Professional Documents
Culture Documents
7 Zuckerman FIN
7 Zuckerman FIN
(497.5)
Sveuilite u Zadru
lanak
Katedra za specijalnu pedagogiju
Review article
Pregledni
KSENIJA BUTORAC
Visoka policijska kola Zagreb
MARTINA OJDANI
Sveuilite u Zadru
Odjel za pedagogiju
Primljeno
: 2011-11-5
Received
SAETAK
Cilj ovog lanka je prikazati u preglednoj didaktikoj formi jedan od oblika ovisnosti
bez droga, ovisniko ponaanje o drugoj osobi, koje se u literaturi relativno fragmentarno
istrauje i razliito imenuje, kao na primjer: "ovisnost o ljubavi" (Fenichel, 1946); "ovisnost
o ljubavnim odnosima" (Mellody i sur. 1992; Peabody, 1994; Norwood, 2001); "opsesivna
ljubav" (Forward i Buck, 1991); "bijeg od intimnosti" (Wilson Schaef, 2008); "ovisnost o
drugoj osobi" (Halpern, 2009; Valleur i Vla, 2002). Kako se u lanku raspravlja o mnogim
relacijama ovisnikog ponaanja (partnerski/seksualni odnosi, odnosi izmeu roditelja i
djece (oca i majke), odnosi izmeu prijatelja, odnosi spram imaginarnih osoba), autorice su
se odluile za terminoloku sintagmu "ovisnost o drugoj osobi". Radi to jasnijeg opisa ovog
sloenog fenomena tekst je didaktiki strukturiran prema unaprijed utvrenom planu: 1.
uvodno razmatranje, 2. definicija, 3. povijesni pristup, 4. uzroci ovisnosti (teorija
privrenosti), 5. razvoj ovisnosti, 6. prikaz nekih istraivanja znanstvene valorizacije
ovisnosti o drugoj osobi, 7. lijeenje i prevencija.
lanak je prije svega doprinos suvremenoj izobrazbi studenata diplomskog i
dodiplomskog studija razliitih studijskih podruja koja dotiu ovu temu, moe pruiti
korisne informacije uiteljima i profesorima te strunjacima koji se u praksi susreu s ovom
problematikom, ali i iroj italakoj javnosti s obzirom na to da je rije o pojavi koja
svakoga od nas na odreeni nain prati u svakodnevnom ivotu.
99
2011.
KLJUNE
100
Ovisnost...
UVODNO RAZMATRANJE
Raspravljajui openito o ovisnostima bez konzumiranja opojnih
supstanci, ili ovisnostima "bez droga", Burke je 2001. godine napisao da
mnogobrojni autori koji piu o ovoj temi nemaju jasnu definiciju o pojavi
koju istrauju, niti raspolau mjernim instrumentima kojima bi je precizno
izmjerili. On ukazuje na svu sloenost prikazivanja problema ovisnosti bez
droga, s ime se i mi u ovom lanku suoavamo bavei se ovisnou o
drugoj osobi. Unato brojnim radovima ovisnost o drugoj osobi je
nedovoljno istraena, u prvom redu jer je teko prepoznatljiva, istraivai
nemaju odgovarajui "alat" za njezino precizno mjerenje, a nerijetko se
negira od ovisne osobe. Drutvena zajednica je, s druge strane, esto
optereena predrasudama koje oteavaju njezino prepoznavanje. No,
dosadanje spoznaje ukazuju da je ovisnost o drugoj osobi u svakodnevnom
ivotu prava nesrea za ovisnika, zbog posljedica za njegovo zdravlje,
drutvene odnose i uope osobnu sreu (Mueller, Mueller, Silbermann,
2008). Rije je o "zaokupljenoj privrenosti", istie Blaeka Kokori, S.,
2005 (U: Ajdukovi i sur., 2007), koja u potpunosti unesreuje osobu, inei
je nesigurnom i dezorijentiranom, u stanju teke unutranje emocionalne
dvojbe dva suprotstavljena motiva: otii ili ostati. U djelu "ene koje
previe vole", Norwood istie kako se moe rei da ovisnost o drugoj osobi
potpuno zaokuplja svijest ovisnika koji kompulzivnim ponaanjem nastoji
ublaiti napetost i bol, poput uzimanja analgetika (Norwood, 2001, 19).
