Cenzura u Jugoslaviji izmeu 1945. i 1952. - na pola puta izmeu Staljina i Zapada Deniver Vukeli 1.

Uvod
1.1. Smjernice rada "Uz Tita i Staljina, dva junaka sina, nas nee ni pakao smest." (originalna verzija) "Uz marala Tita, junakoga sina, nas nee ni pakao smest." (kasnija verzija)1 Poetni stihovi popularne pjesme Vladimira Nazora zanimljiv su prikaz kako se brzo mijenjala opa atmosfera kraja Drugog svjetskog rata i poetka poratnog razdoblja u Jugoslaviji i kako se prilagoavala aktualnoj stvarnosti. Isto tako brzo su se mijenjale ideologije i saveznice, a tako i kulturni okviri, pa i oni pjesniki i popularni u narodu. Jednako kao i ivotni putovi njihova autora, knjievnika Vladimira Nazora, koji je u razdoblju Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Drave Hrvatske (NDH) bio jedan od najvanijih knjievnika nacionalnih mitskih pria o hrvatskim kraljevima, divovima i pastirima u bogatoj hrvatskoj stvarnoj i mitskoj prolosti. Takoer je pisao i pjesme u ast Kraljevini i Jugoslaviji, a kasnije i u ast NDH. A onda je u jednoj noi 1942. preao rijeku Kupu u amcu na partizanski teritorij i trenutno promijenio svoju tematiku pisanja i poeo pisati panegirike Josipu Brozu Titu kao i partizanske pjesme, a nakon rata se odrekao i skoro svih izdanja objavljenih u vrijeme NDH. Jo u vrijeme Drugog svjetskog rata postao je predsjednik Izvrnog odbora Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH), a nakon rata predsjednik Prezidija hrvatskog Sabora. Kao jedan od vanijih komunistikih voa, 18. svibnja 1944. uputio je proglas o smrtnoj kazni i konfiskaciji imovine svojim dotadanjim kolegama piscima i umjetnicima: "Tko je radei za neprijatelja vrio agitaciju ili propagandu rijeju, djelom i pismom, naroito knjievnou i umjetnou kanjava se smru, a samo u sluajevima vrijednim naroitog obzira prinudnim radom i gubitkom graanskih prava, proglaenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine". 2 S ovim knjievno-povijesnim kuriozitetom ulazimo u podruje i temu ovog rada koji e se baviti cenzurom, kao jednim od zanimljivijih i kontroverznijih kulturno-povijesnih aspekata i modela koji su se odvijali u poratnoj Jugoslaviji od kraja Drugog svjetskog rata 1945. pa do 1952. godine, u takozvanom AGITPROP razdoblju, nazvanome tako prema aparatu za agitaciju i Propagandu Komunistike Partije Jugoslavije. Zato to razdoblje? Ovo razdoblje je vrlo bitna etapa u razvoju Jugoslavije kao tadanje novoosnovane drave. Ono takoer i danas, ezdesetak godina poslije, izaziva mnoge kontroverze u politikom i kulturnom ivotu na tlu drava proizalih raspadom Jugoslavije. Od 1945. do 1952. dogodilo se mnogo naglih i brzih promjena u nainu ivota, vlasti, politici i shvaanju naroda koji su ivjeli na tlu republika koje su inile Jugoslaviju (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija). Od pobjede nad njemakom okupacijskom silom i domaim reimima
1

"Pjesma o pesti". Popularna partizanska koranica. Tekst Vladimir Nazor, glazba Oskar Danon. Prvi put izvedena u studenom 1943. na zasjedanju Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu. Prema Osakru Danonu originalni tekst je bio s Titom i Staljinom, no narod je spontano promijenio rijei u verziju samo s Titom. 2 Topusko, 18. svibnja 1944.

