Ranko Marinkovid rodio se 22. veljae 1913.

na Visu gdje je zavrio puku kolu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je zavrio Filozofski fakultet. Tijekom 2. svjetskog rata u Splitu je uhiden je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebakoga HNK, gdje slubuje izmeu 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebakoj Akademiji za kazalinu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pri kraju ivota biva HDZ-ov zastupnik u Skuptini Grada Zagreba. Umire 2001. godine. Djela [uredi] Albatros (1939.) Proze (1948.) Ni brada ni roaci (1949.) Oko Boje (1949.) Pod balkonima (1953.) Ruke (1953.) Glorija (1955.) Ponienje Sokrata (1959.) Kiklop (1965.) Politeia (1977.) Zajednika kupka (1980.) Pustinja (1982.) Never more (1993.) Eseji: Geste i grimase (1951.) Nevesele oi klauna (1986.

INTEPRETATIVNI KOLSKI ESEJ POLAZNI TEKST Ranko Marinkovid, Prah Nije, ne, bilo zbog kljueva, lijepa gospo, nego zbog geometra. Zbog geometra to nam je doao mjeriti zemlje. Zbog druga, druga geometra! Otuda histerija i pla i lupanje noicama po ljunku! I peticu ste tada slomili, pa smo slali Luciju postolaru da je popravi da biste mogli otidi kudi. Morali ste ekati Luciju da se vrati s cipelicom (mala bosa noica!), pa ste sjeli na klupu meu oleandrima i utjeli ste srdito, jednu rije niste vie htjeli progovoriti sa mnom. Osjedao sam se kriv; to sam ja onda, jadan, znao za geometra! Mirisali su oleandri iznad vae glave, ali vi niste osjedali toga mirisa. I zbog toga sam se osjedao kriv, to vi ne osjedate taj opojni, ljubavni miris od koga se uzdie. I ja sam uzdisao zbog vae srdite utnje, zbog mirisa, zbog svoje krivnje, koje nije bilo (kako si bila okrutna, Ana!) i pao sam na koljena pred vas, molio vas za oprotenje, odricao se kljueva, obedavao... i htio vam poljubiti noicu u prste, a vi ste me tom istom, netaknutom, nepoljubljenom noicom grunuli u prsa i oborili me u ljunak na stazi. Doslovno-odgurnut, odbaen, da bih napravio mjesta geometru.

SMJERNICE U koji je prostor smjetena radnja novele Prah? Koja je tema novele s obzirom na simboliku naslova? Tko su glavni akter (koji se spominju u odlomku) i kakav je njihov meuodnos? Moe li glavni lik okarakterizirati kao nerealizirano bide koje je razapeto izmeu kompleksa osobnih sanja i okrutne stvarnosti? to je u pripovijetci simbolizira klju, odnosno kako povezuje hobi glavnog lika skupljanje kljueva, s obzirom na osnovnu radnju novele? Koji je smisao pozladenog kljua pri kraju novele? Je li zavretak novele oekivan? Osnovna dvojba glavnog lika proizlazi iz nesklada izmeu njegovih elja i realizacije, tj, izmeu njegove projekcije i zbilje. Prokomentiraj tvrdnju. Koji je smisao dviju posljednjih reenica odlomaka u kontekstu novele? Kada je stvarao Ranko Marinkovid, kojim je stilom napisana novela i kojoj je zbirci objavljena? POMO PRI PISANJU U noveli Prah Ranka Marinkovida glavni lik je Tonko pl. Jankin, koji nakon Drugoga svjetskog rata predstavlja iezli svijet. On je od mladosti fatalno zaljubljen u Anu. Ana se udaje za geometra koji je bio u umi (u partizanima i suprotno je ideoloki okrenut svijetu od Tonka) i odlazi ivjeti u grad. Tonko planira osvetu. Marinkovid je moderan psiholoko-realistiki pripovjeda. Autor opisuje mediteranski mikrokozmos smjeten u otonoj izolaciji, analizira ovjeka kao nesretan sluaj. Autor esto kombinira ironiju i patetiku, stvara groteskni realizam kao umjetniki postupak koji se ostvaruje pretjeranim negativnim razoblienjem postojede a neeljene situacije ili zbilje. Modernost zbirke proizlazi iz autorova interesa za osobnost, za suvremenog ovjeka, interesa za iracionalno-podsvjesno, prikaza nesklada pojedinca i okoline te elje i realizacije. Otoni svijet prikazan je groteskno zbog zatajivanja ovjeka, tj. iznosi se jadan status ovjeka u tzv. suvremenom svijetu. Pripovijedanje nije pravolinijsko, ne donosi realistiku znanstveno sliku svijeta ved fragmente/isjeke stvarnosti autor ironino analizira i propituje, u sve sumnja i svemu se ruga. Tonko je u novom vremenu socijalizmu izgubio ugled i imetak.

