Karl Marks

Teze O Fojerbahu
1. Glavni je nedostatak svega dosadanjeg materijalizma (ukljuujui i Feuerbachov), to predmet, stvarnost, osjetilnost shvaa samo u obliku objekta ili opaanja a ne kao osjetilnu ljudsku djelatnost, praksu, ne subjektivno. Stoga je djelatnu stranu, nasuprot materijalizmu, apstraktno izveo idealizam, koji naravno ne zna za stvarnu, osjetilnu delatnost kao takvu. Feuerbach eli osjetilne objekte koji su zaista razliiti od objekata misli; ali samu ljudsku djelatnost on ne shvaa kao predmetnu djelatnost. Zato on u "Sutini kranstva" samo teorijski odnos razmatra kao pravi ljudski odnos, dok praksu shvaa i fiksira samo u njenom prljavo judejskom pojavnom obliku. Stoga on ne shvaa znaenje "revolucionarne", "praktiko-kritike" djelatnosti. 2. Pitanje da li je ljudskom miljenju svojstvena predmetna istina, nije pitanje teorije, nego je praktiko pitanje. ovjek mora u praksi dokazati istinu, tj. stvarnost i mo, ovostranost svoga miljenja. Spor o stvarnosti ili nestvarnosti miljenja - koje je izolirano od prakse isto je skolastiko pitanje. 3. Materijalistiko uenje o mijenjanju okolnosti i odgoju zaboravlja da ljudi mijenjaju okolnosti i da sam odgajatelj mora biti odgajan. Stoga ono mora dijeliti drutvo na dva dijela - od kojih je jedan iznad drutva. Podudarnost mijenjanja okolnosti i ljudske dijelatnosti ili samopromjene moe se shvatiti i racionalno razumeti samo kao revolucionarna praksa. 4. Feuerbach polazi od injenice religioznog samootuenja, udvostruavanja svijeta u religijski i svjetovni svijet. Njegov rad sastoji se u tome da religijski svijet svede na njegovu svetovnu osnovu. A to se svjetovna osnova udaljuje od same sebe i fiksira sebi samostalno carstvo u oblacima, moe se objasniti samo iz podvojenosti te svjetovne osnove koja sama sebi protivrjei. Dakle, treba je razumjeti u njoj samoj i njenoj protivrjenosti, te praktiki revolucionizirati. Dakle, poto je npr. otkriveno da je zemaljska porodica tajna svete porodice, mora se prva teorijski i praktiki unititi. 5. Feuerbach, nezadovoljan apstraktnim miljenjem, eli opaanje; meutim on ne shvaa osjetilnost kao praktiku ljudsku - osjetilnu djelatnost.

6. Feuerbach svodi religijsku sutinu na ljudsku sutinu. Ali ljudska sutina nije apstraktum koji je svojstven pojedinanom individuumu. U stvarnosti ona je sveukupnost drutvenih odnosa. Feuerbach, koji se ne uputa u kritiku te stvarne sutine, primoran je stoga: 1. apstrahirati od historijskog toka i fiksirati religiozne osjeaje za sebe i pretpostaviti apstraktni - izolirani - ljudski individuum; 2. sutina se stoga moe shvatiti samo kao "rod", kao unutranja, nijema openitost koja te mnoge individuume prirodno povezuje. 7. Stoga Feuerbach ne vidi da je samo "religiozno osjeanje" drutveni proizvod i da apstraktni individuum kojega on analizira pripada odreenom obliku drutva. 8. Sav drutveni ivot u sutini je praktiki. Sve misterije koje teoriju navode na misticizam, nalaze svoje racionalno rjeenje u ljudskoj praksi i u shvaanju te prakse. 9. Najvie do ega dolazi promatraki materijalizam, tj. materijalizam koji osjetilnost ne shvaa kao praktiku djelatnost, jest opaanje pojedinih individuuma i graanskog drutva. 10. Stajalite je starog materijalizma graansko drutvo, stajalite novoga je ljudsko drutvo ili drutveno ovjeanstvo. 11. Filozofi su svijet samo razliito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni.