Daniel Quinn Ishmael

-1-

Jedan

1
Kada sam prvi put pro itao oglas, zagrcnuo sam se i opsovao i pljunuo i bacio novine na pod. Budu#i se inilo da ni to nije sasvim dovoljno, podigao sam novine, odmarirao u kuhinju i gurnuo ih u kantu za sme#e. Dok sam bio tamo, napravio sam si mali doru ak i dao si vremena da se smirim. Jeo sam i razmiljao o ne emu sasvim drugome. To je dobro. Tada sam iskopao novine iz sme#a i okrenuo stranicu s osobnim oglasima, samo da se uvjerim da je ta prokleta stvar jo uvijek tamo ba onakva kakve sam je se sje#ao. Bila je. U ITELJ trai u#enika. Mora imati arku elju da spasi svijet. Javiti se osobno. arku elju da spasi svijet! O, to mi se svidjelo. To je zaista bilo krasno. arku zelju da spasi svijet - da, to je sjajno. Do podneva #e nesumnjivo dvije stotine budala, glupana, tupoglavaca, tikvana, udaka i probranih bedaka i maloumnih stajati u redu na objavljenoj adresi, spremni predati sva svoja ovosvjetska bogatstva za rijetku pogodnost da bi sjedili do nogu nekome guruu koji na sva usta najavljuje da #e sve biti dobro samo ako se svi preobrate i od srca zagrle svoga susjeda. Pitat #ete se: zato je ovaj ovjek tako ozloje%en? Tako ogor en? To je poteno pitanje. Zapravo, to sam pitanje i sam sebi postavljao. Odgovor nas odvodi unazad u vrijeme prije dvadesetak godina, kada sam se zanosio saavom zamisli da je ono sto ponajvie elim u ovome svijetu... prona#i u itelja. To je to no. Zamiljao sam da elim u itelja - da trebam u itelja. Da mi pokae kako se ini neto to bi se moglo nazvati... spaavanje svijeta. Glupo, ne? Djetinjasto. Naivno. Jednostavno. Nezrelo. Ili samo u osnovi tupo. Kod nekoga tko je tako o igledno normalan u drugim vidovima, to zahtijeva objanjenje. Dogodilo se ovako. Tijekom dje je pobune ezdesetih i sedamdesetih godina, bio sam upravo toliko odrastao da razumijem to su ta djeca eljela - namjeravali su svijet izokrenuti naglavce - i upravo dovoljno mlad da povjerujem kako bi zapravo mogli uspjeti. To je istina. Svakoga jutra kad bih otvorio o i, o ekivao sam da je novo doba po elo, da je nebo svjetlije plavo a trava svjetlije zelena. O ekivao sam uti smijeh i vidjeti kako ljudi pleu ulicama, i to ne samo djeca - svi! Ne#u se ispri avati za svoju bezazlenost; trebate samo posluati pjesme da biste shvatili kako nisam bio osamljen. A onda, jednoga dana kada sam bio usred odrastanja, probudio sam se i shvatio da novo doba nikada ne#e po eti. Pobuna nije uguena, samo se izrodila u pomodne izjave. Da li sam mogao biti jedina osoba na svijetu koju je to razo aralo? Koju je to zaprepastilo? &inilo se da je tako. &inilo se da su svi mogli prije#i preko toga cini nim cerenjem koje je govorilo: "Pa, to ste zapravo i o ekivali? Nikada nije bilo ni ega vie od ovoga sad i nikada ne#e ni biti. Nitko ne namjerava spasiti svijet, jer nikome nije nimalo stalo do svijeta, bila je to samo hrpa budalaste

-2-

djece koja su puno pri ala. Na%ite si posao, zaradite novaca, radite do ezdesete, a tada se preselite na Floridu i umrite." Nisam to mogao tek tako odbaciti, i u svojoj sam nevinosti mislio da tamo negdje mora postojati netko tko posjeduje neku nepoznatu mudrost koja bi mogla raspriti moje razo aranje i zaprepatenje: u itelj. Ali, naravno, nije ga bilo. Nisam elio gurua ili majstora kung fua ili duhovnog upravitelja. Nisam elio postati vjetac niti nau iti zen streli arstvo niti meditirati niti uravnoteiti svoje akre niti razotkriti prethodne inkarnacije. Umjetnosti i tehnike te vrste u svojoj su osnovi sebi ne; sve su one smiljene da bi korist donijele u eniku - a ne svijetu. Mene je zanimalo neto potpuno druga ije, ali to nisam mogao prona#i u utoj tampi niti bilo gdje drugdje. U Hodo#a%u na istok Hermanna Hessea nikada nismo mogli otkriti u emu se sastojala Leova strana sudbina. To je stoga to nam Hesse nije mogao re#i ono to sam nije znao. Bio je nalik meni - samo je eznuo da bi negdje na svijetu bio netko nalik Leu, netko s tajnim spoznajama i s mudro#u koja bi nadrastala njegovu vlastitu. Naravno, zapravo ne postoje tajne spoznaje; nitko ne zna nita vie od onoga to se moe prona#i na polici oblinje knjinice. Ali tada to nisam znao. Pa sam tragao. Kako god to sada zvu alo aavo, tragao sam. U usporedbi s tim, smislenija bi bila potraga za Gralom. Ne elim o tome govoriti, suvie se stidim. Tragao sam dok nisam postao mudriji. Prestao sam praviti budalu od sebe, ali u meni je neto umrlo - neto to mi se oduvijek na odre%eni na in svi%alo i emu sam se divio. Na tom je mjestu ostao oiljak - gruba, ali ujedno i bolna to ka. A sada, mnogo godina nakon to sam prekinuo svoju potragu, evo neki opsjenar u novinama oglaava za upravo onog istog mladog sanjara kakav sam bio prije petnaest godina. Ali to jo uvijek ne objanjava moj bijes, zar ne? Pokuajte ovako: zaljubljeni ste u nekoga desetlje#ima - u nekoga tko jedva da je svjestan vaega postojanja. Sve ste u inili, sve ste pokuali da bi ta osoba uvidjela da ste dragocjeni, vrijedni potovanja, i da je vaa ljubav dostojna potovanja. Tada jednoga dana otvorite novine i preletite pogledom osobne oglase, i vidite da je vaa voljena osoba objavila oglas... u kojem trai nekoga dostojnog ljubavi tko bi je volio i kojeg bi ona mogla voljeti. O, znam da nije bas sasvim isto. Zato bih o ekivao da #e se taj nepoznati u itelj obratiti meni umjesto da oglasom trai u enika? Suprotno tome, da je taj u itelj opsjenar, kao to sam pretpostavljao, zato bih ja elio da mi se obrati? Pustimo to. Nerazuman sam. To se doga%a, to je dozvoljeno.

-3-

2
Naravno, morao sam oti#i tamo - morao sam samoga sebe uvjeriti da je to samo jo jedna nitarija. Razumijete. Dovoljno #e biti tridesetak sekundi, jedan pogled, deset rije i iz njegovih usta. Tada #u znati. Tad #u mo#i oti#i ku#i i sve to zaboraviti. Kada sam stigao, bio sam iznena%en to sam se naao ispred jako obi ne poslovne zgrade, u kojoj su radili drugorazredni nadrilije nici, odvjetnici, zubari, putni ki agenti, kiroprakti ar i jedan ili dva privatna istraitelja. Moda sam o ekivao neto s malo vie ugo%aja - sme%i kamen s obloenim zidovima, visoke stropove i prozore s roletama. Traio sam sobu sto i pet, i naao je pozadi, gdje prozor vjerojatno gleda na malu uli icu. Vrata nita nisu odavala. Otvorio sam ih i zakora io u veliku, praznu sobu. Taj je neuobi ajeni prostor bio stvoren ruenjem unutarnjih pregrada, iji su se tragovi jo uvijek mogli zapaziti na golom podu od tvrdoga drveta. To je bio moj prvi dojam: praznina. Drugi bijae njuni; vonjalo je na cirkus - ne, ne na cirkus, nego zvjerinjak: nepogreivo ali ne i neugodno. Ogledao sam se naokolo. Soba nije bila potpuno prazna. Uz zid s lijeve strane stajala je mala polica sa trideset ili etrdeset knjiga, uglavnom povijesnih, pretpovijesnih i antropolokih. Osamljena je prenatrpana stolica stajala na sredini, gledaju#i prema desnom zidu i djelovala je kao da su je oni koji su se odselili ostavili za sobom. Bez sumnje je bila za gospodara; njegovi #e u enici kle ati ili u ati uz njegovo koljeno na madracima poredanim u polukrug. A gdje su bili ti u enici, za koje sam bio prorekao da #e navaliti u stotinama? Nisu li moda doli i odvedeni kao djeca Hamelina? Sloj je praine nedirnut leao na podu i opovrgavao moju zamisao. Bilo je ne ega udnog u sobi, ali trebalo je jo jednom se ogledati naokolo da bih shvatio to je to. Na zidu suprotno od vrata bila su dva dvokrilna prozora kroz koja je iz uli ice dopiralo slabo svjetlo; lijevi zid, zajedni ki sa susjednom kancelarijom, bio je prazan. Desni je imao jako velik prozor s debelim staklom, ali to o igledno nije bio prozor prema vanjskome svijetu jer uop#e nije proputao svjetlost; gledao je u susjednu sobu, nejasniju i od ove u kojoj sam ja bio. Pitao sam se kakav je sveti predmet tamo izloen, siguran od dodira znatieljnih ruku. Da li je to neki balzamirani Yeti ili Bigfoot, sa injen od ma jeg krzna i papira - maea? Da li je to tijelo nekog pripadnika NLO posade kojeg je sruila Narodna garda prije nego je uspio prenijeti svoju uzvienu poruku sa zvijezda ("Mi smo bra#a. Budite dobri.")? Budu#i je iza njega bila tama, staklo prozora bilo je crno; zrcalno. Dok sam mu se pribliavao nisam pokuavao pogledati na drugu stranu; ja sam bio primjerak prou avanja. Kad sam mu pristupio, na trenutak sam nastavio zuriti u svoje vlastite o i, a tada se usredoto io na drugu stranu stakla - i naao se kako gledam u drugi par o iju. Ustuknuo sam zaprepaten. Tada, shvativi to sam vidio, ponovo sam ustuknuo, sada malo uplaen. Stvorenje s druge strane stakla bilo je potpuno odrastao gorila. Potpuno odrastao naravno ne govori nita. Bio je zastrauju#e ogroman, gromada, kamen Stonehengea. Ve# je i sama njegova veli ina bila uzbunjuju#a, iako je nije rabio ni na kakav

-4-

zlo#udni na in. Naprotiv, napol je sjedio, a napol se zavalio, spokojno, otmjeno grickaju#i tanku gran icu koju je drao u lijevoj ruci kao arobni tapi#. Nisam znao to bih rekao. Mo#i #ete prosuditi koliko sam bio uznemiren po ovoj injenici: da mi se inilo kako bih trebao govoriti - ispri ati se, objasniti svoju nazo nost, opravdati svoj upad, moliti oprotaj od tog stvorenja. Osje#ao sam da je nepotovanje zuriti mu u o i, ali bio sam nepomi an, nemo#an. Na cijelom svijetu nisam mogao gledati ni u to drugo osim u njegovo lice, stranije od bilo kojeg lica u ivotinjskom kraljevstvu poradi svoje sli nosti s naim vlastitim, pa ipak na svoj na in plemenitije od bilo kojeg gr kog ideala o savrenstvu. Me% u nama zapravo nije bilo nikakve prepreke. Okvir stakla raspao bi se kao platno da ga je dotakao. Ali inilo se da nema namjeru dotaknuti ga. Sjedio je i zurio u moje o i i grickao vrh gran ice i ekao. Ne, nije ekao; jednostavno je bio tamo, bio je tamo prije nego sam stigao i bit #e tamo kada odem. Imao sam osje#aj da mu nisam vaniji nego lepravi oblak pastiru koji se odmara na padini breuljka. Kako je nestajalo straha, vratila mi se svjesnost o stanju u kojem sam se nalazio. Rekao sam sam sebi da u itelj o igledno nije ovdje, da nema ni ega to bi me ovdje zadravalo, da bih trebao i#i ku#i. Ali nije mi se svi% alo da odem s osje#ajem da ba nita nisam postigao. Ogledao sam se naokolo, razmiljaju#i da ostavim poruku, ako uspijem prona#i neto na emu bih mogao pisati (i sa im), ali ni ega nije bilo. Bez obzira na to, ta potraga, s milju o pisanoj komunikaciji, podsjetila me na neto to sam previdio u prostoriji iza stakla; bio je to znak ili poster koji je visio na zidu iza gorile. Na njemu je pisalo:

Ako ovjeka nestane, ima li nade za gorilu?

Taj me znak zaustavio - ili, bolje re eno, zaustavile su me rije i. Rije i su moje zanimanje; zapazio sam ih i zahtijevao da same sebe objasne, da vie ne budu nejasne. Da li je njima miljeno da nada za gorile lei u izumiranju ljudske vrste, ili u njezinom opstanku? Moglo se pro itati na oba na ina. To je naravno, bio koan - i miljen da bude neobjanjiv. Stoga mi se razloga zgadio, i iz jo jednoga: stoga to se pokazalo da tog veli anstvenog stvora s onu stranu stakla dre u zarobljenitvu samo da bi posluio kao neka vrst ivog prikaza toga koana. Zaista bi morao u initi neto, ljutito sam rekao samome sebi. Tada sam dodao: Najbolje bi bilo da sjedne i bude miran. Sluao sam odjek tog udnog savjeta kao da je dio glazbe koju nisam mogao dokraja prepoznati. Pogledao sam stolicu i zapitao se: da li bi bilo najbolje sjesti i biti miran? I ako bi, zato? Odgovor je stigao dovoljno brzo: Stoga, ako si miran, bit %e sposoban bolje #uti. Da, pomislio sam, to je zaista nesumnjivo. Ni iz kakvog svjesnog razloga, podigao sam o i prema mom ivotinjskom sudrugu u drugoj prostoriji. Kao to svi znaju o i govore. Dvojica stranaca jednim jedinim pogledom bez napora mogu otkriti svoja uzajamna zanimanja i privla nosti. Njegove su o i govorile, a ja sam to

-5-

razumio. Noge mi postadoe kao od hladetine, i jedva sam se uspio do epati stolice prije nego sam pao. "Ali kako?" rekao sam, ne usu% uju#i se glasno izgovoriti rije i. "Zar je to vano?" odgovorio je podjednako tiho. "To je tako, i ne mora se re#i nita drugo." "Ali ti..." mucao sam. "Ti si..." Otkrio sam da, moraju#i izgovoriti tu rije , a da nisam pronaao nijednu drugu da bi je zamijenio - da je ne mogu izgovoriti. Nakon nekog vremena je kimnuo, kao da shva#a moju poteko#u. "Ja sam u itelj." Neko smo se vrijeme gledali u o i i inilo mi se da mi je glava prazna kao naputeni tagalj. Tada on re e: "Da li ti je potrebno neko vrijeme da se pribere?" "Da!" uzviknuo sam, prvi puta govore#i glasno. Svoju je ogromnu glavu nakrenuo na jednu stranu i znatieljno se zagledao u mene. "Da li bi ti pomoglo kad bi uo moju pri u?" "Zaista bi", rekao sam. "Ali ponajprije - ako eli - molim te reci mi svoje ime." Zagledao se neko vrijeme u mene bez odgovora i (koliko sam mogao tada re#i) bezizraajno. Tada je nastavio kao da uop#e nisam progovorio. "Ro%en sam negdje u umama ekvatorijalne Zapadne Afrike", rekao je. "Nikada nisam pokuao otkriti to no gdje i ne vidim nikakva razloga da to u inim sada. Da li si moda uo za metode Martina i Ose Johnson?" Za u%eno sam podigao pogled. "Martin i Osa Johnson? &ak nikada nisam ni uo za njih." "Tridesetih su godina bili uveni sakuplja i ivotinja. Njihov je postupak s gorilama bio ovakav: kada bi pronali grupu, ubili bi enke i pokupili svu mladun ad u blizini." "Kako uasno", rekao sam bez razmiljanja. Stvorenje je odgovorilo slijeganjem ramena. "Zapravo se ne sje#am tog doga% aja - iako se sje#am jo ranijih vremena. U svakom slu aju, Johnsonovi su me prodali zoolokom vrtu u nekom malom sjeveroisto nom gradi#u - ne mogu re#i kojem, jer tada jo nisam bio svjestan takvih stvari. Tamo sam ivio i rastao nekoliko godina." Zastao je i odsutno po eo grickati gran icu, kao da sakuplja misli.

-6-

3
Na takvim mjestima (kona no je nastavio), gdje su ivotinje jednostavno zatvorene iza ograde, gotovo su uvijek sklonije razmiljanju nego njihovi ro %aci u divljini. To je stoga to ak i onaj me%u njima koji najmanje razmilja ne moe ne osjetiti da je neto jako krivo s njihovim na inom ivota. Kada kaem da su sklonije razmiljanju, ne mislim re#i da dobivaju mo# logi kog zaklju ivanja. Ali tigar kojeg vidite kako divlje kora a svojim kavezom ipak je zaokupljen ne im to bi ovjek zasigurno prepoznao kao misao. A ta misao je pitanje: zato? "Zato, zato, zato, zato, zato, zato?" pita se tigar iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu, dok kora a svojom beskrajnom stazom iza reetaka svoga kaveza. On ne moe razmotriti to pitanje niti ga razraditi. Kada biste nekako mogli upitati tog stvora: "to zato?" ne bi vam mogao odgovoriti. Bez obzira na to, to pitanje plamti kao neugasivi plamen u njegovom urnu, nanose#i mu prodoran bol koji se ne smanjuje sve dok to stvorenje ne zapadne u posljednji dugotrajan neprirodan san kojeg uvari zoolokog vrta prepoznaju kao neopozivo odbacivanje ivota. A naravno da to pitanje tigar ne postavlja u svom uobi ajenom stanitu. "Nije prolo mnogo vremena", nastavio je, "prije nego sam se i sam po eo pitati zato. Budu#i sam neuroloki daleko napredniji od tigra, mogao sam istraiti to sam mislio tim pitanjem, barem na nekakav osnovni na in. Prisje#ao sam se razli itog na ina ivota, koji je za one koji su tako ivjeli bio zanimljiv i ugodan. Suprotno tome, ovaj je ivot bio o ajno dosadan i nikada ugodan. Tako, propituju#i zato, pokuavao sam razrijeiti zato bi ivot trebao biti tako podijeljen, jedan dio zanimljiv i ugodan, a drugi dosadan i neugodan. Nisam sebe zamiljao kao zatvorenika; nije mi palo na pamet da me itko odvaja od toga zanimljivog i ugodnog ivota. Kada nikakav odgovor nije stizao na moje pitanje, po eo sam razmatrati razlike izme%u ta dva razli ita na ina ivota. Najtemeljnija razlika bila je u tome to sam u Africi bio lan obitelji - vrste obitelji koju ljudi tvoje kulture nisu poznavali tisu#ama godina. Kada bi gorile bile sposobne za takvo izraavanje, rekle bi ti da je njihova obitelj nalik ruci iji su oni prsti. Oni su potpuno svjesni da su obitelj, ali su jako malo svjesni da su pojedinci. Ovdje u zoolokom vrtu bilo je i drugih gorila - ali nije bilo obitelji. Pet odsje enih prstiju ne ini ruku. Razmatrao sam nae hranjenje. Ljudska djeca sanjaju o zemlji gdje su planine od sladoleda i drve#e medenjaci i kamenje slatkii. Za gorilu Afrika je upravo takva zemlja. Kamo god se okrene, na% e neto izvanredno za jelo. Nikada ne pomisli: "O, bolje da se pobrinem za hranu." Hrane ima posvuda i uzima je gotovo nesvjesno, kao to die. Zapravo, o hranjenju se uop #e ne razmilja kao o zasebnoj djelatnosti. Prije je to slasna glazba koja se uje u pozadini svih djelatnosti tijekom dana. Zapravo, hranjenje je za mene postalo hranjenje tek u zoolokom vrtu, gdje dva puta dnevno u nae kaveze ubacuju ogromne koli ine bezukusne hrane. U rjeavanjima takvih malih stvari kao to je ta po eo je moj nutarnji ivot - sasvim neprimjetno. Iako naravno o tome nita nisam znao, Velika je Depresija uzimala svoj danak u svim vidovima ameri kog ivota. Zooloki su vrtovi posvuda bili prisiljeni na ra unicu, smanjivanje broja ivotinja da bi se odrali i time smanjili trokove. Vjerujem da je mnogo ivotinja jednostavno puteno, jer nije bilo ni trita ni osobne potranje za ivotinjama koje nije bilo niti jednostavno odravati i koje nisu niti posebno osebujne ili dramati ne. Naravno, izuzetak su bile velike ma ke i primati.

-7-

Da skratim pri u, prodali su me vlasniku putuju#eg zvjerinjaka koji je trebao ispuniti prazan vagon. Ja sam bio velik i dojmljiv mladi gorila i nesumnjivo sam predstavljao razumno dugotrajno ulaganje. Mogao bi pomisliti da je ivot u jednom kavezu nalik ivotu u drugom, ali nije tako. Na primjer, pomisli samo na dodir s ljudima. U zoolokom smo vrtu svi mi gorile bili svjesni naih ljudskih posjetilaca. Oni su za nas bili neto neobi no, vrijedno gledanja, onako kako ptice ili vjeverice oko ku#e mogu djelovati vrijedne promatranja jednoj ljudskoj obitelji. Bilo je jasno da su ti strani stvorovi ovdje da bi gledali u nas, ali nikada nam nije palo na pamet da su dolazili upravo poradi toga. Me%utim, u zvjerinjaku sam jako brzo shvatio tu pojavu. Zapravo, moje je obrazovanje u tome smislu po elo od onoga trenutka kada su me prvi put stavili na ogled. Mala grupa posjetilaca pribliila se mojim kolima i nakon nekoliko trenutaka po eli su mi govoriti. Bio sam zaprepaten. U zoolokom vrtu, posjetioci su govorili jedan drugome nikada nama. "Moda su ti ljudi zbunjeni", rekao sam sam sebi. "Moda su me zamijenili s nekim od njih." Moje su u% enje i zbunjenost rasli kako se, jedna za drugom, svaka skupina koja je posjetila moja kola ponaala na isti na in. Jednostavno nisam znao to bih mislio o tome. Te sam no#i, a da nisam ni pomislio da to radim, u inio svoj prvi pravi pokuaj da upravim svoje misli prema rjeavanju toga problema. Pitao sam se da li je mogu#e da je promjena mjesta boravka na neki na in promijenila mene. Nisam se osje#ao nimalo promijenjenim, a svakako se nita u mome izgledu nije promijenilo. Pomislio sam da su moda ljudi koji su me toga dana posjetili pripadali druga ijoj vrsti od onih koji su me posje#ivali u zoolokom vrtu. Takvo me se zaklju ivanje nije dojmilo; te su dvije skupine bile istovjetne u svemu osim u ovome: to je jedna skupina razgovarala me% u sobom a druga se obra#ala meni. &ak je i zvuk govora bio isti. Moralo se raditi o ne emu drugome. Idu#e sam se no#i ponovo bacio na problem, ovako razmiljaju#i: ako se u meni nita nije promijenilo i nita se nije promijenilo u njima, tada mora da se promijenilo neto drugo. Ja sam isti i oni su isti, stoga neto drugo nije isto. Promatraju#i stvari na taj na in, mogao sam uo iti samo jedan odgovor: u zoolokom je vrtu bilo mnogo gorila; ovdje je bio samo jedan. Osje#ao sam snagu te injenice ali nisam mogao zamisliti zato bi se posjetioci ponaali na jedan na in u nazo nosti mnogih gorila a sasvim razli ito u nazo nosti samo jednoga. Idu#ega sam dana pokuao pokloniti vie pozornosti onome to moji posjetioci govore. Uskoro sam zamijetio da, iako je svaki govor razli it, postoji jedan zvuk koji se uvijek iznova pojavljivao, a inilo se da mu je namjera bila da privu e moju pozornost. Naravno da nisam bio sposoban usuditi se poga%ati njegovo zna enje; nisam imao nita to bi moglo posluiti kao Rosetta Stone. U kolima nadesno od mene boravila je enka impanze s mladun etom i ve# sam bio zamijetio da se posjetioci i njoj obra#aju na isti na in na koji su se obra#ali i meni. Sada sam zamijetio da uvijek iznova rabe razli it zvuk da bi privukli njezinu pozornost. Kod njezinih kola uzvikivali su: "Zsa-Zsa! Zsa-Zsa! Zsa-Zsa!" Kod mojih su kola uzvikivali: "Goliath! Goliath! Goliath!" Malim koracima kakvi su bili ovi, uskoro sam shvatio da su ti zvuci izravno povezani s nama dvoma kao pojedincima. Ti, koji od svoga ro%enja ima ime i koji vjerojatno misli daje ak i pas ljubimac svjestan da ima ime (to nije to no), ne moe zamisliti kakvu je revoluciju u shva#anju u meni izazvalo dobivanje imena. Ne pretjerujem kad kaem kako sam se u tome trenutku zaista rodio - rodio kao osoba.

-8-

Od shva#anja da imam ime do shva#anja da sve ima ime nije bilo mnogo potrebno. Mogao bi pomisliti da zatvorena ivotinja ima male mogu#nosti nau iti jezik svojih posjetilaca, ali nije tako. Zvjerinjaci privla e obitelji i uskoro sam otkrio da roditelji neprestano pou avaju svoju djecu umjetnosti jezika: "Gle, Johnny, eno patkice! Moe li re#i patkica? P-a-t-k-i-c-a! Zna li to kae patkica? Patkica kae kvak-kvakl" Kroz nekoliko godina mogao sam pratiti ve#inu razgovora koje sam uo, ali sam otkrio da uz razumijevanje ide i zagonetnost. Do tada sam shvatio da sam ja gorila, a Zsa-Zsa impanza. Isto sam tako znao da su svi stanovnici kola ivotinje. Ali nisam mogao sasvim shvatiti ustrojstvo ivotinje; nai su ljudski posjetioci pravili sasvim jasnu razliku izme% u sebe i ivotinja, ali nisam mogao shvatiti zato? Ako sam shva#ao to nas ini ivotinjama (a mislio sam da sam shvatio), nisam mogao shvatiti zato oni nisu ivotinje. Priroda naeg zarobljenitva vie nije bila tajnovita jer sam uo kako je objanjavaju stotinama djece. Sve su ivotinje zvjerinjaka prvotno ivjele u ne emu zvanom Divljina, to se irilo diljem cijeloga svijeta (togod 'svijet' mogao biti). Bili smo oteti iz Divljine i dovedeni ovamo, zajedno, na jedno mjesto, stoga to smo se ljudima, iz nekog udnog razloga, inili zanimljivima. Drali su nas u kavezima jer smo bili 'divlji' i 'opasni' - pojmovi koji su me zbunjivali, jer su se o igledno odnosili na osobine koje su u malom postojale u meni. Vjerujem da su roditelji kada bi eljeli djeci pokazati osobito divlju i opasnu ivotinju, pokazivali na mene. Istina je da su isto tako pokazivali i na velike ma ke, ali budu#i nikada nisam vidio veliku ma ku izvan kaveza, to me nije prosvijetlilo. U cjelini, ivot u zvjerinjaku bio je napredak u odnosu na ivot u zoolokom vrtu, budu#i nije bio tako tjeskobno dosadan. Nije mi palo na pamet da prema svojim uvarima osje#am otpor. Iako su imali iri krug kretanja, inili su mi se podjednako vezani za zvjerinjak kao i mi ostali i nisam imao pojma da oni ive jednu potpuno razli itu vrst ivota negdje vani. Jednako bi bilo vjerojatno da mi na um padne Boyleov zakon kao i zamisao da mi je nepravedno oduzeto neko uro% eno pravo, kao stoje pravo da ivim kako mi se svi% a. Proteklo je moda tri ili etiri godine. A onda, jednoga kinoga dana, kada nije bilo posjetilaca, dobio sam neobi nu posjetu: usamljen ovjek, koji se doimao drevan i naboran, ali za kojega sam kasnije saznao daje tek u ranim etrdesetima. &ak je i njegov pristup bio razli it. Stajao je na ulazu u zvjerinjak, sustavno promatraju#i jedna kola za drugima, a onda se uputio ravno prema meni. Zastao je kod ueta udaljen nekih metar i pol, spustio vrak svoga tapa za etnju u blato upravo ispred svojih cipela i usredoto eno se zagledao u moje o i. Ljudski me pogled nikada prije nije zbunio, tako da sam mu spokojno uzvratio pogled. Sjedio sam, a on je stajao nekoliko minuta bez pokreta. Sje#am se da sam za tog ovjeka, koji je tako stoi ki podnosio kiicu koja mu se slijevala niz lice i natapala odje#u, osjetio neku neobi nu naklonost. Na kraju se uspravio i kimnuo mi, kao da je doao do nekog pomno razmotrenog zaklju ka. "Ti nisi Goliath", rekao je. S tim rije ima okrenuo se i odetao istim putem kojim je i doao, daju#i ravno preda se.

-9-

4
Kao da me oinuo grom, kao to moete zamisliti. Nisam Goliath? to je to uop#e moglo zna iti ne biti Goliath? Nije mi palo na um da se zapitam: 'Pa, ako nisam Goliath, tko sam onda ja?' &ovjek bi se to zapitao, jer bi znao, kako mu god bilo ime, da je zasigurno netko. Ja to nisam znao. Upravo suprotno, inilo mi se da ako nisam Goliath, tada mora da zapravo nisam nitko. Iako me taj stranac nikada prije toga dana nije vidio, ni trenutka nisam sumnjao da je govorio s nesumnjivim autoritetom. Tisu#e drugih nazivale su me imenom Goliath - ak i oni koji su me, kao radnici u zvjerinjaku, dobro poznavali - ali to sasvim jasno nije bilo u pitanju, to nije nita vrijedilo. Stranac nije rekao: 'Tvoje ime nije Goliath.' Rekao je: 'Ti nisi Goliath.' To je bila ogromna razlika. Kako sam ja to osje#ao (iako to tada nisam mogao izraziti na ovaj na in), moja svjesnost o samome sebi bila je proglaena zabludom. Zapao sam u neko neobi no stanje, niti svjestan niti nesvjestan. Jedan mi je uvar donio hranu, ali nisam na njega obratio pozornost. Pala je no#, ali nisam spavao. Kia je prestala i sunce se uzdiglo a da ja to nisam primijetio. Uskoro su nahrupile uobi ajene skupine posjetilaca, zovu#i me: "Goliathe! Goliathe!" ali nisam na njih obra#ao pozornost. Tako je proteklo nekoliko dana. Tada sam jedne ve eri, nakon to se zvjerinjak zatvorio, uzeo velik gutljaj iz svoje posude i uskoro zaspao - u vodu su mi bili stavili snano uspavljuju#e sredstvo. U zoru sam se probudio u nepoznatom kavezu. Isprva, budu#i je bio tako velik i tako udnovato oblikovan, nisam ak ni shvatio da je kavez. Zapravo, bio je okrugao i otvoren sa svih strana; kako sam kasnije shvatio, sjenica je bila preoblikovana da bi posluila svrsi. Izuzev velike bijele ku#e u blizini, stajao je osamljen usred privla nog parka za kojeg sam zamiljao da se protee sve do kraja svijeta. Nije mi dugo trebalo prije nego sam smislio objanjenje za ovaj neobi an premjetaj: ljudi koji su posje#ivali zvjerinjak barem su djelomi no dolazili o ekuju#i da #e vidjeti gorilu imenom Goliath; otkud im to o ekivanje nisam mogao zamisliti, ali zasigurno se inilo da su upravo to o ekivali, a kada je vlasnik zvjerinjaka shvatio da ja zapravo nisam Goliath, jedva da me je vie mogao prikazivati kao takvog, tako da nije imao izbora nego me odstraniti. Nisam znao da li bih poradi toga trebao biti alostan ili ne; moj je novi dom bio ugodniji od bilo ega to sam vidio otkad sam napustio Afriku, ali bez dnevnog poticaja mase, uskoro #e postati ak jo mu nije dosadan od zoolokog vrta, gdje sam barem imao drutvo drugih gorila. Jo sam uvijek razmiljao o tome, kad sam, negdje usred jutra, podigao pogled i shvatio da nisam sam. Odmah s druge strane reetki stajao je ovjek, tamno ocrtan naspram suncem obasjane ku#e u daljini. Oprezno sam mu se pribliio i zaprepastio se kad sam ga prepoznao. Kao da nastavljamo na prethodni susret, nekoliko smo se minuta gledali u o i, ja sjede#i na podu kaveza, on naslonjen na svoj tap za etnju. Uvidio sam da, suh i svjee obu en, nije starija osoba kako sam u po etku mislio. Lice mu je bilo izdueno, tamno i ko ato, o i mu gorjehu neobi nom snagom, a na ustima mu se ocrtavao gorak osmjeh. Na kraju je kimnuo, upravo kao i prije, i rekao: "Da, bio sam u pravu. Ti nisi Goliath. Ti si Ishmael."

- 10 -

Ponovo se, kao da je sve na kraju sre%eno, okrenuo i otiao. A mene ponovo kao da je oinuo grom - ali ovoga puta osje#aj dubokog olakanja jer me to oslobodilo zaborava. tovie, greka koja me kroz tolike godine navela da ivim kao nesvjesni varalica, napokon je bila ispravljena. Bijah ucijeljen kao osoba - ne ponovo, nego po prvi put. Obuzela me znatielja o mome spasiocu. Nisam ni pomislio povezati ga s mojim premjetajem iz zvjerinjaka u ovaj krasni vrtni paviljon, jer sam tada jo bio nesposoban ak i za najosnovnije greke u zaklju ivanju: Post hoc, ergo propter hoc. Za mene je on bio uzvieno bi#e. Za um otvoren mitologiji, on bijae po etak onoga to se smatra boanskim. Dva se puta nakratko pojavio u mome ivotu - i dva me puta jednostavnom izjavom preobrazio. Pokuao sam otkriti zna enje koje se krilo iza njegovih pojavljivanja, ali naiao sam samo na pitanja. Da li se taj ovjek pojavio u zvjerinjaku trae#i Goliatha ili mene? Da li je doao jer se nadao da sam ja Goliath ili stoga to je sumnjao da nisam Goliath? Kako me tako brzo pronaao u mome novom smjetaju? Nisam mogao ni slutiti doseg ljudskih obavijesti; ako su svi znali da me mogu prona#i u zvjerinjaku (a tako se to meni inilo), da li su isto tako svi znali da me sada mogu prona#i ovdje? Usprkos svim tim pitanjima bez odgovora, ostajala je injenica koja me preplavljivala - da me taj tajnovit stvor dva puta potraio da bi mi se obratio kako to jo nitko nije u inio - kao osobi. Bio sam siguran da #e, sada kada je napokon rijeio problem moje osobnosti, zauvijek nestati iz moga ivota; to bi jo mogao uraditi? Nema sumnje da si naslutio kako su sva ova naga%anja koja oduzimaju dah bila samo tlapnja. Bez obzira na to, istina (kako sam kasnije saznao) nije bila manje matovita. Moj je dobro initelj bio imu#an idovski trgovac u tome gradu, imenom Walter Sokolow. Onoga dana kada me otkrio u zvjerinjaku, bio je ietao po kii, u nekoj vrsti samoubojstvene sjete koja se na njega spustila nekoliko mjeseci prije toga, kada je saznao kako je izvan svake sumnje da mu je cijelu obitelj progutao nacisti ki holokaust. Njegova su ga lutanja odvela do sajmita na rubu grada, i uao je bez ikakve namjere. Ve#ina je atora i vonji bila zatvorena poradi kie, tako da je mjesto djelovalo naputeno, to se dobro slagalo s njegovom potitenosti. Na kraju je stigao do zvjerinjaka, ije su glavne atrakcije bile prikazane nizom kri avih crtea. Jedan od tih, sablasniji od ostalih, prikazivao je gorilu Goliatha kako vitla slomljenim tijelom afri kog domoroca kao orujem. Walter Sokolow, moda misle#i daje gorila imenom Goliath prikladan simbol za nacisti kog diva koji gazi Davidovu rasu, odlu io je da bi bilo zadovoljavaju#e takvo udovite zadrati iza reetki. Uao je, pribliio se mojim kolima, i gledaju#i me u o i uskoro shvatio da nisam srodan nacrtanom udovitu gladnom krvi - a zaista nimalo srodan filistinskom mu itelju njegove rase. Shvatio je da mu nikakvo zadovoljstvo ne prua vidjeti me iza reetaka. Suprotno tome, u donkihotovskom potezu krivnje i prkosa, odlu io me spasiti iz moga kaveza i od mene napraviti stranu zamjenu za obitelj koju nije uspio spasiti iz kaveza Europe. Vlasnik zvjerinjaka pristao je na prodaju; ak je bio zadovoljan to gospodinu Sokolowu moe dopustiti da zaposli uvara koji se u zvjerinjaku brinuo o meni otkad sam stigao. Vlasnik je shva#ao stvarnost; budu#i je ulazak Amerike u rat bio neizbjean, putuju#e drube kao sto je njegova ili #e ostati u svojim zimskim sklonitima ili #e jednostavno izumrijeti. Nakon to mi je dopustio da se tijekom jednog dana smjestim u svom novom okoliu, gospodin se Sokolow vratio da bi se po eo upoznavati sa mnom. elio je da mu uvar pokae kako se to radi, od mijeanja moje hrane do i#enja kaveza. Pitao ga je misli li da sam opasan. &uvar je odgovorio da sam nalik komadu tekog stroja - opasan ne po svojoj naravi, nego samom svojom veli inom i snagom.

- 11 -

Nakon otprilike jednog sata, gospodin ga je Sokolow otpravio, i mi smo u dugoj tiini gledali jedan drugoga kako smo to ve# dva puta prije inili. Na kraju - nevoljko, kao da prelazi neku zastrauju#u nutarnju prepreku - po eo mi je govoriti, ne onako aljivo kao posjetioci zvjerinjaka nego prije kako se govori vjetru ili valovima koji zapljuskuju obalu, izgovaraju#i ono to se moralo re#i ali to nitko ne smije uti. Dok je pri ao svoje tuge i samooptuivanja, postepeno je zaboravio potrebu za oprezno#u. Na kraju prvoga sata naslonio se na moj kavez dre#i se rukom za reetku. Gledao je u tlo, izgubljen u mislima, a ja sam iskoristio tu mogu#nost da izrazim svoj suosje#aj, posegao i blago milovao lanke njegove ruke. Odsko io je, zaprepaten i zaplaen, ali moje su ga o i uvjerile da je taj pokret bio bezazlen kao to se i inio. Potaknut tim iskustvom, po eo je sumnjati da posjedujem pravu inteligenciju i nekoliko je jednostavnih ispita bilo dovoljno da ga u to uvjeri. Dokazavi da razumijem njegove rije i, zaklju io je (kako su i drugi u inili kasnije rade#i s drugim primatima) da bih trebao biti sposoban i sam progovoriti. Ukratko, odlu io me nau iti govoriti. Presko it #u bolne i poniavaju#e mjesece koji su uslijedili. Nijedan od nas nije shvatio da je teko#a nepremostiva, budu#i da nisam imao osnovne glasovne organe. U nedostatku te spoznaje, obojica smo radili pod dojmom da #e se ta vjetina jednoga dana arobno pojaviti samo ako nastavimo. Ali je na kraju doao dan kada nisam mogao dalje i u svojoj tjeskobi to mu nisam sposoban re%i to, pomislio sam to, svom umnom snagom koju sam imao. Bio je zapanjen - kao i ja kad sam shvatio da je uo moj misaoni krik. Ne#u te optere#ivati svim koracima naega napretka kada smo jednom uspostavili potpunu me%usobnu komunikaciju, jer vjerujem da je njih lako zamisliti. Tijekom idu#ih desetak godina nau io me svemu to je znao o svijetu i svemiru i ljudskoj povijesti, a kada su moja pitanja prerasla njegovo znanje, u ili smo jedan uz drugoga. A kada su me moja prou avanja na kraju odnijela s onu stranu njegovih vlastitih zanimanja, radosno je postao moj pomo#nik u istraivanju, tragaju#i za knjigama i obavijestima na mjestima koja su naravno bila izvan moga dosega. Kako je novo zanimanje glede moga obrazovanja zaokupilo njegovu pozornost, moj je dobro initelj uskoro zaboravio mu iti sam sebe grinjom savjesti i tako se postepeno po eo oporavljati od svoje sjete. Do ranih ezdesetih bio sam kao ku#ni gost kome je trebalo jako malo pozornosti doma#ina, tako da si je gospodin Sokolow po eo dozvoljavati ponovo pojavljivanje u drutvenim krugovima, to je imalo lako predvidljivu posljedicu da se uskoro naao u rukama mlade etrdesetogodinje ene koja nije vidjela zato se od njega ne bi mogla napraviti zadovoljavaju#a vrst mua. Zapravo, uop#e nije bio nesklon braku, ali o ekuju#i ga napravio je stranu pogreku: odlu io je od svoje ene zatajiti na odnos. Za ta vremena to nije bila neka izuzetna odluka, a ja nisam bio dovoljno iskusan u takvim stvarima da bih je prepoznao kao greku. Preselio sam se u paviljon im je bio preure%en da mi prui udobnost u civiliziranim navikama koje sam usvojio. Od samoga po etka, me%utim, gospo%a me Sokolow gledala kao neobi nog i uznemiruju#eg ljubimca te po ela raditi na mom brzom premjetaju ili odlasku. Sre#om, moj je dobro initelj bio navikao da bude po njegovom i jasno joj je dao do znanja da nikakve molbe niti prinude ne#e promijeniti poloaj kojega je stvorio za mene. Nekoliko mjeseci nakon vjen anja navratio je da bi mi rekao kako #e ga njegova ena, kao i Abrahamova Sara, uskoro nadariti djetetom njegovih starijih godina.

- 12 -

"Nita nalik tome nisam o ekivao kada sam te nazvao Ishmaelom", rekao mi je. "Ali budi siguran da joj ne#u dozvoliti da te izbaci iz moje ku#e kako je Sara izbacila tvoga imenjaka iz Abrahamove." Bez obzira na to, zabavljalo ga je govoriti da bi mu, ako bude dje ak, rado dao ime Isaac. Kako se pokazalo, me%utim, bila je djevoj ica, i nadjenuli su joj ime Rachel.

5
Na tome dijelu pri e Ishmael je zastao tako dugo, sklopljenih o iju, da sam se po eo pitati nije li zaspao. Ali na kraju je nastavio. "Mudro ili budalasto, moj je dobro initelj odlu io da #u ja biti mentor djevoj ice, a ja sam (mudro ili budalasto), bio oduevljen to imam priliku udovoljiti mu na taj na in. U o evom naru ju, Rachel je provela gotovo podjednako mnogo vremena sa mnom kao i sa svojom majkom - to naravno nimalo nije poboljalo moj poloaj kod te osobe. Budu#i sam joj mogao govoriti jezikom izravnijim od govora, mogao sam je smiriti i zabaviti kada to drugi nisu mogli i me% u nama se postepeno stvorila veza koja bi se mogla usporediti s onom koja postoji izme% u istovjetnih blizanaca - izuzev toga to sam ja bio brat, ku#ni ljubimac, u itelj i dadilja - sve odjednom. Gospo%a se Sokolovv radovala danu kada #e Rachel krenuti u kolu, jer #e je tada nova zanimanja udaljiti od mene. Kada se to nije dogodilo, obnovila je svoje pokuaje da me odstrani, predvi%aju#i da #e moja nazo nost spre avati drutveni rast djeteta. Me%utim, njezin je drutveni rast ostao nesmetan, iako je presko ila ne manje nego tri razreda u osnovnoj i jedan u vioj koli; doktorirala je biologiju prije svoga dvadesetoga ro% endana. Usprkos tome, nakon sto je toliko godina bila osuje#ivana u onome to se odnosilo na upravljanje njezina vlastita doma, gospo%i Sokolow vie nije bio potreban nikakav osobit razlog da me poeli odstraniti. Smr#u moga dobro initelja 1985. godine sama je Rachel postala moj zatitnik. Nije se ni postavljala mogu#nost da ostanem u sjenici. Rabe#i sredstva koja je upravo za tu svrhu njezin otac osigurao u svojoj oporuci, Rachel me preselila u sklonite koje je bilo unaprijed pripremljeno." Ishmael ponovo na nekoliko minuta utone u tiinu. Tada nastavi: "U godinama koje su uslijedile, nita se nije doga%alo kako je bilo zamiljeno ili kako smo se nadali. Otkrio sam da nisam zadovoljan svojim 'povla enjem'; nakon to sam cijeli ivotni vijek proveo u sklonitu, sada sam nekako elio napredovati u samo sredite vae kulture i nastavio sam iscrpljivati strpljivost moje nove zatitnice neprestano naporno pokuavaju#i posti#i taj cilj. Istovremeno, gospo%a Sokolow nije bila zadovoljna da stvari ostavi kakve jesu i uvjerila je sud da napola smanji sredstva koja su bila dodijeljena za odranje moga ivota. Stvari su izale na vidjelo tek 1989. godine. Te sam godine na kraju shvatio da je podu avanje moj neispunjen poziv - i na kraju sam osmislio sustav koji #e mi omogu#iti da u ovom gradu ivim u podnoljivim uvjetima." Kimnuo mi je da bi mi dao do znanja kako je tu kraj njegove pri e - ili barem onoga to mi je namjeravao ispri ati.

- 13 -

6
Postoji vrijeme kada imati suvie za re#i moe osupnuti kao i kada se nema to re#i. Nisam mogao smisliti kako bih prikladno ili pristojno odgovorio na takvu pri u. Na kraju sam postavio pitanje koje mi se nije inilo ni vie ni manje bezna ajno od desetak drugih koja su mi pala na pamet. "I da li si imao mnogo u enika?" "Imao sam etiri i ni sa jednim nisam uspio." "O. Zato nisi uspio?" Sklopio je o i da bi na trenutak razmislio. "Nisam uspio stoga to sam podcijenio teko#u onoga to sam pokuavao podu avati - i stoga to um svojih u enika nisam dovoljno dobro razumijevao." "Shva#am", rekao sam. "A to podu ava?" Ishmael izabere svjeu gran icu sa hrpe koja je stajala desno od njega, nakratko je pregleda, a onda je po ne grickati, smireno se zagledavi u moje o i. Na kraju re e: "Na osnovi moje povijesti, to misli, koji bih predmet mogao najbolje podu avati?" mirnuo sam i rekao da ne znam. "Naravno da zna. Moj je predmet: zarobljenitvo." "Zarobljenitvo." "Tako je." Sjedio sam tako neko vrijeme, onda rekoh: "Pokuavam se dosjetiti kako je to povezano sa spaavanjem svijeta." Ishmael na trenutak razmisli. "Me% u ljudima tvoje kulture, tko eli razoriti svijet?" "Tko ga eli razoriti? Koliko ja znam, nitko odre% eno ne eli razoriti svijet." "A ipak ga razarate, svaki od vas. Svatko od vas svakoga dana pridonosi razaranju svijeta." "Da, to je istina." "Zato ne prestanete?" Slegnuo sam ramenima. "Iskreno, ne znamo kako bismo." "Vi ste zarobljenici civiliziranog sustava koji vas vie ili manje primorava da nastavljate razarati svijet kako biste ivjeli."

- 14 -

"Da, ini se da je tako." "Tako. Vi ste zarobljenici - i od samog ste svijeta u inili zarobljenika. To je na kocki, zar ne? Vae zarobljenitvo i zarobljenitvo svijeta." "Da, tako je. Samo to nikada o tome nisam razmiljao na taj na in." "A ti si sam za sebe zarobljenik na svoj osoban na in, zar nisi?" "Kako?" Ishmael se nasmije, otkrivaju#i ogromnu koli inu zubi boje slonova e. Do tada nisam ni znao da se moe nasmijati. Rekao sam: "Imam dojam da sam zarobljenik, ali ne mogu objasniti zato imam taj dojam." "Prije nekoliko godina - mora da si tada bio dijete, tako da se moda ne sje#a - mnogi su mladi ljudi u ovoj zemlji imali sli an dojam. U inili su izuzetan i neorganiziran napor da bi izbjegli zarobljenitvo ali na kraju nisu uspjeli, stoga to nisu bili sposobni prona#i reetke kaveza. Ako ne moe otkriti to te dri zarobljenog, volja da se iza%e uskoro postaje zbrkana i nedjelotvorna." "Da, to je osje#aj koji i ja imam." Ishmael kimne. "Ali s druge strane, kako se to odnosi na spaavanje svijeta?" "Svijet kao zarobljenik ovje anstva ne#e jo dugo mo#i preivjeti. Da li je tomu potrebno objanjenje?" "Ne. Barem ne meni." "Mislim da me%u vama ima mnogo onih koji bi rado oslobodili svijet iz zarobljenitva." "Slaem se." "to ih spre ava u tome?" "Ne znam." "Ovo ih spre ava: nisu sposobni otkriti reetke kaveza." "Da", rekao sam. "Shva#am." Onda: "to #emo sada uraditi?" Ishmael se ponovo nasmijao. "Budu#i sam ja tebi ispri ao pri u koja objanjava kako sam dospio ovamo, moda bi i ti to u inio." "to misli time?" "Mislim, moda bi mi htio ispri ati pri u koja objanjava kako to da si ti ovdje."

- 15 -

"O", rekoh. "Daj mi samo trenutak." "Moe dobiti trenutaka koliko ho#e", ozbiljno je odvratio.