Pisac se ruga godinama planiranoj, ali na kraju nerealiziranoj Tonkovoj osveti za neuzvradenu ljubav u mladost, njegova osveta postaje groteskna karikatura.

INTEPRETATIVNI KOLSKI ESEJ POLAZNI TEKST Ranko Marinkovid, Aneo Nikada majstor Albert Knez nije doivio takvo priznanje. Bio je doista knez meu klesarskim obrtnicima; ak su ga i neki kipari priznavali (to nije mala stvar) i smatrali ga svojim kolegom, a vie puta je s njima i izlagao svoje granitne i mramorne figure i bio cijenjen i hvaljen od poznavalaca umjetnosti. No ovo osloboenje jednog srca, to je tu od djetinjstva stajalo vezano na lancu pasje pokornosti, zaputeno i nepoznato pod tupom maskom jednog blesana koji je lukavstvom nadomjetao sve ostale ljudske osobine, to je majstor smatrao svojim najvedim i konanim djelom.

SMJERNICE U koji je ambijent smjetena radnja novele Aneo? Koja je tema novele s obzirom na simboliku naslova? Tko su glavni akteri novele i kakav je njihov meuodnos? Moete li glavni lik okarakterizirati kao ovjeka/majstora/umjetnika koji je razapet izmeu svog stanja (starosti) i stvarnosti (mladog egrta u naponu snage i njegove kreativnost)? to u noveli simbolizira aneo, odnosno kako povezuje kip anela nadgrobni spomenik, i ivoga, ali i teko bolesnog majstora (starost)? Zato je majstor svog egrta smatrao svojim najvedim i konanim djelom? Je li zavretak pripovijetke oekivan? Koji ej smisao posljednje reenice odlomka u kontekstu novele? Zbog ega moemo/ne moemo mladog egrta Lojza smatrati olienjem karakteristika anela?

POMO PRI PISANJU Novela Aneo sloenoga je semantikog znaenja i postavljena je na suprotnostima starost mladost, opteredenje starosti/smrt ivot/strast/ljubav. Na tim se suprotnostima gradi idejnotematska osnova o majstoru klesaru Knezu i mladom, snanom egrtu Lojzu, kojeg majstor naziva klipan i majstorovoj drugoj eni Fridi. Oko te tematske jezgre razvijaju se ostali motivi koji objanjavaju odnose: licemjerje lojalnost, obrtnitvo/zanat umjetnost, fiziologija mladosti nepotrebnost i usamljenost starosti. Marinkovid je moderan psiholoko-realistiki pripovjeda. Autor opisuje mediteranski mikrokozmos smjeten u otonoj izolaciji, analizira ovjeka kao nesretan sluaj. Autor esto kombinira ironiju i patetiku, stvara groteskni realizam kao umjetniki postupak koji se ostvaruje pretjeranim negativnim razoblienjem postojede a neeljene situacije ili zbilje. Modernost zbirke proizlazi iz autorova interesa za osobnost, za suvremenog ovjeka, interesa za iracionalno-podsvjesno, prikaza nesklada pojedinca i okoline te elje i realizacije. Otoni svijet prikazan je groteskno zbog zatajivanja ovjeka, tj. iznosi se jadan status ovjeka u tzv. suvremenom svijetu. Pripovijedanje nije pravolinijsko, ne donosi realistiku znanstveno sliku svijeta ved fragmente/isjeke stvarnosti autor ironino analizira i propituje, u sve sumnja i svemu se ruga. Iako djeluje grubo, opisani dogaaj iz ivota majstora klesara Kneza, ciklus ivota i ivljenja uvijek se nastavlja. Smrt majstora klesara, iako oekivana, uvod je u poetak novog ivota onih koji iza majstora ostaju.

To je novi ciklus ivota mladog egrta klipana Lojza i majstorove ene Fride. Taj novi ciklus autor moralno ne osuuje jer se oni iskreno brinu o bolesnome majstoru na kraju ivota. Prije tog ciklusa majstor se, u vrijeme teke bolesti svoje prve ene, takoer zaljubio u novu, mladu enu Fridu.