Donella H. Meadows, Dennis L. Meadows, Jorgen Randers, William W.

Behrens III Granice rasta Stvarnost, Zagreb, 111, 140-151 SVJETSKI MODEL S UDVOSTRUENIM REZERVAMA PRIRODNIH SIROVINA

Da bismo ispitali modelsku pretpostavku u pogledu raspoloivosti sirovina, udvostruili smo rezerve iz 1900, zadravajui sve druge pretpostavke istovetne onima iz standardnog crtea. Sada industrijalizacija moze dosei vii stupanj, budui da sirovine nisu tako brzo iscrpljene. Meutim, sve brojniji industrijski pogoni isputaju zagadivae po takvoj stopi, da mehanizmi apsorpcije zagaivanja postaju zasieni. Zagaivanje se vrlo brzo poveava, prouzrokujui neposredno poveanje stope smrtnosti i pad proizvodnje hrane. Na kraju opticaja sirovine bivaju uvelike iscrpljene unato udvostruenoj koliini poetno raspoloivih sirovina.

Stanje ravnotee Mi smo sasvim sigurno prve osobe u pisanoj povijesti ovjeanstva koje predlau ljudskome drutvu neku vrstu stanja koje ne raste. Mnogi filozofi, ekonomisti i biolozi razmatrali su takvo stanje i nazivali ga razliitim imenima, s isto tako razliitim znaenjima.* * Vidi na primjer: Platon, Zakom, 350. g. pr. n. e. Aristotel, Politika, 322. g. pr. n. Thomas Robert Malthus, An ssay on the Principle of Population, 1798. John Stuart Mill, Principles of Political Economy, 1857. Harrison Brown, The Challenge of Man's Future (New York, Viking Press 1954). Kenneth E. Boulding, The Economics of the Coming Spaceship Earth, objavlj. u Environmental Quality in a Growing Economy, edit. H. Jarrett (Baltimore, Md., John Hopkins Press, 1966). 140 Nakon mnogih rasprava, odluili smo da nazovemo stanje u kojemu su puanstvo (stanovnitvo) i kapital ustaljeni, prema prikazima 46 i 47, terminom ravnetea. Ravnotea znai stanje ravnovjesja, balansa, ili jednakosti izmedu suprotstavljenih sila. U dinamikim terminima svjetskog modela, suprotstavljene su one snage koje prouzrokuju poveanje broja puanstva i zaliha kapitala (eljna visoka veliina obitelji, niska djelotvornost kontrole raanja, visoka stopa kapitalnih ulaganja) i one koje prouzrokuju opadanje broja puanstva i zaliha kapitala (oskudica hrane, zagaivanje, visoka stopa deprecijacije ili zastarjevanja). Rije kapital mora se shvatiti u smislu kombiniranog kapitala od kapitala u uslunim djelatnostima, industrijskog i poljoprivrednog kapitala. Tako najtemeljnija definicija stanja globalne ravnotete glasi da su puanstvo i kapital bitno stabilni, sa snagama koje tee da ih poveaju ili smanje u pomno kontroliranom balansu. Ostaje dovoljno prostora za varijacije u okviru ove definicije. Mi smo samo naznadili da zalihe kapitala i pudanstvo ostaju konstantni, no oni teoretski mogu biti konstantni na visokom stupnju ili na niskom stupnju, ili pak jedna veliina moe biti visoka, a druga niska. Voda se u nekom rezervoaru moe odriati na danom stupnju s brzim dotjecanjem i otjecanjem, ili pak s polaganim ucurivanjem i iscurivanjem. Slinno tome, stabilno se puanstvo bilo kojega opsega moe postidi bilo visokom, ali jednakom stopom radanja i stopom smrtnosti (kratak ivotni vijek) ili niskom, ali opet jednakom stopom radanja i stopom smrtnosti (dugi ivotni vijek). Zalihe kapitala mogu se odriati s visokim stopama ulaganja i deprecijacije ili pak niskim stopama ulaganja i deprecija-

cije. Bilo koja kombinacija ovih mogudnosti bila bi primjerena naoj osnovnoj definiciji globalne ravnotee, Koja se mjerila mogu upotrijebiti radi odabiranja izmedu mnogih raspoloivih opcija u stanju ravnotefe? Dinamike interakcije u svjetskome sustavu (sistemu) pokazuju da se prva odluka koja se mora donijeti odnosi na vrijeme. Kako dugo treba da traje stanje ravnotee? Ako je drustvo zainteresirano za vremenski raspon od est mjeseci E. J. Mishan, The Costs of Economic Growth (New York, Frederick A. Praeger, 1967). Herman E. Daly, Toward a Stationary-State Economy, objavlj. u The Patient Earth, edit. J. Harte and Robert Socolow (New York, Holt, Rinehart and Winston, 1971). 141 ili za godinu dana, svjetski model pokazuje da se moze postii bilo koji stupanj puanstva i kapitala. Ako se vremenski raspon protegne na 20 ili 50 godina, opcije su uvelike smanjene, bududi da stope i razine moraju biti prilagodene tako da osiguraju da stopa kapitalnih ulaganja nede biti ogranidena raspoloivodu prirodnih izvora za dotinog vremenskog raspona, ili pak da stopa smrtnosti nede biti pod neobuzdanim utjecajem zagadivanja ili nestaice hrane. Sto drutvo due hode da zadrii stanje ravnoteze, stope i razine odredenih veliina moraju biti nie. Na koncu, dakako, nikakva se razina puanstva ili kapitala ne moe odrati zauvijek, no, radi se o vremenski vrlo udaljenoj granici ukoliko se razumno postupa s raspoloivim prirodnim izvorima i ukoliko programiramo nae odluke za dovoljno dugo razdoblje. Uzmimo kao jedno razumno razdoblje oekivani ivotni vijek djeteta koje de se roditi u sutranjem svijetu - to jest 70 godina, ukoliko bude osigurano dovoljno valjane hrane i medicinske zatite. Budui da veina ljudi troi velik dio svoga vremena i snage na podizanje djece, oni mogu, kao minimum, izabrati cilj da drutvo koje ostavljaju svojoj djeci ne bude u uvjetima krize barem za vrijeme ivotne dobi ove djece. Ako je vremensko obzorje drutva due od 70 godina, tada dopustive razine puanstva i kapitala ne smiju biti odve razliite od onih koje danas postoje, kao sto je to pokazano u dijagramu ravnotee u prikazu 47 (koji je, naravno, samo jedna od nekoliko mogunosti). Medutim, stope bi bile znatno razliitije od dananjih. Svako bi drutvo radije htjelo da je stopa smrtnosti nia, a ne visa, bududi da je dug, zdrav ivot sveopda ljudska tenja. Ali da bi se odriala ravnoteza s dugim ivotnim vijekom, stopa radanja mora takoder biti niska. Bilo bi takoder najbolje kad bi i stope kapitalnih ulaganja i deprecijacije

