SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

Odsjek za obrazovanje uitelja i odgojitelja

SKRIPTA:

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
Za studente Razredne nastave I. godine

Dr. sc. peli Aldo

1. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST

Psihologija je znanost o dui (psyche' = um, duh, dua / mind, soul, spirit; logos = rije, govor, zakon / discourse, study). Psihologija je mlada znanost koja see u 19. st. Predstavlja znanstvenu disciplinu o dui, odnosno o psihikim fenomenima. Razliitost pravaca u psihologiji odreena je upravo razlikom u odreenju to jeste 'psiha'. Psihologija kao znanost sa svojim predmetom istraivanja psihe spada u podruje drutvenih znanosti za razliku od prirodnih koje za svoj predmet istraivanja imaju neto tjelesno (phizis) Psiha (psyche) je u grkoj mitologiju predstavlja ljudsku duu, odnosno personificirani duevni i duhovni ivot ovjeka. Grci su razlikovali tjelesnu i ivotnu snagu (timos) koja je smrtna od due koja je besmrtna. Ona ostaje kao slika nekadanjeg ovjeka. U Antici su imali shvaanje da nakon patnje i lutanja dua je izbavljena milou Jupitera, kasnije je to prevedeno u moralno ienje due kroz trpljenje i patnju. U religiji je prisutno odreenje due kroz osjeaj krivnju. Psihologija kao znanost postoji tek od 19. st. rad to je odreeno ranijim nedostacima na podruju odreenja psihologijske metodologije. Da bi razumjeli psihologiju kao znanost znaajno je odrediti to je znanost . TO JE ZNANOST? Pitanje postojanja pojedinih znanosti (znanost = st. gr. episteme / lat. scientia / eng. science / njem. Wissenschaft) odreeno je definicijom: 1. predmeta istraivanja 2. metodologije istraivanja 4 kriterija koji moraju biti zadovoljeni: 1) odreenje predmeta (objekta) prouavanja znanstvena disciplina mora imati jasno definiran objekt ili fenomen prouavanja. 2) sadri teoretske konstrukte i testiranje hipoteza - mora sadrati teorijske se mogu svesti na odreene opservirane fenomene koji predstavljaju stavove koji se mogu testirati kroz odnos izmeu dvije i vie varijabli. To su pretpostavke o onome to bi se 1

moglo dogoditi pod odreenim uvjetima (hipoteze) to je predmet testiranja a ne cijele teorije. 3) injenice zasnovane na empirijskom istraivanju - injenice ne mogu biti stvorene na osnovu racionalnog argumentiranja, ve kroz pojedinano empirijsko istraivanje. 4) otkria opih zakonitosti - znanost treba otkrivati ope zakonitosti koji u sluaju psihologije se odnose na ponaanje ili mentalne procese, koji mogu biti primjenjivi na svaku individuu. Slika 1 shematski prikaz strukture znanstvenog pristup u kreiranju znanstvenih spoznaja.
PREDMET ZNANOST mora ukljuivati KONSTRUKCIJU TEORIJA TESTIRANJE HIPOTEZA KORITENJE EMPIRISJKE METODE

OTKRIVANJE opih zakona i principa

1.EKSPERIMENT laboratorijski u prirodi 2.OPSERVACIJA u prirodni kontrolirana s ispitanicima 3. TEST standardizirani/objektivan projektivan 4. UPITNICI

5. STUDIJE SLUAJEVA

PREDZNANSTVENO I ZNANSTVENO RAZDOBLJE PSIHOLOGIJE U razvoju psihologije kao znanosti znaajna je 1879. godina kada je W.Wundt u Leipzigu osnovao prvi psihologijski laboratorij s kojim zapoinje znanstveni period psihologije. U okviru tog laboratorija razvijena je specifina metoda introspektivnog eksperimenta koja predstavlja onu metodu kojom je psihologija dobila pravo na svoju vlastitu znanstvenost 2

Upravo s obzirom na pitanje metodoloke osnovanosti razvoj psihologije moemo podijeliti u dva razdoblja: U predznanstvenom razdoblju psihologija je bila zastupljena u vie disciplina unutar cjelokupnog filozofskog sistema i kao to su gnoseologiju, epistemiologija, metafizika, etike i drugih koje su se jednim dijelom bavile pitanjem spoznajnim mogunosti ovjeka kao i njegovim funkcioniranjem u fizikom i socijalnom univerzumu. U sklopu filozofija (gnoseologija - disciplina filozofije koja promilja pitanje mogunosti ljudske spoznaje) Aristotel u "Logika" istraivao zakonitosti asocijacija po slinosti, dodiru i suprotnosti. U znanstvenom razdoblju od 1879. godine kad je W.Wundt je u Leipzigu osnovao prvi psihologijski laboratorij zapoinje znanstveni period psihologije. U okviru tog laboratorija razvijena je specifina metoda introspektivnog eksperimenta koja predstavlja prvu psihologijsku metodu kojom je psihologija dobila pravo na svoju vlastitu znanstvenost.

2. POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST

Pitanje filozofskog utjecaja na razvoj psihologije kao znanosti Boss ( znaajni utjecaj dvaju filozofskih pravca: EMPIRIZAM I POZITIVIZAM. 1) EMPIRIZAM U XVII ST. (J.LOCK, D.HUME I BERKLEY) Empirizam je filozofski pravac koji je nastao u 17. st. u Engleskoj i iji su nosioci (J. Locke, D. Hume) naglaavali vanost neposrednog iskustva, odnosno percepciju vanjskog svijeta, u procesu spoznavanja svijeta. Oni su za razliku od racionalista i nativista smatrali: (1) da spoznaja nije racionalno odreena ve proizlazi iz iskustva, i (2) da spoznaja nije uroena ve steena kroz vlastito senzorno iskustvo Empirizam je utjecao na teoriju i metodologiju u psihologiji: (1) naglaavajui da je ljudski um tabula rasa, odnosno ono podruje koje je odreeno pojedinim iskustvom u odnosu s vanjskim svijetom, i zatim (2) kroz metodologiju gdje je naglaeno neposredno, objektivno iskustvo kroz opservaciju. Ova metodologija znaajno je utjecala na biheviorizam kao pravac u psihologiji koji je odbacio introspekciju smatrajui je nedovoljno objektivnom na podruju spoznaje. Upravo zbog toga bihevioristi su iz psihologije iskljuili intrapsihike ili medijacijske procese kao predmete istraivanja smatrajui da oni ne mogu biti objektivno, znanstveno istraivanje, te je na taj nain ponaanje ostalo jedini nain istraivanja u psihologiji. Izvor "istinite" spoznaje svijeta je kroz SENZORNO ISKUSTVO, koje imamo kroz naa osjetila. Mi zakljuujemo o odnosu izmeu tih senzornih injenica. Rije "empirical" (empirijski = kroz osjete through the senses) je esto shvaeno kao sinonim za "scientific"- Utoliko je u sreditu istraivanja naglasak na opservaciji i mjerenju svijeta i ujedno skupljanju mnotva pojedinanih podataka. Iako W.Wundt je bio zaokupljen empirizmom bihevioristi su ti koji su utjelovili empirizam u psihologiju. Tako Lockov koncept "tabule rase" je doveden do krajnosti u dijelu bihevioristike teorije o uenju i linosti. ) ukazuje na

Moe se zakljuiti da je empirizam u psihologiju imao znaajni utjecaj na TEORIJU, posebno kroz koncept tabula rasa kao definicije uma, i na METODOLOGIJU kroz davanje centralne uloge opservaciji i mjerenju. Utoliko razlikujemo dva biheviorizam, i to: FILOZOFSKI i METODOLOKI. Filozofski biheviorizam je u najekstremnijoj formi bio izraen kod Watsona koji je odbacio vanost uma (mind) u psihologiji kroz stav da miljenje nije nita drugo nego vokalne i sub-vokalne verbalne reakcije. Isto tako Skinner je ukazao da su mentalni koncepti irelevantni u pokuaju razumijevanja i predvianja ljudskog ponaanja. Metodoloki biheviorizam je izraen u naglasku na opservaciji, kolekciji i mjerenju podataka. 2. POZITIVIZAM (A. COMTE) Pozitivizam je kao pravac nastao krajem 19.st. i poetkom 20. st sa namjerom da sva podruja ljudskog interesa svedu na podruje prirodne znanosti. Stav pozitivista bio je da mogu biti prihvaene samo one injenice koje podlijeu potvrdi pojedinih metoda prirodnih znanosti. Stav pozitivista najizraenije je bio prisutan kroz fizikalizam koji predstavlja pravac koji je nastojao sve znanstvene injenice svesti na pojedine zakone fizike. Posebnu ulogu u razvoju pozitivizma imao je "BEKI KRUG" ("WIENNA CIRCLE") formiran 1902 od strane grupe filozofa (A.J.Ayer), matematiara i znanstvenika koji su zasrupali shvaanje da treba odbaciti sve stavove koji ne mogu biti nedvosmis leno verificirani i empirijski testirani. Zastupali su borbu protiv metafizikih stavova. POZITIVIZAM je bio pod utjecajem prirodnih znanosti XVII, XVIII, XIX st. nastojao da apliciraju METODE i PRINCIPI prirodnih znanosti na podruje ljudskog ponaanja, institucija i politike organizacija. U tome je posebnu ulogu ima A. Comte (otac sociologije). Potvrda utjecaja pozitivizma na psihologiju izraena su kroz radove Darwina. Tako je kroz rad Darwina Izvor vrsta (Origin of species) prepoznatljivo da je preko teoriju evolucije omogueno oslanjanje i povezivanje psihologiji s biologijom.

U okviru pozitivizma vano je izdvojiti logiki pozitivizam koji je bio glavni pokreta odbacivanja introspekcije i privatnog, subjektivnog iskustva od strane biheviorista, koji su zastupali put od "podataka" do "objektivnih"injenica. Negativne posljedice provoenja pozitivizma mogu se prepoznati u teoriji

materijalizma (fizikalizma) u kojoj je naglasak bio na se sve pojave moraju prevesti na jezik fizike, odnosno redukcionizmu koji je zastupao shvaanje da se sve iskustvo treba svesti na fiziologiju i biokemiju.

DEFINICIJE PSIHOLOGIJE
to je psihologija? Kao pitanje definicije psihologije prvenstveno se odnosi na pitanje: to je premet njenog istraivanja? Pitanje predmeta bitno odreuje razliitost psihologijskih pravaca i teorija. Upravo ovo pitanje moemo kroz pojedine pravce promatrati kroz pitanje to je ljudsko bie u svojoj prirodi? Kroz prikaze razliitih pravaca moe se prepoznati da je pitanje (1) TO se istrauje usko povezano i s pitanjem (2) KAKO se to istrauje, odnosno metodolokim pristupima. S obzirom na predmet psihologijskog istraivanja, koji bitno definiraju i same pojedine psihologijske pravce, moemo razlikovati: (1) psihiki/mentalni proces (2) fizioloki procesi (3) manifestacije-ponaanje Definicije psihologije: "PSIHOLOGIJA istrauje ono to nazivamo unutarnjim doivljajem - tj. osjete i osjeaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet prouavanja prirodnih znanosti". (W.Wundt, 1892)

"PSIHOLOGIJA je znanost o mentalnom ivotu, i to o njegovim fenomenima i njegovim uvjetima. Fenomeni su osjeaji, elje, kognicija, rezoniranje, odluivanje i drugo.."(W.James,1890) "PSIHOLOGIJA je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouavanja uzima ljudsko ponaanje". (J.Watson,1919) "PSIHOLOGIJA je znanstveno prouavanje ponaanja ivih bia u njihov om doticaju s vanjskim svijetom" (K. Koffka,1925) Na osnovi svih ovih teorija sveobuhvatna definicija psihologije bi mogla biti: PSIHOLOGIJA je znanost koja prouava psihike procese (subjektivne fenomene i doivljaje), organsko-fizioloke uvjete njihovog nastanka i naine njihova objektivnog oitovanja (reakcije i oblici ponaanja). U razvoju psihologije posebnu vanost imaju opravci: STRUKTURALIZAM, BIHEVIORIZAM, GETALTIZAM I PSIHOANALIZA, koji su posebno prezentirani

3. PSIHOLOGIJSKI PRAVCI
STRUKTURALIZAM
(W. Wundt, E.B.Titchener) "PSIHOLOGIJA istrauje ono to nazivamo unutarnjim doivljajem - tj. osjete i osjeaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet prouavanja prirodnih znanosti".(W.Wundt, 1892) Bitne karakteristike ovog pravce mogu biti izraene pojmovima: (1) elementi psihe i (2) introspekcijski eksperiment. U konceptu strukturalizma vaan je doprinos E.B.Titchener (1867-1927) koji je zadatak psihologije odredio kao nastojanje da se istrai nain povezivanja elemenata svijesti (osjete, predodbe, jednostavne emocije, misli i dr.) u sloenije psihike strukture. Koncept razvoja ljudske psihe strukturalizma veoma nalii na procese razvoja pojedinih kemijskih struktura kemiju. Introspekcijski eksperiment je 1879. W. WUNDT kao metodu poeo koristiti u njegovom psihologijskom laboratoriju u Leipzingu. Wundt je uvoenjem ove metode nastojao ovaj pravac uskladiti sa zahtjevima prirodne znanosti. Introspekcijski eksperiment kao metoda predstavlja eksperimentalnu situaciju u kojoj su ispitanici podvrgnuti pojedinim podraajima koje onda oni opaaju na nain da izvjetavaju o subjektivnom doivljaju povezanim s njihovom kvalitetom, intenzitetom, trajanjem i dr.. U okviru takvog metodolokog pristupa razvila se PSIHOFIZIKA (G. T. Fechner, E. H. Weber krajem XIX st.), disciplina koja je istraivala odnos intenziteta podraaja i intenziteta njihova subjektivnog doivljaja. U sklopu psihofizike znaajno je odreivanje apsolutnog i relativnog praga (limen) osjetljivosti, odnosno odreivanje onih vrijednosti intenziteta podraaja koje mi moemo percipirati (apsolutni prag) i one koje moemo meusobno razlikovati (relativni prag)

REFLEKSOLOKA ILI BIHEVIORISTIKA PSIHOLOGIJA

(BIHEVIORIZAM) (I.Pavlov, J.Watson, E.L.Thorndike) "Psihologija je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouavanja uzima ljudsko ponaanje". (J. Watson, 1919) Najznaajniji doprinos razvoju ovog pravca su radovi J.Watsona :Psihologija kako je vidi biheviorist1913; Ponaanje 1914. Meutim, govorei o ovom pravcu moemo izdvojit njegove etiri bitne karakteristike, i to: 1. U metodologiji istraivanja naglasak je na vanosti eksperimenta iz koje ge iskljuen introspektivni aspekt. 2. Predmet istraivanja postaje ponaanje nasuprot mentalnim (kognitivnim, medijacijskim) procesima i iskustvima 3. Centralna pozicija teorije uenja i analiza ponaanja . 4. Razvoj psihoterapijskog pristupa: bihevior-terapije 1.) Bihevioristi su odbacili introspekciju (samoopaanje) utoliko to je doivljavanje, u skladu s ope tada prihvaenim stavom pozitivista, u osnovi subjektivno i ne moe biti predmet istraivanja. Naglasak je na uvoenju eksperimentalne metode. U odnosu na model P => procesi () Ovaj metodoloki pristup dobiva svoj izraz u Skinnerom neprijatelju prema teorijama. Smatrajui da injenice mogu biti bez teorije. Upravo zbog naglaska na znanstvenosti psihologije bihevioristi su iskljuili vanost medijacijskih procesa kao predmeta psihologijskog istraivanja, jer smatraju da medijacijski procesi ne mogu biti objektivno zapaeni i utoliko ne mogu predstavljati osnovu znanstvenih injenica 2.) Bihevioristi su u sredite njihova istraivanje stavili ljudsko ponaanje (behaviour = eng. ponaanje). U ovom odreenju prepoznaje se njihov nastojanje da se odbacuje

=> R slijedio je novi model P => R iz kojeg su iskljueni medijacijski

doivljajni aspekti psihikog iskustva koji nisu dostupni "objektivnom" promatranju. U tom nastojanju je vidljiva njihova metodoloka istoa. 3) Bihevioristi su poseban doprinos dali razvoju teorija uenja i to klasino uvjetovanje, instrumentalno ili operantno uvjetovanje i kognitivni biheviorizam. A) KLASINO UVJETOVANJE (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958) B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949) C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959) a) Klasino uvjetovanje (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958) Kao tehnika uenja proizila je na osnovu Pavlovljeva otkria uvjetovanja kod ivotinja (kod psa podraaj: hrana, reakcija: slina). Pavlov je u svom eksperimentu doao do zakljuka da se uenje zasniva na uroenim refleksima koji predstavljaju osnovu uenja. Klasino uvjetovanje kao uenje dokazuje da dolazi do promjene izmeu uvjetovanog i neuvjetovanog podraaja na nain da, novi uvjetovani podraaji izazivaju prethodnu uvjetovanu reakciju Teorijski stav je da ljudska aktivnost se moe svesti na reflekse koji uvjetovanjem se integriraju (procesom generalizacije) u vie oblike ponaanja. Tako generalizacija predstavlja proces putem kojeg se vie P (podraaja) povezuje uz jednu R (reakciju) bez daljnjeg vanjskog potkrepljenja. b) Instrumentalno ili operativno uvjetovanje (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949) Skiner je definirao operativno uvjetovanje kao proces uenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. Ova teorija uenja zasniva se na Thorndekovom otkriu zakona efekata koji ukazuje da postoji vea vjerojatnost pojave odreenog ponaanja ukoliko to ponaanje prate pozitivne posljedice. Na taj nain ukazana je vanost potkrepljivanja 10

pojedinog ponaanja

to znai da pojedino ponaanje bude praeno pozitivnim ili

negativnim posljedicama. Ovisno o tim posljedicama razlikujemo pozitivne i negativne potkrepljivae. Potkrepljenje kao poticaj u procesu uenja odreeno je redukcijom nagona to znai da upravo zadovoljenje pojedinih potreba koristi onaj faktor koji odreuje sam proces uenja. Razlikujemo: 1. Primarne potkrepljivae 2. Sekundarne potkrepljivae ovisno o tome na kojim potrebama se oni zasnivaju c) Kognitivni biheviorizam (C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959) Tolman je svojim eksperimentom pokazao razliku izmeu latentnog i manifestnog uenja. Latentno uenje je neovisno o potkrepljenju, odnosno manifestno uenje je ono koje je obiljeeno metodom potkrepljenja. Na taj se nain razvio kognitivni biheviorizam ukazujui da u tom procesu uenje postaje tzv. kognitivne mape odnosno latentna uenja koja predstavljaju pravo uenje koje je neovisno o samom potkrepljenju 4. Bihevioristi su dali i vaan doprinos na podruju razvoja terapijskih tehnika. U osnovi njihova pristupa je koncept svemoi odgoja koji je J. Watson preuzeo od filozofa empirista. Upravo shvaanje ljudske psihe kao "tabula rasae" (J.Lock) da vanost okoline na individualni razvoj. Psihiki simptomi su shvaeni kao negativni uvjetovani odgovori (reakcije) koji su nastali procesom uenja (uvjetovanja). Razni strahovi djece po njihovom shvaanju stjeeni su (uenjem) razliitim procesima uvjetovanjem. Utoliko je lijeenje i terapijski pristup odreen obrnutim procesom (razuvjetovanjem) odnosno prekidanjem ranije uspostavljene relacije izmeu pojedinog uvjetovano podraaja i uvjetovane reakcije. U tom procesu radi se o desenzibilizacije individue na pojedine (prethodno uvjetovane) podraaje. Ovaj pristup nalazio se u osnovi behavuiour terapije.

11

GETALT PSIHOLOGIJA
(M. Wertheimer, K. Koffka) GETALT PSIHOLOGIJA je nastala poetkom XX st. u Njemakoj (Max Wertheimer, Kurt Koffka) kao reakcija na ralanjivanje ljudske psihe (STRUKTURALIZAM). Za getaltiste PSIHOLOGIJA
JE ZNANSTVENO PROUAVANJE PONAANJA IVIH BIA U NJIHOVOM DOTICAJU S VANJSKIM SVIJETOM. (K.KOFFKA 1925)

Doprinos getaltista moemo izraziti kroz tri karakteristike 1. Holizam 2. Uenja uvidom 3. Dinamika psiholoko polja

1. Holizam (to olon = st.gr. cjelina) Nastao kao reakcija na strukturalizam (Wundta, Titchener) i njihov pokuaj da se ljudska psiha ralani na elemente koji se mogu ispitivati u psihologijskim laboratorijima. Za njih psihologijski procesi mogu shvaeni samo u njihovoj cjelovitosti. Naglasak je na cjelovitosti doivljaja. Stav je da su cjeline su date primarno i jedino su one realne, dok pokuaji da se cjeline rastave na elemente je neopravdano. Psiha kao svojstvo je cjelina koja se ne moe reducirati na njene elemente (osjete) to je dokazano kroz postojanje perceptivnih iluzije. Perceptivne greke (iluzije) su shvaene kao karakteristike organizacije psihikih sadraja. Ukazali su da integriranjem elementa u cjelinu se dobivaju nove osobine i funkcije koje ne pripadaju i ne mogu se svesti na same te elemente. Ovim pristupom psiholoki sadraj shvaen kao cjelovit i koji posjeduje vlastitu dinamiku. to ej bitna razlika u odnosu na strukturaliste gdje su psiholoki sadraji shvaeni kao sume i produkti pojedinih psihikih elemenata 2. Uenje uvidom Otkrie pojedinih mehanizama psiholokog funkcioniranja postignuto je na podruju percepcije gdje je kroz fenomene perceptivne iluzije prepoznato da je psihiki sadraj (perceptivni doivljaj) odreen dinamikom odnosa izmeu figure i pozadine : 12

Slika 2. Prikaz meuodnosa izmeu figure i pozadine na perceptivnom polju

Uenje uvidom predstavlja novi koncept uenja koji je proizila na osnovu zakonitosti zapaenih na podruju percepcije. Uenje uvidom ukazuje da do novih sadraja i spoznaja dolazimo na osnovu promjene odnosa izmeu pojedinih sadraja (figure) i postojeih shvaanja (pozadina). Uenja u problemskim situacijama (zadacima) moe se prepoznati uenje uvidom gdje dolazi do promjena u psihikom polju izmeu figure-pozadine. Ovaj vid uenja bitno se razlikuje od bihevioralnog uenja po metodi pokuaj pogreka Do rjeenja nekog zadatka (kreativno rjeenje) dolaze iznenadno promjenom odnosa unutar odnosa izmeu pojedinih informacija a ne sluajnim pozitivnim izborom. 3. Dinamika psihologijskog polja - getalt psihoterapija Bitna doprinos psihologa getaltista izraen je i na podruju linosti. Njihov doprinos je u shvaanju linosti kao zasebnog, cjelovitog identiteta ('psihologija psiholokog polja' K. Lewin). Ova teorija omoguila je shvaanje pojedinih psihopatolokih stanja kao posljedicu neuspjenih integriranja pojedinih doivljaja sebe u cjelovit doivljaj vlastitog identiteta. Ova nain razumijevanja razvoja linosti imao je poseban utjecaj na razvoj self-psihologiji.

13

PSIHOANALIZA
(S. Freud 1856-1939) U vezi pojma psihoanalize treba razlikovati tri njena znaenja. Kad se koristi pojam psihoanalize, on moe predstavljati (1) tehniku lijeenja, (2) teoriju linosti i (3) metodu prouavanja psihikih fenomena Psihoanaliza kao teorija linosti je donijela nove pristupe u razumijevanju psihike pojavnosti, i to: 1. POSTOJE NESVJESNI PSIHIKI PROCESI (TOPIKI PRISTUP) 2. SVAKO
PONAANJE JE KRAJNJE MOTIVIRANO I IMA ZNAENJE

(DINAMSKI

PRISTUP) 3. SUKOB
JE SADRAN U SVAKOM PONAANJU I POSTOJE MENTALNE STRUKTURE

(OBRANE) ZA UPRAVLJANJEM TIM SUKOBIMA (STRUKTURALNI PRISTUP) 4. U OSNOVI PONAANJA SU KVANTITATIVNI INIOCI (EKONOMSKI PRISTUP) 5. PROLOST JE PRISUTNA U SADANJOSTI (GENETIKI PRISTUP) 6. PONAANJE OVJEKOVOG ORGANIZMA NIJE SAMOODREUJUE, VE NA NJEGA UTJEE
ODNOS S VANJSKIM SVIJETOM (ADAPTIVNI PRISTUP)

TOPIKI PRISTUP
Freudova djela: Studije o histeriji i Tumaenje snova Topiki pristup (gr. topos = mjesto) u razumijevanju psihikih fenomena zasniva se na Freudovom otkriu nesvjesnog kao onog djela linosti koji znaajno odreuje funkcioniranje cjelokupnog psihikog sustava. Upravo zbog tako definiranog predmeta, psihoanaliza se naziva jo dubinska ili dinamska psihologija. NESVJESNO je onaj dio linosti koji je ranije bio zanemaren u podruju psihologije s toga to je postojao opi stav u znanosti o ovjeku kao racionalnom biu. Takvim pristupom emocionalni i nagonski procesi smatrani su manje znaajnim sa aspekta psihikog funkcioniranja individue (strah, anksioznost nemamo objekt straha, nesvjesno)

14

Otkrie nesvjesnog povezano je sa istraivanjima Charcota (neurolog) koji se bavio fenomenima slinim epilepsiji, tzv. KATARKTIKU
HIPNOZU KONVERZIVNA NEUROZA.

