Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 7

Zadaci iz fizike.

INTERFERENCIJA SVETLOSTI. DIFRAKCIJA. Interferencija svetlosti

1. Normalno na debelu staklenu plou, koja je prekrivena tankim providnim slojem, pada paralelan snop monohromatske svetlosti (=600nm). Odrediti minimalnu vrednost debljine sloja (d=?) za koje e doi do maksimalnog slabljenja intenziteta reflektovane svetlosti. Indeks prelamanja vazduha je n1=1, providnog sloja: n2=1.4 , a stakla: n3=1.5. n1

n2 n3

2. Izmeu dve ploe, jedne od stakla i druge od plastike, obrazovan je tanak vazduni klin. Normalno na osnovicu klina pada monohromatska svetlost talasne duine =600nm. Ako se na osnovici klina duine l=1cm odbroji N=40 svetlih interferencionih pruga, odrediti ugao izmeu ploa.

nS np

3. Stakleni klin (nS=1,5) ima osnovicu duine l=10cm i mali ugao nagiba (videti sliku). Na klin, u pravcu normalnom na njegovu osnovicu, pada monohromatska svetlost talasne duine =750nm. U interferencionoj slici se tada vidi N1=20 pruga po duini od l1=1cm na horizontalnoj osnovici klina. Odrediti: a) razliku visina desne i leve stranice klina (x=x2 -x1= ?); b) ugao nagiba klina (=?).

n1 x1 nS n1 l x2

4. Interferometar se sastoji od ekrana E i pregrade P sa dva uska proreza na meusobnom rastojanju l=0.5mm (slika). Prorezi su osvetljeni koherentnom svetlou talasne duine =550nm (vrednost u vakuumu), koja pada normalno na pregradu. Rastojanje ekrana od pregrade je D=1.5m (D>>l i D>>x). Ceo sistem je A smeten u sredinu sa indeksom prelamanja n=1.4. s1 a) Odrediti razliku optikih puteva (=?) zraka koji od proreza 1 i 2 stiu u neku xA s2 1 taku A na ekranu, ukoliko je rastojanje te take od sredine ekrana xA=16mm. l b) Izvesti izraz za rastojanje izmeu dve proizvoljne susedne tamne pruge (xt=?) i odrediti brojnu vrednost tog rastojanja. 2

5. Za merenje indeksa prelamanja prozranih sredina koristi se interferometar ija je ema data na slici. Koherentna svetlost talasne duine =750nm (vrednost u vakuumu), pada normalno na pregradu P sa dva uska proreza na meusobnom rastojanju l (videti sliku). Na rastojanju D (vai: D>>l i D>>x) od pregrade nalazi se ekran E na kojem se posmatra interferenciona slika. Odrediti vrednost indeksa prelamanja (np=?) prozrane ploice debljine d=120m koja se postavi normalno na put interferentnih zraka koji potiu od proreza 2, ako se interferenciona slika usled toga pomeri za N=20 pruga u odnosu na sluaj kada nema ploice?

P D

1 s1 s2

Difrakcija
Difrakcija svetlosti
6. Normalno na difrakcionu reetku pada paralelan snop monohromatske svetlosti talasne duine =0.5m. Soivo, postavljeno odmah iza reetke, projektuje difrakcionu sliku na ravan ekran, udaljen od soiva (reetke) za L=1m. Razmak izmeu dva maksimuma intenziteta prvog reda je X=20.2cm. Odrediti: a) konstantu reetke, (d=?), b) broj proreza na duini od 1 cm (n=?), c) najvei red maksimuma u obrazovanoj difrakcionoj slici (zmax=?), d) ugao skretanja max zraka koji odgovara poslednjem difrakcionom maksimumu. 7. Svetlost vodonikove lampe pada normalno na difrakcionu reetku. H-linija se u spektru drugog reda vidi pod uglom =7.54o. Odrediti: a) talasnu duinu ove linije (Ridbergova konstanta iznosi R=1.097107 1/m); d) Kolikom silom treba delovati na ovu reetku (normalno na pravac njenih zareza) da bi se ugao poveao za =0.32o. Smatrati da je sila tipa F=kd, gde je d promena koraka reetke, a k=75106N/m.

