali se pojedini varijeteti povoljnijih fiziko-mehanikih svojstava mogu koristiti u dekorativne svrhe.

2.2.

Vanije eruptivne stijene

dubinske: granit, granodiorit, sijenit, diorit, gabro, labradorit, peridotit, dunit povrinske: riolit, dacit, trahit, andezit, bazalt, kimberlit hipabisalne: dijabaz

2.3.

Temeljenje u terenima izgraenim od eruptivnih stijena

Tereni to ih izgrauju svjee eruptivne stijene imaju veoma povoljne znaajke za temeljenje svih vrsta graevina. Ako su trone i/ili jako razlomljene, poprimaju znaajke sline nevezanim stijenama. U zonama povrinskog troenja i raspadanja koje see do vie metara u dubinu, tereni izgraeni od povrinskih eruptivnih stijena zahvaeni su procesima erozije, uz pojave klizanja i jaruanja.

2.4.

Primjena kamena eruptivnog podrijetla

Dubinske i hipabisalne eruptivne stijene daju kvalitetan arhitektonsko-graevni i tehniki kamen irokih mogunosti uporabe, kako u interijerima, tako i eksterijerima. Ne smiju se rabiti za izradu monolitnih stubita, jer u sluaju poara, zagrijani i poliveni vodom, pucaju. Svjee povrinske stijene daju izvrstan tehniki kamen. Uporaba u arhitektonsko-graevne svrhe je ograniena, jer se vrlo teko poliraju.

3.

Sedimentne ili talone stijene

Postanak sedimentnih stijena rezultat je sloenog i dugotrajnog procesa koji sadri: mehaniko i kemijsko troenje postojeih eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih stijena litosfere, transport mehaniki usitnjenih fragmenata i otopljenih tvari, taloenje rastroenog materijala.

Nakon taloenja, uz odreene fizikokemijske procese, moe doi do stvrdnjavanja sedimenta. Mehaniko troenje stijena ili dezintegracija uzrokovano je silama koje djeluju iz atmosfere, hidrosfere i biosfere. Pritom ne dolazi do promjene kemijskog sastava stijene, ve do njezina komadanja i usitnjavanja, esto u veoma sitne estice. Takvo troenje olakano je sustavima pukotina i prslina u zonama koje su bile zahvaene jae izraenom tektonskom aktivnou. Kemijsko troenje ili dekompozicija stijena svodi se uglavnom na otapanje komponenata topivih u vodi. Mo otapanja vode ovisi o njezinoj kiselosti (pH faktoru), koliini u njoj otopljenog CO2, anorganskim, organskim i humusnim kiselinama, te koliini kisika, klorida i nekih drugih soli. Vaan faktor kemijskog troenja jesu veliina i oblik povrine stijene koja je izloena djelovanju vode. Naime, kompaktna i glatka stijenska masa lake odolijeva kemijskom troenju nego ona s puno prslina, pukotina i upljina, koja je uz to i hrapava. Redovito e troenje stijena kemijskim putem biti olakano u toplijoj vodi, jer se mo otapanja vode poveava zajedno s porastom temperature.

3.1.

