Semestar je poeo glasovnim improvizacijama. Zadak je bio pokuati oponaati
zvukove iz prirode i stvoriti atmosferu od kinog vremena do oluje na farmi. Tako da su u obzir dolazili zvukovi kako prirodnih pojava poput vjetra, kie, grmljavine, lia, tako i ivotinja, te pojedinih predmeta, odnosno objekata- vrata, prozor, voz. Nisam zadovoljan svojim angamanom, tj. nisam zadovoljan sa minimalnim stvarima koje sam uspio oglasiti, jer mi imitiranje zvukova ide od ruke, dok smo ipak kao grupa morali svesti to na jednakost. Iskreno mislim da smo mogli puno vie stvari uraditi, i uvesti ljude u puno ljepu atmosferu farme u kii, ali ovako ini se svelo se sve na kiu i vjetar. Ipak stvar koja je dosta pomogla je kontrolisanje miia, vjetar nije smio biti vjetri, ivotinje nisu smjele biti nadglasane kiom, a mi nismo smjeli biti glasniji od ostalih. Trebao je jedan dobar dio koncentracije kako bi sve to ipak ilo svojim redom, iako iz improvizacije svi smo na kraju imali skoro pa dosljedan redoslijed stvari u svakoj izvedbi bez puno lutanja i dodavanja. Najtee je bilo napraviti voz, inilo se kako nikada neu moi namjestiti ruke u pravilan poloaj, kako bih proizveo taj zvuk, dok s druge strane vrana mi je kao i najdraa ivotinja bila olakavajua, i iako zvui kao da je potpuno iz grla, nije, jer pokuavao sam mijenjati odnose- kako se vrana oglaava pred oluju, a kako kada udari grom- te sam morao pojaati podrku u donjem dijelu trbuha, koji mi je ujedno i najtei za kontrolisati. Sa priom o podrci moemo prei na vjebe pod naporom, budui da su potpuno povezane. Cilj bi bio ostaviti glas istim i podranim- ne promjenjenim u svim razliitim i tijelu neprirodnim pozicijama. Poeli smo od jednostavnog sjedenja na stolici, ispravljenih lea, stisnut stomaka- da bi na kraju dolazili u poloaje u kojima poprilino niko osim nas ne bi ni govorio. Imao sam prednost i sreu spretnog tijela, pa mi poloaji i nisu bili zahtjevni za miie, iako unutranjost trbuha recimo u mostu, me istinski zabolio, da sam nakon toga vjebu u stoju na rukama, koja je ujedno i najlaka od poloaja, ili bar laka dosta nego to se ini, uradio po mojim kriterijima moga glasa- osrednje, a vjebu sa skokovima prvi put- jedva; ja-je-ji nisam mogao ni izgovoriti, ostao sam potpuno bez vazduha. Drugi put, nakon potpunog mirovanja od par sekundi uspio sam uraditi isto bez problema. Sve ostale pozicije mi uopte nisu uticale na glas od poteka vjebe do kraja, jedino moda malo u poluzgibu, a opet naravno donji dio trbuha. Definitivno u morati poraditi na donjem abdominalnom dijelu, sa kojim u dobiti i na eksplozivnosti, i nadam se na veoj razlici od piana do fortea. Kao zadnju stvar koju smo radili, ali stvar sa kojom smo otvorili ispit je vokaliza. Izmjenjali smo dvije, ali na obje sa sigurnou mogu rei da sam ovjek koji posjeduje glas, i sposobnost mjenjanja istog, ni zbog ega, jer apsolutno ne znam pogoditi ton koji profesorica da na klaviru, puno mi je lake zakait se za osobu koja je do mene. Ipak probao sam se igrati sa vokalizom. Okuao sam se u svim lagama, probao mijenjati od dubokih do visokih, iako opet vjerovatno potpuno pogreno na muziku. Meni osobito je najdraa duboka laga, ili bar ja mislim da je to, zaista nemam sluha da bi mogao govoriti o tome, osobito mi je draga zato to mi nije lako drati to dugo, jer se koristi ba taj donji dio trbuha. Ipak zadovoljan sam fortitetom koji sam postigao i kapacitetom zraka koji se znatno poveao. Sljedei semestar u probati okuati se u puno teim pozicijama, naravno ne na svoju tetu. I nadam se da u bar malo popraviti sluh i uti tonove i biti sigurniji u njih i sebe.