8. Paralelan snop elektrona pada na zid sa uskim pravougaonim prorezom irine a=210-6m. Odrediti brzinu elektrona (smatrajui da je ona ista za sve estice), ako je irina centralnog difrakcionog maksimuma na ekranu l=810-5m. Ekran je postavljen na rastojanju D=0,5m od proreza. (Podaci: me=9.110-31kg , h= 6.62610-34Js).

Difrakcija elektrona

Difrakcija X-zraka
9. Ako se prilikom difrakcije monohromatskog snopa fotona na kristalu difrakcioni maksimum drugog reda javlja pod uglom =30o, odrediti: a) talasnu duinu fotona (=?) i konstantu reetke kristala (d=?); b) minimalno rastojanje izmeu kristalografskih ravni (dmin=?) koje se moe odrediti difrakcijom fotona ove energije. Energija fotona koji padaju na kristal je Ef=1,24keV. (Podaci: 1eV=1.610-19 J, c=3108m/s, h= 6.62610-34Js).

REENJA 1. zadatak
I nain reavanja, preko pojma fazne razlike:
Posmatramo interferenciju svetlosnih talasa 1 i 2, koji su nastali odbijanjem, respektivno, od gornje i donje povrine tankog sloja. Ovi zraci su meusobno koherentni i interfereriu u taki A. Razlika u fazi, kao i u optikim putevima reflektovanih zraka, nastaje usled njihovog razliitog geometrijskog puta kroz tanki sloj (geometrijski put zraka 2 kroz tanki sloj je: s2=2d, dok je geometrijski put zraka 1 kroz tanki sloj: s1=0 ). Put koji upadni zrak pree pri kretanju kroz vazduh, od izvora do sloja, je s0. Fazni uslov za destruktivnu interferenciju (tj. za dobijanje minimuma osvetljenosti na interferencionoj slici) je: (1) = ( 2 z 1) , gde je z = 1, 2...
vazduh (n11) sloj (n2=1.4) staklo (n3=1.5)

A
1 2

U ovom konkretnom primeru je ispunjeno: n1 < n 2 < n3 , to znai da se i zrak 1 i zrak 2 odbijaju od optiki gue sredine, usled ega se faza svakog od tih talasa skokovito menja pri refleksiji za (-). Onda je fazna razlika reflektovanih talasa 1 i 2: = 1 2 = (t kn1 s0 ) (t kn1 s0 kn2 s2 ) = kn2 s2 = kn2 2d (2) Izraz (1) vai uvek za destruktivnu interferenciju, a izraz (2) je izraz za faznu razliku u ovom konkretnom primeru. Iz (1) i (2) sledi: 2kn2 d = ( 2 z 1)

n2 d = (2 z 1)

2n 2 d = ( 2 z 1)

d=

(2 z 1) 4n 2

d e biti minimalno za minimalnu vrednost broja z, tj. za z=1: d min = d 1 =

4n 2

= 1.07 10 7 m .

II nain reavanja, preko pojma razlike optikih puteva:


Fazna razlika dva svetlosna talasa se moe predstaviti i kao: Iz jednaine (1) u prethodnom pasusu onda sledi: Razlika optikih puteva zraka 1 i 2 je:

= k , gde je - razlika optikih puteva tih talasa. Sledi: =

= (2 z 1)

. k

gde je

z = 1, 2... (vai uvek za destruktivnu interferenciju)

= ( n1 s 0 + n 2 s 2 +

) ( n1 s 0 +

) = n 2 s 2 = 2n 2 d

Iz poslednje dve jednaine sledi: 2n 2 d = ( 2 z 1)

( 2 z 1) za z=1 je d min = d 1 = = 1.07 10 7 m . d= 4n 2 2 4n 2

2. zadatak
Za vazduh je

n=1 , pa je ovde ispunjeno: n < n s i n < n p .

