Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 10

Svaki nanometar modane mase predstavlja jednu boansku knjigu - Ako ne postoji genetsko naslee onda ne postoje ni reinkarnacijePrim.

dr sci. Todor Jovanovi

Danas postoji itav niz nesimptomatskih oboljenja. Lekari esto ne mogu da prepoznaju ono to su uili u koli. Sve se promenilo. Znai, jedna bolest, koja ima odreene simptome koje oni znaju, javila se, ali ima sasvim druge simptome. Oni su zbunjeni i mnogo gree, ali su sada velikim delom svesni da dosta toga moe da bude atipino. Znai, sada se javlja gomila atipinih pojava u infektivnim oblastima medicine, u hroninom delu, u genetskom delu, u svim moguim segmentima medicinskog znanja. ta to rade paratiroidne lezde, timus, variela zoster virusi, virusi gripa, virusi konjske anemije, bakterije klasine kuge, virusi SV 40, fomi, itd? Naroito su lezde sa unutranjim luenjem pod stalnim napadima. One su naroito povreene, prosto su zbunjene. Zato ponekad deluju histerino, ako tako moemo da kaemo. Neto im se deava, one se plae i luduju, a organizam trpi.A zato hormoni najedanput polude? Zato to se poremetila hormonska ravnotea u itavom civilizovanom oveanstvu. Znai, kroz generacije organizam dobija hormone na vetaki nain, vetaki dobija razne vakcine, zatite, zamene, umrtvljene bacile neto to e da ga brani, neto to e da ga titi, neto to e da ga aktivira na ovaj ili onaj nain... Ali, ovek je sve to primao ve nekoliko generacija. To nije samo sadanji bum, atak, nego ve nekoliko generacija oveanstva sve to prima, u sve veoj i veoj meri. Naravno, ne odraava se to samo na jednog ovela ili na jednu liniju, nego na onu optu svest. Svi smo mi povezani tim kosmikim fluidom. On je, takoe, materija koji nas tako vezuje da masa ljudi isto reaguje kao jedan ovek nesvesno. A svaki pojedinac to uopte ne odobrava ako se izmakne iz te celine. Ti fluidi deluju i tamo gde nije bilo jakog, velikog biolokog ataka, kroz generacije, na hormone i imunitet. Taj dodatak, da kaemo, neracionalno troenje zatite, pravi po malo nered u hormonskoj i imunolokoj ravnotei pojedinca, grupe ljudi, naroda i oveanstva. To jo uvek nije stanje haosa, ali jeste nered.
1

Zato se deavaju situacije poput jedne infekcije HIV-om. Ta infekcija bi ila svojim putem, bez tog poremeaja. S obzirom da je nastao pomenuti poremeaj, sida pravi iznenaenja kod odreenih osoba. Zato pravi iznenaenja? Zato to je ta individua primila u nekom trenutku neki hormonski preparat, to je kao beba vakcinisana protiv ovoga ili onoga. Pomenuti inioci nee delovati na svaku osobu, ali na mnoge e delovati i napravie haos. Zato se malo zna o paratiroidnim lezdama. Nekako se slabo ue i istrauju. Verovatno zato to su glavni uesnici u slomu imuniteta. One jesu male u odnosu na ljudski organizam. Ali, mnoge veoma teke bolesti su posledica njihove loe funkcije dekalcifikacije, osteoporoze, uporne dijareje, patuljast rast, kalijum-natrijum disbalans, deficit fosfora, dijabetes, i pojava tzv. kopija HIV-a, u vidu aktina i miozina, Zato se, recimo, miozin, obian i neobian, kod side javlja po tzv. referentnoj metodi PCR. Ova metoda je ak okiena Nobelovom nagradom. Pod Todoxinovom udarnom terapijom, gubi se potpuno, pa se opet javlja kada se, recimo, ukljui zvanina terapija. Zato se, u visokom procentu, pod Todoxinovom terapijom javlja h. zoster, koji brzo nastao jer je jadan nastao dekomponovanjem tzv. HIV-a. Zato nikad ili izuzetno retko neko ne trai da se paratiroidne lezde pogledaju i da se njihovo razboljevanje sprei ili adekvatno lei. Leenje ne treba da se svede na velike doze, od preko 400 I.J. vitamina D, koji e najblae reeno da otruje paratireodeje. Mnogo znaajniji korak je zaustavljanje upotrebe fluora na svim nivoima, a posebno u pekarskoj industriji. Ukoliko se jedan organizam hrani jednolinom hranom, bilo koje vrste, i u velikoj koliini, on e praktino da se otruje, prethodno e se razboleti, a moda e ak i umreti. Kod oboljenja skorbut, oboleli nisu gladovali. Oni su samo jeli jednolinu hranu, bez vitamina i razboleli su se usled nedostatka vitamina C. Ali, ukoliko pojedinas navali na vitamin C i unosi samo njega, a ne jede hranu zbog koje se moe dobiti skorbut i on e se razboleti, samo od neke druge bolesti. Uopte, kod mnogih bolesti se daju suvie velike koliine odreenih hranljivih sastojaka. Ono to bi bilo potrebno, a to je veoma teko izvodljivo, to je naterati organizam da ponovo i maksimalno koristi vitamine i minerale. To je izuzetno teko. Poneki mornar je ostajao iv i nije obolevao od skorbuta jer bubreg ima funkciju da stvara vitamin C. Pojedini organizmi, mada retko, koriste hranu za stvaranje onoga to im nedostaje jer nema nita drugo. Pritom e biti vitalan i spreman da se bori. Kad ovek ima svata, on e svata i da odbaci. Ukoliko se prederavate,
2