CHARCOT je koristio tzv.

putem koje je zapazio da pacijenti u stanju hipnoze iznose

pojedina traumatska iskustva o kojima inae nemaju znanja, odnosno nisu svjesni. Zapaeno je da je kroz proivljavanje tih traumatskih iskustava dolo do povlaenja simptoma to je omoguilo da se formira shvaanje da su emocionalna iskustva ona koja su se manifestirala u obliku simptoma. Freud je na osnovu tih iskustava definirao pojam nesvjesnoga koji je predstavljao potisnuta, najee infantilna, djeja traumatska iskustva (tzv. djeje amnezije). U istraivanju nesvjesnoga u poetku koritena je katarktika hipnoza koja je zamjenjena tehnikom slobodnih asocijacija kao osnovnom tehnikom psihoanalize. Katarktika hipnoza kao tehnika lijeenja naputena je upravo s toga to teorijski rezultati nisu bili trajni, odnosno jer se isti simptom ili novi vraao nakon odreenog vremena. Razlog tome bio je to je nesvjesno traumatsko iskustvo i dalje postojalo u nesvjesnom djelu linosti i utoliko i dalje uestvovalo u formiranju simptoma. PSIHOANALIZA je nastala rjeavajui ove probleme na nain da nesvjesne psiholoke traume uini svjesnima. Na taj nain je ona odreena kao KAUZALNA TERAPIJA, utoliko to ona rjeava uzroke nastanka simptoma. U okviru topike teorije linosti psiholoki aparat podijeljen je u podruje: svjesno predsvjesno nesvjesno (funkcioniranje) U prouavanju nesvjesnog znaajne su njegove manifestacije na osnovu kojih moemo razumjeti dinamiku funkcioniranja tog dijela linosti Freud je zapazio da su SNOVI, OMAKE I SIMPTOMI osnovne manifestacije nesvjesnog. Na osnovu njih mogu se prouavati nesvjesni procesi M. Klein je zapazila da i igra predstavlja znaajnu manifestaciju podsvjesnog, tj. PLAY
THERAPY (TERAPIJA IGROM)

gdje igra slui za otkrivanje djetetovih skrivenih traumi. O

razumijevanju dinamike nesvjesnog znaajnu ulogu ima psiholoka trauma kao ono to odreuje formiranje simptoma. 15

Kad govorimo o nastanku simptoma razlikujemo 3 faze:

POSTOJANJE POJEDINE PSIHIKE

TRAUME, POTISKIVANJE TOG ISKUSTVA U PODRUJE NESVJESNOG VRAANJE POTISNUTOG

(zaboravljanje),

to ukazuje da mehanizam potiskivanja ne uspijeva to

traumatsko iskustvo zadrati u podruju nesvjesnog. U tom zadnjoj fazi ranije potisnuta afektivna traumatska iskustva manifestiraju kroz pojavu simptomatske formacije U analizi psiholokih trauma Freud je zapazio postojanje iskustva sedukcije ili zavoenje od strane roditelja i na taj nain ukazao na
NEUROTSKIH FENOMENA. Na SEKSUALNU ETIOLOGIJU

osnovu tog zapaanja formirao je teoriju gdje je anksioznost

odredio kao posljedicu potiskivanja seksualnog naboja.

DINAMSKI PRISTUP
Ovaj pristup ima posebnu vanost u razumijevanju psihikim pojavnosti jer ukazuje da je funkcioniranje individue odreeno dinamikom, tj. odnosima izmeu pojedinih dijelova strukture linosti. Ovaj pristup razumijevanju psihikog funkcioniranja proizlazi iz Freudove tzv. strukturne teorije linosti koja je ukazao da se ovjekova linost sastoji od 3 dijela: IDA, EGA I SUPEREGA. Na osnovu ovog pristupa neurotski simptomi su shvaeni kao posljedice tzv. neurotskog konflikta izmeu ida i ega. Na taj nain ukazano je na INTRAPSIHIKI
KONFLIKT NEUROZA

kao onaj koji odreuje psihiko funkcioniranje individue. Za razliku od gdje postoji konflikt ida i ega, kod
PSIHOZA

nije prisutan konflikt, ve dolazi

do tzv. raspada funkcije ega to se manifestira kroz gubitak odnosa sa realitetom.

GENETSKI PRISTUP
Ovaj pristup u razumijevanju psihike pojavnosti izraen je u Freudovoj teoriji psihoseksualnog razvoja koji je objavio u Tri eseja o teoriji seksualnosti (1905). Vanost tog pristupa u psihologiji je u tome to ukazuje na vanost ranog djetetovog iskustva u formiranju linosti odrasle osobe kao i pojavi psihopatologije. U okviru ove teorije Freud je ukazao na znaajnost razvoja seksualnog nagona u formiranju linosti. Freud je kroz pojmove DJEJE
SEKSUALNOSTI I

ODRASLE

GENITALNE SEKSUALNOSTI

je

prevladao dotadanje shvaanje u kome se spolnost individue razvija tek u pubertetu. Freud je zapazio da e rana iskustva djeteta u potrazi za zadovoljstvom (djeja 16

seksualnost) odrediti kasnije formiranje spolnog identiteta, odnosno odraslu genitalnu seksualnost, Ovaj pristup ukazuje da su potekoe u spolnom identitetu odrasle osobe odreene najranijim djetetovim iskustvom iz predgenitalne faze razvoja. Prouavanjem razvoja linosti Freud je zapazio pravilnost razvoja seksualnog nagona (libida, kroz odreene faze koje predstavljaju podruja na kojima se LIBIDO manifestira) kroz pravilnost faza: 1. ORALNA FAZA 1.god. 2. ANALNA FAZA 2.god 3. FALUSNA FAZA 3- 5.god. 4. FAZA LATENCIJE 6-12 god. 5. GENITALNA FAZA- 12 god. na dalje Kod prve tri faze libidna investicija je uz vlastito tijelo i tek u formi latencije ona moe biti usmjerena na vanjske sadraje to je znaajno za proces uenja. U sklopu teorije psihoseksualnog razvoja znaajna je genitalna faza koja predstavlja
REKAPITULACIJU RANIJIH FAZA RAZVOJA

(Jones) to nam ukazuje da izraene potekoe

tijekom adolescentskog razvoja stavljaju pokuaje prorade ranijih nedovoljnih iskustava. U objanjenju kako ranije infantilno iskustvo moe odrediti odraslo funkcioniranje znaajni su pojmovi FIKSACIJE
I REGRESIJE. FIKSACIJA

ili djelomini zastoj u razvoju

libida odreen je pojavom nekog ranog traumatskog iskustva ili neadekvatnog odgovora sredina na specifine razvojne potrebe djeteta. Ovo iskustvo kasnije postaje podruja ne koje dijete ponovno regradira. Utoliko REGRESIJA predstavlja obrambeni mehanizam kod individue na neku realnu traumu koja se manifestira u vraanjem na prethodne razine psihikog funkcioniranja koje su povezane s negativnim razvojnim iskustvom. Ovi mehanizmi odreuju vrstu i kvalitetu psihopatolokog stanja.

EKONOMSKI PRISTUP
Ovaj pristup u rtazumijevanju psihike pojavnosti ukazuje na postojanje organske osnove odreene nagonskim funkcioniranjem koja utjee na odnose unutar linosti, odnosno odreuje njegovu psihosocijalno funkcioniranje. 17

Ekonominost psiholokog aparata izraena je kroz potrebu za odranjem homeostaze, odnosno odravanje ravnotee unutar psihikog i tjelesnog sustava. Za Freuda nagoni imaju znaajnu ulogu u psiholokom funkcioniranju, jer nastoje ponovno uspostaviti prethodno naruenu homeostazu u organizmu i na taj nain tjeraju organizam na aktivnost. Prilikom djetetovog razvoja mijenja se uloga nagona na podruju djetetovog funkcioniranja. U poetku dominiraju nagoni na nain da trae neposredno zadovoljenje. Sa razvojem centralnog nervnog sistema i razvojem
EGA

dijete poinje kontrolirati

nagonsko zadovoljenje na nain da ga odlae ili potiskuje. Cijeli razvoj djeteta dogaa se na nain da se nagonske potrebe socijaliziraju, odnosno da nau socijalno prihvatljiv nain vlastitog zadovoljenja, odnosno sve lake njih kontrolira i suzdrava njihovu nagonsku prirodu. Taj razvoj u smislu vee socijalizacije djeteta izraen je kroz promjenu dominacija od PRINCIPA ZADOVOLJSTVA do PRINCIPA REALITETA. U prouavanju znaenja nagona na podruju psihoanalize/psihologije Freud je ukazao na dva nagona koji utjeu na psihiko funkcioniranje, a to su:
AGRESIVNI SEKSUALNI

(eros, libido) i

(thanatos, destrudo). Ovi nagoni imaju vanost za psiholoko funkcioniranje

utoliko to ni kao takvi mogu se odgoditi i fantazmatski zadovoljiti.

ADAPTIVNI PRISTUP
Ukazuje na psihiko funkcioniranje individue koje se manifestira kroz njezine adaptivne sposobnosti. Za ovaj pristup u psihologiji znaajni su A. Freud).
EGO PSIHOLOGIJA EGO PSIHOLOZI

(Hartmann, Kris i

nastojala je prouavati ego funkcije znaajne u adaptivnoj zadai. Kod

MEHANIZMI OBRANE

neuroza postoje tzv.

koje ego koristi u nadgledavanju nagonskih

tenzija iz ida i istovremeno umanjuju ego kapacitet u odnosu na adaptivnu ulogu. Kroz terapijski rad ti mehanizmi obrane nastoje se ukloniti i na taj nain pospjeiti ego funkcije u postavljanju odnosa sa realitetom. Kod psihotinih stanja dolazi do raspada funkcije ega to se manifestira u nemogunosti ega da uspostavi adekvatan adaptivni odnos s vanjskim svijetom (realitetom). Kod njih dolazi do gubitka sposobnosti testiranja realiteta to prepoznajemo kroz pojavu sumanitih sadraja i ideja (proganjanje, priinjavanje) 18

4. DEFINICIJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

Razvojna psihologija je teorijska disciplina u okviru psihologije. _____________________________________________________________________ PSIHOLOGIJA TEORIJSKA sistematska psihologija fizioloka psihologija razvojna psihologija (genetska, djeja, mladosti..) socijalna psihologija psihometrija PRIMJENJENA psihologija odgoja i obrazovanja psihologija rada klinika psihologija psihologija ometenih u razvoju psihologija delikvencije psihologija propagande savjetodavna psihologija sportska psihologija mentalna higijena _______________________________________________________________________ SISTEMATSKA ili OPA PSIHOLOGIJA prouava opa naela i zakonitosti osnovnih psihikih procesa: percepciju, miljenje, uenje, pamenje, motivaciju, emocije i osobine linosti. FIZIOLOKA PSIHOLOGIJA prouava organsku osnovu psihikih procesa i ponaanja. SOCIJALNA PSIHOLOGIJA prouava ponaanja pojedinaca u grupi (odnosno intragrupne i inter-grupne procese). Prouavaju se drutvene grupe u njihovim odnosima i poloaj individua u njima. PSIHOMETRIJA prouava probleme mjerenja (metodologije) u psihologiji, odnosno istrauje, razrauje i vrednuje metode mjerenja psihikih procesa i osobina. ZADATAK RAZVOJNE PSIHOLOGIJE JE: 1. spoznaja opih zakonitosti razvoja 2. spoznaja pojedinih specifinosti u razvoju 19

Psiholoki razvoj istrauje se obzirom na utjecaj (A)

SAMOAKTIVACIJE I (C) SOCIJALNA SREDINA

SAZRIJEVANJA, (B) AKTIVACIJE I

Definicija: RAZVOJNA PSIHOLOGIJA je znanstvena disciplina koja prouava psiholoki razvoj djece i mladih, te psihike promjene u zreloj i starakoj dobi taj razvoj i promjene prouavaju se kao posljedica:
BIOLOKOG RASTA I SAZRIJEVANJA SVAKOG POJEDINCA,

KAO POSLJEDICA OBRAZOVNOG I ODGOJNOG FORMIRANJA I SOCIJALIZACIJE

POVIJESNI DOPRINOSI ZA RAZVOJNU PSIHOLOGIJU

1. PRVI DOPRINOSI - FILOZOFI - prvi doprinosi odreeni su radovima pojedinih filozofa koji su u okviru svojih fil. sistema nastojali odrediti ovjekovu bit, kao i specifinost njegova razvoja Platon (Drava) je zapazio je da postoje tri skupine ljudi to je odreeno kroz njihovo funkcioniranje u okviru drutva i to kao: zanatlije, vojnici i vladari. U u tom djelu ukazano je na vanost ranog prepoznavanja individualnih razliitosti na osnovu kojih moemo odrediti neiji razvoj Aristotel je zapazio da se razvoj odvija kroz 3 faze : (1) do 7 god., (2) od 7 god. do puberteta (12 god.) i (3) od 12 do 21. god. U prouavanju razvoja Aristotel je zapazio da postoje razliiti vidovi razvoja i utoliko ukazao na razliite odgojne pristupe, odnosno na: (1) tjelesni, (2) intelektualni i (3) moralni odgoj. U sklopu religijskog pristupa razvojni fenomeni bili su zanemareni utoliko to se dijete shvaalo kao ovjek u malom to je ukazivalo da je ovjekov razvoj ve unaprijed odreen postojanjem njegove due. 2. DRUGI DOPRINOSI BIOGRAFSKE STUDIJE Drugi vani doprinosi za razvojnu psihologiju odreeni su prouavanjem djeteta kroz pojedine biografske studije Prva takva studija je TIEDERMANN-OVA koja se zove PROMATRANJE RAZVOJA DUEVNIH
SPOSOBNOSTI KOD DJECE

(1787.god) u okviru koje je autor biljeio svoja zapaanja u 20

razvoju vlastita djeteta do njegove 2 i pol godine. U prouavanju razvoja on je pratio 3 aspekta razvoja, i to: SENZORNI, MOTORIKI I RAZVOJ GOVORA Slinu studiju objavio je Ch. Darwin u djelu Dua djeteta u kojem je prikazao razvoj vlastita sina do 4. godine prouavajui integriranje jednostavnih refleksa u sloene oblike ponaanja. Za razvoj biografske metode znaajan je rad Prayera koga smatraju tvorcem nove biografske metode.

3. TREI DOPRINOSI TEST INTELIGENCIJE Trei vaan doprinos za razvojnu psihologije je razvoj testova inteligencije: A. Binet i T. Simon. Testovi inteligencije nastali su iz potrebe da se diferenciraju djeca u odnosu na njihovu sposobnost da pohaaju kolu. 1905. godine Binet i Simon su konstruirali prvi test inteligencije koji je u sebi sadravao pojedine mentalne zadatke kao imenovanja dijelova tijela, predmeta, ponavljanja brojeva, dopunjavanje reenica. Ti zadaci u testu bili su poredani po njihovoj teini. U kasnijoj verziji ovoga testa 1911.god ti pojedini mentalni zadaci grupirani su za pojedine dobne skupine i na taj nain stvorena je mogunost tzv. MENTALNE DOBI. Na osnovu toga bilo je mogue definirati kvocijent inteligencije (IQ)

21

5. METODE U PSIHOLOGIJI
U psihologiji koriste se (1) sustavnog promatranja i (2) uvjetima. Razlika izmeu ovih dviju metoda je u tome to kod eksperimentalne metoda direktno utjeemo na fenomen ispitivanja i na taj nain istraujemo utjecaj neke (nezavisnu) varijable na drugu (zavisnu) varijablu ispitivanja. Na osnovu ovakvog ispitivanja tog odnosa moemo donijeti zakljuak o kauzalnoj povezanosti izmeu fenomena (varijabli) ispitivanja, Kod neeksperimentalne metode mi ne moemo zakljuivati o kauzalnosti, ve samo o pojavnosti nekog predmeta istraivanja. U okviru objektivnog promatranja razlikujemo: (1)
INTROSPEKCIJU NE-EKSPERIMENTALNE METODE

metode objektivnog i

EKSPERIMENTALNE METODE

u laboratorijskim i prirodnim

(samoopaanje) i (2)

EKSTROSPEKCIJA

(opaanje u prirodnim

uvjetima).

INTROSPEKCIJA ILI SAMOPROMATRANJE

Introspekcijom dobivaju se podaci o doivljaju pojedinca o vlastitom stanju. S obzirom na vremensku dimenziju razlikujemo retrospekciju i introspekciju. Introspekciju kao metodu koristimo pri ispunjavanju upitnika kao i u sklopu introspekcijskog eksperimenta (Wundt). U svom introspekcijskom eksperimentu Wundt je koristio dobro vjebane ispitanike koji su bili podvrgnuti pojedinim podraajima da izvjeuju o doivljaju, intenzitetu i trajanju uvstvenog tona. Nedostaci ove metode su u tome to (1) samoopaanje moe putem perceptivne usmjerenosti izmjeriti ili utjecati na pojedini doivljaj, zatim (2) doivljaji se ne mogu istovremeno doivljavati i opisivati i (3) subjektivni doivljaji jedne osobe se ne mogu usporediti sa doivljajem druge osobe.

METODA OBJEKTIVNOG OPAANJA

Metoda objektivnog opaanja predstavlja najstariju metodu razvojne psihologije. Da bi opaanje predstavljalo znanstvenu metodu ona mora imati ve unaprijed definiran plan 22

opaanja, to znai da mora imati: (1) jasno definiran predmet opaanja i (2) nain biljeenja dobivenih podataka (skale za ocjenjivanje, skale sudova, registracijske liste ili tabele) Nedostatak ove metode je u tome to sam ispitiva svojim prisutnou moe znaajno utjecati na fenomen ispitivanja (odreeno ponaanje koje je predmet istraivanja, reagiranje djece). Nedostaci ove metode mogu biti prevladani: (1) posebnom pripremom ispitivaa ili koritenjem vie ispitivaa, (2) ispitivanje moe biti vreno i laboratorijskim uvjetima (kamera), gdje se odmah moe prouavati odreeni oblik ponaanja, (3) kod odrasle djece u prouavanju pojedinih vidova njihova ponaanja koristimo Screen (tehnika promatranja djeteta kojom dijete ne vidi opaaa) i (4) istraivanjem ponaanja djece ispitivai su prethodno prisutni na nain da se u kasnijem ispitivanju umanji njihov utjecaj na ponaanje djece.

METODA TESTOVA
Test je standardizirani postupak pomou kojeg se izaziva odreena aktivnost, a onda se ta aktivnost mjeri i vrednuje tako da se ti rezultati usporede s rezultatima dobivenih kod drugih individua u jednakoj situaciji (Z. Bujas). Metrijske karakteristike testova - da bi neko ispitivanje imalo znaenje testa ono mora zadovoljavati sve 4 mjerne karakteristike testova: 1. VALJANOST karakteristika da mjeri upravo onu osobinu koju eli ispitivati 2. POUZDANOST njena mjerna karakteristika je u tome da se u ponovljenim ispitivanjima dobiju isti ili slini rezultati 3. OBJEKTIVNOST njena karakteristika odreena je time da ispitiva ne utjee na rezultate ispitivanja, odnosno da razliiti ispitivai dobiju iste rezultate na istoj populaciji ispitivanja. To se postie pomou pisanih instrukcija ispitivaa i uputama o nainu primjene testa. 4. OSJETLJIVOST- karakteristika testa da moe dobro diferencirati ispitanike Vrste testa su (1) testovi sposobnosti (mentalni, motoriki, senzorni), (2) testovi linosti ( upitnici i projektivne tehnike, analitiki i sintetiki) i (3) testovi znanja 23

METODE IDENTINIH BLIZANACA I IDENTIKE OKOLINE

Ove metode koristi se u provedbi pojedinih pitanja utjecaja nasljea i sredine, na nain da nastoje jednu odviju varijabli drati konstantnom. Za uvoenje metoda identinih blizanaca posebnu vanost ima rad A. R. Lurije koji je izvrio istraivanje 700 parova registriranih jednojajanih blizanaca. Istraivanja se odnosi na razvoj pojedinih sposobnosti (motorike, emocionalni i intelektualni razvoj). Metoda identine okoline koristila se sa svrhom da se ukae na razliku u genetskoj osnovi i nasljeu kao onoj varijabli koja definira individualne razlike u razvoju. Ideja ovog pristupa bila je da se djeca koja su odgajana u istoj obiteljskoj sredini meusobno razlikuju zbog njihovih razliitih naslijeenih osobina. Ova metoda ima nedostatak utoliko to na razvoj djeteta posebnih genetskih faktora i vanjske socijalne okoline utjeu i nesvjesni aspekti komunikacije u krilu obitelji. Danas u analizi obiteljske dinamike zapaa da uloga nesvjesnih procesa koji determiniraju individualne razlike u 'identinoj' okolini. Posebno vanost imaju procesi projektivne identifikacije. U upravo tim nesvjesnim faktorima moemo pripisati razliitost individua koje su odgajane u identinoj socijalnoj okolini.

LONGITUDINALNE I TRANSVERZALNE METODE

U prouavanje fenomena razvoja koristimo 2 pristupa:
LONGITUDINALNI I TRANSVERZALNI. LONGITUDINALNI

zasniva se na praenju istih ispitanika ili skupinu ispitanika kroz dui

vremenski period. U okviru ove metode moemo se koristiti i drugim metodama, kao npr. samoopaanjem, objektivnim opaanjem, eksperimentima i testovima. Ovaj pristup najee se koristi u prikazu sluajeva gdje se kroz individualni proces razvoja nastoji prouiti opi pregledi razvoja
TRANSVERZALNI PRISTUP ILI METODA PRESJEKA

koristi se na nain da razliite skupine

ispitanika predstavljaju pojedine dobne skupine na osnovu kojih moemo prouavati pojedini aspekt razvoja (istraivanje razvoja jezika tijekom osnovnokolske izobrazbe)

24

6. LJUDSKI RAZVOJ
U odreivanju znaenja pojma razvoja znaajno je njegovo filogenetsko i ontogenetsko odreenje. FILOGENEZA predstavlja razvoj ljudske vrste, odnosno kako se taj razvoj dogaao kroz postepeno prilagoavanje, usavravanje i specijaliziranje pojedinih dijelova ljudskog organizma. Filogeneza kao proces predstavlja proces adaptacije ili prilagodbe odreene vrste na vanjske, okolne uvjete. Za razumijevanje filogeneze znaajan je Darwinov rad usmjeren na prouavanje razvoja pojedinih vrsta kao posljedicu prilagoavanja ONTOGENEZA predstavlja razvoj jedinke koji se odvija po zacrtanom biolokom planu koji dovodi do promjene u ponaanju. Taj vid razvoja nazivamo sazrijevanje ili maturacija (vana je i socijalizacija) ZRELOST prouavajui razvoj neminovno se susreemo s pojmom zrelosti koji ima vie znaenja: 1.
ZRELOST KAO NAJSAVRENIJI OBLIK PONAANJA PRIRODNOG ODABIRA,

selekcije. Psihiki ivot kao manifestacija ljudske prilagodbe predstavlja i najvii oblik

predstavlja ono shvaanje gdje

je u razvoju odreen onaj konaan cilj, svrha koja mora biti postignuta. Tako npr. za Freuda formiranje genitalnog karaktera predstavlja zrelost individue, kao to za Piageta razvoj formalnog (apstraktnog) miljenja predstavlja individualnu zrelost 2.
RELATIVNA ZRELOST

ukazuje da svaka razvojna dob ima vlastite ciljeve i

zadatke koji odreuju zrelost te dobi. 3.

ZRELOST KAO BIOLOKA SPREMNOST

odnosi se na shvaanje bioloke

spremnosti organizma za formiranje novih oblika ponaanja. 4.

ZRELOST KAO PRIPREMLJENOST

predstavlja pojedine aspekte razvoja koji su

ukljueni na pojedinu aktivnost, tako npr. zrelost za kolu ukljuuje tjelesnu zrelost, emocionalnu zrelost i druge zrelosti.

25

5.

ZRELOST KAO STATUS ODRASLE OSOBE

predstavlja ono shvaanje, gdje je zrelost

shvaena kao ideal s kojim je zavren proces razvoja i koja u sebi ukljuuje vie komponenti kao npr. fizika zrelost, socijalna zrelost, intelektualna zrelost.

PRAVCI RAZVOJA
Prouavajui razvoj ljudske jedinke moemo zapaziti da ne postoji jedan jedinstven proces razvoja, ve da njega sainjavaju pojedini procesi koji se meusobno isprepliu. Utoliko u prouavanju razvoja prouavaju se pojedini njegovi aspekti gdje je broj aspekata odreen raznim teoretskim modelima. Uglavnom se susreemo s modelom od pet pravca razvoja: 1.
FIZIKI RAZVOJ

razvoj tkiva i organa koji omoguavaju adekvatno, dobno

funkcioniranje; 2.
PSIHOMOTORNI RAZVOJ

predstavlja razvoj sa aspekta ponaanja gdje se

prouava razvoj sloenih oblika ponaanja, na osnovu primarnih uroenih refleksa; 3.

KOGNITIVNI RAZVOJ

obuhvaa razvoj sposobnosti spoznaje vanjskog

svijeta, uoavanje veze izmeu predmeta i pojava, te sposobnost rjeavanja problema; 4.

EMOCIONALNI RAZVOJ

obuhvaa razvoj djeteta koji se odnosi na mogunost

emocionalnog komuniciranja (ekspresiju, kontrolu vlastitog emocionalnog doivljaja); i 5.