koji su satelitski slijedili iste ili sline ideoloke principe, razrauna s njihovom kulturom, imovinom, pa i ivotima, ponovnom izgradnjom ratom razruene Jugoslavije, preko pristajanja uz sovjetski totalitaristiki model komunistike vlasti pa do raskida sa Staljinom 1948. i sve do 1952. i poetka jedne nove ere u kojoj je Jugoslavija ostvarila svoj poseban tretman u svijetu vjeto balansirajui na pola puta izmeu Istoka i Zapada oblikujui jedan specifini kulturoloki i politiki model. To je burno razdoblje u kojima se naini javnog i odobrenog miljenja mijenjanju doslovno preko noi i u kojima su se pojavili mnogi vrlo razvijeni oblici cenzure iako je ona javno i ustavno bila negirana s obzirom na vladavinu naroda i sve oblike sloboda kojima se Jugoslavija kao komunistiko-ideoloka drava diila. Naime, kako se moe proitati u Opoj enciklopediji jugoslavenskog leksikografskog zavoda, tiskanoj u Zagrebu 1977. godine, prema Ustavu SFRJ3 i republikim i pokrajinskim zakonima o javnom informiranju, cenzura tiska moe se uvesti samo u sluaju neposredne ratne opasnosti ili drugih oblika ratnog stanja. U drugim sluajevima za objavljivanje informacija nije potrebna prijava, niti odobrenje, a objavljivanje i irenje informacija moe se ograniiti u sluajevima predvienim zakonom. 1.2. Pojam cenzure Da bi se poblie govorilo o fenomenu cenzure treba prvo postaviti neke granice u definiciji toga pojma. Izvorno, hrvatska i meunarodna, barem u mnogim zapadnim jezicima, rije "cenzura" proizlazi iz rimske funkcije cenzora, koja je u Rimu postojala od 433. pr. n. e. do 85. n. e., kao inovnika koji se bavio dranjem cenzusa i nadzorom nad javnim moralom s pravom da prestupnike osramoti, ugovaranjem izgradnje i popravaka javnih zgrada i vrtova i davanjem u zakup dravnih dohodaka. Kroz godine ljudske povijesti cenzura se provodila na mnoge naine, kako je dravama, vladarima i vjerskim organizacijama ve bilo stalo zabraniti neku ideju, misao, umjetniko djelo ili injenicu. Sjetimo se samo viestoljetnog popisa zvanog "Index librorum prohibitorum" Katolike crkve koji se stalno popunjavao i na kojem su se nalazila djela i danas najpriznatijih mislioca, znanstvenika i knjievnika zapadne civilizacije. Mletaki povjesniar Paolo Sarpi u svome spisu "Sopra lOfficio dellinquisizione" (1613.) kae "Naizgled knjiga i nije bogznato, jer se sastoji od samih rijei, ali iz tih se rijei formiraju miljenja koja izazivaju pristranost, pobune i na kraju ratove. da to su samo rijei, ali one, posljedino, diu naoruane vojske." I zato se vlasti kroz povijest, bile one svjetovne ili crkvene, trude kontrolirati pisanu rije. Na prostorima bive Jugoslavije cenzura je bila takorei uobiajena stvar i u ranijim razdobljima od ovog o kojem e biti rijei. Bilo da je bila rije o austrijskoj dvorskoj birokraciji ili onoj srpskoj kraljevskoj iz razdoblja prve Jugoslavije, ili pak onoj iz doba njemake okupacije i Nezavisne Drave Hrvatske na tlu dananje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. A da se i ne spominje, nova pobjednika ideologija na
3

Na ovome mjestu treba kao malu digresiju spomenuti razlike u imenima drave. Ona je od svog slubenog proglaenja na Drugom zasjedanju Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije 29. i 30. studenog 1943. u Jajcu prozvana Demokratskom Federativnom Jugoslavijom (DFJ). Deklaracijom Ustavotvorne skuptine od 29. studenog 1945. drava se zove Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). I takovom ostaje sve do 1963. kada postaje Socijalistikom Federativnom Republikom Jugoslavijom (SFRJ) to ostaje do raspada 1991. godine. Za ovaj rad su bitna prva dva naziva jer su ta dva imena koritena od 1945. do 1952. U vrijeme DFJ drave koje su inile njen ustroj imale su predmetak Federalna drava (primjerice Federalna drava Hrvatska FDH). U vrijeme FNRJ predmetak je promijenjen u Narodna republika (primjerice Narodna republika Hrvatska NRH). U posljednjem razdoblju od 1963. one su postale Socijalistikim republikama SR.