imate puno hrane. Organizam koji je vitalan i dobar nee dozvoliti da sebe natovari mastima i salom i da bude uniten gojaznou. Posledino, on e iz sebe da izbaci viak neupotrebljene hrane. U tom sluaju, organizam nee ak da izvue ni proteine iz hrane. Postoje i ljudi koji jedu puno masne hrane, mnogo hrane bogate proteinima, mnogo hrane bogate eerima, a pritom su mravi. To se dogaa upravo zato to ne koriste sve to to unesu. Treba da pogledamo siromano stanovnitvo, koje jede uglavnom hleb i neto malo uz hleb, a veina njih nije pothranjena, ni bolesna. Dobar deo ove populacije ak dobro izgleda. To je naroito prisutno meu Romima i njihovom decom. Veina njihove dece je zdrava i jaka. Njihov organizam izvlai maksimum iz onog to dobija. Ono to ne izvuku neki od organa pretvaraju u ono to je potrebno organizmu. To se sve napravi, prepravi i upotrebe. Postoje i primeri zdravih beba, zdrave dece, koje na uas svojih majki, uopte nee da jedu neke vane namirnice, a odlino izgledaju i odlino napreduju. Znai, neki sastojci im jednostavno nisu potrebni u organizmu. Organizam sve regulie i dovodi u ravnoteu. A ta ako ima istine u antikoj postavci da se dua nalazi u timusu? Onda sadanji lekari vade duu pacijentima da bi ih leili. Timus treba opseno kliniki i laboratorijski istraiti na mnogo sluajeva, kako na ljudima koji treba da ozdrave i ive, tako i na onima koji su ve umrli. Timus atrofira do kraja ivota zato to ljudi imaju sve manje snage i ne rade mnogo. Timus ima, tada, desetak grama. On, ustvari, usporava propadanje organizma. Znai, kod novoroeneta, timus je teak, recimo 20g jer novoroene ima potrebu za hormonima iz timusa, da bi se razvilo. Onda, u pubertetu, timus ima oko 40g. Kad ovek dostigne svoj maksimum, kad nema vie ta da raste, ni da se formira, sve je gotovo, grudna lezda poinje, kao nepotrebna stvar, polako da se smanjuje. Sve manje i manje je potreban. U jednom trenutku, recimo, kod miastenije gravis, moe da i da se izvadi. To ba i nije dobro, ali medicina ne zna ta da uini, pa se radi timektomija, da bi se ipak neto uradilo. Ako se izvadi timus, a ne uklone se okolne lezde, one preuzimaju ulogu timusa, da organizam ne bi propao za neverovatno kratko vreme. Poto je organizam mudar i ne da se, on moe da, kada izgubi timus, angauje okolne limfne lezde da pomognu. Zato mudri lekati zajedno sa timusom povade i sve okolne limfne lezde. Hirurzi sve ivo vade (iz ivog organizma). Za svaki greh koji uine u dobroj nameri, neka im je Bog u pomoi! Ali, ako nema kancera timusa, ako timus nije oboleo, ne bi trebalo da ga vade da bi leili drugu bolest. To nije leenje miastenije gravis. Taj in uklanjanja timusa, timektomije, moe da
3