Razlaui spomenutu suprotstavljenost motiva ovisnikovom unutranjom
borbom svjesnog i nesvjesnog uma, Valleur i Vla, naglaavaju da je rije
o bolesti, te da su ovisniku potrebni pomo i lijeenje (Valleur, Vla,
2002). No, mnoga pitanja i dalje ostaju otvorena jer ni do danas niti jedna
od vodeih medicinskih psihijatrijskih klasifikacija (MKB - 10 i DSM - IV)
ovisnost o drugoj osobi ne prepoznaje kao posebni dijagnostiki entitet, a
nema naznaka ni da e ju slijedea MKB - 11 klasifikacija uvrstiti. Jo
uvijek nema preciznog odgovora je li rije o ovisnosti u uem smislu ili se
prvenstveno radi o poremeaju osobnosti. Takoer, ne postoje znanstveni
argumenti uz iju pomo bismo mogli dati odgovor radi li se o izljeivom
stanju ove ovosnosti ili samo zaljeenju.
U lanku se nastoji ukazati na neke znaajke ovisnosti o drugoj osobi,
ali bez pretenzija da pojavu objasnimo u cijelosti, jer su za to nuna mnogo
opsenija longitudinalna znanstvena istraivanja s kojima za sada ne
raspolaemo. Meutim, naa rasprava moe biti od pomoi mnogima koji su
se upustili u rizik "vlastitog dobrovoljnog emocionalnog zatoenitva"
(Krystal, 1998) da bolje spoznaju sami sebe, te smognu snage i hrabrosti
101
2011.
raskinuti nevidljive okove koje su sami sebi stavili, stjeui novu ansu za
zdravu vezu i novu osobnost.
102
Ovisnost...
DEFINICIJA
Ovisnost o drugoj osobi ili ovisnost o ljubavi, istraivai spomenuti u
ovom lanku definiraju kao patoloki odnos subjekta prema drugoj osobi,
odnosno predmetu svoje "ljubavi". Taj proces karakterizira opsesivno
vezivanje za drugu osobu i kompulzivno ponaanje kojem ovisna osoba
posveuje mnogo vremena, znaaja i energije. Pri tome nije rije o
prolaznom fenomenu, ve o odnosu koji traje, neovisno o stvarnim
odnosima izmeu tih osoba, posljedicama za zdravlje, gubitku drugih
prijateljskih odnosa ili emocionalnoj boli koju trpi ovisnik. U ovom
kontekstu bi se ovisnost o drugoj osobi mogla oznaiti stanovitom
ekstremnom verzijom navike u odnosima koja, to se ustaljeni model
ophoenja vie ponavlja, sve vie slabi vezu, sve dok se ne ugasi. Mogue
savladavanje (lijeenje) podvrgava se istim procesima koji se koriste kao i
kod promjena drugih navika. Mnogobrojni istraivai nastoje dati svoju
definiciju ovisnosti, i premda se svi pokuaji zavravaju na opisnim
znaajkama, suglasni su u tome da se ova ovisnost prvenstveno vezuje za
emocije.
Tako Norwood iznosi tezu da biti ovisan o nekome, biti opsjednut
njime, znai voljeti previe. "elim istaknuti da se od pretjerane ljubavi
moe i umrijeti" (Norwood, 2001, 170). Opisujui etiologiju ovisnikog
ponaanja u vezama izmeu ljudi, Howard Halpern (2009) istie
opsesivnost kao znaajnu karakteristiku koja se neminovno vee za
ovisniko ponaanje. Ovisnost o partneru u odrasloj dobi Werner i
Silbereisen (2003) objanjavaju posljedicom afektivnih odnosa izmeu
djece i roditelja u ranom djetinjstvu, odnosno "glau za privrenou" kod
odraslih osoba uzrokovanu nezdravim odnosima djeteta s ocem ili majkom
ili zbog nezdravih meusobnih odnosa roditelja (Werner i Silbereisen, 2003,
U: Cavaliere, 2010). Ane Wilson Schaef (2008) govori o "bijegu od
intimnosti" upozoravajui na potencijalno nesretne posljedice ovisnosti o
drugoj osobi zbog optereenja ovisnika mnogobrojnim strahovima u vezi
koji ozbiljno ugroavaju njihovo emocionalno i mentalno zdravlje i
ponaanje. Mnogi drugi pokuaji definiranja ovisnosti o drugoj osobi
temelje se na psiholokoj teoriji privrenosti koju je jo ezdesetih godina
utemeljio Bolwby (1969), koja naglaava da su stvorene emocionalne veze
u ranom periodu ovjekova ivota, ak i kvaliteta afektivnog odnosa
roditelja i djece u dojenakoj dobi, osnova za kasnije funkcioniranje
pojedinca i formiranje privrenog odnosa prema partneru u odrasloj dobi.
Obrazlaui teoriju privrenosti Delaney (1998) sam pojam "privrenost"
oznaava trajnom psiholokom povezanou dvaju ili vie osoba, koja se
samo kod pojave opsesivne vezanosti moe razviti u ovisnost o drugoj
103
2011.
osobi. Slini pogledi koji podravaju jake emocionalne veze izmeu dvaju
osoba i trud da odre dobre odnose iznose se jo sedamdesetih godina.
Takve veze mogu trajati itav ivot i ni u kom sluaju se ne mogu
procijeniti kao ovisnost, istie Aisworth sa suradnicima (1978). Novi pristup
ovisnosti o drugoj osobi nudi Galoi Cigit (2006) ukazujui na tako zvanu
prirodnu ili "pozitivnu" ovisnost svakog tek roenog ljudskog bia o majci
(u iznimnim sluajevima drugoj osobi) koja je prirodno zaduena da
zadovolji osnovne potrebe djeteta. Ukoliko su te potrebe u potpunosti
zadovoljene (bioloke, emocionalne, potreba za ljubavlju, sigurnou i
privrenou) autorica koristi termin "pozitivna ovisnost", to je
specifinost u odnosu na sve druge oblike ovisnosti po svojoj prirodi
negativnih pojava. Naglaava se da za razliku od svih drugih ovisnosti ova
prirodno zadana ovisnost ne mora biti razorna i unitavajua pojava ukoliko
je rije o odnosima koji pospjeuju fiziko i emocionalno zdravlje djeteta.
Odrastanjem, ovo "pozitivno ovisniko iskustvo" predstavlja izvor snage,
kreativnosti, osobnog rasta, mentalne budnosti i porasta samosvijesti. No,
ako dijete u ranoj dobi nije zadovoljilo spomenute potrebe, velika je
vjerojatnost da e taj nedostatak u odrasloj dobi potkopati snagu osobe,
voditi nekritinosti, mentalnoj uspavanosti i onemoguiti osobu da se u
kriznim situacijama zatiti od sebe same.
Jedan broj istraivaa posveuje posebnu pozornost ovisnosti o
drugoj osobi u relacijama izmeu brae i sestara, prijateljskim odnosima,
ak i u iracionalnim odnosima (idoli, voe, omiljene linosti), sve do
ovisnosti o Bogu koji, prema uvjerenju ovisnika, "upravlja" njegovim
ivotom (Bieber i Bieber, 2003).
Mnogi drugi pokuaji definiranja ovisnosti su tek varijante prikazanih
stajalita, u kojima istraivai jasno istiu tekoe utvrivanja kriterija za
identifikaciju ovisnosti o drugoj osobi i mjernih instrumenata za preciznu
procjenu. Ovi nedostatci definiranja, kategorizacije, mjerenja i jasnog
prepoznavanja su vjerojatno razlog da je ovisnost o drugoj osobi i danas
nekako najmanje ozbiljno shvaena, najslabije istraena, najtee ju je
prepoznati, premda je u stvarnosti izuzetno esta, opasna i bolna.
POVIJESNI PRISTUP
Svijest o ovisnosti o drugoj osobi razvila se u suvremeno doba
pojavom mnogobrojnih izdanja od kojih su neka diljem svijeta postali
"bestseleri" (Forward i Buck, 1991; Millar i Rollnick, 1991; Peele, 1975.,
U: Richard i Senon, 1999; Mellody, Miller i Miller, 1992; Peabody, 1994;
Mirabel-Sarron, 1995; Zuckerman, 1995; Norwood, 2001; Valleur i, Velea,
104
Ovisnost...
2011.
106
Ovisnost...
2011.
Ovisnost...
RAZVOJ OVISNOSTI
Tijek razvoja svake ovisnosti, pa i ovisnosti o drugoj osobi, najee
se prikazuje kroz tako zvani "ovisniki krug" (Norwood, 2001). U sluaju
ovisnosti o drugoj osobi rije je o "krugu" izmeu ljubavnih partnera,
roditelja i djece, brae i sestara, prijatelja, nadreene i podreene osobe,
voe i sljedbenika, imaginarne popularne i bilo koje druge osobe i ovisnika,
ili o nekim manje uestalim ovisnikim vezama. Ovisnici su u najveem
broju sluajeva (preko 90%) ene, istie Norwood. Struktura za sve oblike
razvoja je gotovo ista. Krug ovisnosti zapoinje svianjem (prihvaanjem,
izraenom simpatijom) i u odreenom vremenu prelazi u idealiziranje druge
osobe. Naime, potencijalni ovisnik, koji je nesiguran i eljan ljubavi, taj
odnos shvaa suvie ozbiljno, te postaje zaslijepljen ili zaokupljen drugom
osobom. Drugi aspekti njegova ivljenja postaju manje bitni. U ovoj fazi jo
se ne moe govoriti o ovisnosti jer su opisane pojave karakteristine i za
veze koje se mogu razviti i u zdrav odnos. Ali, ako se matanje nastavi
skoro bez prestanka i bez ukljuivanja zdravog razuma, osoba polako ulazi
u krug ovisnosti. Ovisnik "prenosi" na drugu osobu svoje snove i elje, u
biti stavlja svoju sreu i potrebe u "ruke drugoga" uvjeren da klju njegove
sree lei u tuim rukama. Na ovom stupnju ovisnost se ve razvila, a druga
osoba postaje jedina osoba koja ovisnika ini ili moe uiniti sretnim. U
ovisnika se javlja veliki strah da e se zamiljeni odnos prekinuti, a time i
raspasti njegovi snovi. Zbog toga se razvija opsesivno ponaanje kojim
ovisnik pokuava zadrati postojee stanje. Upravo tada odnosi najee
poinju propadati. Naime, ovisnik o drugoj osobi ulae toliko energije,
snage, napora, volje da zadri i spasi taj zamiljeni idealni odnos, da druga
osoba na to reagira otporom, osjeajui se kao da se gui, postaje
prestraena, ljuta, nerijetko nezahvalna, i sve zahtjevnija. "Branei" se
postaje neiskrena, pa se doima kako iskoritava trud emocionalnog ovisnika.
Ovisnik pak ne odustaje lako jer to bi znailo dignuti ruke od vlastite sree.
109
2011.
110
Ovisnost...
PETROVA PRIA:
Petrova pria je zanimljiva jer se ne moe esto uti ovisnika pria
mukarca, odnosno prema nalazima strunjaka u ak 90% sluajeva ovisnici
o drugoj osobi su ene (Richard, Senon, 1999).
Petar je odvjetnik i ima privatnu praksu Njegov ivot je bio vrlo
dobar sve dok mu ena nije umrla u 32-oj godini u traginim okolnostima
(bila je trudna s njihovim prvim djetetom). Nakon pola godine tugovanja,
poeo je ulaziti u niz veza. Kad bi jedna zavrila, odmah bi "uletio" u drugu.