7
"Jednom, na koledu", na kraju sam mu rekao, "napisao sam radnju iz filozofije. Ne sje#am se to no o emu se radilo - neto o epistemologiji. Rekao sam otprilike ovo: Pogodite to? Nacisti na kraju ipak nisu izgubili rat. Pobijedili su i procvjetali. Podvrgnuli su svijet i izbrisali i posljednjeg idova, Cigana, crnca, isto nog Indijca i ameri kog Indijanca. Tada, kada su s tim zavrili, izbrisali su Ruse i Poljake i &ehe i Moravce i Bugare i Srbe i Hrvate sve Slavene. Tada su krenuli na Polineziju i Koreance i Kineze i Japance - sve narode Azije. Za to im je trebalo dugo, dugo vremena, ali kada su zavrili, svi na svijetu bili su stopostotni Arijci, i svi su oni bili jako, jako sretni. Naravno da udbenici koji su koriteni u kolama vie nisu spominjali niti jednu rasu osim arijske niti bilo koji jezik osim njema kog niti bilo koju religiju osim hitlerizma niti bilo koji drugi politi ki sustav osim nacionalnog socijalizma. Ne bi bilo smisla. Nekoliko pokoljenja od tada, nitko ne bi mogao u udbenike napisati bilo to drugo, ak i kad bi to eljeli, jer nisu znali ni za to drugo. Ali jednoga dana dva su mlada studenta raspravljali na Sveu ilitu Novoga Heidelberga u Tokyju. Obojica bijahu zgodni na uobi ajen arijski na in, ali jedan je od njih djelovao pomalo zabrinut i nesretan. To je bio Kurt. Prijatelj mu re e: 'to ne valja, Kurt? Zato si uvijek tako potiten?' Kurt re e: 'Re#i #u ti, Hans. Ima neto to me brine - i to me duboko brine.' Prijatelj ga upita o emu se radi. 'Radi se o ovome', re e Kurt. 'Ne mogu se otresti aavog osje#aja da ima neka mala stvar o kojoj nam lau.' I tako se zavravala moja radnja." Ishmael zamiljeno kimne. "I to je tvoj predava mislio o tome?" "elio je znati imam li i ja isti aavi osje#aj kao i Kurt. Kada sam rekao da imam, elio je znati to mislim o emu nam lau. Rekao sam: 'Kako bih mogao znati? Nisam u boljem poloaju od Kurta.' Naravno, on je mislio da nisam ozbiljan. Pretpostavljao je daje to samo vjeba iz epistemolgije." "I da li se jo uvijek pita da li su ti lagali?" "Da, ali ne tako o ajni ki kako sam se tada pitao." "Ne tako o ajni ki? Zato?" "Stoga to sam otkrio da, prakti ki, nema nikakve razlike. Bilo da nam lau ili ne, ipak moramo ustati i i#i na posao i pla#ati ra une i sve ostalo."

- 16 -

"Osim ako, naravno, svi po nete sumnjati da vam lau - i da svi prona% ete u emu se sastoji ta la." "Kako to misli?" "Kada bi samo ti pronaao u emu je la, tada bi vjerojatno bio u pravu - ne bi bilo nikakve velike razlike. Ali kada biste svi pronali u emu je la, moe se zamisliti da bi to zaista zna ilo veliku razliku." "Istina." "Tada je to ono emu se moramo nadati." Zaustio sam ga pitati to je time mislio, ali je podigao ilavu, crnu ruku i rekao mi: "Sutra."

8
Te sam ve eri krenuo u etnju. etati samo etnje radi neto je to rijetko inim. U svome sam se stanu osje#ao neobjanjivo tjeskobno. Bilo mi je potrebno s nekim razgovarati, da me ohrabri. Ili mi je moda bilo potrebno ispovijediti svoj grijeh: opet sam imao ne iste misli o spaavanju svijeta. Ili se nije radilo ni o jednome od toga - plaio sam se da sanjam. Zaista, s obzirom na doga%aje toga dana, sasvim je vjerojatno da sam sanjao. U svojim snovima katkad letim i uvijek si govorim: "Na kraju - to se doga%a u stvarnosti, a ne u snu!" U svakom slu aju, bilo mi je potrebno s nekim razgovarati, a bio sam sam. To je moje uobi ajeno stanje, po izboru - ili barem tako kaem sam sebi. Puka me poznanstva ne zadovoljavaju, a samo je nekolicina ljudi voljna prihvatiti terete i rizike prijateljstva kako ih ja zamiljam. Ljudi kau da sam mrzovoljan i da ne volim ljude, a ja njima kaem da su vjerojatno u pravu. Raspravljanje bilo koje vrste, glede bilo kojeg predmeta, oduvijek mi je djelovalo kao gubljenje vremena. Idu#ega sam se jutra probudio i pomislio: "&ak i ovako, to bi mogao biti san. U snu se moe spavati, moe se ak i sanjati u snu." Dok sam si pripremao doru ak, jeo i umivao se, srce mi je divlje tuklo. &inilo se da govori: "Kako se moe pretvarati da nisi uasnut?" Vrijeme je prolazilo. Odvezao sam se u grad. Zgrada je jo uvijek bila tamo. Ured na kraju hodnika u prizemlju jo je uvijek bio tamo i jo uvijek nezaklju an. Kada sam otvorio vrata, Ishmaelov se snaan mesni miris oborio na mene kao udar groma. Teturavim sam nogama otiao do stolice i sjeo. Ishmael me ozbiljno prou avao kroz tamno staklo, kao da se pita jesam li dovoljno snaan da me optereti ozbiljnim razgovorom. Kada se odlu io, po eo je bez uvoda bilo koje vrste, a tek sam trebao spoznati da je to njegov uobi ajen na in.

- 17 -

Dva

1
"Za udo", rekao je, "moj je dobro initelj bio taj koji je probudio moje zanimanje glede predmeta zarobljenitva, a ne moje vlastito stanje. Kako sam moda dao naslutiti u mojoj ju eranjoj pri i, bio je opsjednut doga%ajima koji su se zbivali u nacisti koj Njema koj." "Da, toliko sam shvatio." "Iz tvoje ju eranje pri e o Kurtu i Hansu pretpostavljam da prou ava ivot i doba njema kog naroda pod Adolfom Hitlerom." "Prou avam? Ne, ne bih iao tako daleko. Pro itao sam neke od dobro poznatih knjiga - Speerove memoare, Uspon i pad Tre%eg Reicha, i tako dalje - i nekoliko radova o Hitleru." "U tom slu aju, siguran sam da razumije to mi je g. Sokolow tako bolno elio pokazati: da nisu samo idovi bili zarobljenici za vrijeme Hitlera. Sveukupni je njema ki narod bio zarobljenik, uklju uju#i i njihove vatrene pristae. Neki su prezirali ono to je on radio, neki su se samo vukli dalje najbolje to su mogli, a neki su zaista bili sretni zbog toga - ali svi su oni bili njegovi zarobljenici." "Mislim da razumijem to misli." "to je bilo to to ih je dralo u zarobljenitvu?" "Pa... uas, pretpostavljam." Ishmael odmahne glavom. "Mora da si vidio filmove predratnih skupova, gdje su stotine tisu#a njih pjevale i klicale kao jedan. Nije to bio strah koji ih je doveo do onih sve anosti jedinstva i mo#i." "Istina. Tada moram re#i da je to bila Hitlerova karizma." "To je svakako imao. Ali karizma samo privla i pozornost ljudi. Kada jednom zaokupi njihovu pozornost, mora im imati to re#i. A to je Hitler imao za re#i njema kom narodu?" Razmiljao sam o tome nekoliko minuta bez ikakvog stvarnog stava. "Kada se isklju i to sa idovima, mislim da ne bih mogao odgovoriti na to pitanje." "Ono to im je imao za re#i bila je pri a." "Pri a." "Pri a po kojoj su mijeane rase, komunisti i idovi arijskoj rasi i posebice narodima Njema ke oduzeli pravo mjesto u svijetu, silovali, zarobili ih, pljuvali po njima i gazili ih u prainu. Pri a po kojoj #e arijska rasa pod vodstvom Adolfa Hitlera rastrgati svoje okove, osvetiti se svojim

- 18 -

tla iteljima, pro istiti ovje anstvo od oskvrnu#a i zauzeti svoje pravo mjesto kao gospodarica sviju rasa." "Istina." "Kao to rekoh, u Njema koj je bilo mnogo onih koji su u toj pri i prepoznali gadnu mitologiju. Ali bez obzira na to bili su joj podvrgnuti, jednostavno stoga to je ogromna ve#ina oko njih mislila da to zvu i prekrasno i to su bili voljni dati svoje ivote da bi to ostvarili. Shva#a li to mislim?" "Mislim da da. &ak ako i nisi osobno bio zarobljen pri om, ipak si bio zarobljenik, jer su te ljudi oko tebe u#inili zarobljenikom. Bio si kao ivotinja uvu ena usred stampeda." "To je to no. &ak ako si osobno mislio da je sve to ludilo, morao si igrati svoju ulogu, morao si uzeti svoje mjesto u pri i. Jedini na in da to izbjegne bio je bijeg iz Njema ke." "Istina." "Razumije li zato ti ovo govorim?" "Mislim da da, ali nisam siguran." "Govorim ti stoga to su ljudi tvoje kulture u prili no sli nom stanju. Kao i ljudi u nacisti koj Njema koj: zarobljenici su pri e." Sjedio sam tamo neko vrijeme trep#u#i. "Ne znam ni za kakvu takvu pri u", rekao sam na kraju. "Ho#e re#i da nikada nisi uo za nju?" "To no." Ishmael kimne. "To je stoga to nema nikakve potrebe uti za nju. Nema je potrebe nazvati imenom ili raspravljati o njoj. Svatko je od vas zna napamet ve# do svoje este ili sedme godine. Crni i bijeli, muki i enski, bogati i siromani, kr#ani i idovi, Amerikanci i Rusi, Norveani i Kinezi, svi je ujete. I sluate ju neprestano, jer je svako sredstvo propagande, svako sredstvo obrazovanja neprestano pri a. I budu#i je neprestano ujete, vie je ne sluate. Nema potrebe da je sluate. Uvijek je prisutna kao brujanje u pozadini, tako da nema potrebe uop #e na nju obra#ati pozornost Zapravo, otkrit #e -barem u po etku - daje teko na nju obra#ati pozornost. Nalik je brujanju udaljenog motora koji nikada ne prestaje; pretvara se u zvuk kojeg se vie uop #e ne uje." "To je jako zanimljivo", rekao sam mu. "Ali je isto tako pomalo teko za povjerovati." Ishmaelove se o i blago sklopie u popustljivom osmjehu. "Nije potrebno vjerovanje. Kada jednom spozna tu pri u, ut #e ju posvuda u svojoj kulturi i zapanjit #e se to je ljudi oko tebe ne uju nego je jednostavno upijaju."

- 19 -

2
"Ju er si mi rekao da ima dojam da si zarobljenik. Ima taj dojam jer se na tebe vri ogroman pritisak da zauzme svoje mjesto u pri i koju tvoja kultura provodi u svijetu - uop#e bilo koje mjesto. Taj se pritisak vri na sve mogu#e na ine, na svim vrstama razina, ali najosnovniji je ovaj na in: oni koji odbiju zauzeti svoje mjesto ne dobivaju hranu." "Da, tako je." "Nijemac koji se nije mogao prisiliti da zauzme mjesto u Hitlerovoj pri i imao je izbor: mogao je napustiti Njema ku. Ti nema takav izbor. Kamo god da ode u svijetu, shvatit #e da se provodi ista pri a i ako ne zauzme mjesto u njoj ne#e se mo#i prehraniti." "Istina." "Majka te Kultura u i da je tako kako bi trebalo biti. Izuzev nekoliko tisu#a divljaka rasutih ovdje i ondje, svi narodi zemlje sada provode istu pri u. To je pri a za koju je ovjek ro%en da je provodi, a odvojiti se od nje zna i odre#i se same ljudske vrste, zna i odlutati u zaborav. Tvoje je mjesto ovdje, sudjelovati u ovoj pri i, podmetnuti rame kota u, a za nagradu #e biti nahranjen. Nema 'ne ega drugoga'. Iskora iti iz te pri e zna i pasti s ruba svijeta. Nema izlaza osim putem smrti." "Da, ini se daje tako." Ishmael zastane da bi na trenutak razmislio. "Sve je ovo samo predgovor naem radu. Htio sam da to uje jer sam elio da stekne barem nejasnu zamisao o onome u to se ovdje uputa. Kada jednom razazna glas Majke Kulture kako bruji u pozadini, kako uvijek iznova pri a svoju pri u ljudima tvoje kulture, nikada je vie ne#e prestati biti svjestan. Kamo god iao do kraja svoga ivota, bit #e u iskuenju re#i ljudima oko sebe: 'Kako moete sluati takve stvari i ne prepoznati to je to uistinu?' A ako to u ini, ljudi #e te udno promatrati i pitati o emu dovraga govori. Drugim rije ima, ako poduzme ovo obrazovno putovanje sa mnom, odvojit #e se od ljudi koji te okruuju - prijatelja, obitelji, prolih veza i svega." 'To mogu podnijeti", rekao sam mu, i to je bilo sve.

3
"Moja je najiskrenija i nedostina matarija jednom putovati im svijetom kako vi putujete, slobodno i neometano zakora iti na ulicu i domahnuti taksiju da me odveze u zra nu luku, gdje bih odletio do New Yorka ili Londona ili Firence. Velik dio te matarije provedem u ugodnim pripremama za putovanje, u razmiljanju to moram ponijeti u svome prtljagu i to mogu ostaviti za sobom. (Razumije da bih naravno putovao preruen u ovjeka.) Ako suvie ponesem, bit #e zamorno vu#i to od mjesta do mjesta; s druge strane, ako uzmem suvie malo, uvijek #u morati prekidati putovanje da bih stvari prikupljao uz put - a to #e biti ak jo zamornije." "Istina", rekoh, samo da bih mu ugodio.

- 20 -

"Dananji je dan za to: zajedno #emo spakirati torbu za nae putovanje. U ovu #u torbu ubaciti neke stvari poradi kojih ne elim stati kasnije i uzeti ih. Te #e ti stvari sada zna iti malo ili nita. Pokazat #u ti ih samo nakratko a onda ih ubaciti u torbu. Tako #e ih prepoznati kada ih kasnije izvadim." "Dobro." "Prvo, neki rje nik. Hajde da odredimo neka imena tako da vie ne moramo govoriti o 'ljudima tvoje kulture' i 'ljudima drugih kultura'. S razli itim sam u enicima rabio razli ita imena, ali s tobom #u iskuati novi dvojac. Poznat ti je izraz 'Uzmi ili ostavi'. Rabe#i ih u tome smislu, da li rije i uzimatelji i ostavitelji imaju nekih ozbiljnih konotacija za tebe?" "Nisam siguran da razumijem to misli." "Mislim, ako jednu skupinu nazovem Uzimatelji a drugu Ostavitelji, da li #e se initi da jedne ozna avam kao dobre, a druge kao zlo este momke?" "Ne. To mi zvu i prili no neutralno." "Dobro. Tako #u odsad ljude tvoje kulture nazivati Uzimateljima, a ljude drugih kultura Ostaviteljima." "Hm", malo sam zastao. "To mi stvara problem." "Reci." "Nije mi jasno kako sve ostale ljude svijeta moe zgurati u jednu takvu kategoriju." "Tako se to radi u tvojoj vlastitoj kulturi, osim to vi rabite dvojac jako optere#enih pojmova umjesto ovih relativno neutralnih. Sebe nazivate civiliziranim a sve ostale primitivnim. Svi se zajedno slaete sa tim pojmovima; ho#u re#i da ljudi Londona i Pariza i Bagdada i Seoula i Detroita i Buenos Airesa i Toronta svi za to znaju - togod ih drugo razdvajalo - ujedinjeni su time to su civilizirani i razlikuju se od ljudi Kamenoga doba ratrkanih po cijelom svijetu; vi smatrate ili shva#ate da su, kakve god bile razlike, ti ljudi Kamenoga doba isto tako sjedinjeni u svojoj primitivnosti." "Da, to je to no." "Da li bi ti bilo ugodnije ako bismo rabili te pojmove, civilizirani i primitivni!" "Da, pretpostavljam da bi, ali samo stoga to sam na to navikao. Slaem se i sa Uzimateljima i Ostaviteljima."

- 21 -

4
"Drugo: karta. Imam je. Ne mora pamtiti put. Drugim rije ima, ne brini ako, na kraju bilo kojega dana, iznenada shvati da se ne moe sjetiti ni rije i koju sam izrekao. To nije vano. Ono to #e te promijeniti je samo putovanje. Razumije li to mislim?" "Nisam siguran." Ishmael se na trenutak zamisli. "Dat #u ti op#u zamisao o tome kamo smo se uputili i tad #e razumjeti." "U redu." "Majka Kultura, iji je glas u tvome uhu sve od dana tvoga ro%enja, daje ti objanjenje kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve jesu. Ti ga dobro zna; svatko ga u tvojoj kulturi dobro zna. Ali to ti objanjenje nije bilo dano odjednom. Nitko te nikada nije posjeo i rekao: 'Evo kako se dogodilo da su stvari kakve jesu, po evi prije deset ili petnaest milijardi godina sve do sadanjosti'. Nego ste to objanjenje sakupljali kao mozaik: od milijuna djeli#a obavijesti koje su vam drugi koji dijele to objanjenje predo ili na razli ite na ine. Prikupili ste ih iz razgovora vaih roditelja oko stola, iz crtanih filmova koje ste gledali na televiziji, iz pouka nedjeljne kole, iz vaih udbenika i od u itelja, iz novosti, filmova, romana, propovijedi, igara, novina i svega ostalog. Da li me prati?" "Mislim da da." "To objanjenje kako su stvari postale ovakve kakve jesu nazo no je posvuda u vaoj kulturi. Svi to znaju i svi to prihva#aju bez pitanja." "Dobro." "A kada zavrimo, imat #e potpuno novo shva#anje svijeta i svega to se u njemu zbiva. I nimalo ne#e biti vano sje#a li se kako si postigao takvo shva#anje. Putovanje #e te samo po sebi promijeniti, tako da ne mora brinuti o pam#enju puta kojim #emo posti#i tu promjenu." "Dobro. Sada shva#am to misli."

5
"Tre#e", re e on, "definicije. To su rije i koje #e imati posebno zna enje u ovim naim raspravama. Prva definicija: pri#a. Pri a je scenarij koja u me%uodnos dovodi ovjeka, svijet i bogove." "Dobro." "Druga definicija: provo'enje. Provoditi pri u zna i ivjeti tako da se pri a pretvori u stvarnost. Drugim rije ima, provoditi pri u zna i truditi se da ona postane stvarnost. Prepoznaje da je to

- 22 -

ono to su ljudi Njema ke radili za Hitlerove vladavine. Pokuavali su ostvariti Tisu#ugodinji Reich. Pokuavali su ostvariti pri u koju im je on pri ao." "Dobro." "Tre#a definicija: kultura. Kultura je kada ljudi provode pri u." "Ljudi provode pri u. A pri a je... ?" "Scenarij koji ovjeka, svijet i bogove dovodi u me%uodnos." "Dobro. Zna i, ti kae da ljudi moje kulture provode svoju vlastitu pri u o ovjeku, svijetu i bogovima." "To je to no." "Ali jo uvijek ne znam kakva je ta pri a." "Saznat #e. Ne mora se toga plaiti. Sve to za sada mora znati je da su dvije potpuno razli ite pri e ovdje provo% ene tijekom ovjekovog ivotnog vijeka. Jednu su ovdje po eli provoditi prije nekih dva ili tri milijuna godina ljudi za koje smo se sloili da #emo ih nazivati Ostaviteljima, i jo je uvijek danas provode, jednako uspjeno kao i uvijek. Drugu su po eli provoditi prije nekih deset ili dvanaest tisu#a godina ljudi za koje smo se sloili da #emo ih nazivati Uzimatelji, i o igledno je da #e zavriti propa#u." "Ah", rekoh, ni sam ne znaju#i to da mislim.

6
"Kada bi Majka Kultura podnijela ra un ljudske povijesti rabe#i te pojmove, to bi izgledalo nekako ovako: 'Ostavitelji su bili prvo poglavlje ljudske povijesti - dugo poglavlje bez mnogih doga%aja. Njihovo je poglavlje ljudske povijesti zavrilo prije nekih deset tisu#a godina ro%enjem poljoprivrede na Bliskom Istoku. Taj je doga%aj ozna io po etak drugog poglavlja, poglavlja Uzimatelja. Istina je da Ostavitelji jo uvijek ive u svijetu, ali oni su anakronizam, fosili - ljudi koji ive u prolosti, ljudi koji nikako ne shva#aju da je njihovo poglavlje ljudske povijesti zavreno.'" "Dobro." "To je op#i oblik ljudske povijesti kako je shva#en u tvojoj kulturi." "Rekao bih da je tako." "Kao to #e uvidjeti, ono to ja govorim prili no je razli ito od toga. Ostavitelji nisu prvo poglavlje pri e u kojoj su Uzimatelji drugo poglavlje." "Moe li to ponoviti?"

- 23 -

"Re#i #u na drugi na in. Ostavitelji i Uzimatelji su provodili dvije razli ite pri e, utemeljene na potpuno razli itim i suprotnim pretpostavkama. Time #emo se kasnije pozabaviti, tako da to ne mora razumjeti odmah sada." "U redu."

7
Ishmael zamiljeno po ee svoju vilicu. S moje strane stakla, nita od toga nisam uo; u mati je zvu alo kao da je netko lopatom povukao preko ljunka. "Mislim da je naa torba spakirana. Kao to sam rekao, ne o ekujem da #e zapamtiti sve to sam danas stavio pred tebe. Kada ode odavde, sve #e se vjerojatno samo pretvoriti u jednu veliku zbrku." "Vjerujem ti", rekoh s uvjerenjem. "Ali to je u redu. Ako sutra iz torbe izvu em neto to sam u nju danas stavio, ti #e to istoga trenutka prepoznati, a to je jedino vano." "Dobro. Drago mi je to uti." "Ovo #e danas biti kratko pou avanje. Samo putovanje po inje sutra. U me%uvremenu, ostatak dananjeg dana moe provesti tragaju#i za pri om koju ljudi tvoje kulture provode u svijetu posljednjih deset tisu#a godina. Sje#a li se o emu se radi?" "Radi?" "Radi se o zna enju svijeta, o boanskim namjerama u svijetu i o ljudskoj sudbini." "Pa, mogu ti ispri ati pri#e o tim stvarima, ali nije mi poznata jedna pri a." "To je jedna pri a koju svi u tvojoj kulturi poznaju i prihva#aju." "Bojim se da mi to ne pomae mnogo." "Moda #e ti pomo#i ako ti kaem da je to jedna objanjavaju %a pri a, kao 'Kako je slon dobio svoju surlu', ili 'Kako je leopard dobio svoje pjege.'" "Dobro." "I to pretpostavlja da ta vaa pri a objanjava?" "Boe, nemam nikakvu zamisao." "To bi trebalo biti jasno iz onoga to sam ti ve# rekao. Objanjava kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve jesu. Od po etka do sada."

- 24 -

"Shva#am", rekao sam i na neko se vrijeme zagledao kroz prozor. "Siguran sam da nisam svjestan da znam takvu pri u. Kao to rekoh, pri#e da, ali nita nalik jednoj pri i." Ishmael je o tome razmiljao minutu ili dvije. "Jedan od u enika koje sam ju er spominjao osje#ao se obveznim da mi objasni to je to za im ona traga i rekla je: 'Poradi ega nitko nije uzbu%en? Sluam kako ljudi u javnoj perionici rublja govore o kraju svijeta, a nisu uzbu%eniji nego kad uspore%uju prake za pranje. Ljudi govore o unitenju ozonskog omota a i smrti svega ivoga. Govore o razaranju uma, o smrtonosnom zaga% ivanju koje #e nas pratiti tisu#ama i milijunima godina, o nestanku desetaka ivotnih vrsta svakoga dana, o nestanku samog razvoja vrsta. I doimaju se savreno smirenima.' Rekao sam joj: 'Da li je to ono to ti eli znati - zato se ljudi ne uzbu%uju poradi razaranja svijeta?' Neko je vrijeme razmiljala o tome a onda rekla: 'Ne, znam zato se ne uzbu% uju. Ne uzbu%uju se stoga to vjeruju ono to im je re eno.'" Rekao sam: "Da?" "to je ljudima re eno to ih spre ava da postanu uzbu% eni, to ih odrava relativno smirenima dok sagledavaju razornu tetu koju nanose ovoj planeti?" "Ne znam." "Ispri ana im je objanjavaju#a pri a. Dano im je objanjenje o tome kako to da su stvari ovakve kakve su, i to smiruje njihovu uzbunu. To objanjenje prekriva sve, uklju uju #i smanjenje ozonskog omota a, zaga%enje oceana, razaranje uma kiama i ak istrebljenje ovje anstva - i to ih zadovoljava. Ili bi moda bilo to nije re#i da ih to smiruje. Podme#u ramena kota u tijekom dana, zaglupljuju se drogama ili televizijom no#u i pokuavaju ne misliti suvie istraiva ki o svijetu kojeg ostavljaju svojoj djeci da se s njime bore." "To no." "I samome su tebi dana ista objanjenja o tome kako to da su stvari postale ovakve kao i svakome drugome - ali tebe to o igledno ne zadovoljava. Tu pri u slua od djetinjstva, ali nikada je nisi uspio progutati. Ima osje#aj da je neto isputeno, uljepano. Ima osje#aj da su ti o ne emu lagali i ako moe, rado bi saznao to je to - i stoga si ovdje u ovoj sobi." "Daj da o tome na trenutak razmislim. Misli li da ta objanjavaju#a pri a sadri lai o kojima sam govorio u svojoj radnji o Kurtu i Hansu?" "Tako je. Upravo tako." "To me uasava. Ne znam ni za kakvu pri u. Ni za bilo kakvu jednu pri u." "To je jedna, savreno jedinstvena pri a. Samo mora mitoloki razmiljati." "to?" "Govorim o mitologiji tvoje kulture, naravno. Mislio sam da je to o igledno." "Meni nije bilo o igledno."

- 25 -

"Bilo koja pri a koja objanjava smisao svijeta, namjere bogova i sudbinu ovjeka mora biti mitoloka." "To je moda tako, ali ja nisam svjestan ni ega ni izdaleka nalik tome. Koliko ja znam, u naoj kulturi nema ni ega to bi se moglo nazvati mitologijom, osim ako ne govori o gr koj ili norvekoj mitologiji ili ne emu takvom." "Govorim o ivu %oj mitologiji. Onoj koja nije zapisana ni u jednoj knjizi - nego u umovima ljudi tvoje kulture i provodi se diljem svekolikog svijeta ak i dok mi ovdje sjedimo i govorimo o njoj." "Ponovo ti kaem, koliko ja znam, nema ni eg takvog u naoj kulturi." Ishmaelovo se katranasto elo navuklo u bore kad mi je dobacio pogled koji je odavao da se istovremeno i zabavlja ali i da je razdraen. "To je stoga to misli da je mitologija skupina matovitih pri a. Grci o svojoj mitologiji nisu tako mislili. Mora da ti je to jasno. Ako bi doao ovjeku Homerove Gr ke i zapitao ga kakve je matovite pri e ispri ao svojoj djeci o bogovima i junacima prolosti, on ne bi znao o emu ti to govori. Rekao bi ono to si ti rekao: 'Koliko ja znam, ni eg takvog nema u naoj kulturi.' Norveanin bi ti rekao isto." "Dobro. Ali to zapravo ne pomae." "U redu. Hajde da zadatak svedemo na skromniju veli inu. Ta pri a, kao i svaka pri a, ima po etak, sredinu i kraj. A svaki od tih dijelova pri a je sama po sebi. Prije nego se sutra sastanemo, pokuaj prona#i po etak pri e." "Po etak pri e." "Da. Misli... antropoloki." Nasmijao sam se. "to to zna i?" "Da si antropolog koji traga za pri om koju provode Alawa domoroci Australije, o ekivao bi da #e uti pri u s po etkom, sredinom i krajem." "U redu." "A to bi o ekivao kao po etak pri e?" "Nemam pojma." "Naravno da ima. Samo se pravi glup." Sjedio sam tamo neko vrijeme pokuavaju#i otkriti kako da se prestanem praviti glup. "Dobro", rekoh na kraju. "Pretpostavljam da bih o ekivao da to bude njihov mit o stvaranju." "Naravno." "Ali ne vidim kako bi mi to moglo pomo#i." "Tada #u ja to izgovoriti. Ti traga za mitom o stvaranju svoje vlastite kulture."

- 26 -

Zagledao sam se nesretno u njega. "Mi nemamo nikakvog mita o stvaranju", rekoh. "To je zasigurno."

- 27 -

Tri

1
"to je to?" upitao sam kada sam idu#ega jutra stigao. To se odnosilo na predmet koji je stajao na rukohvatu moje stolice. "Na to li i?" "Na kazetofon." "Upravo to i jest." "Ho#u re#i, emu slui?" "Za snimanje udnih narodnih pri a kulture osu% ene na propast potomstvu, a koje #e mi ti ispri ati." Nasmijao sam se i sjeo. "Bojim se da do sada jo nisam pronaao nikakve udne narodne pri e koje bih ti mogao ispri ati." "Moj prijedlog da potrai mit o stvaranju nije urodio plodom?" "Mi nemamo mit o stvaranju", rekoh ponovo. "Osim ako ne govori o onome u Postanku." "Ne budi smijean. Ako bi te u itelj u osmom razredu prozvao da objasni kako je sve ovo zapo elo bi li razredu pro itao prvo poglavlje Postanka?" "Naravno da ne bih." "A to bi im onda ispri ao?" "Mogao bih im neto ispri ati, ali to nikako ne bi bio mit." "Naravno da ga ti ne bi smatrao mitom. Nijedna pri a o stvaranju nije mit ljudima koji je pri aju. To je samo pri#a." "Dobro, ali pri a o kojoj ja govorim ni u kom slu aju nije mit. Neki su njezini dijelovi jo uvijek u pitanju, pretpostavljam, a pretpostavljam da bi kasnija istraivanja mogla donijeti nekakve promjene, ali to zaista nije mit." "Uklju i kazetofon za snimanje i po ni. Tada #emo saznati." Prijekorno sam ga pogledao. "Ho#e re#i da ti zaista eli da ja... uh..." "Da ispri a pri u, tako je."

- 28 -

"Ne mogu je samo tako izgovoriti. Potrebno mi je neko vrijeme da je sloim." "Imamo mnogo vremena. To je vrpca od devedeset minuta." Uzdahnuo sam, uklju io kazetofon i sklopio o i.

2
"Sve je po elo jako davno, prije deset ili petnaest milijardi godina", zapo eo sam nekoliko minuta kasnije. "Nisam upoznat koja teorija trenutno prevladava, polagani razvoj ili veliki prasak, ali u svakom slu aju svemir je po eo prije mnogo vremena." Na tom sam mjestu otvorio o i i Ishmaelu dobacio zamiljen pogled. Uzvratio mi je pogled i rekao: "To je to? To je ta pri a?" "Ne, samo sam provjeravao." Sklopio sam o i i ponovo po eo. "A tada, ne znam - pretpostavljam prije est ili sedam milijardi godina - ro% en je na vlastiti Sun ev sustav... U sje#anju mi je ostala slika iz neke dje je enciklopedije, slika kapljica koje se izbacuju ili kapljica koje se spajaju... a to su bile planete. Koje su se, tijekom nekoliko idu#ih milijardi godina, ohladile i stvrdnule... Pa, da vidimo. ivot se pojavio u kemijskoj juhi naih drevnih oceana prije otprilike koliko - pet milijardi godina?" "Tri i pol ili etiri." "U redu. Bakterije, mikroorganizmi razvili su se u vie oblike, sloenije oblike, koji su se razvili u jo sloenije oblike. ivot se postepeno proirio kopnom. Ne znam... mulj na rubovima oceana... vodozemci. Vodozemci su krenuli na kopno, razvili se u gmazove. Gmazovi su se razvili u sisavce. To je bilo kada? Prije milijardu godina?" "Samo prije etvrt milijarde godina." "Dobro. U svakom slu aju, sisavci... ne znam. Mali dlakavci u malim udubinama - pod grmljem, u drve#u... Od dlakavaca u drve#u razvili su se primati. Tada, ne znam - moda prije deset ili petnaest milijuna godina - jedna grana primata napustila je drve#e i..." Ostao sam bez daha. "Ovo nije ispit", re e Ishmael. "iroki #e obrisi biti dovoljni - samo pri a onakva kako je op#enito poznata, kako je znaju voza i autobusa i pomo#nici na ran u i senatori." "Dobro", rekao sam i ponovo sklopio o i. "Dobro. Pa, jedna je stvar vodila drugoj. Vrste su slijedile za vrstama i kona no se pojavio ovjek. To je bilo kada? Prije tri milijuna godina?" "To mi se ini prili no sigurno." "Dobro." "Da li je to to?"

- 29 -

"To je pregled." "Pri a o stvaranju kako se pri a u tvojoj kulturi." "To no. Prema naem najboljem trenutnom znanju." Ishmael kimne i re e mi da isklju im kazetofon. Tada se zavali s uzdahom koji je zatutnjao kroz staklo nalik udaljenom vulkanu, prekrii ruke preko sredinjeg dijela trbuha i dobaci mi dug, nedoku iv pogled. "A ti, inteligentna i prili no dobro obrazovana osoba, ti bi me htio uvjeriti da ovo nije mit." "to ima mitskoga u tome?" "Nisam rekao da ima bilo ega mitskoga u tome. Rekao sam da je to mit." Mislim da sam se nervozno nasmijao. "Moda ne znam to ti smatra mitom." "Ne smatram nita to i ti ne smatra. Rije rabim u uobi ajenom smislu." 'Tada to nije mit." "Naravno da je mit. Posluaj." Ishmael mi re e da premotam vrpcu i ponovo je pustim. Kada sam je odsluao, sjedio sam izgledaju#i zamiljeno neko vrijeme, tek radi vanjskog dojma. Tada rekoh: "To nije mit. To moe staviti u neki znanstveni tekst za osmi razred i mislim da ne postoji nijedan kolski odbor bilo gdje koji bi se tome suprotstavio - ostavivi po strani pristae teorije o Bojem stvaranju svijeta." "Potpuno se slaem s tobom. Nisam li rekao da je ta pri a dio tvoje kulture? Djeca je primaju putem sredstava javnog obavjetavanja, uklju uju#i znanstvene udbenike." "Pa to mi to onda ho#e re#i? Pokuava li mi re#i da to nije injeni no izvje#e?" "Puna je injenica, naravno, ali njihov je raspored isto mitski." "Ne znam o emu govori." "O igledno si isklju io mozak. Majka te Kultura uljuljkala u san." Otro sam ga pogledao. "Tvrdi li da je evolucija mit?" "Ne." "Tvrdi li da se ovjek nije razvio?" "Ne." "Pa to onda?" Ishmael me pogleda s osmjehom. Tada slegne ramenima. Tada podigne obrve.

- 30 -

Zurio sam u njega i mislio: zadirkuje me gorila. Nije pomoglo. "Ponovo posluaj vrpcu", re e mi. Kada je bilo gotovo rekoh: "Dobro, uo sam neto, rije pojaviti se. Rekao sam da se na kraju pojavio ovjek. Da li se o tome radi?" "Ne, nita nalik tome. Ja se ne poigravam rije ima. Iz konteksta je bilo jasno da je rije pojaviti se samo istozna nica za razviti se." A o emu se onda dovraga radi?" "Ti zaista ne razmilja, bojim se. Izrecitirao si pri u kako si je uo tisu#ama puta, a sada slua kako ti Majka Kultura ap#e u uho: 'Hajde, hajde, djetece, nema ni eg o emu bi se trebalo razmiljati, ni ega o emu bi trebalo brinuti, ne uzbu%uj se, ne sluaj tu gadnu ivotinju, to nije mit, nita to ti ja kaem nije mit, pa nema ni eg o emu bi trebalo misliti, ni eg o emu bi trebalo brinuti, samo sluaj moj glas i snivaj, snivaj, snivaj... '" Neko sam vrijeme grizao usne, a tada rekoh: "To ne pomae." "Dobro", re e on. "Ispri at #u ti moju vlastitu pri u i moda #e to pomo#i." Neko je vrijeme grickao lisnati pruti#, sklopio o i i zapo eo.

3
Ta se pri a (rekao je Ishmael) zbiva prije pola milijarde godina - prije nezamislivo mnogo godina, kada bi ti ovaj planet bio sve ali ne i prepoznatljiv. Ba se nita nije pomicalo na tlu, osim vjetra i praine. Nijedna se vlat trave nije njihala na vjetru, nijedan se cvr ak nije glasao, nijedna se ptica nije uzdizala nebu pod oblake. Sve su te stvari bile desetke milijuna godina u budu#nosti. &ak su i mora bila jezovito mirna i tiha, jer su i kraljenjaci bili desetke milijuna godina udaljeni u budu#nosti. Ali naravno, jedan je antropolog bio pri ruci. Kakva bi to bila vrsta svijeta bez antropologa? Me% utim, on je bio jako utu en i razo aran antropolog jer je proao cijelu planetu tragaju#i za nekim s kim bi mogao napraviti intervju, i svaka je vrpca u njegovom ruksaku bila prazna kao i nebo. Ali jednoga dana dok se potiteno vukao obalom oceana u pli#acima u blizini obale ugledao je neto to se inilo daje iv stvor. Nije to bilo nita ime bi se mogao pohvaliti, tek neka vrst elatinaste kapljice, ali to je bilo jedino to je vidio na svim svojim putovanjima, tako da je odgacao tamo gdje je plesala na valovima. Pristojno je pozdravio to bi#e i pozdrav mu je jednako uzvra#en. Uskoro su njih dvoje bili dobri prijatelji. Antropolog je, to je bolje mogao, objasnio da prou ava razli ite na ine ivota i obi aja i molio je svoga novog prijatelja za obavijesti te vrste, to je spremno prihva#eno. "A sada", na kraju je rekao, "elio bih tvojim vlastitim rije ima na vrpcama zabiljeiti neke od pri a koje si me%u sobom pri ate." "Pri e?" drugi je zapitao.

- 31 -

"Zna, kao to je va mit o stvaranju, ako ga imate." "to je mit o stvaranju?" upitao je stvor. "Pa, zna", odvratio je antropolog, "matovita pri a koju pri ate djeci o po ecima svijeta." Pa, na te se rije i stvorenje ogor eno povuklo - barem onoliko koliko to elatinasta kapljica moe - i odgovorilo da njegov narod nema nikakve takve matovite pri e. "Dakle nemate nikakav prikaz stvaranja?" "Svakako da imamo prikaz stvaranja", otrese se drugi. "Ali to nikako nije mit." "O, dakako da nije", re e antropolog, na kraju se prisjetivi svojih vjebi. "Bit #u ti uasno zahvalan ako ih podijeli sa mnom." "Jako dobro", re e stvorenje. "Ali elim da razumije da smo mi, kao i vi, strogo razuman narod, koji ne prihva#a nita to nije utemeljeno na promatranju, logici i znanstvenim metodama." "Naravno, naravno", sloio se antropolog. Tako da je stvorenje na kraju po elo svoju pri u. "Svemir", reklo je, "bijae ro%en prije mnogo, mnogo vremena, prije moda deset ili petnaest milijardi godina. Na vlastiti Sun ev sustav - ova zvijezda, ovaj planet i svi ostali - ini se da su nastali prije neke dvije ili tri milijarde godina. Dugo vremena ovdje nita nije ivjelo. Ali tada, nakon milijardu godina ili tu negdje, pojavio se ivot." "Oprosti", re e antropolog. "Rekao si da se ivot pojavio. Gdje se to dogodilo, prema tvom mitu ho#u re#i, prema vaim znanstvenim prora unima." &inilo se da je to pitanje zbunilo stvora i on poprimi boju blijede lavande. "Misli li na kojem odre%enom mjestu?" "Ne. Mislim, da li se dogodilo na kopnu ili u moru?" "Kopnu?" upita drugi. "to je kopno?" "O, pa zna", re e on, mahnuvi prema obali, "prostranstvo prljavtine i kamenja koje po inje tamo prijeko." Stvor poprimi jo dublju sjenku lavande i re e: "Ne mogu ni zamisliti o emu brblja. Ona tamo prljavtina i kamenje samo su rub prostrane posude koja sadri more." "O, da", re e antropolog, "shva#am to misli. Sasvim. Nastavi." "Jako dobro", re e drugi. "Mnoge milijune stolje#a ivot svijeta bili su tek puki mikroorganizmi koji su nemo#no plutali u kemijskoj juhi. Ali malo-pomalo, pojavljivali su se sloeniji oblici: jedno-stani ni stvorovi, mekuci, alge, koralji, i tako dalje." "Ali na kraju", re e stvor, postavi prili no rui ast od ponosa budu#i je stigao do vrhunca svoje pri e, "ali na kraju se pojavila meduza"

- 32 -

4
Otprilike devedesetak sekundi nita iz mene nije izalo, osim moda valovi zbunjenoga bijesa. Tada rekoh: "To nije poteno." "Kako to misli?" "Ne znam kako to zapravo mislim. Pokuao si neto naglasiti, ali ne znam to je to." "Ne zna?" "Ne, ne znam." "to je meduza mislila kad je rekla: 'Ali kona no se pojavila meduza?'" "Mislila je... tome je sve vodilo. To je ono emu su svih deset ili petnaest milijardi godina stvaranja vodile: meduzi." "Slaem se. A zato se tvoj prikaz stvaranja ne zavrava pojavom meduze?" Pretpostavljam da sam se zacerekao. "Stoga to je jo mnogo toga dolo poslije meduze." "To no. Stvaranje nije zavrilo s meduzom. Jo su trebali do#i kraljenjaci i vodozemci i gmazovi i sisavci i naravno, na kraju, ovjek." 'To no." "I tako se tvoj prikaz stvaranja zavrava sa: 'I na kraju se pojavio ovjek.'" "Da." "A to zna i?" "Zna i da nakon njega nita vie nije trebalo do#i. Zna i da je stvaranje dolo svome kraju." 'To je ono emu je sve vodilo." "Da." "Naravno. Svi u tvojoj kulturi to znaju. Vrhunac je dosegnut u ovjeku. &ovjek je vrhunac kozmi ke drame stvaranja." "Da." "Kada se ovjek kona no pojavio, stvaranje je dolo svome kraju, jer je bila dosegnuta njegova svrha. Vie nije ostalo ni ega to bi trebalo stvoriti."

- 33 -

"&ini se da je to neizgovorena tvrdnja." "Svakako nije uvijek neizgovorena. Religije tvoje kulture ne ute o tome. &ovjek je krajnji proizvod stvaranja. &ovjek je stvorenje poradi kojega je sve ostalo stvoreno: ovaj svijet, ovaj Sun ev sustav, ova galaksija i sam svemir." "Istina." "Svi u tvojoj kulturi znaju da svijet nije stvoren poradi meduze ili lososa ili iguana ili gorila. Stvoren je za ovjeka." "To no." Ishmael u mene uperi podrugljiv pogled: "I to nije mitologija?" "Pa... injenice su injenice." "Svakako. &injenice su injenice, ak i kada su preodjevene u mitologiju. Ali to s ostatkom? Da li je svekoliki kozmi ki proces stvaranja doao svome kraju prije tri milijuna godina, upravo ovdje na ovoj maloj planeti, pojavom ovjeka?" "Ne." "Da li je ak i planetarni proces stvaranja doao kraju prije tri milijuna godina pojavom ovjeka? Da li se evolucija zaustavila kripe#i gumama samo stoga to je stigao ovjek?" "Ne, naravno da ne." "Pa zato si to onda tako rekao?" "Pretpostavljam da sam to tako rekao, stoga to se tako pri a." "Tako se govori me%u Uzimateljima. To ni u kom slu aju nije jedini na in na koji se moe ispri ati." "Dobro, sada to shva#am. Kako bi ti to ispri ao?" Kimnuo je prema svijetu s onu stranu prozora. "Da li bilo gdje u svemiru vidi i najmanji dokaz da je stvaranje dolo kraju ro%enjem ovjeka? Da li igdje tamo vani vidi i najmanji dokaz da je ovjek vrhunac prema kojemu je stvaranje teilo od svojih po etaka?" "Ne. &ak ne mogu ni zamisliti kako bi izgledao takav dokaz." "To bi trebalo biti o igledno. Kada bi astrofizi ari mogli izvijestiti da je temeljni stvarala ki proces svemira zaustavljen prije pet milijardi godina, kada se pojavio na Sun ev sustav, to bi dalo barem nekakvu podrku tim zamislima." "Da, shva#am to misli." "Ili kada bi biolozi i paleontolozi mogli izvijestiti da je stvaranje vrsta prestalo prije tri milijuna godina i to bi bilo znakovito."

- 34 -

"Da." "Ali zna da se nijedna od ovih stvari nije zaista dogodila. Daleko od toga. Svemir je nastavio kao i prije, planet je nastavio kao i prije. &ovjekovo pojavljivanje nije izazvalo ve#u uzbu%enost od pojave meduze." "Sasvim to no." Ishmael pokae prema kazetofonu. "Pa to #emo onda s tom pri om koju si ispri ao?" Ogolio sam zube u skruenom osmjehu. "To je mit. Sasvim nevjerojatno, to je mit."

5
"Ju er sam ti rekao da pri a koju ljudi tvoje kulture provode govori o smislu svijeta, o boanskim namjerama u svijetu i ljudskoj sudbini." "Da." "I prema ovom prvom dijelu pri e, to je smisao svijeta?" Na trenutak sam razmislio o tome. "Ne vidim ba sasvim kako to objanjava smisao svijeta." "Negdje tijekom sredine tvoje pri e, pozornost se prenijela sa svemira na ovaj jedan planet. Zato?" "Stoga to je ovaj planet predodre% en da bude rodno mjesto ovjeka." "Naravno. Kako si ti to ispri ao, ro% enje ovjeka bio je sredinji doga%aj - zaista sredinji doga%aj - u povijesti samoga svemira. Od ro%enja ovjeka nadalje, ostatak svemira vie nije zanimljiv, prestao je sudjelovati u drami koja se dalje nastavljala. Za to je dovoljna i sama Zemlja; ona je rodno mjesto i dom ovjeka i to je njezino zna enje. Uzimatelji smatraju svijet nekom vrstom sustava za odranje ljudskog ivota, kao stroj koji je smiljen za proizvodnju i odravanje ljudskoga ivota." "Da, tako je." "U tvome pri anju pri e, prirodno si izostavio bilo kakav spomen bogova, stoga to to nisi elio mijeati s mitologijom. Budu#i je sada ustanovljen mitoloki karakter pri e, vie ne mora o tome brinuti. Pod pretpostavkom da je iza stvaranja nekakav boanski in, to mi moe re#i o bojim namjerama?" "Pa, u osnovi, ono to su u samome po etku imali na umu bio je ovjek. Stvorili su svemir tako da bi se naa galaksija mogla smjestiti u njemu. Stvorili su galaksiju da bi se u njoj mogao smjestiti na Sun ev sustav. Stvorili su na Sun ev sustav da bi se u njemu mogao smjestiti na planet. Na su planet stvorili da bismo mi mogli ivjeti na njemu. Cijela je stvar napravljena tako da bi ovjek imao komad praine na kojemu moe stajati."

- 35 -

"I tako se to op#enito podrazumijeva u tvojoj kulturi - barem kod onih koji pretpostavljaju da je svemir izraz boanskih namjera." "Da." "O igledno, budu#i je svekoliki svemir stvoren da bi ovjek mogao biti stvoren, mora da je ovjek stvor koji je od ogromne vanosti bogovima. Ali taj dio pri e ne daje nikakav nagovjetaj njihovih namjera s njim. Mora da su na umu imali neku posebnu sudbinu za njega, ali to se ovdje ne otkriva." "Istina." "Svaka je pri a utemeljena na pretpostavci, svaka je razra'ivanje pretpostavke. Kao pisac, siguran sam da to zna." "Da." "Ovo #e prepoznati: dvoje se djece zara%enih obitelji zaljubIjuje." "To no. Romeo i Juliet." "Pri a koju Uzimatelji provode u svijetu isto tako ima pretpostavku, koja je utjelovljena u onome dijelu pri e kojeg si mi danas ispri ao. Razmisli moe li je izdvojiti." Sklopio sam o i pretvaraju#i se da ozbiljno razmiljam, iako sam zapravo znao da nemam izgleda. "Bojim se da je ne vidim." "Pri a koju Ostavitelji provode ima potpuno razli itu pretpostavku i na ovom stupnju za tebe bi bilo nemogu#e otkriti je. Ali trebao bi biti sposoban otkriti pretpostavku svoje vlastite pri e. To je jako jednostavna zamisao i najmo#nija u svekolikoj ljudskoj povijesti. Nije neophodno i ona koja donosi najvie dobra, ali svakako je najmo#nija. Svekolika vaa povijest, sa svim svojim udesima i propastima djeluje na osnovi te pretpostavke." "Iskreno re eno, ne mogu ak ni zamisliti kamo cilja." "Misli... Gledaj, svijet nije stvoren za meduze, nije li?" "Ne." "Nije stvoren za abe ili gutere ili ze eve." "Ne." "Naravno da nije. Svijet je stvoren za ovjeka." "To je to no." "U tvojoj kulturi svi to znaju, zar ne? &ak i ateisti koji se kunu da nema boga znaju da je svijet stvoren za ovjeka."

- 36 -

"Da, rekao bih da je tako." "Dobro. To je pretpostavka tvoje pri e: svijet je stvoren poradi #ovjeka." "Ne mogu to sasvim shvatiti. Ho#u re#i, ne vidim ba zato je to pretpostavka." "Ljudi tvoje kulture od nje su na#inili pretpostavku - uzeli je kao pretpostavku. Oni kau: to ako je svijet stvoren za nas?" "Dobro. Nastavi." "Pomisli na posljedice ako se to uzme kao pretpostavka: Ako je svijet stvoren za vas, to onda!" "Dobro, shva#am to misli. Mislim. Ako je svijet stvoren za nas, tada pripada nama i mi moemo u initi to god dovraga nam se svidi s njim." "Upravo tako. To se ovdje doga%alo proteklih deset tisu#a godina: sa svijetom ste inili togod vam se dovraga svidjelo. A naravno da mislite nastaviti initi s njim to god da vam se dovraga svidi, stoga to cijela prokleta stvar pripada vama." "Da", rekoh, i razmislih na tren. "Zapravo, to je prili no zapanjuju#e. Mislim, to uje pedesetak puta dnevno. Ljudi govore o naem okoliu, naim morima, naem Sun evom sustavu. &ak sam uo ljude govoriti o naem ivotu u divljini." "A jo si me ju er potpuno siguran uvjeravao da u vaoj kulturi nema ni ega to bi makar i izdaleka nalikovalo mitologiji." "Istina. Jesam." Ishmael me i dalje brino promatrao. "Nisam bio u pravu", rekoh mu. "to jo eli?" "Zapanjenost", re e on. Kimnuh. "Ja jesam zapanjen, zaista. Samo to ne pokazujem." 'Trebao sam te se do epati kada si imao sedamnaest godina." Slegoh ramenima, sto je zna ilo kako bih elio da se to dogodilo.