jedino da deluje stimulativno na psihu pacijenta. On moe da kae da je to uinjeno za njega timus je izvaen i on veruje lekaru. Ne taj nain, moe i trajno da oseti neko poboljanje. Ali, zato se onda ne vadi atrofian timus kod HIV pozitivnih pacijenata? Pod Todoxinovom terapijom, HIV pozitivni bez timusa imaju 500 600 T4 limfocita. Kod mladih i zdravuh pacijenata, timus je poligon za vebanje i selekciju T4 elija. Ukoliko je timus atrofian, T4 limfociti se ili se liziraju u njemu ili izlaze smeurani, zamoreni, nedelotvorni. To jedan od mnogobrojnih organa u organizmu za koji medicina jo uvek ne zna kako funkcionie i ne zna ta sve moe i ne zna tano emu slui... A to je jedna udesna maina, jedno od bezbrojnih svetskih uda. Kad bi medicina znala emu sve timus tano slui, nikada ga ne bi izvadila, ukoliko nije neizleivo bolestan. U svakom sluaju, ako bi se timus sauvao i ako bi se kod HIV pozitivne osobe panja usredsredila na odravanje timusa u dobrom stanju, pacijent bi iveo dobro. Timus, kao to se zna, ne propada samo od side. On propada od jednog opteg stanja organizma. A propadanje timusa, naravno, dovodi do propadanja organizma. Medicina ne pomae timusu da bude vitalan, nego organizam i njegov timus bombarduje raznim nehumanim hormonima teleta, svinje, ovce, koze, sintetskim i drugim. Tako, dr Pei lei kancere dajui obolelom najjae ivotinjske timusne hormone. Pritom se zna da kod kancera ne treba davati ni najslabije proteine ivotinjskog porekla. elije kancera, s druge strane, ne mogu da koriste proteine biljnog porekla za svoj opstanak, rast i mnoenje. Vano je da on daje neto to se teko dobija i to je jako skupo. Sve ovo samo dobro deluje psiholoki na pacijenta. Ali, kad pacijentu kaete da ste izvadili neku supstancu iz pasulja koja e da ga izlei, on e da se ljuti. Ako kaete da ste tu supstancu izvadili iz nekog specijalnog kineskog boba sa egzotinim imenom, pacijent e mnogo vie da veruje, ak i ako su Vai preparati sa Ravne Gore ili Rtnja, Stare planine, vie e verovati tom kineskom pasulju. Prosto, kada se ovek lei, kad je ovek bolestan, oteen, on ima potrebu da samo ono to je skuplje, ree, egzotinije dobije za svoje leenje. Pre e da poveruje u neku kinesku gljivu, nego u neku nau gljivu, koja je verovatno ista takva i ak lekovitija jer je iz istog podneblja, autentina. Uvek, sa svakog podneblja, mogu da se nau lekovi za sve bolesti. Ali, tu se svata izmilja za dobrobit pacijenta jer ako pacijent veruje leku on je delimino izleen. Neu da kaem napola izleen, to je suvie ukoliko bolest nije isto na psihikoj bazi. Izleenje, na ovaj nain, moe da bude i potpuno