bile niske, jer ukoliko su one nife, utoliko de se manje iscrpljivati prirodni izvori i manje de biti zagadivanje. Zadriavanje trosenja sirovina i zagadivanja na minimumu, moglo bi ili povedati maksimalnu veliinu razina pudanstva i kapitala, ili pak produiti raspon vremena u kojemu se moe odrati stanje ravnotee, to je sve ovisno o cilju koji drutvo kao cjelina odabire. Na koncu, posto je postavljen cilj da se svakoj osobi osigura razumno dug ivot i da se na Zemlji odri stanje 142 ravnotee za jedan dulji vremenski uspon, uvjeti koji se moraju verificirati, da bi se ovi rezultati postigli, mogu se ovako precizirati: 1. Postojani kapital i puanstvo konstantnih su dimenzija. Stopa raanja se izjednauje sa stopom smrtnosti, a stopa kapitalnih ulaganja se izjednauje sa stopom deprecijacije. 2. Sve stope ulaza i izlaza (inputs i outputs) - radanja, smrti, investicije i deprecijacije - bivaju odravane na minimumu. 3. Razina postojanog kapitala i razina puanstva te niihov uzajamni odnos usklaeni su s vrijednostima drutva. One mogu biti hotimino izmijenjene i polagano prilagoene s obzirom na napredak tehnologije. Na ovaj nain definirana ravnotea ne znai stagnaciju. U okviru prva dva gore naznadena smjera korporacije se mogu siriti ili propadati, mjesno puanstvo moe rasti ili opadati, dohodak moe biti ravnomjernije ili neravnomjernije raspodijeljen. Tehnoloki bi napreci morali omoguiti da uslune djelatnosti, na osnovi postojanog kapitala, Iagano rastu. U okviru treeg pravca, svaka zemlja moe mijenjati svoj prosjeni standard ivota, varirajui odnos izmedu svoga puanstva i svoga kapitala. tovie, drutvo se moe prilagodavati s obzirom na mijenjanje pojedinih unutranjih i vanjskih inilaca, podiui ili sniujui razinu puanstva, ili zalihe kapitala, ili pak oboje zajedno, polagano i na kontroliran nain, imajui pred oima odreeni cilj. Naprijed navedene tri toke definiraju dinamiku ravneteu, koja ne treba da zaledi i vjerojatno ne bi zaledila svijet u puanstvo-kapital konfiguraciji koja u stvari postaji u sadanjem trenutku. Svrha je prihvaanja naprijed navedenih triju uvjeta da se drutvu stvore uvjeti vee slobode, a ne da mu se nametne elina koulja. Kakav bi mogao biti ivot u takvom stanju ravnotee? Da li bi bila uguena svaka novotarija? Da li bi drutvo bilo zakovano u modelima nejednakosti i nepravde, koje vidimo u dananjem svijetu? Raspravljanje o ovim pitanjima mora se nastaviti na osnovi mentalnih

modela, budui da u stanju ravnoteze ne postoji formalni model drutvenih uvjeta. Nitko ne moe prorei kakvu vrstu ustanova ovjeanstvo moe razviti pod ovim novim uvjetima. Dakako, ne postaji jamstvo da bi novo drutvo 143 moglo biti mnogo bolje, ili pak mnogo razliitije, od ovoga koje danas postopji. Meutim, ini se moguim da drutvo koje proizlazi iz borbi s mnogim problemima prouzrokovanim rastom, moe imati vise raspoloive snage i ingenioznosti da rijei druge probleme. U stvari, mi vjerujemo, kao to emo naprijed ilustrirati, da razvitak drutva koje pogoduje novotarijama i tehnolokom napretku, drutvo koje je utemeljeno na jednakosti i pravdi, ima daleko vie izgleda da se razvija u stanju globalne ravnotee, nego to ih ima u stanju rasta koji mi danas proivljavamo. Rast u stanju ravnotee Godine 1857. John Stuart Mill je napisao: Jedva je potrebno primijetiti da neizmijenjeni uvjeti kapitala i puanstva ne znae i neizmijenjene uvjete ljudskog napredovanja. Bilo bi, kao i uvijek, mnogo prostora za sve vrste duhovne kulture, moralnog i drutvenog napretka; ostalo bi isto tako iroko polje za usavravanje Umijea ivljenja, a bilo bi i mnogo vie vjerojatnosti da bi se dotino usavrenje i postiglo.* Puanstvo i kapital iedine su veliine koje trebaju ostati konstantne u stanju ravnotee. Bilo koja ljudska djelatnost koja ne zahtijeva velike koline nenadomjestivih prirodnih izvora i koia ne zagauju razorno okoIi moe se nastaviti odvijati beskonano, Osobito mogu nesmetano cvjetati one djelatnosti koje mnogi ljudi smatraju najpoeljnijima i izvorom najveih pravih zadovoljstava: odgoj, umjetnost, glazba, religija, temeljna znanstvena istraivanja, sport i drutvene djelatnosti. Sve su te djelatnosti jako ovisne o dva imbenika. Prvo, one ovise o raspoloivosti stanovitog vika proizvodnje, nakon to se podmire osnovne ljudske potrebe u hrani i stanovanju. Drugo, one zahtijevaju slobodno vrijeme. U bilo kojem stanju ravnotee relativne razine kapitala i puanstva mogu biti tako prilagoene da osiguravaju zadovoljenje ljudskih materijalnih potreba na bilo kojoj eljenoj razini. Kad se bitno utvrdi ukupna koliina potrebne materijalne proizvodnje, svaki bi napredak u metodama proizvodnje mogao rezultirati poveanjem slobodnog vremena puanstva - slobodnog vremena koje bi se moglo posvetiti bilo kojoj djelatnosti koja nije re144 lativno potroaka i zagaivaka, kao to su upravo na-