Strukture i teksture sedimentnih stijena

Struktura sedimentnih stijena definirana je veliinom i oblikom estica i/ili minerala koji sudeluju u njezinoj grai, a rezultat je svih procesa koji su djelovali na stijenu tijekom postanka. Ona moe biti klastina i kristalasta. Klastinu strukturu imaju sedimenti izgraeni od fragmenata stijena i minerala, razliitih po veliini i obliku (klastine ili mehanike sedimentne stijene). Prema veliini zrna klastine se strukture dijele na: psefitske ili grubozrnaste klastine strukture, veliine zrna iznad 2 mm, tipine za ljunke i krje i od njih nastale vezane stijene (konglomerate i bree), psamitske ili srednjezrnaste klastine strukture, veliine zrna izmeu 2 mm i 0.06 mm, karakteristine za pijeske i od njih nastale vezane stijene (pjeenjake, arkoze i grauvake), siltitske (alevritske) ili sitnozrnaste klastine strukture, veliine zrna od 0.06 mm do 0.002 mm, karakteristine za prah i od njega nastale stijene (prapor ili les i siltit ili alevrolit), pelitske ili finozrnaste klastine strukture, veliine zrna manje od 0.002 mm, karakteristine za glinovite estice i od njih nastale stijene (glina, lapor). Karbonatne stijene nastale mehaniki, odlikuju se detritinom strukturom. Ovisno o veliini zrna razlikuju se: kalkruditi (zrna vea od 1 mm), kalkareniti (zrna izmeu 1 mm i 0.06 mm) i kalklutiti (zrna manja od 0.06 mm). Ako u strukturi karbonatnih stijena, nastalih mehaniki, sudjeluju i ostaci organizma, takva se struktura naziva organodetritinom. Prema obliku, zrna u klastinoj strukturi sedimentnih stijena mogu biti: uglasta, poluuglasta, poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena. Sedimentne stijene kemijskog podrijetla (kemijske sedimentne stijene) odlikuju se kristalastom strukturom koja, ovisno o veliini minerala koji stijenu izgrauju, moe biti krupnokristalasta, sitnokristalasta i afanitska. Krupnokristalasta struktura je ona kod koje su

mineralna zrna vidljiva okom. Sitnokristalasta struktura ima veliinu zrna vidljivu mikroskopom, a kod afanitske strukture mineralna se zrna ne vide ni mikroskopom. Kemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i sferolitsku strukturu. One se odlikuju karakteristinim koncentrinim nakupinama oko centra kristalizacije, koji moe biti zrnce pijeska ili fosilni ostatak. Oolitska i sferolitska struktura esta je kod karbonatnih i silicijskih sedimenata. Amforna struktura je karakteristina za koloidalne, nekristalizirane stijene. esta je kod silicijskih sedimenata, kao rezultat brzog izluivanja. Stijene s ovakvom strukturom trakaste su grae i bubreastog oblika. Organogena stuktura je karakteristina za stijene izgraene veinom od netransportiranih ostataka biljnog i ivotinjskog podrijetla (organogene sedimentalne stijene). Tekstura sedimentalnih stijena definira znaajke njihove unutarnje grae u svezi s rasporedom estica i njihovim odnosom, a moe biti masivna ili homogena, trakasta, slojevita i breasta Homogenu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednoliko zauzeli prostor u masi (jedri vapnenci, homogeni pjeenjaci). Trakasta i slojevita tekstura karakteristina je za slojevite sedimentne stijene kod kojih se u masi izmjenjuju slojevi razliite boje, odnosno slojevi s krupnijim i sitnijim sastojcima. Breastu teksturu imaju stijene sastavljene od vezanih veih i manjih estica (bree i breoliki vapnenci). Postoje sedimentne stijene koje u sebi sadre razliita tijela, od kojih su vanija: nodule, grudasta i vorasta nepravilna tijela, kojih je sastav razliit od sastava stijene u kojoj se nalaze (nodule ronjaka ili erta u vapnencima), sferuliti, kuglasta tijela radijalnotrakaste strukture, najee kalcedonskog sastava, konkrecije, kuglaste, gomoljaste ili jajolike tvorevine nastale koncentrinim poveanjem mineralne tvari oko neke jezgre (fragment minerala ili krhotina fosila), sastava razliitog od stijene u kojoj se nalaze.

3.2. Vanije sedimentne stijena

3.2.1. Klastini nevezani sedimenti, poluvezane i vezane stijene

nevezani sedimenti: ljunak, krje, pijesak, prah poluvezane stijene: prapor, glina vezane stijene: konglomerati, bree, pjeenjaci, lapori, glinci vapnenac, dolomit, sedra, sadra (gips), travertin, onix-mramor