SOCIJALNI RAZVOJ

predstavlja razvoj koji se odnosi na razvoj djetetove

sposobnosti shvaanja socijalnih odnosa i adekvatnog psihosocijalnog funkcioniranja. U razumijevanju razvoja znaajan je BIO PSIHO SOCIJALNI nain razvoja. U ovom modelu razvoja, razvoj se promatra kroz 3 aspekata koji ga odreuju: 1. BIOLOKI koji se odnosi na sazrijevanje organizma. Bioloki razvoj u sebi obuhvaa fiziki rast tkiva i organa, kao i popratni psihomotorni razvoj. Odreen je 26

procesom sazrijevanja. U prouavanju biolokog razvoja, odnosno sazrijevanja znaajno je istraivanje pojedinih faktora koji odreuju taj proces: Slika 3. Prikazi meuodnosa razdoblja psihoseksualnog (Freud), psihosocijalnog (Erikson) i kognitivnog razvoja (Piaget)

RAZDOBLJE
0 1 dojenaka dob 2 3 rano djetinjstvo 3 6 god. predkolska dob 6 12 god. kolska dob 12 20 god. adolescencija

FREUD
oralna faza

ERIKSON
basic trust

PIAGET
senzomotorna faza

analna faza

authonomy shame doubt

senzomotorna faza

falusna faza

initiative gilt

preoperativna faza

faza latencije

industry infgeriority

faza konkretnih operacija faza formalnih operacija

genitalna faza

identity- identity diffusion

a)

GENETIKA

(u okviru genetike prouavaju se nasljedna svojstva koja mogu bitno

determinirati proces biolokog rasta, tako se npr. prouava utjecaj pojedinih kromosomskih aberacija koje utjeu na pojedine aspekte biolokog razvoja (Downov sindrom); b) u prouavanju razvoja znaajno je prouavanje
TERATOGENA,

odnosno tetnih

supstanci koje tijekom trudnoe mogu determinirati budui razvoj djeteta: bolesti, alkohol, droga. Anomalije u razvoju odreene teratogenima nazivamo fenokopijama koje su po svojoj vanjtini slini fenomenima odreenim genetskom patologijom c) u prouavanju razvoja znaajni su vanjski faktori u vidu pojedinih bolesti kao i tetnim vanjskim utjecajima (prehrana, fizikih trauma) 27

2. PSIHOLOKI koji se odnosi na aktivaciju i samoaktivaciju djeteta. Psiholoki razvoj u sebi obuhvaa meuodnos kognitivnog i emocionalnog razvoj. U prouavanju psihikog razvoja naglasak je na prouavanju odnosa: roditelj dijete, kao onaj faktor koji odreuje emocionalni i kognitivni razvoj. Upravo kroz prikazana razdoblja djetetova razvoja i njihove karakteristike s obzirom na nagonski (Freud), psihosocijalni (Erikson) i kognitivni (Piaget) moe se vidjeti i razumjeti njihova meusobna povezanost. U okviru emocionalnog razvoja Freud ukazuje na znaenje interakcije roditeljdijete, na pojedina podruja tjelesnog funkcioniranja i utoliko ovaj model predstavlja bio-psihiki model emocionalnog razvoja. Erikson ukazuje kako te iste interakcije u okviru obitelji utjeu na djetetovo socijalno ponaanje, te utoliko ovaj model predstavlja psiho-socijalni model emocionalnog razvoja. Piaget u svojem konceptu kognitivnog razvoja ukazuje na znaajnost interakcije na formiranje pojedinih kognitivnih struktura i time je dao vanost emocionalnu razvoju u razvoju kognitivnih sposobnosti. 3. SOCIJALNI koji se donosi na proces socijalizacije u okviru obitelji. Socijalni aspekt razvoja prvenstveno obuhvaa djetetov razvoj u okviru njegove obitelji. Znaajnost obitelji je u tome to kroz intenzivne emocionalne odnose s pojedinim lanovima obitelji dijete razvija one aspekte vlastite linosti koji su znaajni za njegovo kasnije socijalno funkcioniranje. Sa aspekta djetetovog razvoja znaajna je odgojna uloga obitelji. U prouavanju djetetovog socijalnog razvoja naglasak je na prouavanju pojedinih vidova funkcioniranja obitelji koje znaajno determiniraju djetetov razvoj. U prouavanju funkcioniranja obitelji naglasak je na razumijevanje: 1. uloga unutar obitelji 2. postojanje jasnih granica unutar obitelji, kao obitelji i vanjskog drutva 3. razumijevanja naina komuniciranja unutar obitelji, to se moe manifestirati od autistinog funkcioniranja do normalnog funkcioniranja

28

RAZVOJNA RAZDOBLJA
U odreivanju razvojnih razdoblja postoji razliitost koju prepoznajemo kroz razliite teoretske koncepte: 1. PRENATALNO RAZDOBLJE do roenja (oko 266 dana) 2. NOVOROENE dva tjedna nakon roenja 3. DOJENE 1. godina 4. RANO DJETINJSTVO 1-3.god. 5. PREDKOLSKA DOB 3-6.god. 6. KOLSKA DJEJA DOB 7-12/13 god. 7. PUBERTET 12 ili 15 god. 8. MLADENATVO ILI ADOLESCENCIJA 15-18/20 godine 9. ZRELA DOB 20 50/60 god. 10. PREDSTARAKA DOB 50/60 67.godine 11. STAROST od 70 do kraja ivota S. Nikoli (1988.) ukazuje na razvojna razdoblja po Ducheu (1971.) koja je mnogo prihvatljivija jer je vie usmjerena na razvojna razdoblja djeteta s obzirom na tipove odnosa koji odreuju djetetov razvoj. 1. PRIMARNO DJETINJSTVO a) dob novoroeneta do 3 tjedna b) dob dojeneta do 15 mj. 2. SEKUNDARNO DJETINJSTVO a) dob potrka (todlera) b) predkolsko razdoblje od 3-6 god. c) kolsko razdoblje od 6 12 god. 3. ADOLESCENCIJA OD 12-22 GOD.

29

RAZVOJNA RAZDOBLJA OBZIROM NA RAZVOJNE ZADATKE 1. INDIVIDUACIJA bazini identitet (dijadni odnos) 0 3 god.
Zadatak ind. predstavlja djetetovo formiranje doivljaja sebe, kao zasebnog entiteta (jedinke) odvojenog od vanjskog svijeta. Kroz proces individuacije dolazi do tzv. psihikog graenja gdje dijete postaje svjesno sebe kao individue. Taj proces zavrava djetetovom sposobnou da koristi vlastito ime, linu zamjenicu JA. Taj proces odreuje formiranje tzv. BAZINOG IDENTITETA kao onog iskustva sebe koje je suprotstavljeno doivljaju drugih osoba ili predmeta izvan sebe (JA NE JA). Kroz ovaj proces ind. dijete istovremeno ispostavlja odnose s vanjskim svijetom na nain da je sposobno manifestirati vanjski realitet. Nemogunost formiranja bazinog identiteta manifestira se u PSIHOTINIM
FENOMENIMA

koji mogu biti autistinog i simbiotskog

tipa. Ono to odreuje uspjenost ovog procesa je djetetovo iskustvo u dijadnom iskustvu s majkom (MAJKA DIJETE). Kroz dijadni odnos dijete putem majke uspostavlja odnos sa vanjskim svijetom, gdje ona predstavlja prvi objekt tog vanjskog svijeta.. Upravo sposobnost majke da adekvatno razumije djetetove potrebe omoguava djetetu da uspostavi odnos sa svim drugim objektima vanjskog svijeta. Margaret Mahler ukazuje na majinu ULOGU MOSTA putem koje dijete prelazi u svijet realnosti. Uspjenost ovog odnosa je odreena majinom sposobnou da razumije i adekvatno odgovori na djetetove potrebe. Ta sposobnost majke odreena je njenim tzv. EMPATIJSKIM KAPACITETOM (suosjeanjem). Smanjeni majinski empatijski kapacitet moe negativno utjecati na djetetov razvoj na nain da se formira manjkavi bazini identitet, to moe biti izraeno i kroz pojedina psihotina stanja (autizam). Neuspjenost majke u razvoju empatijskog odnosa s djetetom moe biti odreena: primarnom strukturom linosti majke (shizoidna i/ili narcistika struktura osobnosti) ili pojedino traumatsko iskustvo (npr. smrt prethodnog djeteta, traumatsko /obiteljsko/ iskustvo u tom razdoblju djetetova razvoja).

30

2. DIFERENCIJACIJA spolni identitet (trijadno odnos, trijangulacija) 3.-6. god.

Zadatak dif. manifestira se kroz formiranje spolnog identiteta. U razdoblju 3. godine ivota dijete prepoznaje spolnu razliitost (biti 'deko' ili 'curica'), s ime i poinje proces spolne diferencijacije i ujedno spolne identifikacije. U razvoju spolnog identiteta znaajnu ulogu ima i otac ime se ukazuje vanost trijadnog odnosa u djetetovu razvoju u odnosu na prethodno razdoblje koje je bilo odreeno dijadnim odnosom majke i djeteta. U tom razdoblju kroz rjeavanje EDIPOVOG
KONFLIKTA

dijete razvija (libidnu)

afektivnu vezanost uz suprotno-spolnog roditelja i ujedno rivalitetne osjeaje prema istospolnom roditelju. U ovom razdoblju moemo govoriti o projekciji razliitih aspekata nagonskih pulzija (pozitivni ili negativni/libidnih ili destruktivnih) na pojedinog roditelja. U ovoj fazi razvoja znaajni su roditeljski odnosi, odnosno jasna definiranost uloga roditelja. Neadekvatni obiteljski odnosi mogu imati za posljedicu neadekvatna formiranja spolnog identiteta djeteta (INFANTILNI TRANSEKSUALIZAM)

3. SOCIJALIZACIJA sublimacija (socijalna sredina kola) 6. 12 god.

Zadatak socijalizacije odreen je formiranjem sublimacije kao Ego-mehanizma. Sublimacija predstavlja proces deagresivizacije i deseksualizacije nagonskih impulsa ime nagonska energija moe biti koritena u funkciji ega. Kroz sublimaciju poveava se ego kapacitet u odnosu na socijalno funkcioniranje. Izostanak nastanka sublimacije kao mehanizma odreen je ranijim iskustvom u okviru kojeg nije rijeen tzv. EDIPOV
KONFLIKT.

To znai da je vei dio ego kapaciteta usmjeren na rjeavanje pitanja kontrole

nagona, ime je bitno smanjen njegov kapacitet za odnos s vanjskim svijetom. Ovaj proces socijalizacije nadalje je odreen dogaanjima iza obitelji gdje dijete ui druge socijalne uloge.

4. INTEGRACIJA rekapitulacija ranijih iskustava 12 22.god.

Zadatak integracije odreen je formiranjem odrasle individue u kojoj je dolo do integracije svih ranijih iskustava u jedan vrst kohezivan sistem, tj. strukturu linost. Jones dokazuje da adolescencija predstavlja rekapitulaciju ranijih infantilnih iskustava to znai da e nepovoljna ranija iskustva znaajno odrediti dogaanja u ovom razdoblju 31

ivota. U formiranju linosti odrasle osobe znaajno je integriranje aspekata bazinog i spolnog identiteta. Kroz ovo razdoblje adolescent rjeava pitanje bazinog i spolnog identiteta to odreuje njegovu osjetljivost u socijalnom funkcijama. Problem bazinog identiteta u adolescenciji izraen je kroz potrebe adolescenata za autonomijom to istovremeno predstavlja i poetak traumatskog iskustva, separacije od roditeljske zatite. Taj problem adolescent rjeava kroz identifikaciju sa pojedinim grupama koje mu omoguavaju da izbjegne iskustvo separacije. Problem spolnog identiteta odreen je naglim bujanjem nagona u pubertetskom razdoblju koji potiu ponovno aktiviranje Edipovih potisnutih iskustava i sadraja. To znai da se ponovno javljaju strahovi vezani uz bliskost sa suprotno-spolnim roditeljem. Upravo ovo dogaanje tjera adolescenta izvan obiteljskog kruga u potragu za novim objektima ljubavi. Uspjenost integriranja spolnog identiteta u cjelokupni sistem linosti odreena je rjeavanjem pitanja i problema bazinog identiteta. To znai da adolescent koji nije uspio u procesu separacije od pojedinog roditelja i utoliko nije formirao adekvatni bazini id. imati e manjkavosti u formiranju vlastitog spolnog identiteta.

32

7. FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKIH FENOMENA

Fiziologija kao disciplina psihologije prouava organsku osnovu psihikih fenomena. U prouavanju psihikog ivota individue polazna injenica je da psihiki ivot predstavlja najvii vid prilagodbe. Polazei od prilagodbe psihike aktivnosti moemo ih shvatiti kroz 3 procesa: 1. 2. 3.
PRIMANJE INFORMACIJE OBRADA INFORMACIJE ODGOVOR U ODNOSU NA VANJSKI SVIJET

(iz vanjskog svijeta)

Upravo u odnosu na te funkcije u organizmu razlikujemo (1) receptore koji primaju podraaje iz vanjskog i unutarnjeg svijeta: (2) efektore putem kojih organizma odgovara na primljene podraaje i (3) nervi sustav kao onaj koji odreuje nain obrade i nain odgovora na primljene informacije. 1. RECEPTORI receptori predstavljaju pojedine organe ili ivane zavretke koji imajuznaajnu ulogu u primanju informacije. U odnosu na njihov poloaj razlikujemo: a) Eksteroceptori su receptori (organi i ivani zavreci) koji se nalaze na povrini ljudskog tijela i koji daju informacije i znaajne informiranju vidnih, slunih, okusnih, dodirnih osjeta, te osjeta boli, topline i hladnoe b) Proprioceptori su receptori (ivani zavreci) koji se nalaze u miiima, tetivama, zglobovima i unutarnjem uhu putem kojih se formiraju doivljaji o aktivnosti miia i informacija o poloaju organizma. c) Interoceptori su receptori (ivani zavreci) u unutarnjim organima, koji daju informacije o dogaanju unutar organima. Od tih informacija formiraju se tzv. organski ili cenestetski osjeti.

33

2. EFEKTORI Efektori predstavljaju organe ili pojedine sisteme organa koji izvravaju pojedine aktivnosti vrei korekciju i regulaciju drugih aktivnosti (unutarnjih) i predstavljaju odgovor organizma na pojedini poticaj iz okoline. Razlikujemo: MIII: A) SKELETNI (popreno prugasti)
B) UNUTARNJI ORGANI C) SRANI

(glatki)

(posebna vrsta popreno prugastih)

Skeletni miii razlikuje se od druge dvije vrste po tome to su pod utjecajem nae volje. Glatki miii kao i srani (posebna vrsta popreno prugastih) spadaju u vrstu miia pod utjecajem vegetativnog sustava, a ne nae volje. LIJEZDE: a) b)
EGZOKRINE ENDOKRINE

(znojnice, slinovnice) (osmotski tlak):

1. Hipofiza - inhibira ili ekscitira rad ostalih lijezda (zabranjuje ili potie) 2. Tiroidna (titna) znaajna je u kontroli energije i utoliko aktivnosti cijelog organizma. To bi znailo da smanjena koliina tiroksina utjee na usporavanje metabolizma, a poveana na ubrzavanje. 3. Adrenalne putem adrenalina utjeu na regulaciju emocionalne aktivnosti. 4. Pankreas (guteraa) putem inzulina znaajno odreuje metabolizam u organizmu. 5. Spolne lijezde vane u spolnoj aktivnosti i reprodukciji Razlika izmeu ovih dviju skupina je u tome to egzokrine lijezde vre izluivanje na povrinu tijela ili u usnoj upljini, dok endokrine lijezde nemaju vlastite kanale i utoliko svoje hormone izluuju u krv i na taj nain utjeu na promjene u organizmu.

34

3. Nervni sustav karakteriziraju: 1.

PODRALJIVOST

NERVNI SUSTAV

(iritabilnost ili ekscitabilnost) ona funkcija ivanog sustava

izraena kroz sposobnost primanja podraaja iz okoline 2. PROVODLJIVOST izraena kroz sposobnost provoenja impulsa unutar ivanog sustava 3. INTEGRACIJA je ona sposobnost koja je znaajna u formiranju doivljaja i percepcija kao cjelovitih iskustava 4. PAMENJE formiraju se engrami ili mentalne slike. Sposobnost zadravanja pojedinih iskustava ili doivljaja kroz formiranje engrama ili ment. slika koje su pohranjene u dugoronom pamenju. Nervni putovi u provoenju ivanog impulsa mogu biti: provode impulsi iz receptora u mozak i od mozga prema efektorima. podsustava: a)
CENTRALNI NERVNI SUSTAV AFERENTNI (SENZORNI),

koji

EFERENTNI (MOTORNI)

koji provode se impulsi

U prouavanju ivanog sustava razlikujemo dva

(CNS) odreen je sa 4 strukture:

VELIKI MOZAK, MALI

MOZAK, MODANO DEBLO, LENA MODINA

Slika 4. Prikaz strukture mozga

35

1.

VEGETATIVNI NERVNI SUSTAV

(VNS)

U okviru CNS nalazi se voljna i svjesna aktivnost. Za razliku od CNS-a, VNS ima znaajnu ulogu u regulaciji funkcije unutranjih organa u kojoj nije prisutna naa voljna i svjesna aktivnost . VNS sainjavaju pojedine jezgre koje se nalaze u bazi mozga i u lenoj modini, koje su u kontaktu sa CNS putem
HIPOTALAMUSA.

U struk. mozga razlikujemo kortikalni i

subkortikalni dio. KORTIKALNI DIO sainjava kora velikog mozga ili tzv. nad-mozak koji ima znaajnu ulogu u formiranju viih intelektualnih funkcija (apstraktno miljenje). SUBKORTIKALNI
DIO

predstavlja strukturu ispod

KORTEKSA,

tzv. starog mozga, koji

putem pojedinih jezgri ili struktura (talamus, hipotalamus) utjeu na funkciju unutarnjih organa. Kortikalni dio ima znaajnu ulogu u svjesnoj, loginoj aktivnosti, dok subkortikalni dio ima znaajnu ulogu u emocionalnom dijelu aktivnosti individue. Unutar VNS razlikujemo: SIMPATIKI
I

PARASIMPATIKI

SUSTAV.

Oba sustava

predstavljaju splet ivaca koji odreuju aktivnost unutarnjih organa na nain da ta dva sustava funkcioniraju na suprotan nain. SIMPATIKI
SUSTAV

koji je pod utjecajem

izluivanja adrenalina znaajno utjee na poveanje aktivnosti organizma ( povieni krvni tlak, irenje zjenica, bre kucanje srca). Parasimpatiki sustav je pod utjecajem luenja acetilholina koji utjee na smanjenje aktivnosti organizma, smirenje organizma (smanjeni krvni tlak..)

36

IVANA STANICA - NEURON

Slika 5. Prikaz strukture ivane stanice

ivana stanica sastoji se od: 1. STANINA TIJELA (JEZGRA ST.) predstavlja sredinji dio ivane stanice koji u sebi sadri jezgru ivane stanice. Veliina staninog tijela je od 1/100 do 1/10 mm. 2. STANINA
MEMBRANA

ograniava iv. st. i ima znaajnu ulogu u nastanku

elektrinog potencijala stanice. Stanina membrana je (polupropusna) nepropusna za natrijev kation Na+ ime se stvara tzv. POTENCIJAL MIROVANJA, dok nakon podraaja ima sposobnost polu-propusnosti to odreuje tzv. AKCIONI POTENCIJAL. 3.
DENDRITI

kratki stanini produeci koji primaju impulse sa drugih neurona od

kojih se impuls iri preko st. tijela i aksona druge st. 4. AKSON Aksoni predstavljaju due stanine produetke kojima je uloga prenoenje impulsa na druge ivane stanice. Oni zavravaju na staninim zavrecima (teledendronima) koji sainjavaju dio tzv. sinaptikog prostora (Sinapsa). Vana uloga aksona je prenoenju impulsa s jedne na drugu ivanu stanicu direktnim putem ili putem kolaterala (kolateralni akson). 37

Brzina impulsa ovisi o debljini vlakna, kao i o postojanju i karakteristikama mijelinske ovojnice. Mijelinske ovojnice imaju znaajnu ulogu u prenoenju impulsa na nain da se impuls ne prenosi postepeno, ve dolazi do njegovog preskakanja, odnosno ubrzavanja prijenosa impulsa. Proces mijenilizacije znaajan je u djetetovom razvoju na nain da putem njega st. dobiva svoju adekvatnu funkcionalnost. Mijelinizacija senzornih putova zavrava od 4-5 mjeseca, a mijelinizacija motornih putova do 2. godine. 5. SINAPSA podruje dodira izmeu aksona jedne ivane stanice i dendrita druge ivane stanice ili tijela drugog neurona. Sinapsa je podruje koje odreuje mogunost prenoenja uzbuenja ili impulsa s jednog na drugi neuron. Ovisno o kemijskom dogaanju u sinaptikom prostoru razlikujemo: 1. EKSCITATIJSKI POTENCIJAL (EPSP) ukazuje na sinaptiko stanje koje potie, poveava sposobnost primanja pojedinog impulsa na drugom neuronu. 2. INHIBICIJSKI
POTENCIJAL

(IPSO) ukazuje na ono

dogaanje u sinaptikom prostoru koje spreava prijelaz impulsa na drugu ivanu stanicu. Kod sinapsa razlikujemo s obzirom na razini prijenosa impulsa na: (1) neuro-neuro sinapse i (2) neuro-miine sinapse.

FUNKCIJA IVANE STANICE

Osnovna funkcija ivane stanice je prenoenje ivanog uzbuenja. Za razumijevanje prenoenja ivanog uzbuenja znaajni su pojmovi: a) POTENCIJAL
MIROVANJA

odreen je svojstvom membrane koja je nepropusna za

katione natrija (Na+) ime na povrini ivane stanice nastaje pozitivan naboj, a u unutranjosti stanice negativan. Potencijal mirovanja u ivanoj stanici je 70mV. b) AKCIJSKI
POTENCIJAL

nastaje nakon podraaja ivane stanice gdje dolazi do

promjene u funkciji membrane koja postaje propustljiva za katione natrija. Prodorom Na+ u ivanu stanicu mijenja se prethodno stanje
POLARIZACIJE,

te govorimo o

procesu DEPOLARIZACIJE u kojoj potencijal iznosi +30mV.

38

Slika 6. Prikaz triju faza prijenosa ivanog impulsa (A) polarizacija, (B) depolarizacija i (C) repolarizacija.

Nakon faze DEPOLARIZACIJE slijedi faza REPOLARIZACIJE gdje se ponovo uspostavlja ranije svojstvo membrane, odnosno njena nepropustljivost Na+. U fazi REPOLARIZACIJE aktivira se tzv. ionska pumpa (crpka) koja izbacuje katione natrija natrag uizvan stanini prostor. U razdoblju repolarizacije dolazi do nesposobnosti tog dijela vlakna za novi podraaj to se naziva razdoblje apsolutne neosjetljivosti. Prenoenje impulsa utoliko predstavlja proces postepene depolarizacije i repolarizacije vlakna ili aksona.

39

RAZVOJ IVANOG SUSTAVA

Razvoj ivanog sustava moemo promatrati kao proces koji je izraen kroz 3 specifina oblika. Slika 7. Prikaz filogenetskog razvoja ivanog sustava

Prvi vid iv. sustava je tzv. DIFUZNI

IV. SUSTAV

koji nalazimo kod meduza.

Karakteristika ovog iv. sustava je da postoji isprepletenost iv. st. u organizmu, ali ne postoji tendencija njihovom grupiranju. Slijedei stupanj razvoja je tzv. GANGLIJSKI IV. SUSTAV koji nalazimo kod kolutiavaca (kina glista) gdje dolazi do grupiranja iv. st. kroz formiranje ganglija (tj. iv. vorova). Najvii vid razvoja iv. sustava je CENTRALNI NERVNI SUSTAV (CNS) koji nalazimo kod kraljenjaka. Kroz razvoj CNS-a moemo prepoznati dvije faze razvoja izraene kroz strukture starog i mladog mozga. Te razliite strukture predstavljaju SUBKORTIKALNI (Sub.) znaajan je u regulaciji funkcija unutarnjih organa, dok je
I

KORTIKALNIO DIO. Te dvije strukture razlikuju se po svojoj funkciji. Tako STARI MOZAK
MLADI MOZAK

(Kor.)

znaajan na podruju intelektualnog funkcioniranja to se manifestira kroz: pamenje, miljenje, planiranje, kontrola aktivnosti. Kroz djetetov razvoj dolazi do razvoja CNS na nain da dolazi do njegove specijalizacije u odnosu na pojedine mentalne funkcije. Kroz taj razvoj formiraju se specifine zone ili podruja, koje dijelimo na: (A) SENZORNE
ZONE, (B)

MOTORNE

ZONE I (C)

ASOCIJATIVNE 40

ZONE.

Te zone nalaze se u specifinim

podrujima KORTEKSA ili kore velikog mozga i to su: frontalni (eoni), parijentalni (tjemeni), temporalni (slijepooni) i okcipitalni (zatiljni). Slika 8. Prikaz etiriju regija mozga

Razvoj CNS-a zavrava otprilike u 16. godini ivota, to je izraeno i funkcionalnom diferencijacijom desne i lijeve hemisfere mozga. Dominantna ili lijeva hemisfera mozga ima znaajnu ulogu na podruju verbalnog funkcija, dok nedominantna ili desna hemisfera ima znaajnu ulogu na podruju neverbalnih funkcija.