Stalno je traio nekoga tko bi mogao zamijeniti njegovu enu. enio se ak
pet puta. Priznaje i da je htio i nadomjestiti dijete koje je izgubio, jer su sve
ene koje je birao ve imale svoju djecu. Nekako mu je bilo dovoljno da mu
osoba s kojom je u vezi kae da ga voli, nije mu bilo bitno kako s njom ivi
i nije bio zainteresiran za njezine probleme. Petar je jednostavno volio biti
zaljubljen, osjeati se prihvaenim, eljenim. Za taj osjeaj bio je spreman
uiniti sve, potroiti novac, rtvovati se. Zbog toga je rtvovao svoju
karijeru, troio novac na poklone, udaljio se od prijatelja, sve kako bi i dalje
bio voljen i ostao u vezi. Tek je na kraju svojih snaga, nakon zadnjeg
razvoda, kad je shvatio da je "dosegao dno", odluio potraiti pomo i
prikljuio se na forum Anonimnih ovisnika. Postavi svjestan da je njegov
glavni problem bio gubitak ene i neroenog djeteta, te da su odnosi s
drugim enama koje je nakon toga stvarao bili samo bijeg od nepodnoljive
boli, Petar se odluio izravno ispriati svim enama s kojima je bio u braku.
Ispriao se i prijateljima i rodbini koje je godinama zanemarivao. Danas
misli da su mu te isprike koristile, ali da je prevelika teta ve uinjena.
Najvanije mu je odrati rije koju je dao sam sebi, da e se izlijeiti,
krenuti dalje i utiati u sebi gubitak voljene ene i djeteta. Odluan je u
namjeri da pomae drugima jer zna koliko su drugi pomogli njemu. To je
magian krug, kae Petar.
2011.
ljubavni odnos kao oblik ekstaze. Kad osjeaj proe, to je nuno, a realni
problemi postanu vidljivi, osobu preplavljuje osjeaj potitenosti koji vodi
nezadovoljstvu i nerijetko depresiji. Mutacije zadovoljstvo - nezadovoljstvo
za ovisnika su nepodnoljive" (Ronet, 1997, U: Richard, Senon, 1999, 318).
Stanje ovisnika nakon to proe poetna ljubavna euforija slikovito opisuje
Burroughs (1997, U: Richard, Senon, 1999, 319): "jednog se jutra probude
bolesni, a zadovoljstvo ustupa mjesto dubokoj patnji"
Kao i u svakom pravilu i u ovisnosti o drugoj osobi postoji izuzetak.
Tako Sternberg (1986) istie da je moda jedina ovisnost za koju moemo
rei potpuno ispunjena dobrim senzacijama u cijelom organizmu - ovisnost
o uzajamno uzvraenoj romantinoj ljubavi. (U: Zuckerman Itkovi i
Petranovi, 2010, 24).
Tragian je i oblik partnerskih ljubavnih odnosa kada se veza odrava
iako se ljubav ugasila, bilo jednostrano ili ak obostrano. Na sloenost tih
odnosa meu prvima je upozorio sociolog Peele u djelu "Ljubav i ovisnost".
(Stanton Peele, 1975, U: Valleur i Vla, 2002, 35). U ljubavnim
partnerskim odnosima bez ljubavi, uglavnom je rije o ekstremnim oblicima
ovisnikog ponaanja slinog onomu kojeg pokazuju ovisnici o opojnim
drogama: "Ovisnici ne vladaju svojim osjeajima i bez pomoi i lijeenja
takvo se stanje samo pogorava" (Valleur i Vla, 2002, 35).