3.2.2. Neklastine i organogene vezane stijene

3.3. Temeljenje u terenima izgraenim od sedimentnih stijena

Za terene izgraene od nevezanih sedimenata (ljunke i pijeske), znakovito je da voda ne mijenja bitno njihove fiziko-mehanike znaajke. Stabilnost i nosivost takovih terena ovisi o zbijenosti materijala i njegovom granulometrijskom sastavu. ljunci i krje su materijali slabo stiljivi u suhom i mokrom stanju, pa imaju povoljne znaajke za temeljenje. Za temeljenje u pijescima, vanu komponentu ima koliina glinovite komponente u njima. Prah, pogotovo ako je saturiran vodom (mulj) i zaglinjen, treba izbjegavati kao medij za temeljenje zbog njegove velike stiljivosti. Ipak, i u takovim se terenima moe temeljiti, ali na pilotima koji trebaju biti uklijeteni u stijenu ili projektirani tako da nose na plat. Kod glina postoje dvije faze slijeganja: prva, koja se pojavljuje neposredno nakon realiziranja optereenja i traje kratko, a manifestira se bonim istiskivanjem, i druga, lagano i dugotrajno
5

slijeganje koje moe trajati desetljeima. Budui da niti jedan drugi sediment nije toliko podloan promjenama u konzistenciji, ravnotei i stabilnosti kao gline, temeljenju na njima treba prii s iznimnom opreznou. Odnosno, za decidirani zakljuak o mogunostima temeljenja i koncepciji temeljne konstrukcije, valja prethodno obaviti detaljne istraivake radove. Tereni izgraeni od vrstih vezanih klastinih sedimentnih stijena ine stabilnu podlogu za temeljenje. Doputena nosivost u takovim stijenama je praktino neograniena, ali se rauna da smije iznositi izmeu 1/8 i 1/15 njihove vstoe na tlak. Problemi temeljenja u fliu, koji je u podruju srednje Dalmacije zastupljen preteito izmjenama lapora i pjeenjaka, slijede zbog njegove hetrogenosti i brzih izmjena litolokih lanova razliitih fiziko-mehanikih znaajki. Za temeljenje su najpogodnije lokacije koje izgrauje jedan litoloki lan, odnosno, one lokacije koje imaju uniformnu grau. Tereni to ih izgrauju neklastine vezane sedimentne stijene vapnenci i dolomiti ine medij veoma povoljan za temeljenje, jer redovito te stijene imaju visoku nosivost i dobru stabilnost. Ipak, te povoljne znaajke nestaju u sluajevima jake razlomljenosti i izrazite okrenosti. U takovim sluajevima, da bi se dobila cjelovita slika o mogunostima i uvjetima temeljenja, valja prethodno obaviti detaljne istraivake radove.

3.4. Primjena kamena sedimentnog podrijetla

Nevezani sedimenti, ljunci, krje i pijesci, koriste se u pripravi betona i asfalta te za nasipanja i odravanje makadamskih putova. Primjena vapnenaca i dolomita je viestruka: koriste se kao tehniki i arhitektonsko-graevni kamen te kao sirovina za dobivanje vapna i u cementnoj industriji. Eksploatacija tehnikog kamena obavlja se u kamenolomima. Oni se, u iroj okolici Splita, nalaze na lokacijama: Srinjine, Perun (kod rnovnice), u Klis-Kosi, Kriicama (kod Dugopolja) i emernici (kod Dicma). Arhitektonsko-graevni kamen se eksploatira na brojnim lokacijama otoka Braa te u okolici Doca Donjeg (u Mosoru) i okolici Trogira (Seget, Plano, Vrsine).

4.

Vulkanoklastine ili piroklastine stijene

Vulkanoklastine stijene su genetski vezane za vulkanizam i sedimentacijske procese. Nastaju iz materijala izbaenog vulkanskim erupcijama, sastavljenog od ovrsle lave i fragmenata stijena kroz koje se lava probijala do povine. Taloenje se obavlja blie ili dalje od mjesta izbacivanja, to ovisi o veliini fragmenata i estica, na kopnu ili u moru, s izraenom slojevitou i bez nje. Izbaeni je vulkanski materijal razliita oblika i veliine, a naei i najzastupljeniji su fragmenti manji od 4 mm koje nazivamo vulkanskim pepelom. Zbog malih dimenzija i gustoe, vulkanski pepeo moe biti transportiran daleko od mjesta postanka. Vezani vulkanski pepeo se naziva tufom.

4.1.

Struktura i tekstura tufova

Struktura tufova je klastina, a tekstura tufitska, karakterizirana velikom koliinom sitnih smrvljenih fragmenata stijena, kristala i vulkanskog stakla.

4.2.

Vrste tufova

Ovisno o esticama koje ih izgrauju, razlikuju se: vitroklastini tuf, u ijem su sastavu sitni smrvljeni komadii amorfnog vulkanskog stakla, litoklastini tuf, u ijem su sastavu sitni smrvljeni komadii stijena i kristaloklastini tuf, u ijem su sastavu sitni smrvljeni komadii razliitih minerala.

4.3.

Temeljenje u terenima izgraenim od vulkanoklastinih stijena

Za temeljenje i povrinske radove, vulkanoklastine stijene imaju povoljne znaajke, ali pri svakom zasijecanju ili usijecanju radove treba izvoditi oprezno, jer je mogua pojava klizita.

4.4.

Primjena tufova

Primjena tufova u arhitektonsko-graevne svrhe je ograniena samo na svjee i neoteene stijene. Lokalno se rabi za gradnju poljskih kuica i manjih (prizemnih) zgrada. Vitroklastni tuf se u cementnoj industriji primijenjuje kao pucolanski materijal.

5.

Metamorfne stijene

Metamorfne stijene nastale su metamorfozom ili preobrazbom postojeih eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim dijelovima litosfere, pri promjeni tlaka i temperature. Pritom je postojea stijena podvrgnuta brojnim mineralokim, strukturnim i teksturnim promjenama, to ovisi o znaajkama metamorfizma i fizikim i kemijskim svojstvima same stijene. Vrste rnetamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojee stijene jesu: kataklastina ili kinetika metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute jakom usmjerenom tlaku pri relativno niskoj temperaturi u povrinskom dijelu litosfere, a rezultira drobljenjem minerala i stijena, termalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute povienoj temperaturi i relativno niskom tlaku (uglavnom kod prodora magme prema povrini), a rezultira djelominom promjenom kemizma stijene. Njome su zahvaene preteito manje mase stijena na kontaktu s magmom, pa takvu metamorfozu zovemo jo kontaktnom, dinamotermalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute djelovanju temperature i usmjerenog tlaka u veim dubinama litosfere, a rezultira prekristalizacijom minerala, odnosno djelominom ili potpunom promjenom kemizma, strukture i teksture stijene. Budui da ovakva metamorfoza zahvaa ira podruja i vee mase stijena naziva se i regionalnom, plutonska metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute djelovanju visoke temperature i hidrostatskog tlaka u najdubljim dijelovima litosfere, a rezultira promjenom kemizma stijene i njezinih strukturnih i teksturnih znaajki. Ako je neka stijena bila viekratno podvrgnuta metamorfozi u razliitim geolokim razdobljima, onda se takva metamorfoza naziva polimetamorfozom. Smatra se da je metamorfoza mogua do temperature 1500oC jer se na vioj temperaturi veina stijena tali.

5.1.

Strukture i teksture metamorfnih stijena

Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizacije i rasta minerala u vrstom stanju (blastina struktura) ili drobljenja dijelova i itave mase primarnih stijena (klastina struktura). Ako su u metamorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne stijene, takova se struktura naziva reliktnom. S obzirom na raspored minerala u metamorfnim stijenama, meu najtipinije teksture ubraja se kriljava, kod koje su minerali zauzeli paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog tlaka u epizoni i mezozoni, vorasta, okasta ili flaserska tekstura, kod koje su neki minerali (obino kvarc i feldspati) nakupljeni u mase leaste ili ovalne forme, a karakteristina je za metamorfne stijene nastale u dubljim dijelovima litosfere, te homogena kod koje su zrna u stijeni rasporeena bez vidljive orijentacije.

5.2.

Vanije metamorfne stijene

Meu vanije i zastupljenije metamorfne stijene ubrajamo mramore, kvarcite, zelene kriljavce, filite, mikaiste (tinjeve kriljavce), serpentinite, gnajse i amfibolite.

5.3.

Temeljenje u terenima izgraenim od metamorfnih stijena

Svi tereni koje izgrauju svjee metamorfne stijene su povoljni medij za temeljenje. Problemi nastaju u podrujima zastupljenima jae razlomljenim i tronim stijenama.

5.4.

Primjena kamena metamorfnog podrijetla

Izvrstan arhitektonsko-graevni kamen je mramor. Osim njega, primjenu imaju i serpentiniti, kvarciti i gnajsi, i to samo ako su svjei i nerazlomljeni. Ploasti varijeteti filita i zelenih kriljavaca lokalno se koriste za pokrivanje krovova.

6. Primjena arhitektonsko-graevnog kamena

S obzirom na cilj nastave o stijenama i kamenu za arhitekte, bit e vano analizirati upravo dekorativne, odnosno estetske kriterije kamena. Osnova vrednovanja prema navedenom kriteriju je opi (subjektivno odreen) izgled kamene povrine, to je izrazito vano za njegovu trinu vrijednost, odnosno potranju. Dakle, prema kriteriju dekorativnosti, razlikuje se: kamen iznimnog i jedinstvenog izgleda, kamen specifinog izgleda (nije ni izniman ni jedinstven, jer postoje sline komercijalne vrste), kamen dekorativan bojom i arama, znakovit za odreenu vrstu, a na tritu se nalazi esto u brojnim varijetetima i kamen obian izgledom, bez posebnih estetskih vrijednosti glede dekorativnosti. Ako uzmemo u obzir vrijednosti leita, ono se vrednuje i rangira kao: svjetski vano (ako je na svjetskom tritu dalo iznimne varijetete kamena), ogranieno svjetski vano (ako je kamen poznat na tritu samo nekih zemalja, ali ne i vie njih), nacionalno vano (ako se ne mogu dobivati komercijalni blokovi visokih kategorija ili je kamen svojim izgledom obian) i lokalno vano (ako kamen kao sirovina za preradu nije zastupljen na tritu, ili je na tritu u ogranienoj koliini zbog slabe dekorativnosti).
8

Mogunosti primjene kamena, uz njegovu dekorativnost, odreuju i njegove fiziko-mehanike znaajke. Naime, ne moe se svaka vrsta kamena koristiti za vanjska ili unutarnja oblaganja vodoravnih i okomitih povrina ili za gradnju fasada. To svakako ovisi o fiziko-mehanikim znaajkama kamena, posebno o njegovoj gustoi, poroznosti, upijanju vode, vrstoi na tlak u suhom stanju i nakon smrzavanja, vrstoi na savijanje, otpornosti na habanje, i postojanosti na mrazu. Osim gore navedenih fiziko mehanikih znaajki, potpuna specifikacija nekog varijeteta arhitektonsko graevnog kamena mora sadravati ime kamenoloma, petrografski tip, dobavljivost i namjenu. Ograniavajui se na podruje srednje Dalmacije u kojoj se nalazi preteiti broj danas aktivnih kamenoloma, u prilogu su opisani vaniji varijeteti i mogunosti njihove primjene prema deklaraciji proizvoaa. Ovdje je vano pripomenuti da primjena svih nabrojenih varijeteta prelazi granice nae drave.

Literatura Crnkovi, B. (1999): Hrvatski prirodni kamen na tritu i u okviru europskih normi. RGN zbornik, vol. 11, 61-72, Zagreb Crnkovi, B. i Bilbija, P. (1984): Vrednovanje arhitektonsko-graevinskog kamena. Geol. vjesnik 37, 81-95. Zagreb Crnkovi, B. i Jovii, D. (1993): Dimension stone deposits in Croatia. RGN zbornik 5, 139-163, Zagreb Crnkovi, B. i ari, Lj. (2003): Graenje prirodnim kamenom. IGH, 380 str., Zagreb estanovi, S. (2001): Osnove geologije i petrografije. IV. izd. 236 str., GF Split

PRILOG
Poznatije vrste arhitektonsko - graevnog kamena otoka Braa, Mosora, okolice Trogira, okolice Sinja i okolice Drnia

10

''VESELJE UNITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Punta Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,495 t/m3 poroznost: 7,7 vol.% upijanje vode: 2,02 mas.% vrstoa na tlak: 116 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 108 MN/m2 vrstoa na savijanje: 9,4 MN/m2 otpornost na habanje: 32,16 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: odlina Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