41

8. SPOZNAJNI (KOGNITIVNI) PROCESI

SPOZNAJA predstavlja proces shvaanja i primanja stvarnosti koja se zasniva na osjetilnom iskustvu i miljenju. Pitanjem mogunosti spoznaje bavi se GNOSEOLOGIJA u okviru filozofskog istraivanja. Kroz povijest postoje razliiti pristupi u prouavanju spoznajnih procesa. U starogrkom razdoblju postojao je dogmatski i naivni stav da je svijet onakav kakvim ga mi opaamo, te utoliko mogunost spoznaje nije bila predmet izraenije filozofske rasprave. U srednjem vijeku zadran je isti (slian) stav koji je bio izraen u vidu shvaanja da 'istina je podudarnost stvari i uma'. Tek sa Descartesovim obratom kada je postavljena sumnja u nau spoznaju zapoinje novi pristup u razumijevanju naih spoznajnih sposobnosti. Upravo je sa Decartesovim 'cogito ergo sum' i pitanjem metode stavljeno u pitanje apriornost spoznajnih struktura (racionalizam) i njihovo odreenje senzornim empirijskim iskustvom (empirizam). U odnosu na izvor i mogunost spoznaje razlikujemo ope pravce, kao to su racionalizam, empirizam i intuicionizam. Na podruju spoznaje govorimo o tri razliita procesa: (1) PERCEPCIJA, (2) MILJENJE i (3) UENJE I PAMENJE

PERCEPTIVNI PROCESI
PERCEPCIJA = aktivan proces primanja, organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija i interpretiranja osjetnih informacija koji omoguava ovjeku upoznavanje i prepoznavanje znaenja predmeta, pojava i dogaaja u okolini. Perceptivni proces moemo pratiti kroz 3 faze: a) prva predstavlja nastanak podraaja na pojedinom receptoru. Podraaj predstavlja svojstvo ili energiju koju neki receptor moe registrirati (prepoznati). Ovisno o vrsti energije razlikujemo:
TERMIKE I KEMIJSKE PODRAAJE MEHANIKE, SVJETLOSNE,

1. druga faza je prijenos ivanog impulsa iz receptora u CNS. To se dogaa putem aktiviranja tzv. neuronskih putova (npr. oni ivac iz oka)

42

2. trea faza predstavlja senzorno podruje (senzorna zona) u CNS-u gdje dolazi do formiranja pojedinih percepcija kao doivljajnih cjelina U formiranju raznolikosti percepcija utjee vie faktora, i to: (1) podruja KORTEKSA u koji stie pojedini impuls, (2) koliina impulsa koja stie, (3) prostorna organizacija tog senzornog podruja, odnosno njegova povezanost sa drugim perceptivnim podrujima, to je odreeno putem KOLATERALA ili aksionskih vlakana i (4) vremenska organizacija stizanja impulsa: istovremeno ili uzastopno. Na podruju CNS-a formiraju se osjeti koji se mogu meusobno razlikovati po: (1)
KVALITETI, (2) KVANTITETI I (3) INTENZITETU

Na podruju prouavanja osjeta vana je PSIHOFIZIKA kao grana psihologije (Fechner, Weber, Titchner) koja prouava odnos izmeu fiziolokih kvaliteta osjeta i subjektivnih iskustava. U njenom istraivanju vani su zadaci uz prouavanje APSOLUTNOG DIFERENCIJALNOG LIMENA. APSOLUTNI LIMEN najmanji intenzitet podraaja koji moe biti registriran (prepoznan). DIFERENCIJALNI LIMEN najmanja razlika u intenzitetu podraaja koja subjektivno moe biti prepoznata. FUNKCIJA PERCEPCIJE Funkciju percepcije moemo prepoznati kroz pitanja: to? i Gdje? Prva je funkcija prepoznavanje, a druga lokalizacija. U prepoznavanju pojedinih sadraja utjeu mnogi faktori koji to prepoznavanje odreuju: 1. 2. 3. 4.
KONTEKST u I

kojem se pojavljuje neki sadraj

FAKTOR PERCEPTIVNE KONSTANTNOSTI USMJERENOST PANJE OEKIVANJE GESTALT

U prouavanju formiranja pojedinih perceptivnih cjelina, znaajnu ulogu ima

PSIHOLOGIJA,

koja je prouavala zakonitosti organiziranja i integriranja pojedinih 43

podraaja u perceptivne cjeline. Na osnovu njihovog prouavanja dobiveni su zakljuci o pojedinim naelima perceptivnog grupiranja. Ta naela su: 1. 2. 3. 4. 5.
NAELO BLIZINE NAELO SLINOSTI NAELO KONTROLIRANOSTI NAELO ZAJEDNIKOG KRETANJA NAELO ZATVORENOSTI

Na formiranje percepcije znaajnu ulogu ima panja koju moemo definirati kao usmjerenost mentalne aktivnosti na pojedini podraaj. Usmjerenost panje na pojedine sadraje odreene subjektivnim i objektivnim faktorima. Subjektivni faktori mogu biti prethodno iskustvo, razina motivacije, oekivanje, stavovi i drugo. Objektivni faktori: kontrast, promjenjivost podraaja, intenzitet podraaja. Kod prouavanja panje vana su dva aspekta: 1. 2.
FLUENTNOST (pokretljivost) DISTRAKTIBILNOST

(koliko se moemo zadrati na pojedinom sadraju)

Na podruju percepcije znaajnu ulogu ima STRUKTURA LINOSTI, upravo na nain to razliitost na podruju motivacije, interesa, stavova, moe odrediti sam proces percepcije. Kod neurotskih struktura linosti potekoe i pogreke u percepciji moraju biti odreene njihovom potrebom da izbjegnu pojedine sadraje, koji u njima potiu asocijacije na pojedine potisnute sadraje u okviru neurotskog konflikta. Moemo se susresti sa pojedinim ILUZIJAMA, odnosno pogrenim interpretacijama pojedinih sadraja (mentalna anoreksija kriva percepcija i procjena vlastitog tijela). Kod psihotinih osoba nalazimo povremen pojave HALUCINACIJE koje se razlikuju od iluzija po tome to ne postoji neposredni podraaji takve krive percepcije.

44

MILJENJE
Miljenje je psihiki proces putem kojega zahvaamo odnose izmeu pojava i predmeta koji nisu dani neposredno u percepciji i nisu pohranjeni u pamenju. Zadaci miljenja: 1. 2. 3. 4. 5.
OTKRIVAMO ONO TO NIJE DANO U PERCEPCIJI I ISKUSTVU PROCJENA ISPRAVNOSTI PERCEPCIJE FORMIRANJE SUDOVA O PREDMETIMA I POJAVAMA OTKRIVANJE DOTAD NEPOZNATOG PREDVIANJE BUDUEG ZBIVANJA

Informatikim terminima miljenje je definirano kao proces obrade podataka koji se odvija na simbolikoj razini. Sadraji na kojima se miljenje zasniva jesu znaenja koja pridajemo pojedinim znakovima ili signalima. Utoliko se miljenje bazira na procesu dekodiranja, odnosno oznaavanja pojedinih sadraja to moe biti individualno odreeno. VRSTE MILJENJA 1.
KONKRETNO I APSTRAKTNO MILJENJE

razlikuju se po sadraju. Odreeno je

razvojem djetetovih kognitivnih (mentalnih) sposobnosti. Konkretno miljenje za svoj sadraj moe imati predmete i sadraje neposredno dane u percepciji kod kojih jo nije prisutna odreenost kategorija. Tek se razvojem sposobnosti vrenja formalnih operacija u razdoblju nakon 11. godine dijete moe koristiti pojmove (simbole) kao osnovu mentalne operacije. 2.
PRODUKTIVNO I KREATIVNO MILJENJE

razlikuju se po rezultatima (konvergentno i

divergentno) miljenja.
PRODUKTIVNO MILJENJE

je ono koje se zasniva na deduktivnom zakljuivanju, odnosno

na onom zakljuivanju iji rezultat moe biti samo jedan toan odgovor. Produktivno (konvergentno) miljenje koristimo u uobiajenim testovima inteligencije.
KREATIVNO (DIVERGENTNO) MILJENJE

je ono miljenje koje kao rezultat ima mnotvo 45

odgovora koji se meusobno razlikuju po stupnju originalnosti.

3.

SVJESNO I NESVJESNO MILJENJE

razlikuju se po razini svijesti.

SVJESNO (sukcesivno) miljenje odreeno je adekvatnim odnosom prema realitetu, odnosno adekvatnim testiranjem realiteta. Bitna karakteristika takvog miljenja je njegova kauzalnost, to nam daje mogunost sukcesivnog razumijevanja pojedinog digaanja. NESVJESNO (paralelno) miljenje je ono kod kojeg ne postoji adekvatno testiranje realiteta, predstavlja ono miljenje koje nalazimo u formiranju manifestnog sna kod zdravih osoba i u sumanutim idejama psihotinih bolesnika. Ovu razliku moemo shvatiti kroz dominaciju primarnih misaonih procesa. Koncept primarnog i sekundarnih misaonog procesa izaao je iz Freudove psihoanalitike teorije koja nam omoguava da shvatimo utjecaj nagonskog i emocionalnog dogaanja u linosti na njeno mentalno funkcioniranje. Razlika izmeu ova dva procesa odreena je dominacijom pojedinog dijela strukture linosti (ega ili ida) u opem psihikom funkcioniranju individue. SEKUNDARNI
MISAONI PROCESI

odreeni su dominacijom ega nad idom, to se

manifestira kroz adekvatnog testiranja realiteta, to znai da je realitet doivljen u svojem kauzalnom i vremenskom kontinuitetu. PRIMARNI MISAONI PROCESI odreeni su dominacijom ida nad egom, to se prvenstveno manifestira kroz neadekvatno doivljavanje kod kojeg ne postoji kauzalni i vremenski slijed. Takvo miljenje nalazimo u snovima, kao i u sumanutim idejama psihotinih bolesnika. Prisutnost primarnih misaonih procesa ukazuje na psihotinost pojedine osobe, to sa strukturalnog gledita ukazuje da je dolo do raspada ego funkcije.

MILJENJE I IGRA U prouavanju igre esto se susreemo sa zapaanjem autora koji naglaavaju njenu vanu ulogu u djetetovom emocionalnom razvoju. Takvim pristupom zanemaren je utjecaj igre na djetetov mentalni (kognitivni) razvoj. Na znaajnost igre u kognitivnom djetetovom razvoju ukazao je Piaget kroz zapaanje da su u igri znaajni isti oni procesi koji su prisutni u razvoju mentalnih struktura.

46

Piaget je zapazio da procesi asimilacije i akomodacije koji odreuju oblike pojedinih igara su oni isti procesi koji odreuju djetetov kognitivni razvoj. Tako kao i u opem razvoju na poetku u igrama dominiraju asimilacijski procesi, da bi tijekom razvoja dominirali akomodacijski procesi. Piaget je u skladu sa zapaenim fazam razvoja prepoznao i specifine tipove igara koje prezentiraju djetetovu razinu postignutog kognitivnog razvoja. 1. SENZOMOTORNA FAZA (0-2 god.) igre upravljanja 2. PRE-OPERATIVNA FAZA (2.-7.god.) simbolike igre 3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA (7-11.god.) igre s pravilima 4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA (11.-15. god.) Komparirajui kognitivni razvoj i pojavu pojedinih igara Piaget je zapazio razvoj djetetovih igara: 1. IGRE
UPRAVLJANJA

dominiraju u senzomotornoj fazi kognitivnog razvoja. Te igre

karakteriziraju asimilacijski procesi. U djejim igrama tog razdoblja dijete razvija one mentalne strukture koje se odnose na njegove motorike i senzorne sposobnosti (reproduktivna i generalizirajua asimilacije). Tako na podruju motorike dijete na osnovu uroenih refleksa izgrauje putem igre sloenije oblike ponaanja - SIMBOLIKE
IGRE

(igre 'kao da') odreene su pre-operativnom fazom kognitivnog

razvoja. U ovom razdoblju dijete je formiralo vlastiti identitet kao onaj vid svog iskustva koji se razlikuje od drugih. Upravo kroz ovu fazu razvoja dijete treba rijeiti prob lem egocentrizma (ovog razdoblja) to moe postii kroz igru koja ukljuuje igre s pojedinim predmetima koji simboliziraju pojedine predmete, osobe i njihov odnos s njima. Kroz simbolike igre (kao da) dijete ui postojanje razliitih uloga kao i relativnost vlastitog doivljavanja. Takoer, zapoinje proces formiranja pojmova (pret-pojmovi) 2. IGRE S PRAVILIMA odreene su razvojem fazom konkretnih operacija s ime poinje mogunost logikog miljenja djeteta i time sposobnost djeteta da sebe prilagodi nekim vanjskim zahtjevima.

47

MILJENJE I JEZIK U prouavanju odnosa jezika i miljenja postoje razliiti koncepti koje moemo klasificirati u 3 skupine: 1. U ovoj skupini nalaze se autori, prije svih Piaget s
RAZVOJA, KONCEPTOM KOGNITIVNOG

koji razvoju miljenja daju primarnu vanost u razvoju jezika i govora. U

Piagetovu konceptu miljenja jezik predstavlja refleksiju ili manifestaciju odreenog stupnja kognitivnog razvoja. U ovom konceptu zanemarena je vanost jezika kao onog faktora koji povratno moe utjecati na razvoj miljenja 2. U ovoj skupini su autori (Watson, Bernstein) koji naglaavaju dominantnu vanost jezika u razvoju miljenja. Ovaj je koncept nasuprot Piagetovu naglaava ulogu jezika u razvoju miljenja. Autori koji su nosioci ovog koncepta su ugl avnom lingvisti i antropolozi koji su kroz prouavanje razliitih jezika, kultura i drutava zapazili da su dominantni svjetonazori, odnosno koncepti poimanja svijeta znaajno odreeni samom formom jezika. Upravo na osnovi njihovih istraivanja postavljena je hipoteza lingvistike relativnosti koja je izraena kroz Wittgensteinov stav da je 'granica mog jezika granica mog svijeta'. Iz ega proizlazi tzv. LINGVISTIKI DETERMINIZAM to znai da je nain shvaanja svijeta odreen primarno lingvistikim konceptima koje posjedujemo i putem kojih mi interpretiramo vanjski svijet (Wholf prouava bezvremeni jezik Hopi indijanaca koji pokazuju specifini koncept svijeta) U sklopu ovog koncepta znaajan je Brunerov doprinos u razumijevanju jezika i miljenja. Bruner je prouavajui Piagetov koncept ukazao na tri razliita naina (modela). REPREZENTACIJE SVIJETA koja su odreena razinom razvoja miljenja, a to mogu biti: (1) NAIN AKTIVNOSTI, (2) IKONSKI NAIN I (3) SIMBOLIKI NAIN. Bruner je u prouavanju razvoja tih naina i modela reprezentacije zapazio da simboliki nain reprezentacije svijeta je mogu tek sa razvojem jezika, odnosno da razvoj jezika jest preduvjet za razvoj formalnog miljenja i apstraktnih sposobnosti. 3. U ovu skupinu, koju prije svih reprezentira Vygostki, karakterizira shvaanje vanosti meuodnosa miljenja i jezika tijekom razvoja i njihova utjecaja na meusobni razvoj. 48

Vygotskog je zapazio da u razvoju miljenja i jezika postoji njihova poetna neovisnost do 2. godine kada s izgradnjom jezika poinje njihov meusobni utjecaj. Do 2. godine djetetov razvoja karakterizira tzv. PRELINGVISTIKO MILJENJE (akcije, percepcije, slikeimage) i PRE-INTELEKTUALNI
GOVOR

(plakanje, gukanje) koji se nakon 2. godine RACIONALNI

GOVOR.

integriraju formirajui VERBALNO

MILJENJE I

U daljem razvoju koji ima koji

znaajna je diferencijacija funkcije jezika koja ima znaajnu ulogu i u formiranju jezika. U razdoblju 2. 7. godine dolazi do diferencijacije na UNUTARNJI predstavlja izraavanje vlastitog miljenja drugima. Pojedini autori definiraju unutarnji govor kao AUTISTINI (govor za sebe) i vanjski govor kao SOCIJALNI (govor za druge) Piaget: AUTISTINI GOVOR EGOCENTRINI GOVOR SOCIJALNI GOVOR GOVOR ZA SEBE
GOVOR

funkciju praenja ili usmjeravanja unutranjeg miljenja, i VANJSKI

GOVOR

Vygotsky: SOCIJALNI IZVOR GOVORA

EGOCENTRINI GOVOR

(unutarnji govor ili verbalno miljenje) GOVOR ZA DRUGE (vanjski ili komunikativni govor) Piaget je u svom konceptu razvoja govora prikazao da on ide od autistinog govora, preko egocentrinog do socijalnog govora. Vygotsky je nudio prihvatljiviji koncept u kojem autistini govor se nastaje tijekom djetetova razvoja, ve predstavlja osnovu razvoja unutarnjeg govora, koji ima znaajnu ulogu u razvoju verbalnog miljenja i vanjskog govora, koji ima komunikacijsku ulogu.

MILJENJE I INTELIGENCIJA Iako mnogi autori izjednauju ova dva pojma veoma je vano njihovo razlikovanje na nain da miljenje predstavlja proces dok inteligencija predstavlja sposobnost kroz koju mi moemo pratiti i mjeriti te misaone procese. Postoje mnoge definicije inteligencije koje svrstavamo u 3 skupine: 1. BIOLOKE u ovoj skupini u definicija inteligencije naglasak je na funkciji adaptacije ili prilagodbe na nain na koji to ini Piaget definirajui 49

inteligenciju kao manifestaciju ovjekove adaptacije kroz koju individua treba stvoriti stanje ravnotee (ekvilibrijuma) sa svojom okolinom. 2. PSIHOLOKE u ovoj skupini definicije su odreene kvantitativnim ili psihometrijskim pristupom gdje je naglasak na mjerenje inteligencije u svrhu njerenja individualne razliitosti. Postoje razliite definicije koje se razlikuju upravo u odreivanju sadraja po kojem se te razliitosti prepoznaju i mjere. 3. OPERACIONALNE u ovoj skupini definicije inteligencije su odreene samom karakteristikom instrumenta. INTELIGENCIJA = osnovna sposobnost koja je znaajna za praktian ivot. Ova sposobnost se naziva prosuivanje koja omoguava adaptaciju na vanjske uvjete

(Binet). INTELIGENCIJA = osjetljivost na probleme (Z. Bujas).

FAKTORSKE TEORIJE INTELIGENCIJE

Ispitivanje pojedinim testovima inteligencije dobivene su visoke korelacije izmeu testova to u interpretaciji modela inteligencije shvaamo kao dva razliita pristupa od kojih jedan zastupa shvaanje o postojanju jedne ope (G) intelektualne sposobnosti i dok drugi o postojanju odreenog broja nezavisnih primarnih intelektualnih sposobnosti. 1. SPEARMANOV I VERNANOV MODEL INTELIGENCIJE SPEARMAN I VERNAN zastupaju shvaanje o tzv. HIJERARHIJSKOM MODELU i kojem je naglasak na G -faktor odnosno globalnoj intelektualnoj sposobnosti iz koje proizlaze druge nie, specifine intelektualne sposobnosti. Slika 9. Shematski prikaz Hijerarhijskog modela Vii grupni faktor __________G_____________ verbalnoedukativna spacijalnomehanika sposobnost sposobnost _____________ _________________ _____ _____ _____ _____ _____ _____ 50

Nii grupni faktori Specifini faktori

2. THURSTENOV I GUILFORDOV MODEL INTELIGENCIJE THURSTENOV MODEL INTELIGENCIJE se razlikuje od prethodna dva modela po tome to ne prihvaa hijerarhijski odnos izmeu pojedinih sposobnosti ve ukazuje na postojanje faktora. Do tog modela autor je doao na osnovu statistike analize razliitih testova koje su ukazale da se svi testovi inteligencije mogu svesti na 7 Primarnih mentalnih sposobnosti: (1) SPACIJALNI (S); (2) PERCEPTIVNI (P), (3) NUMERIKI (N) (4) VERBALNO
RAZUMIJEVANJE

(V); (5) VERBALNA

FLUENTNOST

(W), (6) MEMORIJE (M)

(7)

INDUKTIVNO REZONIRANJE (I) GUILFORDOV

ILI

STRUKTURNI

MODEL INTELIGENCIJE

isto izbacuje hijerarhijski model

inteligencije. Inteligencija je shvaena kao produkt triju dimenzija koje odreuju: 1. SADRAJ
MILJENJA:

(a) oblik (figurativni), (b) simbol (simboliki); (c) rije

(semantiki); (d) akcija (ponaajni) 2. OPERACIJE

MILJENJA:

(a) kognicije (prepoznavanja); (b) memorije (prisjeanja); (c)

divergentni produkt (produkcija mnotva ideja); (d) konvergentni produkt (produkcija najboljeg rjeenja) i (e) evaluacija (procjena) 3. PRODUKTI MILJENA: (a) jedinice (broj, slovo ili rije); (b) klase (nadreeni pojam); (c) relacije (veze meu konceptima); (d) sistemi (klasifikacije odnosa); (e) transformacije (mijenjanje sadraja) i (f) implikacije (zakljuak). Na osnovu ovog koncepta inteligencija je shvaena kroz 120 (4x5x6) faktora koji zajedno odreuju inteligenciju.

MANIFESTACIJE MILJENJA Miljenje kao proces nije neposredno mogue promatrati, ve o njemu moemo suditi na osnovu njegovih pojedinih manifestacija. Miljenje moemo predstaviti kao tzv. MEDIACIONE
PROCESE

koji imaju razliito oitovanje. Znaajne manifestacije koje

ukazuju na misaone procese jesu: 1. GOVOR predstavlja komunikaciju s drugima i sa samim sobom to ukazuje na dvije njegove vane manifestacije izraene kao: 1. UNUTARNJI 51
GOVOR I

2. VANJSKI

GOVOR.

Vanjski ima ulogu u komuniciranju s okolinom. Unutarnji ima znaajnu ulogu

upravljanja vlastitim mislima, ime se ukazuje na znaajnu ulogu govora u strukturiranju misaonih sadraja. U okviru psihologije postoji posebna disciplina koja prouava razvoj i funkciju govora, to je PSIHOLINGVISTIKA. U okviru prouavanja govora uoavaju se 3 njegova aspekta: SEMANTIKI (znaenje reenice); SINTAKTIKI (struktura reenice) i FONOLOKI (zvuk, izgovor reenice) 2. UENJE RIJEI - rije je znak koji oznaava predmet, pojavu, raspoloenje, osobinu nekog predmeta. Sa uenjem rijei mi nekoj rijei koja predstavlja znak dajemo odreeno znaenje. Rije predstavlja nosioca poruke koja ne mora biti identina za sve. Ovisno o univerzalnosti znaenja razlikujemo DENOTATIVNO I KONOTATIVNO znaenje rijei. Denotativno znaenje odreeno je pojedinom definicijom i ono ima univerzalni karakter. Konotativno znaenje je individualno znaenje, odreeno individualnim specifinim iskustvom. Upravo u ovom znaenju naglaena je emocionalna komponenta neijeg iskustva. Za ispitivanje konotativnog znaenja rijei Charles Osgood je kreirao tzv. SEMANTIKI
DIFERENCIJAL.

Semantiki diferencijal = sastoji se od niza skala na

ijim se polovima nalaze nasuprotni atributi (dobar-lo, ugodan-neugodan) na osnovu kojih se ocjenjuje pojedina rije. Na taj nain dobiven profil predstavlja individualno, konotativno znaenje neke rijei. 3. STJECANJE POJMOVA - Pojam po definiciji predstavlja skup osobina koji su zajedniki za pojedinu grupu predmeta (pojava). Ti atributi koji odreuju odreeni pojam predstavljaju bitne karakteristike koje predmet ili pojavu bitno razlikuju od drugih. Kada govorimo o nastanku ili formiranju pojma moramo razlikovati 2 aspekta: identifikacija i anticipacija. Identifikacija je postupak putem kojeg pojedine predmete smjetamo u pojedinu kategoriju, dok anticipacija proizlazi iz shvaanja, manifestiranja tog predmeta ili pojave. Upravo adekvatno formiran pojam odreuje nae ispravno postupanje ili ponaanje.
IZBOR PONAANJA PREDMET

=) IDENTIFIKACIJA =) ANTICIPACIJA =) PONAANJE

POJAM

52

Kod stjecanja pojmova razlikujemo dva naina:

TESTIRANJE HIPOTEZA

UENJE DEFINICIJA

POSTAVLJANJE I

4. PROSUIVANJE prosuivanja: (1)

I SUENJE

- Suenje i prosuivanje zasniva se na odnosu izmeu

pojedinih sudova. Taj odnos moe biti odreen razliitim procesima suenja i
INDUKTIVNO;

(2)

DEDUKTIVNO I

(3)

HIPOTETSKO-DEDUKTIVNO

ZAKLJUIVANJE (znanstveno

istraivaki rad)

Induktivno suenje ili prosuivanje sastoji se na izvoenju zakljuka iz mnotva pojedinanih sudova ili injenica, dok deduktivno zakljuivanje polazi od pojedinih (opih) pretpostavki koje kroz pojedine primjere trebaju biti prihvaene ili odbaene. U procesu zakljuivanja kao i razvoja te sposobnosti koristimo uglavnom dvije strategije: 1.
ALGORITAM

predstavlja unaprijed programirani postupak putem kojeg moemo doi

do unaprijed odreenog rjeenja i zakljuka. U okviru te strategije postoje precizne upute o pojedinim radnjama i o njihovom redoslijedu putem ega se stjee uvid u formiranju pojedinog zakljuka 2.
EURISTIKA STRATEGIJA

zasniva se na samostalnom razlaganju problema na manje

cjeline koje je onda lake razumjeti i s njima operirati. Ova strategija znaajna je za poznavanje stvaralakog miljenja. Putem ove strategije individua pronalazi razliite operacije kao i njihov redoslijed. 5. RJEAVANJE PROBLEMA razlikujemo dva osnovna pristupa koja zastupaju razliite psiholoke kole: 1. BIHEVIORISTIKA je putem POKUAJA I POGREKE (bihevioristi). Princip pokuaja i pogreke u rjeavanju problema zasniva se na principu sluajnog nalaenja odgovora i reakcije. Ovim pristupom mi eliminiramo neadekvatne odgovore i na taj nain poveavamo vjerojatnost pronalaenja adekvatnog odgovora. 2. GESTALTISTIKA putem
STJECANJA UVIDA

u pojedinu situaciju. Putem stjecanja na taj nain to je dolo do

uvida u situaciju rjeenje problema postie se

restrukturiranja spoznajnog polja. U okviru ovog pristupa problem je shvaen kao neravnotea u spoznajnom polju gdje je potrebno promijeniti odnos izmeu lika i

53

pozadine putem ega dolazi do restrukturiranja tog spoznajnog polja i nalaenja tog adekvatnog odgovora. 6. STVARALATVO moemo definirati razlikom izmeu konvergentnog i divergentnog miljenja. Stvaralatvo je odreeno divergentnim procesima u kojima je naglasak na kvalitetnoj produkciji originalnih odgovora. U okviru stvaralatva prepoznajemo odreene faze koje odreuju taj proces : (1)
PREPARACIJA, (2) INKUBACIJA, (3) ILUMINACIJA I (4) VERIFIKACIJA.

Kad se govori o stvaralatvu esto se koriste pojmovi NADARENOSTI I KREATIVNOSTI kao sinonimi, no postoji znaajna razlika. Nadarenost je odreena biolokim datostima izraenim kroz kvocijent inteligencije, dok kreativnost je odreena specifinim individualnim iskustvom koje je integrirano u neiju linost. Utoliko kreativnost je onaj aspekt ponaanja na koji moemo bitno utjecati, upravo utjeui na neiju strukturu linosti 7. SNOVI se dogaaju u REM fazi (rapid eye movements). Oni predstavljaju razdoblje u spavanju kada se modana aktivnost prepoznaje kroz pojavu mentalnih slika. Te
MENTALNE SLIKE

putem sekundarne obrade predstavljaju snove kao sadraje (fabule)

kojih se mi sjeamo. U istraivanju uloge snova postoje razliiti pristupi koji obrazlau pojavu snova. Sa fiziolokog aspekta snovi se razlau kao funkcija rastereenja pojedinih podruja mozga koji su bili previe aktivirani i ujedno aktiviranjem prethodno neaktiviranih podruja. Pojedine teorije ukazuju da snovi odravaju fleksibilnost CNS-a. Noviji pristupi u razumijevanju znaenja snova vezani su uz Freudov psihoanalitiki koncept. U okviru ove teorije snovi imaju ulogu ostvarenja pojedinog nagonskog zadovoljenja koje nije prihvaeno od strane ega i zato se nalazi u nesvjesnoj strani linosti. Ti potisnuti sadraji predstavljaju osnovu formiranja sna i predstavljaju tzv. LATENTNI SAN. Zbog nemogunosti da se ti potisnuti sadraji prihvate i manifestiraju na podruju svijesti, dolazi do njihove obrade putem Cenzure. Cenzurom dolazi do transformiranja podsvijesnih nesvjesnih sadraja, koji se pojavljuju u maskiranoj simbolikoj formi. Takvi transformirani sadraji su oni kojih se mi sjeamo i koji predstavljaju MANIFESTAN
SAN.

U psihoanalitikom terapijskom postupku koristi se

analiza snova, upravo u svrhu aktiviranja njihovog latentnog, nesvjesnog znaenja. 54

Vanost toga je u tome to otkrivanjem latentnih sadraja sna mi otkrivamo one potisnute traumatske sadraje koji se inae manifestiraju u formiranju simptoma Dinamika nastanka sna u fazi spavanja odreena je slabljenjem ego funkcije to dovodi do dominacije nagonskog aspekta linosti (Id) koji je znaajan u formiranju sna. Upravo je dominacija ida nad egom vidljiva u samoj kvaliteti sadraja koji predstavljaju manifestaciju tzv. PRIMARNOG MISAONOG PROCESA 8. MATANJE se definira kao odnos ili dijalog izmeu mogueg i stvarnog, Za razumijevanje ovog procesa znaajan je WINNICOTTOV
POJAM

prijelaznog prostora

koji predstavlja onaj fenomen u djetetovom razdoblju, kada dijete prelazi iz svog autistinog svijeta u svijet vanjskih, realnih objekata. Upravo ovo razdoblje razvoja po Winnicottu odreuje neiju sposobnost matanja. Sposobnost matanja utoliko je odreeno dogaanje u razvoju
OBJEKTIVNOG

odnosa kroz koji se razvija djetetova

sposobnost odnosa sa realitetom. U prouavanju matanja znaajnu ulogu ima M. Klein koja je kroz djeje psihoanalize zapazila da matanja nastavljaju manifestaciju pojedine nagonske potrebe i na taj nain ukazala na njihovu slinost sa snovima. Danas se sadraji matanja koriste u djejoj psihoanalizi i psihoterapiji.

55

UENJE I PAMENJE
Uenje predstavlja dio spoznajnog procesa uz percepciju i miljenje (edukacijskoj psih predmet prouavanja je uenje). Definicije uenja i pamenja se meusobno isprepliu i utoliko pojedini autori smatraju da oni predstavljaju dvije strane istog procesa. U istraivanju ovih fenomena pamenja i uenja znaajna je MATETIKA koja predstavlja interdisciplinarni pristup u prouavanju uenja, pamenja i fenomena zaboravljanja.
UENJE

moemo definirati kao stjecanje odreenih novih oblika ponaanja, a

PAMENJE

kao zadravanje onoga to je uenjem steeno. U prouavanju uenja moramo razlikovati potencijal uenja od njegovog postignua. Uenje je odreeno pojedinom aktivnou iz koje proizlazi pojedino iskustvo koje se onda manifestira kroz relativno permanentne oblike ponaanja. Pa tako esto susreemo definiciju da uenje predstavlja relativno permanentne promjene u ponaanju koje su nastale kao posljedica nekog ranijeg iskustva. Pojedini autori u izuavanju fenomena uenja razlikuju: 1. 2.
LAIKI PRISTUP

u kojem je naglasak na sadraju uenja u kojem je naglasak na procesu uenja

ZNANSTVENI PRISTUP

Po LINHARTOVOM konceptu uenje je definirano kao aktivnost kojom organizam mijenja svoje ponaanje ovisno o vanjskim utjecajima i vlastitoj aktivnosti da bi se izbjeglo stanje poetne neizvjesnosti. To stanje je odreeno neskladom ve postojeih nervnih modela i novih nervnih modela to se manifestira kroz orijentacijski refleks koji predstavlja nenamjerno usmjeravanje panje na neki sadraj. U takvom pristupu razumijevanja uenja naglasak je na panji, te je zanemareno unutranje stanje. Utoliko je potrebno razumijevanja uenja, ne samo kao procesa, nego i kao sposobnosti Ovim pristupom moemo dobiti odgovor na individualnu razliitost u aktivnosti uenja. Ovim pristupom moemo shvatiti da uspjeh ili neuspjeh u procesu uenja nije odreen samo kognitivnim ili intelektualnim nivoom, nego i specifinou razvoja linosti koja odreuje tu sposobnost Ovaj problem moemo najbolje prepoznati kroz djeji AUTIZAM, DISLEKTINE DISGRAFINE smetnje u poetku osnovnog kolovanja i poetku studentskog ivota. 56
I

Kroz analize ovih specifinih potekoa zapaeni su fenomeni nedovoljno dobrog razvoja OBJEKTNOG
ODNOSA.

To znai da u osnovi ovih tekoa najee nalazimo

problem separacijskog iskustva. VRSTE UENJA Razlikujemo vie vrsta uenja, odnosno razliite klasifikacije. Razlikujemo: 1. UENJE S OBZIROM NA TIP GRAE: (A) KOGNITIVNO, (B) MOTORNO I (C) AFEKTIVNO 2. UENJE
PO NAINU UENJA: (A) JEDNOSTAVNO

(mehaniko, klasino uvjetovanje)

(B) SLOENO (instrumentalno uvjetovanje, uenje uvidom) 3. PREMA NAMJERI UENJA: (A) NAMJERNO I (B) NENAMJERNO

TEORIJSKI PRISTUPI U IZUAVANJU FENOMENA UENJA I. BIHEVIORISTIKI PRISTUP (UVJETOVANJE)

A) KLASINO UVJETOVANJE (J. Pavlov i J.B.Watson) Ovaj vid uenja zasniva se na Pavlovom otkriu uvjetovanja. Uvjetovanje polazi od urenih refleksa putem kojih postoji veza izmeu neuvjetovanog podraaja i neuvjetovane reakcije. Kroz eksperiment sa psima Pavlov je dokazao da mnogi uvjetovani podraaji mogu izazivati istu neuvjetovanu reakciju gdje se gubi poetni smisao veze izmeu neuvjetovanog podraaja i neuvjetovane reakcije. Ovo otkrie uvjetovanja predstavlja osnovu razvoja Autori biheviorizma poput Watsona nastojali su klasino uvjetovanje interpretirati kao jedini i osnovni nain stjecanja novih oblika ponaanja. Bihevioristi su dalje u svojim istraivanjima ispitivali pojedine aspekte uvjetovanja: 1) 2) 3) 4)
JAINA UVJETOVANOG PODRAAJA NA UVJETOVANJE VREMENSKI SLIJED UP/NUP (1-7 SEKUNDI PRIJE DAVANJA NUP) BROJ UZASTOPNIH UPARIVANJA U NASTAJANJU UR ISPITIVANJE GAENJA (IZOSTANKA NUP)

jaina uvjetovanja

57

5)

UTJECAJ PRETHODNOG ISKUSTVA (UP)

smanjuje uspjenost uvjetovanja

Kroz ovo ispitivanje uoeni su fenomeni znaajni u procesu uenja. Najvanije otkrie jest nastojanje da se cijeli proces uenja i viih intelektualnih sadraja svede na proces uvjetovanja ukazujui na fenomen uvjetovanja vieg reda. B.) INSTRUMENTALNO ILI OPERATIVNO UVJETOVANJE (B.F.Skiner i E.L.Thorndick) Ova teoprija uenja predstavlja nastavak istraivanja biheviorista koja su se bazirala na ispitivanju ponaanja takora u kavezima gdje se nastojalo otkriti pojedine osnovne procese. Tim istraivanjem je Thorndick uoio
ZAKON EFEKTA

koji ukazuje da je vea

vjerojatnost pojave nekog ponaanja ako ga prate pozitivne posljedice i obratno. Zakonom je odreeno operativno uvjetovanje koje predstavlja proces uenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora ili ponaanja na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. Time nenaglaena uloga potkrepljenja predstavlja dogaanje koje odreuje pojavljivanje nekog oblika ponaanja. Kod potkrepljivaa razlikujemo: (1) POZITIVNU (nagradu), (2) NEGATIVNU (kaznu), (3) PRIMARNU (hrana) i (4) SEKUNDARNU (novac, potreba). U odnosu na klasino uvjetovanje gdje subjekt uenja ima pasivnu ulogu, u ovom aspektu uenja mnogo vie se naglaava aktivna uloga subjekta u procesu uenja. C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.HULL I E. TOLMAN) Tolman je nastavio istraivanje uenja kod takora i na osnovu svog eksperimenta sa tri skupine od kojih su (A) prva skupina imala potkrepljenje od samog poetka, (B) druga skupina od polovine (nakon 11 od 22 dana) istraivanja i (C) trea skupina koja nije uope imala potkrepljenje. Na osnovu slinosti rezultata skupine A i B (nakon 11-tog dana istraivanja) u odnosu na skupinu C, Tolman je zakljuio da potkrepljenje nije razlog uenja ve samo predstavlja poticaj njegovog manifestiranja. Tolman je zakljuio da postoji prikriveno uenje, odnosno da su u fazi bez potkrepljenja su formirane kognitivne mape kao osnova uenja (u situaciji B skupine) koje su se s potkrepljenjem manifestirale. Tim svojim zapaanjem Tolman je izvrio kritiku biheviorizma ukazujui na vanost MEDIJACIJSKIH PROCESA u procesu uenja 58

II. KOGNITIVNE TEORIJE UENJA (KHLER)

Ove teorije uenja zastupaju getaltisti koji naglaavaju vanost i znaaj medijacijskih procesa u procesu uenja. Ovaj pristup nastao je kao suprotnost bihevioristikom pristupu u kojem je proces uenja odreen tehnikom POKUAJA I POGREKE. Kognitivne teorije naglaavaju uenje uvidom gdje mi tim procesom dolazimo do uvida u odnose izmeu pojedinih elemenata tzv. SPOZNAJNOG znanje. UENJE
UVIDOM POLJA

koja predstavljaju nae

moemo definirati kao restrukturiranje elemenata koji

sainjavaju problemsku situaciju utoliko to se prethodno nedostajui element formira u novu smislenu cjelinu.

III. TEORIJA SOCIJALNOG UENJA

Ova teorija se zasniva na radu A. Bandure koji je 60-tih godina pokuao Freudov model identifikacije uiniti objektivnim i znanstvenim kroz istraivanja u laboratorijima s obzirom na fenomen imitacije. Ova teorija odnosi se na aspekte koji odreuju nau linost tj. nae specifine oblike socijalnog ponaanja (funkcioniranja). Na osnovu ove teorije moemo shvatiti formiranje karaktera linosti koji nastaje kroz specifian proces uenja kojeg je Bandure definirao kao UENJE PO MODELU Karakteristika ovog uenja jest da se ono dogaa spontano i zahtjeva postojanje modela, tj. osobe ije ponaanje predstavlja osnovu naeg uenja. Da bi neka osoba mogla imati ulogu modela ona mora posjedovati izraeno emocionalno ili socijalno znaenje. U uenje po modelu spadaju razliiti vidovi uenja, pa razlikujemo: MODELIRANJE, IMITACIJU, UENJE PROMATRANJEM I SIMBOLIKO UENJE

PAMENJE
Pamenje moemo prouavati kao sposobnost i kao proces. Kao sposobnost predstavlja jedan dio opih intelektualnih sposobnosti, dok kao proces pamenje moemo definirati kao ono to je steeno prethodnim iskustvom i koritenje tog iskustva U procesu pamenja mi pojedine modele ponaanja kodiramo u ivanom sustavu na nain da formiramo tzv. NERVNE MODELE, ENGRAME I MINESTIKE SHEME. Kad govorimo 59

o zapamenom sadraju moemo zapaziti da on moe biti zaboravljen to ne znai da je dolo do njegovog gubitka, nego je problem u njegovoj dostupnosti. ZABORAVLJANJE je gubljenje snage odgovora. Na osnovu toga moemo zakljuiti da se tragovi pamenja ne gube, ve U postoji procesu problem njihova pronalaenja razlikujemo tj. tzv.

PERMANENTNOST PRIVREMENE

ZAPAMENOG.

ZAPAMIVANJA

I TRAJNE

tragove pamenja, odnosno razliku izmeu

KRATKORONOG I

DUGORONOG PAMENJA

KRATKORONO

PAMENJE

je ono gdje dolazi samo do funkcionalnih promjena na

ivanoj stanici, odnosno gdje nije dolo do uspostavljanja odreenog nervnog modela ili membrane. DUGORONO PAMENJE dolazi do STRUKTURALNIH PROMJENA koje su izraene trajnim kemijskim promjenama u stanici, prvenstveno na podruju sinapse. Do STRUKTURALNIH
PROMJENA

dolazi zbog viekratnog koritenja istih ivanih putova, gdje promjene na

sinapsi, u vidu snienih tragova podraljivosti, omoguavaju bri prijenos impulsa. Upravo na taj nain formiraju se tzv. TRAJNI
FUNKCIONALNI KRUGOVI

koji su

reprezentanti nekog prijanjeg iskustva koji predstavljaju NERVNE MODELE ILI ENGRAME. Proces pamenja zapoinje sa aktivnou senzornih organa, odnosno receptora gdje se utjecaj pojedinih podraaja formira na podruju receptora fizioloki. Kroz proces kodiranja formira se dugorono pamenje. U procesu koritenja tih nauenih i zapamenih sadraja mi nastojimo ponovno uspostaviti odreene neuronske putove koji omoguavaju dosjeanje tih pojedinih sadraja. POREMEAJI PAMENJA mogu biti u vidu Kroninih i Akutnih dementnih sindroma gdje razlikujemo:
TRAJNE

(oteenje mozga, degeneracija mozga) i

PROLAZNE

(psihoze,

upale, komocije mozga) fenomene. U istraivanju poremeaja pamenja razlikujemo:

AMNEZIJA

(presenilne demencije),

RETROGRADNA AMNEZIJA

(ne moemo se sjeati (ne sjeamo se od

stresnog dogaaja kojeg smo proivjeli),

ANTEROGRADNA AMNEZIJA

dogaaja na dalje), PARAMNEZIJE, HIPOMNEZIJE I HIPERMNEZIJE.

60

9. KOGNITIVNI RAZVOJ
Jean Piaget (1896. 1980.) Za razumijevanje kognitivnog razvoja znaajna je Piagetova teorija. Po toj teoriji miljenje ima ADAPTIVNU prilagodbe. Piaget je po struci bio zoolog, te je pod utjecajem Darwina to isto istraivanje prenio na prouavanje prirode i razvoja ljudskog znanja. Piaget je pitanje adaptacije ivotinjskih vrsta na njihovu okolinu premjestio na pitanje ljudske inteligencije i znanja. Takoer, pod utjecajem filozofskih razmatranja njegova vremena Piaget se bavio filozofskim pitanjem
PRIRODE LJUDSKOG ZNANJA, FUNKCIJU,

odnosno ono predstavlja najvii vid ljudske

odnosno podrujem

EPISTEMOLOGIJE

i iz toga je

proizala njegova GENETIKA

EPISTEMOLOGIJA

koja se bavi prouavanjem kako se

razvijalo ljudsko znanje. Takoer, je pod utjecajem klinikih metoda razvio vlastitu metodu istraivanja (strukturiranih intervjua) specifinosti misaonih procesa kroz opserviranje specifinosti djeje neuspjenosti u pojedinim kognitivnim zadacima, za razliku od uobiajenog istraivanja miljenja i inteligencije na osnovu tonih odgovora. Za razliku od drugih psihologa Piaget je inteligenciju prouavao prvenstveno kao proces, a ne kao sposobnost. U njegovom shvaanju ukljuuje individualno nastojanje
INTERAKCIJE KONSTRUKATA INTELIGENCIJA JE PROCES

koji

u razumijevanju realiteta putem

ZNANJE

s njime. Utoliko je znaajno njegovo zapaanje da se

se ne sastoji

"niti od kopije vanjske stvarnosti niti od razvijanja struktura postojeih unutar subjekta, ve predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem interakcije izmeu subjekta i vanjskog svijeta" (Piaget,1970). U njegovom istraivanju naglasak je bio na prouavanju razvoja pojedinih kognitivnih struktura koje omoguavaju adekvatan odnos sa vanjskim svijetom. Na taj nain djetetov razvoj predstavlja razvoj odreenih mentalnih struktura to je odreeno: 1. 2.
PROCESOM BIOLOKOG SAZRIJEVANJA INTERAKCIJOM SA VANJSKIM SVIJETOM

Na taj nain Piaget je razvio pravac KONSTRUKTIVIZMA koji se znaajno razlikovao od dotada postojeih: racionalizma i asocijativizma. Po shvaanju 61
RACIONALIZMA

znanje i

mogunost njegovog stjecanja su unaprijed odreeni uroenim karakteristikama, dok je ASOCIJATIVIZAM je smatrao da ljudsko znanje predstavlja pasivno registriranje pojedinih veza koje postoje u realitetu. KONSTRUKTIVIZAM je smatrao da ljudsko znanje nastaje interakcijom postojeih unaprijed danih mentalnih struktura i pojedinih vanjskih podraaja. Utoliko znanje kao sadraj i saznavanje kao forma se meusobno odreuju. Po Piagetu je inteligencija definirana kao PROCES koji ukljuuje individualno nastojanje KONSTRUKATA razumijevanja realiteta putem INTERAKCIJE s njime. Utoliko po Piagetu znanje se ne sastoji ni od kopije vanjske stvarnosti (asocijativnost), niti od razvijanja struktura postojeih unutar subjekta, ve predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem interakcije izmeu subjekta i vanjskog svijeta. U Piagetovu konceptu znaajno je pitanje kako se odvija djetetov kognitivni razvoj. Osnova kognitivnog razvoja je uroena mentalna struktura (SHEMAS) koja omoguava djetetu da uspostavi adekvatan odnos sa vanjskim svijetom. Ta SHEMAS koja predstavlja osnovnu jedinicu intelektualnog ponaanja je ujedno i prva mentalna struktura putem koje dijete stjee znanje o vanjskom svijetu. U poetku djeji uroeni refleksi predstavljaju prve SHEMASE (fizioloke shemase) ili mentalne strukture koje predstavljaju osnovu za razvoj slijedeih, viih, adekvatnih mentalnih struktura. Razvoj tih struktura deava se kroz akomodaciju postojeih struktura (shemasa) s naglaskom na zadatku uravnoteenju (ekvilibrijumu) s novim sadrajima. ASIMILACIJA predstavlja proces stjecanja znanja gdje se sadraj oblikuje na osnovu ve postojee mentalne strukture. Tako npr. dijete kroz sisanje asimilira sve objekte jednako nastojei ih prilagoditi svojoj fiziolokoj sposobnosti spoznaje. Nakon iskustva nesklada izmeu mentalnih struktura i sadraja dolazi do potrebe za promjenom tih mentalnih struktura, odnosno dolazi do akomodacije, tj. mentalna struktura se prilagoava sadraju na koji je usmjerena. Upravo putem AKOMODACIJE razvijaju se novi i vii SHEMASI, odnosno mentalne strukture koje omoguavaju vii i kvalitetniji odnos sa vanjskom stvarnou utoliko novonastale strukture posjeduju veu uravnoteenost (adaptaciju) sa vanjskim svijetom.

62

FAZE KOGNITIVNOG RAZVOJA:

1. SENZOMOTORNA FAZA 0 2 god. U ovoj fazi dijete uspostavlja odnos s vanjskim svijetom tako to nastoji razviti sposobnost diferenciranja izmeu sebe i vanjskog svijeta. Taj proces diferencijacije znaajan je sa aspekta kognitivnog i emocionalnog razvoja iji se utjecaji meusobno isprepliu. Dijete poinje razvoj sa doivljajem diferenciranosti, odnosno nije sposobno prepoznati postojanje vanjskog svijeta oko njega. Utoliko ovu fazu karakterizira djetetov EGOCENTRIZAM. To moemo prepoznati u situaciji kad dijete nemogunost percepcije pojedinog objekta doivljava kao njegovo nepostojanje. U razvoju djetetove sposobnosti diferencijacije znaajna je djetetova sposobnost da formira doivljaj PARCIJALNOG TOTALNOG OBJEKTA. PARCIJALNI OBJEKT je onaj objekt (Gestalt lice frontalno lice) koji je doivljen kao dio sebe (profil ne prepoznaje). Taj nain doivljaja razvija se u 2. mjesecu djetetova ivota to mi prepoznajemo kroz reakciju smjeka. TOTALNI
OBJEKT I

predstavlja onaj doivljaj objekta koji u sebi sadri doivljaj

samostalnosti i neovisnosti od djetetovih potreba. Pojava totalnog objekta prepoznatljiva je kroz reakciju djeteta strahom na novu osobu, to nazivamo strahom od stranaca. To se deava u 8.mjesecu, pa se i naziva ANKSIOZNOST 8.MJESECA. U daljnjem razvoju djeteta sa vanjskim svijetom znaajan je razvoj reprezentacijskog miljenja, odnosno djetetove sposobnosti da mentalno reprezentira neki vanjski objekt u formi tzv.
MENTALNE SLIKE

(image). Sa tom mogunou dijete moe prihvatiti odsutnost vanjskog totalnog objekta na nain to posjeduje njegovu mentalnu reprezentaciju. Na ovaj nain zapoinje djetetov razvoj simbolikih funkciji, to ima znaajan utjecaj na razvoj govora i miljenja. Senzomotorna faza predstavlja razvoj od uroenih refleksa koji predstavljaju uroeni odnos s vanjskim svijetom do razvoja reprezentacijskog miljenja koje omoguava reprezentaciju vanjskog svijeta kroz razvoj pojedinih dijelova mentalnih struktura. Inteligencija u ovom razdoblju je uglavnom
PRAKTINA

(practical), odnosno dijete je u

interakciji sa okolinom senzornim ili motornim putem. Dijete "misli" kroz akciju prema 63

objektu ili percipirajui ga. Nakon akcije taj objekt ne postoji (fenomen egocentrizma senzomotone faze). Pojedini autori (Boss) zapaaju dva bitna zadatka koja su vana u ovom razdoblju, i to: (I) razvoj objektne konstantnosti i (II) razvoj simbolikih sposobnosti. (I) RAZVOJ OBJEKTNE KONSTANTNOSTI - Za Piageta problem ove faze je u nepostojanju objektne konstantnosti (object permanence). Djete u ovoj fazi karakterizira
EGOCENTRIZAM,

to znai da dijete ne prepoznaje granicu izmeu sebe i vanjskog

svijeta, tako da nita nema svoje neovisno i odvojeno postojanje. Tek nakon 18. mjeseca dijete moe uzeti u obzir postojanje neega to nije neposredno predoeno s ime zapoinje razvojem objektne konstantnosti. (II) RAZVOJ
SIMBOLIKIH FUNKCIJA

- Ovaj period je takoer znaajna za razvoj ope

simbolike funkcije ija jedan manifestacije je i jezik. Piaget ne gleda jezik kao izvor miljenja, ve sasvim suprotno kao refleksiju miljenja. Poetak razvoja simbolikih funkcija zapoinje onda dijete moe reprezentira objekt u formi
MENTALNIH SLIKA (IMIDA).