prijed navedene djelatnosti. Tako se moe izbjei neugodna situacija koju je Bertrand Russell ovako opisao: Pretpostavimo da je u nekom odreenom trenutku, odreeni broj ljudi zaokupljen pravljenjem pribadaa. Oni prave toiiko pribadaa koliko ih svijet treba, radei, recimo, osam sati na dan. Netko naini neki izum s pomou kojega isti broj ljudi moe proizvesti dvaput vie pribadaa za isto vrijeme. No, svijet ne treba dvaput vie pribadaa, koje su ve toliko jeftine da se teko moe prodati po nioj cijeni makar i jedna pribadaa vie. U svijetu koji bi bio razumno ureen, svi koji su zaokupljeni proizvodnjom pribadaa poeli bi raditi etiri sata umjesto osam sati, i sve bi ostalo islo dalje kao i prije. No, u sadanjem svijetu to bi se smatralo izopaenou. Ljudi jo uvijek rade osam sati, ima previe pribadaa, neki poduzetnici bankrotiraju, a polovica ljudi koji su prije bili zaposleni na pravljenju pribadaa sada se nala nezaposlena. Na koncu, slobodnog je vremena isto toliko koliko i prije, ali je polovica ljudi potpuno neproduktivna, dok je druga polovica prezapostena. Na taj je nain zajameno da de neizbjeno slobodno vrijeme svuda uokolo prouzrokovati bijedu umjesto da bude sveopi izvor sree. Moe li se zamisliti ita sulue?50 No, da li su tehnoloka usavravanja koja omoguuju djelotvorniju proizvodnju pribadaa, ill bilo ega drugog, dobrodola u jednom svijetu u kojemu sve temeljne potrebe bivaju podmirene, a dodatna proizvodnja nije doputena? Mora li dovjek biti natjeran nevoljama i pobudama materijalnog rasta da bi pronaao bolji nain pravljenja stvari? Historijske bi pouke pokazivale da su vrlo malo kljunih izuma stvorili ljudi koji su morali utroiti svu svoju energiju na prevladavanje neposrednih problema opstanka. Atomsku su energiju otkrili u laboratorijima temeljnog znanstveno-istraivadkog rada ljudi koji nisu bili svjesni opasnosti potpunog iscrpljenja fosilnih goriva. Prvi genetiki pokusi, koji su tek stotinu godina kasnije doveli do visokorodnih poljoprivdnih sorti, zbili su se u jednom evropskom samostanu. Nasune ljudske potrebe moda su i tjerale da se ova temeljna otkria primijene na praktine probleme, ali je samo sloboda od potreba stvorila znanje potrebno za praktinu primjenu. Tehnoloki bi napredak bio i potreban i poeljan u stanju ravnotee. Meu oitim primjerima praktinih 145 otkria koja bi mogla poboljati funkcioniranje jednog drutva ravnotee nalaze se i ovi: - nove metode sabiranja otpadaka, radi smanjenja zagadivanja i stavljanja ve iskoristenih materijala u ponovnu upotrebu (recikliranje);