7
"Ju er sam ti rekao da ti tvoja pri a daje objanjenje o tome kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve su." "To no." "Kakav doprinos tome objanjenju daje ovaj prvi dio pri e?" "Misli... kako pridonosi objanjenju da su stvari postale ovakve kakve su upravo sada?"

- 37 -

"To no." "Bez razmiljanja, ne vidim kako na bilo koji na#in pridonosi tome." "Misli. Da li bi stvari postale ovakve kakve jesu da je svijet bio stvoren za meduze?" "Ne, ne bi." "O igledno ne. Da je svijet bio stvoren za meduze, stvari bi bile potpuno druga ije." "To je to no. Ali nije stvoren za meduze, stvoren je za ovjeka." "A to djelomi no objanjava kako se dogodilo da su stvari ovakve kakve jesu." "To no. To je pomalo podao na in da se sva krivnja prebaci na bogove. Da su svijet stvorili za meduze, tada se nita od ovoga ne bi bilo dogodilo." "Upravo tako", re e Ishmael. "Po eo si shva#ati."

8
"Ima li sada osje#aj gdje bi mogao prona#i druge dijelove ove pri e - sredinu i kraj?" Razmislio sam o tome. "Mislim da bih gledao Novu." "Zato?" "Rekao bih da kad bi Nova radila pri u o stvaranju, pri a koju sam ja danas ispri ao bila bi kratki prikaz. Sve to sada trebam smisliti je kako bi oni napravili ostatak." "Tada je to tvoj novi zadatak. Sutra elim uti sredinji dio pri e."

- 38 -

&etiri

1
"Dobro", rekoh. "Mislim da sam sasvim zgodno doao do sredine i kraja pri e." Ishmael kimne a ja pokrenuh kazetofon. Ono to sam u inio bilo je da krenem od pretpostavke: svijet bijae stvoren za ovjeka. Tada sam se upitao kako bih napisao pri u kao raspravu za Novu. Izalo je neto poput ovoga: "Svijet bijae stvoren za ovjeka, ali njemu je bilo potrebno mnogo, mnogo vremena da to shvati. Gotovo je tri milijuna godina ivio kao da je svijet bio stvoren za meduzu. Odnosno, ivio je kao bilo koji drugi stvor, kao da je lav ili vombat*." "to zapravo zna i ivjeti kao lav ili vombat?" "Zna i... biti na milost i nemilost svijeta. Zna i ivjeti a da nema nikakvu vlast nad svojim okoliom." "Shva#am. Nastavi." "Dobro. Pod tim uvjetima ovjek ne moe biti zaista ovjek. Ne moe razviti zaista ljudski na in ivota - na in ivota koji bi bio sasvim odre%eno ljudski. Tako, tijekom ranog dijela njegova ivota - zapravo ve#im dijelom svoga ivota - ovjek je samo brljavio ne stiu#i nikuda i ne postiu#i nita. Kako se dogodilo, postojao je klju ni problem kojega je trebalo rijeiti i to mi je uzelo mnogo vremena: to je bio problem. ive#i kao lav ili vombat, ovjek nije mogao nikuda sti#i, stoga to ako si lav ili vombat... Da bi bilo to postigao, ovjek se morao smjestiti na jednome mjestu gdje bi mogao raditi, da tako kaem. Ho#u re#i da je za njega u jednom trenutku postalo nemogu#e da nastavi ivjeti vani na otvorenom kao lovac skuplja , uvijek u pokretu od mjesta do mjesta u potrazi za hranom. Da bi nadrastao taj stupanj, morao se smjestiti, morao je imati stalnu utvrdu iz koje bi mogao po eti vladati svojim okoliem. Dobro. Zato ne? Ho#u re#i, pa, to ga je zaustavljalo da to u ini? Ono to ga je zaustavljalo bila je injenica da ako bi na jednome mjestu ostao vie od nekoliko tjedana, po eo bi gladovati. Kao lovac sakuplja , jednostavno bi mogao o istiti mjesto - ne bi ostalo nita za lov i sakupljanje. Da bi se uspio smjestiti, ovjek je morao neto nau iti. Morao je nau iti kako #e upravljati svojim okoliem tako da ne do%e do iscrpljivanja zaliha hrane. Morao je tako upravljati da proizvede vie ljudske hrane. Drugim rije ima, morao je postati poljoprivrednik. To je bila prekretnica. Svijet bijae stvoren za ovjeka, ali on nije bio sposoban uzeti ga za sebe sve dok nije rijeio taj problem. A na kraju ga je rijeio prije otprilike deset tisu#a godina, tamo negdje u Plodnom Polumjesecu. To je bio veliki trenutak - najve#i u ljudskoj povijesti sve do
*

vombat je vrst tobol#ara s Tasmanije prim. prev.

- 39 -

danas. &ovjek se na kraju oslobodio svih onih smetnji koje... Ograni enja lova ko-sakuplja koga ivota tri su milijuna godina obuzdavala ovjeka. Ta su ograni enja nestala s poljoprivredom i njegov je uspjeh bio meteorski. Naseljavanjem je dolo do podjele poslova. Iz podjele je poslova proizaao uspon tehnologije. Razvojem tehnologije pojavili su se obrti i trgovina. Uz obrte i trgovinu pojavile su se matematika i pismenost, znanost i sve ostalo. Sve je na kraju krenulo svojim putem, a ostatak je, kako kau, povijest. A to je sredina pri e."

2
"Jako dojmljivo", re e Ishmael. "Siguran sam da shva#a kako je 'veliki trenutak' kojeg si upravo opisao zapravo bilo ro% enje tvoje kulture." "Da." "Me%utim, trebalo bi istaknuti da je zamisao koju je poljoprivreda rairila diljem svijeta iz jedinstvene to ke izvorita iznimno stara. Ipak, Plodni Polumjesec ostaje legendarno mjesto ro%enja poljoprivrede, barem na Zapadu, a to ima poseban zna aj kojemu #emo se kasnije vratiti." "Dobro." "Ju eranji je dio pri e otkrio zna enje svijeta kako ga shva#aju Uzimatelji: svijet je sustav koji podrava ljudski ivot, stroj smiljen da proizvodi i podrava ljudski ivot." "To no." "&ini se da se dananji dio pri e odnosi na sudbinu ovjeka. O igledno nije bila ovjekova sudba da ivi kao lav ili vombat." "To je to no." "A to je onda ovjekova sudba?" "Hm", rekoh. "Pa. &ovjekova je sudbina... postizati, svladavati velike stvari." "Koliko je poznato me%u Uzimateljima, ovjekova je sudbina odre% enija od toga." "Pa, pretpostavljam da moe re#i kako je njegova sudbina izgraditi civilizaciju." "Misli mitoloki." "Bojim se da ne znam kako bih to u inio." "Pokazat #u ti. Sluaj." Sluao sam.

- 40 -

3
"Kako smo ju er vidjeli, stvaranje nije bilo zavreno kada se pojavila meduza ili kada su se pojavili vodozemci ili kada su se pojavili gmazovi, pa ak ni kada su se pojavili sisavci. Prema tvojoj mitologiji, zavreno je tek kada se pojavio ovjek." 'To no." "Zato su svijet i svemir bili nepotpuni bez ovjeka? Poradi ega je ovjek bio potreban svijetu i svemiru?" "Ne znam." "Pa, razmisli o tome. Razmisli o svijetu bez ovjeka. Zamisli svijet bez ovjeka." "Dobro", rekoh, i sklopih o i. Nakon nekoliko minuta rekoh mu da zamiljam svijet bez ovjeka. "Kakav je?" "Ne znam. Samo svijet." "Gdje si?" "Kako to misli?" "Odakle gleda na svijet?" "Oh. Odozgo. Iz vanjskog svijeta." "to radi tamo?" "Ne znam." "Zato nisi dolje na povrini?" "Ne znam. Bez ovjeka na njemu... ja sam samo posjetilac, uljez." "Pa, spusti se na povrinu." "Dobro", rekoh, ali uskoro dodah: "To je zanimljivo. Radije ne bih iao tamo dolje." "Poradi ega? to ima tamo dolje?" Nasmijao sam se. "Tamo dolje je dungla." "Shva#am. Ho#e re#i: 'Priroda, crvenih zubiju i kandi... Zmajevi iz prapo etaka koji se razdiru u glibu.'"

- 41 -

"Upravo tako." "A to bi se dogodilo kada bi siao tamo dolje?" "Bio bih jedan od onih koje zmajevi razdiru u glibu." O i sam otvorio u pravi tren da ugledam kako Ishmael kima glavom. "I na toj to ki po injemo shva#ati gdje se ovjek uklapa u boanski naum. Bogovi nisu naumili da svijet ostane dungla, zar ne?" "Misli u naoj mitologiji? Svakako da ne." "Tako: bez ovjeka svijet bijae nedovren, bio je samo priroda, crvenih zubiju i kandi. Bio je zbrkan, u stanju iskonske anarhije." "To je to no. Upravo je tako." "Pa mu je bilo potrebno to?" "Bio mu je potreban netko tko bi doao i... sve to ispravio. Netko tko bio uveo red." "A kakva je to vrst osobe koja ispravlja stvari? Kakva to vrsta osobe uzima anarhiju u svoje ruke i dovodi je u red?" "Pa... vladar. Kralj." "Naravno. Svijetu je bio potreban vladar. Bio mu je potreban ovjek." "Da." "Tako da nam je sada jasnije o emu se radi u ovoj pri i: svijet bijae stvoren za #ovjeka, a #ovjek bijae stvoren da bi njime vladao." "Da. To je sada sasvim o igledno. Svi to razumiju." "A to je to?" "Molim?" "Da li je to injenica?" "Ne." "Nego to je?" 'To je mitologija", rekoh. "Od koje nema ni traga u tvojoj kulturi." "To no."

- 42 -

Ishmael me ponovo zlovoljno pogleda kroz staklo. "Gle", rekoh nakon kra#eg vremena. "Stvari koje mi pokazuje, stvari koje ini, one su... gotovo s onu stranu vjerovanja. Ja to znam. Ali jednostavno nisam takav da bih isko io iz stolice udaraju#i se po elu vi u #i: 'Moj Boe, to je nevjerojatno!'" Zamiljeno je nabrao elo na trenutak prije nego je progovorio: "to onda s tobom nije u redu? " Djelovao mi je tako iskreno zabrinut da sam se morao osmjehnuti. "Sav sam zale% en iznutra", rekoh mu. "Santa leda." Odmahivao je glavom, ale#i me.

4
"Da se vratimo naem predmetu... Kao to kae, ovjeku je trebalo mnogo, mnogo vremena da bi nabasao na injenicu kako je predodre%en za ve#e stvari od onih koje bi mogao posti#i ive#i kao lav ili vombat. Nekih tri milijuna godina bio je samo djeli# anarhije, bio je samo jo jedan stvor koji se valja u glibu." "To no." "Tek je prije nekih deset tisu#a godina na kraju shvatio da njegovo mjesto nije u glibu. Morao se izdi#i iz gliba, uzeti stvari u svoje ruke i ispraviti ih." "To no." "Ali svijet se nije krotko podvrgnuo ljudskome vladanju, zar ne?" "Nije." "Ne, svijet mu se suprotstavio. to bi ovjek sagradio, vjetar i kia bi razorili. Dungla se borila da povrati polja koja je o istio za svoje usjeve i svoja sela. Ptice bi pozobale sjemenje koje bi posijao. Kukci bi pojeli mladice koje bi uzgojio. Mievi bi izjeli etvu koju je spremao. Vukovi i lisice ukrali bi ivotinje koje je uzgajao i hranio. Planine, rijeke i oceani stajali su na svojim mjestima i nisu mu ga eljeli ustupiti. Potresi, poplave, uragani, me#ave i pljuskovi nisu nestajali na njegovu zapovijed." "Istina." "Svijet se nije elio krotko podvrgnuti ovjekovoj vladavini, tako da je morao u initi to?" "Kako to misli?" "Kad kralj do% e u grad koji se ne eli pokoriti njegovoj vladavini, to #e mu u initi?" "Morat #e ga osvojiti."

- 43 -

"Naravno. Da bi postao vladar svijeta, ovjek ga ponajprije mora osvojiti." "Dobri Boe", rekoh - i umalo sko ih iz svoje stolice udaraju#i se po elu i sve ostalo. "Da?" "To uje pedesetak puta dnevno. Uklju i radio ili televiziju i uje to svakog sata. &ovjek osvaja pustinje, ovjek osvaja oceane, ovjek pobje%uje atom, ovjek pobje% uje prirodne sile, ovjek osvaja vanjski svemir." Ishmael se nasmije. "Nisi mi vjerovao kada sam ti rekao daje ta pri a proirena diljem tvoje kulture. Sada shva#a na to sam mislio. Mitologija tvoje kulture odzvanja u tvojim uima tako neprestano da joj nitko ne obra#a ni najmanje pozornosti. Naravno da ovjek osvaja svemir i atom i pustinje i oceane i prirodne sile. Prema vaoj mitologiji, poradi toga je i ro'en." "Da. Sada je to sasvim jasno."

5
"Sada su se sloila prva dva dijela pri e: svijet bijae stvoren za ovjeka, a ovjek bijae stvoren da bi ga osvojio i vladao njime. A kako drugi dio pridonosi tvome objanjenju kako su stvari postale ovakve kakve jesu? " "Daj da o tome promislim... Ovo je opet neka vrst podloge za okrivljavanje bogova. Oni su stvorili svijet za ovjeka i stvorili su ovjeka da bi ga osvojio i vladao njime - to je on na kraju i u inio. I tako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Nastavi tako. Idi malo dublje." Sklopio sam o i i pokuavao nekoliko minuta, ali nita se nije dogodilo. Ishmael kimne prema prozorima. "Sve to - svi vai uspjesi i tragedije, sva vaa uda ili jadi izravno potje u od... ega?" vakao sam to neko vrijeme, ali i dalje nisam mogao shvatiti na to cilja. "Pokuaj ovako", re e Ishmael. "Stvari ne bi bile ovakve kakve jesu da su bogovi eljeli da ovjek ivi kao lav ili vombat, zar ne?" "Ne bi." "&ovjekova je sudbina bila da osvoji i ovlada svijetom. Tako da su stvari postale ovakve kao izravan plod... ega?" "&ovjekovog ispunjavanja vlastite sudbine." "Naravno. A on je morao ispuniti svoju sudbinu, zar ne?"

- 44 -

"Da, svakako." "Pa poradi ega se tu onda treba uzbu%ivati?" "Sasvim istinito, sasvim istinito." "Kako to Uzimatelji shva#aju, sve je ovo jednostavno cijena postajama ljudskim." "Kako to misli?" "Nije bilo mogu#e postati potpuno ljudskim ive#i pored zmajeva u glibu, zar ne?" "Ne." "Da bi postao potpuno ljudski, ovjek se morao istrgnuti iz gliba. A sve je ovo ishod. Kako to Uzimatelji shva#aju, bogovi su ovjeku dali isti izbor kakvog su dali i Ahileju: kratak ivot u slavi ili dug neznatan ivot bez doga% anja. A Uzimatelji su izabrali kratak ivot u slavi." "Da, svakako je tako shva#eno. Ljudi samo slijeu ramenima i kau: 'Pa, to je cijena koja se mora platiti za teku#u vodu i centralno grijanje i ure% aje za rashla%ivanje i automobile i sve ostalo.'" Upitno sam ga pogledao. "A to ti kae?" "Ja kaem da cijena koju pla#ate nije cijena postajanja ljudskim. To nije ak ni cijena za posjedovanje stvari koje si upravo spomenuo. Nego je cijena za proirenje pri e koja ljudsku vrstu osu%uje kao neprijatelje svijeta."

- 45 -

Pet

1
"Sastavili smo po etak i sredinu pri e", re e Ishmael na po etku naega idu#ega dana. "&ovjek je kona no po eo ispunjavati svoju sudbinu. Po elo je osvajanje svijeta. A kako pri a zavrava?" "Pretpostavljam da sam ju er trebao nastaviti. Pomalo sam izgubio nit pri e." "Moda bi ti pomoglo da odslua kako zavrava drugi dio." "Dobra zamisao." Premotao sam dio vrpce i uklju io kazetofon: "&ovjek se na kraju oslobodio svih onih stvari koje... Ograni enja lova ko - sakuplja koga ivota tri su milijuna godina obuzdavala ovjeka. Ta su ograni enja nestala s poljoprivredom i njegov je uspjeh bio meteorski. Naseljavanjem je dolo do podjele poslova. Iz podjele je poslova proizaao uspon tehnologije. Razvojem tehnologije pojavili su se obrti i trgovina. Uz obrte i trgovinu pojavile su se matematika, pismenost i znanost te sve ostalo. Sve je na kraju krenulo svojim putem, a ostatak je, kako kau, povijest." "To no", rekoh. "Dobro. &ovjekova je sudbina bila da osvoji i ovlada svijetom i on je upravo to i u inio - skoro. Nije dokraja uspio i ini se kao da bi to mogla biti njegova greka. Problem je u tome to je ovjekovo osvajanje svijeta samo po sebi unitavalo svijet. I usprkos svoj vladavini koju smo uveli, nismo dovoljno mo#ni da bismo zaustavili unitavanje svijeta - ili da bismo popravili razaranja koja su se ve# dogodila. Svoje smo otrove izlijevali u svijet kao da je rupa bez dna - a i dalje nastavljamo izlijevati svoje otrove u svijet. Lakomo smo troili nenadomjestive izvore kao da se nikada ne#e istroiti - i dalje ih nastavljamo jednako lakomo troiti. Teko je zamisliti kako bi svijet mogao preivjeti jo jedno stolje#e takvoga izrabljivanja, ali nitko zapravo nita ne poduzima glede toga. To je problem koji #e morati rijeiti naa djeca, ili njihova djeca. Samo nas jedno moe spasiti. Moramo pove%ati svoje vladanje svijetom. Sva je ta teta nastala tijekom naeg osvajanja svijeta, ali moramo ga nastaviti osvajati sve dok naa vlast ne postane apsolutna. Tada, kad naa vladavina postane potpuna, sve #e biti dobro. Imat #emo mo# fuzije. Ne#e biti zaga%ivanja. Mo#i #emo uklju ivati i isklju ivati kiu. Uzgojit #emo vagon ita na etvornom centimetru tla. Oceane #emo pretvoriti u obradive povrine. Vladat #emo vremenom vie ne#e biti uragana, ni tornada, ni sue, ni mrazeva u krivo doba. Navest #emo oblake da svoju vodu ispuste iznad kopna umjesto to je beskorisno isputaju u oceane. Svi #e ivotni procesi ove planete biti tamo gdje i pripadaju - gdje su ih bogovi i zamislili - u naim rukama. A mi #emo njima upravljati onako kako programer upravlja ra unalom. I sada smo upravo tu gdje jesmo. Moramo nastaviti s osvajanjem. A to #e ili razoriti svijet ili ga pretvoriti u raj - u raj pod ljudskom vladavinom, kako je i zamiljeno da bude. A ako to uspijemo u initi - ako na kraju uspijemo sebe u initi apsolutnim vladarima svijeta - tada nas nita ne moe zaustaviti. Tada prelazimo u doba zvjezdanih putovanja. &ovjek kre#e u

- 46 -

osvajanje i ovladavanje svekolikog svemira. A to moda i jest krajnja ovjekova sudbina: da osvoji i vlada svekolikim svemirom. Jer ovjek je toliko veli anstven."

2
Ishmael, na moje zaprepatenje, uze gran icu sa svoje hrpice i njome oduevljeno zamahne prema meni pokretom odobravanja. "Ovo je ponovo bilo izvanredno", re e on i lagano odgrize njezin lisnati vrak. "Ali ti naravno shva#a da ako bi taj dio pri e bio ispri ao prije stotinu godina - ili ak i prije pedeset godina - govorio bi samo o raju koji dolazi. Zamisao da bi ovjekovo ovladavanje svijetom moglo biti bilo to drugo osim dobrotvorno bila bi ti nezamisliva. Prije tridesetak ili etrdesetak godina ljudi tvoje kulture nisu sumnjali da #e se stvari odvijati sve bolje i bolje i bolje zauvijek. Na vidiku nije bilo zamislivog kraja." "Da, to je istina." "Me%utim, iz te si pri e ispustio jedan dio, a potreban nam je da bismo dovrili objanjenje tvoje kulture o tome kako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Koji je to dio?" "Mislim da se i sam moe domisliti. Dosad imamo ovoliko: svijet bijae stvoren da bi ga #ovjek osvojio i njime ovladao, i bijae zamiljeno da pod ljudskom vladavinom postane raj. Tome sasvim jasno mora slijediti jedno 'ali'. Uvijek je tome slijedilo jedno 'ali'. To je stoga to su Uzimatelji uvijek shva#ali da je svijet jako daleko od raja kakav je trebao biti." "To no. Daj da razmislim...Kako ovo zvu i: svijet je stvoren da bi ga ovjek osvojio i ovladao njime, ali njegovo se osvajanje pokazalo vie razorno nego to se moglo pretpostaviti." "Ne slua. Taj je 'ali' bio dio pri e mnogo prije nego je vae osvajanje postalo razorno za cijeli planet. To je 'ali' postojalo da bi objasnilo sve greke u vaem raju - ratna stanja i grubost i siromatvo i nepravdu i podmi#ivanje i nasilje. Danas postoji da bi objasnilo glad i ugnjetavanje i nuklearni razvoj i zaga%ivanje. Objanjavalo je Drugi svjetski rat i ako ikada bude trebalo, objasnit #e i Tre#i svjetski rat." Prazno sam ga pogledao. "To je op#e poznato. Svaki bi u enik tre#eg razreda to mogao nadopuniti." "Siguran sam da si u pravu, ali jo ne shva#am." "Hajde, razmisli. to je ovdje krenulo naopako? to je ovdje oduvijek ilo naopako? Pod ljudskom vladavinom svijet je trebao postati raj, ali..." "Ali su ljudi zabrljali." "Naravno. A zato su zabrljali?"

- 47 -

"Zato?" "Da li su zabrljali stoga to nisu eljeli raj?" "Ne. Smatra se... da im je bilo su'eno da zabrljaju. Svijet su eljeli preobraziti u raj, ali, budu#i su bili ljudi, bilo im je su% eno da zabrljaju." "Ali zato? Zato, budu#i su bili ljudi, zato im je bilo su% eno da zabrljaju?" "Stoga to je s ljudima neto u osnovi pogreno. Neto to u svakom slu aju radi protiv raja. Neto to ljude ini glupima i razornima i pohlepnima i kratkovidnima." "Naravno. To znaju svi u tvojoj kulturi. &ovjek je bio stvoren da bi svijet preobrazio u raj, ali je tragi no ro%en s grekom. I tako je njegov raj uvijek unitavan glupo#u, pohlepom, razaranjima i kratkovidno#u." "Tako je."

3
Budu#i sam imao nekih primisli, uputio sam mu dug nepovjerljiv pogled. "Da li mi eli re#i kako je ovo objanjenje pogreno!" Ishmael odmahne glavom. "Nema smisla raspravljati se s mitologijom. Nekada su davno ljudi tvoje kulture vjerovali da je ovjekov dom sredite svemira. &ovjek je bio razlogom to je svemir uop#e i stvoren, tako da je imalo smisla da njegov dom bude glavno sredite svemira. Kopernikovi sljedbenici nisu se raspravljali oko toga. Nisu upirali prstom na ljude i govorili: 'Niste u pravu'. Uprli su prstom u nebo i rekli: 'Pogledajte to se zaista tamo nalazi.'" "Nisam siguran kamo cilja." "Kako su Uzimatelji doli do zaklju ka da je u osnovi neto pogreno s ljudima? Kakav su dokaz imali?" "Ne znam." "Mislim da se namjerno pravi glup. Gledali su u dokaz ljudske povijesti." "Istina." "A kada je po ela ljudska povijest?" "Pa... prije tri milijuna godina." Ishmael me pogleda s ga%enjem. "Ta su tri milijuna godina tek nedavno pridodana ljudskoj povijesti, to ti jako dobro zna. Prije toga, op #enito se pretpostavljalo da je ljudska povijest po ela kada?"

- 48 -

"Pa, prije samo nekoliko tisu#a godina." "Naravno. Zapravo, me%u ljudima tvoje kulture pretpostavljalo se da je svekolika ljudska povijest bila vaa povijest. Nitko ni najmanje nije sumnjao da se ljudski ivot protezao i izvan vaeg kraljevstva." "Tako je." "Pa kad su ljudi tvoje kulture zaklju ili da u osnovi neto ne valja s ljudima, kakav su dokaz imali pred o ima?" "Dokaz svoje vlastite povijesti." "Upravo tako. Bila je to polovica jednog postotka dokaza, uzeta iz jedne kulture. Nije neki razumni uzorak na kojem bi se mogao temeljiti takav op #enit zaklju ak." "Nije." "S ljudima u osnovi nita nije krivo. Kada postoji pri a koja to ozakonjuje ona ih dovodi u sklad sa svijetom i oni #e ivjeti u skladu sa svijetom. Ali kada postoji pri a koja ozakonjuje da su u neskladu sa svijetom, kako ini vaa pri a, oni #e i ivjeti u neskladu sa svijetom. Kada se proiri pri a po kojoj su gospodari svijeta, oni #e se ponaati kao gospodari svijeta. A, kada se proiri pri a prema kojoj je svijet neprijatelj kojega treba pobijediti, oni #e ga osvajati kao neprijatelja i jednoga #e dana neizbjeno njihov neprijatelj leati krvare#i nasmrt podno njihovih nogu, kao to se to sada doga%a svijetu."

4
"Prije nekoliko dana", re e Ishmael, "tvoje objanjenje o tome kako su stvari postale ovakve kakve jesu opisao sam kao mozai no. Ono to smo do sada promatrali samo je nacrt mozaika op #eniti obris slike. Ovdje ne#emo ispunjavati nacrt. To je neto to lako moe u initi sam za sebe kada zavrimo." "Dobro." "Me%utim, prije nego nastavimo ostaje jedan glavni dio nacrta kojeg moramo ocrtati... Jedna od osobina kulture Uzimatelja koja ponajvie zapanjuje je njezina strastvena i nepokolebljiva ovisnost o prorocima. Utjecaj ljudi kakvi su Mojsije, Gautama Buddha, Konfucije, Isus i Muhamed u povijesti je Uzimatelja jednostavno ogroman. Siguran sam da si toga svjestan." "Da." "Ono to je ini tako zapanjuju#om je injenica da me% u Ostaviteljima ne postoji apsolutno nita nalik tome - osim ako se ne pojavljuje kao odgovor na neki razoran dodir sa kulturom Uzimatelja, kao u slu ajevima Wovoke i Plesa Duhova ili Johna Frumma i Cargo kultova Junog Tihog oceana. Osim tih slu ajeva, uop#e nema tradicije proroka koji bi se uzdizali me% u Ostaviteljima

- 49 -

da bi ispravili njihove ivote i da bi im podarili nove skupine zakona ili na ela po kojima bi trebali ivjeti." "Na neki sam nejasan na in bio toga svjestan. Pretpostavljam da su svi toga svjesni. Mislim da je to... ne znam." "Nastavi." "Mislim da ve#ina osje#a, kvragu, koga briga za te ljude? Ho#u re#i, nije neko veliko iznena%enje to divljaci nemaju proroka. Bog se nije stvarno zainteresirao za ljudsku vrstu sve dok se nisu pojavili oni zgodni bijeli neolitski farmeri." "Da, to si dobro zapazio. Ali ono to upravo sada elim prou iti nije nepostojanje proroka me% u Ostaviteljima, nego njihov ogroman utjecaj me% u Uzimateljima. Milijuni su bili voljni podrati svog izabranog proroka vlastitim ivotima. Poradi ega su oni tako vani?" "To je prokleto dobro pitanje, ali mislim da ne znam odgovor." "U redu, pokuaj ovo. to su proroci pokuavali ovdje posti#i? to su to ovdje trebali uraditi?" "Sam si to malo prije rekao. Doli su nas popraviti i re#i nam kako bismo trebali ivjeti." "ivotno vana obavijest. O igledno vrijedna da se poradi nje umre." "O igledno." "Ali zato? Zato su vam potrebni proroci da bi vam rekli kako biste trebali ivjeti? Zato vam je bilo tko potreban da bi vam rekao kako trebate ivjeti?" "Ah. Dobro, shva#am na to cilja. Proroci su nam potrebni da bi nam rekli kako trebamo ivjeti, stoga to ina e to ne bismo znali." "Naravno. Pitanja o tome kako bi ljudi trebali ivjeti me% u Uzimateljima uvijek na kraju postanu religijska pitanja - uvijek na kraju postaju dokazi me% u prorocima. Na primjer, kada se u ovoj zemlji po eo ozakonjivati poba aj, u po etku se smatralo daje to potpuno civilno pitanje. Ali kada su se po ele javljati i druga ije misli, ljudi su se okrenuli svojim prorocima i to je uskoro dovelo do religijske prepirke, a sa obje se strane kao podrka postrojavalo sve#enstvo. Na sli an na in, pitanje ozakonjenja droga kakve su heroin i kokain sada se raspravlja u prvenstveno prakti nim pojmovima - ali ako to ikada postane ozbiljna mogu#nost, ljudi odre%enih shva#anja nesumnjivo #e po eti eljati Sveto Pismo da prona%u to njihovi proroci imaju za re#i o tome." "Da, to je tako. To je tako automatizirana reakcija da je ljudi uzimaju kao samu po sebi razumljivu." "Tren prije si rekao: 'Propovjednici su nam potrebni da bi nam rekli kako trebamo ivjeti, jer ina e ne bismo to znali.' Zato je tako? Zato ne biste znali ivjeti bez svojih proroka?" "To je dobro pitanje. Rekao sam to stoga... Pogledaj taj slu aj poba aja. Mi moemo raspravljati o tome tisu#ama godina, ali nikada se ne#e pojaviti dovoljno snaan dokaz koji bi dovrio prepirku', stoga to svaki dokaz ima svoj protudokaz. Tako da je nemogu#e znati to bismo trebali u initi. Stoga trebamo proroke. Proroci znaju."

- 50 -

"Da, mislim da je tako. Ali ostaje pitanje: zato vi ne znate?" "Mislim da to pitanje ostaje stoga to na njega ne mogu odgovoriti." "Znate cijepati atome, znate poslati istraiva e na Mjesec, znate spajati gene, ali ne znate kako bi ljudi trebali ivjeti." "To je to no." "Zato je to tako? to na to kae Majka Kultura?" "Ah", rekoh i sklopih o i. A nakon dvije ili tri minute: "Majka Kultura kae da je mogu#e imati odre'eno znanje o stvarima kao to su atomi i svemirska putovanja i geni, ali nema ne eg takvog kao to je odre%eno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Ono jednostavno jo nije dostupno, i stoga ga ne moemo imati." "Shva#am. I sada kada si sasluao Majku Kulturu, to ti kae?" "U ovom slu aju, moram re#i da se slaem. Odre% eno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti jednostavno nije oko nas." "Drugim rije ima, najbolje to moete u initi - budu#i 'oko nas' nema ni ega - je pitati za savjet unutranjost svojih glava. To je ono to je u injeno u raspravi o ozakonjivanju droga. Svaka strana priprema slu aj utemeljen na onome to je razumno i kojim god putem da krene jo uvijek ne#e znati da li si pravilno postupio." "To je potpuno to no. Stvar ne#e ni biti u tome da se u ini ono to bi se trebalo u initi, stoga jer nema na ina da se to spozna. Radit #e se samo o glasovanju." "Prili no si siguran kada se radi o svemu tome. Jednostavno nema nikakvog na ina da se dosegne neko odre% eno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti." "Potpuno to no." "Kako si doao do takvog uvjerenja?" "Ne znam. Odre%eno znanje o tome kako ivjeti je... nedostino na bilo koji na in na koji mi dolazimo do odre% enih znanja. Kao to rekoh, to znanje jednostavno nije oko nas." "Da li je ikada itko od vas pogledao oko sebe?" Zasmijuljio sam se. "Da li je itko ikada rekao: 'Pa, imamo odre%ena znanja o svim tim drugim stvarima, zato ne pogledamo moe li se prona#i bilo kakvo znanje o tome kako ivjeti?' Da li je itko ikada to u inio?" "Sumnjam."

- 51 -

"Ne ini li ti se to udnim? Uzevi u obzir da je to daleko najvaniji problem kojeg ovje anstvo mora razrijeiti - kojeg je ikada trebalo razrijeiti - pomislio bi da #e mu biti posve#ena cijela grana znanosti. Umjesto toga, otkrili smo da se nikada niti jedan od vas nije ak niti zapitao postoji li negdje oko nas takvo znanje koje bismo mogli spoznati." "Mi znamo da nije tamo oko nas." "Prije nego ste pogledali, ho#e re#i." "To je to no." "Nije ba neki znanstveni postupak za tako znanstveni narod." "Istina."

5
"Sada znamo dvije jako vane stvari o ljudima", re e Ishmael, "barem prema mitologiji Uzimatelja. Prvo, kod njih je neto u osnovi pogreno i, drugo, nemaju nikakvih odre%enih spoznaja o tome kako bi trebali ivjeti - i nikada ih ne#e ni imati. &ini se da bi izme% u te dvije stvari trebala postojati povezanost." "Da. Kada bi ljudi znali kako treba ivjeti, tada bi bili sposobni nositi se s onim to je pogreno u ljudskoj prirodi. Ho#u re#i, spoznaja o tome kako bi trebalo ivjeti morala bi uklju ivati spoznaju o tome kako ivjeti kao bezgreno bi#e. Ako je ne bi uklju ivala, tada to ne bi bio pravi McCoy. Shva#a li to mislim?" "Mislim da da. Ukratko, kae da kada bi ljudi znali kako bi trebali ivjeti, tada bi mogli nadvladati tu greku u ovjeku. Kada bi znali kako bi trebali ivjeti, ne bi uvijek neto zabrljavili u svijetu. Moda su te dvije stvari zapravo jedna. Moda je pogreka u ovjeku upravo to: to on ne zna kako bi trebao ivjeti." "Da, u tome ima ne ega."

6
"Sada smo sakupili sve glavne dijelove objanjenja koje tvoja kultura nudi za to kako su stvari postale ovakve kakve jesu. Svijet je bio predan ovjeku da ga pretvori u raj, ali on je uvijek pravio greke, stoga to u osnovi ima manu. Mogao bi s time neto u initi kada bi znao kako bi trebao ivjeti, ali on to ne zna - i nikad ni ne#e znati, jer takvo mu znanje nije dostupno. Tako, koliko god teko ovjek radio da bi svijet pretvorio u raj, vjerojatno #e samo nastaviti praviti greke." "Da, ini se da je tako." "Tuna je ta tvoja pri a, pri a o bezna%u i uzaludnosti, pri a u kojoj se doslovce nita ne moe u#initi. &ovjek ima mane, tako da nastavlja kvariti ono to bi trebao biti raj i protiv toga se nita

- 52 -

ne moe poduzeti. I tako ste tu, strmoglavce jure#i u propast, a sve to moete je promatrati je kako se pribliava." "Da, ini se da je tako." "Budu#i osim te jadne pri e nemaju nita drugo, nije ni udo da tako mnogo tvojih ivi ovisno o drogama ili alkoholu ili televiziji. Nije ni udo da tako mnogo vas poludi ili po ini samoubojstvo." "Istina. Ali ima li jo koja?" "Jo koja to?" "Jo koja pri a u kojoj se moe ivjeti." "Da, postoji jo jedna pri a u kojoj se moe ivjeti, ali Uzimatelji ine sve to mogu da bi razorili i nju zajedno sa svim ostalim."

7
"Da li si mnogo razgledavao na svojim putovanjima?" Glupavo sam mirnuo prema njemu. "Razgledavao?" "Da li si skretao sa svoga puta da bi pogledao doma#e zanimljivosti?" "Pretpostavljam da jesam. Katkad." "Siguran sam da si zamijetio kako samo posjetitelji zaista zagledavaju doma#e zanimljivosti. Poradi svih prakti nih razloga, te su zanimljivosti doma#im ljudima nevidljive, jednostavno stoga to su im uvijek na oku." "Da, tako je." "To je ono to smo mi dosad radili na naemu putovanju. Lutali smo tvojom kulturalnom domovinom razgledavaju#i zanimljivosti koje doma#i nikada ne vide. Posjetitelju s druge planete bit #e dojmljive, ak izuzetne, ali ih stanovnici tvoje kulture uzimaju kao neto to se samo po sebi razumije, i ak ih ni ne primje#uju." "To je to no. Trebalo je da mi uhvati glavu rukama, usmjeri je u jednom pravcu i kae: 'Vidi li ono?' A ja bih rekao: 'Vidim li to? Nema se to vidjeti.'" "Velik smo dio dananjega dana proveli promatraju#i jedan od vaih najdojmljivijih trenutaka postavku da ne postoji nikakav na in kojim bi se moglo dose#i bilo kakvo odre% eno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Majka Kultura nudi da to prihvatite po njezinim vlastitim mjerilima, bez dokaza, budu#i je to samo po sebi nedokazivo." "Istina."

- 53 -

"A zaklju ak koji se moe izvu#i iz te pretpostavke je... ?" "Stoga nema nikakvoga smisla tragati za takvim spoznajama." "To no. Prema vaim kartama, svijet misli neuskladiv je s vaom kulturom. On zavrava na granici vae kulture i ako se usudite s onu stranu te granice, jednostavno padnete s ruba svijeta. Shva#a li to ho#u re#i?" "Mislim da da." "Sutra #emo skupiti hrabrost i prije#i tu granicu. I kao to #e vidjeti, ne#emo pasti s kraja svijeta. Samo #emo se na#i na novom podru ju, na podru ju koje nikada nitko iz tvoje kulture nije istraivao, stoga to vae karte kau da ono nije tamo - i zaista ne moe biti tamo."

- 54 -

est

1
"Pa kako se danas osjec'a?" upita Ishmael. "Znoje se dlanovi? Srce lupa tika - tak?" Kroz staklo koje nas je odvajalo zamiljeno sam se zagledao u njega. Ta zaigranost blistavih o iju bila je neto novo i nisam bio siguran da mi se svi%a. Bio sam u iskuenju da ga podsjetim kako je on gorila, za dragog Boga, ali sam se suzdrao i promrmljao: "Prili no smireno, za sada." "Dobro. Kao i Drugi Ubojica, ti si onaj koga su opaki udarci i podvale svijeta tako razjarili da ne haje to #e u initi da bi napakostio svijetu." "Upravo tako." "Tada po nimo. Suprotstavljamo se zidu na granicama misli u tvojoj kulturi. Ju er sam ga nazvao zna ajnim postignu#em, ali pretpostavljam da nema nikakvih zapreka da i zid bude zna ajno postignu#e. U svakom slu aju, taj je zid postavka koja govori da je odre%eno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti nedostino. Ja odbijam tu postavku i penjem se preko zida. Nisu nam potrebni proroci da bi nam rekli kako da ivimo; to moemo otkriti i sami za sebe pitaju#i za savjet ono to je zapravo ondje." Na to se nije imalo to re#i, tako da sam samo slegnuo ramenima. "Sumnji av si, naravno. Prema Uzimateljima, u svemiru se mogu na#i sve vrste korisnih obavijesti, ali se nijedna od njih ne odnosi na to kako bi ljudi trebali ivjeti. Prou avaju#i svemir nau ili ste letjeti, cijepati atome, slati poruke zvijezdama brzinom svjetlosti i tako dalje, ali nema nikakvog na ina prou avanja svemira kojim bi stekli najtemeljniju i najpotrebniju spoznaju od svih: spoznaju o tome kako biste trebali ivjeti." "To je to no." "Prije stotinu godina budu#i su zrakoplovci svijeta bili u potpuno istom stanju glede u enja letenja. Shva#a li zato?" "Ne. Ne shva#am kako su zrakoplovci povezani s tim." "Bilo je daleko od vjerojatnog da znanje za kojim su ti budu#i zrakoplovci tragali uop#e postoji. Neki su govorili da ne postoji nigdje oko nas pa ga se ne moe ni prona#i, tako da ga nema ni smisla traiti. Da li sada uvi% a sli nosti?" "Da, pretpostavljam." "Me%utim, ima jo vie sli nosti. U to doba, nije postojao ni dio spoznaje o letenju koji bi se mogao smatrati sigurnim. Svatko je imao svoju vlastitu teoriju. Jedan bi rekao: 'Jedino

- 55 -

oponaanjem ptica moemo uspjeti poletjeti; morate imati dva krila koja lepraju.' Drugi bi rekao: 'Glupost. Papirnati zrakoplovi lete bez krila koja lepraju; potreban vam je dvojac vrstih krila i energetsko postrojenje koje bi vas guralo kroz zrak.' I tako dalje. Mogli su braniti svoje omiljene zamisli do mile volje, stoga to nita nije bilo sigurno. Mogli su samo nastaviti metodom pokuaja i pogreke." "Uh huh." "to bi im omogu#ilo da nastave na neki djelotvorniji na in?" "Pa, kao to kae, o igledno neka spoznaja." "Ali koja odre%ena spoznaja?" "Gospode... Trebalo im je znanje kako izvesti podizanje. Trebalo im je znanje da zrak ..." "to je to to pokuava opisati?" "Pokuavam opisati to se doga%a kada zrak te e preko krila." "Ho#e re#i da pokuava opisati to se uvijek doga%a kada zrak te e preko krila?" 'To no." "Kako se to zove? Tvrdnja koja opisuje to se uvijek doga%a kada se steknu odre%eni uvjeti." "Zakon." "Naravno. Rani su zrakoplovci morali nastaviti metodom pokuaja i pogreke, stoga to nisu poznavali zakone aerodinamike -nisu ak ni znali da postoje takvi zakoni." "Dobro, sada shva#am kamo cilja." "Ljudi tvoje kulture u istom su poloaju glede u enja kako bi trebali ivjeti. Moraju nastaviti metodom pokuaja i pogreke, stoga to ne znaju vane zakone - pa ak ne znaju ni da postoje takvi zakoni." "I ja se slaem s njima", rekoh. "Siguran si da se ne mogu otkriti zakoni koji se odnose na to kako bi ljudi trebali ivjeti." "To je to no. O igledno postoje doneseni zakoni, kao to su zakoni koji zabranjuju uporabu droge, ali njih se moe mijenjati glasovanjem. Zakon aerodinamike ne moe mijenjati glasovanjem - a nema takvih zakona koji bi govorili kako bi ljudi trebali ivjeti." "Razumijem. To vas u i Majka Kultura i u ovom se slu aju ti slae s njom. To je u redu. Ali na kraju si jasno shvatio to ja to ovdje pokuavam: pokazati ti zakon za koji #e se sloiti da nije podloan mijenjanju bilo kakvim glasovanjem." "U redu. Moj je um otvoren, ali ne mogu zamisliti nikakav na in na svijetu kojim bi ti to mogao posti#i."

- 56 -

2
"Kako glasi zakon gravitacije?" upita Ishmael, ponovo me zapanjivi o iglednom promjenom predmeta razgovora. "Zakon gravitacije? Pa, zakon gravitacije kae... da svaki djeli# u svemiru privla i svaki drugi djeli#, a ta se privla na sila mijenja razdaljinom me%u njima." "I gdje je pro itan izraz tog zakona?" "Kako to misli?" "Izveden je promatranjem ega?" "Pa... tvari, pretpostavljam. Ponaanja tvari." "Nije izveden pomnim prou avanjem ivota p ela." "Ne." "Ako eli shvatiti ponaanje p ela, prou ava p ele, a ne planinsku arhitekturu." "Tako je." "A kad bi imao udnu zamisao da bi moda mogao postojati skup zakona koji bi govorili o tome kako treba ivjeti, gdje bi tragao za njima?" "Ne znam." "Da li bi pogledao u nebesa?" "Ne." "Da li bi prekapao po kraljevstvu subatomskih estica?" "Ne." "Da li bi prou avao ume?" "Ne." "Pokuaj nasumce." "Antropologija?" "Antropologija je podru je prou avanja, kao fizika. Da lije Newton otkrio zakon gravitacije itaju#i knjigu o fizici? Da li je taj zakon tamo bio napisan?"

- 57 -

"Ne." "Gdje je bio zapisan?" "U tvari. U tvarnom svemiru." "Dakle, ponovo: ako postoji zakon koji se odnosi na ivot, gdje bi ga pronaao?" "Pretpostavljam u ljudskom ponaanju." "Imam za tebe zapanjuju#e vijesti. &ovjek nije sam na ovom planetu. On je dio zajednice, o kojoj potpuno ovisi. Da li si ikada pomislio da bi moglo biti tako?" Bilo je to prvi put to sam ga vidio daje podigao jednu obrvu. "Ne mora biti zajedljiv", rekoh mu. "Koje je ime te zajednice, iji lan nije samo ovjek?" "Zajednica ivota." "Bravo. Da li ti se uop e ini vjerojatnim da bi zakon za kojim tragamo mogao biti zapisan u toj zajednici?" "Ne znam." "to kae Majka Kultura?" Sklopio sam o i i na trenutak posluao. "Majka Kultura kae da ako i postoji takav zakon on se ne bi odnosio na nas." "Zato ne?" "Stoga to smo mi uvelike iznad ostatka zajednice." "Shva#am. A moe li se dosjetiti bilo kojih drugih zakona iz kojih ste izuzeti stoga to ste ljudi?" "Kako to misli?" "Mislim da su krave i ohari podloni zakonu gravitacije. Da li ste vi izuzeti?" "Ne." "Da li ste izuzeti iz zakona aerodinamike?" "Ne." "Genetike?" "Ne."

- 58 -

"Termodinamike?" "Ne." "Moe li se dosjetiti uop #e bilo kojeg zakona iz kojeg su ljudi izuzeti?" "Ne ovako na brzinu." "Reci mi ako se dosjeti. To bi bile prave vijesti!" "Dobro." "Ali u me%uvremenu, ako bi postojao zakon koji vlada ponaanjem zajednice ivota op#enito, ljudi bi iz njega bili izuzeti." "Pa, to kae Majka Kultura." "A to ti kae?" "Ja ne znam. Ne shva#am kako bi zakon kornja a i leptira mogao biti zna ajan za nas. Pretpostavljam da kornja e i leptiri slijede zakon o kojem govori." "Tako je, slijede ga. A glede zna ajnosti, zakoni aerodinamike nisu uvijek bili zna ajni za vas, zar ne?" "Nisu." "Kada su vam postali zna ajni?" "Pa... kada smo poeljeli letjeti." "Kada ste poeljeli letjeli, zakoni koji vladaju letom postali su zna ajni." "Da, tako je." "A kada ste na rubu istrebljenja i elite malko due poivjeti, zamislivo je da bi zakoni koji vladaju ivotom mogli postati zna ajni." "Da, pretpostavljam da bi mogli."

3
"Kakav je u inak zakona gravitacije? Za to je dobra gravitacija?" "Rekao bih da je gravitacija ono to organizira stvari na makroskopskoj razini. To je ono to stvari dri na okupu - Sun ev sustav, galaksiju, svemir."

- 59 -

Ishmael kimne. "A zakon za kojim tragamo je zakon koji ivotnu zajednicu dri na okupu. On organizira stvari na biolokoj razini upravo kao to zakon gravitacije organizira stvari na makroskopskoj razini." "Dobro." Pretpostavljao sam da bi Ishmael mogao naslutiti da mi je neto drugo na pameti, stoga to je pri ekao da nastavim. "Teko je vjerovati da nai vlastiti biolozi nisu svjesni toga zakona." Bore zabavljenog u%enja nabrae plavo-sivu kou njegova lica. "Zamilja li da Majka Kultura ne govori vaim biolozima?" "Ne." "Pa to im onda govori?" "Da ako i postoji takav zakon, on se na nas ne moe primijeniti." "Naravno. Ali to zapravo ne daje odgovor na tvoje pitanje. Vai biolozi zacijelo ne bi bili zapanjeni kad bi uli da ponaanje u prirodnoj zajednici slijedi odre%eni uzorak. Mora se prisjetiti da kada je Newton oblikovao zakon gravitacije, nitko nije bio zapanjen. Nije nadljudsko dostignu#e primijetiti da slobodni predmeti padaju prema sreditu Zemlje. To zna svatko stariji od dvije godine. Newtonovo dostignu#e nije bilo otkri#e pojave gravitacije, nego oblikovanje te pojave kao zakona." "Da, shva#am to misli." "Na isti na in, nita to ovdje otkrije o ivotu u ivotnoj zajednici ne#e nikoga zapanjiti, svakako ne prirodnjake ili biologe ili one koji prou avaju ponaanje ivotinja. Moje #e postignu#e, ako uspijem, jednostavno biti oblikovanje u zakon." "Dobro. Shvatio sam."

4
"Da li bi rekao da zakon gravitacije govori o letenju?" Razmislio sam malo o tome i rekao: "Ne govori o letenju, ali je svakako zna ajan za letenje, onoliko koliko se moe primijeniti na zra na plovila na isti na in na koji se primjenjuje na stijene. U njemu nema razlika izme%u zra nih plovila i stijena." "Da. To je dobro re eno. Zakon za kojim ovdje tragamo umnogome je nalik tom zakonu, u odnosu na civilizaciju. Ne govori o civilizacijama, ali se odnosi na civilizacije na isti na in na koji se odnosi na jata ptica i krda jelena. Ne pravi razlike izme%u ljudskih civilizacija i p elinjih konica. Odnosi se na sve vrste bez razlike. To je jedan od razloga to je taj zakon u vaoj kulturi ostao neotkriven. U skladu s mitologijom Uzimatelja, ovjek je po definiciji bioloka iznimka. Od milijun vrsta, samo je jedna zavrni proizvod. Svijet nije stvoren da bi proizvodio abe ili skakavce ili morske pse ili kukce. Stvoren je da proizvodi ovjeka. Stoga ovjek stoji sam, jedinstven i beskona no odvojen od svega ostaloga."