Ovom novom sposobnou dijete nije vie ovisno o

fizikoj eksploraciji i manipulaciji objektom, ve moe proraivati u glavi s ime poinje miljenje. Manifestacije poetnog razvoja simbolikih funkcija (formiranje mentalnih slika) su: (1) pojava sposobnosti
IMITACIJE

onog to je prethodno vieno ili uveno bez prisutnosti

IGRE 'KAO DA' to

"model", to ukazuje na djetetovu sposobnost da pamenje; (2) pojava

govori da je neki objekt upotrijebljen kao da je neki drugi, to omoguava djetetu da formira mentalne slike (imide) premeta i osoba koje su odsutne (pojava tranzitornog ili prijelaznog objekta - Winnicott).

2. PRE-OPERATIVNA FAZA 2-7-god. Ovo razdoblje djetetovog razvoja odreena je razvojem reprezentacijskog miljenja koje omoguava razvoj simbola kao i jezika. Na podruju socijalnog funkcioniranja dijete razvija svijest o samome sebi razvijajui tzv. SELF
KONCEPT.

Na podruju razvoja

miljenja znaajno je da dijete doivljava svijet na KONKRETAN I APSOLUTAN NAIN. To znai da dijete shvaa one odnose koji su povezani sa konkretnim objektom i da ono to 64

on doivljava, doivljava kao neto apsolutno, odnosno ne moe prepoznati da drugi mogu imati drugaije iskustvo istog objekta (dogaaja). Ovu fazu moemo podijeliti u 2 podfaze: (I) PREDKONCEPTUALNA FAZA 2 4 god. (II) INTUITIVNA FAZA 4 7 god. (I)
PREDKONCEPTUALNA FAZA

- Ovu fazu odreuje postojanje tzv. SINKRETIKOG

MILJENJA,

predstavlja ono miljenja koje se manifestira u nemogunosti djeteta da

adekvatno identificira pojedini objekt. To znai da dijete povezuje dva objekta na osnovu sluajnosti to se manifestira u potekoi manifestacije pojedinog predmeta. Ovaj vid miljenja manifestira se u tzv. ANIMISTIKOM
MILJENJU,

koje prepoznajemo

kod djece kroz doivljaj da su im predmeti iva bia. To znai da dijete n a osnovu iskustva da se Sunce mie kao ovjek daje znaenje Suncu kao ivom biu. Druga karakteristika ovog razdoblja je fenomen CENTRACIJE koji predstavlja nesposobnost da klasificira pojedine predmete na osnovu vieg kriterija (velike zelene jabuke, male crvene jabuke). Trei fenomen u ovom razdoblju je taj da dijete pokazuje potekou u razumijevanju relativnih pojmova to se moe prepoznati kroz potekoe komparacije (vei-manji, jaislabiji) (II) INTUITIVNA FAZA Ovo razdoblje karakteriziraju.: (A) FENOMEN
EGOCENTRIZMA

koji ima drugaije znaenje od egocentrizma u razvojnoj

senzomotornoj fazi. Egocentrizam u ovoj fazi razvoja predstavlja djetetovu nemogunost da shvati relativnu vrijednost subjektivnog doivljavanja. (B) FENOMEN
KONZERVACIJE

koji predstavlja djetetovu nesposobnost da prepozna

konstantnost neke vrijednosti bez obzira na promjene nekih njenih aspekata, npr. prelijevanje vode iz ire posude u uu. (C) POTEKOA
U KLASIFIKACIJI

na nain da dijete ima potekoe da razumije odnos

izmeu cjeline i njenih dijelova.

65

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA 7.-11. god. U ovom razdoblju razvijaju se mentalne strukture koje nazivamo operacijama. Te mentalne aktivnosti zahtijevaju postojanje konkretnih predmeta koje dijete moe gledati i njima manipulirati. To znai da bi dijete moglo vriti pojedine mentalne operacije, ono mora posjedovati realni konkretni objekt. U ovom razdoblju na osnovu novih mentalnih struktura, dijete postaje sposobno da razumije odnos izmeu subordiniranih i superordiniranih klasa predmeta kao i odnos izmeu cjeline i predmeta. Takoer u ovoj fazi razvoja dalje se razvija djetetova sposobnost DECENTRACIJE, koja se manifestira: 1) kroz djetetovu sposobnost da klasificira predmet kroz dva ili vie kriterija 2) stvara se djetetova sposobnost relativnog doivljaja u odnosu na vlastito iskustvo 4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA 11.-15. god. Za razliku od prethodnog razdoblja kad su mentalne operacije zahtijevale konkretne sadraje i predmete miljenja, kod formalnog, operacijskog miljenja dijete poinje koristiti pojedine simbole i ideje to znaajno mijenja njegovu sposobnost shvaanja vanjskog svijeta. Upravo tom promjenom razvija se tzv. HIPOTETSKO
MILJENJE,

to

znai da dijete poinje zakljuivati o neem to nije prethodno bilo doivljeno ili spoznato Upravo takvi vidovi zakljuivanja znaajni su u adolescentnom razvoju kreativnosti. Sa razvojem formalnih operacija dijete se ne bavi vie samoaktualnou, ve se poinje baviti i pitanjem mogunosti. Upravo ovaj novi pristup u razumijevanju sebe i vanjskog svijeta odreuje adolescentovu usmjerenost prema buduem postojanju to ima znaajnu ulogu u ADOLESCENTNOJ KRIZI IDENTITETA (to ja jesam? to ja mogu postati?). Piaget smatra da u normalnom razvoju, individue postiu razinu formalnog operativnog miljenja do 15.god., dok kod nekih usporenih razvoja ta razina moe biti postignuta do neke 20. godine

66

10. EMOCIONALNI (UVSTVENI) PROCESI

Emocionalni procesi su onaj dio individualnog funkcioniranja kojeg karakteriziramo kao unutarnje subjektivno iskustvo u odnosu na vanjsko objektivno iskustvo svijeta. Ove procese esto suprotstavljamo spoznajnim procesima u kojima je naglasak na subjektivno i individualno U definiciji emocije znaajno je odreenje da ona predstavlja UZBUENO organizma koje se manifestira kroz: I.
EMOCIONALNI DOIVLJAJ STANJE

je subjektivno iskustvo povezano uz ope osjeaje kao koje su individualno odreene opaenim tjelesnim

npr. TUGA,

RADOST, LJUBAV,

promjenama kao i percepcijom pojedinih adaptivnih radnji ili procesa II.

EMOCIONALNO PONAANJE

predstavlja pojedine popratne motorike mogunosti

koje su odreene emocionalnim doivljajem emocionalno ponaanje najizraenije je kroz facijalnu ekspresiju, kao i opi motoriki stav III.
FIZIOLOKE PROMJENE U TIJELU

su promjene koje su nastale pod utjecajem

pojedinog emotivnog iskustva koje je putem vegetativnog sustava utjecalo na funkcije unutranjih organa

OPIS EMOCIJA:
1. INTENZITET Po intenziteti mogu biti od opih raspoloenja do intenzivnih, strastvenih reakcija. Ovas dimenzija povezana je i s emocionalnom zrelou. Emocionalna zrelost upravo je izraena kroz sposobnost individue da proivi odreeni intenzitet emocionalnog doivljaja, a da istovremeno ne doe do potekoe u njenom socijalnom ili individualnom funkcioniranju. Kod psihotinih stanja dolazi do tzv. RASPADA FUNKCIJE EGA, to ukazuje da intenzivna stanja anksioznosti onemoguavaju osnovne funkcije ega: 67
ADEKVATAN ODNOS S OSJEAJA

je ona dimenzija koja bitno odreuje psihiko funkcioniranje.

REALITETOM I ADEKVATAN ODNOS SA VLASTITIM NAGONSKIM POTICAJIMA

2. NIVO TENZIJE predstavlja onu kategoriju koju odreuje impuls prema aktivnosti, te utoliko razlikujemo PASIVNE (tuga) i AKTIVNE EMOCIJE (ljubav, mrnja) 3.
HEDONISTIKI TON

to je ona kategorija koja se odnosi na PRIJATNOST

NEPRIJATNOST

4.

STUPANJ SLOENOSTI

sve emocije u njihovu opisu moemo svesti na primarne

emocije u odnosu na koje postoji razliitost ovisno o pojedinim teoretskim pristupima. Tako meu autorima postoji razlika izmeu primarnih emocija.

KLASIFIKACIJA EMOCIJA
WUNDT navodi tri dimenzije:
UGODA/NEUGODA; SMIRENOST/UZBUENOST

RELAKSACIJA/TENZIJA

OSGOOD je kroz prouavanje znaenja rijei zapazio da postoje tri dimenzije koje odreuju na individualni, subjektivni doivljaj: UGODA, AKTIVITET I KONTROLA EKMAN je na osnovu prouavanja emocionalnog ponaanja ljudi u razliitim kulturama zapazio da postoji 6 identinih oblika emocionalnog reagiranja. To su emocije koje nisu nauene (uroeni aspekti emocija), a kod svih su iste, i to:
STRAH, ODVRATNOST, LJUTNJA, RADOST I TUGA IZNENAENJE,

PLUTCHIK je u prouavanju nastanka i znaenja emocija nastojao obrazloiti sve primarne emocije kroz filogenetski razvoj. Na osnovu tog modela emocije mogu biti shvaene kao FILOGENETSKI RUDIMENT. Emocije su predstavljene sa tjelesnim manifestacijama koje su imale znaajnu ulogu u adaptivnoj funkciji vrste. Tako je autor za svaku primarnu emociju prouavao njezin subjektivan aspekt, ponaanje i funkcioniranje. Upravo kroz priloeni prikaz (Slika 11.) mogu se razumjeti njihovi meusobni odnosi.

68

Slika 11.- Prikaz Plutchikova modela emocija odreenog dimenzijama: subjektivnih doivljaja, emocionalnih oblika ponaanja i njihovih funkcija tijekom evolucije. SUBJEKTIVNI DOIVLJAJ Strah Ljutnja/bijes Radost/ekstaza alost/ tuga Prihvaanje/ pohlepa Odvratnost Oekivanje/ oprez Iznenaenje PONAANJE Povlaenje/ bijes Napad/ borba Posjedovanje/ druenje Gubitak/ plakanje Jedenje/ unoenje Povraanje/ defekacija Percipiranje Budnost FUNKCIONALNOST Samozatita Agresija Reprodukcija Deprivacija Inkorporacija Opozicionalnost Eksploracija Kontroliranost

Slika 12. Prikaz meuodnosa adaptivnih funkcija povezanih s pojedinim emocionalnim stanjem.

69

KRECH I CRATCHFIELD - U klasifikaciji emocija ovi autori su koristili 3 kriterija: A. UESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA EMOCIJA U ONTOGENEZI, B. PODRUJE NA KOJE SE POJEDINE EMOCIJE ODNOSE, C. SMJER EMOCIJA

A. UESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA U ONTOGENEZI U odnosu na uestalost i vrijeme javljanja u ontogenezi razlikujemo: 1.
EMOCIJE PRIMARNE

i 2.

SEKUNDARNE EMOCIJE.

Primarne emocije su one koje se prve javljaju u

djetetovom ivotnom iskustvu, dok se sloene emocije javljaju kasnije u ivotu kao kombinacija primarnih. PRIMARNE EMOCIJE su one koje se prve javljaju u ontogenetskom razdoblju iz kojih se onda razvijaju sve ostale emocije, a to su: 1. STRAH, 2. BIJES, 3. RADOST I 4. TUGA STRAH predstavlja tzv. EMOCIJU IZBJEGAVANJA, upravo stoga to je vezan za pojedino iskustvo opasnosti. Tijekom djetetovog razvoja razlikujemo tipine RAZVOJNE STRAHOVE koji se javljaju u pojedinim razdobljima djetetova razvoja. Kronoloki moemo prepoznati pojavu strahova i to: 1. STRAH OD KOMADANJA, RASPADANJA 1.godina 2. STRAH OD PROGANJANJA 1.godina 3. STRAH OD ODVAJANJA 2.godina 4. STRAH OD GUBITKA LJUBAVI 3. godina 5. STRAH OD KASTRACIJE 3-5.godina (kod djeaka) 6. STRAH OD SOCIJALNE NEPRIHVAENOSTI ILI IZOLACIJE 6. godina Tijekom djetetovog razvoja dijete se suoava sa pojedinim razvojnim strahovima, gdje znaajnu ulogu ima dovoljno dobra (prosjeno oekivana) okolina koja omoguava djetetu da prevlada te pojedine razvojne strahove. U situaciji izostanaka adekvatne olakavajue okoline dolazi do djetetove fiksacije u toj fazi razvoja to ukazuje djetetovu potekou u daljnjem emocionalnom razvoju. 70

U odnosu na pojam straha vano je razlikovanje izmeu straha i anksioznosti (tjeskobe). STRAH kao emocija vezana je uz percepciju pojedinih opasnosti to kod nedostaje. Kod
ANKSIOZNOSTI ANKSIOZNOSTI

opasnost ili objekt opasnosti nalazi se u podruju

nesvjesnoga dijela linosti BIJES kao emocija odreena je iskustvom postojanja prepreke u postizanju nekog cilja. Intenzitet toga osjeaja odreen je trajanjem neke sprijeenosti koja moe biti izraena i u vidu SUMANUTE MAHNITOSTI. Pojedini autori (psihoanalitiari) bijes interpretiraju kao manifestaciju agresivnog nagona, a drugi da je bijes reakcija na odreene postojee zapreke. Abraham je zapazio da je manifestacija bijesa kod djece prisutna pojavom zubi u drugoj polovici 1. godine. Utoliko je djetetov razvoj u okviru 1. godine podijelio na fazu: (1.)
PREAMBIVALENTNU FAZU DO SISANJA

6.

MJESECA.

i (2.)

GRIENJA

AMBIVALENTNA FAZA

poinje komunikacija s osjeajem bijesa bijes u odnosu na majku, ali ne negativan nain. Majka koja ima problema sa loim aspektom emocija ne moe prihvatiti djetetov bijes i ne odgovara vlastitim bijesom, jer ima strah od vlastite agresivnosti, te smatra dijete bolesnim i na taj nain ugroava djetetov razvoj. RADOST kao emocija izraena je kroz smanjenje tenzije koje dolazi uslijed postizanja odreenog cilja. Ovaj koncept rastereenja koristio je FREUD koji je izjednaio radost i ljubav kao manifestaciju libidovog rastereenja. Smatra da je zadovoljenje djetetovih primarnih potreba, nagona temelj na kojem se razvija osjeaj radosti. BOWLBY smatra da je emocionalna privrenost u odnosu na primarnu vezu majka dijete element koji odreuje radost. SPITZ je zapazio da u razdoblju 2. i 3. mjeseca djetetovog ivota dijete kroz manifestaciju smjeka po prvi put pokazuje osjeaj radosti TUGA kao emocija je povezana sa gubitkom neega ili nekoga emu smo teili ili cijenili ili voljeli. Tuga kao osjeaj ima specifino razvojno znaenje, jer kroz tugovanje dijete uspostavlja doivljaj vlastitog (bazinog) identiteta i odnos sa vanjskim realitetom. Taj se osjeaj javlja krajem 1. god. i razvija se tijekom druge godine, naime posljedica 71

separacije i individuacije. Da bi dijete moglo sebe doivjeti, biti svjestan sebe, mora proi kroz fazu separacije. (1.faza autizam, 2.simbioza, 3.separacija) MELANIA KLEIN je ukazala na postojanje tzv. DEPRESIVNE POZICIJE u djetetovom razvoju kroz koje prolazi dijete ili gdje uspjenost njenog rjeavanja odreuje daljnji djetetov razvoj. Pitanje uspjenosti procesa tugovanja odreeno je uspjenou suoavanja I prorade ambivalentnih emocionalnih stanja. Dijete u sebi treba integrirati agresivne I libidne poticaje koji se javljaju u njegovom doivljaju u situaciji gubitka (odvajanja). Nemogunost prorade ambivalencije, odnosno djetetova tugovanja dovodi do regresij e u ranoj fazi razvoja to u najdrastinijem obliku vidimo u obliku AUTIZMA (M. MAHLER).

B. PODRUJE NA KOJE SE POJEDINE EMOCIJE ODNOSE U odnosu na ovaj kriterij razlikujemo: 1.OSJETNE EMOCIJE I 2.INTELEKTUALNE EMOCIJE 1. OSJETNE EMOCIJE su one koje povezujemo s pojedinim tjelesnim senzacijama, kao to je osjeaj ugode, neugode, odvratnosti To su one emocije u ijem doivljaju dominira fizioloki, odnosno tjelesni aspekt. Meu tim osjeajima razlikujemo: 1.
KONVERZIJE

pojedini emocionalni odnos je simboliki izraen kroz pojedini dio

tijela (glavobolja, proljev) 2.

SOMATIZACIJE

pojedini emocionalni doivljaj manifestira se difuzivno kroz

itavo tijelo (osjeaj nemoi, slaboe, munine) 2. INTELEKTUALNE EMOCIJE su one koje su povezane sa mentalnom aktivnou, a najvie su izraene kroz neiju kreativnost kao vid odnosa prema pojedinom emocionalnom sadraju. U intelektualne emocije spadaju i uenje, divljenje, znatielja. Ti osjeaji su vani u poticanju intelektualne aktivnosti i povezane sa kreativnou C. SMJER EMOCIJA U odnosu na smjer emocija razlikujemo emocije: 1. PREMA SEBI I 2. PREMA DRUGIMA
PREMA SEBI

susreemo se sa osjeajem krivice, srama, ponosa, samopotovanja, 72

zadovoljstva

U osnovi tih osjeaja je

INTRAPSIHIKI KONFLIKT

izmeu superega i ega. Doivljaj

vlastitog ega (linosti) odreen je strukturom superega, odnosno strukturom koja je nastala internalizacijom po roditeljskim stavovima (zabrana i ideali). Utoliko se ovi osjeaji pokazuju kao odreeni najranijim iskustvom u okviru vlastite obitelji. Na osnovu tih iskustava formira se slika o sebi i vlastitom tijelu PREMA
DRUGIMA

bitni osjeaji su ljubav i mrnja, a najkvalitetniji su osjeaji kada

ljubimo i mrzimo. U izgradnji odnosa s drugima znaajna je integracija tog osjeaja u zreli odrasli odnos. Pretpostavka tog odnosa je mogunost stanja ambivalencije. U razvoju odnosa s drugima postoji pravilnost koja je nuna za njegovu izgradnju. Ta pravilnost je odreena od poetne Idealizacije do prorade ambivalencije i uspostavljanja bliskog odnosa Razvoj odnosa prema drugima odreen je i grupnim procesom to znai da DINAMIKA u razvoju grupe znaajno odreuje kvalitetu individualnog odnosa. Analizom grupnog odnosa razlikujemo 3 faze koje determiniraju kvalitetu odnosa individue s drugima (Schutz): 1. 2. 3.
FAZA UKLJUIVANJA FAZA KONTROLE (KONFLIKT) FAZA AFEKCIJE (BLIZU ILI DALEKO)

73

ORGANSKA OSNOVA EMOCIJA

U osnovi emocija se nalaze fizioloke promjene, kao npr. UBRZAN ILI USPOREN rad srca, disanje, luenje lijezda znojnica, krvni tlak, koje ukazuju na poveanu mobilizaciju energije u organizmu. Vanost fiziolokog aspekta emocija je u tome to poveava spretnost organizma za pojedine aktivnosti. Ovo zapaanje ima svoje obrazloenje u Darwinovom konceptu u kojem emocije moemo shvatiti kao najranije oblike adaptacije. Fizioloke promjene u organizmu prvenstveno su odreene aktivnou vegetativnog nervnog sustava koji ima ulogu u aktiviranju i odreivanju rada unutarnjih organa i luenja hormona. Tako pod utjecajem
PARASIMPATIKUSA I SIMPATIKUSA

odreuje se

fizioloko stanje unutar organizma pod utjecajem pojedinih emocionalnih doivljaja. - pitanje sredita fiziolokog dogaanja u formiranju emocionalnog doivljaja je razliito odgovoreno od raznih autora. Upravo to pitanje odreuje razliku izmeu pojedinih teorija emocija. W.JAMES I C.LANG Pitanja s kojima su se bavila ova dva autora su: (1) Da li su emocionalni doivljaji posljedice percepcije pojedine situacija ili fiziolokih promjena? i (2) Koji je slijed zbivanja pri emocionalnom uzbuenju? U traenju odgovora polazite je bila u razlikovanju
PRISTUP U RAZLIKOVANJU EMOCIJA LAIKI PRISTUP

ZNANSTVENI

. U laikom pristupu u formiranju svijesti o emociji

najprije postoji (1) percepcija voljene osobe, zatim (2) svijest o emociji (radost, ljubavi..) i zatim (3) vanjska i unutarnja aktivnost. Pogreka ovakvog laikog shvaanje je u pogreci stavljanja svjesnih kortikalnih procesa ispred subkortikalnih, to je upravo suprotno. Autori su smatrali da emocionalni doivljaj nije odreen percepcijom odreene emocionalne situacije, ve da je emocionalan doivljaj odreen percepcijom unutarnjih (fiziolokih ) promjena. Razlikovali su:

74

Slika 12. - Prikaz razvoja emocionalnog doivljaja po James-Langovoj teoriji

U odnosu na laiki pristup, znanstveni pristup ukazuje na slijed zbivanja pri emocionalnom uzbuenju: 1. Percepcije, 2. Aktivnost i 3. svijest o aktivnosti tj. Emocija; odnosno (1) PERCEPCIJA
FIZIOLOKE PROMJENE I POJEDINE SITUACIJE,

(2)

AKTIVNOST ORGANIZMA ILI

(3)

SVIJEST O EMOCIONALNIM DOIVLJAJIMA.

Utoliko je poznat

paradoks ove teorije u izreci mi ne plaemo, jer smo tuni, nego smo tuni jer plaemo Ova teorija je znaajna jer predstavlja prvi pokuaj povezivanja fiziolokih stanja i emocionalnih doivljaja.

W.B. CANON I PH. BARD - 'HIPOTALAMIKA TEORIJA UENJA' Ova teorija nastala je kao odgovor na prvu teoriju nastojei odbaciti stav da fizioloke promjene direktno utjeu na formiranje emocionalnog doivljaja. Canon u svom istraivanju s adrenalinom dobio je rezultate koji su ukazali da iste fizioloke promjene nisu bile praene istim subjektivnim doivljajem odreene emocije. Takoer znaajan podatak bio je da je reakcija VNS-a znatno dua od vremena formiranja emocionalnog iskustva. Na osnovu ovih zapaanja autori su zakljuili da dolazi do istovremenog formiranja emocionalnih doivljaja u korteksu i fiziolokih promjena u lijezdama i miiima. Po ovim autorima centar emocionalnog dogaanja je TALAMIKO HIPOTALAMIKI dio mozga 75

Slika 13. Prikaz razvoja emocionalnog doivljaja po Canon-Bardovoj teoriji

TEORIJA D.B.LINDSLEY - 'AKTIVACIJSKA TEORIJA EMOCIJA'

Autor ove teorije za razliku od prethodnih autora smatra da je centar emocionalnog dogaanja u podruju modanog debla, odnosno RETIKULARNE
FORMACIJE.

Taj dio

ivanog sustava ima znaajnu ulogu u reguliranju stanja aktivnosti (budnosti) CNS -a. Po tom autoru emocionalni doivljaj odreen je razvojem aktivacije CNS-a.

Slika 14. Prikaz razvoja emocionalnog doivljaja po Lindsleyjevoj teoriji

76

Po shvaanju autora nain doivljaja pojedinog emocionalnog stanja odreeno je stanjem, odnosno razinom aktivnosti retikularne formacije. Upravo kroz poveanje ili snienje modane aktivnosti doivljeni sadraji mogu dobito razliito emocionalno odreenje.

TEORIJA: J.W.PAPEZ I P.D.MC LEAN 'LIMBISTIKA TEORIJA EMOCIJA' Ova teorija predstavlja integraciju razliitih ranijih teorijskih stavova gdje je naglasak na tzv. PAPEZOVOM
KRUGU

koji predstavlja fenomen meusobnog utjecaja izmeu

korteksa, limbistikog sutava i hipotalamusa. Kako je vidljivo na preloenoj shemi razvoja emocionalnog doivljaja odreen je odnosom ili aktivnou koja postoji izmeu korteksa, klimbikog sustava i hipotalamusa. Slika 15. Prikaz razvoja emocionalnog doivljaja po Papez-McLeanovoj teoriji

77

5. S. SCHACHTER - TEORIJA ETIKETIRANJA Ova teorija ukazuje na znaajnu meu vezu tjelesnih promjena i subjektivnog emocionalnog iskustva. Autor ukazuje da je fizioloko uzbuenje nuno za iskustvo emocija, ali je vano kako mi individualno interpretiramo to fizioloko stanje. Schachter ukazuje na dva aspekta doivljaja, i to: (1) KVANTITATIVNI odnosi se na pitanje: DA
LI SAM JA UZBUEN?

i (2) KVALITATIVNI

KOJI OSJEAJ JA

DOIVLJAVAM?

Taj kvalitativni aspekt odreen je kognitivnim funkcijama. Zbog

toga neki ovu teoriju je nazivaju dvo-faktorskom ili Jukebox teorijom emocija

Slika 16. Prikaz razvoja emocionalnog doivljaja po Schachterovoj teoriji

Kroz sve navedene organske teorije emocija zajedniko je zapaanje vanosti subkortikalnih struktura i njihov meuodnos s kortikalnim strukturama. Meutim autori se razlikuju u odreenju podruja (talamus, hipotalamus, retikularna supstancija, limbiki sustav) te subkortikale aktivnosti.

78

11. LINOST
Pojam linosti proizlazi iz staro grke rijei PERSONA koji je oznaavao maske koje su glumci nosili u kazalinim predstavama. Samo porijeklo pojma linosti ukazuje da linost predstavlja odreenu socijalnu ulogu na osnovu koje moemo razumjeti i predvidjeti neije ponaanje Prouavanjem linosti postoje razliiti pristupi kao i mnotvo teorija linosti koje se meusobno razlikuju u odgovorima na 3 osnovna pitanja: 1. TO JE POKRETA FUNKCIONIRANJA LINOSTI? 2. TO SADRI LINOST? (STRUKTURA) 3. KAKAV JE RAZVOJNI SLIJED LINOSTI? TO JE POKRETA FUNKCIONIRANJA LINOSTI? U odnosu na pokretae djelovanja linosti moemo zapaziti da se ono odnosi na pitanje motivacije i motivacijskih procesa. Upravo je motivacija ono to ukazuje na uzroke pojedinog, odreenog ljudskog ponaanja. U razumijevanju motiva ljudskog djelovanja kroz povijest susreemo se s razliitim teorijama. Tako KLASINE TEORIJE zastupaju stav o ovjeku kao neslobodnom biu gdje je njegovo ponaanje odreeno nekim vanjskim silama na koje on ne moe utjecati. U kasnijem povijesnom razvoju prisutan je koncept tzv. OVJEKMAINA u kojem se ljudsko ponaanje shvaa kao mehaniki, odnosno odgovor na vanjske podraaje. U 19. st. posebno se razvija koncept ovjek kao RACIONALNO
BIE

gdje je naglasak na

ovjekovim mentalnim sposobnostima to znai da se ljudsko rasuivanje smatra osnovnim pokretaem ljudskog djelovanja. U daljnjem razvoju moemo govoriti o konceptu OVJEKA
KAO NAGONSKOM (NESVJESNOM) BIU

u kojem je naglasak dan na

nesvjesnim procesima koji bitno odreuju ljudsku sudbinu. Pored ovih koncepata za razumijevanje funkcioniranja linosti znaajni su koncepti: (1). DARWINOV
KONCEPT OVJEKA KAO BIA EVOLUCIJE,

(2.) KONCEPT

OVJEKA KAO

DRUTVENOG BIA I (3.) KONCEPT OVJEKA KAO NESVJESNOG BIA.

79

TO SADRI LINOST? (STRUKTURA) U odnosu na sadraj linosti meu razliitim teorijama moemo prepoznati 2 skupine koje moemo prikazati kao STATIKE I DINAMIKE KONCEPTE STATIKI su oni koji prouavaju linost kroz pojedine dimenzije ili crte linosti DINAMIKI su oni koji nastoje prouiti dijelove linosti i njihov meuodnos. Razvoj dinamikog pristupa odreen je Freudov tzv. DINAMSKOM (strukturna teorija linosti) KAKAV JE RAZVOJNI SLIJED LINOSTI? U odnosu na razvojni tijek postoji najvea raznolikost meu autorima i to upravo u broju razdoblja razvoja linosti, kao i u njihovim specifinim zadacima. ZNAAJNI KONCEPTI ZA RAZUMIJEVANJE LINOSTI 1. Darwinov model ovjeka kao bia evolucije Na osnovu ovog koncepta karakteristike ovjekovog ponaanja povezuju se sa aspektima ponaanja niih vrsta. Ovim shvaanjem se pojedini aspekti evolucije ukazuju znaajnim za aktualno ljudsko ponaanje. Tako je na osnovu ovog koncepta naglasak na instinktima i nagonima kao onima koji odreuju razvoj i funkcioniranje ljudske linosti. Na osnovu ovog koncepta nastala je homeostatska teorija koja ukazuje na osnovu nagonskog djelovanja. Po ovoj teoriji do nagonskih poticaja dolazi zbog naruene homeostaze unutar organizma, koja se manifestira tenzijom i svijeu o pojedinoj potrebi. Upravo to potie aktivnost to dovodi do redukcije, smanjenja tenzije i uspostavljanja homeostaze unutar organizma. Utoliko se ova teorija naziva redukcijskom teorijom ime je dat naglasak nagonskom zadovoljenju kao pokretau ljudske aktivnosti 2. Koncept ovjeka kao drutvenog bia U poetku ovaj koncept se zasnivao na pristupu o ovjeku kao onom koji je odreen odreenom socijalnom i kulturnom sredinom. Ovaj koncept je podravao teoretski pristup socijalnog determinizma koji je zastupao da je ovjekovo ponaanje odreeno 80
PSIHOLOGIJOM

gdje se

funkcioniranje linosti obrazlae u meuodnosu pojedinih dijelova strukture linosti

stavovima i zakonima koji vladaju u pojedinom drutvu. Iz ovog koncepta slijedi zakljuak da vrijednosni stavovi koji su prisutni u pojedinoj kulturi znaajno odreuju formiranje linosti i kasnije socijalno funkcioniranje Ovaj koncept dobio je novo znaenje sa razvojem attachment teorije ili teorije emocionalne veze (J.Bowlby). Vanost ove teorije je u tome da djetetova vezanost za majku nije odreena njenom ulogom zadovoljenja djetetovih potreba, ve da je u osnovi primarna djetetova potreba za kontaktom i emocionalnom vezanou uz majku. Na taj nain odbaena je teorija redukcije kao osnove odnosa djeteta i majke. Po toj teoriji emocionalna potreba za majkom bila je sekundarna, odnosno kao posljedica majine uloge u zadovoljavanju djetetovih biolokih potreba. Attachment teorija je ukazala da je emocionalna potreba primarna, odnosno da prisutnost majke ima posebnu primarnu ulogu u djetetovom razvoju. 3. Koncept ovjeka kao nesvjesnog bia Razumijevanje ovjeka kao nesvjesnog bia proizlazi iz Freudovog znanstvenog rada sa konverzivnim neurozama. Otkrie nesvjesnog odreeno je Freudovom interpretacijom Charcotovog zapaanja u radu sa hipnozama. Zapaeno je da su pojedini pacijenti tijekom hipnotskog stanja doivljavali odreena ranija traumatska iskustva kojih se inae u izvan-hipnotikom stanju nisu sjeali. Sa proivljavanjem tih traumatskih sadraja dolazilo je do povlaenja prethodno postojeih konverzivnih simptoma. Freud je na osnovu tih zapaanja zakljuio da su pojedina traumatska iskustva upravo zbog njihovog neugodnog afekta zaboravljena, odnosno potisnuta i na taj nain smjetena u podruje nesvjesnog dijela linosti. Ti potisnuti traumatski sadraji imaju aktivnu ulogu u psiholokom funkcioniranju linosti utjeui na formiranje pojedinih simptoma. Iskustvom hipnotske terapije nastala je psihoanaliza koja je imala ljeidbeni zadatak da nesvjesne sadraje uini svjesnima. Psihoanaliza je pojam nesvjesnoga koristila u terapiji na nain da je otkrivanjem nesvjesnog sadraja nastojala ukloniti emocionalno znaenje pojedinog traumatskog iskustva koje je imalo utjecaja na cjelokupno psihiko funkcioniranje. 81

Psihoanaliza je nastala rjeavajui nedostatke hipnotske terapije i to (1) to svi pacijenti nisu mogli biti hipnotizirani i (2) to je nakon odreenog vremena dolazilo do istih ili slinih simptoma. Freud je zapazio da kroz hipnozu dolazi do abreakcije pojedine psihike traume koja i dalje postoji u nesvjesnom dijelu linosti i utoliko ima dalji utjecaj sveukupno psihosocijalno funkcioniranje individue. Putem psihoanalize postavljen je zadatak da ti nesvjesni sadraji postaju svjesni ime se rjeava uzrok ili pretpostavka pojedinog simptoma. Zbog toga se ova teorija naziva kauzalna psihoterapija

PSIHOANALITIKE TEORIJE LINOSTI

U pregledu psihoanalitike teorije moe se zapaziti da tijekom svog psihoanalitikog terapijskog rada S. Freud je postepeno stjecao nova iskustva koja je onda oblikovao u nove teorije, naputajui neke ranije koncepte. U okviru njegovog teorijskog sustava moemo razlikovati tri teorije, I to (1) Topika teorija linosti, (2) Strukturna teorija linosti i (3) Teorija psihoseksualnog razvoja. TOPIKA TEORIJA LINOSTI Topika teorija predstavlja prvu Freudovu teoriju, koja je izraena u djelima Psihiki mehanizmi histerinih fenomena, Studije o histeriji i Tumaenje snova. Ova teorija zasniva se spoznaji postojanja nesvjesnog podruja psihike aktivnosti (topos = gr. mjesto). Na osnovu ove teorije Freud je psihiki aparat (psihu) podijelio u 3 podruja (topos-a): 1. 2. 3.
SVJESNI PREDSVJESNI NESVJESNI

U definiciji ovih dijelova psihe SVIJEST predstavlja ono to je neposredno prisutno u podruju nae panje; predsvjesno nije neposredno prisutno u podruju panje, ali odreenim usmjeravanjem moe biti dovedeno u podruje svijesti; NESVJESNO je onaj dio koji sadri one sadraje koje ne moemo dovesti u podruje svijesti, ve do njih moemo doi putem HIPNOZE ili TEHNIKOM SLOBODNIH ASOCIJACIJA 82

NESVJESNO

nastaje kroz proces potiskivanja (djeje amnezije) koji predstavlja

zaboravljene pojedine sadraje i to upravo onih koji imaju veoma izraeno negativno (anksiogeno) emocionalno znaenje. To traumatsko (nesvjesno) iskustvo moe se manifestirati kroz simptome to znai da se emocionalni aspekt potisnute traume manifestira kroz pojedine tjelesne reakcije (konverzivna neuroza) U istraivanju nesvjesnog, budui da ono nije neposredno dano naem opaanju mi istraujemo neke njegove manifestacije: 1. 2. 3. 4.
SIMPTOM SIMPTOMI OMAKE SNOVI S. FREUD IGRA MELANIA KLEIN

predstavlja manifestaciju nekog potisnutog traumatskog iskustva gdje se to

iskustvo manifestira kroz pojedini tjelesni ili psihiki fenomen. U nastanku simptoma razlikujemo 3 faze. Tako u poetnom dijelu se susreemo sa POSTOJANJE
TRAUME, PSIHIKE

zatim slijedi POTISKIVANJE

PSIHIKE TRAUME

kao odgovor na traumatsko

iskustvo i zatim VRAANJE

POTISNUTOG

koje predstavlja nesposobnost mehanizma

potiskivanja (obrane) da te potisnute sadraje dri i dalje u podruju nesvjesnog. U situaciji neuspjeha potiskivanja javlja se anksioznost kao strah (bez svijesti o objektu opasnosti) u ijoj osnovi jeste taj nesvjesni potisnuti sadraj. OMAKE su greke u govoru u kojima moemo prepoznati neke nelogine, ali nesvjesne vlastite potrebe SNOVI kao manifestacija nesvjesnog predstavljaju manifestni dio sna, odnosno onaj dio gdje kroz pojedine sadraje moemo prepoznati simboliku transformaciju pojedinih nesvjesnih sadraja. Upravo je ta simbolika transformacija rezultat cenzure i omoguava da nesvjesni sadraj i dalje ostane nedostupan u svijesti. Ukoliko cenzura ne uspije u tom zadatku dolazi do anksioznog nonog buenja, odnosno prekida sna IGRU je kao manifestaciju nesvjesnog naglasila Melania Klein koja je utemeljila psihoterapiju igrom (play-therapy). Kroz igru dijete manifestira neke svoje potisnute, 83

odnosno neprihvatljive manifestacije vlastitih elja i potreba. Te elje i potrebe izraene su na fantazijski nain u samom procesu igre. Kroz terapiju igrom mi moemo prepoznati nesvjesni djetetov problem i kroz suoavanje tog problema mu da svoj intrapsihiki problem rijei. Kroz ovu tehniku mi omoguavamo

eksternaliziramo intrapsihiki, potisnuti, nesvjesni sadraj STRUKTURNA TEORIJA LINOSTI Strukturna teorija linosti predstavlja tzv. drugu topiku koja nastoji psihu prikazati kao strukturu koja je sainjena od dijelova: 1. ID 2. EGO 3. SUPEREGO Ovu teoriju Freud je objavio 1923. god. u djelu Ego i id. S ovom teorijom smanjena je vanost psihike traume u nastanku psihopatologije i ujedno je naglaena vanost pojma psihikog konflikta kao dijelova strukture linosti. Ova teorija nam omoguava da shvatimo zato ista psiholoka trauma ima razliito psihiko znaenje i razliite posljedice kod razliitih individua. Psihiki konflikt je ustvari intrapsihiki konflikt izmeu dijelova struktura osobnosti, i to: ida i ega. Taj konflikt je odreen njihovim suprotnim principima funkcioniranja: Id sainjavaju nagoni trae koji zahtijevaju neposredno vlastito zadovoljenje to ukazuje da ovaj dio strukture osobnosti funkcionira po principu zadovoljstva. Ego sainjavaju tendencije formiranja kontakata s vanjskim i unutarnjim svijetom, odnosno tendencijom kontrole pojedinog nagonskog zadovoljenja to ukazuje da ovaj dio strukture osobnosti funkcionira po principu realiteta. Ovisno o dominaciji pojedinog dijela strukture linosti (ega ili ida) moemo prepoznati razliita psiholoka stanja. Kod dominacije Ida dolazi do psihotine manifestacije, odnosno do stanja kod kojeg ne postoji adekvatno testiranje realiteta (sumanute ideje i primarni procesi), dok u situaciji dominacije ega moemo se susresti sa neurotskom

84

patologijom koja ukazuje da postoji aktivan intrapsihiki konflikt koji smanjuje sposobnost individue u njegovu mentalnom i socijalnom manifestiranju. 1. Id predstavljaju nagoni koji po Freudu predstavljaju energetski izvor cjelokupnog psihikog aparata. U istraivanju nagona Freud je naglasio posebnu vanost seksualnog i agresivnog nagona za psihiko funkcioniranje. Vanost tih nagona u odnosu na nagone samoodranja je u tome to ti nagoni mogu biti potisnuti ili odloeni na taj nain nastaje psihika tenzija koja motivira ili odreuje ljudsko ponaanje. U analizi nagona Freud je razlikovao 3 njegova aspekta, i to: (1) IZVOR NAGONA, (2) OBJEKT I (3) CILJ. IZVOR
NAGONA

je postojea naruena homeostaza koja je izraena u vidu tenzije koja

potie individuu prema pojedinom obliku ponaanja. OBJEKT je podruje na koje se pojedini nagon manifestira, te utoliko razlikujemo tzv. Objektni libido i narcistiki libido, to znai da objekt nagonskog zadovoljenja moe biti druga oso ba, a i vlastito tijelo. CILJ je postizanje zadovoljstva, odnosno redukcije tenzije nastale prethodno naruenom homeostazom. 2. Ego kao dio strukture linosti ima dvostruku ulogu: 1.
KONTROLA I ODLAGANJE NAGONSKOG ZADOVOLJENJA TO PREDSTAVLJA OSNOVU PSIHIKOG KONFLIKTA

2. ODNOS SA REALITETOM Potekoe izraene psihikim konfliktom prisutne su i zadravaju se u odnosu linosti prema realitetu. Kod PSIHOZA raspadom ego funkcije nagonsko zadovoljenje direktno se izraava na podruju realiteta to je prepoznato kroz sumanuto ponaanje i sumanute ideje. Kod
NEUROZA

ne dolazi do raspada ega utjecajem ida, ve samo na smanjenje

njegove realnosti to se manifestira kroz potekoe adaptacije i kreativnosti individue. 3. Superego predstavlja onaj dio linosti koji odreuje nau uspjenost u socijalnim odnosima. On predstavlja moralnost pojedine individue. Nastaje internalizacijom pojedinih roditeljskih stavova i zabrana koje se tijekom vremena doivljavaju kao vlastiti stavovi i vlastite zabrane.

85

Ovaj dio linosti nam ukazuje da preko njega pojedini odgojni pristupi roditelja postaju dijelovi neije strukture linosti. To bi znailo da previe strog odgojni pristup moe formirati strogi superego to se na podruju linosti moe manifestirati u veem osjeaju krivnje i veoj potrebi za potiskivanjem i kontroliranjem nagonskih manifestacija linosti. Upravo strogost superega odreuje neurotinost pojedinca. Po Freudu superego se formira izmeu 3. i 5. godine ivota kroz rjeavanje EDIPOVOG
KONFLIKTA.

U tom razdoblju kroz uenje spolne uloge zapoinje djetetov proces

socijalizacije. TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA Teorija psihoseksualnog razvoja objavljena je 1905. godine u Freudovom djelu Tri eseja o teoriji seksualnosti. U tom djelu Freud je ukazao da je djetetov razvoj odreen razvojem libida, gdje taj razvoj pokazuje svoju odreenu pravilnost. Ta pravilnost odreena je pravilnou promjena OBJEKATA I CILJA LIBIDNOG ZADOVOLJENJA. Ovisno o podrujima na kojima se libido manifestira odreene su faze psihikog razvoja: 1. ORALNA FAZA (1.GODINA) 2. ANALNA FAZA (2.GODINA) 3. FALUSNA FAZA (3-5.GODINE) 4. FAZA LATENCIJE (6-12. GODINE) 5. GENITALNA FAZA Vanost ove teorije je Freudovom odreenju pojma djeje seksualnosti. DJEJA
SEKSUALNOST

definirana je djetetovom potrebom kroz postavljanje iskustva

ugode. Ona se bitno razlikuje od odrasle, genitalne seksualnosti utoliko to kod nje nalazimo samo parcijalno nagonsko zadovoljenje (oralno, analno, falusno). Tek u razdoblju puberteta dolazi do integracije tih dijelova djeje seksualnosti u odraslu, genitalnu seksualnost. U razumijevanju ove teorije znaajni su pojmovi fiksacije i regresije. FIKSACIJA = djelomini zastoj u razvoju libida nastao zbog neadekvatnog traumatskog iskustva u pojedinoj fazi razvoja. 86

REGRESIJA= vraanje na ranije faze razvoja u situacijama u kojima se susreemo sa nekim novim konfliktima. Individualna razlika u razini regresije odreena je individualnim specifinostima razvoja, odnosno razliitim tokama fiksacije koje odreuju specifinost osobnosti svake individue.

1. ORALNA FAZA
U ovoj fazi podruje usana predstavlja prvo podruje djetetova zadovoljstva, odnosno prvu erogenu zonu. To znai da akt hranjenja ima znaajnu psiholoku ulogu u postizanju tog zadovoljstva. Ovu fazu po Abrahamu moemo podijeliti u 2 faze: 1. Preambivalentna faza faza sisanja 2. Ambivalentna faza faza grienja Vanost tih faza je u naglaavanju vanosti agresivnog nagona i njegovo integriranje u psiholokom sistemu. Kroz ovu fazu u odnosu majka dijete, dijete formira bazino povjerenje to odreuje djetetov kasniji odnos prema vanjskom svijetu (pesimizam, optimizam). Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je kroz razvoj tzv. ORALNE
STRUKTURE LINOSTI.

Te osobe na pojedine konflikte reagiraju pasivnou (potrebom da

uspostave ovisniki, oralni odnos). Te osobe pokazuju tendenciju ka bolestima ovisnosti, kao i depresivnim stanjima. 2. ANALNA FAZA (2.GODINA) Analna faza odreena je podrujem anusa to predstavlja drugu erogenu zonu djeteta. U ovom razdoblju naglasak je na djetetovu formiranju higijenskih navika. U odnosu na raniju fazu, gdje je dijete imalo pasivan odnos prema svojim potrebama, sad ima aktivan odnos kroz razvijanje sposobnosti kontrole svog nagonskog zadovoljenja U ovoj fazi dijete kroz akt reduciranja poinje uspostavljati kontrolu, ime se formira njegov narcistiki doivljaj moi. Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je stvaranjem ANALNE STRUKTURE LINOSTI koja se manifestira u izraenim potrebama za savrenim ponaanjem. Te osobe karakterizira krtost. U psihopatologiji fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je kroz prisilne i opsesivne fenomene, dok kod djece u potekoama kontrole. 87

3. FALUSNA FAZA (3 6. GODINA) Ova faza ukazuje da je podruje genitalije trea u razvoju erogenih zona djeteta. Upravo otkriem podruja genitalija dijete zapoinje spolno razlikovanje, ime zapoinje proces spolne diferencijacije, odnosno formiranje spolnog identiteta. Znaajnost ove faze je u tome to se otac ukljuuje u dinamiku djetetovog doivljavanja, ime zapoinje proces TRIANGULACIJE, odnosno razdoblje deavanja EDIPOVOG
KONFLIKTA.

U odnosu na ranija razdoblja prekida se dijadni odnos majka dijete.

Ukoliko se to ne dogodi za oekivati je pojava neadekvatnog spolnog diferenciranja. Edipov konflikt je univerzalni fenomen koji je Freud zapazio u djetetovom razvoju koji ima znaajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta. U osnovi Edipova konflikta je odvajanje nagonskih fuzija gdje se libidna pulzija vezuju prema suprotno-spolnom roditelju a agresivna uz isto-spolnog roditelja. U tom razdoblju pod utjecajem djejih masturbacijskih aktivnosti dolazi do formiranja incestnih fantazija koje su praene strahovima vezanih za isto-spolnog roditelja. Utoliko djeaci doivljavaju kastracijski strah, a djevojice separacijski strah kao razlog odustajanja od incestnih fantazija koje se sada potiskuju, ime zapoinje proces identifikacije sa isto-spolnim roditeljem tj. formiranju spolnog identiteta. Rjeenje Edipovog konflikta predstavlja mogunost djeteta da prihvati neki aspekt vlastite seksualnosti uz prihvaanje adekvatne spolne uloge. Ukoliko zbog neadekvatnih obiteljskih odnosa ne doe do prihvaanja adekvatnog spolnog ponaanja govorimo o djejem transseksualizmu ili negativnom Edipovom kompleksu. Fiksacija u ovoj fazi razdoblja izraena je kroz tzv. HISTERINE STRUKTURE LINOSTI. To su osobe koje imaju potekoa u prihvaanju vlastitih spolnih identifikacija. Znaajno za ovu fazu je da se formiranjem spolnih uloga formira i djetetova spolna uloga, to znai da se kroz djetetov odnos s roditeljima formira struktura superega koja odreuje daljnju trajnu sposobnost socijalnog funkcioniranja.To znai da se kod previe strogih i neadekvatnih roditeljskih stavova formira strogi superego koji kao takav postavlja vee zakone u odnosu na ego i potie razvoj neurotske strukture linosti.