ukoliko je bolest na psihikoj bazi jer tako se moe javiti i kijavica, a kod velikog stresa poinje itavo rasulo. Hirurgija radi esto obrnuto. Da bi dokazala pozitivne strane stresa, vadi slepo crevo, tireoideu, slezinu, a to sve moe da se lei. Todoxinova nauna grupa je, recimo, izvaenu slezinu od svinje odmah rasparala i kao niske prikaila na trbunu maramicu, bez ikakvih antibiotika i druge zatite. Svaki niz se posle 72h primio i regenerisao, bez ikakve komplikacije. To je dokaz da je slezina vrlo potrebna organizmu, kao i npr. vratne limfne lezde, krajnici, slepo crevo i ostali delovi organizma. Tako neto bi trebalo raditi i sa timusom. Kao prvo, treba videti kolika je vitalnost timusa, njegova regenerativna snaga, onda koji se stimulansi mogu upotrebiti da se timus regenerie. Ako moe da se regenerie slezina, jetra i pankreas, zato ne bi mogao da se regenerie timus. To je, ustvari, vrlo slian organ. Treba videti koji se hormoni i u kojim proporcijama proizvode u timusu u pubertetskom uzrastu (kad ve trgujemo hormonima...). Moda bi bolesnicima od AIDS-a trebalo davati hormone rasta. Todoxinovi preparati za AIDS ih sadre u specifinom obliku. Zato uzimamo i koristimo mlade zelene biljke sa potencijalom i hormonima rasta? Hormone rasta organizam prihvata ili upotrebljava i tako se podmlauje i jaa, ali i stabilizuje i smiruje. Ali, ako jedan lekar kod jedne stare osobe vidi uvean timus, a ta osoba se dobro osea i izgleda bar deset godina mlai, nai e se u udu. Timus treba to due da odrava sveinu, da ne atrofira. Uostalom, kod sintetskih bolesti, timus atrofira brzo i kod osobe od 20 godina izgleda kao kod starca. Sve to se deava i sve to sam naveo, sa timusom, sa paratiroidnim lezdama, sa tireoidejom, nadbubrenim lezdama (ciklusom kortizona), naroito sa lezdama sa unutranjim luenjem je rezultat tog nereda koji se uspostavio. On je stvoren zahvaljujui jednom artificijelnom delovanju hormonima, zatitnim vakcinama i lekovima, injekcijama, transfuzijama, infuzijama i svim moguim aktivnostima moderne medicine. Praktino, savremena medicina zna izuzetno malo. Psihijatrija je, isto, zbunjena, mada je ona, opte gledano, zbunjena nauka. Psihijatri su sve znali, do nedavno. Imali su svoga Frojda, imali su razne velike umove koji su mnogo uradili u odnosu na ono kako je bilo pre, ali sad su potpuno zbunjeni. Oni u sve sumnjaju jer malo znaju. Sva se njihova znanja, u najboljem sluaju, pokazuju kao relativna, a u najgorem, kao vrlo pogrena i tetna. Oni ne znaju ta da rade, a mentalno obolelih ljudi je svaki dan sve vie. Ljudi idu kod lekara, pa se razoaraju. Onda idu kod vraara da trae pomo. I ako je neka ena vidovita, koja nije varalica, nego je stvarno vidovita, onda
5

ona ima vidovitost u jednom pravcu. Nikad to nije iroka vidovitost, da ona zna sve. Recimo, moe da ustanovi da je jedna krpa naena u Americi pripadala Vama jer ona osea, recimo DNK onog ko je tu krpu dodirivao, osea neke, za nas nepostojee, estice. Ta perceptivna vidovitost ustvari i nije vidovitost. Osoba sa takvom sposobnou ima neto to ima i svaki pas i to bi trebalo da ima svaki ovek, ali nema. Njoj su ta psea znanja i psee mogunosti jednostavno otvorene i ona je vidovita. Neki od tih pojedinaca su u stanju da vide budunost i prolost jer imaju tu pukotinu, ta vratanca koja ulaze u astralno vreme u kome su prolot i budunost izmeane. Ne postoji, dakle, vremenska barijera i vidovita osoba moe da vidi ta e se desiti, a ta se nee desiti. Ima nekih koji vide i slike, situacije i nesituacije. A ima, prosto, nadproseno inteligentnih ljudi koji na sve strane mogu da vide, ali su svesni da nisu vidoviti, nego da imaju te male prozore. Svesni su koliko su oni male, ali postoje jednostavno tako da mogu svuda da uu, ali su mnogo oprezniji od jedne proste ene koja je, uz to, religiozna i koja sve to vidi kao dar Boiji, kao Bogorodicu ili nekog drugog ko joj sve to govori, apue. Naravno, obian ovek, lekar, psihijatar e to proglasiti nenormalnim i takvu osobu e vrlo lako poslati u ludnicu i odrediti terapiju opasnim i tekim lekovima. Ali, takva osoba uopte nije luda. Ona jednostavno ima tu pukiotinu kroz koju gleda i tumai je samouvereno, ume da veruje u taj dar Boiji. A ta je to dar Boiji? Svi smo mi dar Boiji i svi bismo, moda, mogli da otkljuamo razne brave na raznim vratima i kapijama koje su blokirale sve nae potencijale i ostavile nam ono malo koliko znamo. Tako e neko da uva guske, neko e da vozi aviona, neko e da upravlja svetom, neko e samo da figurira kao marioneta na koncima. Svako e imati svoju priu. Neko e biti agresivan, neko e biti pitom, neko e biti ovakav, neko onakav. Ali, ogromna masa, veina nee znati nita van onog to joj prua kao mogunost ona mrvica njihovog mozga koji je upotrebljiv. Siva modana masa koja je neispitana i najveim delom nepoznata sadri jednu, da kaemo, udnu raspodelu resora. Ustvari, u njoj se nalazi i prolost i budunost, seanje i na prolost i na budunost i na sve prole ivote. Meutim, ljudski mozak se koristi, u toku ivota, samo jednim malim delom. Znai, jedan vrlo mali deo ljudskog mozga je aktivan. U njega se upijaju i znanja koja se stiu praktino i nepraktino i sve mogua iskustva i memorija sadanjneg ivota. Da li se znanje ploda iz prolosti brie pre roenja, a po roenju do tree godine se brie znanje iz budunosti? A kod dece koja su roena HIV pozitivna, dolazi do katastrofalnog disbalansa, paratireoidea, timusa, onda

nadbubrega, krvotoka, urinarnog trakta, digestivnog trakta, kao i psihoneuroimunoendokrinog sistema sa poremeajem ciklusa kortizona. Ovo je veliki niz pitanja koji se mora sistematino reavati jedno po jedno. Dete u razvoju tek formira taj mozak, u koji pakuje sve to mu je potrebno. Znai, spakuje se prolost, spakuju se sve stvari iz biveg ivota i spakuje se budunost. To je sve aktuelno i aktivno jer je mozak taj koji e da bude u funkciji, u toku ivota, potpuno prazan. To je prazan disk i sve to je spakovano u mozgu moe da se izvue. Zato se dete sea svoje prolosti, mada mu ta prolost nije toliko vana, ali je se sea, ima neku svest o njoj. Poznata mu je i budunost. Zato je esto dete na roenju oajno, a ponekad je bukvalno oajno jer je dolo na ovaj svet i zna ta ga eka. Do tree godine se sve to izgubi, iz prostog razloga to kora mozga, memorija, svi oni regioni koji upijaju znanja i iskustva poinju da se pune. Jednostavno poinju da se pune i dete se sprema za ivot. Ono praktino do tree godine potpuno zaboravi, ne brie, nego samo ulazi unutra. Oboleli, recimo, od Alchajmerove bolesti, sve imaju u modanoj masi. Nita nije otilo od njih. Modane elije izumiru. Ali, koje? Izumiru one koje su u upotrebi. One koje nisu u upotrebi, znai fond, depo, banka, to ostaje sve pod kljuem, pod ifrom nepristupano i neupotrebljivo. Kod ljudi koji su preiveli neka oboljenja, kojima su se pokidale ili izbuile neke barijere izmeu ovoga ili onoga sveta, moe svata da se izvue iz modane mase. Mada, koliko god se mi tome udili, divili ili smatrali za neto izuzetno, treba da znamo da su to samo mrvice, majuni deo onoga to je tamo prisutno. U neispitanoj sivoj modanoj masi, velikoj nepoznatoj zemlji, sve je to zabeleeno i postoji mo koja e sve to da sredi i da dovede na prava mesta. Ustvari, ovek i ne samo ovek, nego i svaki ivi organizam koji ima mozak, ima tu, za sada potpuno nepoznatu, unutranju snagu da reava nereive probleme. Ta snaga je sposobna da uvek spase i dovede organizam na novi nivo da prihvata mutacije, da od mutacija pravi pravilo, da stvara uvek drugaije organizme, ako je potrebno. Znai, da se preivi ledeno doba, da se preivi pustinja i svata drugo, naroito kod postepenih promena. Svaki ovek u svom fizikom mozgu, u modanoj masi kao takvoj, nosi genetiku itavog lanca predaka. To nije samo ona genetika na nivou DNK. U pitanju su seanja, uspomene na bioloke pretke. Tu, ustvari, postoje dva niza. Astralni preci nisu uvek i bioloki. Deava se da se neka dua tako dobro uvrsti u jednoj lozi i da se stvarno stalno raaju svoji, iz generacije u generaciju. I onda, najedanput, kad uleti neko sa strane, kau Uljez, odrodio se, ne znamo ko je, ne znamo ta je, ne lii na nas...

To se deava samo u onim lozama koje se dre u lancima koje se dre i biolokog i astralnog naslea i gde se vue ono da se rodi kao svoje praunue, retko kao unue. ak i imaju neka svoja prava da biraju, ako uopte moemo da govorimo o astralnim pravima, u naem smislu rei prava,. On ima nako pravo izbora, ako ve ima lanac. Znai Hou da nastavim u svom lancu ili neu da nastavim, ne tie me se... Ili za kaznu moe da bude odbijen, odstranjen iz lanca jer je, recimo, loe delovao u toj svojoj porodici. Iz generacije, u generaciju, on kad se raao, inio je neto loe. Ne mora to da bude nikakav zloin, ak ni neka runa stvar, po naim pojmovima, ali moe da bude da je skretao lozu u pogrenom pravcu. Naravno, tako nikad ne gledamo iz svoje koe. Ali, ako gledamo odozgo, izvan svoje koe, vrlo je vano ta e se nekom oveku desiti i srea i nesrea i zdravlje i smrt i tuga i radost... Sve je to irelevantno iz druge dimenzije. Sve se relativizuje, u dubinu gore i dole, prolost i budunost, u onoj ogromnoj masi ljudi na svetu, u odnosu na lanac pojedinog oveka, na lanac njegovih ivota. Relativizuje se svaki dogaaj, sve to se zbiva u njemu u toku njegovog ivota od dana smrti od teke bolesti, od gubitka ekstremiteta, od gubitka roditelja, od gubitka dece i ratnih strahota sve je to potpuno relativno iz jednog astralnog apsekta. Ali, oveanstvo ne gleda iz astralnog aspekta. Ono trpi i bol i tugu i frustraciju i gubitke i pati. Onaj svet iz druge dimenzije ne bi imao nikakvo iskustvo u ljubavi, mrnji, patnji, bolu, radosti, srei, da ne dri delove svoje due u jednom fizikom i osetljivom obliku. Da nije toga, ne bi mogao nita da sazna. ta smo mi na ovom svetu? Mi smo jedna velika bioloka masa koja slui za uenje naem astralnom biu, u sutini, Bogu. Znai, Bog koji je u svima nama dobija razna iskustva i ui razne stvari, da bi bio dovoljno mudara na svojoj biolokoj masi koja se sastoji od bezbroj jedinki, poev od buba, mieva, crva, pa do svoga savrenstva, za koje verujemo da je savrenstvo jer nismo nali bolje oveka. Moda je, ipak, savrenstvo u jednom segmentu enka varana. Ona se nala sama, izdvojena, na udaljenom ostrvu i pribegla je samozaeu, partenogenezi i nosila jaja iz kojih su se izlegli samo muki maliani. Oni su, kao odrasli, parili svoju majku i iz tih jaja su se izlegali muki i enski varani. Inae, to se svih bolesti tie, jednog dana, a taj dan nije ni daleko, ni blizu, jednog dana e moi da se lee preko modane mase, delovanjem na modanu masu, aktiviranjem laserskim ili nekakvim hladnim magnetnim talasima, ultrazvunim. Postojae fenomenalni aparati koji e zaustaviti brzinu svetlosti, recimo, u vakuumu. Znai, moi e jednim delovanjem, na jednu beznaajno malu taku u modanoj masi, hladnim laserskim snopom
8