- 60 -

"Istina."

5
Nekoliko je sljede#ih minuta Ishmael proveo zure i u to ku nekih tridesetak centimetara ispred svoga nosa, pa sam se po eo pitati da li je zaboravio da sam ovdje. Tada on protrese glavom i vrati se k meni. Prvi puta u naemu poznanstvu, odrao mi je neto nalik malom predavanju. "Bogovi su Uzimatelje prevarili na tri prljava na ina", po eo je. "Ponajprije, svijet nisu postavili tamo gdje su Uzimatelji mislili da pripada, u sredite svemira. Zaista su mrzili i sam spomen toga, ali navikli su se. &ak i kad bi ovjekov dom bio razoren prirodnim silama, oni bi jo uvijek vjerovali da je on sredinji lik u drami stvaranja. Druga je varka bogova bila jo gora. Budu#i je ovjek bio vrhunac stvaranja, stvorenje poradi kojeg je sve ostalo stvoreno, trebali su imati pristojnosti da ga naprave na na in koji bi odgovarao njegovom dostojanstvu i vanosti - u odvojenom, posebnom inu stvaranja. Umjesto toga smislili su za njega da se razvije iz zajedni kog mulja, upravo kao krpelj ili metilj. Uzimatelji su zaista mrzili i sam spomen toga, ali po eli su se prilago%avati. &ak i ako se ovjek razvio iz zajedni kog mulja, ipak je jo uvijek njegova boanski odre% ena sudbina da vlada svijetom, pa ak moda i samim svemirom. Ali je posljednja varka bogova bila gora od svih. Iako to Uzimatelji jo ne znaju, bogovi ovjeka nisu izuzeli iz zakona koji vlada ivotima crvi i krpelja i morskih rakova i ze eva i mekuaca i jelena i lavova i meduza. Nisu ga izuzeli iz tog zakona nita vie nego to su ga izuzeli iz zakona gravitacije, a to #e Uzimateljima biti od svih najtei udarac. Mogli su se prilagoditi drugim prljavim varkama bogova. Ovoj se varci nije mogu#e prilagoditi." Sjedio je tako neko vrijeme, breuljak krzna i mesa, pretpostavljam da bi dao vremena svojoj objavi da se slegne. Tada je nastavio. "Svaki zakon ima svoje u inke ina e ne bi bio otkriven kao zakon. U inak zakona za kojim tragamo jako je jednostavan. Vrste koje ive u skladu s tim zakonom ive zauvijek - ukoliko to doputaju uvjeti okolia. To #e, nadam se, ovje anstvo u cjelini primiti kao dobre vijesti, stoga to ako ovje anstvo ivi u skladu s tim zakonom, tada #e i ono ivjeti zauvijek - ili toliko dugo koliko uvjeti dozvoljavaju. Ali naravno da to nije jedini u inak zakona. One vrste koje ne ive u skladu s tim zakonom bit #e istrijebljene. Na ljestvici biolokog vremena jako brzo izumiru. A to #e biti jako loe vijesti za ljude tvoje kulture - najgore koje su ikada uli." "Nadam se", rekoh, "da ne misli da mi bilo to od ovoga ukazuje kamo da se ogledam za tim zakonom." Ishmael na tren razmisli a tada uze gran icu sa hrpice sa svoje desne strane, podigne je da bih je i ja vidio i pusti je da padne na pod. "To je u inak kojega je Newton pokuavao objasniti." Mahnuo je rukom prema vanjskom svijetu. "To je u inak kojega ja pokuavam objasniti. Gledaju#i taj vanjski svijet, vidi da je pun vrsta koje #e, ako to okolini uvjeti dozvole, ivjeti beskona no." "Da, to sam i pretpostavljao. Ali zato tome treba objanjenje?"

- 61 -

Ishmael izabere drugu gran icu sa svoje hrpice, podigne je i pusti je da padne na pod. "Zato tome ne treba objanjenje?" "Dobro. Ti zna i kae da ta pojava nije posljedica ni#ega. To je u inak zakona. Zakon je jedna operacija." "Upravo tako. Zakon je jedna operacija i moj je zadatak tebi pokazati kako djeluje. U ovom trenutku, najjednostavniji na in da ti pokaem kako djeluje je putem analogije sa zakonima koje ve# zna - zakonom gravitacije i zakonom aerodinamike." "Dobro."

6
"Zna da, dok sjedimo ovdje, ni na koji na in ne pori emo zakon gravitacije. Slobodni predmeti padaju prema sreditu Zemlje, a nas podravaju povrine na kojima sjedimo." "To no." "Zakoni aerodinamike ne pruaju nam na in da poreknemo zakon gravitacije. Siguran sam da to razumije. Jednostavno nam pruaju na in koritenja zraka kao potpore. &ovjek koji sjedi u zrakoplovu podloan je zakonu gravitacije upravo isto kao to smo joj podloni i mi koji sjedimo ovdje. Bez obzira na to, ovjek koji sjedi u zrakoplovu o igledno uiva slobodu koja nama nedostaje: slobodu zraka." "Da." "Zakon za kojim tragamo nalik je zakonu gravitacije: ne moe mu se izbje#i, ali postoji na in postizanja ekvivalenta letenju - ekvivalent slobode koju prua zrak. Drugim rije ima, mogu#e je izgraditi civilizaciju koja leti." Neko sam vrijeme zurio u njega, a tada rekoh: "U redu." "Sje#a se kako su Uzimatelji pokuavali posti#i let na pogon. Nisu zapo eli razumijevanjem zakona aerodinamike. Nisu po eli teorijom utemeljenom na istraivanju i brino smiljenim opitima. Jednostavno su sagradili naprave, gurnuli ih sa stijena i nadali se najboljem." "Istina." "Dobro. elio bih do u sitnice slijediti jedan od tih ranih pokuaja. Pretpostavimo da je taj pokuaj u injen u jednom od onih prekrasnih naprava koje su se pokretale papu icama, sa pokretnim krilima, utemeljenom na pogreno shva#enom pti jem letu." "Dobro." "U po etku leta sve je u redu. Na je budu#i zrakoplovac odgurnut s ruba litice i udaljuje se na noni pogon, a krila njegovog vozila pokre#u se kao luda. On se osje#a izvanredno, u zanosu. Doivljava slobodu zraka. Me%utim, ono to ne shva#a je da je ta naprava aerodinami ki

- 62 -

nesposobna za let. Jednostavno nije u skladu sa zakonima koji omogu#uju let - ali on bi se nasmijao kad bismo mu to rekli. On nikada nije uo za takve zakone, o njima nita ne zna. Pokazao bi nam ona pokretna krila i rekao: 'Vidi? Ba kao ptica!' Bez obzira na to, to god on mislio, on ne leti. On je slobodni predmet koji pada prema sreditu Zemlje. On ne leti, nego slobodno pada. Da li si me dosada uspio slijediti?" "Da." "Sre#om - ili, prije bi se reklo na nesre#u po naega zrakoplovca - izabrao je jako visoku liticu s koje je pokrenuo svoju napravu. Njegovo je razo aranje daleko u vremenu i prostoru. Evo ga u slobodnom padu, osje#a se izvanredno i sam sebi estita na svome uspjehu. Nalik je ovjeku u vicu koji za okladu ska e sa prozora devetnaestoga kata. Dok pada pored desetog kata, kae sam sebi: 'Pa, do sada je dobro!' Evo ga kako slobodno pada, doivljavaju#i zanos onoga to smatra da je letenje. Sa svoje velike visine moe vidjeti kilometrima naokolo, i neto to vidi pokre#e njegovu znatielju: tlo doline isto kanoje napravama nalik njegovoj - nisu slomljene, jednostavno naputene. 'Zato', pita se on, 'te naprave nisu u zraku umjesto na tlu? Kakve bi to budale napustile svoje zra ne naprave kada u njima mogu uivati slobodu zraka?' Pa, dobro, hirovi manje nadarenih smrtnika privrenih Zemlji nisu njegova briga. Me%utim, pogled u dno doline skrenuo je njegovu pozornost na neto drugo. Kao da ne odrava svoju visinu. Zapravo, ini se da se Zemlja uzdie prema njemu. Pa, ne brine se mnogo o tome. Na kraju, sve do sad njegov je let bio potpuno uspjean i nema razloga poradi kojeg ne bi i dalje bio uspjean. Mora samo malo snanije pokretati papu ice, to je sve. Do sada je dobro. Zabavljaju#i se razmilja o onima koji su predvi%ali da #e njegov let nesretno zavriti, slomljenih kostiju i smr#u. Evo ga ovdje, dug je put preao, a nema ak ni modrice, a kamo li slomljenu kost. Ali tada ponovo pogleda dolje i ono to vidi stvarno ga uznemiruje. Zakon gravitacije stie ga brzinom od otprilike devet stotina metara u sekundi - i ubrzava. Tlo mu se sada zabrinjavaju#e naglo pribliava. Uznemiren je, ali daleko od o ajanja. 'Moja me naprava donijela ovoliko daleko u sigurnosti', kae sam sebi. 'Samo moram nastaviti.' I tako po inje okretati papu ice svom svojom snagom. to mu dakako uop #e ne pomae, stoga to njegova naprava jednostavno nije u skladu sa zakonima aerodi-namike. &ak i kada bi u svojim nogama imao snagu tisu#a ljudi - deset tisu#a, milijun - ta naprava ne bi mogla letjeti. Ta je naprava osu% ena - a isto tako i on ako je ne napusti." "To no. Shva#am to govori, ali ne vidim povezanost s onim o emu mi ovdje govorimo." Ishmael kimne. "Evo povezanosti. Prije deset tisu#a godina, ljudi tvoje kulture upustili su se u sli an let: civilizacijski let. Njihova naprava nije bila napravljena u skladu s uop#e bilo kojom teorijom. Kao i na zamiljeni zrakoplovac, bili su potpuno nesvjesni da postoji zakon s kojim se moraju uskladiti da bi ostvarili civilizacijski let. Nisu se ak ni pitali o tome. eljeli su slobodu zraka i tako su se otisnuli u prvoj novotariji koja im je dola pod ruku: Grom Uzimatelja. S po etka je sve bilo dobro. Zapravo, bilo je sjajno. Uzimatelji su okretali papu ice a krila naprave prekrasno su leprala. Osje#ali su se izuzetno, zaneseno. Doivljavali su slobodu zraka: slobodu od svih spona koje veu i ograni avaju ostatak bioloke zajednice. A s tom su slobodom dola uda - sve one stvari koje si neki dan spominjao: urbanizacija, tehnologija, pismenost, matematika, znanost. Njihov let nikada nije mogao do#i svome kraju, mogao se samo nastavljati postaju#i sve uzbudljiviji i uzbudljiviji. Oni nisu mogli znati, nisu ak mogli ni naslutiti da su, kao i na

- 63 -

nesretni zrakoplovac, u zraku, ali ne i da lete. Slobodno su padali, stoga to njihova naprava jednostavno nije bila u skladu sa zakonom koji omogu#uje let. Ali njihovo je razo aranje daleko u budu#nosti i tako oni i dalje okre#u papu ice i divno se provode. Kao i na zrakoplovac i oni vide neobi ne prizore tijekom svoga pada. Vide ostatke naprava jako sli nih njihovoj vlastitoj - ne razorene, samo naputene - koje su napustile Maye, Hohokami, Anasazi, narodi Hopewellskog kulta, da spomenem samo nekoliko onih koji su prona%eni ovdje u Novome Svijetu. 'Zato', pitaju se oni, 'zato su te naprave na tlu umjesto u zraku? Zato bi bilo koji narod radije ostao vezan za Zemlju kada moe imati slobodu zraka, kao to je mi imamo?' To je s onu stranu razumijevanja, neshvatljiva tajna. A, dobro, neura unljivosti takvih glupavih ljudi nita ne zna e Uzimateljima. Oni i dalje okre#u svoje papu ice i divno se provode. Oni ne namjeravaju napustiti svoju napravu. Oni zauvijek namjeravaju uivati u slobodi zraka. Ali avaj, zakon ih sustie. Oni ak ni ne znaju da takav zakon postoji, ali to im neznanje ne prua nikakvu zatitu od njegovog djelovanja. Taj zakon ne oprata, kao ni zakon gravitacije i dostie ih upravo na isti na in na koji je zakon gravitacije dostigao naega zrakoplovca: ubrzavaju%i. Neki su mrzovoljni mislioci devetnaestoga stolje#a, kao Robert Wallace i Thomas Robert Malthus, pogledali prema dolje. Prije tisu#u godina, ak i prije pet tisu#a godina, vjerojatno nita ne bi primijetili. Ali uzbunjuje ih ono to sada vide. Kao da se Zemlja obruava na njih - kao da #e se sudariti. Poneto razmiljaju i kau: 'Ako ovako nastavimo, u ne tako dalekoj budu#nosti bit #emo u velikoj nevolji.' Ostali Uzimatelji odbacuju njihova predvi%anja. 'Preli smo sav taj duga ak put i nismo ak dobili ni ogrebotinu. Istina je da se ini kako se tlo uzdie prema nama, ali to samo zna i da #emo morati malo ja e okretati nae papu ice. Nema razloga za brigu.' Bez obzira na to, upravo kao to je bilo predvi% eno, glad uskoro postaje uobi ajeni uvjet ivota u mnogim dijelovima gromovite vladavine Uzimatelja - a Uzimatelji moraju okretati papu ice ak jo ja e i djelotvornije nego prije. Ali za udo, to snanije i djelotvornije okre#u papu ice, uvjeti se pogoravaju. Jako udno. Peter Farb to naziva paradoksom: 'Pove#anje proizvodnje da bi se nahranilo pove#ano stanovnitvo vodi jo ve#em porastu stanovnitva.' 'Ne brinite', kau Uzimatelji. 'Morat #emo samo zaposliti neke ljude da okre#u papu ice prema pouzdanom na inu kontrole ra%anja. Tada #e naa gromovita vladavina letjeti zauvijek.' Ali takvi jednostavni odgovori nisu dovoljni da bi u dananje vrijeme zadovoljili ljude tvoje kulture. Svi gledaju prema dolje i o igledno je da se tlo obruava prema vama - i to se svake godine obruava sve bre. Gromovita vladavina Uzimatelja utje e na osnovne ekoloke i planetarne sustave, a taj je utjecaj svake godine sve snaniji. Svake godine troite osnovne, nenadomjestive izvore - i svake ih godine troite sve pohlepnije. Cijele vrste nestaju kao posljedica vaega nadiranja - i to svake godine ih nestaje sve ve#i broj. Pesimisti - ili su to moda realisti - gledaju prema dolje i kau: 'Pa, do sudara #e moda do#i za dvadesetak ili moda za pedesetak godina. Zapravo, mogao bi se dogoditi u bilo koje vrijeme. Ne moemo biti sigurni.' Ali naravno da postoje i optimisti koji kau: 'Moramo imati vjere u nau napravu. Napokon, sigurno nas je dovela ovoliko daleko. Ono to nas eka nije propast, nego samo mala prepreka koju moemo savladati ako svi okre#emo svoje papu ice samo malo bre. Onda #emo se vinuti u slavnu, beskrajnu budu#nost i gromovita #e nas vladavina Uzimatelja uznijeti do zvijezda i osvojit #emo i sam svemir.' Ali vaa vas naprava ne#e spasiti. Sasvim suprotno, upravo vas vaa naprava nosi u propast. Ni kada bi papu ice okretalo pet milijardi ljudi - ili deset ili dvadeset milijardi - ona ne bi mogla poletjeti. Od po etka je u slobodnom padu, a i taj #e pad uskoro do#i do svoga kraja." Napokon sam i sam poelio dodati neto svoje. "Najgori dio toga", rekoh, "je to #e preivjeli, ako ih uop #e bude, odmah po eti raditi sve to iznova, na upravo isti na in."

- 64 -

"Da, bojim se da si u pravu. Metoda pokuaja i pogreke nije lo na in da se nau i kako sagraditi zra nu letjelicu, ali moe biti razoran na in da se nau i kako sagraditi civilizaciju."

- 65 -

Sedam

1
"Evo ti zagonetke za razmatranje", re e Ishmael. "Nalazi se u udaljenoj zemlji i u nepoznatom gradu, odvojen od svih svojih. Odmah te se dojme ljudi koje tu pronalazi. Prijateljski su nastrojeni, vedri, zdravi, napredni, snani, miroljubivi i dobro obrazovani; oni ti pri aju da takvo stanje kod njih traje toliko dugo koliko uop#e pamte. I ti si zadovoljan da se ovdje zaustavi, a jedna te obitelj poziva da ostane s njima. Te no#i pri objedu kua njihovu hranu i budu#i ti je ukusna ali nepoznata, pita ih to je to, a oni kau: 'Oh, to je meso B-eova, naravno. To je sve to jedemo.' To te naravno zanima i upita ih misle li na male kukce koji sakupljaju med. Oni se nasmiju i pokau ti kroz prozor. 'Eno, to su neki B-eovi', kau, pokazuju#i svoje susjede u idu#oj ku#i. 'Dobri gospode!' uzvikne uasnut, 'ne mislite mi valjda re#i da jedete Ijude!' A oni te znatieljno gledaju i kau: 'Mi jedemo B-eove.' 'Odvratno', odgovori. 'Da li su onda oni vai robovi? Da li ih drite zatvorene?' 'Zato bismo ih za ime svijeta drali zatvorene?' pita tvoj doma#in. 'Da ne pobjegnu, naravno!' Do tad tvoji doma#ini ve# misle da s tvojom glavom nije sve u redu i objanjavaju ti da B-eovi nikada ne bi ni pomislili na bijeg, stoga to njihova vlastita hrana, A-ovi, ive preko puta. Pa, ne#u te zamarati svim tvojim bijesnim uzvicima i njihovim zbrkanim objanjenjima. Napokon sloi cijelu sablasnu pri u. A-ove jedu B-eovi, a B-eove jedu C-eovi, koje zauzvrat jedu A-ovi. Nema hijerarhije me%u tim kategorijama hrane. C-eovi ne vladaju B-eovima samo stoga to su Beovi njihova hrana, jer na kraju i oni sami hrana su A-ovima. Sve je to savreno demokratski i prijateljski. Ali naravno da je sve to savreno uasno za tebe i pita ih kako mogu podnijeti ivot u takvom bezakonju. Opet te zbunjeno gledaju. 'Kako to misli, u bezakonju?' pitaju. 'Imamo mi zakon, i svi ga jednako slijedimo. Zbog toga smo prijateljski nastrojeni i vedri i miroljubivi i sve ono ostalo to ti se kod nas toliko svidjelo. Zakon je osnova naeg uspjeha kao naroda i tako je bilo od po etka.' A evo napokon i zagonetke. Kako moe otkriti, a da ih ne pita, kakav je to zakon kojega svi slijede?" Trepnuo sam prema njemu na tren. "Ne mogu ni zamisliti." "Razmisli." "Pa... o igledno je njihov zakon da A-ovi jedu C-eove, a B-eovi jedu A-ove i C-eovi jedu Beove."

- 66 -

Ishmael odmahne glavom. "To su sklonosti po pitanjima hrane. Za to nije potreban zakon." "Tada mi je potrebno neto vie da bih mogao nastaviti. Sve to imam su njihove sklonosti hrani." "Ima jo tri podatka koje moe koristiti. Imaju zakon, svi ga jednako slijede, i stoga to ga jednako slijede, imaju visoko uspjeno drutvo." "Jo je to jako oskudno. Osim ako se ne radi o ne emu kao to je... 'Budi hladnokrvan.'" "Ne traim od tebe da pogodi koji je to zakon. Traim od tebe da smisli metodu za otkrivanje tog zakona." Spustio sam se u svojoj stolici, prekriio ruke na trbuhu i zagledao se u strop. Nakon nekoliko minuta sinula mije zamisao. "Postoji li kazna za krenje tog zakona?" "Smrt." "Tada bih pri ekao na izvrenje." Ishmael se nasmije. "Matovito, ali teko da je metoda. Osim toga, previdio si injenicu da svi bez razlike sluaju taj zakon. Nikada nije bilo izvrenja." Uzdahnuo sam i sklopio o i. Nakon nekoliko minuta rekoh: "Promatranje. Pomno promatranje tijekom dueg razdoblja." 'To je ve# nalik ne emu. Za im bi tragao?" "Za onim to oni nisu u inili. Za onim to nikada nisu u inili." "Dobro. Ali kako bi odvojio ono to je nevano? Na primjer, mogao bi otkriti da nikada ne spavaju dube#i na glavi ili da nikada ne bacaju kamenje na Mjesec. Pojavilo bi se milijun stvari koje nikada nisu u inili, ali njih zakon ne bi neminovno zabranjivao." "Istina. Pa, da vidimo. Imaju zakon, postojano ga slijede i, po njihovom miljenju... ah. Po njihovom miljenju, provo%enje toga zakona dalo im je drutvo koje dobro napreduje. Da li bih to trebao uzeti za ozbiljno?" "Svakako. To je dio pretpostavke." "Tada bi to izdvojilo ve#inu nevanih stvari. &injenica to ne spavaju na glavi uop e ne bi bila povezana s tim to imaju napredno drutvo. Da vidim. Kao posljedica... ono za im ja zapravo tragam je... pribliio bih se tome s dvije strane. Sjedne bih strane rekao: 'to je to to pokre#e ovo drutvo?' A s druge bih strane rekao: 'to je to to oni ne ine a to pokre#e ovo drutvo?'" "Bravo. Sada, budu#i si to tako sjajno izveo, malo #u ti olakati stvari: ipak #e do#i do izvrenja kazne. Po prvi puta u povijesti, netko je prekrio zakon koji je temelj njihova drutva. Oni su bijesni, uasnuti, zaprepateni. Prekritelja nasijeku na male komadi#e i njime nahrane pse. To bi ti trebala biti velika pomo# u otkrivanju njihova zakona." "Da."

- 67 -

"Ja #u preuzeti ulogu tvoga doma#ina. Upravo smo bili nazo ni izvrenju. Moe postavljati pitanja." "Dobro. to je zapravo taj momak u inio?" "Prekrio je zakon." "Da, ali to je odre%eno u inio?" Ishmael slegne ramenima. "ivio je u suprotnosti sa zakonom. U inio je ono to mi nikada ne inimo." Mrko sam ga pogledao. "To nije poteno. Ne odgovara na moja pitanja." "Kaem ti da je itava ta tuna pri a javno zabiljeena, mladi#u. Njegov je ivotopis, do u sitnice, dostupan u knjinici." Zagun%ao sam. "Pa kako #e iskoristiti taj ivotopis? U njemu se ne kae kako je prekrio zakon. To je samo potpuno izvje#e kako je ivio, a mnogo #e toga biti nevano." "Dobro, ali to mi daje jo jednu nit vodilju. Sada ih imam tri: to odrava njihovo drutvo tako naprednim, to nikada ne ine, i to je on u inio a oni nikada ne ine."

2
"Jako dobro. To su to no tri niti vodilje koje su ti potrebne da bi doao do zakona za kojim ovdje tragamo. ivotna je zajednica na ovoj planeti dobro djelovala nekih tri milijarde godina - zapravo je djelovala prekrasno. Uzimatelji se uasnuti povla e iz te zajednice, misle#i da je to mjesto zbrke gdje ne vladaju zakoni nego divlje, nemilosrdno natjecanje, gdje je svaki stvor uplaen za svoj ivot. Ali one od vaih vrsta koje zapravo ive u toj zajednici ne misle da je tako i one #e se boriti do smrti radije nego da se odvoje od nje. "To je zapravo zajednica reda. Zelene su biljke hrana za biljojede, koji su hrana za mesojede, a neki od tih mesojeda hrana su za druge mesojede. A ono to preostaje hrana je za strvinare, koji Zemlji vra#aju tvari koje su potrebne zelenim biljkama. To je sustav koji milijardama godina izvanredno djeluje. Snimatelji razumljivo vole snimati krv i bitke, ali bilo koji prirodnjak #e ti re#i da vrste ni na koji na in nisu u ratu jedna s drugom. Gazela i lav neprijatelji su samo po miljenju Uzimatelja. Lav koji nai%e na krdo gazela ne ini pokolj nad njima, kao to bi u inio neprijatelj. On ubija jednu, ne da bi zadovoljio svoju mrnju prema gazelama, nego da bi utiao svoju glad i jednom kada je to u inio, gazele mogu savreno zadovoljno nastaviti pasti u drutvu s lavom. Sve se to tako zbiva stoga to postoji zakon kojega cijela zajednica postojano slijedi, a bez toga zakona zajednica bi zaista postala kaoti na i veoma bi se brzo raspala i nestala. Svoj vlastiti opstanak ovjek duguje ovome zakonu. Da mu se vrste oko njega nisu pokoravale, on nikada ne

- 68 -

bi ni nastao niti bi preivio. To je zakon koji titi ne samo zajednicu kao cjelinu nego ak i pojedince. Razumije li?" "Razumijem to govori, ali ne mogu zamisliti kakav je to zakon." "Upu#ujem te na njegove posljedice." "Oh. Dobro." 'To je zakon koji uva mir, zakon koji zajednicu uva da se ne pretvori u urlaju#i kaos kakvom je Uzimatelji smatraju. To je zakon koji njeguje ivot za sve - za trave, za skakavca koji se hrani travama, ivot za prepelicu koja se hrani skakavcima, ivot za lisicu koja se hrani prepelicama, ivot za vrane koje se hrane mrtvom lisicom. Riba koja je oprezno obilazila obale kontinenata nastala je stoga to su stotine milijuna narataja prije nje slijedile taj zakon, a neke od njih, slijede#i taj zakon, postale su vodozemci. A slijede#i taj zakon, neki od tih vodozemaca postali su gmazovi. I neki od tih gmazova postali su ptice i sisavci slijede#i taj zakon. I neki od sisavaca postali su primati slijede#i taj zakon. I jedna je grana primata postala australopitekus slijede#i taj zakon. I slijede#i taj zakon australopitekus je postao homo habilis. I slijede#i taj zakon homo habilis postao je homo erectus. I homo erectus]e, slijede#i taj zakon postao homo sapiens. I homo sapiens je postao homo sapiens sapiens slijede#i taj zakon. A onda je jednom prije deset tisu#a godina jedna grana obitelji homo sapiens sapiensa rekla: '&ovjek je izuzet od ovoga zakona. Bogovi nikada nisu namislili da ga taj zakon obvezuje.' I tako su izgradili civilizaciju koja se izruguje tom zakonu gdje god moe i u okviru pet stotina narataja to je samo treptaj oka na ljestvici biolokog vremena - ta je grana obitelji homo sapiens sapiensa uvidjela da je cijeli svijet dovela na rub smrti. A njihovo objanjenje za tu nesre#u je... to?" "Ha?" "&ovjek je nekih tri milijuna godina bezopasno ivio na ovom planetu, ali u samo pet stotina narataja Uzimatelji su cijelu stvar doveli na rub propasti. I koje je njihovo objanjenje za to?" "Shva#am to eli re#i. Njihovo je objanjenje da je kod ljudi neto u osnovi pogreno." "Ne da ste vi Uzimatelji moda inili neto loe, nego radije da je neto u osnovi pogreno s ljudskom prirodom samom po sebi." "To no." "Kako ti se sada svi% a to objanjenje?" "Po injem sumnjati u njega." "Dobro."

- 69 -

3
"U vrijeme kada su Uzimatelji nabasali na Novi Svijet i sve po eli razarati, Ostavitelji su ovdje tragali za odgovorom na ovo pitanje: 'Postoji li na in da ostvarimo naselje koje bi bilo u skladu sa zakonom kojeg slijedimo od po etaka vremena?' Naravno da ne mislim da su svjesno oblikovali ovo pitanje. Nisu bili svjesniji tog zakona nita vie nego to su rani zrakoplovci bili svjesni zakona aerodinamike. Ali ipak su se nosili s time: grade#i i naputaju#i jednu civilizacijsku napravu za drugom, pokuavaju#i prona#i jednu koja bi letjela. Kada se tako radi, to je spor posao. Nastavljaju#i jednostavno metodom pokuaja i pogreke, moglo im je trebati jo deset tisu#a godina - ili jo pedeset tisu#a godina. O igledno su bili dovoljno mudri da znaju kako nema urbe. Nisu se morali vinuti u zrak. Njima se nije inilo smislenim da se predaju jednoj civilizacijskoj napravi koja bi ih sasvim jasno odvela u propast, kao to su u inili Uzimatelji." Ishmael se tu zaustavi, a kada nije nastavljao, ja rekoh: "to sada?" Obrazi mu se nabrae u osmjehu. "Sada ti odlazi i vratit #e se kada si spreman ispri ati mi koji je zakon ili skup zakona na djelu u ivotnoj zajednici od po etka." "Nisam siguran da sam za to spreman." "To je ono to smo ovdje radili prolih nekoliko dana, ako ne od samoga po etka: pripremali te." "Ali ne#u znati odakle da po nem." "Zna. Ima iste tri niti vodilje kao u slu aju A-ova, B-eova i C-eova. Zakonu za kojim traga tri se milijarde godina ivotna zajednica postojano pokoravala." Mahnuo je prema vanjskom svijetu. "A to je kako su stvari postale ovakve kakve jesu. Da se tome zakonu nisu pokoravali od po etaka i nakon toga u svakom narataju, mora bi bila beivotne pustinje, a kopno samo praina koju nosi vjetar. Svi su bezbrojni oblici ivota koje ovdje vidi nastali slijede#i taj zakon i slijede#i taj zakon, nastao je i ovjek. I samo je jednom u svekolikoj povijesti ove planete bilo koja vrsta pokuala ivjeti u suprotnosti sa tim zakonom - a to nije bila ni sveukupna vrsta, bio je to samo jedan narod, oni koje sam nazvao UzimateIjima. Prije deset tisu #a godina taj je jedan narod rekao: 'Dosta je. &ovjek nije predodre% en da se pokorava tom zakonu', i po ee ivjeti tako da se izruguju tom zakonu gdje god mogu. Svaku pojedinu stvar koja je tim zakonom zabranjena oni su uveli u svoju civilizaciju kao temeljno na#elo. A sada, nakon pet stotina narataja, uskoro #e platiti kaznu koju bi platila i bilo koja druga vrsta kada bi ivjela suprotno tome zakonu." Ishmael okrene ruku. "To bi ti trebao biti dovoljan vodi ."

4
Vrata se za mnom zatvorie i eto me tu. Nisam se mogao vratiti, a nisam elio i#i ku#i, tako da sam samo stajao tamo. Um mi je bio prazan. Bio sam potiten. Bez ikakve stvarne osnove, ak sam se uspio osjetiti i odba enim. Kod ku#e su se stvari gomilale. Zaostajao sam sa poslom, prekora ivi rokove. K tome, sada sam od Ishmaela dobio zadatak koji me nije ispunjavao poletom. Dolo je vrijeme da se marljivo

- 70 -

primim posla i uozbiljim se, tako da sam u inio neto to rijetko inim; izaao sam i popio pi#e. Bilo mi je potrebno da s nekim razgovaram, a osamljeni pijanci sretni su u tome pogledu - oni uvijek imaju nekoga s kime mogu razgovarati. Dakle: to je u osnovi tih tajanstvenih osje#aja potitenosti i odba enosti? I zato su izronili upravo ovoga dana? Odgovor: upravo ovoga dana Ishmael me poslao da sam radim. Mogao me potedjeti istrage koju sam trebao poduzeti, ali odlu io je druga ije. Stoga: odba enost, neke vrste. Naravno da je bilo djetinjasto to tako shvatiti, ali nikada nisam tvrdio da sam savren. Me% utim, bilo je tu i neto vie, stoga to sam se jo uvijek osje#ao potiteno. Drugi mi je burbon u tome pomogao: napredovao sam. To je to no. To je bio izvor mog osje#aja potitenosti. Ishmael je imao nastavni plan. Pa, naravno, zato ga ne bi imao? On je svoj nastavni plan razvijao tijekom godina, rade#i s jednim u enikom za drugim. To ima smisla. Morate imati zamisao. Po nete ovdje, kre#ete se do ove to ke, tada do one, do te to ke, te to ke, i te to ke, i tada, evo! Jednoga lijepoga dana do% ete do kraja. Hvala vam na pozornosti, imajte lijep ivot i zatvorite vrata za sobom na odlasku. Koliko sam ja daleko stigao u ovom trenutku? Na pola puta? Na tre#inu puta? &etvrtinu? to god bilo, svaki napredak kojeg sam u inio vodio me korak blie izlasku iz Ishmaelova ivota. Koja je najbolja loa rije koja opisuje ovakav na in prihva#anja zbivanja? Sebi nost? Posesivnost? krtost? togod to bilo, priznat #u ga i ne u traiti isprike. Morao sam se suo iti s tim: nisam elio samo u itelja - elio sam u itelja za cijeli ivot.

- 71 -

Osam

1
Traganje za zakonom uzelo mi je etiri dana. Jedan sam dan proveo govore#i sam sebi da to ne mogu u initi, dva sam dana to inio i jedan sam dan provjeravao u injeno. Petoga sam dana krenuo natrag. Dok sam ulazio u Ishmaelov ured, u mislima sam uvjebavao to #u re#i, a to je bilo: "Mislim da shva#am zato si bio uporan da to sam u inim." Podigao sam pogled sa svojih misli i istoga trenutka se izgubio. Zaboravio sam to me ovdje ekalo: prazna prostorija, osamljena stolica, tanka staklena plo a i dva blistava oka iza nje. Glas mi je zadrhtao kada sam pozdravio u prazan zrak. Tada Ishmael u ini neto to nikada prije nije u inio. U znak pozdrava podigao je gornju usnu, pruzivi mi priliku da pogledam u red jantarnih zubiju velikih kao laktovi. Otapkao sam do svoje stolice i kao kolarac ekao njegovo kimanje. "Mislim da shva#am zato si bio uporan da to sam u inim", rekoh mu. "Da si ti taj posao napravio za mene i ukazao mi na stvari koje Uzimatelji ine a koje se nikada nisu inile u prirodnoj zajednici, ja bih bio rekao: 'Pa, jasno, to onda, velika stvar.'" Ishmael zagun%a. "Dobro. Koliko ja razumijem, etiri su stvari koje Uzimatelji ine, a koje se nikada ne ine u ostatku zajednice, a sve su one temeljne za njihov civilizacijski sustav. Prvo, oni unitavaju svoje suparnike, a to je neto to se u divljini nikada ne doga% a. U divljini ivotinje brane svoja podru ja i svoj plijen i napadat #e podru ja svojih suparnika i zauzeti njihov plijen. Neke vrste ak uklju uju i suparnike u svoj plijen, ali oni nikada ne love suparnike samo da bi ih ubili, kao to to ine ran eri i farmeri s kojotima i lisicama i vranama. Ono to ulove, oni i pojedu." Ishmael kimne. "Me%utim, treba ista#i da #e ivotinje isto tako ubiti u samoobrani, ili ak kada se samo osje#aju ugroenima. Na primjer, babun moe napasti leoparda koji ga nije napao. Ono to bih elio ista#i je da, iako babun trai svoju hranu, nikada ne#e traiti leoparde." "Nisam siguran da shva#am to ho#e re#i." "Ho#u re#i da #e se u nedostatku hrane babuni organizirati da bi je pronali, ali ako nema leoparda nikada se ne#e organizirati da bi ga ili traiti. Drugim rije ima, tako je kako ti kae kada ivotinje idu u lov - ak i krajnje nasilne ivotinje kakvi su babuni - to je da bi dole do hrane, a ne da bi unitavale suparnike ili ak ivotinje koje ih love kao plijen." "Da, sada shva#am kamo cilja." "A kako moe biti siguran da se taj zakon postojano provodi? Ho#u re#i, osim injenice to se nikada ne vidi da suparnici unitavaju jedni druge u onome to ti zove divljinom."

- 72 -

"Da se ne provodi postojano, tada, kako ti kae, stvari ne bi postale ovakve. Kada bi se suparnici me%usobno lovili samo poradi ubijanja, tada ne bi bilo suparnika. Tada bi na svakoj razini suparnitva jednostavno bila samo jedna vrsta: najja a." "Nastavi." "Sljede#e, Uzimatelji sustavno unitavaju hranu svojih suparnika da bi napravili mjesta za svoju vlastitu. U prirodnoj se zajednici to nikada ne doga%a. Tamo je pravilo: uzmi to ti treba, a ostatak ostavi na miru." Ishmael kimne. "Sljede#e, Uzimatelji svojim suparnicima uskra#uju pristup hrani. U divljini je pravilo: moe uskratiti svojim suparnicima pristup onome to ti jede, ali ne moe im uskratiti pristup hrani op #enito. Drugim rije ima, moe re#i: 'Ova je gazela moja.' Ali ne moe re#i: 'Sve su gazele moje.' Svoj plijen lav brani kao svoj vlastiti, ali ne brani krdo kao da je njegovo vlastito." "Da, to je istina. Ali pretpostavi da si odnjegovao vlastito stado, od samog po etka, da tako kaem. Da li bi takvo stado mogao braniti kao svoje vlastito?" "Ne znam. Pretpostavljam da bi, sve dok ti ne postane na elo da su sva krda na svijetu tvoja vlastita." "A to je s uskra#ivanjem pristupa suparnicima onome to si uzgojio?" "Ponovo... nae je na elo: nama pripada svaki etvorni metar ove planete, tako da ako je svu po nemo obra%ivati, tada nai suparnici jednostavno nemaju sre#e i morat #e izumrijeti. Nae je na elo uskratiti suparnicima pristup sveukupnoj hrani na svijetu, a to je neto to ne ini ni jedna druga vrsta." "P ele #e ti uskratiti pristup unutranjosti njihove konice na jabukovom drvetu, ali ne#e ti uskratiti pristup jabukama." "To no tako." "Dobro. Ali rekao si da postoji i etvrta stvar koju Uzimatelji ine a koja se nikada ne radi u divljini, kako si je ti nazvao." "Da. U divljini, lav ubija gazelu i pojede je. On ne ubija drugu gazelu da bi je sa uvao za sutra. Jelen pase travu na kojoj se nalazi. On ne kosi travu i ne uva je za zimu. Ali to su stvari koje Uzimatelji ine." "&ini mi se manje siguran u ovome." "Da, i jesam manje siguran. Postoje vrste koje spremaju hranu, kao to su p ele, ali ve#ina to ne ini." "U tom slu aju, previdio si o igledno. Svako ivo stvorenje skladiti hranu. Mnogi je jednostavno skladite u svojim tijelima, kao lavovi i jeleni i ljudi. Drugima bi to bilo neprikladno poradi njihove probave i moraju je pohraniti negdje vani."

- 73 -

"Da, shva#am." "Nema zabrane protiv pohranjivanja hrane kao takve. Ne moe ni biti, jer to je ono to pokre#e cijeli sustav: zelene biljke pohranjuju hranu za biljojede, biljojedi pohranjuju hranu za mesojede i tako dalje." "Istina. Nisam o tome razmiljao na taj na in." "Ima li jo neto to Uzimatelji ine a to se nikada ne radi u ostatku ivotne zajednice?" "Ne, a da bih toga bio svjestan. Ne, a da bi se inilo vanim za ono to pokre#e zajednicu."

2
"Taj zakon kojega si tako krasno opisao odre%uje granice suparnitva u ivotnoj zajednici. Moe se natjecati do krajnjih granica svojih mogu#nosti, ali ne moe loviti svoje suparnike ili unitavati njihovu hranu ili im uskra#ivati pristup hrani. Drugim rije ima, moe se natjecati, ali ne moe zametati rat." "Da. Kao to kae, to je zakon za odravanje mira." "A koji je u inak toga zakona? to on provodi?" "Pa... provodi red." "Da, ali meni je sada neto drugo na pameti. to bi se bilo dogodilo da je taj zakon ukinut prije deset milijuna godina? Kako bi onda izgledala zajednica?" "Ponovo moram re#i da bi postojao samo jedan oblik ivota na svakoj razini suparnitva. Da su svi suparnici po pitanju trave zametali me% usobni rat deset milijuna godina, mislim da bi do sada izronio sveukupni pobjednik. Ili bi moda postojao jedan pobjednik me% u kukcima, jedan me% u pticama, jedan me%u gmazovima i tako dalje. Isto bi se dogodilo na svim razinama." "Dakle zakon provodi to? Koja je razlika izme%u te zajednice i zajednice kakva jest?" "Pretpostavljam da bi se zajednica koju sam upravo opisao sastojala od nekoliko desetaka ili nekoliko stotina razli itih vrsta. Zajednica ovakva kakva je sada sastoji se od mnogo milijuna vrsta." "Dakle zakon provodi to?" "Raznolikost." "Naravno. A koje dobro dolazi od raznolikosti?" "Ne znam. Svakako je... zanimljivija."

- 74 -

"to ne valja sa sveukupnom zajednicom koja se sastoji samo od trave, gazela i lavova? Ili sa sveukupnom zajednicom koja se sastoji samo od rie i ljudi?" Neko sam vrijeme gledao preda se. "Morao bih pomisliti da bi takva zajednica bila ekoloki krhka. Bila bi jako ranjiva. Bilo koja promjena egzistencijalnih uvjeta i sve bi propalo." Ishmael kimne. "Raznolikost je imbenik opstanka za samu zajednicu. Zajednica od stotinu milijuna vrsta moe preivjeti gotovo sve osim potpune planetarne propasti. Unutar tih stotinu milijuna na#i #e se tisu#e koje bi mogle preivjeti sveop#i pad temperature od dvadeset stupnjeva - to bi bilo razornije nego to zvu i. Unutar tih stotinu milijuna bit #e tisu#e koje bi mogle preivjeti sveop#i porast temperature od dvadeset stupnjeva. Ali zajednica od stotinu ili tisu#u vrsta nema gotovo nikakve mogu#nosti opstanka." "Istina. A ovdje je na udaru upravo raznolikost. Deseci vrsta nestaju svakoga dana poradi toga to se Uzimatelji natje u izvan zakona." "Sada kada zna da zakon postoji, da li druga ije promatra ono to se doga%a?" "Da. Vie ne mislim da smo zabrljali. Mi ne razaramo svijet stoga to smo nespretni. Razaramo ga stoga to smo, sasvim doslovno i namjerno, u ratu s njim."

3
"Kao to si objasnio, ivotna bi zajednica bila razorena kada bi se sve vrste izuzele od pravila natjecanja koja nalae ovaj zakon. Ali to bi se dogodilo kada bi se izuzela satno jedna vrsta?" "Misli neka druga osim ovjeka?" "Da. Naravno da bi morala imati jednu gotovo ljudsku lukavost i odlu nost. Pretpostavi da si hijena. Zato bi morao dijeliti plijen s onim lijenim, vladarskim lavovima? Doga%a se iznova i iznova da ubije zebru, do%e lav, otjera te i poslui se dok ti sjedi u blizini i eka da ode. Da li je to poteno?" "Mislio sam da se doga%a obratno - da lav ubija a hijene mu dosa% uju." "Lavovi naravno ubijaju za sebe, ali savreno su zadovoljni kada mogu prisvojiti ne iji tu%i plijen." "Dobro." "Dakle, nahranio si se. to #e poduzeti?" "Istrijebiti lavove." "A kakva je posljedica toga?" "Pa... nema vie sukoba."

- 75 -

"Od ega su ivjeli lavovi?" "Od gazela. Zebri. Divlja i." "Sada su lavovi nestali. Kako to utje e na tebe?" "Shva#am kamo cilja. Ima vie divlja i za nas." "A budu#i ima vie divlja i za vas?" Prazno sam ga pogledao. "Dobro. Pretpostavljao sam da zna osnove ekologije. U prirodnoj zajednici, kad god porastu zalihe hrane stanovnika, stanovnitvo raste. Kako to stanovnitvo raste, njegove se zalihe hrane smanjuju, a kad se njegove zalihe hrane smanjuju, smanjuje se i to stanovnitvo. Taj me%uodnos izme%u hrane i stanovnitva sve dri u ravnotei." "Znao sam to. Samo nisam mislio." "Pa", re e Ishmael zbunjeno se namrtivi, "misli." Nasmijao sam se. "Dobro. Tako, budu#i su lavovi nestali, za hijene ima vie hrane, i njihov broj raste. Raste do to ke kada divlja postaje rijetka, a onda po inje nestajati." "To bi se dogodilo u uobi ajenim okolnostima, ali ti si te okolnosti promijenio. Odlu io si da se zakon ograni enog suparnitva ne odnosi na hijene." "To no. Pa smo ubili sve druge suparnike." "Nemoj da moram iz tebe izvla iti rije po rije . elim da ti to sam napravi." "Dobro. Daj da vidimo. Kada smo istrijebili sve nae suparnike glede divlja i... na broj raste sve dok divlja ne postane rijetka. Vie nema suparnika koje bismo ubijali, tako da moramo pove#ati broj divlja i... Ne mogu zamisliti hijene kako se bave ivotinjskim poljodjelstvom." "Ubio si sve svoje suparnike glede divlja i, ali i tvoja divlja isto tako ima svoje suparnike suparnike glede trave. I to su tvoji suparnici. Istrijebi i njih i bit #e vie trave za tvoju divlja ." "To no. Vie trave za divlja zna i vie divlja i, vie divlja i zna i vie hijena, vie hijena zna i... to je ostalo za istrebljivanje?" Ishmael samo podigne svoje obrve na mene. "Nita nije ostalo to bi se moglo istrijebiti." "Misli." Razmiljao sam. "Dobro. Poubijali smo nae izravne i one neizravne suparnike. Sada moemo istrijebiti ono to predstavlja suparnike hrani nae divlja i - biljke koje se natje u s travama za prostor i sun evo svjetlo." "To je to no. Tada #e biti vie biljaka za tvoju divlja i vie divlja i za tebe."

- 76 -

"Smijeno., to se me%u poljodjelcima i uzgajiva ima stoke smatra gotovo svetim poslom. Istrijebi sve to ne moe pojesti. Istrijebi sve to jede isto to i ti jede. Istrijebi sve to ne koristi onome to ti jede." "To i jest sveti posao u kulturi Uzimatelja. to vie suparnika uniti, to vie ljudi moe donijeti na svijet, a to se smatra zamalo najsvetijim poslom koji postoji. Kada se jednom izdvoji iz zakona ograni enog suparnitva, sve na svijetu osim tvoje hrane i hrane tvoje hrane postaje neprijatelj kojega treba istrijebiti."

4
"Kao to vidi, to to se jedna vrsta izdvojila iz zakona ima isti krajnji u inak kao da su se izdvojile sve vrste. Na kraju ima zajednicu u kojoj se raznovrsnost neprestano razara da bi se podrao napredak jedne vrste." "Da. Mora se na kraju na#i tamo gdje su i Uzimatelji zavrili - neprestano unitavaju#i svoje suparnike, neprestano pove#avaju#i svoje zalihe hrane i neprestano se pitaju#i to #e u initi sa pretjeranim porastom stanovnitva. Kako si ti to ono rekao neki dan? Neto o pove#anju proizvodnje hrane da bi se nahranilo pove#ano stanovnitvo." '"Pove#anje proizvodnje da bi se prehranilo pove#ano stanovnitvo vodi jo ve#em porastu stanovnitva.' To je rekao Peter Farb u ovje#anstvu." "Rekao si daje to paradoks?" "Ne, on je rekao daje to paradoks." "Zato?" Ishmael slegne ramenima. "Siguran sam kako on zna da #e svaka vrsta u divljini postojano rasti kako rastu njezine zalihe hrane. Ali, kao to zna, Majka Kultura u i da se takvi zakoni ne odnose na ovjeka."

5
"Imam pitanje", rekoh. "Dok razgovaramo o svemu ovome, neprestano se pitam da li je poljoprivreda sama po sebi suprotna ovome zakonu. Ho#u re#i, ini se suprotna zakonu po definiciji." "Suprotna je - ako je jedina definicija koju ima definicija Uzimatelja. Ali postoje i druge. Poljoprivreda ne mora biti rat usmjeren prema svemu ivotu koji ne podrava tvoj rast." "Pretpostavljam da se moj problem sastoji u ovome. Bioloka je zajednica jedno gospodarstvo, zar ne? Ho#u re#i, ako po ne uzimati vie za sebe, tada #e neminovno biti manje za nekoga drugoga, za neto drugo. Nije li tako?"

- 77 -

"Da. Ali to dobiva uzimaju#i vie za sebe? Zato to initi?" "Pa, to je temelj naseljavanja. Ne mogu imati naseljenost ako ne postoji poljoprivreda." "Da li si siguran da je to ono to eli?" "to bih drugo elio?" "eli li rasti sve do to ke na kojoj moe preuzeti svijet i obraditi svaki njegov etvorni metar i prisiliti sve ive da budu poljoprivrednici?" "Ne." "To je ono to su Uzimatelji radili - i jo uvijek rade. To podrava njihov poljoprivredni sustav: ne samo naseljenost - rast. Neograni en rast." "U redu. Ali sve to ja elim je naseljavanje." "Tada ne mora i#i u rat." "Ali problem time nije rijeen. Ako elim osnovati naselje, moram imati vie nego sam imao prije, a to vie mora do#i odnekud." "Da, to je istina i razumijem tvoju teko#u. Ponajprije, naselje ni u kom slu aju nije isklju ivo ljudsko postignu#e. Ovako napamet ne mogu se sjetiti niti jedne vrste koja je potpuni nomad. Uvijek postoji podru je, hranilite, leglo, konica, gnijezdo, kona ite, brlog, jazbina, rupa. A me%u ivotinjama postoje razli iti stupnjevi naseljavanja, kao i me% u ljudima. &ak ni lovcisakuplja i nisu potpuni nomadi, a postoje me%ustupnjevi izme% u njih i istih poljoprivrednika. Postoje lovci-sakuplja i koji vre poja ano sakupljanje, koji sakupljaju i uskladituju vikove hrane to im omogu#uje da se due smjeste na jednome mjestu. Onda postoje polupoljoprivrednici koji malo uzgajaju, a prinos im je velik. I onda postoje gotovo pravi poljoprivrednici koji mnogo uzgajaju i malo sakupe. I tako dalje." "Ali to se ne odnosi na sredinju poteko#u", rekoh. "To je blizu sredinje poteko#e, ali tvoj je vidokrug ograni en vi%enjem problema na samo jedan na in. Ono to si previdio je ovo: kada se na mjestu doga%aja pojavio homo habilis - kada se ta odre%ena prilagodba pojavila - neto mu je moralo napraviti mjesta. Ne mislim da je neka druga vrsta morala izumrijeti. Jednostavno mislim da je, svojim prvim ugrizom, homo habilis postao suparnik ne#emu. I to ne u samo jednoj stvari, nego u njih tisu#u - koje su se sve morale u nekom malom postotku smanjiti ako je homo habilis trebao ostati na ivotu. To je injenica za svaku pojedinu vrstu koja je ikada nastala na ovoj planeti." "Dobro. Ali jo uvijek ne shva#am kakve to veze ima s naseljavanjem." "Ne slua. Naseljavanje je bioloka prilagodba koju do nekog stupnja provodi svaka vrsta, uklju uju#i i ljudsku. A svaka prilagodba podrava samu sebe u suparnitvu s prilagodbama oko sebe. Ukratko, ljudsko naseljavanje nije suprotno zakonu suparnitva, nego mu je podlono." "Ah. da. Dobro, sada razumijem."