djelotvorniji tehniki postupci u ponovnom iskoritavanju materijala radi smanjenja stope iscrpljivanja prirodnih izvora; - bolje oblikovanje proizvoda (design) radi poveanja vijeka trajanja proizvoda i olakanja popravki, tako da stopa deprecijacije kapitala bude minimizirana; - iskoritavanje sunanih zraenja, koja predstavljaju izvor najjaeg prirodno-slobodnog zagaivanja; - metode prirodne kontrole nad biolokim tetoinama, utemeljene na potpunijem razumijevanju ekolokih meduovisnosti; - medicinski napreci koji bi omoguili opadanje stope smrtnosti; - usavrenje sredstava protiv zaea, koja bi olakala izjednaavanje stope raanja s opadajuom stopom smrtnosti. A to se tie poticaja koji bi ohrabrio ljude da ostvare takve tehnoloke napretke, kakav bi bolji poticaj mogao biti od spoznaje da bi se nova misao pretvorila u vidljiv boljitak u kvaliteti ivota? Dug spisak novih izuma ovjeanstva rezultirao je prenapuenou, pogoranjem okolia i veom drutvenom nejednakou, jer su puanstvo i kapital apsorbirali veu proizvodnost. Nema razloga da se vea proizvodnost ne prevede u vei ivotni standard, ili u vie slobodnog vremena, ili u ugodniji okoli za svakoga, ukoliko se ovi ciljevi postave namjesto rasta kao prvenstvene vrednote drutva. Jednakost u stanju ravnotee Jedan od najire prihvaenih mitova u sadanjem drutvu jest oekivanje da e nastavak naih sadanjih modela rasta voditi ovjeanstvo k jednakosti. Mi smo u raznim dijelovima ove knjige pokazali da sadanji modeli rasta puanstva i kapitala stvarno poveavaju jaz izmeu bogatih i siromanih u svjetskim razmjerima, i 146 da e konana posijedica stalnog napora da se raste, prema sadanjem modelu, biti katastrofalan krah. Najvea mogua zapreka pravednijoj raspodjeli svjetskih prirodnih izvora jest rast puanstva. ini se da je univerzalan zakljuak, alostan ali shvatljiv, da se jednakost raspodjele smanjuje usporedo s poveanjem broja ljudi na koje ogranieni prirodni izvori moraju biti raspodijeljeni. S druge strane, jednaka je preraspodjela ravna drutvenom samoubojstvu ako prosjena raspoloiva koliina po osobi nije dovoljna za odranje ivota. Istraivanja koja je proveo FAO u pogledu raspodjele hrane stvarno su dokumentirala ovaj opi zakljuak.

Analiza krivulja raspodjele pokazuje da se nejednakosti vie naglaavaju, kada se opskrbljenost neke skupine hranom smanjuje, dok se broj slabo hranjenih obitelji poveava nerazmjerno vie nego to je obino odstupanje od prosjeka. tovie, oskudica se hrane poveava usporedo s rastom veliina obiteljske jezgre, tako da e, statistiki uzevi, velike obitelji i osobito njihova djeca, najvjerojatnije biti nedohranjeni.51 U dugoronom stanju ravnotee, relativni stupnjevi puanstva i kapitala i njihovi odnosi prema vrstim prirodnim ogranienostima, kao to su zemljite, ista voda i mineralna bogatstva - moraju biti prethodno odreeni tako da bude dovoljno hrane i materijalnih dobara za svakoga kako bi se odrao (makar) na razini opstanka. Tako bi bila otklonjena jedna zapreka jednakoj raspodjeli. Stovie, daljnje uspjene zapreke jednakosti - oekivanja stalnog rasta to je samo nehtijenje da se zbilji pogleda u oi - ne bi se mogle vie odrati, kao to je istaknuo dr. Herman E. Daly: Zbog niza razloga, glavni problem u ustaljenom stanju ravnetee nee biti protzvodnja, nego raspodijela. Problem relativnog blagostanja ne moe se dulje izbjegavati pozivanjem na razvitak. Tvrdnja da bi svatko trebao biti zadovoljan tako dugo dok se njegov apsolutni udio poveava, bez obzira na njegovo relativro blagostanje, nee se moi dalje odrati... Stanje ravnotee smanjit e deprinos koji se trai od ovjekova okolia, ali e u veoj mjeri nego danas traiti nae moralne izvore. Naravno, nema nikakva jamstva da e moralni izvori ovjeanstva biti dovoljni da se rijei problem raspodjele dohotka, ak i u stanju ravnotee. Meutim, jo je manje jamstva da e dotini drutveni problemi biti rijeeni u 147 sadanjem stanju rasta, koje stavlja na veliku kunju i moralne i fizike snage svjetskoga puanstva. Slika stanja ravnotee koju smo ovdje izloili sasvim je sigurno idealizirana. Moda je nee biti mogue tono ostvariti u obliku koji je ovdje naznaen, ili pak veina ljudi na ovoj planeti moda nee odabrati da stanje ravnotee ostvari u tom obliku. Jedina svrha to smo stanje ravnotee tako uope opisali jest u tome da naglasimo da globalna ravnotea ne znai nuno kraj napretka ili ljudskoga razvitka. Mogunosti su u okviru stanja ravnotee gotovo beskonane. Stanje ravnotee ne bi bilo slobodno od pritisaka, budui da nijedno drutvo ne moe biti bez pritisaka. Ravnotea bi zahtijevala da se rtvuju odreene ljudske slobode, kao to je sloboda raanja neogranienog broja djece, ili potronja nekontroliranih koliina prirodnih izvora, radi drugih sloboda, kao to je ublaenje. zagaiva-

nja i prenapuivania te prijetnja kraha svjetskog sustava. Mogue je takoer da nastanu nove slobode: opi i neogranieni odgoj, slobodno vrijeme za stvaralatvo i izumiteljstvo i, najvanije od svega, sloboda od gladi i siromatva koju danas uiva samo mali dio svjetskoga puanstva. Prijelaz od rasta na globalnu ravnoteu U ovoj fazi mi moemo rei vrlo malo o praktinim, svakodnevnim koracima koji bi se mogli poduzeti da bi se postiglo eljeno, odrivo stanje globalne ravnotee. Niti svjetski model, a niti nae vlastite misli nisu razvijeni dovoljno detaljno da bi se shvatile sve implikacije prijelaza od faze razvitka na uvjete globalne ravnoteze. Prije nego se bilo koji dio svjetskoga drutva hotimino otputi u pravou dotinoga prijelaza, mora biti mnogo vie rasprava, mnogo vie ekstenzivnih analiza i mnogo novih ideja koje daju mnogi razliiti ljudi. Ako smo potaknuli svakog itaoca ove knjige da pone mjeriti, kako bi ovaj prijelaz mogao biti izveden, mi smo postigli na neposredni cilj. Dakako, mnogo je vie informacija potrebno da bi se upravljalo prijelazom na stanje globalne ravnotee. U postupku odabiranja svjetskih podataka i njihovu uklapanju u jedan organizirani model, mi smo postal svjesni 148 velike potrebe za veim brojem injenica - za brojevima koji su znanstveno mjerljivi, ali koji jos nisu bili mjereni. Najupadniji nedostaci u sadanjem znanju javljaju se u onom sektoru modela koji govori o zagaivanju. Kako je dugo bilo kojem danom zagadivau potrebno da putuje od trenutka kad biva isputen do trenutka kad ulazi u ljudsko tijelo? Ovisi li vrijeme pretvaranja nekog zagaivaa u nekodljiv oblik o razini zagaivaa? Proizvodi Ii nekoliko razliitih zagaivaa, koji djeluju zajedno, sinergetski uinak na ljudsko zdravlje? Kakve su dugorone posljedice doziranja nieg stupnja zagaivaa u ljudski i druge organizme? Postoji takoer potreba za preciznijim obavjetenjima o stopama erozije zemljita i o iscrpljivanju tla pod uvjetima intenzivnih modernih poljoprivrednih metoda. Naravno, s naeg vlastitog povoljnog stanovita, kao stanovita analitiara sustava, mi bismo preporuili da se podaci ne istrauju nasumice, nego da istraivanje bude upravljano znatno poveanim naglaskom na uspostavljanje sustavne strukture (system structure). Ponaanje svih sloenih drutvenih sustava prvenstveno je odreeno nizom fizikih, biolokih, psiholokih i ekonomskih odnosa koji proimaju bilo koju ljudsku skupinu, njen priodni okoli i njene ekonomske djelatnosti. Dok se korjenito

ne ralane temeljne strukture naih socio-ekonomskih sustava, njima se ne moe djelotvorno upravljati, upravo tako kao to jedan automobil ne moe biti odran u dobrim uvjetima za vonju ako se ne zna koliko njegovi brojni dijelovi utjeu jedni na druge. Istraivanja strukture sustava mogu otkriti da e uvoenje u sustav nekog jednostavnog stabilizirajueg retroaktivnog mehanizma rijeiti mnoge tekoe. U tome je pravcu bilo ve dosad nekoliko zanimljivih naputaka, na primjer, da ukupni trokovi zagaivanja i iscrpljivanja sirovina budu ukljueni u cijenu proizvoda, ili pak da se od svakog korisnika rijene vode zahtijeva da postavi svoje usisne crpke nizvodno od njegovih ispusnih ureaja. Konano, najneuhvatijivija i najvaznija informacija koja nam je potrebna tie se ljudskih vrednota. Cim drutvo priznaje da ne moe maksimirati sve za svakoga, mora poeti praviti izbor. Treba li biti vie ljudi ili vie bogatstva, vie divljine ili vie automobila, vie hrane za siromane ili pak vie usluga za bogate? Davanje drutvenih odgovora na takva pitanja i prevoenje dotinih od govora u politiku - to je bit politikog procesa. Jo uvi149 jek malo ljudi, u bilo kojemu drutvu, jedva shvaa da se odluke o tome donose svaki dan, a jo ih je manje koji se pitaju kakve bi njihove vlastite odluke o tome bile. Drutvo ravnetee morat de odvagnuti alternative to ih namee omeenost nae planete, razmatrajui ne samo sadanje ljudske vrednote, nego uzimajui u obzir i vrednote buduih generacija. Da bi to postiglo, drutvo e trebati bolja sredstva nego ova kojima danas raspolae radi razjanjenja valjanih realistinih alternativa, koje bi bile usklaenije s ciljevima. No, najvanije je od svega da dugoroni ciljevi moraju biti naznaeni, a da kratkoroni ciljevi moraju biti u skladu s njima. Na kraju, podvlaimo potrebu veeg izuavanja i irih rasprava ovih tekih pitanja i zavravamo opaskom da je sve to urgentno potrebno. Nadamo se, da e se intenzivno izuavanje i rasprave nastaviti usporedo s daljnjim programom akcija. Detalji jo nisu specificirani, ali je opi pravac akcije jasan. Ve se dovoljno zna da bi se analiziralo mnoge predloene mjere u terminima njihovih tendencija, da potiu ili reguliraju razvitak. Mnoge su drave usvojile ili upravo razmatraju programe stabilizacije svoga puanstva. Neka ograniena podruja takoer pokuavaju smanjiti stope njihova ekonomskog rasta". Zasad su ovi napori jo uvijek slabani, no oni e ubrzo ojaati ukoliko vei dio ljudskog drutva cilj ravnotee prizna kao poeljan i vaan. Mi smo u vie navrata naglasili znaenje prirodnih