11

''VESELJE FIORITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Punta Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,549 t/m3 poroznost: 3,91 vol.% upijanje vode: 2,06 mas.% vrstoa na tlak: 108 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 96 MN/m2 vrstoa na savijanje: 9,2 MN/m2 otpornost na habanje: 31,9 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

12

''RASOTICA B'' (otok Bra)

Kamenolom: aganj Dolac Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,686 t/m3 poroznost: 0,849 vol.% upijanje vode: 2,60 mas.% vrstoa na tlak: 128 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 132 MN/m2 vrstoa na savijanje: 12,8 MN/m2 otpornost na habanje: 15,45 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: umjerena Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

13

''RASOTICA C'' (otok Bra)

Kamenolom: aganj Dolac Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,686 t/m3 poroznost: 0,849 vol.% upijanje vode: 2,60 mas.% vrstoa na tlak: 128 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 132 MN/m2 vrstoa na savijanje: 12,8 MN/m2 otpornost na habanje: 15,45 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: umjerena Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

14

''DRAEVICA'' (otok Bra)

Kamenolom: Draevica Petrografski tip: Dolomitini organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,562 t/m3 poroznost: 7,908 vol.% upijanje vode: 1,42 mas.% vrstoa na tlak: 112 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 76 MN/m2 vrstoa na savijanje: 13,2 MN/m2 otpornost na habanje: 22,9 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

15

''ADRIA GRIGIO MACHIATTO'' (otok Bra)

Kamenolom: Sivac Petrografski tip: Dolomitini vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,495 t/m3 poroznost: 7,7 vol.% upijanje vode: 2,02 mas.% vrstoa na tlak: 116 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 108 MN/m2 vrstoa na savijanje: 9,4 MN/m2 otpornost na habanje: 32,16 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: odlina Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

16

''ADRIA GRIGIO VENATO'' (otok Bra)

Kamenolom: Sivac Petrografski tip: Dolomitini vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,520 t/m3 poroznost: 3,86 vol.% upijanje vode: 2,42 mas.% vrstoa na tlak: 140 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 92 MN/m2 vrstoa na savijanje: 16,8 MN/m2 otpornost na habanje: 26 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: odlina Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

17

''ADRIA GRIGIO UNITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Sivac Petrografski tip: Dolomitini vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,551 t/m3 poroznost: 7,9 vol.% upijanje vode: 2,4 mas.% vrstoa na tlak: 100,5 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 92 MN/m2 vrstoa na savijanje: 16 MN/m2 otpornost na habanje: 33,2 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: odlina Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

18

''SAN GIORGIO ISTOK'' (otok Bra)

Kamenolom: Glave Petrografski tip: Kalcitini dolomit Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,558 t/m3 poroznost: 7,753 vol.% upijanje vode: 2,44 mas.% vrstoa na tlak: 110, MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 116 MN/m2 vrstoa na savijanje: 10,5 MN/m2 otpornost na habanje: 30,8 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

19

''SAN GIORGIO ZAPAD'' (otok Bra)

Kamenolom: Glave Petrografski tip: Organogeni dolomitini vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,554 t/m3 poroznost: 5,68 vol.% upijanje vode: 1,72 mas.% vrstoa na tlak: 129,5 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 96 MN/m2 vrstoa na savijanje: 18,1 MN/m2 otpornost na habanje: 22,6 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih okomitih povrina

20

''ZEEVO'' (otok Bra)

Kamenolom: Zeevo Petrografski tip: Organogeni dolomitini vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,551 t/m3 poroznost: 5,867 vol.% upijanje vode: 1,74 mas.% vrstoa na tlak: 156 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 120 MN/m2 vrstoa na savijanje: 18 MN/m2 otpornost na habanje: 21 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

21

''OKLAD'' (otok Bra)

Kamenolom: Zeevo Petrografski tip: Vapnenaka brea Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,427 t/m3 poroznost: 14,42 vol.% upijanje vode: 4,44 mas.% vrstoa na tlak: 114 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 116 MN/m2 vrstoa na savijanje: 10,5 MN/m2 otpornost na habanje: 33,8 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih povrina