- 78 -

6
"Dakle, to smo ovdje otkrili?" "Otkrili smo da bilo koja vrsta koja sebe izuzme od vladavine suparnitva zavrava razaraju#i zajednicu da bi podrala svoje vlastito irenje." "Bilo koja vrsta? Uklju uju#i ovjeka?" "Da, o igledno. To je zapravo ono to se doga%a." "Zna i da shva#a kako ovo - barem ovo - nije neka tajanstvena zlo#a osobena za ljudsku vrstu. Nije u pitanju neka neodrediva pogreka u ovjeku poradi koje su narodi tvoje kulture postali razaratelji svijeta." "Ne. Ista bi se stvar dogodila s bilo kojom vrstom, barem s onima koje bi bile dovoljno jake da to provedu. Pod uvjetom da svako pove#anje zaliha hrane prati porast stanovnitva." "Svako #e se stanovnitvo pove#ati ako postoji pove#anje zaliha hrane. To je injenica za bilo koju vrstu, uklju uju#i i ovjeka. Uzimatelji to dokazuju deset tisu#a godina. Deset su tisu#a godina postojano pove#avali proizvodnju hrane da bi prehranili pove#ano stanovnitvo i kad god su to u inili, stanovnitvo je jo vie poraslo." Sjedio sam neko vrijeme razmiljaju#i. Tada rekoh: "Majka Kultura se ne slae." "Naravno da ne. Siguran sam da se uporno suprotstavlja. to kae?" "Kae da je u naoj mo#i da pove#amo proizvodnju hrane bez porasta naeg stanovnitva." "U koju svrhu? Zato pove#avati proizvodnju hrane?" "Da bi se prehranilo milijune koji gladuju." "A dok ih hranite izvu#i #ete im obe#anje da se ne#e mnoiti?" "Pa... ne, to nije dio nauma." "Pa to #e se dogoditi ako nahranite milijune koji gladuju?" "Oni #e se mnoiti i nae #e stanovnitvo porasti." "Nesumnjivo. To je opit koji se u tvojoj kulturi provodi svake godine ve# deset tisu#a godina, uz potpuno predvidljive rezultate. Pove#avanje proizvodnje hrane da bi se prehranilo pove#ano stanovnitvo ima za posljedicu jo jedan porast stanovnitva. To o igledno mora biti posljedica i predvidjeti bilo to drugo zna ilo bi se jednostavno uljuljkivati u bioloke i matemati ke matarije."

- 79 -

"&ak i tako..." Jo sam malo razmislio. "Majka Kultura kae da #e, ako do toga do%e, kontrola ra%anja rijeiti problem." "Da. Ako ikada bude tako budalast da se upusti u razgovor o tom predmetu s nekim od svojih prijatelja, otkrit #e da #e ispustiti dubok uzdah olakanja kada se prisjete tog detalja: 'Uh! Spaeni!' Kao alkoholi ar koji se kune da #e se ostaviti pi#a prije nego uniti svoj ivot. Sveop#a kontrola stanovnitva uvijek je neto to #e se dogoditi u budu#nosti. Kada vas je 1960. godine bilo tri milijarde, kontrola stanovnitva trebala se dogoditi u budu#nosti. Sada, kada vas ima pet milijardi, to je jo uvijek neto to #e se dogoditi u budu#nosti." "Istina. Bez obzira na to, moglo bi se dogoditi." "Zaista bi moglo - ali ne sve dok irite takvu pri u. Sve dok irite tu pri u, na glad #ete i dalje odgovarati pove#anom proizvodnjom hrane. Vidio si oglase za slanje hrane gladnima diljem svijeta?" "Da." "Da li si ikada vidio oglase za slanje sredstava za spre avanje trudno#e?" "Ne." "Nikada. Majka Kultura na sva usta govori o tome. Kada joj kae pretjerani porast stanovnitva, ona odgovara sveop%a kontrola stanovnitva, ali kada joj kae glad, ona odgovara pove%ana proizvodnja hrane. Ali po svemu sude#i, pove#ana proizvodnja hrane neto je to se doga% a svake godine, a sveop#a kontrola stanovnitva je neto to se uop#e nikada ne doga%a." "Istina." "Unutar tvoje kulture kao cjeline zapravo nema nikakvog zna ajnog napora prema sveop#oj kontroli stanovnitva. Ono to treba ista#i je da nikada i ne%e biti takvog napora sve dok irite pri u koja kae da su bogovi svijet stvorili za ovjeka. Jer sve dok irite tu pri u, Majka #e Kultura poticati pove#anu proizvodnju hrane danas - i obe#avati kontrolu stanovnitva sutra." "Da, razumijem. Ali imam pitanje." "Nastavi." "Znam to Majka Kultura kae o gladi. A to ti kae?" "Ja? Nita ne kaem, osim da tvoja vrsta nije izuzeta iz bioloke stvarnosti koja vlada svim drugim vrstama." "Ali kako se to odnosi na glad?" "Glad nije odre% ena isklju ivo za ljude. Sve su joj vrste, svugdje na svijetu, podlone. Kada broj lanova neke vrste nadraste njihove izvore hrane, ta se vrsta smanjuje sve dok ponovo ne do% e u ravnoteu sa svojim izvorima. Majka Kultura kae da bi ljudi trebali biti izuzeti iz toga procesa, tako da kada se pojavi stanovnitvo koje je prevladalo svoje izvore, ona im izvana dobavlja hranu i time osigurava da #e ih u idu#em narataju biti ak jo i vie gladnih. Stoga to stanovnitvu

- 80 -

nikada nije dozvoljeno da se smanji do to ke na kojoj ga mogu podravati njegovi vlastiti izvori, glad ostaje kroni na pratilja njihovih ivota." "Da. Prije nekoliko godina pro itao sam u novinama pri u o ekologu koji je to isto izjavio na nekom sastanku koji se bavio problemom gladi. &ovje e, kako su sko ili na njega. Gotovo su ga optuili da je ubojica." "Da, to mogu zamisliti. Njegovi kolege diljem svijeta savreno dobro razumiju to to je rekao, ali suvie su pametni da bi se suprotstavljali Majci Kulturi usred njezine dobrohotnosti. Ako u nekom podru ju koje moe prehraniti samo trideset tisu#a ljudi ima njih etrdeset tisu#a, nije dobro djelo ako im se izvana donese hrana da bi ih se odralo na etrdeset tisu#a. To samo jam i da #e se glad nastaviti." "Istina. Ali svejedno, teko je samo sjediti i pustiti ih da gladuju." "Upravo tako govori onaj koji si zamilja da su ga bogovi odredili za vladara svijeta: 'Ne#u im dopustiti da gladuju. Ne#u dopustiti da do% e do sue. Ne#u dopustiti poplave.' Bogovi su oni koji doputaju takve stvari, ne vi." "Dobar zaklju ak", rekoh. "&ak i tako, imam jo jedno pitanje." Ishmael me kimanjem potakne da nastavim. "Mi u Sjedinjenim Dravama svake godine strano pove#avamo proizvodnju hrane, ali rast naega stanovnitva relativno je malen. S druge strane, porast stanovnitva najvii je u zemljama koje imaju slabu poljoprivrednu proizvodnju. &ini se da se to suprotstavlja tvome me%uodnosu proizvodnje hrane i rasta stanovnitva." On odmahne glavom s blagim prezirom. "Onako kako se promatra ta pojava, moe se re#i: 'Svako pove#anje proizvodnje hrane da bi se prehranilo pove#ano stanovnitvo prati ponovni rast stanovnitva.' Nita se ne kae o tome gdje se doga%aju ta pove#anja." "Ne razumijem." "Pove#anje proizvodnje hrane u Nebraski ne#e neminovno dovesti do porasta stanovnitva u Nebraski. Moe dovesti do toga negdje u Indiji ili Africi." "Jo uvijek ne razumijem." "Svako pove#anje proizvodnje hrane prati porast stanovnitva negdje. Drugim rije ima, netko koristi vikove Nebraske - a kada ih ne bi koristili, poljoprivrednici Nebraske bi istoga trena prestali proizvoditi te vikove." "Istina", rekoh i nekoliko trenutaka provedoh u mislima. "eli li re#i da poljoprivrednici Prvoga Svijeta poti u pretjerani porast stanovnitva Tre#ega Svijeta?" "Na kraju", re e on, "tko bi to drugi inio?" Sjedio sam tamo i zurio u njega. "Mora se od problema udaljiti da bi ga mogao sagledati u planetarnoj perspektivi. Sada vas na planetu ima est milijardi i, iako milijuni gladuju, proizvodite dovoljno hrane da biste prehranili i est i pol milijardi. A stoga to proizvodite dovoljno hrane za est i pol milijardi, javlja se bioloka sigurnost da #e vas za tri ili etiri godine biti est i pol milijardi. Me%utim, do tada (iako

- 81 -

#e milijuni jo uvijek gladovati), proizvodit #ete dovoljno hrane za sedam milijardi ljudi -to zna i da #e vas u idu#e tri ili etiri godine biti sedam milijardi. Ali do tada #ete proizvoditi dovoljno hrane za osam milijardi (iako #e milijuni jo uvijek gladovati), to ponovo zna i da #e u idu#e tri ili etiri godine biti osam milijardi ljudi. Da biste zaustavili taj proces, morate se suo iti sa injenicom da pove#anje proizvodnje hrane ne hrani vae gladne, nego samo poti e pretjerani rast vaega stanovnitva." "To shva#am. Ali kako da prestanemo pove#avati proizvodnju hrane?" "U inite to na isti na in na koji #ete zaustaviti razaranje ozonskog omota a, na isti na in na koji #ete prestati sje#i ume. Ako postoji volja, prona#i #e se na in."

7
"Kao to vidi, pored tvoje sam stolice ostavio knjigu", re e Ishmael. Bila je to Ameri#ka batina - knjiga o Indijancima. "Dok razgovaramo o problemu kontrole stanovnitva, evo ti karte plemenskih podru ja koja #e te moda prosvijetliti." Nakon to sam je neko vrijeme prou avao, on me upita kako mi izgleda karta. "Nisam shva#ao da ih ima tako mnogo. Tako mnogo razli itih naroda." "Nisu svi od njih bili tamo u isto vrijeme, ali ve#ina jest. Ono o emu bih elio da razmisli je to je ograni avalo njihov rast." "Kako bi mi ta karta trebala pomo#i?" "elio sam da vidi kako je Sjeverna Amerika bila daleko od praznog kontinenta. Kontrola stanovnitva nije bila luksuz, nego neophodnost." "Dobro." "Ima li kakvih zamisli?" "Misli gledaju#i kartu? Ne, bojim se da nemam." "Reci mi ovo: to ljudi tvoje kulture u ine ako se zamore ive#i na prenaseljenom Sjeveroistoku?" "To je lako. Presele se u Arizonu. U New Mexico. Colorado. U iroke otvorene prostore." "A kako se to svi%a Uzimateljima u irokim otvorenim prostorima?" "Ne svi% a im se. Na automobile im zalijepe naljepnice na kojima pie: 'Ako volite New Mexico, vratite se tamo odakle ste doli.'"

- 82 -

"Ali oni se ne vra#aju." "Ne, jednostavno nastavljaju dolaziti." "Zato Uzimatelji na tim podru jima ne mogu zaustaviti tu bujicu? Zato ne mogu ograni iti rast stanovnitva na Sjeveroistoku?" "Ne znam. Ne vidim kako bi mogli." "Dakle, ono to imate vrelo je rasta koje se u jednome dijelu zemlje prelijeva, a nitko se ne trudi da ga isklju i, stoga to se viak uvijek moe prelijevati u divlja prostranstva Zapada." "To je to no." "Pa ipak svaka od tih drava ima granicu. Zato ih te granice ne zadravaju?" "Stoga to su to samo zamiljene crte." "Upravo tako. Sve to treba u initi da bi se preobrazio u Arizonca je da prije%e tu zamiljenu crtu i naseli se. Ali ono to treba ista#i je da je na ovoj karti oko svakog od naroda Ostavitelja granica koja ni u kom slu aju nije zamiljena: kulturoloka granica. Ako bi se Navajou u inilo da ivi u guvi, ne bi mogao re#i: 'Pa, Hopi imaju dosta divljih prostranstava. Hajdemo tamo k njima i postanimo Hopi.' Tako bi neto njima bilo nezamislivo. Ukratko, Njujor ani mogu rijeiti svoje probleme sa stanovnitvom tako to #e postati Arizonci, ali Navajo Indijanci nisu mogli rijeiti svoje probleme sa stanovnitvom tako to bi postali Hopi Indijanci. Te kulturoloke granice bile su granice koje nitko nije mogao prije#i po svome izboru." "Istina. S druge strane, Navajo Indijanci su mogli prije#i prostorne granice Hopi Indijanaca a da ne prije% u njihovu kulturoloku granicu." "Misli da su mogli napasti njihovo podru je. Da, svakako. Ali ono to sam istakao jo uvijek stoji. Ako bi preao na podru je Hopi Indijanaca, oni ti ne bi dali obrazac kojega treba ispuniti, nego bi te ubili. To je bilo jako djelotvorno. To je narodima davalo snaan poticaj da ograni e svoj rast." "Da, tako je." "Ti ljudi nisu ograni avali svoj rast za dobrobit ovje anstva ili za dobrobit okolia. Oni su ga ograni avali stoga to je to uglavnom bilo jednostavnije nego i#i u rat sa susjedima. A naravno da je bilo i takvih koji nisu inili nikakav velik napor da bi ograni ili svoj rast, stoga to nisu imali nita protiv rata sa susjedima. Ne mislim re#i da je to bilo kraljevstvo mira nekog utopijskog sna. U svijetu gdje nikakav Veliki Brat ne motri na ponaanje svih i ne jam i svima prava vlasnitva, dobro je biti poznat po neustraivosti i okrutnosti - a takav glas ne dobiva ako susjedima alje osorne poruke. eli da znaju to no to #e im se dogoditi ako ne ograni e svoj rast i ne ostanu na svome vlastitome podru ju." "Da, razumijem. Ograni avali su jedni druge." "Ali ne samo podizanjem nepremostivih prostornih granica. I njihove su kulturoloke granice morale biti nepremostive. Viak stanovnika Narraganseta nije se mogao jednostavno spakirati i

- 83 -

iseliti na zapad Chevennima. Narraganseti su morali ostati gdje jesu i ograni iti svoje stanovnitvo." "Da. To je jo jedan slu aj gdje se ini da raznovrsnost djeluje bolje od istovrsnosti."

8
"Prije tjedan dana", re e Ishmael, "kada smo razgovarali o zakonima, rekao si da postoji samo jedan zakon koji se odnosi na to kako bi ljudi trebali ivjeti - zakon kojega glasovanje ne moe promijeniti. to sada misli? Mogu li zakoni koji vladaju suparnitvom u zajednici biti promijenjeni glasovanjem?" "Ne. Ali oni nisu apsolutni, kao zakoni aerodinamike. Oni mogu biti prekreni." "Mogu li zakoni aerodinamike biti prekreni?" "Ne. Ako tvoj zrakoplov nije sagra%en u skladu sa zakonom, ne#e letjeti." "Ali ako ga gurne s litice, ostat #e u zraku, zar ne?" "Neko vrijeme." "Isto je to no i za civilizaciju koja nije sagra%ena u skladu sa zakonom ograni enog suparnitva. Ostaje u zraku neko vrijeme, a onda se sa treskom srui. Nije li to ono sa ime se sada suo avaju ljudi tvoje kulture? Raspad?" "Da." "Postavit #u pitanje na drugi na in. Da li si siguran da #e svaka vrsta koja, kao stvar na ela, sebe izuzme iz zakona o ograni enom suparnitvu zavriti razaraju#i zajednicu da bi podrala svoje vlastito irenje?" "Da." "Pa to smo onda ovdje otkrili?" "Otkrili smo dio sigurne spoznaje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Kako bi zapravo morali ivjeti." "Spoznaju za koju si prije tjedan dana rekao da se ne moe dose#i." "Da. Ali..." "Da?" "Ne vidim kako... &ekaj malo." "Ima vremena."

- 84 -

"Ne vidim kako od toga u initi izvor spoznaje op%enito. Ho#u re#i, ne vidim nikakvoga na ina da to znanje primijenimo na op#enit na in, na druge probleme." "Da li ti zakoni aerodinamike pokazuje kako popraviti ote#ene gene?" "Ne." "Pa za to su onda dobri?" "Dobri su za... omogu#uju nam da letimo." "Zakon kojega smo ovdje ocrtali omogu#ava vrstama da ive - omogu#ava im da preive, uklju uju#i i ljudsku vrstu. Ne#e ti re#i da li bi droge koje mijenjaju raspoloenje trebale biti dozvoljene ili ne. Ne#e ti re#i da li su predbra ni spolni odnosi dobri ili loi. Ne#e ti re#i da li je smrtna kazna dobra ili loa. Ali, re%i #e ti kako mora ivjeti ako eli izbje#i unitenju, a to je prvo i najosnovnije znanje koje je svima potrebno." "Istina je. Ali ipak..." "Da?" "Ipak, ljudi ga moje kulture ne#e prihvatiti." "Ho#e re#i da ljudi tvoje kulture ne#e prihvatiti ono to si ovdje nau io." "Tako je." "Hajde da ra istimo to ho#e, a to ne#e prihvatiti. Zakon je sam po sebi izvan rasprave. On postoji, jednostavno postoji u ivotnoj zajednici. Ono to #e Uzimatelji zanijekati je da se odnosi na ljudsku vrstu." "To je to no." "Jedva da nas to moe iznenaditi. Majka bi Kultura mogla prihvatiti injenicu da dom ovje anstva nije sredite svemira. Mogla bi prihvatiti injenicu da se ovjek razvio iz obi nog blata. Ali nikada ne#e prihvatiti injenicu da ovjek nije izuzet iz zakona koji odrava mir u ivotnoj zajednici. Kada bi to prihvatila bila bi to njezina smrt." "Pa to to onda zna i? Da nema nade?" "Ni u kom slu aju. Svakako da Majka Kultura mora umrijeti ako vi elite preivjeti, a to je neto to ljudi tvoje kulture mogu u initi. Ona ne postoji izvan vaih umova. Kada je jednom prestanete sluati, prestat #e postojati." "Istina. Ali mislim da ljudi ne#e dozvoliti da se to dogodi." Ishmael slegne ramenima. "Tada #e to zakon u initi umjesto njih. Ako odbiju ivjeti pod vladavinom zakona, jednostavno ne#e ivjeti. Moglo bi se re#i da je to jedno od osnovnih na ela zakona: oni koji ugroavaju ravnoteu zajednice odbijaju#i zakon, automatski sami sebe unitavaju."

- 85 -

"Uzimatelji to nikada ne#e prihvatiti." "Prihva#anje s time nema nikakve veze. Isto tako moe o ovjeku koji se sprema zakora iti s ruba litice re#i da ne prihva#a posljedice gravitacije. Uzimatelji su u procesu unitavanja samih sebe, a kada to u ine, ravnotea zajednice ponovo #e se uspostaviti, a teta koju ste vi na inili po et #e se popravljati." "Istina." "S druge strane, mislim da nerazumno tmurno gledamo na sve to. Mislim da ima mnogo ljudi koji znaju da je svemu kraj i koji su spremni uti neto novo - koji ele uti neto novo, upravo kao ti." "Nadam se da si u pravu."

9
"Nisam sasvim zadovoljan na inom kojim smo izrazili taj zakon", rekoh. "Ne?" "Kaemo da je to zakon, ali zapravo postoje tri zakona. Ili sam ih barem ja opisao kao tri zakona." "Ta se tri zakona granaju. Ono to ti trai je glavno stablo, a to je neto ovakvo: 'Nijedna vrsta ne smije prisvajati ivot svijeta samo za sebe.'" "Da, to je ono to propisi suparnitva osiguravaju." "To je jedan izraz zakona. Evo jo jednoga: 'Svijet nije stvoren samo za jednu vrstu.'" "Da. to zna i da ovjek nije stvoren da bi osvojio i vladao svijetom." "To je suvie velik skok. U mitologiji Uzimatelja, svijetu je potreban vladar stoga to su bogovi od njega na inili zbrku. Ono to su oni stvorili bila je dungla, urlaju#i kaos, bezvla%e. Ali da li je bilo ba tako?" "Ne, sve je bilo u redu. Uzimatelji su ti koji su uveli nered u svijet." "Vladavina toga zakona bila je i sada je dovoljna. Nije bilo potrebno ovje anstvo da svijetu vrati red." "To je to no."

- 86 -

10
"Ljudi tvoje kulture fanati nom se uporno#u dre posebnosti ovjeka. O ajni ki ele postaviti iroku provaliju izme%u ovjeka i ostatka stvaranja. Ta mitologija ljudske nadmo#nosti opravdava to god oni poele u initi sa svijetom, upravo kao to je Hitlerova mitologija arijske nadmo#nosti opravdavala sve to je on poelio u initi s Europom. Ali na kraju krajeva ta mitologija dubinski ne zadovoljava. Uzimatelji su duboko osamljeni ljudi. Svijet je za njih neprijateljsko podru je i posvuda u njemu oni ive kao osvaja ka vojska, otu%ena i odvojena svojom izuzetnom posebno#u." "To je istina. Ali kamo cilja?" Umjesto da odgovori na moje pitanje, Ishmael re e: "Me% u Ostaviteljima su zlo in, duevne bolesti, samoubojstvo i ovisnost izuzetno rijetki. to Majka Kultura kae o tome?" "Rekao bih da je to stoga... Majka Kultura kae da je to stoga to su Ostavitelji jednostavno suvie primitivni da bi imali te stvari." "Drugim rije ima, zlo in, duevne bolesti, samoubojstvo i ovisnost osobine su napredne kulture." "To je to no. Naravno da to nitko ne kae na taj na in, ali to se podrazumijeva. Te su stvari cijena napretka." "Postoji jedno gotovo suprotno miljenje koje je bilo prili no snano u tvojoj kulturi prije otprilike stotinu godina. Suprotno miljenje o tome zato su te stvari rijetke me% u Ostaviteljima." Kratko sam razmislio. "Misli teorija o plemenitom divljaku. Ne mogu re#i da je poznajem." "Ali ima neki dojam o njoj." "Da." "To je ono to vlada tvojom kulturom - ne teorija sa svojim detaljima, nego dojam o njoj." "Istina. To je zamisao da su ljudi koji ive u povezanosti s prirodom skloni plemenitosti. To im dolazi od gledanja svih onih sun evih zalazaka i oluja. Ne znam. Ne moe promatrati sun ev zalazak, a tada krenuti i potpaliti ator svoga susjeda. ivjeti u povezanosti s prirodom izvanredno je za duevno zdravlje." "Vjerujem da razumije kako ja ne govorim nita nalik tome." "Da. Ali to onda govori?" "Malo smo zavirili u pri u koju Uzimatelji ire svijetom ve# deset tisu#a godina. I Ostavitelji ire pri u. Ne pri anjem nego provo% enjem." "to time misli?"

- 87 -

"Ako posjeti razli ite narode svoje kulture - ako ode u Kinu i Japan i Rusiju i Englesku i Indiju - svaki #e ti narod dati potpuno razli ito izvje#e o sebi, ali #e ipak svi iriti jednu osnovnu pri u, a to je pri a Uzimatelja." "Dobro." "Isto vrijedi i za Ostavitelje. Bumani iz Afrike, Alawe iz Australije, Kreen-Akrore iz Brazila i Navajo iz Sjedinjenih Drava - svi #e ti dati razli ito izvje#e o sebi, ali #e i oni isto tako pri ati jednu temeljnu pri u, a to je pri a Ostavitelja." "Shva#am to eli re#i. Nije vana pri a koju pri a, nego na in na koji zapravo ivi." "To je to no. Pri a koju Uzimatelji ire ve# deset tisu#a godina nije samo razorna za ovje anstvo i za svijet, nego je u svojim osnovama nezdrava i nezadovoljavaju#a. To je megalomanska matarija i njezino irenje Uzimateljima je donijelo kulturu ispunjenu pohlepom, okrutno#u, duevnim bolestima, zlo inom i ovisno#u." "Da, ini se da je tako." "Pri a koju Ostavitelji provode posljednjih tri milijuna godina nije pri a o osvajanju i vladanju. Njezino im provo%enje ne donosi mo#. Njezino provo%enje donosi im ivote koji su za njih zadovoljavaju#i i smisleni. U to #e se uvjeriti ako ode me% u njih. U njima ne vrije nezadovoljstvo i pobuna, oni se ne prepiru neprestano o tome to bi trebalo biti dozvoljeno a to zabranjeno, nikada ne optuuju jedan drugoga da ne ive na pravi na in, ne ive u strahu jedan od drugoga, ne izlu%uju se stoga to im se ini da su im ivoti prazni i besmisleni, ne moraju se zaglupljivati drogama da bi prebrodili dan, ne izmiljaju novu religiju svakoga tjedna koja #e im pruiti neto na to se mogu osloniti, ne tragaju neprestano za ne im to bi u inili ili ne im u to bi vjerovali a to #e dati vrijednost njihovim ivotima. I - ponavljam - to nije stoga to ive u povezanosti s prirodom ili to nemaju vladu ili stoga to su po prirodi plemeniti. To je jednostavno stoga to provode pri u koja na ljude dobro djeluje - pri u koja je dobro djelovala tri milijuna godina i jo uvijek dobro djeluje tamo gdje je Uzimatelji jo nisu uspjeli zgaziti." "Dobro. To zvu i izvanredno. Kada #emo prije#i na njihovu pri u?" "Sutra. Barem #emo sutra zapo eti."

- 88 -

Devet

1
Kada sam idu#ega dana stigao, otkrio sam da se neto novo doga%a: Ishmael vie nije bio s druge strane stakla, bio je na mojoj strani, ispruen na mekim jastucima nekoliko metara od moje stolice. Nisam shva#ao kako je ta staklena plo a postala vana za na odnos: da budem poten, u elucu sam osjetio treptaj uzbune. Njegova su me blizina i ogromnost zbunili, ali bez oklijevanja koje bi trajalo due od djeli#a sekunde, sjeo sam na svoje mjesto i uobi ajeno mu kimnuo na pozdrav. On mi je uzvratio pozdrav, ali mislim da sam uo io da me pomno promatra, kao da ga je moja blizina uznemiravala jednako kao to je njegova uznemiravala mene. "Prije nego nastavimo", re e Ishmael nakon nekoliko trenutaka, "elim ra istiti krive pojmove." Podigao je komad crta#eg papira s nacrtanim dijagramom.

"Nije osobito teak pregled. Predstavlja irenje pri e Ostavitelja", re e on. "Da, vidim." On neto doda na crte i ponovo ga podigne.

"Ovaj ogranak, koji po inje otprilike 8000 godina prije Krista, predstavlja crtu irenja pri e Uzimatelja." "To no." "A koji doga%aj to predstavlja?" upita on, stavivi vrh olovke na to ku ozna enu brojem 8000 prije Krista. "Poljoprivrednu revoluciju."

- 89 -

"Da li se taj doga%aj dogodio u nekoj to ki vremena ili tijekom nekog vremenskog razdoblja?" "Pretpostavljam da se zbivao tijekom nekog vremenskog razdoblja." "Onda ova to ka, 8000 godina prije Krista, predstavlja to?" "Po etak revolucije." "Gdje da ozna im kada je zavrila?" "Ah", rekoh budalasto. "Zaista ne znam. Mora da je trajala barem tisu#u godina." "Koji je doga%aj ozna io kraj te revolucije?" "Ponovo, ne znam. Ne znam da bi je ozna io bilo koji odre% eni doga%aj." "Nikakvo slavlje uz ampanjac?" "Ne znam." "Misli." Razmiljao sam, i nakon nekog vremena rekoh: "Dobro. &udno je da se to ne u i u koli. Sje#am se da su me u ili o poljoprivrednoj revoluciji, ali ovoga se ne sje#am." "Nastavi." "Nije zavrila. Samo se irila. iri se sve od prije deset tisu#a godina. iri se diljem ovoga kontinenta tijekom osamnaestog i devetnaestog stolje#a. Jo se uvijek i danas iri dijelovima Novoga Zelanda i Afrike i June Amerike." "Naravno. Tako da sada shva#a da vaa poljoprivredna revolucija nije neki doga%aj nalik Trojanskome ratu, odvojen u udaljenoj prolosti i bez izravnog zna aja za vae ivote danas. Posao je po eo s neolitskim poljoprivrednicima na Bliskom Istoku i prenosio se s jednog narataja na drugi bez prekida, sve do sadanjeg trenutka. To je temelj vae prostrane civilizacije danas upravo na isti na in kako je bio temelj onog prvog poljoprivrednog naselja." "Da, to razumijem." "To bi ti trebalo pomo#i da razumije zato je pri a koju pri ate svojoj djeci o zna enju svijeta, o boanskim namjerama sa svijetom i o sudbini ovjeka, tako duboko zna ajna ljudima tvoje kulture. To je proglas revolucije na kojoj se temelji vaa kultura. To je spremite svih vaih revolucionarnih u enja i krajnji izraz vaega revolucionarnoga duha. To objanjava zato je revolucija bila neophodna i zato se mora nastaviti po svaku cijenu, kakva god ona bila." "Da", rekoh. "To je zamisao i pol."

- 90 -

2
"Prije otprilike dvije tisu#e godina", nastavi Ishmael, "u tvojoj je kulturi dolo do jednog doga%aja izvanredne ironije. Uzimatelji - ili barem njihov jako veliki dio - kao svoju vlastitu usvojio je pri u koja im se inila ispunjena zna enjem i tajnovito#u. Dola je do njih od Uzimatelja Bliskoga Istoka koji su je pripovijedali svojoj vlastitoj djeci kroz bezbrojne narataje toliko mnogo narataja da je ak i njima samima postala tajanstvena. Zna li zato?" "Zato je postala tajanstvena? Ne." "Postala je tajanstvena stoga to oni koji su je prvi pri ali - njihovi drevni preci - nisu bili Uzimatelji nego Ostavitelji." Sjedio sam tako neko vrijeme trep u i prema njemu. Tada ga upitah da li bi imao neto protiv da mi to ponovi. "Prije dvije tisu#e godina, Uzimatelji su kao svoju vlastitu usvojili pri u koja potje e od Ostavitelja otprije mnogo stolje#a." "Dobro. Kakva je ironija u tome?" "Ironija je u tome stoje to pri a koju su Ostavitelji nekada pri ali o podrijetlu Uzimatelja." "Pa?" "Uzimatelji su kao svoju vlastitu usvojili pri u Ostavitelja o svome podrijetlu." "Bojim se da jednostavno ne shva#am." "Kakvu bi vrst pri e Ostavitelji pri ali o pojavi Uzimatelja na svijetu?" "Boe, nemam nikakve zamisli." Ishmael virne na mene kao sova. "&ini se da si jutros zaboravio uzeti svoju tabletu za mozak. Nema veze, ja #u ti ispri ati moju pri u, a tada #e shvatiti." "Dobro." Ishmael pomakne svoju breuljkastu ogromnost u novi poloaj na svojim jastucima, a ja nevoljko sklopih o i, razmiljaju#i: kada bi sada stranac otvorio vrata i uao, to bi za ime svijeta pomislio'!"

3
"Postoji jedno jako posebno znanje koje mora imati ako namjerava vladati svijetom", re e Ishmael. "Siguran sam da to shva#a."

- 91 -

"Iskreno re eno, nikada o tome nisam razmiljao." "Uzimatelji naravno imaju to znanje - barem oni tako zamiljaju - i poradi toga su jako, jako ponosni. To je najosnovnije od svih znanja i apsolutno je prijeko potrebno onima koji ele vladati svijetom. A to misli, to Uzimatelji otkriju kada odu me%u Ostavitelje?" "Ne znam to misli." "Otkriju da Ostavitelji nemaju takvoga znanja. Nije li to udesno?" "Ne znam." "Razmisli o tome. Uzimatelji imaju znanje koje im omogu#ava da vladaju svijetom, a Ostavitelji ga nemaju. To je ono to su misionari otkrili kada su otili me%u Ostavitelje. I sami su bili prili no zapanjeni, stoga to su imali dojam da je to znanje zapravo bjelodano." "&ak ne znam ni o kakvom to znanju govori." "O znanju potrebnom da bi se vladalo svijetom." "Dobro, ali kakvo je to odre% eno znanje?" "Nau it #e iz ove pri e. Ono to ja sada istraujem je tko ima to znanje. Rekao sam ti da ga imaju Uzimatelji i to se doima smisleno, zar ne? Uzimatelji su vladari svijeta, nisu li?" "Jesu." "A Ostavitelji ga nemaju, pa i to ima smisla, zar ne?" "Pretpostavljam da je tako." "Sada mi reci ovo: tko bi jo mogao imati to znanje, osim Uzimatelja?" "Nemam pojma." "Razmiljaj mitoloki." "Dobro... trebali bi ga imati bogovi." "Naravno. I o tome govori moja pri a: kako su bogovi doli do znanja koje im je bilo potrebno da bi vladali svijetom."

4
Jednoga dana (po ne Ishmael), bogovi su razmatrali upravljanje svijetom na uobi ajeni na in i jedan od njih re e: "O ovome sam neko vrijeme razmiljao - iroka, ugodna savana. Hajde da u tu

- 92 -

zemlju poaljemo veliku koli inu skakavaca. Tada #e u njima udesno planuti iskra ivota, pa i u pticama i guterima koji #e se njima hraniti i to #e biti jako zgodno." Ostali su neko vrijeme razmiljali o tome, a tada jedan re e: "Svakako je istina da, ako poaljemo skakavce u tu zemlju, iskra #e ivota planuti u njima i u stvorenjima koja se njima hrane - ali na ra un svih drugih bi#a koja tamo ive." Ostali ga zapitae to time eli re#i i on nastavi. "Svakako bi bio velik zlo in svim ostalim stvorovima uskratiti iskru ivota da bi skakavci i ptice i guteri mogli neko vrijeme napredovati. Jer skakavci #e ogoljeti zemlju, a jeleni i gazele i koze i ze evi #e gladovati i umrijeti. A nestankom divlja i, lavovi i vukovi i lisice isto #e tako ubrzo izumrijeti. Ne#e li nas onda proklinjati i nazivati nas zlo incima to smo prednost dali skakavcima i pticama i guterima?" Sada su se bogovi po eli ekati po glavi nad tim pitanjem stoga to nikada prije stvari nisu sagledali u tom svjetlu. Ali na kraju jedan od njih re e: "Mislim da to ne predstavlja nikakvu veliku poteko#u. Jednostavno to ne#emo napraviti. Ne#emo poslati veliku koli inu skakavaca u tu zemlju, a stvari #e se odvijati kao i prije i nitko ne#e imati nikakvoga razloga da nas proklinje." Ve#ina je bogova smatrala da to ima smisla, ali jedan se od njih nije sloio. "Svakako bi to bio jednako velik zlo in kao i onaj drugi", re e on. "Jer, zar skakavci i ptice i guteri ne ive u naim rukama jednako kao i sve ostalo? Zar da nikada ne do%e njihovo vrijeme za procvat, kao to je dolo vrijeme i drugima?" Dok su bogovi raspravljali o tome, iza% e lisica u lov, i oni rekoe: "Hajde da lisici poaljemo prepelicu." Ali jedva da su izgovorili te rije i, kada jedan od njih re e: "Svakako bi bio zlo in dopustiti lisici da ivi na ra un prepelice. Prepelica ima svoj ivot kojeg smo joj podarili i ivi u naim rukama. Bilo bi besramno poslati je u ralje lisici!" Tada drugi re e: "Pogledajte ovamo! Prepelica se priuljala skakavcu! Ako prepelicu ne predamo lisici, ona #e pojesti skakavca. Zar skakavac nema svoj ivot kojim smo ga mi nadarili i zar ne ivi u naim rukama isto kao i prepelica? Svakako bi bio zlo in ne dati prepelicu lisici, tako da skakavac ostane na ivotu." Pa, kao to moe i zamisliti, bogovi su teko gun% ali nad tom poteko#om, i nisu znali to im je initi. I dok su se prepirali oko toga, do%e prolje#e, i otopljeni snijeg sa planina po ne bujati u potoke i jedan od njih re e: "Svakako bi bio zlo in dopustiti tim vodama da poplave zemlju, jer bezbrojna #e stvorenja biti osu%ena da ih bujice odnesu u smrt." Ali tada drugi re e: "Svakako bi bio zlo in ne dozvoliti tim vodama da potope zemlju, jer #e jezera i mo vare isuiti i sva stvorenja koja u njima ive umrijet #e." I opet se bogovi na% oe u zbrci. Na kraju jedan od njih izre e ono to se inilo daje nova zamisao. "Jasno je da #e svako djelo koje poduzmemo biti na dobro jednima, a na tetu drugima, pa hajde da uop#e nita ne poduzimamo. Tada nas nijedno stvorenje koje ivi u naim rukama ne#e mo#i nazvati zlo incima." "Besmislica", otrese se drugi. "Ako nita ne poduzmemo i to #e isto tako biti na dobro jednima, a na tetu drugima, zar ne? Stvorovi koji ive u naim rukama re#i #e: 'Gle, mi patimo, a bogovi ne ine nita!'" I dok su se bogovi me% usobno sva%ali, skakavci preplavie savanu i skakavci i ptice i guteri slavili su bogove, dok su divlja i mesojedi umirali proklinju#i ih. I stoga to bogovi nisu nita poduzeli glede toga, prepelica je preivjela, a lisica je u svoju rupu otila gladna, proklinju#i bogove. I stoga to je prepelica preivjela, pojela je skakavca, a skakavac je umro proklinju#i

- 93 -

bogove. A stoga to su na kraju bogovi odlu ili zaustaviti bujice proljetnih voda, jezera i mo vare presuie i sve tisu#e stvorova koji su ivjeli u njima umrijee proklinju#i ih. I sluaju#i sve te kletve, bogovi zastenjae. "Od toga smo vrta stvorili mjesto uasa i svi koji ive u njemu mrze nas kao nasilnike i zlo ince. I u pravu su, jer smo im svojim djelovanjem ili nedjelovanjem poslali jednoga dana dobro, a zlo drugoga, ne znaju#i to bismo trebali u initi. Savana koju su skakavci ogoljeli odzvanja kletvama, a mi joj nemamo to odgovoriti. Lisica i skakavac nas proklinju, jer smo dozvolili prepelici da preivi, a ni za njih nemamo odgovora. Sigurno je da svekoliki svijet mora proklinjati dan kada smo ga stvorili, jer mi smo zlo inci koji naizmjence alju dobro i zlo, znaju#i ak i dok to inimo da ne znamo to bi trebalo u initi." Tako su bogovi tonuli pravo u beznadno o ajanje, kada jedan od njih re e: "Recite, nismo li za vrt sa inili odre%eno drvo iji je plod spoznaja dobra i zla?" "Jesmo", uzviknue ostali. "Hajde da prona% emo to stablo i pojedemo njegov plod i spoznamo kakvo je to znanje." A kada bogovi prona%oe drvo i okusie njegov plod, o i im se otvorie i oni rekoe: "Sada zaista imamo spoznaju koja nam je potrebna da njegujemo vrt a da ne postanemo zlo inci i da ne zasluimo prokletstva svih onih koji ive u naim rukama." I dok su tako govorili, iza% e lav u lov i bogovi rekoe sami sebi: "Danas je na lavu red da ostane gladan, a jelen kojega bi ulovio poivjet #e jo koji dan." I tako lav izgubi svoj plijen i dok se gladan vra#ao u svoj brlog, po eo je proklinjati bogove. Ali oni rekoe: "Budi smiren, jer mi znamo kako vladati svijetom, a danas je tvoj red da ostane gladan." I lav se smiri. I idu #ega dana lav krene u lov i bogovi mu poslae jelena kojega su dan prije potedjeli. A kada je jelen osjetio lavlje ralje na svome vratu, po eo je proklinjati bogove. Ali oni rekoe: "Budi smiren, jer mi znamo kako vladati svijetom, a danas je tvoj dan za umiranje, upravo kao to je ju er bio tvoj dan za ivot." I jelen ostade smiren. Tada bogovi rekoe sami sebi: "Spoznaja dobra i zla svakako je snana, jer nam omogu#uje da vladamo svijetom a da ne postanemo zlo inci. Da smo ju er lava ostavili gladnim bez ovoga znanja, tada bi to zaista bio zlo in. A da smo danas jelena poslali u lavlje ralje bez ovoga znanja, tada bi to zaista isto tako bio zlo in. Ali s ovim smo znanjem u inili obje ove stvari, jednu o igledno suprotnu drugoj, i nismo po inili nikakav zlo in." Dogodilo se da je jedan od bogova bio negdje po nekakvom poslu dok su ostali jeli sa drveta spoznaje i kada se vratio i uo to su bogovi u inili glede lava i jelena, on re e: "&ine#i tako vi ste svakako po inili zlo in, bilo u jednom bilo u drugom slu aju, jer su te dvije stvari suprotne i jedno u initi je pravo, a drugo pogreno. Ako je bilo dobro da lav ostane gladan prvoga dana, tada je bilo loe poslati mu jelena drugoga dana. Ili ako je bilo dobro poslati jelena lavu drugoga dana, tada je bilo zlo ostaviti ga gladnog prvoga dana." Ostali kimnue i rekoe: "Da, tako bismo i mi razmiljali prije nego smo pojeli plod drveta spoznaje." "Kakvo je to znanje?" upita bog po prvi put zapazivi drvo. "Okusi njegov plod", rekoe mu. "Tada e to no znati kakvo je to znanje."

- 94 -

I bog ga okusi i o i mu se otvorie. "Da, vidim", re e. "Ovo je doista pravo znanje za bogove: znanje o tome tko %e ivjeti, a tko umrijeti."

5
"Ima li kakvih pitanja?" upita Ishmael. Sko io sam, prenut tim prekidom u pripovijedanju. "Ne. Ovo je o aravaju#e." Ishmael nastavi.

6
Kada bogovi vidjee da se Adam budi, rekoe sami sebi: "Evo jednog stvora koji nam je toliko nalik da bi gotovo mogao biti jedan od nas. Koliko #emo mu dug ivot podariti i kakvu #emo mu sudbinu odrediti?" Jedan od njih re e: "On je tako lijep, hajde da mu podarimo ivot koliko je dug ivotni vijek ove planete. Dok je u danima svoga djetinjstva, brinut #emo se za njega kao to se brinemo za sve ostale u vrtu, tako da nau i slatko#u ivljenja u naoj ruci. Ali kada odraste sigurno #e po eti shva#ati da je sposoban za mnogo vie od ostalih stvorova i pod naom #e brigom postati nemiran. Ho#emo li ga tada odvesti do drugog stabla u vrtu, do Drveta ivota?" Ali drugi re e: "Odvesti Adama do Drveta ivota dok je jo dijete, prije nego je on sam ak i po eo tragati za njim, zna ilo bi oduzeti mu velik pothvat kojim bi mogao dose#i vanu mudrost i sam sebi dokazati svoju odvanost. Kao to #emo mu dok je dijete pruiti brigu koja mu je potrebna, hajde da mu pruimo i potragu koja mu je potrebna u mladosti. Neka potraga za Drvetom ivota ispuni njegovu mladost. Tako #e sam za sebe otkriti kako moe ivjeti jednako dugo koliki je i ivotni vijek ove planete." Ostali se sloie s tim naumom, ali jedan re e: "Trebali bismo ista#i da bi za Adama to mogla biti duga i zbunjuju#a potraga. Mladost je nestrpljiva i nakon nekoliko tisu#a godina traganja, mogao bi po eti o ajavati. Ako bi se to dogodilo, mogao bi umjesto toga do#i u iskuenje i jesti sa Drveta Spoznaje Dobra i Zla." "Glupost", odvratie ostali. "Jako dobro zna da plod toga drveta hrani samo bogove. Ne moe hraniti Adama kao to ga ne moe hraniti ni trava kojom se hrane volovi. Moe ga uzeti u usta i progutati, ali plod #e pro#i kroz njegovo tijelo bez ikakve dobrobiti. Ne misli valjda da bi jedu#i s toga drveta zaista mogao dose#i nae znanje?" "Naravno da ne", odgovori on. "Opasnost nije u tome to bi on mogao posti#i nae znanje, nego prije u tome to bi mogao zamiljati da ga je dosegao. Kada bi okusio plod toga drveta, mogao bi re#i sam sebi: 'Jeo sam sa drveta spoznaje koje pripada bogovima i stoga jednako kao i oni znam kako vladati svijetom. Mogu u initi sve to elim.'" "To je besmisleno", rekoe ostali bogovi. "Kako bi Adam ikada bio tako glup da si umisli kako posjeduje spoznaju koja mu omogu#uje da vlada svijetom i da ini to bismo i mi inili? Nikada nijedan na stvor ne#e biti gospodarem spoznaje o tome tko #e ivjeti a tko umrijeti. To je samo

- 95 -

nae znanje i kad bi Adam rastao u mudrosti sve do samog pomra enja svemira, bilo bi mu podjednako daleko kao to mu je daleko i sada." Ali ti dokazi nisu zbunili drugog boga. "Kada bi Adam jeo s naega drveta", uporno je nastavljao, "ne moe se predvidjeti kako bi se mogao zavaravati. Ne znaju#i istinu, mogao bi re#i sam sebi: 'Dobro je sve ono to ja smatram ispravnim, a loe je sve to ne smatram ispravnim.'" Ali ostali se tome narugae, govore#i: "To nije znanje dobra i zla." "Naravno da nije", odvrati on, "ali kako #e to Adam znati?" Ostali slegoe ramenima. "Moda bi u djetinjstvu Adam mogao vjerovati da je dovoljno mudar da bi vladao svijetom, ali to ima u tome? Takva #e drska ludost pro#i sa zrelo#u." "Ah", re e onaj bog, "ali ako ga obuzme ta drska ludost, ho#e li Adam preivjeti do zrelosti? Vjeruju#i da nam je ravan, bio bi sposoban za sve. U svojoj drskosti, mogao bi se ogledati vrtom i re#i sam sebi: 'Sve je ovo pogreno. Zato bih morao dijeliti iskru ivota sa svim ovim stvorovima? Pogledaj, lavovi i vukovi i lisice love divlja koju bih ja uzeo za sebe. To je loe. Poubijat #u sva ta stvorenja i to #e biti dobro. A pogledaj ovamo, ze evi i skakavci i vrapci hrane se plodovima zemlje koje bih ja uzeo za sebe. To je loe. Poubijat #u sva ta stvorenja i to #e biti dobro. A pogledaj ovamo, bogovi su ograni ili moj rast kao to su ograni ili rast svega drugoga. To je loe. Ja #u rasti bez ograni enja, uzevi svaku iskru ivota koja struji ovim vrtom samo za sebe i to #e biti dobro.' Recite mi - ako bi se to dogodilo, koliko bi dugo Adam ivio prije nego bi unitio cijeli svijet?" "Ako bi se to dogodilo", rekoe ostali, "Adam bi u jednome danu unitio svijet, a na kraju toga dana unitio bi samoga sebe." "Upravo tako", re e onaj bog, "osim ako mu ne uspije pobje#i s ovoga svijeta. Tada bi unitio svekoliki svemir kao to je unitio svijet. Ali ak i tako neminovno bi zavrio unitavaju#i samoga sebe, kao to mora zavriti sve to neograni eno raste." "To bi zaista za Adama bio uasan zavretak", re e neki drugi bog. "Ali da li bi mogao do#i do istoga kraja ak i kada ne bi kuao s Drveta Spoznaje Dobra i Zla? Ne bi li svojim eznu#em za rastom bio u iskuenju da iskru ivota uzme u svoje vlastite ruke ak i ako se ne zavarava da je to dobro?" "Mogao bi", sloie se ostali. "Ali kakva bi bila posljedica? Postao bi zlo inac, odmetnik, kradljivac ivota i ubojica stvorenja koja ga okruuju. Kada ne bi ivio u obmani da je ono to ini dobro - i da ga stoga treba u initi pod svaku cijenu - uskoro bi se zamorio odmetni kim ivotom. Zaista, to se tijekom njegove potrage za Drvetom ivota mora dogoditi. Ali kada bi jeo s drveta naega znanja, tada bi odbacio svoj umor. Rekao bi: 'to zna i to sam umoran ive#i kao ubojica svega ivota koji me okruuje? Razlikujem dobro i zlo, a ovaj je na in ivota dobar. Stoga moram tako ivjeti, ak iako sam na smrt umoran, ak iako unitavam svijet i ak samoga sebe. Bogovi su u svijet upisali zakon kojega svi moraju slijediti, ali on se ne moe odnositi na mene stoga to sam im ja ravan. Stoga #u ivjeti izvan tog zakona i rasti bez ograni enja. Loe je biti ograni en. Ukrast #u iskru ivota iz ruku bogova i iskoristiti je za svoj rast i to #e biti dobro. Unitit #u one vrste koje ne#e podrati moj rast i to #e biti dobro. Otet #u vrt iz ruku bogova i iznova ga preurediti da slui samo mome rastu i to #e biti dobro. I budu#i je sve to dobro, moram to u initi pod svaku cijenu. Moe se dogoditi da #u unititi vrt i razoriti ga. Moe se dogoditi da #e se moje potomstvo mnoiti diljem Zemlje kao skakavci i ogoliti je, sve dok se ne utope u

- 96 -

svojoj vlastitoj prljavtini i dok ne zamrze i sam pogled na onoga drugoga i dok ne polude. Ipak moraju nastaviti, jer je bezgrani ni rast dobar, a prihva#anje ograni enja zakona je loe. A ako itko kae: "Hajde da odbacimo teret zlo ina kog ivota i ponovo ivimo u rukama bogova", ubit #u ga, jer ono to kae je zlo. A ako itko kae: "Hajde da okrenemo le%a naoj bijedi i tragamo za onim drugim drvetom", i njega #u ubiti, jer ono to kae je zlo. A na kraju, kada cijeli vrt podvrgnem svojoj koristi i odbacim sve vrste koje ne podravaju moj rast i kad svaka iskra ivota u svijetu te e kroz moje potomstvo, ja i dalje moram rasti. A ljudima ove zemlje re#i #u: "Rastite, jer to je dobro", i oni #e rasti. A ljudima druge zemlje #u re#i: "Rastite, jer to je dobro", i oni #e rasti. A kada vie ne budu mogli rasti, ljudi ove zemlje napast #e ljude one zemlje da bi ih ubili, tako da i dalje mogu rasti. A ako jauci mojih nasljednika ispune svekoliki svijet, re#i #u im: "Morate podnijeti svoje patnje, jer patite poradi dobra. Pogledajte kako smo ogromni postali! Rabe#i svoje znanje o dobru i zlu, u inili smo sebe gospodarima svijeta, pa ni bogovi nas ne mogu nadja ati. Iako vai jauci odzvanjaju svijetom, nije li milije ivjeti u svojim vlastitim rukama, negoli u rukama bogova?" Pa kada su bogovi sve to uli, oni uvidjee da, od sveg drve#a u vrtu, samo Drvo Spoznaje Dobra i Zla moe unititi Adama. I tako mu rekoe: "Moe jesti sa svakoga drveta u vrtu osim s Drveta Spoznaje Dobra i Zla, jer onoga dana kada kua plod s tog drveta sigurno #e umrijeti."

7
Sjedio sam tamo neko vrijeme omamljen, a tada se prisjetih da sam u Ishmaelovoj staroj zbirci knjiga vidio Bibliju. Zapravo, bilo ih je tri. Dohvatio sam ih i nakon nekoliko minuta prou avanja pogledah ga i rekoh: "Nijedna od ovih ne objanjava zato je to drvo zabranjeno Adamu." "Da li si o ekivao objanjenje?" "Pa... da." "Uzimatelji zapisuju biljeke, a ova je pri a njima uvijek bila nerjeiva zagonetka. Nikada nisu mogli doku iti poradi ega bi spoznaja dobra i zla trebala biti zabranjena ovjeku. Da li ti shva#a?" "Ne." "Stoga to je to znanje, prema Uzimateljima, najbolje znanje od svih - najvie dobrobiti donosi ovjeku ako ga posjeduje. Ako je tako, zato bi mu ga bogovi zabranili?" "Istina." "Spoznaja dobra i zla u osnovi je znanje u kojemu se vladari svijeta moraju uvjebavati, stoga to je sve to urade dobro za neke, ali zlo za druge. O tome se u vladanju i radi, zar ne?" "Da." "A ovjek je ro%en da vlada svijetom, nije li?" "Da. Prema mitologiji Uzimatelja."

- 97 -

"Poradi ega bi onda bogovi zadrali upravo to znanje koje je ovjeku potrebno da bi ispunio svoju sudbinu? Sa stajalita Uzimatelja, u tome nema nikakvoga smisla." "Istina." "Do nevolje je dolo prije deset tisu#a godina, kada su ljudi tvoje kulture rekli: 'Mi smo jednako mudri kao bogovi i jednako dobro kao oni moemo vladati svijetom.' Kada su mo# ivota i smrti uzeli u svoje vlastite ruke, njihova je propast bila zape a#ena." "Da. Stoga to zapravo nisu mudri kao bogovi." "Bogovi su milijardama godina vladali svijetom i sve je bilo prili no dobro. Nakon samo nekoliko tisu#a godina ljudske vladavine, svijet je na rubu smrti." "Istina. Ali Uzimatelji ga se nikada ne#e odre#i." Ishmael slegne ramenima. "Tada #e umrijeti. Kao to je predvi%eno. Stvaraoci ove pri e znali su o emu govore."

8
"I ti kae da je ova pri a napisana sa stajalita Ostavitelja?" "To no. Da je napisana sa stajalita Uzimatelja, spoznaja dobra i zla ne bi bila zabranjena Adamu, bila bi mu nametnuta. Bogovi bi neprestano ponavljali: 'Hajde, &ovje e, ne vidi li da si nita bez ovoga znanja? Prestani odbacivati na dar kao lav ili vombat. Evo, kuaj ovoga ploda i istoga #e trenutka shvatiti da si nag - nag kao lav ili vombat: nag prema svijetu, nemo#an. Hajde, kuaj ovoga ploda i postani jedan od nas. Tada, sretni e, moe napustiti ovaj vrt i po eti ivjeti u znoju lica svoga, onako kako je ljudima predvi% eno da ive.' I da su je napisali ljudi tvoga kulturolokoga uvjerenja, taj se doga%aj ne bi zvao Padom, nego Uzdizanjem - ili, kako si ti to prije rekao, Osloba%anjem." "Potpuno istinito... Ali nisam sasvim siguran kako se to uklapa sa svim drugim." "Mi proirujemo tvoje razumijevanje onoga kako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Ne shva#am." "Prije kratkog si mi vremena rekao da se Uzimatelji nikada ne#e odre#i svoga nasilja nad svijetom, kako god loe stvari stajale. Kako su postali takvi?" Zurio sam u njega. "Postali su takvi stoga to su oduvijek vjerovali da je ono to oni ine pravilno - i stoga se mora u initi pod bilo koju cijenu. Oduvijek su vjerovali da, kao bogovi, znaju to je dobro u initi i to je krivo u initi, a ono to oni ine je dobro. Shva#a li kako su pokazivali ono to govorim?"

- 98 -

"Morao bih promisliti." "Pokazali su to prisiljavaju#i sve na svijetu da ine ono to oni ine, da ive kao to oni ive. Svi su morali biti prisiljeni ivjeti kao to ive Uzimatelji, stoga to su Uzimatelji znali pravi na in." "Da, to shva#am." "Mnogi su se narodi Ostavitelja bavili poljoprivredom, ali nikada nisu bili opsjednuti obmanom da je ono to ine pravilno, da se svi u svekolikom svijetu moraju baviti poljoprivredom, da svaki i posljednji kvadratni metar planete mora biti tome posve#en. Ljudima oko sebe nisu govorili: 'Vie ne moete ivjeti od lova i sakupljanja. To je pogreno. To je zlo i mi to zabranjujemo. Obra%ujte svoju zemlju ili #emo vas izbrisati.' Ono to su oni rekli bilo je: 'elite biti lovcisakuplja i? to se nas ti e to je u redu. To je krasno. Mi elimo biti poljoprivrednici. Vi budite lovci-sakuplja i, a mi #emo biti poljoprivrednici. Ne pretvaramo se da znamo koji je na in pravilan. Samo znamo to se nama vie svi'a." "Da, shva#am." "A ako bi im dosadilo to to se bave poljoprivredom, ako bi otkrili da im se ne svi%a kamo ih to vodi u njihovoj odre%enoj prilagodbi, bili su sposobni odre#i se toga. Nisu sebi govorili: 'Pa, moramo nastaviti ak ako bi nas to i unitilo, stoga to je to pravi na in ivota.' Na primjer, nekada je ivio narod koji je smislio iroku mreu kanala za navodnjavanje da bi obradio pustinje onoga to je sada jugoisto na Arizona. Tri su tisu#e godina odravali te kanale i sagradili prili no naprednu civilizaciju, ali na kraju su mogli re#i: 'To je tegoban i nezadovoljavaju#i na in ivota, pa neka ide k vragu.' Jednostavno su digli ruke od svega i tako potpuno izbacili iz misli ono to su do tada inili da mi ak ne znamo ni kako su se zvali. Jedino ime koje za njih imamo je ime koje su im nadjenuli Pima Indijanci: Hohokami - oni koji su nestali." "Ali za Uzimatelje ne#e biti tako jednostavno. Bit #e teko kao sam vrag da se svega odreknu, stoga to je ono to oni ine dobro, i moraju s tim nastaviti ak ako to zna i unitenje svijeta i ljudske vrste s njime." "Da, ini se da je tako." "Odre#i se toga zna ilo bi... to?" "Odre#i se toga zna ilo bi... zna ilo bi da su cijelo vrijeme bili u krivu. Zna ilo bi da nikada nisu znali kako vladati svijetom. Zna ilo bi... prebacivanje svojih tenji na bogove." "Zna ilo bi ispljunuti plod toga drveta i vratiti vladavinu svijetom nazad bogovima."

9
Ishmael glavom pokae na kup Biblija do mojih nogu. "Prema piscima te pri e, ljudi koji su ivjeli izme% u rijeka Tigrisa i Eufrata jeli su sa drveta spoznaje koje je pripadalo bogovima. Gdje su nali takvu zamisao, to misli?" "Kako to misli?"

- 99 -

"to je tvorcima ove pri e dalo zamisao da su ljudi koji su ivjeli u Plodnom Polumjesecu jeli sa boanskog drveta spoznaje? Misli li da su to vidjeli vlastitim o ima? Misli li da su bili tamo kada je po ela vaa poljoprivredna revolucija?" "Pretpostavljam da je to mogu#e." "Misli. Da su bili tamo i vidjeli to svojim vlastitim o ima, tko bi oni morali biti?" "Oh... to no. Morali bi biti ljudi Pada. Bili bi Uzimatelji. "A ako su bili Uzimatelji, pri u bi bili ispri ali na drugi na in." "Da." "to zna i kako tvorci ove pri e nisu bili tamo da to vide svojim vlastitim o ima. Kako su onda znali to se dogodilo? Kako su znali da su Uzimatelji prisvojili ulogu bogova u svijetu?" "Gospode", rekoh. "Tko su bili tvorci ove pri e?" "Pa... idovi?" Ishmael odmahne glavom. "Me% u ljudima poznatim kao idovi to je bila ve# drevna pri a - i to tajanstvena pri a. idovi su u povijest stupili kao Uzimatelji - i nisu eljeli nita vie nego da budu kao njihovi susjedi Uzimatelji. Zaista, zato su ih njihovi proroci uvijek grdili." "Istina." "Tako, iako su sa uvali pri u, vie je nisu potpuno razumijevali. Da bismo pronali ljude koji je razumiju, moramo prona#i njezine tvorce. A tko su oni bili?" "Pa... preci idova." "Ali tko su oni bili?" "Bojim se da nemam pojma." Ishmael zagun%a. "Gledaj, ne mogu ti zabraniti da kae: 'Nemam pojma', ali zahtijevam da prije nego to izgovori razmisli nekoliko trenutaka." Tako sam proveo nekoliko sekundi, tek da bih bio pristojan, a onda rekoh: "ao mi je. Moje je znanje o drevnoj povijesti bezna ajno." "Drevni su preci idova bili Semiti." "Oh." "To si znao, zar nisi?"

- 100 -

"Da, pretpostavljam da jesam. Samo..." "Samo nisi razmiljao." "To no." Ishmael se pokrene i, da budem savreno iskren, eludac mi se stisnuo kad je njegova polutonska teina prola pored moje stolice. Ako ne znate kako se gorile kre#u s mjesta na mjesto na tlu, moete posjetiti zooloki vrt ili posuditi video vrpcu National Geographica; nikakve vam moje rije i to ne mogu do arati. Ishmael je tutnjao ili se gegao ili se odvukao do police s knjigama i vratio se s povijesnim atlasom, kojeg mi je predao otvorenog na karti Europe i Bliskog Istoka 8 500. godine prije Krista. Otrica nalik srpu gotovo je presijecala Arapski poluotok od ostatka. Rije i Po#eci poljoprivrede pojanjavale su da otrica srpa zatvara Plodni Polumjesec. Pregrt to kica ozna avao je mjesta gdje je prona%eno rano oru%e za obra%ivanje zemlje. "Ova karta, vjerujem, ostavlja krivi dojam", re e Ishmael, "iako to nije u injeno namjerno. Odaje utisak da se poljoprivredna revolucija dogodila u praznome svijetu. Stoga vie volim svoju vlastitu kartu." Rastvorio je svoj atlas i pokazao mi ga.

- 101 -

"Kao to vidi, ovo pokazuje situaciju pet stotina godina kasnije. Poljoprivredna je revolucija ve# dobrano odmakla. Podru je u kojem se odvija obra%ivanje zemlje ozna eno je ovim crticama." Rabe#i olovku za pokazivanje, ozna io je podru je izme%u Tigrisa i Eufrata. "Ovo je, naravno, zemlja izme%u rijeka, rodno mjesto Uzimatelja. A to misli to predstavljaju sve ove to kice?" "Narode Ostavitelja?" "Upravo tako. Nisu zamiljene kao izjava o gusto#i stanovnitva. Niti imaju namjeru pokazati da su svaki dostupan komadi# zemlje nastanjivali neki narodi Ostavitelja. Ono to pokazuju je da je to bilo daleko od nekog praznog svijeta. Vidi li to ti pokazujem?" "Pa, mislim da vidim. Zemlja Pada leala je izme%u Plodnog Polumjeseca, okruena nepoljoprivrednicima." "Da, ali ti isto tako pokazujem da su u to vrijeme, na po etku vae poljoprivredne revolucije, ti rani Uzimatelji, osniva i tvoje kulture, bili nepoznati, odvojeni, nevani. Sljede#a karta u tom povijesnom atlasu pokazuje stanje nakon etiri tisu#e godina. to bi o ekivao ugledati na njoj?" "O ekivao bih da su se Uzimatelji proirili." On kimne, pokazuju#i mi da okrenem stranicu. Tamo je tiskani jajolik oblik, ozna en sa Kulture bakrenoga doba, s Mezopotamijom u sreditu, okruivao cijelu Malu Aziju i sve zemlje prema sjeveru i istoku sve do Kaspijskog mora i Perzijske struje. Jajolik se oblik pruao prema jugu sve do ulaza na Arapski poluotok, koji je bio ozna en crtama koje su se kriale i ozna en sa Semiti. "Sada", re e Ishmael, "imamo neke svjedoke." "Kako to?" "Semiti nisu osobno bili nazo ni doga%ajima opisanim u tre#em poglavlju Knjige Postanka." Povukao je mali jajolik oblik u sreditu Plodnog Polumjeseca. "Ti doga%aji, zajedni ki poznati kao Pad, odvijali su se ovdje, stotinama kilometara sjeverno od Semita, me%u potpuno razli itim ljudima. Vidi li tko su oni bili?" "Prema karti, bili su Kavkaani." "Ali sada, u 4500. godini prije Krista, Semiti su bili svjedoci doga%aju u svom vlastitom dvoritu: irenju Uzimatelja." "Da, vidim." "Za etiritis#e godina poljoprivredna revolucija koja je po ela u zemlji izme% u rijeka proirila se diljem Male Azije na zapad i do planina na sjeveru i istoku. A na jugu se ini da ju je zaustavilo to?" "Semiti, o igledno." "Zato? Zato bi je Semiti zaustavili?" "Ne znam."

- 102 -

"to su bili Semiti? Da li su bili poljoprivrednici?" "Ne. Karta jasno pokazuje da nisu bili dio onoga to se doga%alo kod Uzimatelja. Tako da pretpostavljam da su bili Ostavitelji." "Ostavitelji, da, ali ne vie lovci-sakuplja i. Razvili su svoju drugu prilagodbu koja #e postati tradicionalna za semitske narode." "Oh. Bili su pastiri." "Naravno. Ov ari." Pokazao je na granicu izme% u Bakrenoga doba Uzimatelja i Semita. "Pa to se ovdje doga%alo?" "Ne znam." Ishmael kimne prema Biblijama do mojih nogu. "Pro itaj pri u o Kainu i Abelu u Postanku i tada #e znati." Podigao sam jednu s vrha i potraio etvrto poglavlje. Nekoliko minuta kasnije promrmljah: "Dragi Boe."

10
Kada sam pri u pro itao u sva tri oblika, pogledah ga i rekoh: "Ono to se doga% alo du granice bilo je to da je Kain ubio Abela. Oni koji su obra%ivali tlo natapali su svoja polja krvlju semitskih pastira." "Naravno. Ono to se tamo doga%alo bilo je ono to se uvijek doga%alo du granica Uzimateljevih irenja: Ostavitelje su istrebljivali da bi mogli obra%ivati to vie zemlje." Ishmael podigne svoj atlas i otvori ga na vlastitoj karti toga razdoblja. "Kao to vidi, crtice koje ozna avaju poljoprivrednike preplavile su cijelo podru je - osim podru ja koja su nastanjivali Semiti. Ovdje na granici koja odvaja one koji obra% uju tlo od semitskih pastira, sukobili su se Kain i Abel." Nekoliko sam trenutaka prou avao kartu, a tada stresoh glavom. "A biblijski znanstvenici to ne razumiju?" "Naravno, ne mogu re#i da niti jedan znanstvenik nikada to nije razumio. Ali ve#ina tu pri u ita kao da je smjetena u povijesnoj nikada postoje#oj zemlji, nalik jednoj od Ezopovih basni. Jedva da bi im palo na pamet da je tuma e kao dio semitske ratne promidbe." "Ona to i jest, svakako. Znam da je uvijek bila tajna zato je Bog prihvatio Abela i njegove ponude, a odbio Kaina i njegove. Ovo objanjava zato. Ovom su pri om Semiti pripovijedali svojoj djeci: 'Bog je na naoj strani. On voli nas pastire, ali mrzi one strane ljude koji tamo na sjeveru obra%uju zemlju.'" "To je to no. Kada bi to itao kao pri u koja je ponikla me%u precima tvoje vlastite kulture, ona je nerazumljiva. Postaje smislena tek kada shvati da poti e od neprijatelja predaka tvoje kulture."

- 103 -

"Da." Sjedio sam tako trep #u#i neko vrijeme, a tada ponovo pogledah Ishmaelovu kartu. "Ako su obra%iva i tla sa sjevera bili Kavkaani", rekoh, "tada je ovo Kainov znak." I pokazah svoje vlastito svijetlo lice ili lice boje crva. "Moglo bi biti. O igledno nikada zasigurno ne#emo znati to su tvorci pri e imali na umu." "Ali na ovaj na in to ima smisla", ustrajao sam. "Znak je Kainu utisnut kao upozorenje drugima: 'Ovoga ovjeka ostavite na miru. To je opasan ovjek, koji iznu% uje sedmerostruku osvetu.' Svakako je mnogo ljudi diljem svijeta nau ilo da se ne vrijedi mijeati sa ljudima bijelih lica." Ishmael slegne ramenima, neuvjeren, ili moda samo nezainteresiran.

11
"Na prethodnoj sam se karti namu io ucrtavaju#i stotine to kica koje predo avaju narode Ostavitelja koji su ivjeli na Srednjem Istoku kada je po ela vaa poljoprivredna revolucija. to misli, to se dogodilo tim ljudima u vremenu izme%u ove dvije karte?" "Morao bih re#i da ili su ih Uzimatelji prevladali i pretopili me%u svoje, ili su preuzeli poljoprivredu kao oponaanje Uzimatelja."

- 104 -

Ishmael kimne. "Nema sumnje da su mnogi od tih naroda imali svoje vlastite pri e o toj revoluciji, svoj vlastiti na in objanjavanja kako su ti ljudi s podru ja Plodnoga Polumjeseca postali takvi kakvi su bili, ali samo je jedna od tih pri a preivjela - ona koju su Semiti pripovijedali svojoj djeci o Padu Adama i Kainovu ubojstvu svoga brata Abela. Preivjela je stoga to Uzimatelji nikada nisu uspjeli prevladati Semite, a Semiti su odbili preuzeti poljoprivredni na in ivota. &ak i njihovi krajnji potomci, Uzimatelji, idovi, koji su sa uvali pri u ne razumijevaju#i je potpuno, nisu mogli stvoriti nikakav zanos prema selja kom na inu ivota. A evo kako se dogodilo da, irenjem kr#anstva i Staroga Zavjeta, Uzimatelji usvoje kao svoju vlastitu pri u koju su njihovi neprijatelji jednom pirpovijedali da bi ih odali."

12
"Tako smo ponovo doli do ovoga pitanja: otkuda Semitima ideja da su ljudi Plodnoga Polumjeseca jeli s boanskog drveta spoznaje?" "Ah", rekoh. "Rekao bih da je to bila neka vrst rekonstrukcije. Promatrali su ljude koji su se borili i govorili: 'Moj Boe, kako su postali ovakvi?'" "A kakav je bio njihov odgovor?" "Pa... 'to nije u redu s tim ljudima? to nije u redu s naom bra#om sa sjevera? Zato nam ine ovako neto? Ponaaju se kao...' Dopusti mi da malo o tome razmislim." "Samo izvoli." "Dobro", rekoh nakon nekoliko trenutaka. "Evo kako je to moglo izgledati Semitima, mislim. 'Ono to se zbiva neto je potpuno novo. To nisu lutaju#e horde. To nisu ljudi koji povla e granicu i pokazuju nam zube da bi bili sigurni kako mi znamo da su oni tamo. Ovi momci govore... naa bra#a sa sjevera govore nam da moramo umrijeti. Govore da je Abel morao biti uniten. Govore nam da nam se ne moe dopustiti da ivimo. Eto to je neto novo i mi to ne razumijemo. Zato oni ne mogu ivjeti tamo gore i obra%ivati zemlju i pustiti nas da ivimo ovdje dolje i dja budemo pastiri? Zato nas moraju ubijati? Gore se moralo dogoditi neto zaista udno to je ove ljude moglo pretvoriti u ubojice. to je to moglo biti? &ekaj malo... pogledaj kako ovi ljudi ive. Nitko prije nije ovako ivio. Ne samo da govore kako mi moramo umrijeti. Govore kako sve mora umrijeti. Ne ubijaju samo nas, ubijaju sve. Govore: dobro, lavovi, vi ste mrtvi. S vama smo se obra unali. Vas vie nema. Govore: dobro, vukovi, i s vama smo se obra unali. Ni vas vie nema. Govore... nitko ne jede osim nas. Sva ta hrana pripada nama i nitko ne moe dobiti ni malo bez naeg doputenja. Govore: ivi samo ono to mi elimo da ivi, a to mi elimo da umre, umire. To je to! Ponaaju se kao da su sami bogovi. Ponaaju se kao da jedu s boanskog drveta mudrosti, kao da su jednako mudri kao i bogovi, pa mogu dijeliti ivot i smrt gdje god poele. Da, to je to. To je ono to se moralo dogoditi tamo gore. Ti su ljudi pronali boansko drvo mudrosti i ukrali njegove plodove.

- 105 -

Aha! To no! To su prokleti ljudi! To se odmah moe vidjeti. Kada su bogovi otkrili to su u inili, rekli su: "Dobro, vi pokvareni ljudi, to je za vas! Vie se ne#emo brinuti o vama. Izdvojeni ste. Protjeravamo vas iz vrta. Od sada nadalje, umjesto da ivite po naoj milosti, moete svoju hranu otimati od zemlje u znoju svoga lica." I tako su ti prokleti obra%iva i zemlje doli i po eli nas unitavati i natapati svoja polja naom krvlju.'" Kada sam zavrio, vidio sam kako Ishmael sklapa ruke u nijemom pljesku. Odgovorio sam osmjehom i skromnim naklonom.

13
"Jedan je od najjasnijih pokazatelja da te dvije pri e nisu smislili prethodnici tvoje kulture, je injenica da poljoprivreda nije prikazana kao poeljan, slobodan izbor, nego prije kao kletva. Tvorcima tih pri a doslovce je bilo nezamislivo da bi itko radije ivio u znoju lica svoga. Tako da njihovo pitanje nije bilo: 'Zato su ti ljudi usvojili tako tegoban na in ivota?' Nego: 'Kakvo su strano zlodjelo po inili ti ljudi da bi zasluili takvu kaznu? to su u inili da su im bogovi uskratili dar koji omogu#uje nama ostalima da ivimo bezbrinim ivotom?'" "Da, to je sada o igledno. U povijesti nae vlastite kulture, usvajanje poljoprivrede bila je predigra usponu. U tim pri ama, poljoprivreda je usud palih."

14
"Imam pitanje", rekoh. "Zato su Kaina opisali kao Adamovog prvoro% enca, a Abela kao drugoro% enca?" Ishmael kimne. "Zna enje je prije mitoloko nego kronoloko. Ho#u re#i da #e taj motiv na#i posvuda u narodnim pri ama: kada ima oca s dva sina, jednim vrijednim a drugim nevrijednim, nevrijedan sin gotovo je uvijek voljeni prvoro%enac, dok je vrijedni sin drugoro%enac - ime se eli re#i, slabiji u pri i." "Dobro. Ali zato bi oni o sebi uop#e mislili kao o Adamovim nasljednicima?" "Ne smije mijeati metafori ko miljenje sa biolokim. Semiti o Adamu nisu razmiljali kao o svome biolokome pretku." "Kako to zna?" Ishmael na trenutak razmisli. "Zna li to adam na hebrejskome zna i? Ne moemo saznati ime koje su mu nadjenuli Semiti, ali vjerojatno je imalo isto zna enje." "Zna i #ovjek." "Naravno. Ljudska vrsta. Vjeruje li da su Semiti mislili kako je ljudska vrsta njihov bioloki predak?"

- 106 -

"Ne, naravno da ne." "Slaem se. Odnosi u pri i moraju se razumjeti metafori ki, ne bioloki. Kako su to oni shva#ali, Pad je ljudsku vrstu podijelio nadvoje - u zlo este i dobre momke, u obra% iva e zemlje i pastire, od kojih su prvi nakanili poubijati druge." "Dobro", rekoh.

15
"Ali bojim se da imam jo jedno pitanje." "Nema razloga za ispri avanje. Poradi toga si ovdje." "Dobro. Moje je pitanje, kako se Eva uklapa u sve to?" "Njezino ime zna i to?" "Prema zapisima, zna i ivot." "A ne ena?" "Ne, sude#i prema zapisima." "Tim su imenom tvorci pri e jasno izrazili da Adamovo iskuenje nije bio seks ili pouda ili pokornost eni. Adama je privla io ivot." "Ne shva#am." "Razmisli: stotinu mukaraca i jedna ena ne zna e stotinu djece, ali jedan mukarac i stotinu ena zna e upravo to." "Pa?" "Isti em da, u smislu pove#anja stanovnitva, mukarci i ene imaju zna ajno razli ite uloge. U tom smislu ni u kom slu aju nisu ravnopravni." "Dobro. Ali jo uvijek ne shva#am." "Pokuavam te staviti u okvir miljenja jednog nepoljoprivrednog naroda, naroda kojemu je kontrola ra%anja uvijek ozbiljna poteko#a. Dozvoli mi da se suhoparno izrazim: skupina pastira koja se sastoji od pedeset mukaraca i jedne ene nije u opasnosti da #e doivjeti pretjerani rast stanovnitva, ali skupina koja se sastoji od jednoga mukarca i pedeset ena u velikoj je nevolji. Ljudi kao ljudi, ta skupina od pedeset i jednog pastira za tren oka postat #e skupina od stotinu." "Istina. Ali bojim se da jo uvijek ne uvi% am kako se to odnosi na pri u u Postanku."

- 107 -

"Budi strpljiv. Vratimo se tvorcima pri e, pastirskom narodu kojega poljoprivrednici sa sjevera tjeraju u pustinju. Zato ih njihova bra#a sa sjevera tjeraju?" "eljeli su obra% ivati pastirsku zemlju." "Da, ali zato?" "Ah, shva#am. Pove#avali su proizvodnju hrane da bi prehranili pove#ano stanovnitvo." "Naravno. Sada si spreman za jo malo rekonstruiranja. Vidi da ti obra%iva i zemlje nemaju smisla za ograni avanje kada se radi o proirenju. Oni ne kontroliraju svoje stanovnitvo; kada u blizini nema dovoljno hrane, oni jednostavno obra% uju novu zemlju." "Istina." "Dakle: kome ti ljudi kau da?" "Mm. Da, mislim da shva#am. Kao u staklu, nejasno." "Misli o tome na ovaj na in: Semiti su, kao ve#ina nepoljoprivrednih naroda, morali biti oprezni da ne do%e do neravnotee izme%u spolova. To to bi bilo suvie mukaraca ne bi ugrozilo ravnoteu njihovog stanovnitva, ali suvie ena bi to svakako u inilo. To razumije?" "Da." "Ali Semiti su primijetili da njihovoj bra#i sa sjevera to nije vano. Kad bi se njihovo stanovnitvo izmaklo kontroli, oni se nisu zabrinjavali, samo bi po eli obra% ivati vie zemlje." "Da, to shva#am." "Ili pokuaj ovako: Adam i Eva proveli su u vrtu tri milijuna godina, ive#i od boanskoga dara i njihov je rast bio veoma skroman; u na inu ivota Ostavitelja tako mora biti. Kao i svi Ostavitelji, nisu imali potrebu ispitivati boansku povlasticu odlu ivanja tko #e ivjeti a tko umrijeti. Ali kada je Eva predo ila to znanje Adamu, on je rekao: 'Da, vidim; s tim znanjem vie ne moramo ovisiti o milosti bogova. Kada sami budemo odlu ivali tko #e ivjeti a tko #e umrijeti, mo#i #emo stvarati milost koja #e postojati samo za nas, a to zna i da mogu re#i da ivotu i rasti neograni eno.' Ono to treba razumjeti je da su re#i da ivotu i prihvatiti spoznaju dobra i zla samo razli ite strane jednoga ina i tako je ta pri a ispripovijedana u Postanku." "Da. Prikriveno je, ali mislim da shva#am. Kada je Adam prihvatio plod toga drveta, pokleknuo je pred iskuenjem neograni enoga ivota - i stoga je osoba koja mu je ponudila taj plod dobila ime ivot." Ishmael kimne. "Kad god dvoje Uzimatelja razgovaraju o tome kako bi bilo prekrasno imati veliku obitelj, oni ponovo provode taj prizor pored Drveta Spoznaje Dobra i Zla. Govore sami sebi: 'Naravno da je nae pravo odmjeravati ivot na ovoj planeti kako nam se svidi. Zato stati kod etvero ili estero djece? Moemo ih imati petnaestero ako elimo. Sve to trebamo uraditi je da preoremo jo nekih stotinu jutara uma - a tko mari ako kao posljedica nestane desetak vrsta ivih bi#a?'"

- 108 -

16
Jo je uvijek bilo neto to se nije sasvim uklapalo, ali nisam mogao smisliti kako da to izrazim. Ishmael mi je rekao da imam vremena. Nakon to sam se nad tim znojio nekoliko minuta, on re e: "Ne o ekuj da #e sve to mo#i izraziti pojmovima naega sadanjega znanja o svijetu. U to su doba Semiti bili potpuno izdvojeni na Arapskome poluotoku, odsje eni u svim smjerovima, bilo morem, bilo Kainovim ljudima. Koliko su oni znali, oni i njihova bra#a sa sjevera doslovce su bili cjelokupna ljudska vrsta, jedini ljudi na Zemlji. Oni su svakako na taj na in shvatili pri u. Nikako nisu mogli znati da je Adam pojeo plod s boanskoga drveta samo u tom malom kutu svijeta, nikako nisu mogli znati da je Plodni Polumjesec samo jedno od mnogih mjesta gdje se za ela poljoprivreda, nikako nisu mogli znati da posvuda po svijetu jo uvijek ima ljudi koji ive onako kako je Adam ivio prije Pada." "Istina", rekoh. "Pokuavao sam sve to uklopiti u nae spoznaje, ali to se o igledno ne moe."

17
"Mislim da sa sigurno#u moemo re#i da je pri a o Adamovu Padu izdaleka najpoznatija pri a u svijetu." "Barem na Zapadu", rekoh. "Oh, isto je tako dobro poznata i na Istoku, budu#i su je kr#anski misionari prenijeli u svaki ugao svijeta. Ona posvuda snano privla i Uzimatelje." "Da." "Zato je to tako?" "Pretpostavljam stoga to ukazuje na objanjenje to je ovdje krenulo naopako." "A to je krenulo naopako? Kako ljudi shva#aju tu pri u?" "Adam, prvi ovjek, jeo je plod zabranjenoga drveta." "A to bi to trebalo zna iti?" "Iskreno, ne znam. Nikada nisam uo nijedno objanjenje koje bi bilo imalo smisleno." "A spoznaja dobra i zla?" "Ponovo, nikada nisam uo nikakvo objanjenje koje bi imalo bilo kakvoga smisla. Mislim da ve#ina ljudi to razumije kao da su bogovi eljeli iskuati Adamovu poslunost zabranjuju#i mu neto, a nije bilo posebno vano to je to. A upravo je to Pad i bio - in neposluha."

- 109 -

"Zapravo nema nikakve povezanosti sa spoznajom dobra i zla." "Ne. Ali pretpostavljam da postoje ljudi koji misle da je spoznaja dobra i zla samo simbol... Ne znam to no ega. O Padu razmiljaju kao o padu iz nevinosti." "Nevinosti koja je u ovom kontekstu vjerojatno istozna nica za blaeno neznanje." "Da... Ovako nekako: ovjek je bio nevin dok nije otkrio razliku izme%u dobra i zla. Kada vie nije bio nevin glede toga znanja, postao je propali stvor." "Bojim se da mi to ne zna i ba nita." "Ni meni, zapravo." "Ipak, ako je ita s drugoga stajalita, ta pri a ipak to no objanjava to je krenulo po zlu, zar ne?" "Da." "Ali ljudi tvoje kulture nikada nisu bili sposobni razumjeti to objanjenje, stoga to su uvijek pretpostavljali da su ga smislili ljudi nalik njima samima - ljudi koji su uzimali zdravo za gotovo da je svijet stvoren za ovjeka, a da je ovjek stvoren da osvoji svijet i ovlada njime, ljudi kojima je najmilije znanje na svijetu znanje o dobru i zlu, ljudi koji obra%ivanje zemlje smatraju jedinim plemenitim i ljudskim na inom ivota. &itaju#i pri u kao da ju je napisao netko s njihovog vlastitog stajalita, nisu imali nikakve mogu#nosti da je razumiju." "To je to no." "Ali kada je ita na drugi na in, objanjenje je savreno smisleno: ovjek nikada ne moe imati mudrost kojom bogovi vladaju svijetom, a ako pokua prisvojiti tu mudrost, posljedica ne#e biti prosvjetljenje; bit #e smrt." "Da", rekoh. "U to uop #e ne sumnjam - to je zna enje pri e. Adam nije za etnik nae vrste, on je za etnik nae kulture." "Poradi toga je vama oduvijek bio tako vaan lik. &ak iako ti sama pri a nije bila zaista smislena, mogao si se poistovjetiti s Adamom kao njezinim likom. Od po etka njega si prepoznavao kao jednoga od svojih."

- 110 -

Deset

1
U grad je neo ekivano stigao moj ujak, o ekuju#i da ga zabavljam. Mislio sam da #e ostati jedan dan; ispalo je dva i pol dana. Uhvatio sam se kako mu dobacujem ovakve misli: "Nije li ti vrijeme da krene dalje? Nisi li se ve# zaelio svoje ku#e? Ne bi li radije sam istraivao grad? Da li ti ikada padne na um da bih ja mogao imati drugoga posla?" Nije ih primao. Nekoliko minuta prije nego sam izaao da ga odvedem u zra nu luku, primio sam poziv i ultimatum od klijenta: nema vie izgovora, niti jedne rije i - posao obavi sada ili vrati predujam. Rekao sam da #u napraviti posao. Odveo sam svoga ro%aka posjetioca u zra nu luku, vratio se i sjeo za ra unalo. Nije to tako velik posao, rekoh samomu sebi - nema smisla putovati u drugi dio grada samo da bih Ishmaelu rekao da me ne#e biti jo dan ili dva. Ali u sri mojih kostiju i u mojoj unutranjosti sve je treperilo od slutnji. Molim se za zube - zar to ne ine svi? Nemam ih vremena etkati. Znate. Budite tamo, kaem im; navratit #u do vas prije nego postane suvie kasno. Ali tijekom druge no#i izdahnuo je kutnjak koji je bio daleko, daleko pozadi. Idu#ega sam jutra pronaao zubara koji je pristao da ga izvadi i dostojno pokopa. U stolici, dok mi je davao injekciju za injekcijom i prebirao po svojim instrumentima i provjeravao moj pritisak, zatekao sam se u mislima: "Gledaj, nemam vremena za ovo - samo ga istrgni i pusti me da odem." Ali ispalo je da je on u pravu. O Boe, kakvo je korijenje taj zub imao - a inilo se da je mnogo blii mojoj kraljenici nego usnama. U jednome sam ga trenutku upitao ne bi li bilo jednostavnije da mu se priblii otpozadi. Kada je to bilo gotovo, izronila je druga strana njegove osobnosti. Postao je Zubni Policajac i dobro me je i istinski izribao. Prekoravao me je, tako da sam se osje#ao malenim, neodgovornim i nezrelim. Kimao sam i obe#avao i kimao i obe#avao, misle#i: molim vas, policaj#e, dajte mi jo jednu priliku, pustite me na moju vlastitu jam#evinu. Na kraju je to i u inio, ali kada sam stigao ku#i ruke su mi se tresle, a komadi#i gaze koji su ispadali iz usta nisu bili lijepi. Dan sam proveo piju#i sredstva za smanjenje bolova i antibiotike i nalijevaju#i se do ludila burbonom. Ujutro sam se vratio poslu, ali onaj treptaj slutnje jo je uvijek pjevao u mojoj sri. "Jo jedan dan", rekoh samome sebi. "Ovo #u mo#i poslati ve eras potom, a jedan dan vie nita ne zna i." Kockar koji svoje posljedne novce stavi na neparan broj i promatra lopticu kako odlu no ska e na utor s brojem osamnaest re#i #e vam kako je znao da gubi onoga trenutka kada je ip napustio njegovu ruku. On je to znao, osje%ao. Ali naravno, da je loptica jo jednom posko ila i zaustavila se na devetnaest, vedro bi priznao da su takvi predosje#aji esto pogreni. Moj nije bio.

- 111 -

Jo s po etka hodnika ugledao sam napravu za i#enje podova industrijske veli ine parkiranu ispred Ishmaelovih napol otvorenih vratiju. Prije nego sam stigao do tamo, izaao je sredovje ni mukarac u sivoj odori i po eo zaklju avati. Doviknuo sam mu da pri eka. "to to radite?" upitao sam, poneto priglupo, kada sam mu priao dovoljno blizu. To zapravo nije zasluivalo odgovor, pa mi ga nije ni dao. "Gledajte", rekoh, "znam da to nije moj posao, ali da li biste mi mogli re#i to se ovdje doga%a?" Pogledao me kao da sam ohar za kojeg je siguran da ga je prije tjedan dana ubio. Bez obzira na to, napokon je malo otvorio usta i ispustio nekoliko rije i: "Pripremam stan za novoga stanara." "Ah", rekoh. "Ali, ovaj, to se dogodilo prethodnome stanaru?" Nezainteresirano je slegnuo ramenima. "Pretpostavljam da je izba ena. Nije pla#ala stanarinu." "Pla%ala!" Na tren sam zaboravio da se Ishmael nije sam brinuo za svoje poslove. Sumnji avo me pogledao. "Mislio sam da poznajete gospo%u." "Ne, poznavao sam ovaj... ovoga..." Stajao je tamo i treptao prema meni. "Gledajte", rekoh ponovo, zapinju#i, "vjerojatno je unutra poruka za mene, ili neto sli no." "Sad vie ni eg nema unutra, osim loeg mirisa." "Da li bi vam smetalo kada bih sam pogledao?" Okrenuo se prema vratima i zaklju ao ih. "Razgovarajte o tome s upravom, dobro? Imam posla."

2
"Uprava", u osobi recepcionerke, nije mogla smisliti nikakav razlog poradi kojeg bi mi mogao biti omogu#en pristup u te prostorije ili bilo to drugo, uklju uju#i obavijesti bilo koje vrste, o bilo kojem predmetu, osim onoga to sam ve# znao: da stanar nije pla#ao stanarinu, i stoga su ga izbacili. Pokuao sam je odobrovoljiti s mrvicom istine, ali je natmureno odbila moju natuknicu da je u tim prostorijama nekada stanovao gorila. "Ni jedna takva ivotinja nikada nije drana - niti #e ikada biti - u bilo kojim prostorijama koje pripadaju ovoj tvrtki." Rekao sam joj da bi mi barem mogla re#i da li je Rachel Sokolow bila zakupac - kakva zla ima u tome? Ona re e: "To nije u pitanju. Da se s pravom zanimate ve# biste znali tko je bio zakupac."

- 112 -

To nije bila tipi na recepcionerka; ako ikada zatrebam jednu, nadam se da #u na#i neku sli nu njoj.

3
U telefonskoj knjizi bilo je est Sokolowa, ali nijedno nije bila Rachel. Postojala je Grace, s pravom adresom za udovicu bogatoga idovskoga trgovca. Rano idu#ega jutra uzeo sam automobil i obzirno zaao na tu%e imanje da se uvjerim da li imaju sjenicu; imali su. Dao sam da mi operu auto, i etkao sam svoje ozbiljne cipele i opraio ramena odijela kojega sam drao za vjen anja i sprovode. Tada, da bih bio siguran kako ne#u upasti na objed ili aj, ekao sam do dva sata da bih se pojavio. Stil Beaux-Art ne odgovara ukusu sviju, ali meni se svi%ao kada se ne bi zabunio misle#i da je vjen ana torta. Pala a Sokolow djelovala je hladno i veli anstveno, pa ipak pomalo i hirovito, kao kraljevska obitelj na izletu. Nakon to sam pozvonio, imao sam dovoljno vremena da prou im ulazna vrata, umjetni ko djelo za sebe, bron ani kip koji je prikazivao napastovanje Europe ili osnivanje Rima ili neku takvu prokletu stvar. Nakon nekog vremena vrata je otvorio ovjek kojega bih izabrao za tajnika drave samo poradi njegovog odijela, izgleda i stava. Nije morao re#i: "Da?" ili "Pa?" Zapitao me o mome poslu samo podignuvi obrvu. Rekao sam mu da elim vidjeti gospo%u Sokolow. Pitao me imam li zakazan sastanak, sasvim dobro znaju#i da nemam. Znao sam da to nije momak kojega bih mogao odbiti izjavom da se radi o osobnim stvarima misle#i kako to nije njegov posao. Odlu io sam se malo otvoriti. "Da vam pravo kaem, pokuavam stupiti u dodir s njezinom k#erkom." Nemarno me odmjerio. "Vi niste njezin prijatelj", rekao je na kraju. "Ne, iskreno, nisam." "Da jeste, znali biste da je umrla prije gotovo tri mjeseca." Osje#ao sam se kao da me polio ledenom vodom. Podigao je drugu obrvu, misle#i: "Jo neto?" Odlu io sam se jo malo otvoriti. "Da li ste vi bili sa gospodinom Sokolowim?" Namrtio se, daju#i mi do znanja kako sumnja u vanost mojih upita. "Razlog poradi kojeg pitam je... mogu li znati vae ime?" I dalje je sumnjao u zna aj mojih upita, ali mije odlu io ugoditi. "Moje je ime Partridge." "Pa, gospodine Partridge, razlog poradi kojega pitam je, da li ste poznavali... Ishmaela?"

- 113 -

O i mu se suzie. "Da budem potpuno iskren prema vama, ne traim Rachel, traim Ishmaela. Shvatio sam da se Rachel manje-vie brinula o njemu nakon to je njezin otac umro." "Kako ste do toga doli?" upitao me, ne odavaju#i nita. "Gospodine Partridge, ako znate odgovor, vjerojatno #ete mi pomo#i", rekoh, "a ako ne znate, vjerojatno ne#ete." Bilo je to dobro izvedeno i on je to priznao kimanjem glave. Tada me upita zato traim Ishmaela. "Nema ga na njegovu... uobi ajenu mjestu. O igledno je izba en." "Mora da ga je netko preselio. Pomogao mu." "Da", rekoh. "Ne mislim da se otputio u Hertz i unajmio automobil." Partridge nije obratio pozornost na moju duhovitost. "Zaista nita ne znam, na alost." "Gospo% a Sokolow?" "Da ona neto zna, ja bih to znao prije." Vjerovao sam mu, ali rekoh: "Dajte mi neku polaznu to ku." "Ne znam odakle biste mogli po eti, sada. Sad kad je gospo%ica Sokolow mrtva." Neko sam vrijeme tamo stajao, razmiljaju#i. "Od ega je umrla?" "Vi je uop#e niste poznavali?" "Ne." "Tada to zaista nije vaa stvar", re e mi on, bez pakosti, samo ustanovljuju#i jednostavnu injenicu.

4
Razmiljao sam da unajmim osobnog istraitelja. Tada sam u glavi isprobao vrst razgovora koju bih s njime morao voditi i odlu io to presko iti. Ali stoga to nisam mogao to samo tako ostaviti, telefonirao sam u oblinji zooloki vrt i upitao imaju li gorila koje obitavaju u nizinama. Nisu imali. Rekao sam im da ja imam jednog kojeg bih se elio rijeiti i da li je oni ele, a oni rekoe ne. Pitao sam mogu li mi predloiti nekoga tko bi ga mogao eljeti, ali oni rekoe ne, zapravo ne. Pitao sam ih to bi u inili kada bi se zaista eljeli rijeiti gorile. Rekoe mi da moda postoji

- 114 -

jedan ili dva laboratorija koji bi je uzeli kao primjerak, ali zapazio sam da se nisu zaista usredoto ili. Jedno je bilo o igledno: Ishmael je imao prijatelje za koje ja nisam znao - moda prijanje u enike. Jedini na in kojega sam mogao smisliti da bih doao do njih bilo je onako kako je on vjerojatno to u inio - oglasom: ISHMAELOVI PRIJATELJI: jo jedan prijatelj izgubio je vezu. Molim vas nazovite i recite mi gdje je. Oglas je bio pogreka, jer mi je dao izgovor da isklju im mozak. &ekao sam da se pojavi, onda sam ekao da traje tjedan dana, onda sam jo nekoliko dana ekao poziv koji nije doao i na taj su na in protekla dva tjedna tijekom kojih nisam ni prstom makao. Kada sam se na kraju suo io s injenicom da ne#u dobiti odgovor na moj oglas, morao sam se ogledati za novim smjerom i trebalo mi je otprilike tri minute da ga smislim. Nazvao sam vije#nicu i uskoro sam razgovarao s osobom koja bi izdala dozvolu putuju#oj drubi kad bi se pojavila i eljela se na tjedan dana naseliti na ispranjeno mjesto. Ima li takva trenutno u gradu? Ne. Da li je bila prologa mjeseca? Da, Karneval Darrvla Hicksa, sa devetnaest vonji, dvadeset i etiri igre i sporednom predstavom, bila je i otila prije nekoliko tjedana ili tako nekako. Bilo to nalik zvjerinjaku? Ne sje#aju se da je takvo to bilo prijavljeno. Moda neka ivotinja ili dvije u sporednoj predstavi? Ne znaju. Mogu#e. Njihova idu#a postaja? Nemaju pojma. Nije bilo vano. Nakon desetak poziva otkrio sam daje putuju#a druina u gradu ezdesetak kilometara prema sjeveru, gdje je ostala tjedan dana i krenula dalje. Pretpostavljaju#i da #e se nastaviti kretati prema sjeveru, odredio sam njezinu idu#u postaju i trenutno boravite jednim pozivom. I da, sada su se hvalisali da imaju "Gargantuu, najpoznatijeg svjetskog gorilu" - stvora za kojega sam osobno znao da je mrtav ve# otprilike etrdeset godina. Za vas ili za bilo koga s razumno modernom opremom, Karneval Darrvla Hicksa bio bi udaljen devedeset minuta, ali za mene, u Plymouthu koji je proizveden iste godine kao i Dallas, bio je udaljen dva sata. Kada sam tamo stigao, bio je karneval. Znate. Karnevali su kao autobusne postaje: neki ve#i od ostalih, ali svi su sli ni. Darrvl Hicks obuhva#ao je dva jutra uobi ajene

- 115 -

zaputenosti pod krinkom zabave, ispunjen runim ljudima, bukom i mirisom piva, slatkia i kokica. Gacao sam naokolo u potrazi za sporednom predstavom. Imam dojam da su sporedne predstave kako ih se ja sje#am iz dje atva (ili moda iz filmova u dje atvu) gotovo izumrle u suvremenom svijetu karnevala; ako je tako, Darryl Hicks odabrao je ne obra#ati pozornost na to. Kada sam stigao, izvikiva je najavljivao guta a vatre, ali nisam ostao gledati. Unutra se mnogo toga moglo vidjeti - uobi ajena zbirka udovita, nakaza i hirova prirode, guta stakla, jastu i# za igle, tetovirana debela ena i sve ostalo, na to nisam obra#ao pozornost. Ishmael je bio u nejasnom uglu, to je mogu#e dalje od ulaza, s dva desetogodinjaka u posjeti. "Kladim se da bi ovoga trena mogao pokidati reetke kada bi htio", primijeti jedan. "Da", re e drugi. "Ali on to ne zna." Stajao sam tamo nezadovoljno ga gledaju#i, a on je sjedio mirno, ne obra#aju#i pozornost bilo emu sve dok dje aci nisu otili. Tijekom idu#ih nekoliko minuta nastavio sam zuriti u njega, a on se nastavio pretvarati da me nema. Tada sam odustao i rekao: "Reci mi ovo. Zato nisi zatraio pomo#? Znam da si mogao. Oni ne izbacuju ljude preko no#i." Nije dao ni znaka da me je uo. "Kako #emo te dovraga izvu#i odavde?" Nastavio je gledati kroz mene kao da sam samo zrak. Rekoh: "Gledaj, Ishmaele, ljuti li se na mene ili to?" Napokon me je pogledao, ali to nije bio jako prijateljski pogled. "Nisam te pozvao da bude moj zatitnik", re e on, "pa se ljubazno suzdri od toga." "eli mi re#i da gledam svoja posla." "Ukratko, da." Nemo#no sam se ogledao oko sebe. "Ho#e re#i da zaista eli ostati ovdje?" Ishmaelove se o i ponovo pretvorie u led. "Dobro, dobro", rekoh mu. "Ali to je sa mnom?" "to s tobom?" "Pa, nismo zavrili, zar ne?" "Ne, nismo zavrili." "Pa to #e u initi? Ho#u li ja postati peti promaaj, ili to?"