"Ovisnost o neuzvraenoj ljubavi moemo usporediti s ovisnou o
alkoholu", tvrdi Zuckerman Itkovi (2010, 29, U: Zuckerman, Petranovi,
2010) Autorica istie zauujuu toleranciju drutvene zajednice prema
ovisnosti o neuzvraenim ljubavnim odnosima, posebice ako je rije o
enama rtvama tradicionalnih pogleda na brak i obitelj. Tek nakon
eskalacije nepodnoljivih odnosa i bijega zbog zlostavljanja, dobivaju
povremenu zatitu anonimnih kua, dok je zatita sudstva i policije
uglavnom spora, esto neuinkovita, a prate je i tragini dogaaji. Psiholog i
terapeut Susan Peabody (1994) ukazuje da ovisnost o ljubavi prate mnogi
organski poremeaji i psihike smetnje to je realna osnova za nastanak
drugih bolesti. Simptom koji se pri ovisnosti o drugoj osobi najlake
prepoznaje je patoloka ljubomora. Dok Freud patoloku ljubomoru
svrstava u poremeaje linosti, nalazi Cozzolina (2010) upuuju na usku
povezanost ove pojave s ovisnosti o drugoj osobi. On istie da esto
partnerske veze propadaju upravo zbog prejake ljubomore. Ovisnik o drugoj
osobi, prema samoj prirodi ovisnosti, esto se zamara mislima da ga partner
vara jer se podsvjesno osjea nedostojnim njegove ili njezine ljubavi. No,
patoloka ljubomora moe znaiti i potrebu ovisnika za potpunom
kontrolom partnera. Prema tome, pri opsesivnoj ovisnosti o drugoj osobi
vrlo je vjerojatno da e se pojaviti i patoloka ljubomora (Marzola, 2010).
Uz pojavu ljubomore javljaju se afektivne smetnje i kompulzivno
112
Ovisnost...
LIJEENJE I PREVENCIJA
Halpern (2009) istie da postoje tri psiholoke razine u partnerskoj
ovisnikoj vezi zbog ega ovisna osoba nema hrabrosti prekinuti vezu. Prvu
raznu ine praktini razlozi protiv prekidanja veze, problemi vezani uz
djecu, materijalnu ovisnost i sl. Na drugoj razini su osobna uvjerenja
ovisnika koja ukljuuju predrasude i klieje kao to su: "ljubav sve
pobjeuje", "raskid odnosa znak je neuspjeha", "ljubav je vjena" ili "nisam
dovoljno privlaan/privlana", "nisam dovoljno uspjean/uspjena". Na
treoj razini je rije o potrebi ovisnika za privrenosti, koja moe biti toliko
jaka da potpuno nadvlada praktine razloge (prva razina) i uvjerenja (druga
razina) koji su s treom razinom u suprotnosti (Halpern, 2009, 26). "Upravo
ta ovisnika kompulzija, prisila, koja osobu tjera da zadri ovisniki odnos,
pokazuje razinu ovisnosti. Nerealnost tih osjeaja prema partneru u biti je
jednaka nerealnosti dvogodinjaka koji se osjea kraljem obitelji i svijeta s
neogranienom moi" (Halpern, 2009, 29). Osjeaji s razine potrebe za
privrenosti odagnat e elju za prekidanjem ovisnike veze samo ako su ti
osjeaji tako jaki da nadvladaju svaku racionalnu sposobnost ovisnika da
postupi u svoju korist (Smojver-Ai i Jakovi, 2006).
113
2011.
Ovisnost...
115
2011.
ZAKLJUAK
Zbog nedostatka jasne definicije ovisnosti o drugoj osobi i mjernih
instrumenata kojima bi se moglo precizno izmjeriti ovu pojavu, ali i tekoa
u prepoznavanju i dijagnosticiranju, ova ovisnost nije uvrtena ni u jednu od
vodeih medicinskih psihijatrijskih klasifikacija, to znaajno oteava
njezino znanstveno istraivanje. Meutim, u stvarnom ivotu je veoma
uestala, o emu svjedoe djela citiranih istraivaa. Rije je o patolokom
odnosu osobe ovisnika prema drugoj osobi, koji karakterizira opsesivno
vezivanje i ovisniko (kompulzivno) ponaanje. Premda i ovisnou o
drugoj osobi "gospodare" isti biokemijski procesi kao i pri drugim
ovisnostima, specifinost je u stavovima drutvene zajednice optereenim
mnogobrojnim predrasudama i tabuima. U mnogim sluajevima ovisnik
nema jasno izgraenu svijest da je uope ovisan o nekomu, veliki broj
sluajeva ovisnikog ponaanja drutvo tretira kao "normalno" ponaanje,
esto izostaje potpora okoline osobi koja trpi razliite oblike zlostavljanja.