U nekoj uoenoj taki na gornjoj povrini vazdunog klina (n=1) posmatramo interferenciju dva zraka (svetlosna talasa): zraka 1 nastalog refleksijom od gornje povrine vazdunog klina (refleksija od optiki ree sredine) i zraka 2 nastalog refleksijom od donje povrine klina (refleksija od optiki gue sredine). Sledi da zrak 1 ne trpi promenu faze pri refleksiji, dok se faza zraka 2 menja za (-). Posmatramo interferenciju zraka 1 i 2 u taki A (taku A smo izabrali tako da je u njoj ispunjen uslov za formiranje z-te svetle pruge). Zrak 2 kroz klin prelazi geometrijski put s2=2dz, a put zraka 1 kroz klin je s1=0. Put koji upadni talas pree pri prostiranju kroz

staklenu plou, pre nego to padne na vazduni klin, je s0.

Razlika optikih puteva zraka 1 i 2 u taki A, nakon prolaska zraka 2 kroz klin, je:

A = ( n s s 0 + ns 2 +

) n s s 0 = ns 2 +

= n 2d z +

Poto se u taki A formira z-ta svetla interferenciona pruga, onda za razliku optikih puteva zraka 1 i 2 u toj taki vai: Sledi:

A = z

2nd z +

= z .

(1)

Posmatramo interferenciju zraka 1' i 2' u taki B (taku B smo izabrali tako da je u njoj ispunjen uslov za formiranje (z+1)-ve svetle pruge). / / Drugi zrak kroz klin prelazi geometrijski put s2 =2dz+1, a put prvog zraka kroz klin je s1 =0.

Razlika optikih puteva zraka 1' i 2' u taki B, nakon prolaska zraka 2/ kroz klin, je:
/ / B = (n s s0 + ns 2 +

/ / ) ns so = ns 2 +

= n 2d z +1 +

Poto se u taki B formira (z+1)-a svetla interferenciona pruga, onda za razliku optikih puteva zraka 1/ i 2/ u toj taki vai: Sledi:

2nd z +1 +

Iz (2) - (1) sledi:

= ( z + 1 ) . 2 2n(d z +1 d z ) =

B = ( z + 1)

(2) (3)

d z +1 d z , Sa slike sledi: tg = L
Takoe vai:

(4) (5)

1 2

1/ B

2/

L=

l N

Iz (4) i (5) sledi:

tg =

Iz (3), (6) i injenice da je za vazduh n 1, sledi:

(d z +1 d z ) N l
i

ns

N
2nl

A L

(6)

n =1

dz dz+1

tg =

N
2nl

np
) = 0.07
o

= 1.2 10 3

= arctg(

3. zadatak
a) U nekoj uoenoj taki na gornjoj povrini staklenog klina posmatramo interferenciju dva zraka (svetlosna talasa): zraka 1 nastalog
refleksijom od gornje povrine staklenog klina (refleksija od optiki gue sredine) i zraka 2 nastalog refleksijom od donje povrine staklenog klina (refleksija od optiki ree sredine). Posmatramo interferenciju zraka 1 i 2 u taki A (taku A smo izabrali tako da je u njoj ispunjen uslov za formiranje z-te svetle pruge). Drugi zrak kroz klin prelazi geometrijski put s2=2dz, a put prvog zraka kroz klin je s1=0. Put koji upadni talas pree pri prostiranju kroz

vazduh, pre nego to padne na klin je s0.