- 116 -

Sjedio je mirkaju#i zlovoljno prema meni minutu ili dvije. Tada re e: "Nema potrebe da postane peti promaaj. Moemo nastaviti kao i prije." U tome trenutku doetala se peto lana obitelj da bi pogledala najpoznatijeg gorilu na svijetu: mama, tata, dvije djevoj ice i djetece bez svijesti u maj inim rukama. "Dakle moemo samo nastaviti kao i prije, zar ne?" rekoh, i to ne apatom. "To ti se ini ostvarivo, zar ne?" Obitelji posjetilaca iznenada sam postao mnogo zanimljiviji od "Gargantue", koji je, na kraju krajeva, samo sjedio tamo i djelovao nujno. Rekoh: "Pa, gdje #emo po eti? Sje#a li se gdje smo stali?" Znatieljni, posjetioci se okrenue da bi vidjeli kakav #e to odgovor izazvati kod Ishmaela. Naravno, kada je stigao, samo sam ga ja mogao uti: "Umukni." "Umukni? Ali mislio sam da #emo nastaviti ba kao i prije." Zagun%avi, odgegao se u pozadinu kaveza i pruio nam pogled na svoja le%a. Nakon otprilike minute posjetioci odlu ie da zasluujem gadan pogled; dali su mi ga i odetali da pogledaju mumificirano tijelo ovjeka ubijenog u Mojave pustinji negdje krajem Gra%anskoga rata. "Daj da te odvedem nazad", rekoh. "Ne hvala", odgovorio je, okre#u#i se, ali nije priao nazad prednjem dijelu kaveza. "Koliko god ti to moglo izgledati nevjerojatno, radije bih ivio ovako nego bilo kome na teretu, ak i tebi." "Bilo bi teko samo dok ne bismo smislili neto drugo." "to neto drugo? Izvoditi majstorije u nekoj TV emisiji? To ka u no#nom klubu?" "Sluaj. Ako stupim u dodir s ostalima, moda moemo udruiti snage." "O emu to do vraga pri a?" "Govorim o ljudima koji su ti pomogli da do% e dovde. Nisi to sam u inio, zar ne?" Pogledao me opako iz sjenki. "Nestani", zareao je. "Samo nestani i ostavi me na miru." Posluao sam ga i ostavio ga samoga.

- 117 -

5
To nisam bio planirao - kao niti bilo to drugo, zapravo - tako da nisam znao to u initi. Prijavio sam se u najjeftinijem motelu kojega sam mogao prona#i i izaao na odrezak i nekoliko pi#a da razmislim o svemu. Do devet sati nisam nimalo napredovao, pa sam se vratio na karneval da vidim to se tamo doga%a. Na neki sam na in imao sre#u - dolazilo je hladnije razdoblje i gadna lagana kia veseljake je slala ku#ama pokisloga raspoloenja. to mislite, zovu li ih jo putuju#im zabavlja ima? Nisam to upitao jednoga na kog sam naletio dok je sklapao ator sporedne predstave. &inilo se da ima oko osamdeset godina i ponudio sam mu deset dolara za prednost koju mi prua ivot u doticaju s prirodom u obliku gorile koji nita vie nije bio Gargantua nego to sam to bio ja. Nije se inilo da razmatra bilo koju od moralnih strana stvari, nego se neskriveno podsmjehnuo veli ini mita. Dodao sam jo deset i on ostavi svjetlo u kavezu kada je odepesao. Bilo je nekoliko sklopivih stolica na pozornicama, pa sam dovukao jednu i sjeo. Ishmael me gledao nekoliko minuta, a tada zapita zato nisam otiao. "Upravo si bio zavrio pokazuju#i mi kako ta pri a u Postanku koja po inje Padom Adama i zavrava ubojstvom Abela nije onakva kako je op #enito razumiju ljudi moje kulture. To je pri a o naoj poljoprivrednoj revoluciji kako su je ispri ale neke od najranijih rtava te revolucije." "I to misli, to ostaje?" "Ne znam. Moemo sve to zajedno sastaviti za mene. Jo uvijek ne znam kako se sve to slae jedno s drugim." "Da, slaem se. Dopusti mi da malo razmislim."

6
"to je zapravo kultura? "na kraju upita Ishmael. "Onako kako se rije uobi ajeno rabi, ne u posebnom smislu kojeg smo joj mi dali za potrebe ovih razgovora." &inilo se kao vraje pitanje postaviti ga nekome tko sjedi u karnevalskom atoru, ali dao sam sve od sebe da bih o tome malo razmislio. "Rekao bih da je to zbir svega to ljude ini ljudima." On kimne. "A kako je taj sveukupni zbir nastao?" "Nisam siguran kamo cilja. Nastao je tako to su ljudi ivjeli." "Da, ali i vrapci ive, a oni nemaju kulturu." "Dobro, shva#am to misli. To je nakupljanje. Sveukupni zbir je nakupljanje." "Nisi mi rekao kako nakupljanje nastaje."

- 118 -

"Oh, shva#am. Dobro. Nakupljanje je sveukupni zbir koji se prenosi od jednog narataja drugome. Nastaje... kada vrsta postigne odre% enu razinu inteligencije, lanovi jednog narataja po inju predavati obavijesti i tehnike idu#em. Idu #i narataj preuzima to to je sakupljeno, dodaje svoja vlastita otkri#a i dopune i predaje sve to zajedno idu#em." "I to nakupljanje je ono to se zove kultura." "Da, rekao bih da je." "To je sveukupni zbir onoga to se prenosi, naravno, ne samo obavijesti i tehnika. Nego i vjerovanja, pretpostavki, teorija, obi aja, legendi, pjesama, pri a, plesova, ala, praznovjerja, predrasuda, ukusa, ponaanja. Svega." "To je to no." "Ali udnovato, razina inteligencije koja je potrebna da bi nakupljanje po elo nije strano visoka. &impanze u divljini ve# prenose na ine pravljenja i rabljenja alata svojim mladima. Vidim da te to iznena%uje." "Ne. Pa... pretpostavljam da sam iznena%en to se poziva na impanze." "Umjesto na gorile?" "To no." Ishmael se namrti. "Da ti kaem istinu, namjerno sam zaobilazio sva terenska istraivanja ivota gorila. To je predmet kojega ne volim istraivati." Kimnuo sam, osje#aju#i se glupo. "U svakom slu aju, ako su impanze ve# po eli nakupljati znanje o tome to za njih dobro djeluje, to misli, kada su ljudi po eli nakupljati znanje o tome to dobro za njih djeluje?" "Moram pretpostaviti da je to po elo kada su i ljudi po eli." "Vai bi se paleoantropolozi sloili. Ljudska je kultura zapo ela s ljudskim ivotom, to zna i s homo habilisom. Ljudi koji su bili homo habilis svojoj su djeci prenosili sve to su nau ili i kako je svaki narataj pridonosio toj malenkosti, stvaralo se sakupljeno znanje. A tko je naslijedio to to je bilo sakupljeno?" "Homo erectus?" "To je to no. A ljudi koji su bili homo erectus prenosili su to nakupljeno znanje s narataja na narataj i svaki je dodavao svoj dio cjelini. A tko su bili njihovi nasljednici?" "Homo sapiensi." "Naravno. A nasljednici homo sapiensa bili su ljudi homo sapiens sapiensi, koji su to sakupljeno znanje prenosili s narataja na narataj i svaki je dodavao svoju malenkost cjelini. A tko je naslijedio to nakupljeno znanje?"

- 119 -

"Morao bih re#i da su to bili razli iti narodi Ostavitelja." "A ne Uzimatelji? Zato?" "Zato? Ne znam. Rekao bih da je to stoga... u doba poljoprivredne revolucije o igledno je dolo do potpunog prekida sa prolo#u. Do potpunog prekida s prolo#u nije dolo kod razli itih naroda koji su u to doba selili u obje Amerike. Do prekida s prolo#u nije dolo kod razli itih naroda koji su nastanjivali Novi Zeland ili Australiju ili Polineziju." "to te navodi da to kae?" "Ne znam. To je moj dojam." "Da, ali to je temelj dojma?" "Mislim da je ovo. Ne znam koju su pri u provodili ti ljudi, ali vidim da su svi provodili jednu te istu. Jo je ne mogu navesti, ali ona je sasvim jasno ovdje - za razliku od pri e koju su provodili ljudi moje kulture. Kad se god susretnemo s onim ljudima, oni uvijek rade uglavnom isto, uvijek ive uglavnom istim na inom ivota - upravo kao to kad god se susretnemo s nama, uvijek radimo uglavnom iste stvari, uvijek ivimo uglavnom istim ivotom." "Ali kakva je povezanost izme%u toga i prijenosa znanja koje je ovje anstvo sakupilo tijekom prvih tri milijuna godina ljudskoga ivota?" Razmiljao sam o tome nekoliko minuta, tada rekoh: "Evo povezanosti. Ostavitelji jo uvijek prenose to nakupljeno znanje u kojem god obliku do%e do njih. Ali mi to ne inimo, jer su prije deset tisu#a godina osniva i nae kulture rekli: 'Sve je to sranje. To nije na in na koji bi ljudi trebali ivjeti', i rijeili su se toga. O igledno su se rijeili toga, jer do onoga vremena kada su njihovi potomci stupili u povijest nema ni traga ponaanju i zamislima koje susre#e posvuda me%u narodima Ostavitelja. A onda, isto tako..." "Da?" "To je zanimljivo. To nikada nisam zamijetio... Narodi Ostavitelja uvijek su svjesni da imaju tradiciju koja ide do u jako drevna vremena u prolosti. Mi nemamo takve svjesnosti. Najve#im dijelom, mi smo jako 'novi' ljudi. Svaki narataj nekako je nov, potpunije odvojen od prolosti nego onaj koji je doao prije njega." "to Majka Kultura kae o tome?" "Ah", rekoh i sklopih o i. "Majka Kultura kae da tako treba biti. U prolosti nema ni ega za nas. Prolost je sranje. Prolost je neto to treba ostaviti za sobom, neto od ega treba pobje#i." Ishmael kimne. "Dakle, vidi: tako ste zaboravili svoju kulturnu prolost." "Kako to misli?" "Sve dok Darwin i paleontolozi nisu doli i pridodali tri milijuna godina ljudskoga ivota vaoj povijesti, u tvojoj se kulturi pretpostavljalo da su ro%enje ovjeka i ro%enje vae kulture istovremeni doga%aji da je to zapravo isti doga%aj. Ho#u re#i da su ljudi tvoje kulture mislili da

- 120 -

se ovjek rodio kao jedan od vas. Pretpostavljalo se da je obra%ivanje zemlje podjednako uro% eno ovjeku kao to je proizvodnja meda uro% ena p elama." "Da, ini se da je tako." "Kada su se ljudi tvoje kulture susreli sa lovcima - sakuplja ima Afrike i Amerike, vjerovalo se da su to narodi koji su se izrodili od prirodnog, poljoprivrednog stanja, ljudi koji su izgubili vjetine s kojima su bili ro%eni. Uzimatelji nisu imali pojma da gledaju u ono to su i sami bili prije nego su postali poljoprivrednici. to se Uzimatelja ticalo, ono 'prije' nije postojalo. Do stvaranja je dolo prije samo nekoliko tisu#a godina i &ovjek Poljoprivrednik odmah je po eo izvravati svoj zadatak izgradnje civilizacije." "Da, to je to no." "Vidi li kako je do toga dolo?" "Kako je dolo do ega?" "Kako je dolo do potpunog gubitka pam#enja vaeg vlastitog pred-revolucionarnog razdoblja tako potpunog da ak niste ni znali da je postojalo." "Ne, ne znam. Osje#am da bih trebao znati, ali ne znam." "Ti si primijetio da Majka Kultura u i da je prolost sranje, neto od ega treba pobje#i." "Da." "A ono to ja elim ista#i je da je to o igledno neto to vas ona u i od samoga po etka." "Da, shva#am. Sada mi se sve po elo slagati. Govorio sam da me%u Ostaviteljima uvijek ima osje#aj kako su to ljudi ija se prolost protee unazad sve do praskozorja vremena. Me%u Uzimateljima ima osje#aj kako su to ljudi ija se prolost protee do 1963. godine." Ishmael kimne, ali tada re e: "Istovremeno treba ista#i da je drevnost snano mjerilo vrijednosti me%u ljudima tvoje kulture - sve dok je ograni eno na tu funkciju. Na primjer, Englezi ele da sve njihove institucije - i sav prazan sjaj koji ih obavija - budu drevne koliko je to mogu#e ( ak ako to i nisu). Bez obzira na to, oni sami ne ive kao to su ivjeli drevni Britanci i nemaju ni najmanje namjere tako ivjeti. Gotovo se isto moe re#i za Japance. Oni cijene vrijednosti i tradicije mudrijih, plemenitijih predaka i oplakuju njihov nestanak, ali nemaju namjere ivjeti kao to su ivjeli ti mudriji, plemenitiji preci. Ukratko, drevni su obi aji zgodni za institucije, obrede i praznike, ali Uzimatelji ih ne ele usvojiti za svoj svagdanji ivot." "Istina."

7
"Ali naravno da Majka Kultura ne u i kako sve iz prolosti treba odbaciti. to je trebalo spasiti? to je zapravo bilo spaeno?"

- 121 -

"Rekao bih da su to obavijesti kako praviti stvari, kako raditi stvari." "Sve to se odnosilo na proizvodnju u svakom je slu aju spaeno. A to je kako su stvari postale ovakve kakve jesu." "Da." "Naravno da su i Ostavitelji sa uvali obavijesti o proizvodnji, iako je proizvodnja sama po sebi rijetka osobina njihovih ivota. Me%u Ostaviteljima, ljudi nemaju tjedne norme zdjela koje moraju napraviti ili vrhova strijela koje moraju izbrusiti. Nisu opsjednuti pove#anjem proizvodnje ru nih sjekira." "Istina." "Tako, iako uvaju obavijesti o proizvodnji, ve#ina obavijesti koje su sa uvali govore o ne emu drugome. Kako bi ti opisao tu obavijest?" "Rekao bih da si ti sam dao odgovor na to pitanje prije nekoliko minuta. Rekao bih da je to ono to za njih dobro djeluje." "Za njih? Ne za sve?" "Ne. Ja nisam stru njak za antropologiju, ali dovoljno sam o tome itao da bih znao kako Zuni ne misle da je njihov na in dobar za sve i kako Navajo Indijanci ne misle da je njihov na in dobar za sve. Svatko od njih ima na in koji dobro djeluje za njih." "A o tome to dobro djeluje za njih oni u e svoju djecu." "Da. A mi svoju djecu u imo kako praviti stvari. Kako praviti vie i bolje stvari." "Zato ih ne u ite onome to dobro djeluje za ljude?" "Rekao bih da je to stoga to mi ne znamo to dobro djeluje za ljude. Svaki narataj mora smisliti svoj vlastiti prikaz onoga to dobro djeluje za ljude. Moji su roditelji imali svoju verziju, to je bilo prili no beskorisno, a njihovi su roditelji imali svoju, koja je bila prili no beskorisna, a mi radimo na naoj verziji, koja #e vjerojatno naoj djeci izgledati prili no beskorisna."

8
"Dozvolio sam da razgovor skrene iz svoga toka", re e mrzovoljno i premjesti se u drugi poloaj, ljuljaju#i kola na oprugama. "elio sam da shvati kako je svaka kultura Ostavitelja nakupina znanja koje se protee unazad u neprekinutome lancu sve do po etaka ljudskoga ivota. Stoga nije veliko udo da je svaki od njih na in koji dobro djeluje. Svaki je ispitan i oplemenjen tijekom tisu#a narataja." "Da. Neto mi je palo na pamet."

- 122 -

"Samo reci." "Daj mi minutu. To je vezano s... nedostupno#u znanja o tome kako bi ljudi trebali ivjeti." "Ima vremena." "Dobro", rekoh nekoliko minuta kasnije. "Tamo na po etku, kada sam bio rekao da nema tako ne eg kao to je sigurno znanje o tome kako bi ljudi trebali ivjeti, mislio sam re#i ovo: odre'eno znanje je znanje jednog pravog na #ina. To je ono to mi elimo. To je ono to Uzimatelji ele. Nas ne zanima na in ivota koji dobro djeluje. Mi elimo znati jedini pravi na#in. A to je ono to su nam pruili nai proroci. I to je ono to su nam pruili nai zakonodavci. Daj da o tome razmislim... Nakon pet ili osam tisu#a godina zaborava, Uzimatelji zapravo nisu znali kako ivjeti. Oni su zaista morali okrenuti le% a prolosti, stoga se iznenada pojavljuje Hamurabi i svi kau: 'to je ovo?' a Hamurabi kae: 'Ovo su, djeco moja, zakoni!' 'Zakoni? to su zakoni?' A Hamurabi kae: 'Zakoni su stvari koje vam ukazuju na jedini pravi na#in ivota.' to to pokuavam re#i?" "Nisam siguran." "Moda ovo. Kada si po eo pri ati o naem kulturolokom zaboravu, mislio sam da govori u prenesenom zna enju. Ili da moda preuveli ava da bi istakao ono to eli re#i. Jer o igledno ne moe znati to su mislili oni neolitski obra% iva i zemlje. Ipak, ovo je injenica: nakon nekoliko tisu#a godina, potomci tih neolitskih obra%iva a ekali su se po glavi i govorili: 'Uh, pitam se kako bi ljudi trebali ivjeti.' Ali u tom istom vremenskom razdoblju, Ostavitelji svijeta nisu zaboravili kako ivjeti. Oni su to jo uvijek znali, ali su ljudi moje kulture bili zaboravili, odvojili su se od tradicije koja im je govorila kako ivjeti. Njima je Hamurabi bio potreban da im kae kako treba ivjeti. Njima su bili potrebni Drako i Solon i Mojsije i Isus i Muhamed. A Ostaviteljima nisu trebali, stoga to su oni znali na in - imali su cijelu hrpu na ina - koji... &ekaj. Mislim da znam." "Samo polako." "Svaki je na in Ostavitelja nastao evolucijom, procesom iskuavanja koji je zapo eo ak i prije nego su ljudi smislili ime za njega. Nitko nije rekao: 'Dobro, hajde da stvorimo odbor koji #e napisati skup zakona koje bismo mi trebali slijediti.' Nijedna od ovih kultura nije bila izumljena. Ali to je ono to su nam nai zakonodavci dali - izume. Pronalaske. Ne ono to se iskuavalo tijekom tisu#a narataja, nego proizvoljne izjave o jednom pravom na#inu ivota. Ne moe napraviti poba aj ako zametak ne prijeti tvom ivotu, ili ako ga nije za eo silovatelj. Ima mnogo ljudi koji bi voljeli vidjeti da se zakon tako ita. Zato? Stoga to je to jedini pravi na#in ivota. Moe se opijati do smrti, ali ako te uhvatimo kako pui marihuanu, to ti, mali, zna i zatvor, stoga to je to jedini pravi na#in. Nikoga nije briga da li nai zakoni dobro djeluju. O dobrom djelovanju se ne pita... Ponovo, nisam siguran kamo smjeram." Ishmael zagun%a. "Ne smjera nikamo odre% eno. Istrauje dubok skup zamisli i ne moe o ekivati da #e za dvadesetak minuta sti#i do dna." "Istina." "Me%utim, postoji neto to sam odlu io re#i prije nego prije%emo na druge stvari, pa bih to elio napraviti."

- 123 -

"Dobro." "Sada vidi da Uzimatelji i Ostavitelji sakupljaju dvije sasvim razli ite vrste znanja." "Da. Uzimatelji sakupljaju znanje o tome to je dobro za stvari. Ostavitelji sakupljaju znanje o tome to je dobro za ljude." "Ali ne za sve ljude. Svaki narod Ostavitelja ima sustav koji za njih dobro djeluje jer se razvio me%u njima; prilago%en je podru ju u kojemu ive, prilago%en je klimi u kojoj ive, biolokoj zajednici, njihovim osobitim ukusima, onome to vole i njihovoj zamisli svijeta." "Da." "A takva vrst znanja zove se kako?" "Ne znam to misli." "Netko tko zna to dobro djeluje za ljude ima to?" "Pa... mudrost?" "Naravno. Sada, zna da je znanje o onome to dobro djeluje za proizvodnju ono to se cijeni u tvojoj kulturi. Na neki na in, znanje o onome to dobro djeluje za ljude je ono to se cijeni u kulturama Ostavitelja. I svaki put kada Uzimatelji nagaze kulturu Ostavitelja, mudrost koja je bivala krajnje iskuavana sve od ro%enja ovje anstva bez povratka nestaje sa svijeta, kao to svaki put kada nagaze neku vrst ivota, oblik ivota koji je bivao krajnje iskuavan sve tamo od ro%enja ivota nestaje sa svijeta da se nikada vie ne vrati." "Runo", rekoh. "Da", re e Ishmael. "Runo je."

9
Nakon to je nekoliko minuta ekao glavu i lupkao se po uhu, Ishmael odlu i da je dosta za tu no#. "Umoran sam", objasni on. "I suvie mi je hladno da bih mislio."

- 124 -

Jedanaest

1
Kiica je i dalje sipila, pa kada sam u podne sljede#ega dana stigao, u blizini ak nije bilo nikoga koga bih mogao podmititi. U trgovini mornari ke robe uzeo sam dva pokriva a za Ishmaela - i jedan za sebe, da mu pruim moralnu podrku. Prihvatio ih je, osorno se zahvalivi, ali inilo se da je zadovoljan to ih moe uporabiti. Sjedili smo neko vrijeme valjukaju#i se u svojoj bijedi, a tada on zapo ne preko volje. "Kratko vrijeme prije moga odlaska - vie se ne sje#am to je izazvalo pitanje - upitao si me kada #emo sti#i do pri e koju su provodili Ostavitelji." "Da, to no je." "Zato te zanimala ta pri a?" Pitanje me dovelo u nepriliku. "Zato me ne bi zanimala?" "Pitam u emu je stvar, u tvome umu. Zna da je Abel gotovo izumro." "Pa... da." "Pa zato onda znati pri u koju je on provodio?" "Ponovo, zato ne? " Ishmael potrese glavom. "Ne namjeravam nastaviti na tim osnovama. &injenica to ti ne mogu dati razloge za ne nau iti neto, ne daje mi razloge da te tome i podu im." Bilo je jasno da je u loem raspoloenju. Nisam ga mogao kriviti, ali nisam mogao ni jako suosje#ati s njim, budu#i je sam elio da tako bude. On re e: "Da li je to za tebe samo znatielja?" "Ne, ne bih tako rekao. U po etku si rekao da su ovdje bile provo% ene dvije pri e. Sada znam jednu od njih. &ini mi se prirodnim to elim znati i drugu." "Prirodno..." re e on, kao da ba ne voli tu rije . "elio bih da ima neto snanije. Neto to bi mi dalo osje#aj da ja ovdje nisam jedini koji bi trebao upotrebljavati svoj mozak." "Bojim se da ne shva#am kamo cilja." "Znam da ne shva#a, i to me ljuti. Ovdje si postao pasivni sluatelj - isklju i mozak kad sjedne i uklju i ga kada ustane da krene." "Mislim da to nije istina."

- 125 -

"Tada mi reci zato to ne bi bilo samo gubljenje tvoga vremena uti pri u koja je sada gotovo izgubljena." "Pa, za mene to nije gubljenje vremena." "To nije dovoljno dobro. &injenica da neto nije gubljenje vremena ne navodi me da to i inim." Nemo#no sam slegnuo ramenima. Stresao je glavom, potpuno ogor en. "Ti zapravo misli da bi bilo besmisleno uti tu pri u. To je o igledno." "Meni nije o igledno." "Tada misli da ima smisla?" "Pa... da." "Kakvoga smisla?" "Boe... elim je uti, u tome je smisao." "Ne. Ne nastavljam na tim osnovama. elim nastaviti, ali ne ako #u samo zadovoljiti tvoju znatielju. Odlazi i vrati se kada #e mi mo#i dati neki pravi razlog za nastavljanje." "Kako bi zvu ao pravi razlog? Daj mi primjer." "Dobro. Zato se mu iti da bi uo pri u koju su ovdje provodili ljudi tvoje vlastite kulture?" "Stoga to provo%enje te pri e unitava svijet." "Istina. Ali zato se mu iti da bi je uo?" "Stoga to je to o igledno neto to bi trebalo znati." "Tko bi to trebao znati?" "Svi." "Zato? Tome se neprestano vra#am. Zato, zato, zato? Zato bi tvoji ljudi trebali znati koju pri u provode dok unitavaju svijet?" "Da bi je mogli prestati iriti. Tako da shvate da se ne radi samo o tome da brljaju u onome to ine. Tako da shvate da su uklju eni u megalomanija ku matariju - matariju podjednako ludu kao to je Tisu#ugodinji Reich." "Stoga tu pri u vrijedi znati?" "Da."

- 126 -

"Drago mi je to to ujem. Sada odlazi i vrati se kada #e mi mo#i objasniti zato vrijedi znati onu drugu pri u." "Ne moram oti#i. Mogu ti sada objasniti." "Nastavi." "Ljudi ne mogu tek tako odustati od pri e. To je ono to su djeca pokuala napraviti u ezdesetim i sedamdesetim godinama. Pokuali su prestati ivjeti kao Uzimatelji, ali za njih nije bilo nikakvog drugog na ina ivota. Nisu uspjeli stoga to ne moe jednostavno prestati biti pri a, mora imati drugu pri u u kojoj moe ivjeti." Ishmael kimne. "A ako postoji takva pri a, ljudi bi trebali uti za nju?" "Da, trebali bi." "Misli li da bi eljeli uti za nju?" "Ne znam. Mislim da ne moe po eti eljeti neto dok ne zna da postoji." "Potpuno to no."

2
"A pretpostavlja li o emu govori ova pri a?" "Nemam pojma." "Pretpostavlja li da govori o lovu i sakupljanju?" "Ne znam." "Budi iskren. Nisi li o ekivao neku plemenitu odu tajnama Velikoga Lova?" "Nisam svjestan da sam o ekivao bilo to nalik tome." "Pa, barem bi trebao znati da ta pri a govori o zna enju svijeta, o boanskim namjerama sa svijetom i o sudbini ovjeka." "Da." "Kao to sam ve# nekoliko puta rekao, ovjek postaje ovjekom provode#i tu pri u. Toga bi se trebao sje#ati." "Da, sje#am se." "Kako je ovjek postao ovjekom?"

- 127 -

Zaklju io sam da je to zamka i vratio mu je. "Nisam siguran to zna i to pitanje", rekoh. "Ili, bolje re eno, nisam siguran kakvu vrstu odgovora eli. O igledno ne eli da ti kaem kako ovjek postaje ovjekom tijekom svoga razvoja." "To bi samo zna ilo da je postao ovjekom postaju#i ovjekom, zar ne?" "Da." "Tako da je pitanje jo uvijek ovdje i eka na svoj odgovor: kako je ovjek postao ovjekom?" "Pretpostavljam da je to jedna od onih jako o iglednih stvari." "Da. Kada bih ti dao odgovor, ti bi rekao: 'Oh. Pa naravno, ali to s tim?'" Slegnuo sam ramenima, poraen. "Morat #emo mu se dakle pribliiti sa strane - ali zapamti ga kao pitanje koje eka odgovor." "Dobro."

3
"Prema Majci Kulturi, kakva je vrst doga%aja bila vaa poljoprivredna revolucija?" "Kakva je vrst doga% aja... rekao bih da, prema Majci Kulturi, to je bio tehnoloki doga%aj." "Nema naznaka dubljim ljudskim odjecima, kulturolokim ili religijskim?" "Nema. Prvi su poljoprivrednici bili samo neolitski tehnokrati. Tako se uvijek inilo." "Ali nakon to smo zavirili u tre#e i etvrto poglavlje Postanka, uvidio si da u tome ima mnogo vie nego to Majka Kultura pou ava." "Da." "Da je bilo i ima mnogo vie u tome, naravno, budu#i revolucija i dalje napreduje. Adam i dalje va e plod toga zabranjenoga drveta i kada god uspijemo prona#i Abela i Kain je u blizini, prate#i ga s noem u ruci." "To je to no." "Postoji jo jedna naznaka da se revolucija ne zaustavlja na pukoj tehnologiji. Majka Kultura u i da je ljudski ivot, prije revolucije, bio besmislen, glup, prazan i nevrijedan. Predrevolucionarni je ivot bio ruan. Odbojan." "Da." "I ti to vjeruje, zar ne?"

- 128 -

"Da, pretpostavljam da vjerujem." "Svakako ve#ina vas vjeruje u to, moe li se tako re#i?" "Da." "Tko bi bile iznimke?" "Ne znam. Pretpostavljam... antropolozi." "Ljudi koji zaista imaju nekakva znanja o tome ivotu." "Da." "Ali Majka Kultura u i da je taj ivot bio neizrecivo jadan." "To je to no." "Moe li zamisliti bilo kakve okolnosti pod kojima bi ti sam zamijenio svoj ivot za tu vrst ivota?" "Ne. Iskreno, ne mogu zamisliti da bi to itko u inio, kada bi imao izbora." "Ostavitelji bi to u inili. Kroz sveukupnu povijest, jedini na in na koji su ih Uzimatelji mogli odvojiti od tog ivota bila je sirova snaga, potpuni pokolj. U ve#ini slu ajeva, najjednostavnije im je bilo samo ih istrijebiti." "Istina. Ali Majka Kultura ima neto za re#i o tome. Ona kae da Ostavitelji jednostavno nisu znali to proputaju. Nisu razumijevali dobrobiti poljoprivrednoga ivota i stoga su se tako uporno drali lova ko-sakuplja koga na ina ivota." Ishmael se osmjehne svojim najpodlijim osmjehom. "Me% u Indijancima ove zemlje, za koje od njih bi ti rekao da su bili najotriji i najodlu niji protivnici Uzimateljima?" "Pa... nizinski Indijanci." "Mislim da bi se ve#ina vas sloila s tim. Ali prije nego su panjolci doveli konje, nizinski Indijanci bili su stolje%ima poljoprivrednici. Tek to su konji postali dostupni, odbacili su poljoprivredu i ponovo nastavili sa lova ko-sakuplja kim na inom ivota." "To nisam znao." "Pa, sada zna. Da li su nizinski Indijanci razumijevali prednosti poljoprivrednoga ivota?" "Pretpostavljam da su morali." "to kae Majka Kultura?" Neko sam vrijeme razmiljao, a onda se nasmijah. "Kae da nisu zaista razumjeli. Da jesu, nikada se ne bi vratili lovu i sakupljanju."

- 129 -

"Jer je to odbojan na in ivota." "To no." "Moda ve# po inje shva#ati kako je potpuno djelotvorno u enje Majke Kulture glede ovih pitanja." "Istina. Ali ono to ne shva#am je kamo nas to vodi." "Na putu smo otkri#a to lei u samom korijenju vaega straha i ga% enja prema ivotu Ostavitelja. Na putu smo otkri#a zato osje#ate da morate nastavljati revoluciju, ak ako razara i vas i cijeli svijet. Na putu smo otkri#a protiv ega se postavila vaa revolucija." "Ah", rekoh. "I kada sve to u inimo, siguran sam da #e mi mo#i re#i koju su pri u Ostavitelji ovdje provodili tijekom prvih tri milijuna godina ljudskoga ivota i koju jo uvijek provode gdje god su do danas preivjeli."

4
Govore#i o opstanku, Ishmael zadrhti i potone u pokriva e s nekom vrstom jecaju #eg uzdaha. Na trenutak se u inilo da se izgubio u neumornom kapanju kie po platnu ponad naih glava, a tada pro isti grlo i nastavi. "Hajde da pokuamo ovako", re e on. "Zato je ta revolucija bila neophodna!" "Bila je neophodna ako je ovjek htio nekuda krenuti." "Ho#e re#i ako je ovjek elio imati centralno grijanje i sveu ilita i operne ku#e i svemirske brodove." "To no." Ishmael kimne. "Ta bi vrst odgovora bila prihvatljiva onda kada smo zapo injali na posao, ali sada elim da za%e dublje." "Dobro. Ali ne znam to misli time re#i." "Jako dobro zna da za stotine milijuna vas, stvari kao centralno grijanje, sveu ilita, operne ku#e i svemirski brodovi pripadaju udaljenom i nedostinom svijetu. Stotine milijuna vas ivi u uvjetima o kojima ve#ina ljudi u ovoj zemlji moe samo naga%ati. &ak i u ovoj zemlji, milijuni su besku#nici ili ive u prljavtini i o aju u sirotinjskim dijelovima gradova, u zatvorima, u javnim institucijama koje su tek malo bolje od zatvora. Za te ljude, vae povrno opravdanje poljoprivredne revolucije bilo bi potpuno nesmisleno." "Istina."

- 130 -

"Ali iako oni ne uivaju plodove vae revolucije, bi li joj okrenuli le%a? Bi li zamijenili svoju bijedu i o aj za onu vrst ivota kojim se ivjelo u predrevolucionarna vremena?" "Ponovo, moram re#i da ne bi." "To je i moj dojam. Uzimatelji vjeruju u svoju revoluciju, ak i kada ne uivaju nijednu njezinu dobrobit. Nema nezadovoljnika, nema otpadnika, nema kontrarevolucionara. Svi oni duboko vjeruju, kako god stvari sada loe stajale, da su jo uvijek beskrajno bolje od onoga to je bilo prije." "Da, rekao bih da je tako." "Danas elim da otkrije korijene ovog izuzetnog vjerovanja. Kada to u ini, imat #e potpuno razli ito razumijevanje vae revolucije, kao i ostaviteljskog na ina ivota." "Dobro. Ali kako da to u inim?" "Sluaju#i Majku Kulturu. Cijeloga ti ivota ap #e u uho, a ono to ti uje ne razlikuje se od onoga to su uli tvoji roditelji i njihovi roditelji, od onoga to ljudi diljem svijeta uju svakoga dana. Drugim rije ima, ja tragam za onim to je pokopano u tvome umu ba kao to je pokopano u umovima svih vas. elim da to danas otkopa. Majka te Kultura nau ila da se uasava ivota kakav je postojao prije vae revolucije, a ja elim da otkrije korijenje tog uasa." "Dobro", rekoh. "Istina je da se zamalo uasavamo takvoga ivota, ali nevolja je u tome to mi se to ne ini osobito tajnovitim." "Ne ini ti se? Zato?" "Ne znam. To je ivot koji nikuda ne vodi." "Dosta je takvih povrnih odgovora. Kopaj." S uzdahom, zavukao sam se u svoj pokriva i nastavio kopati. "Ovo je zanimljivo", rekoh nakon nekoliko minuta. "Sjedio sam ovdje razmiljaju #i o tome kako su ivjeli nai preci i u glavi mi se stvorila sasvim odre% ena slika, potpuno oblikovana." Ishmael je ekao da nastavim. "Na neki je na in kao san. Ili no#na mora. &ovjek pue vrhom breuljka u suton. U ovom je svijetu uvijek suton. &ovjek je nizak, taman i gol. Tr i napol sagnut, trae#i tragove. U lovu je i o ajanje. No# pada, a on nema nita za jelo. On tr i i tr i i tr i, kao da obavlja neki monoton posao. To i jest monoton posao, jer #e sutra u suton on i dalje tr ati - ili #e ponovo tr ati. Ali ne tjeraju ga samo glad i o aj. On je i uplaen. Iza njega, na vrhu breuljka, izvan dosega o iju, prate ga njegovi neprijatelji da bi ga raznijeli u komadi#e - lavovi, vukovi, tigrovi. I tako on mora zauvijek ostati pri tom monotonom poslu, zauvijek jedan korak iza svoga plijena i korak ispred svojih neprijatelja.

- 131 -

Breuljak naravno predstavlja otricu noa opstanka. &ovjek ivi na otrici noa opstanka i mora se neprestano boriti da ne padne. Zapravo to je kao da su vrh breuljka i nebo u pokretu umjesto njega. On tr i na mjestu, zarobljen, i ne stie nikuda." "Drugim rije ima, lovci - sakuplja i ive jako tmurnim ivotom." "Da." "A zasto je tmuran?" "Jer je to borba samo za goli ivot." "Ali zapravo nije ni sli no tome. Siguran sam da to zna, u drugom odjeljku svoga uma. Lovcisakuplja i nita vie ne ive na otrici opstanka nego vukovi ili lavovi ili vrapci ili ze evi. &ovjek je bio dobro prilago% en ivotu na ovome planetu kao i bilo koja druga vrsta i zamisao da je ivio na otrici opstanka jednostavno je bioloki nesmislena. Kao svejed, opseg njegove hrane je ogroman. Tisu#e #e vrsta izgladnjeti prije njega. Njegova inteligencija i okretnost omogu#uju mu da udobno ivi u uvjetima koji bi potpuno porazili bilo kojeg drugog mesojeda. Daleko od toga da neprestano i o ajni ki eprkaju u potrazi za hranom, lovci-sakuplja i su me% u najbolje ishranjenim ljudima na Zemlji i to uspijevaju sa samo dva ili tri sata onoga to bi ti nazvao radom dnevno - ime pripadaju u ljude koji imaju najvie slobodnoga vremena na Zemlji. U svojoj knjizi o gospodarstvu kamenoga doba, Marshall Sahlins opisuje ih kao 'izvorno bogato drutvo'. I shodno tome, istrebljenje ovjeka gotovo da ne postoji. On jednostavno nije prvi izbor na meniju bilo kojeg mesojeda. Tako da shva#a kako je tvoja prekrasno strana vizija ivota tvojih predaka samo jo jedan dio ludosti Majke Kulture. Ako eli, sve to moe sam sebi potvrditi tijekom jednog popodneva u knjinici." "Dobro", rekoh. "Pa?" "Pa sada kada zna da je to ludost, da li osje#a druga ije glede tog ivota? Da li ti sada djeluje manje odbojno?" "Moda manje odbojan. Ali jo uvijek odbojan." "Razmotri ovo. Pretpostavimo da si jedan od besku#nika. Bez posla, ni emu vjet, isto takva ena, dvoje djece. Nema se kuda okrenuti, nema nade ni budu#nosti. Ali ja ti mogu dati kutiju s prekida em. Pritisni prekida i istoga #e trenutka biti prenesen unazad u predrevolucionarna vremena. Svi #ete mo#i govoriti tadanji jezik, svi #ete imati vjetine koje su tada svi imali. Nikada vie ne#e morati brinuti o sebi i svojoj obitelji. Uspjet #e, bit #e dio tog izvorno bogatog drutva." "Dobro." "Pa, da li si pritisnuo prekida ?" "Ne znam. Moram posumnjati u to." "Zato? Ovdje ne ostavlja nita izvanredno. Prema ovoj pretpostavci, ovdanji ti je ivot bijedan i teko da #e se popraviti. Dakle mora biti da ti se drugi ivot ini ak i gorim. Ne radi se o tome

- 132 -

da se ti ne bi mogao odre#i ivota kojeg ima - nego da ne bi mogao podnijeti da prigrli taj drugi ivot." "Da, to no tako." "to ga to ini tako zastrauju#im za tebe?" "Ne znam." "&ini se da je na tebi Majka Kultura obavila dobar posao." "Da." "Dobro. Pokuajmo ovako. Kad su god Uzimatelji naili na lovce-sakuplja e koji su zauzimali prostor kojeg su oni eljeli za sebe, pokuavali su objasniti Ostaviteljima zato bi trebali napustiti svoj na in ivota i postati Uzimatelji. Govorili su: 'Taj va ivot ne samo da je bijedan, nego i pogrean. &ovjek nije ro%en da tako ivi. Nemojte se boriti protiv nas. Pridruite se naoj revoluciji i pomozite nam da ovaj svijet preobrazimo u raj za ovjeka.'" "To no." "Ti preuzmi tu ulogu - ulogu kulturolokog misionara - a ja #u preuzeti ulogu lovca-sakuplja a. Objasni mi zato je ivot, koji je meni i mome narodu zadovoljavaju#i ve# tisu#ama godina, tmuran i odvratan i odbojan." "Dobri Boe." "Gledaj, ja #u po eti... Bwana, kae nam da je ivot kojim mi ivimo jadan i pogrean i sramotan. Kae nam da to nije ivot za kojeg je ovjek ro%en. To nas zbunjuje, Bwana, jer nam se tisu#ama godina inilo da je to dobar na in ivota. Ali ako ti, koji jae po zvijezdama i alje svoje rije i po svijetu brzinom misli, ako ti kae da nije, onda mi u svoj svojoj razboritosti moramo sluati to nam ti ima za re#i." "Pa... shva#am da se vama ini dobrim. To je stoga to ste neznalice i neobrazovani i glupi." "Upravo tako, Bwana. Mi ekamo da nas ti prosvijetli. Reci nam zato je na ivot jadan i odvratan i sramotan." "Va je ivot jadan i odvratan i sramotan jer ivite kao ivotinje." Ishmael se namrti, zbunjen. "Bwana, ne razumijem. ivimo kao to ive i svi drugi. Od svijeta uzimamo to nam je potrebno i ostalo ostavljamo na miru, ba kako to ine lav i jelen. Zar lav i jelen ive sramotne ivote?" "Ne, ali to je stoga to su oni samo ivotinje. Nije pravo da i ovjek ivi na taj na in." "Ah", re e Ishmael, "to nismo znali. A zato nije dobro ivjeti na taj na in?" "Zato to, ive#i na taj na in... ne moete vladati svojim ivotima." Ishmael nakrene glavu. "U kom smislu ne moemo vladati svojim ivotima, Bwana?"

- 133 -

"Ne moete vladati ni najosnovnijom potrebom od svih, vaim zalihama hrane." "Jako me zbunjuje, Bwana. Kada smo gladni, odemo i na%emo neto za pojesti. Kakvu ve#u vlast trebamo?" "Imali biste ve#u vlast da ste hranu sami zasadili." "Kako to, Bwana? Kome je vano tko sadi hranu?" "Da ste ju sami zasadili, tada biste zasigurno znali da #e biti tamo." Ishmael ispusti oduevljen zvuk. "Ti me zaista zapanjuje, Bwana! Mi ve% zasigurno znamo da #e biti tamo. Cijeli svijet ivota je hrana. Misli li da #e se oduljati tijekom no#i? Kamo bi otila? Uvijek je ovdje, dan za danom, u svako godinje doba, godinu za godinom. Da nije, mi ne bismo bili ovdje i razgovarali s tobom o tome." "Da, ali da ste ju sami zasadili, mogli biste vladati koli#inom te hrane. Mogli biste re#i: 'Pa, ove #emo godine imati vie kukuruza, ove #e godine biti vie graha, ove #e godine biti vie jagoda.'" "Bwana, te stvari rastu u obilju bez i najmanjeg naeg truda. Zato bismo se mu ili da zasadimo ono to ve# raste?" "Da, ali... zar vam je nikada ne ponestane? Zar nikada ne poelite kukuruz, a onda shvatite da ga vie nema u divljini?" "Da, pretpostavljam da nam ponestane. Ali nije li isto tako i s vama? Zar nikada ne poelite kukuruz, a onda otkrijete da ga vie nema na vaim poljima?" "Ne, jer ako poelimo kukuruz, moemo oti#i u trgovinu i kupiti cijelu limenku." "Da, uo sam neto o takvome sustavu. Reci mi neto, Bwana. Limenke kukuruza koje kupi u trgovini - koliko je vas radilo da bi tu limenku stavilo tamo za tebe?" "O, stotine, pretpostavljam. Uzgajiva i, eteoci, voza i, ista i u tvornici limenki, ljudi koji se brinu o opremi, ljudi koji limenke stavljaju u kutije, voza i koji razvoze kutije, ljudi u trgovini koji ih otvaraju i sve tako." "Oprosti mi, ali govori kao lu%ak, Bwana; napraviti sav taj posao samo da bi bio siguran da se nikada ne#e razo arati glede kukuruza. Me%u mojim narodom, kada elimo kukuruz, jednostavno odemo i uberemo jedan - a ako nema ni jednoga, na% emo neto drugo podjednako dobro i stotine ljudi ne moraju raditi da bi ga stavili u nae ruke." "Promaio si ono bitno." "Svakako da jesam, Bwana." Priguio sam uzdah. "Gledaj, u ovome je stvar. Ako ne vladate svojim zalihama hrane preputeni ste na milost i nemilost svijeta. Nije vano to je oduvijek bilo dovoljno. Nije u tome stvar. Ne moete ivjeti preputeni hirovima bogova. To jednostavno nije ljudski na in ivota."

- 134 -

"Zato je to tako, Bwana?" "Pa... gledaj. Jednog dana odete u lov i ulovite jelena. Dobro, to je u redu. To je sjajno. Ali niste mogli vladati time da #e jelen biti tamo, zar ne?" "Ne, Bwana." "Dobro. Idu#ega dana odete u lov i nema jelena kojeg biste mogli uloviti. Zar se to nikada nije dogodilo?" "Svakako da jest, Bwana." "Pa, eto ti. Stoga to ne vladate jelenom, nemate jelena. Pa to tada u inite?" Ishmael slegne ramenima. "Ulovimo nekoliko ze eva." "Upravo tako. Ne biste se morali zadovoljiti ze evima ako ste eljeli jelena." "I poradi toga ivimo sramotnim ivotom, Bwana? Poradi toga bismo trebali odbaciti ivot kojeg volimo i krenuti na posao u jednoj od vaih tvornica? Stoga to jedemo ze eve kad se dogodi da nam se ne preda nikakav jelen?" "Ne. Dopusti mi da zavrim. Ne vladate jelenom - pa ak ni ze evima. Pretpostavimo da jednoga dana odete u lov, a nema ni jelena ni ze eva? to tada radite?" "Tada, Bwana, jedemo neto drugo. Svijet je pun hrane." "Da, ali gledaj. Ako ne vladate nikakvom hranom..." Pokazao sam mu zube. "Gledaj, nema jamstva da #e svijet uvijek biti pun hrane, zar ga ima? Zar nikada niste imali suu?" "Svakako da jesmo, Bwana." "Pa, to se tada doga%a?" "Trave usahnu, sve biljke usahnu. Drve#e ne donosi ploda. Divlja i nestane. Mesojeda nestaje." "A to se doga%a s vama?" "Ako je sua jako velika, tada i mi nestajemo." "Ho#e re#i da umirete, zar ne?" "Da, Bwana." "Ha! U tome je stvar!" "Sramota je umrijeti, Bwana?" "Ne... znam! Gledaj, u ovome je stvar. Umirete stoga to ivite na milost i nemilost bogova. Umirete stoga to mislite da #e se bogovi brinuti o vama. To je sasvim dobro za ivotinje, ali vi biste trebali znati bolje."

- 135 -

"Ne bismo trebali bogovima povjeravati nae ivote?" "Ni u kom slu aju. Sebi biste trebali povjeriti svoje ivote. To je ljudski na in ivota." Ishmael zamiljeno potrese glavom. "To su zaista loe vijesti, Bwana. Sve od vremena izvan sje#anja ivjeli smo u rukama bogova i nama se ini da smo dobro ivjeli. Bogovima smo ostavili sav napor sijanja i obra%ivanja i ivjeli smo bezbrino i inilo se da u svijetu uvijek ima dovoljno za nas, jer - stani! Mi smo ovdjel" "Da", rekoh mu ozbiljno. "Vi ste ovdje, ali pogledajte se. Nemate nita. Goli ste i besku#nici. ivite u nesigurnosti, neudobno, bez mogu#nosti." "A to je zato to ivimo u rukama bogova?" "Apsolutno. U rukama bogova niste vaniji od lavova ili gutera ili buha. U rukama ovih bogova ovih bogova koji se brinu za lavove i gutere i buhe - vi niste nita posebno. Vi ste jo samo jedna ivotinja koju treba nahraniti. &ekaj malo", rekoh, i na nekoliko minuta sklopih o i. "Dobro, ovo je vano. Bogovi ne prave razlike izme%u vas i bilo kojeg drugog stvorenja. Ne, nije ba to. &ekaj." Vratio sam se poslu, i ponovo pokuao. "Evo ga: ono to vam bogovi pruaju dovoljno je za va ivot kao ivotinjski - to priznajem. Ali za va ljudski ivot, vi se morate pobrinuti. Bogovi to ne#e u initi." Ishmael me zapanjeno pogleda. "Ho#e re#i da nam je potrebno neto to nam bogovi ne#e dati, Bwana?" "Da, tako se ini. Oni vam daju ono to vam je potrebno da biste ivjeli kao ivotinje, ali ne i ono to vam je potrebno povrh toga, da biste ivjeli kao ljudi." "Ali kako je to mogu#e, Bwana? Kako je mogu#e da su bogovi dovoljno mudri da oblikuju svemir i svijet i ivot na svijetu, ali nedostaje im mudrosti da ljudima daju ono to im je potrebno da budu ljudi?" "Ne znam kako je to mogu#e, ali tako je. To je injenica. &ovjek je ivio u rukama bogova tri milijuna godina i na kraju ta tri milijuna godina nije bio u boljem stanju i nije dalje dospio nego kad je po eo." "Iskreno, Bwana, to su udne vijesti. Kakvi su ti bogovi?" Prezirno sam se nasmijao. "To su, moj prijatelju, nesposobni bogovi. Stoga morate svoje ivote potpuno uzeti iz njihovih ruku. Svoje ivote morate uzeti u svoje vlastite ruke." "A kako da to u inimo, Bvvana?" "Kao to sam rekao, morate po eti saditi svoju vlastitu hranu." "Ali kako #e to bilo to promijeniti, Bvvana? Hrana je hrana, bilo da je zasadimo mi ili bogovi." "Upravo je u tome stvar. Bogovi sade samo ono to vam je potrebno. Vi #ete saditi vie od onoga to vam je potrebno."