Posljedice ovisnosti o drugoj osobi izuzetno su teke i bolne za samog
ovisnika, a nerijetko i za osobu koja trpi manipuliranje i zlostavljanje
naroito ako je opsesija povezana s patolokom ljubomorom.
Istovremeno, komorbidnost ove pojave s drugim bolestima, a
posebno depresijom je vrlo esta. Lijeenje ovisnosti takoer je ozbiljan
problem jer postoje razliite psiholoke razine zbog kojih ovisna osoba
moda nikada ne e odluiti prekinuti tu nezdravu vezu (ekonomska
ovisnost, predrasude, kompleksi, briga za budunost djece, strah od gubitka
posla, strah od osamljenosti i drugo). Za one koji se odlue lijeiti nakon
prolaska kroz program terapije treba se otvoriti mogunosti da zasnuje
zdravu vezu, zdrav odnos s partnerom i u drugim bliskim vezama. O tome u
"Umjetnosti voljenja" polemizira Erich Fromm (1995) ukazujui da zdrava
veza poiva na pravoj ljubavi koja je vezana dubokim osjeajima i koja nije
ponajprije seksualna. U pravoj ljubavi osoba je slobodna, u ljubavnim
odnosima ravnopravna i potovana, u konzumiranju ljubavi potpuno
zadovoljena. U zdravoj vezi odnosi su isti i privreni, bez gubljenja
vezanosti, a odgovornost i obveze preuzimaju oba partnera. Zdrava veza je
na alost rijetka, upozorava Sternberg (1986), a uzrok nije u prirodnoj
nemogunosti ljudi da je odre, ve u ljudskim slabostima, a prije svega u
nesposobnosti da kontroliraju svoje nagone.
Moderno drutvo razvija sve vie kulturu hedonizma, zadovoljstvo
ustupa mjesto ostalim obvezama i u meuljudskim relacijama. Bavljenje
ovisnikom aktivnou bez droga stvara jednako uzbuenje i poudu kao i u
ovisnika o opojnim tvarima, na isti nain animira cerebralne aktivnosti i
neurotransmitere, javlja se ista tolerancija, apstinencijska kriza i pokuaji da
116
Ovisnost...
LITERATURA
Ainsworth, M. D. S., Blehar, M. C., Waters, E, Wall, S. (1978): Patterns of
attachment: A psychological study of the strange Situation. Hillsdale.
Nj. Eribaum.
Ajdukovi, M., Kregar Orekovi, K., Laklija, M. (2007): Teorija
privrenosti i suvremeni socijalni rad. Ljetopis socijalnog rada 14 (1).
59-91.
Bowlby, J. (1969): Attachment and Loss. Vol. 1. Basic Books. New York.
Burke, R. (2001): Workaholism in organizations. International Journal of
Stress Management. 8 (6). 65-68.
Coelho, P. (2006): Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala. V.B.Z.
Zagreb.
Delaney, R. J. (1998): Fostering Changes; Treating Attachment disordered
Foster Children. Oklahoma City Wood "N" Barnes Publishing.
Dijagnostiki i statistiki prirunik za mentalne poremeaje DSM IV. U:
Davison, C. G., Neele, J. M. (1998): Psihologija abnormalnog
doivljavanja i ponaanja. Naklada Slap. Jastrebarsko.
Fenichel, O. (1946): The Psychoanalytic Theory of Neurosis. Routledge
Forward. London.
Forward, S., Buck, C. (1991): Obsessive Love. When It Hurts Too Much To
Let Go. Bautam Books: New York, Toronto, London, Sydney.
Fromm, E. (1995): Umijee ljubavi. Descle de Brouwer. Paris.
Galoi Cigit, B. (2006): Pozitivna ovisnost. Klinika za psihijatriju KB
"Sestre milosrdnice, 1-71. Zagreb (prezentacija).
117
2011.
118
Ovisnost...
119
2011.
KEY
120