da se izlei kancer, leukemija, ustvari sve bolesti do kojih dolazi zbog nereda u organizmu. Kao to sadanji aparati pre, punktiraju surovo take, tako e novi aparati moi blago da deluju na nerve, meka tkiva lokalno i na udaljene elijske strukture i organe. Na primer, kancer ne dolazi ni od ega drugog, ve samo od nereda, od jednog poremeaja koji moe da ima bezbroj uzroka psiholokih, spoljanjih, unutranjih od samog organizma, kombinovanih. Svaki sluaj je pria za sebe, jedinstven na svetu, ako nije posledica, recimo, kontaminiranih polio vakcina SV 40 i fomi virusima. U tim sluajevima bi trebalo sprovoditi drugaije leenje. Jednog dana e biti mogue pronai taku u modanoj masi koja je odgovorna za taj nered. Tu taku e biti mogue stimulisati, na jedan krajnje bezbolan i jedinstven nain, hladnim lasersko-magnetnim zrakom. Tako e se biti mogue da se u jednoj seansi sredi imunitet, a recimo, u 20 seansi, ceo organizam. Ipak, jo uvek smo daleko od toga, ne znamo jo uvek nita. Ali, taj trenutak je istorijski za oveanstvo koje je u haosu i neredu. Srbin to nee moi da izvede jer ima genetiare poput Dragana Savia, Vladimira Gliina, itd. Bolesnom oveku, kome je ostao jedan deli veliine dela mikrometra mozga koji mu je, iz nekih razloga, zablokiran, dok je taj isti deo kod ostalog dela sveta upotrebljiv. Moda mu se taj defekt, blokada nalazi u sloju modane kore, ali rano je govoriti ega sve ima u toj masi. Znai, leie se i psihoze. Sve e se leiti delovanjem na mozak pomou hladno magnetnih mokrolaserskih ureaja koji e se primenjivati u posebnim uslovima. Nita drugo nee biti potrebno, osim savremenog znanja o mozgu koje je sada u zaetku. Ali, aparati su potrebni. Potrebno je vratiti se Rueru Bokoviu koji je sruio Isaka Njutna i rekao da ni visoki vakuum nije prazan i ne mora biti jer u njemu mogu da se uspore talasi. Samim tim, moe da se uspori i brzina svetlosti do nesluenih granica. Uostalom, moji radovi na temu vakuumskog naparavanja i raspivanja govore o neem slinom. Nanosio sam u tankim i subtankim slojevima, u vakkuumu, istopljene plemenite legure na akrilate i polikarbonske mase i dozirao sam penetraciju kroz masu. Kad moe usijani, istopljeni metal, moe i usijani laserski zrak i magnetni talas da deluje na meko tkivo, blago, bez agresije i da lei, a ne da pri. Oekivano je da e doi do jedne eksplozije znanja. Mogunosti e se proiriti. Znai od, recimo, hiljadu mogunosti, mi imamo 1% za 10 godina. oveanstvo e u budunosti imati 2% mogunosti da koristi. I to e da raste. U jednom trenutku, poto se stalno uveava, doi e do neega to e za nae sadanje pojmove, predstavljati nadoveka. To, ipak, nee biti
9

nikakav nadovek, ve e samo imati mogunost da koristi neto vie svojih potencijala, ogromnih boanskih potencijala. Tako e i idiotija biti izleiva. Moi e da se lei debilitet, kretenizam... Sve e moi da se lei aktiviranjem mozga. U ovom trenutku, prisutna je opta nesigurnost koja prerasta u nered, mete, jo uvek ne haos. Kad i ukoliko doe do haosa, bie izuzetno dramatino. Ali, kad doe do haosa, posle njega e doi do jedne nove sistematizacije. Znai, organizam e se, na neki nain, promeniti. Naravno, to se nee dogoditi tako to e krv postati drugaije boje, recimo, zelene. Sve e ostati isto, ali e se promeniti odnos, promenie se ravnotea. ovek e, bioloki, biti neto drugaiji, bie prilagoen tom svom nasleu nereda. Tako e se taj nered polako pretvoriti u red. Znai, sve e se adaptirati na nove uslove, na to naslee, na taj miraz koji je steen kroz generacije, delovanjem zatite i leenja.

10

You might also like