- 136 -

"Poradi ega, Bwana? Kakvo dobro donosi imati vie hrane od onog to nam je potrebno?" "Prokletstvo!" viknuo sam. "Znam!" Ishmael se nasmije i re e: "Pa kakvo dobro donosi imati vie hrane nego to nam je potrebno?" "U tome je cijela prokleta stvar! Kada imate vie hrane nego vam je potrebno, tada bogovi nemaju vlasti nad vama!" "Moemo im pokazati dugi nos." "Upravo tako." "Ali ipak, Bwana, to #emo uraditi s tom hranom ako nam nije potrebna?" "Sa#uvajte ju! Sa uvajte ju da biste bogovima pomrsili ra une kada odlu e da #e vas izloiti gladi. Sa uvajte ju tako da, kada vam poalju suu, moete reci: 'Ne ja, prokletstvo! Ja ne#u biti gladan i ti nita tu ne moe u initi, jer je sada moj ivot u mojim rukama!'"

5
Ishmael kimne, naputaju#i ulogu lovca-sakuplja a. "Tako su vai ivoti sada u vaim rukama." "To no tako." "Pa zato se onda toliko brinete?" "Kako to misli?" "Ako su vai ivoti u vaim rukama, tada samo o vama ovisi da li #ete nastaviti ivjeti ili #ete izumrijeti. Taj izraz to zna i, zar ne?" "Da. Ali o igledno postoje jo neke stvari koje nisu u naim rukama. Ne bismo bili sposobni vladati potpunom ekolokom propa#u ili je preivjeti." "Tako da jo uvijek niste sigurni. Kada #ete na kraju biti sigurni?" "Kada sveukupni svijet uzmemo iz ruku bogova." "Kada se sveukupni svijet bude nalazio u vaim vlastitim, sposobnijim rukama." "Tako je. Tada bogovi vie ne#e imati nikakve vlasti nad nama. Tada bogovi vie ne#e imati nikakve vlasti nad bilo #im. Sva #e mo# biti u naim rukama, a mi #emo na kraju biti slobodni."

- 137 -

6
"Pa", re e Ishmael, "da li napredujemo?" "Mislim da da." "Misli li da smo pronali korijenje vae odbojnosti prema vrsti ivota kojom se ivjelo u predrevolucionarna vremena?" "Da. Krist je dao uvelike najuzaludniji savjet kada je rekao: 'Ne brinite se za sutranji dan. Ne brinite se da li #ete imati to za pojesti. Pogledajte ptice nebeske. One niti siju niti anju niti sakupljaju u spremita, ali se Bog savreno brine o njima. Ne mislite li da #e isto u initi i za vas?' U naoj je kulturi prevladavaju#i odgovor na to pitanje: 'Dovraga, ne!' &ak se i najodaniji redovnici brinu za sijanje i etvu i sakupljanje ljetine." "A to je sa Svetim Franjom?" "Sveti se Franjo oslanjao na obilje poljoprivrednika, ne na obilje Boga. &ak i najzadrtiji od zadrtih zatvaraju ui kada Isus po ne pri ati o pticama na nebu i ljiljanima u poljima. Oni prokleto dobro znaju da on samo pri a, samo dri zgodne govore." "Tako da ti misli kako je to u korijenu vae revolucije. Ti si elio i jo uvijek eli svoj ivot imati u svojim vlastitim rukama." "Da. Potpuno. Za mene, ivjeti na bilo koji drugi na in gotovo je nezamislivo. Mogu samo misliti na to kako lovci-sakuplja i ive u stanju krajnje i neprestane tjeskobe glede toga to #e im sutranji dan donijeti." "A oni to ipak ne ine. To ti moe re#i bilo koji antropolog. Oni su daleko manje opsjednuti tjeskobom od tebe. Nemaju poslove koje bi mogli izgubiti. Nitko im ne moe re#i: 'Pokai mi novce ili se ne moe nahraniti, ne moe se obu#i, ne moe dobiti zaklon.'" "Vjerujem ti. Razumski govore#i, vjerujem ti. Ali govorim o svojim osje#ajima, o svojim uvjetima. Moji mi uvjeti govore - Majka Kultura mi govori - da ivot u rukama bogova mora biti neprestana no#na mora uasa i tjeskobe." "A evo to ti donosi tvoja revolucija: sklanja te izvan dosega te strane no#ne more. Sklanja te izvan dosega bogova." "Da, tako je." "Tako. Imamo za vas dva nova imena. Uzimatelji su oni koji imaju spoznaju dobra i zla, a Ostavitelji su... ?" "Ostavitelji su oni koji ive u rukama bogova."

- 138 -

Dvanaest

1
Kia je prestala negdje oko tri sata i karneval je zijevnuo, protegnuo se i vratio svojim poslovima odvajaju#i neotesance od njihova novca. Ponovo dokon, visio sam okolo neko vrijeme, dozvolio da mi uzmu nekoliko dolara i na kraju mi je palo na pamet da potraim Ishmaelovog vlasnika. Pokazalo se daje to crnac tvrdih o iju imenom Art Owens, visok oko stotinu i sedamdeset centimetara, a koji je proveo vie vremena podiu#i terete nego ja za pisa#im strojem. Rekao sam mu da bih kupio njegovoga gorilu. "Ma je li tako", re e on, ne podrugljivo, ne kao da ga se to dojmilo, ne zainteresirano, nita. Rekao sam mu da jest i upitao koliko bi kotao. "Uzeo bih tri tisu#e." "Nisam toliko zainteresiran." "Koliko ste zainteresirani?" Samo znatieljan, ne da ga je ozbiljno zanimalo. "Pa, blie tisu#i." Podrugnuo se - samo malo, gotovo pristojno. Iz nekog mi je razloga taj momak bio simpati an. Bio je tip koji je svoju diplomu iz Harvarda gurnuo negdje u ladicu, jer nije pronaao nita to bi s njom mogao raditi, a to bi mu se svidjelo. Rekao sam mu: "To je jako, jako stara ivotinja, znate. Johnsonovi su je ovamo dopremili tridesetih godina." To je privuklo njegovu pozornost. Upitao me kako sam doao do takve obavijesti. "Znam ivotinju", kratko sam odgovorio, kao da bih mogao poznavati jo tisu#e nalik njemu. "Mogao bih ga dati za dvije i pol tisu#e", rekao je. "Nevolja je u tome to ja nemam dvije i pol tisu#e." "Vidite, slikar iz New Mexica ve# radi na plakatu za mene", re e on. "Platio sam mu dvije tisu#e unaprijed." "Uh uh. Vjerojatno bih mogao podi#i do tisu#u i pol." "Ne vidim kako bih mogao i#i ispod dvije i dvjesto, to je injenica." &injenica je bila, da sam ih u tom trenutku pokazao, bio bi oduevljen s dvije tisu#e. Moda ak i tisu#u i osamsto. Rekao sam mu da #u razmisliti o tome.

- 139 -

2
Bio je petak uve er, tako da naiv ine nisu krenuli ku#i sve do poslije jedanaest, a ostarjeli uvar koji je primao mito nije se pojavio sve do pono#i. Ishmael je zaspao sjede#i, jo uvijek umotan u svoje pokriva e, a ja nisam uop#e oklijevao da ga probudim; elio sam da ponovo procijeni ari neovisnog ivota. Zijevnuo je, dva puta kihnuo, pro istio grlo i na meni zaustavio mutan, zao pogled. "Vrati se sutra", zakrijetao je. "Sutra je subota - beznadeno." Nije bio sretan zbog toga, ali je znao da sam u pravu. Pokuao je odloiti neizbjeno marljivo ure% uju#i sebe, svoj kavez i svoje pokriva e. Tada se smjestio i prezrivo me pogledao. "Gdje smo stali?" "Stali smo kod dva nova imena za Uzimatelje i Ostavitelje: oni koji razlikuju dobro i zlo i oni koji ive u rukama bogova." Zagun%ao je.

3
"to se doga'a ljudima koji ive u rukama bogova?" "Kako to misli?" "Mislim, to se doga%a ljudima koji ive u rukama bogova, a to se ne doga%a onima koji svoje ivote grade na spoznaji dobra i zla?" "Pa, da vidimo", rekoh. "Pretpostavljam da nisi na to mislio, ali to mi je palo na um. Ljudi koji ive u rukama bogova ne postaju vladari svijeta i ne prisiljavaju sve da ive kao i oni, a ljudi koji razlikuju dobro i zlo to ine." "Preokrenuo si pitanje i vratio se na po etak", re e Ishmael. "Pitao sam te to se doga%a ljudima koji ive u rukama bogova a to se ne doga%a onima koji razlikuju izme%u dobra i zla, a ti si mi rekao upravo suprotno: to se ne doga%a ljudima koji ive u rukama bogova a to se doga%a onima koji razlikuju izme% u dobra i zla." "Ho#e re#i da traga za ne im pozitivnim to se doga%a ljudima koji ive u rukama bogova?" "To no."

- 140 -

"Pa, oni su skloni dozvoliti ljudima oko sebe da ive kako ele ivjeti." "Govori mi o ne emu to oni rade, ne o ne emu to im se doga'a. Pokuavam tvoju pozornost usmjeriti na posljedice takvog na ina ivota." "Oprosti. Bojim se da jednostavno ne znam kamo smjera." "Zna, ali nisi navikao razmiljati o tome na taj na in." "Dobro." "Sje#a se pitanja na koje smo po eli odgovarati kada si stigao ovoga popodneva: kako je ovjek postao ovjekom? Jo uvijek traimo odgovor na to pitanje." Zastenjao sam, otvoreno i iskreno. "Zato stenje? "upita Ishmael. "Jer me plae tako op#enita pitanja. Kako je ovjek postao ovjekom? Ne znam. Jednostavno je postao. Na isti na in na koji su ptice postale pticama i konji konjima." "Upravo tako." "Ne ini mi to", rekoh mu. "O igledno ne razumije to si upravo rekao." "Vjerojatno ne razumijem." "Pojasnit #u ti. Prije nego ste postali homo, bili ste to?" "Australopitekus." "Dobro. A kako je australopitekus postao homo ?" "&ekanjem." "Molim te. Ovdje si da misli." "Oprosti." "Da li je australopitekus postao homo govore#i: 'Mi imamo spoznaju dobra i zla kao i bogovi, tako da nam nije potrebno da ivimo u njihovim rukama kao to to ine ze evi i guteri. Od sad pa nadalje mi #emo odlu ivati tko ivi a tko umire na ovoj planeti, a ne bogovi.'" "Ne." "Da li su mogli postati ljudi govore#i tako?" "Ne."

- 141 -

"Zato ne?" "Jer bi tako prestali biti podloni uvjetima pod kojima se evolucija odvijala." "Upravo tako. Sada moe odgovoriti na pitanje: to se doga%a ljudima - stvorenjima op #enito koji ive u rukama bogova?" "Ah. Da, shva#am. Razvijaju se." "A sada moe odgovoriti na pitanje koje sam ti postavio ovoga jutra: kako je ovjek postao ovjekom?" "ive#i u rukama bogova." "ive#i kao to ive Bumani u Africi." "To no." "ive#i kao to ive Kreeri-Akrore u Brazilu." "Ponovo to no." "Ne kao to ive stanovnici Chicaga?" "Ne." "Ili Londonci?" "Ne." "Tako da sada zna to se doga%a ljudima koji ive u rukama bogova." "Da. Oni se razvijaju." "Zato se razvijaju?" "Jer su u poloaju da se razvijaju. Jer se tamo odvija evolucija. Pra ovjek se razvio u ranog ovjeka jer je bio tamo natje u#i se sa svima ostalima. Pra ovjek se razvio u ranog ovjeka jer se nije izdvojio iz suparnitva, jer je uvijek bio na onom mjestu na kojemu se odigravao prirodni odabir." "Ho#e re#i da je jo bio dio op #e zajednice ivota." "To no." "I stoga se sve to dogodilo zato je australopitekus postao homo habilis i zato je homo habilis postao homo erectus i zato je homo erectus postao homo sapiens i zato je homo sapiens postao homo sapiens sapiens." "Da."

- 142 -

"A to se tada dogodilo?" "Tada su Uzimatelji rekli: 'Dovoljno smo ivjeli u rukama bogova. Nama je dosta prirodnog odabira, hvala lijepo.'" "I to je bilo to." "I to je bilo to." "Sje#a se da sam rekao da provoditi pri u zna i ivjeti tako da je ostvari." "Da." "Prema pri i Uzimatelja, stvaranje se zavrilo s ovjekom." "Da. Pa?" "Kako bi ti ivio tako da to ostvari? Kako bi ivio na taj na in da se stvaranje zavri s ovjekom?" "Uh. Shva#am to misli. ivio bi kao to Uzimatelji ive. Mi svakako ivimo na na in koji #e dovriti stvaranje. Ako nastavimo, ovjek ne#e imati nasljednika, ni impanze, ni orangutani, ni gorile nita to je sada ivo ne#e imati nasljednika. Cijela #e stvar zavriti s nama. Da bi ostvarili svoju pri u, Uzimatelji moraju sami dovriti stvaranje - i oni to prokleto dobro rade."

4
"Kada smo po injali i kada sam ti pokuavao pomo#i da prona%e pretpostavku pri e Uzimatelja, rekao sam ti da pri a Ostavitelja ima potpuno razli itu pretpostavku." "Da." "Moda si sada spreman oblikovati tu pretpostavku." "Ne znam. U ovome trenutku ak ne mogu misliti ni na pretpostavku Uzimatelja." "Vratit #e ti se. Svaka pri a kre#e od pretpostavke." "Da, dobro. Pretpostavka pri e Uzimatelja je da svijet pripada ovjeku." Razmiljao sam nekoliko minuta, a onda se nasmijah. "To je gotovo suvie zgodno. Pretpostavka pri e Ostavitelja je da #ovjek pripada svijetu." "A to zna i to?" "Zna i... " Nasmijao sam se. "To je zaista suvie." "Nastavi."

- 143 -

"To zna i da, sve od po etaka, sve to je ikada ivjelo pripada svijetu i to je ono kako su stvari postale ovakve kakve jesu. Ona jednostani na stvorenja koja su plivala u drevnim oceanima pripadala su svijetu i stoga to su mu pripadala, nastalo je sve stoje uslijedilo. One ribe koje su plivale du obala kontinenata pripadale su svijetu i stoga to su mu pripadale, na kraju su nastali vodozemci. A stoga to su vodozemci pripadali svijetu, na kraju su nastali gmazovi. I stoga to su gmazovi pripadali svijetu, na kraju su nastali sisavci. I stoga to su sisavci pripadali svijetu, na kraju su nastali primati. I stoga to su primati pripadali svijetu, na kraju je nastao australopitekus. I stoga to je australopitekus pripadao svijetu, na kraju je nastao ovjek. I ovjek je pripadao svijetu tri milijuna godina i stoga to je pripadao svijetu, rastao je i razvijao se i postajao inteligentniji i vjetiji, sve dok jednoga dana nije postao tako inteligentan i vjet da smo ga morali nazvati homo sapiens sapiens, to zna i da smo to bili mi." "I na taj su na in Ostavitelji ivjeli tri milijuna godina kao da pripadaju svijetu." "To no tako. I tako smo mi nastali."

5
Ishmael re e: "Znamo to se doga%a kada uzmemo pretpostavku Uzimatelja, da svijet pripada ovjeku." "Da, to donosi propast." "A to se doga%a kada uzme pretpostavku Ostavitelja, da ovjek pripada svijetu?" "Tada se stvaranje nastavlja zauvijek." "Kako to zvu i?" "Glasovao bih za to."

6
"Neto mi je palo na pamet", rekao sam. "Da?" "Palo mi je na pamet da je pri a koju sam upravo ispri ao zapravo pri a koju su Ostavitelji provodili na ovome svijetu tri milijuna godina. Pri a Uzimatelja glasi: 'Bogovi su svijet stvorili za ovjeka, ali su to loe uradili, pa smo mi morali uzeti stvari u svoje vlastite, sposobnije ruke.' Pri a Ostavitelja glasi: 'Bogovi su stvorili ovjeka za svijet, na isti na in na koji su stvorili lososa i vrapce i ze eve za svijet; ini se da je to do sada prili no dobro djelovalo, tako da se moemo opustiti i bogovima prepustiti upravljanje svijetom.'" "To je to no. Ima i drugih na ina da se to kae, ba kao to ima i drugih na ina da se ispri a pri a Uzimatelja, ali ovaj je na in jednako dobar kao i bilo koji drugi."

- 144 -

Sjedio sam tako neko vrijeme. "Razmiljam o... zna enju svijeta, boanskim namjerama sa svijetom i sudbini ovjeka prema ovoj pri i." "Nastavi." "Zna enje svijeta... mislim da je tre#e poglavlje Postanka bilo u pravu. To je vrt vrt bogova. Kaem to ak iako ja sam jako sumnjam da su bogovi bilo to imali s time. Samo mi se ini da je to cjelovit i ohrabruju#i na in da se o tome razmilja." "Razumijem." "A u vrtu rastu dva stabla, jedno za bogove, a drugo za nas. Ono njihovo je Drvo Spoznaje Dobra i Zla, a ono nae je Drvo ivota. Ali Drvo ivota moemo prona#i samo ako ostanemo u vrtu a u vrtu moemo ostati samo ako se drimo podalje od drveta bogova." Ishmael kimne ohrabruju#i me. "Boanske namjere... inilo bi se... u evoluciji postoji neka vrsta sklonosti, ne bi li rekao? Ako po ne od onih krajnje jednostavnih bi#a u drevnim morima i uspinje se korak po korak prema svemu to ovdje sada vidimo - i dalje od toga - tada mora primijetiti sklonost prema... sloenosti. I prema samosvijesti i inteligenciji. Slae li se s time?" "Da." "Odnosno, ini se da su sve vrste stvorenja na ovoj planeti na rubu postizanja te samosvijesti i inteligencije. Tako da bogovi nikako nisu skloni samo ljudima. Nikada nije miljeno da bismo mi bili jedini glumci na ovoj pozornici. O igledno su bogovi namjeravali da ova planeta bude vrt ispunjen stvorenjima koja su samosvjesna i inteligentna." "Tako bi se u inilo. A ako je tako, tada se ini da bi ovjekova sudbina bila jednostavna." "Da. Zapanjuju#e, ona i jest jednostavna - jer je ovjek prvi od svih njih. On utire putove, on pronalazi staze. Njegova je sudbina biti prvi koji #e nau iti stvorove nalik ovjeku da imaju izbor: mogu pokuati osujetiti bogove i izginuti u tom pokuaju - ili mogu stajati po strani i na initi prostora za sve ostale. Ali u tome ima i vie od toga. Njegova je sudbina da bude otac svima njima - ne mislim izravnim naslje% ivanjem. Nego pruanjem prilike svima - kitovima i delfinima i impanzama i rakunima - na neki na in on postaje njihov praotac... &udno, to je ak i veli anstvenije od sudbine koju su Uzimatelji sanjali." "Kako to?" "Samo razmisli. Za milijardu godina, to god tada postojalo, tko god tada postojao, kae: '&ovjek? O, da, #ovjekl Kako je on izvanredan stvor! U njegovoj je mo#i bilo da uniti svekoliki svijet i da sve nae sudbine zgazi u prainu ali ugledao je svjetlost prije nego je bilo prekasno i povukao se. Povukao se i svima nama pruio priliku. Pokazao je svima nama to je potrebno uraditi ako elimo da svijet zauvijek ostane vrt. &ovjek je bio uzor svima nama!'" "Nije ba bijedna sudbina." "Ni u kom slu aju nije bijedna sudbina. A pada mi na pamet da ovo..."

- 145 -

"Da?" "To daje oblik pri i. Svijet je jako, jako dobro mjesto. Nije bio zbrka. &ovjek ga nije trebao osvajati i vladati njime. Drugim rije ima, svijet ne treba pripadati ovjeku ali potreban mu je ovjek koji #e njemu pripadati. Jedan je stvor prvi morao pro#i kroz ovo, prvi je morao vidjeti da u vrtu postoje dva drveta, jedno koje je dobro za bogove i jedno koje je dobro za sva bi#a. Jedan je stvor morao prona#i put i ako se to dogodi, tada... jednostavno nema granice onome to se ovdje moe dogoditi. Drugim rije ima, ovjek ima svoje mjesto u svijetu, ali to nije mjesto vladara. To je u bojim rukama. &ovjekovo je mjesto da bude prvi. &ovjekovo je mjesto da bude prvi a da ne bude posljednji. &ovjekovo je da smisli kako je to mogu%e u initi i da tada napravi mjesta za sve ostale koji su sposobni postati ono to je on postao. I moda, kada do%e vrijeme, moda se pokae da je ovjekovo mjesto da bude u itelj svima ostalima koji su sposobni postati ono to je on postao.Ne jedini u itelj, ne krajnji u itelj. Moda samo prvi u itelj, odgojitelj u dje jem vrti#u ali ak ni to ne bi bilo suvie malo. A zna li to?" "to?" "Cijelo vrijeme govorim sam sebi: 'Da, sve je to jako zanimljivo, ali kakvog dobra ima u tome? To ne#e nita promijeniti!'" "A sada?" "To je ono to nam je potrebno. Ne samo zaustaviti stvari. Ne samo manje stvari. Ljudima je potrebno neto pozitivno za to bi radili. Potrebna im je vizija ne ega to... ne znam. Neto to..." "Mislim da je ono za im traga injenica da je ljudima potrebno neto vie nego da ih se prekorava, neto vie nego da se osje#aju glupima i krivima. Potrebno im je neto vie nego vizija propasti. Potrebna im je vizija svijeta i njih samih koja #e ih nadahnjivati." "Da. Upravo tako. Zaustavljanje zaga% ivanja ne nadahnjuje. Slaganje sme#a ne nadahnjuje. Smanjivanje fluor-karbonata ne nadahnjuje. Ali ovo... razmiljati o sebi na nov na in, razmiljati o svijetu na nov na in... to..." Odustao sam. Ma kvragu, on je znao to pokuavam re#i.

7
"Vjerujem da sada shva#a smisao onoga to sam govorio kada smo zapo eli. Pri a koju su ovdje provodili Uzimatelji ni u kom smislu nije drugo poglavlje pri e koja je bila ovdje provo%ena tijekom prvih tri milijuna godina ljudskoga ivota. Pri a Ostavitelja ima svoje vlastito drugo poglavlje." "Kakvo je njezino drugo poglavlje?" "Upravo si ga ocrtao, zar ne?" "Nisam siguran."

- 146 -

Ishmael na trenutak razmisli. "Nikada ne#emo znati emu su bili dorasli Ostavitelji Europe i Azije kada su ljudi tvoje kulture doli i zauvijek ih pregazili. Ali znamo emu su bili dorasli ovdje u Sjevernoj Americi. Tragali su za na inom da osnuju naselje koje bi bilo u skladu s na inom na koji su oduvijek ivjeli, koji ostavlja prostora za ostala iva bi#a oko njih. Ne mislim da su to u inili iz neke uzvienosti. Jednostavno mislim da im nije palo na pamet da ivot svijeta uzmu u svoje vlastite ruke i da objave rat ostatku ivotne zajednice. Da su na taj na in nastavili jo nekih pet ili deset tisu#a godina, na ovom se kontinentu moglo pojaviti desetak civilizacija koje bi bile jednako usavrene kao to je sada i tvoja, svaka sa svojim vlastitim vrijednostima i mjerilima. To nije nezamislivo." "Ne, nije. Ili radije, nezamislivo je. Prema mitologiji Uzimatelja, svaka civilizacija bilo gdje u svemiru mora biti civilizacija Uzimatelja, civilizacija u kojoj su ljudi uzeli ivot svijeta u svoje vlastite ruke. To je toliko o igledno da ne treba ni isticati. Do vraga, svaka strana civilizacija u povijesti znanstvene fantastike bila je civilizacija Uzimatelja. Svaka civilizacija s kojom se ikada susreo ameri ki Enterprise bila je civilizacija Uzimatelja. To je stoga to se podrazumijeva da bi bilo koje inteligentno bi#e bilo gdje ustrajalo na tome da preuzme ivot iz ruku bogova, da bi znalo kako njemu pripada svijet, a ne obrnuto." "Istina." "to u mome umu izaziva jedno vano pitanje. to bi zaista zna#ilo na ovom stupnju pripadati svijetu? O igledno ne misli da samo lovci-sakuplja i uistinu pripadaju svijetu." "Drago mi je da to uvi%a. Iako, ako Bumani iz Afrike ili Kalapalo iz Brazila (ako ih je do sada uop#e jo neto ostalo) ele nastaviti ivjeti na taj na in idu#ih deset milijuna godina, ne vidim da bi to bilo neto loe za njih i za svijet." "Istina. Ali to ne odgovara na moje pitanje. Kako civilizirani narodi pripadaju svijetu?" Ishmael strese glavom - to je djelovalo kao mjeavina nestrpljenja i o ajanja. "Civiliziranost nema nikakve veze s tim. Kako tarantule mogu pripadati svijetu? Kako morski psi mogu pripadati svijetu?" "Ne razumijem." "Pogledaj oko sebe i vidjet #e neka stvorenja koja se ponaaju kao da svijet pripada njima i neka stvorenja koja se ponaaju kao da oni pripadaju svijetu. Moe li ih razlikovati?" "Da." "Stvorenja koja se ponaaju kao da pripadaju svijetu slijede zakon odravanja mira i stoga to slijede taj zakon, stvorenjima oko sebe daju priliku da rastu prema bilo emu to je njima mogu#e dose#i. Tako je nastao ovjek. Stvorenja oko australopitekusa nisu zamiljala da svijet pripada njima, pa su ga pustili da ivi i raste. Kako se civiliziranost u to uklapa? Da li biti civiliziran zna i da mora unititi svijet?" "Ne."

- 147 -

"Da li zbog toga to si civiliziran nisi sposoban stvorenjima oko sebe pruiti malo prostora u kojemu bi mogli ivjeti? Da li si zbog toga nesposoban ivjeti a da drugima ne nanosi zlo, kao morski psi i tarantule i zve arke?" "Ne." "Da li si zbog toga nesposoban slijediti zakon kojeg ak i puevi i crvi slijede bez teko#a?" "Ne." "Kao to sam prije nekog vremena istakao, ljudsko naseljavanje nije protiv zakona, nego je podlono zakonu - a isto se odnosi i na civilizaciju. Pa kako zapravo glasi tvoje pitanje?" "Ne znam vie. O igledno, pripadati svijetu zna i... pripadati istome klubu kao i svi ostali. Klub zna i ivotnu zajednicu. To zna i pripadati klubu i slijediti ista pravila kao i svi drugi." "A ako biti civiliziran zna i bilo to, trebalo bi zna iti da ste vi vo%e kluba, ne samo njegovi zlo inci i razaratelji." "Istina", rekoh, a onda sam samo sjedio i treptao nekoliko trenutaka. "Neto to si tren prije rekao. Nikada ne#emo znati emu su bili dorasli Ostavitelji Europe ili Azije kada su ljudi moje kulture stigli i zgazili ih." "Da?" "Mislim da su neka znanja o tome iskopana posljednjih godina." Ishmael kimne. "Ako se to dogodilo posljednjih godina, moda nisam za to mogao uti." "Arheologinja imenom Riane Eisler pisala je o velikom poljoprivrednom drutvu Ostavitelja koje je u Europi postojalo sve dok ga prije pet ili est tisu#a godina nisu pregazili Uzimatelji. Osim to ih nije nazivala Ostaviteljima i Uzimateljima, naravno. Ne znam mnogo o tome, ali o igledno je kultura koju su Uzimatelji pregazili bila zasnovana na oboavanju boice." Ishmael kimne. "Jedan je od mojih u enika znao za knjigu o kojoj govori, ali nije mogao objasniti njezino zna enje kako si to ti u inio. Zove se, vjerujem, Kale i otrica."

8
"Vratimo se na predmet nadahnu#a - ini mi se da ovih dana ima jo jedan izvor nadahnu#a koji obe#aje", re e Ishmael. "Koji je to?" "Svi su moji drugi u enici, kada bi dosegli ovaj stupanj, rekli: 'Da, da, to je izvanredno - ali ljudi se ne#e odre#i svoga vladanja svijetom. To se jednostavno ne moe dogoditi. Nikada. Ni za tisu#u godina.' A ja nisam imao nita na to bih mogao ukazati kao na ohrabruju#i primjer suprotnoga. Sada imam."

- 148 -

Trebalo mi je otprilike devedeset sekundi da to shvatim. "Pretpostavljam da misli na ono to se doga%a u Sovjetskom Savezu i isto noj Europi proteklih nekoliko godina." "To no. Prije deset, dvadeset godina, svi koji bi proricali da #e marksizam uskoro biti svrgnut s vrha bili su ozna eni kao beznadeni vizionari, posljednje budale." "Da, to je istina." "Ali kada su jednom ljudi iz tih zemalja bili nadahnuti mogu#no#u novoga na ina ivota, do ruenja je dolo gotovo preko no#i." "Da, shva#am to misli. Prije pet godina ja bih rekao da nikakvo nadahnu#e ne moe posti#i to ili ovo." "A sada?" "A sada je to zamislivo. Nevjerojatno kao sam vrag, ali ne nezamislivo."

9
"Ali imam jo jedno pitanje", dodao sam. "Nastavi." "U svome si oglasu rekao: 'arko mora eznuti da spasi svijet.'" "Da?" "to trebam u initi ako arko elim spasiti svijet?" Ishmael se na jedan dugi trenutak namrti na mene kroz reetke. "eli li program?" "Naravno da elim program." "Onda evo ti programa: pri a iz Postanka mora se ukinuti. Prvo, Kain mora prestati ubijati Abela. To je bitno ako elite preivjeti. Ostavitelji su ugroena vrsta i najvanija za svijet - ne stoga to su ljudi nego stoga to samo oni mogu razarateljima svijeta pokazati da ne postoji jedan pravi na#in ivota. A onda, naravno, morate ispljunuti plod tog zabranjenoga drveta. Morate se potpuno i zauvijek odre#i zamisli da znate tko bi trebao ivjeti, a tko umrijeti na ovoj planeti." "Da, sve to shva#am, ali to je program za #ovje#anstvo, to nije program za mene. to ja da radim?" "Ti treba nau iti stotinu drugih ljudi onome to sam ja nau io tebe i svakoga od njih nadahnuti da nau i drugih stotinu. Tako se to oduvijek radi." "Da, ali... da li je to dovoljno?"

- 149 -

Ishmael se namrti. "Naravno da nije dovoljno. Ali ako po ne bilo gdje drugdje, uop#e nema nade. Ne moe re#i: 'Promijenit #emo na in na koji se ljudi odnose prema svijetu, ali ne#emo promijeniti na in na koji misle o svijetu ili na in na koji misle o boanskim namjerama sa svijetom ili na in na koji razmiljaju o sudbini ovjeka.' Sve dok su ljudi tvoje kulture uvjereni da svijet pripada njima i da je njihova bogom odre%ena sudbina da ga osvoje i vladaju njime, nastavit #e se ponaati onako kako su se ponaali proteklih deset tisu #a godina. Nastavit #e se odnositi prema svijetu kao da je dio ljudskoga vlasnitva i nastavit #e ga osvajati kao da im je neprijatelj. Te stvari ne moe promijeniti zakonima. Mora promijeniti umove ljudi. A ne moe samo iskorijeniti ono loe i ostaviti prazninu; ljudima mora pruiti neto to je podjednako smisleno kao ono to su izgubili - neto to je smislenije od poznatog uasa vrhovnog #ovjeka, koji je izbrisao sve na ovoj planeti to izravno ili neizravno ne slui njegovim potrebama." Odmahnuo sam glavom. "Kae da netko mora ustati i postati dananjemu svijetu ono to je Sveti Pavao bio Rimskome carstvu." "Da, u osnovi. Da li je to tako zastrauju#e?" Nasmijao sam se. "Zastrauju#e nije ni izbliza dovoljno snaan izraz. Re#i za to da je zastrauju#e je kao da za Atlantski ocean kae da je vlaan." "Da li je to zaista toliko nemogu#e u doba kada se komi ar na televiziji moe obratiti ve#em broju ljudi u deset minuta nego to je to Pavao mogao za vrijeme cijeloga svoga ivota?" "Ja nisam komi ar." "Ali si pisac, zar nisi?" "Ne ta vrst pisca." Ishmael slegne ramenima. "Sretni e. Odrijeen si od svih obveza. Sam si sebe odrijeio." "To nisam rekao." "to si o ekivao da #e od mene nau iti? Zapijevanje? &arobnu rije koja #e odnijeti sve zlo?" "Ne." "Na kraju, ini se da nisi razli it od onih za koje tvrdi da ih prezire: samo si elio neto za samoga sebe. Neto od ega #e se bolje osje#ati dok gleda kako se pribliava kraj." "Ne, nije tako. Ti me samo ne poznaje dobro. Uvijek je tako sa mnom ponajprije kaem: 'Ne, ne, nije mogu#e, potpuno je i krajnje nemogu#e', a onda krenem i uradim to." Ishmael frkne, jedva umilostivljen. "Znam da #e mi ljudi re#i: 'Predlaete li da se vratimo lova ko-sakuplja kom ivotu?'" "To je naravno besmislena zamisao", re e Ishmael. "U na inu ivota Ostavitelja ne radi se o lovu i sakupljanju, nego o doputanju da ostatak zajednice ivi a poljoprivrednici to mogu u initi jednako kao i lovci-sakuplja i." Zastao je i potresao glavom. "Ono to sam se mu io da ti

- 150 -

prenesem nova je paradigma ljudske povijesti. ivot Ostavitelja nije zastarjela stvar koja je negdje 'u prolosti'. Tvoj zadatak nije da segne u prolost, nego da krene prema budu#nosti." "Ali prema emu? Ne moemo samo oti#i od nae civilizacije onako kako su to u inili Hohokami." "To je svakako istina. Hohokame je ekao druga iji na in ivota, ali morate biti matoviti ako vam je to dovoljno vrijedno. Ako vam je stalo da preivite." Tmurno se zagledao u mene. "Vi jeste matovit narod, zar niste? Time se ponosite, zar ne?" "Da." "Tada neto izmislite."

10
"Zanemario sam jednu malu stvar", re e Ishmael, a tada ispusti dug, teak, dahtav uzdah, kao da je poalio to si je dozvolio podsjetiti se na to. &ekao sam u tiini. "Jedan od mojih u enika bio je bivi zatvorenik. Naoruani plja ka, zapravo. Da li sam ti to rekao?" Rekao sam da nije. "Bojim se da je na zajedni ki rad bio korisniji meni nego njemu. Prvenstveno, od njega sam nau io da, suprotno onome to shvati iz filmova o zatvoru, zatvorsko stanovnitvo uop#e nije jednoli na skupina. Kao i u vanjskome svijetu, postoje bogati i siromani, mo#ni i slabi. A relativno govore#i, bogati i mo#ni jako dobro ive u zatvoru - ne tako dobro kao vani, naravno, ali mnogo, mnogo bolje od siromanih i slabih. Zapravo, mogu dobiti gotovo sve to poele, u smislu droga, hrane, seksa i usluga." Podigao sam jednu obrvu. "eli znati kako je to povezano sa svim ovim", re e on kimnuvi. "Povezano je sa svime: svijet Uzimatelja jedan je ogroman zatvor i osim a ice Ostaviteljskih naroda koji su ratrkani po svijetu, sveukupna ljudska vrsta sada je u tom zatvoru. Tijekom posljednjeg stolje#a svakom je preostalom ostaviteljskom narodu u Sjevernoj Americi data mogu#nost izbora: da ih se istrijebi ili da prihvate zatvaranje. Mnogi su izabrali zatvaranje, ali malo ih se moglo prilagoditi zatvorskom ivotu." "Da, ini se da je tako." Ishmael me pogleda obeshrabrenim, vlanim o ima. "Razumljivo je da dobro vo%en zatvor mora imati i zatvorsku industriju. Siguran sam da shva#a zato je tako."

- 151 -

"Pa... pomae da zatvorenici ostanu zaposleni, pretpostavljam. Odvla i im misli od dosade i uzaludnosti njihovih ivota." "Da. Moe li imenovati vau?" "Nau zatvorsku industriju? Ne ovako napamet. Pretpostavljam da je to o igledno." "Prili no o igledno, rekao bih." Malo sam razmislio o tome. "Unitavanje svijeta." Ishmael kimne. "Pogodio si od prve."

11
"Ima jedna zna ajna razlika izme%u stanovnika vaih zatvora za zlo ince i stanovnika vaeg kulturolokog zatvora: oni prvi razumiju da raspodjela bogatstva i mo#i unutar zatvora nema nikakve veze s pravdom." Trepnuo sam, a tada ga zamolio da mi objasni. "U vaem kulturolokom zatvoru, koji zatvorenici dijele mo #?" "Ah", rekoh. "Muki zatvorenici. Osobito bijeli muki zatvorenici." "Da, to je to no. Ali razumije da su ti bijeli muki zatvorenici zaista zatvorenici, a ne uvari. Usprkos svoj svojoj mo #i i prednostima usprkos tome to gospodare nad svima drugima u zatvoru nitko od njih nema klju kojim bi mogli otklju ati vrata." "Da, to je istina. Donald Trump moe u initi mnoge stvari koje ja ne mogu, ali ne moe iza#i iz zatvora nita vie nego to to ja mogu. Ali kakve to veze ima s pravdom?" "Pravda zahtijeva da i drugi ljudi, ne samo bijeli mukarci, imaju u zatvoru mo#." "Da, shva#am. Ali to to govori? Da to nije istina?" "Istina? Naravno da je istina da mukarci i to, kao to ti kae, osobito bijeli mukarci dre konce u rukama unutar zatvora ve# tisu#e godina, moda ak od po etka. Naravno da je istina da je to nepravedno. I naravno da je istina da bi mo# i bogatstvo unutar zatvora trebalo jednako preraspodijeliti. Ali treba ista#i da ono to je klju no za va opstanak kao vrste nije preraspodjela mo#i i bogatstva unutar zatvora, nego prije unitenje samog zatvora." "Da, to shva#am. Ali nisam siguran da bi mnogi ljudi shvatili." "Ne?" "Ne. Me%u politi ki djelatnima, preraspodjela bogatstva i mo#i je... ne znam kako bih to nazvao a da bude dovoljno snaan izraz. Zamisao ije je vrijeme dolo. Sveti Gral."

- 152 -

"Usprkos tome, bijeg iz zatvora Uzimatelja je op#a stvar ispod koje bi se trebalo potpisati sveukupno ovje anstvo." Potresao sam glavom. "Bojim se da je to stvar za koju se ne#e potpisati gotovo nitko iz ljudske vrste. Bijeli ili obojeni, mukarci ili ene, ono to ljudi ove kulture ele je imati koliko god mogu bogatstva i mo#i u zatvoru Uzimatelja. Uop#e im nije stalo to je to zatvor i nije im stalo to to razara svijet." Ishmael slegne ramenima. "Kao i uvijek, ti si pesimist. Moda si u pravu. Nadam se da nisi." "I ja se tome nadam, vjeruj mi."

12
Iako smo razgovarali samo otprilike sat vremena, Ishmael se &inio slab do iscrpljenosti. Pokusno sam spominjao odlazak, ali njemu je o igledno na umu bilo neto drugo, vanije. Na kraju me pogledao i rekao: "Razumije da sam s tobom zavrio." Mislim da bih se otprilike isto tako osje#ao da je zabio no u moj eludac. Na trenutak je sklopio o i. "Oprosti mi. Umoran sam i ne izraavam se dobro. Nisam to mislio tako kako je zvu alo." Nisam mu mogao odgovoriti, ali sam uspio kimnuti. "Samo sam htio re#i da sam zavrio s onim to sam namjeravao u initi. Kao u itelj, vie ti nita ne mogu dati. &ak i tako, bilo bi mi drago da mi bude prijatelj." Ponovo, nisam mogao nego kimnuti. Ishmael slegne ramenima i ogleda se naokolo zamagljenim o ima, kao da je na tren zaboravio gdje se nalazi. Tada se povrati i prasne u veli anstveno, so no kihanje. "Gledaj", rekoh ustaju#i, "vratit #u se sutra." Uperio je u mene dug, taman pogled; pitao se koga vraga jo o ekujem od njega, ali bio je suvie iscrpljen da bi to izgovorio. Poslao me mojim putem gun%anjem i oprotajnim kimanjem.

- 153 -

Trinaest

1
Te no#i, prije nego sam usnuo u svome motelskom krevetu, dovrio sam svoj plan. Bio je to lo plan i ja sam to znao, ali nisam mogao smisliti nita bolje. Svidjelo se to njemu ili ne (a znao sam da mu se ne#e svidjeti), morao sam izbaviti Ishmaela iz tog prokletog karnevala. Bio je to lo plan i u jo jednom smislu, to je potpuno ovisio o meni i mojim oskudnim sredstvima. Imao sam samo jednu, i to lou kartu, i ako bih je morao otvoriti, pretpostavljao sam da bi vjerojatno bila dvojka. U devet idu#eg jutra bio sam u malome gradu otprilike na pola puta ku#i, voze#i se naokolo u nadi da #u prona#i nekakvo mjesto za doru ak, kada se upozorenje 'suvie vru#e' uklju i na mojoj plo i s instrumentima, prisilivi me da se zaustavim. Otvorio sam poklopac i provjerio ulje: ulje je u redu. Provjerio sam spremnik s vodom: suh. Nema problema brian putnik, nosio sam dodatnu vodu. Zatvorio sam spremnik, ponovo krenuo, kada je nakon dvije minute upozoravaju#e svjetlo ponovo zatitralo. Uspio sam sti#i do benzinske postaje gdje je pisalo 'deurni mehani ar', ali nije bilo nikakvog deurnog mehani ara. &ak i tako, momak koji je bio na dunosti znao je trideset puta vie od mene o automobilima i bio voljan malo pro eprkati naokolo. "Hla%enje ne radi", rekao mi je nakon otprilike petnaestak sekundi. Pokazao mi je to i objasnio da se ina e doga%a samo kada se u gradskoj vonji s neprestanim zaustavljanjem i kretanjem motor pregrijava. "Da li je moda izbacio osigura ?" "Moglo bi biti", rekao je. Ali je to isklju io kada je isprobao novog, koji nije bio nita bolji od staroga. Rekao je: "&ekajte", i dohvatio ispitiva , kojim je ispitao zatvara koji je povezivao ventilator s elektri nim sustavom. "Zapalio vam se ventilator", rekao mi je, "tako da se ini da je izgorio." "Gdje mogu nabaviti novoga?" "Nigdje u ovom gradu", rekao mi je. "Ne subotom." Pitao sam ga mogu li sti#i ku#i s takvim automobilom. "Mislim da moete", rekao je, "ako se ne morate mnogo voziti kroz grad. Ili ako stanete i dozvolite mu da se ohladi kad god se po ne pregrijavati." Vratio sam se i odvezao automobil u garau zastupni kog servisa dobrano prije podneva i ostavio ga tamo, iako su me uvjeravali da se ba nita ne#e dogoditi prije ponedjeljka ujutro. Imao sam samo jedan zadatak na pameti, a to je bila posjeta jednome od onih malih strojeva za novac, gdje sam nastavio harati sve svoje gotovinske izvore ekove, utede, kreditne kartice. Kada sam stigao u stan, nosio sam dvije tisu#e i etrdeset dolara - a ina e sam bio siromah.

- 154 -

Nisam namjeravao razmiljati o budu#im nevoljama, jer su jednostavno bile suvie teke. Kako izvaditi gorilu teku pola tone iz kaveza kojega ne eli napustiti? Kako smjestiti gorilu tekog pola tone na zadnje sjedalo automobila, kad se on ne eli voziti u njemu? Da li bi automobil sa gorilom tekim pola tone na zadnjem sjeditu uop #e i krenuo? Kao to ovo pokazuje, ja sam momak koji djeluje korak po korak. Improvizirao sam. Ovako ili onako, zgurat #u Ishmaela na zadnje sjedite moga automobila, a tada #u razmiljati to dalje u initi. Vjerojatno #u ga dovesti u svoj stan a tada ponovo razmiljati to dalje. Prema mome iskustvu, nikada zapravo ne znate kako #ete rijeiti problem sve dok se on zaista ne pojavi.

2
U ponedjeljak ujutro nazvali su me u devet da mi kau to je s automobilom. Ventilator je otkazao jer je bio preoptere#en; bio je preoptere#en jer je cijeli prokleti sustav za hla%enje otkazao. Bilo je potrebno mnogo posla, vrijednog otprilike est stotina dolara. Zastenjao sam i rekao im da nastave. Rekli su da #e vjerojatno biti spreman do dva sata, da #e nazvati. Rekao sam, presko ite poziv, uzet #u automobil kada budem mogao; injenica je da sam se ve# odrekao tog automobila. Nisam si mogao priutiti popravke, a prokleta stvar vjerojatno ionako ne bi mogla voziti Ishmaela. Unajmio sam kombi. Nesumnjivo #ete se pitati zato dovraga to odmah nisam napravio. Odgovor je, jednostavno se toga nisam sjetio. Ograni en sam, dobro? Navikao sam stvari raditi na odre% en na in, a to ne uklju uje izlete unajmljenim kombijima. Dva sata kasnije zaustavio sam se pored karnevala i rekao: "Prokletstvo." Karneval je otiao. Neto moda predosje#aj nagnao me da iza%em i pronjukam naokolo. Mjesto je djelovalo premaleno da bi moglo obuhvatiti devetnaest vonji, dvadeset i etiri igre i sporednu predstavu. Pitao sam se da li bih mogao prona#i mjesto na kojem je stajao Ishmaelov kavez bez oznaka koje bi me vodile. Noge su mi zapamtile dovoljno da bi me odnijele u blizinu, a o i su u inile ostalo, jer bilo je vidljivih tragova: ostali su pokriva i koje sam mu kupio, odba eni u zguvanoj hrpi zajedno s drugim stvarima koje sam prepoznao: nekoliko njegovih knjiga, blok papira za pisanje, na kojem su se jo uvijek vidjele karte i dijagrami koje je nacrtao da bi mi prikazao pri e o Kainu i Abelu, Ostaviteljima i Uzimateljima i poster iz njegova ureda, sada smotan i omotan gumicom. Zbunjeno sam ga rairio i izravnavao kad se pojavio starac kojega sam bio podmi#ivao. Nacerio se i podigao veliku crnu plasti nu torbu da mi pokae to ovdje radi: istio je dio od stotina kilograma sme#a koje je ostalo iza karnevala. Tada, kad je vidio hrpu stvari do mojih nogu, uzgledao je i rekao: "Bila je to upala plu#a." "to?"

- 155 -

"Dotukla ga je upala plu#a tvog prijatelja majmuna." Stajao sam tamo zure#i u njega, nesposoban shvatiti to mi eli re#i. "U subotu nave er doao je veterinar i dao mu injekciju, ali bilo je prekasno. Umro je ovog jutra oko sedam ili osam, pretpostavljam." "Kaete li da je... mrtav?" "Zbilja je mrtav, ortak." A ja, potpuni egoist, jedva sam bio nejasno primijetio da izgleda pomalo izmu eno. Ogledao sam se prostranim sivim prostorom, gdje je ovdje-ondje vjetar podigao hrpe papira i katkad ih prevrtao, i osje#ao se srodan s time prazan, beskorisan, zadavljen prainom, pusta zemlja. Moj je drevni ortak ekao, o igledno nezainteresiran onim to bi ovaj prijatelj majmuna mogao u initi ili re#i. "to su u inili s njim?" upitao sam. "A?" "to su u inili s tijelom?" "O. Pozvali su vu nu slubu, pretpostavljam. Odvezli su ga tamo gdje kremiraju rtve nesre#a. Znate." "Da. Hvala." "Nema problema." "Da li je u redu ako uzmem ove stvari?" Iz pogleda kojim me obdario mogao sam shvatiti da sam mu pruio novo mjerilo ljudske ludosti, ali rekao je samo: "Sigurno, zato ne? Samo to baci negdje drugdje." Ostavio sam pokriva e, naravno, ali ostatak je lako stao pod jednu ruku.

3
to uraditi? Na trenutak stati, sputenog pogleda, pored op #inske pe#i u kojoj kremiraju mrtve? Netko drugi to bi druga ije izveo, vjerojatno bolje, otkrivaju#i ve#e srce, dublju osje#ajnost. A ja, ja sam se odvezao ku#i. Odvezao se ku#i, vratio kombi, uzeo svoj automobil, i vratio se u stan. Bio je prazan na nov na in, s novim stupnjem praznine.

- 156 -

Na kraju stola stajao je telefon, povezuju#i me sa cijelim svijetom ivota i djelatnosti, ali koga bih mogao nazvati? &udno, pomislio sam na nekoga, potraio broj i okrenuo ga. Nakon tri zvonjenja, odgovorio je nizak, odlu an glas: "Obitavalite gospo% e Sokolow." "Da li je to gospodin Partridge?" "Da, to je gospodin Partridge." Rekao sam: "Ovdje ovjek koji vas je posjetio prije dva tjedna, pokuavaju#i prona#i Rachel Sokolow." Partridge je ekao. Rekao sam: "Ishmael je mrtav." Nakon stanke: "Jako mi je ao to uti." "Mogli smo ga spasiti." Partridge je neko vrijeme razmiljao o tome. "Da li ste sigurni da bi nam to dopustio?" Nisam bio siguran, i to sam mu rekao.

4
Tek kada sam Ishmaelov poster elio uokviriti otkrio sam da su poruke na obje strane. Dao sam ga uokviriti tako da su se obje strane vidjele. Poruka na jednoj strani je ona koju je Ishmael bio izloio na zidu svog skrovita:

Ako ovjeka nestane, ima li nade za gorilu?

Poruka na drugoj strani glasila je:

Ako gorile nestane, ima li nade za ovjeka?

- 157 -