88

4. FAZA LATENCIJE (6 12. GODINE)

Ova faza obuhvaa razdoblje do prvih znakova puberteta. Sam naziv ukazuje da u odnosu na razvoj libida postoji LATENCIJA to znai da razvoj linosti u ovoj fazi nije odreen erogenom zonom, odnosno objektom nagonskog zadovoljenja. Djeca u tom razdoblju imaju sposobnost koja im omoguava aktivan stav prema vanjskom svijetu i potie njegovu sposobnost uenja. To bi znailo da djeca koja nisu rijeila Edipov konflikt i utoliko su usmjerena na tjelesne manifestacije pokazuju potekoe u procesu uenja

5. GENITALNA FAZA
Genitalna faza odreena je pubertetskim promjenama s ime zapoinje formiranje odrasle, genitalne spolnosti. Ova faza predstavlja rekapitulaciju svih ranijih faza psihoseksualnog razvoja. To znai da e potekoe u ranijim fazama odrediti teite prorade ove faze razvoja. Znaajnost ove faze je u ponovnom bujanju ida i nagonskih aspekata linosti to naruava ranije postojeu ravnoteu unutar strukture linosti. Specifinost ove faze izraena je prisutnou dvaju procesa koja se istovremeno dogaaju i utoliko oteavaju njihov razvoj. Da dva zadatka su: 1. FORMIRANJE SPOLNOG IDENTITETA 2. FORMIRANJE OSNOVNOG IDENTITETA Potekoe u ovom razdoblju odreene su bujanjem nagonskih fuzija koje potiu ponovno aktiviranje potisnutih , Edipovih, incestnih sadraja. Upravo mogunost prodora nesvjesnih incestnih sadraja potie kod adolescenata potrebu za distanciranjem od roditelja (fenomen obiteljskog romana). Drugi problem je adolescentova potreba da formira vlastitu samostalnost (osobni identitet) to odreuje njegovu potrebu da odbaci tzv. EGO IDEALE, odnosno one aspekte doivljaja roditelja koji su pomagali egu u konfliktu sa idom u procesu socijalizacije. Upravo stoga ego-adolescent postaje sve krhkiji to otvara mogunost psihotinog doivljavanja (moe doi do raspada ega) i razliitog stupnja regresije. Vano je zapaziti da je adolescentna kriza normalni fenomen adolescentskog razvoja. 89

12. TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA

Govorei o teorijama objektnog odnosa moemo zakljuiti da se ne radi se o jednom jedinstvenom teorijskom usmjerenju ili koli, ve vie moemo govoriti o postojanju pojedinih teorijskih stavova u odnosnu na problem znaenja objekata ili objektnog odnosa na psihiki razvoj i kasnije funkcioniranje. Postoji mnotvo autora koji su dali svoj doprinos u razvoju ovog teorijskog pravca. Ovo podruje su oznaili radovi W.R. Fairbairn, M.Klein. R.Spitza, M.Mahler, D.Winnicotta, J.Bowlbya i drugih. to je novo donio ovaj teorijski pravac? Novost koju je donio moemo prepoznati kroz njegovo prevazilaenje klasinih analitikih stavova definiranih Freudovom nagonskom teorijom. Naglasak s Freudovog interesa za "ekonomiku libida", odnosno nagonskog zadovoljenja kao pokretaa razvoju i funkcioniranja linosti, usmjeren je na ukazivanje vanosti potrebe za objektom kao pokretaem ljudske aktivnosti. Kako to ukazuje Fairnbairn nagonsko zadovoljenje kroz pojedine nagonske kanale ne predstavlja tenju za zadovoljstvom ve tenja za uspostavljanjem odnosa s objektom. to je objektni odnos u klasinom analitikom pristupu? Na poetku smatram da je znaajno ukazati na znaenje OBJEKTA u sklopu klasine psihoanalitike teorije. OBJEKT u psihoanalitikom rjeniku Ch. Rychrofta, je definiran kao "ono k emu je usmjerena svaka akcija i elja, ono to subjekt zahtjeva da bi postigao instiktivnu satisfakciju. Objekti su gotovo uvijek osobe, njihovi dijelovi ili simboli jednog ili drugog". S. Freud je od svog poetka (1985) ukazao na prisutnost objekta kao znaajnog s aspekta nagonske pulzije. On je od vanosti u definiranju nagonske pulzije kao jedan od njena tri aspekta (izvor, objekt i cilj). Vaan doprinos ovih teorija, osim rada s psihotinim pacijentima kod kojih se pokazuje problem uspostavljanja odnosa (njihov problem uspostavljanja odnosa s realitetom, odnosno testiranje realiteta), bio je za terapijski rad s djecom (M. Klein, M. Mahler) i za sistematsko prouavanje ranog djetetova razvoja (D.W.Winnicott, J. Bowlby). 90

Znaajnost ovog teorijskog pristupa je zapaanje znaajnosti DIJADNOG ODNOSA majka-dijete (M-D) kroz koji se tijekom djetetovog razvoja formira njegova sposobnost da uspostavi odnos s vanjskim svijetom, to predstavlja OBJEKTNI ODNOSA (odnos s vanjskim objektima, realitetom). Doprinos ovog teorijskog pravca je u mogunosti razumijevanje patologije gubitak odnosa s vanjskim svijetom praenog nemogunosti adekvatnog testiranja realiteta, odnosno patologije iz podruja psihoza kao i graninih stanja (borderline). Osnovna postavka svih tih istraivanja je da patologija odnosa u najranijem periodu dijadnog odnosa majka dijete se manifestira na djetetov kapacitet za uspostavljanje i odravanje odnosa s vanjskim svijetom objekata. to se dogaa kroz razvoj objektnog odnosa? Uz uspostavljanje odnosa s vanjskim svijetom formira se granica izmeu sebe i vanjskog svijeta, ono to se u teoriji definira kao DIFERENCIJACIJA SELFA i OBJEKTA. M. Mahler ukazuje da dijete kroz razvoj objektnog odnosa formira doivljaj vlastite cjelovitosti ili identiteta, to ona naziva "drugim roenjem", odnosno to predstavlja psihiko roenje djeteta. Kroz ovaj teorijski pravac analizom ranog odnosa majka-dijete dan je naglasak na majinoj sposobnosti empatijskog razumijevanja djeteta. Za normalni djetetov razvoj, kako to ukazuje D.W.Winicott, potrebna je "primarna majina zaokupljenost" i njen "empatijski kapacitet" (H. Kohut). Bitan pojam koji omoguava razumijevanje dogaanja u razvoju objektnog odnosa je FORMIRANJE SELFA, odnosno doivljaja vlastitosti, to moemo definirati pojmom BAZINOG ILI OSNOVNOG IDENTITETA. Problem neadekvatnog dijadnog odnosa majka-dijete manifestira se na podruju formiranja selfa, koji utoliko ima potekou u vlastitoj diferencijaciji od objekta, to moemo prepoznati kroz pojedina (autistina i simbiotska) psihotina djeja stanja (M. Mahler). Patologija nemogunosti uspostavljanja KOHEZIVNOG ili INTEGRIRANOG SELFA utoliko se ukazuje kao problem loih ranih afektivnih relacija koje su onemoguile adekvatno razvoja objektnog odnosa. 91

Winnicott je ukazao i vidove potekoe ovog razvojnog perioda ne samo kroz psihotinu patologiju ve i kroz formiranje specifinih karakternih sklopova koje je on definirano kroz pojmove LANOG SELFA. LANI SELF nastaje upravo u odnos s majkom koja ne posjeduje dovoljan empatijski kapacitet, gdje ona zbog pojedinih vlastitih ogranienja (psihika bolesti, specifinosti vlastite strukture osobnosti ili nekog trenutnog traumatskog iskustva) ne prepoznaje djetetove potrebe i u tom odnosu reagira samo na vlastitu neadekvatnu percepciju djetetovih potreba. Dijete u takvom odnosu na moe uspostaviti adekvatni odnos s vlastitim potrebama i osjeajima. Ovaj aspekt razvoja prisutan u okviru narcistike poremeaja linosti, gdje individua ne moe adekvatno izraziti vlastite niti prepoznati tue osjeaje i potrebe. Slika 17. Prikaz razvoja objektnih odnosa po R. Spitzu, M. Mahler i M. Klein
*************************************************************************************

FAZE RAZVOJA OBJEKTNOG ODNOSA

*************************************************************************************

R. Spitz

M. Mahler
AUTIZAM (0 2 mj.)

M. Klein

_____________________________________________________________________________________

NEOBJEKTNA FAZA

1.organizator (2/3 mj.)

SIMBIOZA (2 6 mj.) SCHIZO-PARANOIDNA POZICIJA PREOBJEKTNA FAZA SEPARACIJA-INDIVIDUACIJA (6 36 mj.)

a) Diferencijacija (6 10 mj.) 2.organizator (8. Mj.)

OBJEKTNA FAZA

b) Prakticiranje (10 16 mj.)

DEPRESIVNA POZICIJA

3.organizator (15. mj.)

c) Pribliavanje (16 20 mj.) d) Konstantnost objekta (20 36 mj.)

*************************************************************************************

92

Posebni doprinos ovom pravcu su istraivanja J. Bowlbya koji je kroz attachment teoriju (teoriju emocionalnog vezivanja) ukazao na osnovu sistematskih i eksperimentalnih istraivanja sa svojim suradnicima da postoji uroena potreba za emocionalnom vezanou (privrenou), to je prepoznato kao doprinos istraivanja etologa, koji su prepoznali da svaka vrsta ima uroene instinkte koji omoguavaju opstanak vrste. Znaajnim se na podruju znanstvenog istraivanja ukazuje Harlowljev eksperiment koji je ukazao znaajnost ranih emocionalnih veza na razvoj majmuna i njihovu kasniju mogunost komunikacija s drugim lanovima njihove skupine.

Kako se odvija razvoj objektnog odnosa? Kroz prikaze teorija R. Spitza, M. Mahler, M. Klein moe se zapaziti da iako koriste drugaije nazive i pristupa u izuavanju razvoja objektnog odnosa meu njima postoji velika podudarnost (slika 17.). R. SPITZ Rene Spitz je razvoj objektnog odnosa prikazao kroz tri razdoblja, i to: (1) NE-OBJEKTNO razdoblje, (2) PRED-OBJEKTNO razdoblje i (3) OBJEKTNO razdoblje. U svom sistematskom opaanju djetetovog razvoja autor je zapazio postojanje pojedinih pokazatelja normalnosti razvoja objektnog odnosa za koje je on zapazio da definiraju prelazak iz jednog u drugo razdoblje razvoja objektnog odnosa. Spitz je koristei pojam iz embriologije ORGANIZATOR, nastojao je ukazati na pravilnost pojavljivanja pojedinih fenomena u djetetovom razvoju koji odreuju njegovu normalnost kao i u sluaju razvoja embrija. Spitz je uoio postojanje tri ORGANIZATORA, koji utoliko predstavljaju univerzalne fenomene ovjekovog razvoja. I Organizator (reakcija smjeka 2/3 mj.)

II Organizator (anksioznost 8. mj.) III Organizator (pojava negacije15.mj.) Organizatori predstavljaju univerzalne toke /pojavnosti/ u djetetovom razvoju koje pokazuju pravilnost razvoja objektnih odnosa. Kanjenje ili izostanak pojedinog organizatora nam ukazuje patoloki razvoj koji e rezultirati u neadekvatnom emocionalnom, kognitivnom i kasnije socijalnom razvoju. 93

Organizatori: 1.) prvi organizator predstavlja

POJAVU SMJEKA

u 2/3 mjesecu ivota. Reakcija

smjeka ukazuje da je dijete poelo percipirati neke aspekte objekta (getalt lica) to predstavlja znak da je dijete prelo iz neobjektne faze u pred-objektnu fazu. Dijete sa pojavom ovog organizatora poinje percipirati neke aspekte majke kao to su njen getalt lica, dojka i drugi dijelovi koje doivljavalo kao dio sebe. Majka sada poinje predstavljati za dijete parcijalni objekt ime zapoinje izgradnja iskustva jedinstva s nekih aspekata majke kao dio sebe predstavlja osnovu simbiotskog iskustva jedinstva s majkom. 2) drugi organizator predstavlja tzv. STRAH
MJESECA. OD STRANACA ILI

ANKSIOZNOST 8.

Ovaj fenomen ukazuje da dijete prepoznaje majku kao totalni objekt i

razlikuje od svih drugih osoba. Kroz ovaj strah mi prepoznajemo da je dijete formiralo objektni odnos, odnosno da doivljava majku kao cjelovit objekt odvojen od sebe. Od tog trenutka razvoja dijete je percipiralo neke aspekte majke (lice, ruku, dojku..) kao parcijalne objekte koje je doivljavalo kao dio sebe u simbiotskom jedinstvu s majkom 3) trei organizator predstavlja razdoblje tzv. POJAVE
NEGACIJE U

15-TOM

MJESECU.

Dijete u kontaktu s roditeljima koristi ne. Pojavom negacije dijete zapoinje proces diferencijacije koja istovremeno predstavlja identifikaciju s pojedinim roditeljskim zabranama i odravanje narcistikog iskustva /svemoi/ naruenog iskustvom separacije /odvajanja/. Dijete kroz negaciju dolazi do internalizacije pojedinih roditeljskih zabrana ime zapoinje proces identifikacije. Proces negacije omoguuje proces djetetove diferencijacije, odnosno individuacije. Na osnovu ovih organizatora Spitz je podijelio faze na: 1. 2. 3.
NE-OBJEKTNU FAZU PRED-OBJEKTNU FAZU OBJEKTNU FAZU

Po Spitzu razvoj objektnih odnosa dogaa se kroz 3 faze koje su razdvojene pojavom pojedinih organizatora. Organizatori predstavljaju one toke u djetetovom razvoju koje putem pojave pojedinih fenomena ukazuju na zavretak jedne faze i poetak druge faze. Ukoliko doe do izostanka pojedinih organizatora to nam ukazuje da e daljnji razvoj 94

biti neadekvatan. Na osnovu tih organizatora R.Spitz je definirao tri faze razvoja objektnog odnosa: NE-OBJEKTNA FAZA, PRED-OBJEKTNA FAZA I OBJEKTNA FAZA (1)
NEOBJEKTNA FAZA

ili stadij nediferenciranosti bi odgovarao Freudovom pojmu

"primarnog narcizma", kada je djetetov ego investiran libidom, odnosno ne postoji nikakav drugi objekt libidne investicije izvan njega samoga. U tom periodu dijete funkcionira kao binarni sistem (napetost relaksiranost). Pojedini autori ovu fazu razvoja karakteriziraju postojanjem "oceanskih osjeanja", gdje u djetetovom doivljaju ne postoji granica izmeu selfa i objekta, gdje dominira osjeaj bezgraninosti. (2)
PRED-OBJEKTNA FAZA

koja odgovara Freudovom "anaklitikom stadiju" zapoinje

nakon pojave prvog organizatorom, odnosno kada dijete poinje reagirati sa smijekom na "getalt lica". To predstavlja znak da dijete poinje percipirati neke aspekte vanjskih objekata (parcijalni objekt) koji nisu doivljeni kao vanjski neovisni objekt. Ovaj period bi odgovarao periodu
SIMBIOZE,

po M. Mahler, gdje postoji tkz. dvojno

jedinstvo majke i djeteta, kada su pojedini dijelovi majke (dojka, ruka, oi) doivljeni kao dio djetetovog selfa. (3) OBJEKTNA FAZA zapoinje s pojavom drugog organizatora tkz. STRAH OD STRANACA
ILI

ANKSIOZNOST 8.

MJESECA

kada dijete reagira plaem na pojavu novog lika, to

ukazuje da razvijenu sposobnost diferencijacije majke kao cjelovitog samostalnog bia (totalni objekt) koja se razlikuje od ostalih. Uspjenost ove faze razvoja definiran je uspostavom treeg organizatora POJAVE
NEGACIJE U

15

MJESECU

kada dijete zapoinje

proces diferenciranja u odnosu na majine potrebe i zahtjeve. Negacija kao nova karakteristika djetetova odnosa ne predstavlja 'negaciju kao suprotnost zahtjevu majke' ve djetetova isticanje vlastitosti i razvoja osjeaja naruene narcistike ravnotee.

M. MAHLER M. Mahler je razvoj djetetova odnosa prikazala kroz 3 faze koje su imenovane s obzirom na pojedina patoloka stanja s kojima su povezana s specifinim faznim traumatskim iskustvom. Tako autizma predstavlja normalno stanje djetetova odvojenosti od iskustva vanjskog svijeta, simbioza poeci izgradnje odnosa s aspektima vanjskih objekata i na kraju tek odvajanja.

95

Faze razvoja objektnog odnosa po M. Mahler su: 1. AUTIZAM (0- 2 mj.) 2. SIMBIOZA (2- 6 mj.)
3. SEPARACIJA INDIVIDUACIJA (6-36 mj.) a) DIFERENCIJACIJA b) PRAKTICIRANJE c) PRIBLIAVANJE ( 6-10 MJ.) (10-16 MJ.) (16-20 MJ.)

d) KONSTANTNOST OBJEKTA (20-36 MJ.)

1. Autizam obuhvaa razdoblje prva dva mjeseca djetetova ivota i poklapa se sa neobjektnom fazom Spitza. Ova faze je normalni vid razvoja u kojem dominira nediferenciranost iskustva sebe i vanjskog svijeta. Utoliko kaemo da u njoj dominira stanje tzv. OCEANSKIH
OSJEAJA ILI

BEZGRANINOSTI, koje se podudara sa Freudovom

stanjem primarnog narcizma. 2. Simbioza faza simbioze odgovarala bi pred-objektnoj fazi Spitza koju karakterizira postojanje tzv. PARCIJALNIH
OBJEKATA.

U ovom razdoblju dijete doivljava pojedine

dijelove ili aspekte majke (ruka, lice dojka) kao dijelove samoga sebe. U doivljaju djeteta dominira iskustvo simbiotskog jedinstva s majkom. U ovom razdoblju znaajna je uloga majke koje mu kroz pozitivno iskustvo omoguava da stvori bazino povjerenje (bazino sidrite) kao osnovu za ulazak u slijedeu fazu separacije individualizacije 3. Separacija individuacija obuhvaa veoma irok vremenski raspon, i to od 6 do 36. mjeseca. Ovu fazu karakteriziraju etiri pod-faze koje imaju razliite zahtjeve s obzirom na djetetov razvoja i utoliko neuspjeh u njihovom prevladavanju rezultira razliitim vidovima patologije ranog djetetovog razvoja. a) diferencijacija je prva pod-faza koja odreena je iskustvom majke kao totalnog objekta gdje dijete doivljava majku kao osobu odvojenu od sebe. Tu se dijete prvi put suoava s iskustvom odvajanja. Upravo u ovoj fazi se pojavljuje strah od stranaca (Spitz). Pojedini autori ovu pod-fazu opisuju kao fazu izlaenja iz orbite simbioze, pa je utoliko opisuju kao izlijeganje pilia iz ljuske jajeta(hatching). Sa pojavom anksioznosti, 96

povezane s iskustvom majke kao zasebnog objekta koji se razlikuje od drugih osoba dijete doivljava strah od gubitka objekta i ujedno iskustvo tzv. narcistike povrede. b) prakticiranje u ovoj fazi dolazi do razvoja motorike koja predstavlja osnovnu djetetovu preokupaciju. Kroz iskustvo svojih motorikih sposobnosti dijete ponovo izgrauje svoj narueni aspekt narcistikog iskustva. U tom razdoblju pokazuje veliku sigurnost, oputenost neovisnost o vanjskom objektu. Ono se paradoksalno udaljava i istrauje svoju okolinu. Ponaa se kao da je prevladao ranije doivljenu separacijsku anksioznost. c) pribliavanje ovu fazu odreuje fenomen tzv. krize pribliavanja (oko 18.mj.). Dijete koje je u prethodnoj pod-fazi pokazivalo neovisnost povezanu uz vlastito motoriko ovladavanje i utoliko istraivanje okoline, sada poinje pokazivati strah u situaciji odvajanja od majke. Ono u situaciji suoavanja sa separacijskim iskustvom i utoliko poinje pokazivati manifestacije separacijskih strahova i ujedno potekoe u procesu alovanja. Ovo razdoblje je kljuno u procesu separacije utoliko to majina sposobnost prihvaanja toga dogaanja odreuje daljnji djetetov razvoj prema formiranju OSNOVNOG IDENTITETA. Naime, majka u situaciji suoavanja s djetetovom anksioznou moe se povui i negirati te nove razvojne aspekte ili moe ponovno potaknut razvoj prethodno naputenih oblika simbiotskog odnosa s djetetom. d) konstantnost objekta ukazuje da je ovo razdoblje odreeno uspjenou prorade krize pribliavanja, to znai da e dijete koje je imalo pozitivno iskustvo u prijanjoj fazi, moi razviti doivljaj i iskustvo konstantnosti objekta. Konstantnost objekta znai da objekt ima znaajnu emocionalnu vrijednost i u situaciji njegove odsutnosti, odnosno da i u njegovoj odsutnosti pomae djetetu u suoavanju s tim novim iskustvom separacije. Majka kao konstantan objekt jeste ona predodba koja djetetu koristi u situaciji odvojenosti da izdri separacijsku anksioznost i da ne doe do regresije na ranije faze razvoja. To znai da je dijete introjeciralo majin objekt koji sada predstavlja dio njegove strukture linosti

97

M. KLEIN M. Klein razvoj objektnih odnosa prati kroz djetetovo prolaenje dviju pozicije koje predstavljaju univerzalne, razvojne zadatke djeteta. Razvoj objektnog odnosa odvija se kroz (1.) schizo-paranoidnu i (2.) depresivnu poziciju. (1.) Schizo-paranoidna pozicija obuhvaa razdoblje simbiotske vezanosti izmeu majke i djeteta. U ovom razdoblju majka je doivljena kao parcijalni objekt. Parcijalni objekt predstavlja djetetov nain jo nediferenciranog doivljavanja sebe i vanjskog svijeta gdje su pojedini dijelovi majke (dojaka, lice ....) doivljeni kao dio samog djeteta, odnosno unutarnji parcijalni objekti. Iskustveno odreenje unutarnjih objekata odreeno je dominacijom libidnog i agresivnog nagona ovisno o primarnim djetetovim iskustvima. Tako se dijete s obzirom na uspjenost majke u zadovoljavanju djeteTovih potreba susree s iskustvom dobrih i loih unutarnjih objekata. Dobri objekti su investirani libidim nagonskim aspektima, dok je lo objekt investiran agresivnim nagonskim aspektima. U tom dogaanju da bi dijete zadralo stanje smirenosti i izbjeglo stanje izraene anksioznosti prisutan je mehanizam podvojenosti gdje dolazi do grupiranja loih i dobrih objekata u dobar i lo doivljaj sebe. Dijete u toj situaciji pojave anksioznosti zbog iskustva loih objekata koristi mehanizam obrane projekciju ime se stvara doivljaj da su loi objekti izvanjski to predstavlja osnovu formiranja paranoidnih doivljaja po emu je ova pozicija djetetova razvoja dobila i odreenje. (2.) Depresivna pozicija obuhvaa razdoblje djetetova iskustva odvajanja od majke i njenog doivljaja kao totalnog objekta. U ovom razdoblju dijete se susree s problema ambivalentnosti odnosno uz iskustvo majke kao totalnog objekta dijete stjee iskustvo da su pozitivne i negativne pulzija vezane uz isti objekt (majku). U iskustvu odvajanja, koje odreuje osnovni sadraj ovog razdoblja, dijete se suoava s vlastitim agresivno-destruktivnim pulzijama potaknutim iskustvom nemoi da kontrolira i upravlja prisutnou majke, moe se kod djeteta stvoriti doivljaj da je odsustvo majke odreeno njegovim agresivno-destruktivnim pulzijama koje su unitile taj dobar aspekt objekta (hranidbenu i zatitniku majku) o kojem ovisi. 98

U poetku ovog dogaanja djetetova suoavanja s iskustvom unitenja objekta o kojem ovisi zapoinje proces alovanja koji predstavlja popravak (reparation) unitenog, destruiranog 'dobrog' objekta. Za razumijevanja proces alovanja znaajni je doprinos Bowlbyja kroz istraivanje problema hospitalizma. U situaciji rane djetetove hospitalizacije, dok jo nisu razvijeni mehanizmi suoavanja i prorade iskustva odvajanja. Bowlby je prepoznao postojanje triju faza procesa alovanja, i to: (1.) pobunu pojavu separacijske anksioznosti, (2.) tugovanje afektivna prorada iskustva odvojenosti; i (3.) odvajanje koje uz adekvatnu prisutnost okoline moe biti rijeena u vidu indivduacije ili u vidu apatinosti u situaciji kad je dijete preputeno sebi u tom procesu alovanja. Za razumijevanje dogaanja u razdoblju depresivne pozicije znaajna je pojava prijelaznih (tranzitornmih) objekata (Winnicott) putem kojih si dijete olakava separacijsko iskustvo. Tako pliane igrake, krpice i drugi predmeti uz koje je dijete vezanu u situaciji odvajanja simboliziraju odsutni objekt ime zapoinje izgradnja tog aspekta osobnosti kroz pounutrenje /internalizaciju/ aspekata dobrog objekta. Razvoj zavrava sposobnou djeteta da se suoi i proradi iskustvo odvajanja koje nee dovesti do izraenih stanja anksioznosti i aktiviranja primitivnih mehanizama obrane to onda nee biti praeno zastojem u razvoju i pojavom regresivnih oblika ponaanja.

99

Sadraj
1. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST .................................................................................. 0 2. POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJE KAO ZANOSTI ........... 4 Definicije psihologije ...................................................................................................... 6 3. PSIHOLOGIJSKI PRAVCI ............................................................................................ 8 Strukturalizam ................................................................................................................. 8 Refleksoloka ili Bihevioristika psihologija ................................................................. 9 Getalt psihologija ......................................................................................................... 12 Psihoanaliza................................................................................................................... 14 4. DEFINICIJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE ................................................................. 19 Povijesni doprinosi za razvojnu psihologiju ................................................................. 20 5. METODE U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI ................................................................. 22 Introspekcija ili samopromatranje ................................................................................. 22 Metoda objektivnog opaanja ....................................................................................... 22 Metoda testova .............................................................................................................. 23 Metode identinih blizanaca i identike okoline ........................................................... 24 Longitudinalne i transverzalne metode ......................................................................... 24 6. LJUDSKI RAZVOJ ...................................................................................................... 25 Pravci razvoja ................................................................................................................ 26 Razvojna razdoblja ........................................................................................................ 29 Razvojna razdoblja obzirom na razvojne zadatke ......................................................... 30 7. FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKIH FENOMENA .................................................. 33 ivana stanica - neuron .............................................................................................. 37 Funkcija ivane stanice ............................................................................................... 38 Razvoj ivanog sustava ............................................................................................... 40 8. SPOZNAJNI (KOGNITIVNI) PROCESI .................................................................... 42 Perceptivni procesi ........................................................................................................ 42 Miljenje........................................................................................................................ 45 Miljenje i igra .......................................................................................................... 46 Miljenje i jezik ......................................................................................................... 48 100

Miljenje i inteligencija ............................................................................................. 49 Manifestacije miljenja ............................................................................................. 51 Uenje i pamenje ......................................................................................................... 56 Teorijski pristupi u izuavanju fenomena uenja.......................................................... 57 I. Bihevioristike teorije uenja ............................................................................... 57 II. Kognitivne teorije uenja .................................................................................... 59 III. Teorija socijalnog uenja .................................................................................... 59 Pamenje ....................................................................................................................... 59 9. KOGNITIVNI RAZVOJ............................................................................................... 61 Faze kognitivnog razvoja: ............................................................................................. 63 10. EMOCIONALNI (UVSTVENI) PROCESI ............................................................. 67 Opis emocija: ................................................................................................................ 67 Klasifikacija emocija ..................................................................................................... 68 Organska osnova emocija ............................................................................................. 74 W. James i C. Lang ................................................................................................... 74 W. B. Canon i Ph. Bard ............................................................................................ 75 D.B.Lindsley ............................................................................................................ 76 J.W. Papez i P.D.Mc Lean ....................................................................................... 77 S. Schachter ............................................................................................................... 77 11. LINOST .................................................................................................................... 79 Psihoanalitike teorije linosti ...................................................................................... 82 Topika teorija linosti .............................................................................................. 82 Strukturna teorija linosti .......................................................................................... 84 Teorija psihoseksualnog razvoja ............................................................................... 86 12. TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA ............................................................................ 90 R. Spitz ...................................................................................................................... 93 M. Mahler.................................................................................................................. 95 M. Klein .................................................................................................................... 98

101