22

''KUPINOVO UNITO'' (otok Bra)

Kamenolom: Kupinovo Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,491 t/m3 poroznost: 8,18 vol.% upijanje vode: 2,22 mas.% vrstoa na tlak: 104 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: 80 MN/m2 vrstoa na savijanje: 10,5 MN/m2 otpornost na habanje: 31,2 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

23

''SEGET'' (okolica Trogira)

Kamenolom: Seget Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,708 t/m3 poroznost: 5,7 vol.% upijanje vode: 1,42 mas.% vrstoa na tlak: 94 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: 19 MN/m2 otpornost na habanje: 27,3 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: otporan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina

24

''PLANO'' (okolica Trogira)

Kamenolom: Plano Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,718 t/m3 poroznost: 5 vol.% upijanje vode: 1,34 mas.% vrstoa na tlak: 78,1 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: 14,2 otpornost na habanje: 30,7 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: otporan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih (do 1000 ljudi dnevno) i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina Za oblaganje vanjskih horizontalnih pjeakih povrina moe se koristiti u uvjetima blage mediteranske klime u ploama debljine preko 3 cm

25

''VRSINE'' (okolica Trogira)

Kamenolom: Vrsine Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,708 t/m3 poroznost: 3 vol.% upijanje vode: 0,52 mas.% vrstoa na tlak: ? vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: ? otpornost na habanje: 28,6 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: otporan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih (do 3000 ljudi dnevno) i vertikalnih te vanjskih vertikalnih povrina Za oblaganje vanjskih horizontalnih pjeakih povrina moe se koristiti u uvjetima blage mediteranske klime u ploama debljine preko 3 cm

26

''DOLIT'' (Mosor)

Kamenolom: Dolac Donji Petrografski tip: Mikritni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,715 t/m3 poroznost: 0,5 vol.% upijanje vode: 0,187 mas.% vrstoa na tlak: 179,6 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: 7,6 MN/m2 otpornost na habanje: 12,7 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: otporan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina. Za vanjske povrine preporua se rustikalna obrada i debljina ploa preko 3 cm.

27

''ADRIA VERDE'' (Mosor)

Kamenolom: Putiii Petrografski tip: Organogeni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,704 t/m3 poroznost: 0,8 vol.% upijanje vode: 0,344 mas.% vrstoa na tlak: 196,1 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: 19,8 MN/m2 otpornost na habanje: 13,6 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: otporan Dobavljivost: umjerena Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina. Za vanjske pjeake horizontalne povrine moe se koristitit, ali e vremenom izgubiti karakteristinu zelenkastosivu boju.

28

''ALKASIN CRVENI'' (okolica Sinja)

Kamenolom: emernica Petrografski tip: Mikritni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,731 t/m3 poroznost: 1,1 vol.% upijanje vode: 0,15 mas.% vrstoa na tlak: ? vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: ? otpornost na habanje: 17 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: umjerena Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina te vanjskih vertikalnih povrina.

29

''ALKASIN SVIJETLI'' (okolica Sinja)

Kamenolom: emernica Petrografski tip: Mikritni vapnenac Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,731 t/m3 poroznost: 1,1 vol.% upijanje vode: 0,15 mas.% vrstoa na tlak: ? vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: ? otpornost na habanje: 17 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: postojan Dobavljivost: umjerena Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina te vanjskih vertikalnih povrina.

30

''ROZALIT'' (okolica Drnia)

Kamenolom: Pakovo Selo Petrografski tip: Konglomerat Fiziko mehanike znaajke: gustoa: 2,714 t/m3 poroznost: 0,6 vol.% upijanje vode: 0,12 mas.% vrstoa na tlak: 169,2 MN/m2 vrstoa na tlak poslije smrzavanja: ? vrstoa na savijanje: 11,9 MN/m2 otpornost na habanje: 16,2 cm3/50cm2 postojanost na mrazu: otporan Dobavljivost: dobra Namjena: Oblaganje unutarnjih horizontalnih jako prometnih i vertikalnih povrina. Za vanjske pjeake povrine preporua se rustikalna obrada.

31