zakanjenja u svjetskome sustavu puanstvo-kapital. Ova zakanjenja znae, na primjer, da bi, ako stopa raanja, recimo u Meksiku, postepeno spadne sa sadanje svoje vrijednosti na neku vrijednost koja e jamiti tonu zamjenu njegovih stanovnika (to jest prosjek od dvoje djece po obitelji), dostiui dotinu vrijednost godine 2000, puanstvo dotiene zemlje nastavilo rasti sve do godine 2060, te da bi naraslo od 50 milijuna na 130 milijuna ljudi." Kad bi puanstvo Sjedinjenih Amerikih Drava imalo dvoje djece po obitelji, poevi od sada, i kad ne bi bilo estog useljavanja, puanstvo bi jo uvijek raslo sve do godine 2037, i povealo bi se u tom razdoblju od 200 milijuna na 266 milijuna." Ako bi svjetsko puanstvo kao cjelina dostiglo u godini 2000. (kada e se prema procjenama popeti na 5,8 milijardi), obinu zamjembenu veliinu obitelji (jednostavno-reprodukcijsku), zakanjenja prouzrokovana dobnom strukturom rezultirala bi u konanom ustaljenju puanstva na 8,2 milijarde56 (pretpostavljajudi 150 da stopa smrtnosti ne bi rasla prije toga - a ta pretpostavka, prema rezultatima naeg modela, nije vjerojatna). Nepoduzimanje ikakvih akcija radi rjeenja ovih problema jednako je poduzimanju otrih akcija. Svaki dan nastavka eksponencijalnog rasta primie svjetski sustav blie konanim granicama dotinoga rasta. Odluka da se nita ne uini, jest odluka da se povea opasnost kraha. Mi ne moemo sa sigurnou rei koliko jo dugo ovjeanstvo moe odgaati otpoinjanje svjesne kontrole svoga vlastitog rasta prije nego posve izgubi mogunosti dotine kontrole. Mi drimo, na osnovi sadanjega znanja o fizikim ogranienjima nae planete, da se faza rasta ne moe nastaviti za slijedeih stotinu godina. Jo jednom, ako bi globalno drutvo ekalo sve dok se dotina ogranienja pokau kao nepogreivo oita, zbog prirodnih zakanjenja u sustavu bilo bi ve prekasno da se ita uini. Ako postoje razlozi za duboku zabrinutost, postoje takoder razlozi za nadu. Svjesno ograniavanje razvitka bilo bi teko, ali ne i nemogue. Put je kojim treba nastaviti jasan, a neophodne mjere, premda su ljudskome drutvu nove, ipak su u okviru ovjekovih mogunosti. U jednom kratkom trenutku svoje povijesti, ovjek posjeduje najmoniju kombinaciju znanja, sredstava i prirodnih izvora koje je svijet ikad poznavao. On ima sve to je fiziki potrebno za stvaranje potpuno novog oblika ljudskog drutva - drutva koje e biti izgraeno za generacije i generacije. Nedostaju samo dva elementa: realistian, dugoroan cilj koji moe voditi ovjedanstvo uravnoteenom drutvu, i ljudska volja da se taj cilj postigne. Bez toga cilja i bez predanosti njemu, kratkorone e zao-

kupljenosti stvarati eksponencijalni rast koji gura svjetski sustav prema granicama nae planete i prema konanome krahu. S tim ciljem i predanou ovjedanstvo bi sada bilo kadro zapodeti kontroliran, usmjeravan prijelaz od rasta na globalnu ravnoteu.

151
, 2010

Meadows et all, Granice rasta, Stvarnost, Zagreb, 111, 140-151

, vera.veritas@gmail.com