Razlika optikih puteva zraka 1 i 2 u taki A, nakon prolaska zraka 2 kroz klin, je:

A =

= ( ns 0 + n s s 2 ) ( ns 0 + ) = n s s 2 = n s 2d z k 2 2 2

Poto se u taki A formira z-ta svetla interferenciona pruga, onda za razliku optikih puteva zraka 1 i 2 u toj taki vai: Sledi:

2n s d z

A = z

= z

(1)

Posmatramo interferenciju zraka 1' i 2' u taki B (taku B smo izabrali tako da je u njoj ispunjen uslov za formiranje (z+1)-ve svetle pruge). / / Drugi zrak kroz klin prelazi geometrijski put s2 =2dz+1, a put prvog zraka kroz klin je s1 = 0. Razlika optikih puteva zraka 1' i 2' u taki B, nakon prolaska zraka 2/ kroz klin, je:

B =

Poto se u taki B formira svetla interferenciona pruga reda (z+N1), onda za razliku optikih puteva zraka 1/ i 2/ u toj taki vai:

/ / / / = ( ns o + ns s2 + ) = ns s2 = n s 2d z +1 ) ( ns 0 k 2 2 2

B = ( z + N 1 )

Sledi:

2 n s d z + N1

= ( z + N 1 )

(2)

Iz (2) - (1) sledi:

( d z + N1

N dz ) = 1 2n s

n1 (3)

x2
l1

( x x1 ) d z + N1 d z Sa slike sledi: tg = 2 = l l1

x1
(4) n1

nS

dz

dz+N

( x x1 )l1 Zamenom (3) u (4) sledi: = 2 2n s l

N 1

l N 1 x 2 x1 = = 5 10 5 m l1 2n s

b)

tg =

( x 2 x1 ) = 5 10 4 l

= arctg (

N 1
2nl1

) = 0.03 o

4. zadatak
a)
x = n( s 2 s1 ) = nl sin nltg = nl A = 7 ,47 10 6 m D

s1

s2

xA

b) Uslov za pojavu z-te tamne pruge je:

l (2 z 1) , gde je z = 1, 2... zt = 2 2 nlx zt (2 z 1) (2z 1) D P Sledi: = x zt = D 2 2nl (2 z + 1) D [2( z + 1) 1] Iz uslova za pojavu (z+1)-e tamne pruge: = , sledi: x( z +1)t = 2 2nl D = 1.2mm Konano se dobija: xt = x( z +1 )t x zt = nl
dve susedne tamne pruge je ( z + 1 )D zD D x zs = = = 1.2mm ) nl nl nl jednako rastojanju izmeu dve

(Napomena: Rastojanje izmeu

susedne

svetle

pruge:

x s = x( z +1 )s

5. zadatak
U sluaju kada nema ploice, razlika optikih puteva zraka 1 i 2 u nekoj uoenoj taki na ekranu (npr. u taki A) iznosi: = n( s 2 s1 ) (1) (2)

Ukoliko se u toj taki stvara svetlo polje, usled interferencije zraka 1 i 2, onda je: = z

P D

1 s1 s2

Kada se prozrana ploica postavi normalno na put interferentnih zraka koji potiu od proreza 2, razlika optikih puteva zraka 1 i 2 u taki A na ekranu postaje jednaka:

/ = n ( s 2 d ) + n p d ns 1 = d ( n p n ) + n ( s 2 s1 ) = d ( n p n ) +
Uzimajui u obzir (2), sledi:

/ = d (n p n) + z

(3)

E A

Iz uslova zadatka sledi da se interferenciona slika tada pomeri za N=20 pruga u odnosu na sluaj kada nema ploice, tj. sledi da se u taki A nalazi svetla pruga reda z / :

/ = z /

(4)

Poto je: / > , onda sledi

z / > z , pa na osnovu uslova zadatka vai: z / = z + N . (5) N Iz (3), (4) i (5) sledi: d ( n p n ) + z = ( z + N ) , odakle je: n p = + 1 = 1.125
d

6. zadatak
X a) Sa slike je: tg1 = 2 = X . L 2L Za maksimume prvog reda je obino ispunjen uslov malih uglova: tg sin Imajui u vidu to, kao i jednainu difrakcione reetke za z=1:

d sin 1 = 1 ,
d=

dobija se:

2 L = 4 ,95 10 6 m , X

(1) (2)

b) Broj

zareza po jednom milimetru je n = d 1 = 202 mm 1

c)

Za svetlost date talasne duine , iz jednaine difrakcione reetke sa korakom d sledi: d sin max = z max . Obzirom na: max

(3)

, odnosno na: sin max 1 , dobija se: z max

z max = 9

(4)

d)

Iz (3) sledi: max = arcsin( z max

) = 65,4 o

7. zadatak
a)
H linija u vidljivom delu vodonikovog spektra odgovara prelazu elektrona sa treeg na drugi nivo u vodonikovom 1 atomu. Po Balmer-Ridbergovoj formuli je onda: 1 = R( 1 1 ) H = = 656 nm (1) 2 2 1 1 H 2 3 R( ) 4 9

b)

(d d ) sin( + ) = 2 2 Odatle sledi: d = d (5). sin( + ) 2 Iz (4) i (5) sledi: d = d sin( + )


Za silu se onda dobija: F = kd = 2k(

Pre dejstva sile vai: d sin = 2 (4) Posle dejstva sile na reetku, brojna vrednost koraka reetke se smanjila, usled ega se ugao pod kojim se vidi drugi maksimum poveao. Zato se izraz (4) transformisao u:

1 1 ) = 30 N sin sin( + )

8. zadatak
Kretanje elektrona se moe opisati i kao prostiranje de-Broljevih talasa odreene talasne duine. Zato moemo govoriti o difrakciji snopa elektrona. Posmatramo difrakciju snopa elektrona na jednom prorezu. Centralni difrakcioni maksimum zauzima na ekranu oblast izmeu prvih minimuma (sa leve i desne strane). Za z-ti minimum vai: a sin z = z , gde je z = 1, 2... (1) Sa slike je tg 1 =

l l , pa poto je 1 malo, onda vai: sin 1 tg 1 = 2D 2D al , gde je z=1. (3) Iz (1) i (2) sledi: = 2 zD h h (4) De Broljeva talasna duina elektrona je: = = p e me v e

(2)

Iz (3) i (4) sledi:

2hD h al , odnosno: ve = = 4 ,55 10 6 m / s = me al me v e 2 D

9. zadatak
a)
Kristalnu reetku posmatramo kao niz paralelnih atomskih ravni koje se nalaze na meusobnom rastojanju d. Atomi, molekuli ili joni u vorovima kristalne reetke predstavljaju pravilno rasporeene centre na kojima dolazi do koherentnog rasejanja upadnih X-zraka. Kada paralelan snop X-zraka padne na kristal pod nekim uglom (u odnosu na atomske ravni), onda kao rezultat interferencije reflektovanih zraka od atoma sa razliitih atomskih ravni nastaje difrakciona slika. Na slici je dat ematski prikaz dvodimenzionalne kristalne reetke, kao i prikaz dva zraka koji se reflektuju od susednih atomskih ravni. Od izvora do linije AC, kao i od linije AD do zaklona na kojem se posmatra difrakciona slika, X-zraci prelaze iste puteve. Sa slike onda sledi da je razlika geometrijskih puteva zraka 2 i 1 od izvora do zaklona:

1 1 2 2

11

22

s = CB + BD = 2d sin (zrak 2 prelazi za toliko dui put).


Razlika optikih puteva je: = n 2 d sin . Ovde je n=1. Uslov za konstruktivnu interferenciju je: = z . Sledi: 2d sin = z , to predstavlja Brag-Vulfovu jednainu za difrakciju na kristalu. Za fotone X-zraka vai: E f = h = h

, odakle sledi: =

hc = 1nm Ef

(1)

Iz poslednjeg izraza i Brag-Vulfove jednaine, za z=2 sledi:

d=

z zhc = = 2nm 2 sin 2 E f sin

(2)

b)

Iz (2) sledi da e d imati najmanju vrednost za z=1 i = max =

. Tada je:

d min =

hc = 0 ,5nm 2E f

You might also like