osloboenom teritoriju 1945. imala je uitelja u obliku Sovjetskog saveza koji je tada ve dvadesetak godina prakticirao cenzuru u vrlo sloenim modelima unutar Staljinovog totalitaristikog sustava vlasti. Naime, staljinizam je po definiciji posvemanji radikalni boljevizam iz razdoblja graanskog rata koji je sovjetsku politiku kulturu proeo borbenom gorljivou, revolucionarnim voluntarizmom, spremnou pribjegavanja nasilju, vladanju administrativnim naredbama, centraliziranom upravom, prijekim sudovanjem. Od toga modela u prvim godinama postojanja Jugoslavija je preuzela sve znaajke. 4 A jedan od glavnih alata bilo kojeg totalitaristikog sustava jest cenzura, pa ak i onda kad se ona porie. A slubeni stav nove vlasti u Jugoslaviji ve od 1945. bio je da cenzure nema, osim u sluajevima rata. No ispod povrine cenzura je bila provoena mnogim vrlo sloenim viestrukim mehanizmima. Pogotovo s toga to je trebalo uspostaviti centralnu jugoslavensku ideoloku kontrolu te ukloniti ostatke stare propagande i kulture iz Hrvatske i drugih podruja koja su bila pod njemakoj, talijanskom ili proneprijateljskom vlau. I tu dolazimo do cenzure kao ireg pojma, jer ona u ovom sluaju nije samo preventivna cenzura nekog rukopisa ili naknadna, suspenzivna, cenzura nekog lanka ili publikacije5, ve itav niz pojava vezanih uz objavljenu rije: od autocenzure, zabranjivanja knjiga i asopisa prolog, proneprijateljskog reima, do zabrane aktualnih knjiga i asopisa, pa preko progona i likvidacija staroreimskih novinara i pisaca, raznih tajnih popisa nepoudnih autora i djela, sve do odbijanja tiska novih knjiga i asopisa ili obustave dostave isporuke papira tiskarama. Ona je sloeni mehanizam namjernog oblikovanja kulturnog identiteta na jednom podruju upravljanjem dostupnou nekih informacija, bilo knjievnih, novinskih, povijesnih ili drugih. Cenzura u ratu svoje razloge povezuje s postojanjem vojnih tajni i viih nacionalnih interesa, dok u miru titi poredak i revoluciju.6 Ona je kontrola protoka informacija koje se smatraju bitnima za nacionalnu sigurnost. O koliini cenzuriranog materijala u Jugoslaviji zanimljivo govori i jedan podatak koji se tie ipak neto kasnijeg razdoblja: sredinom ezdesetih hrvatska republika policija je skupila toliko emigrantske grae, koja je redovno bila zapljenjivana, da nije imala prostora za njen smjetaj pa je u svojoj zbirci uvala samo dva-tri primjerka, a ostalo dala Nacionalnoj sveuilinoj knjinici u Zagrebu, uz uvjet da budu smjetene u bunker nedostupan korisnicima. Graa je sreena i smjetena u podrum, ali nikad nije kataloki obraena. Graa koja se skupljala u Republikom sekretarijatu za unutranje poslove sluila je za izradu dosjea emigranata, i informacije o piscima, urednicima, novinarima. U nekim primjercima se vide i podcrtavanja policajaca, upitnici, usklinici i slino. Nakon pada komunizma sve su knjige i dosjei u Sekretarijatu unutranjih poslova postali suvini i prebaeni su u Nacionalnu sveuilinu knjinicu (NSK) na javnu uporabu. U srpnju 1992. je tako NSK predano 7.733 knjige od gotovo 300 autora i 8.670 primjeraka novina, asopisa, biltena i sl. Graa iz podruma otprije spojena je zajedno s novom graom i tako postala dostupnom javnosti7, osim u sluaju ako su neki dosjei bili od znaaja za aktualnu nacionalnu sigurnost. 1.2. Izvori, literatura i metodologija U ovom e se radu pregled cenzurnih postupaka i metodologije razmotriti na nekoliko razina. Glavni kut gledanja cenzure u Jugoslavije ipak e biti onaj iz hrvatskog kuta kao
4 5

Banac, I. (1990) "Sa Staljinom protiv Tita". Str. 19. Parai, I. (2007) "Cenzura u Jugoslaviji: 1945.-1990". Str. 3. 4. 6 Donat, B. (1992) "Crni dossier: o zabranama u hrvatskoj knjievnost". Str. 27. 7 Stipevi, A. (2000) "Sudbina knjige". Str. 102.

autorove domicilne zemlje pripadnosti, a i zbog velikog dijela sluajeva vezanih uz jugoslavensku cenzuru prema knjievnosti i publicistici Nezavisne Drave Hrvatske kao pronjemakog reima od 1941. do 1945. No pregled e dodirivati i neke druge republike, poput Srbije i Bosne i Hercegovine (uz Hrvatsku, s obzirom da su Hrvatska i BiH u vrijeme NDH bila vie-manje jedna cjelina). Predoit e se zakoni o tisku, odluke o zabrani djela, asopisa, rada novinarima i knjievnicima, popisi istih, te neke njihove sudbine. Koriteno je relativno malo literature (tema jo nije dovoljno istraena zadnjih dvadeset godina), tek desetak knjiga i neto objavljenih radova koji upuuju na originalne izvore. Najvei doprinos u literaturi istraivanju ove teme doprinijela su istraivanja hrvatskog novinara Josipa Grbelje ("Cenzura u hrvatskom novinstvu", "Nepoznati dokumenti o odnosu Milovana Dilasa i Petra egedina: cenzor i njegova rtva", "Uniteni narataj: tragine sudbine novinara NDH", "Informbiro i knjievni asopisi") i hrvatskog bibliografa, bibliologa, arheologa i povjesniara knjige i knjiniarstva Aleksandra Stipevia ("Cenzura kao ograniavajui faktor u irenju informacija", "Cenzura u knjinicama", "O savrenom cenzoru iliti praktiki prirunik za borbu protiv tetnih knjiga i njihovih autora", "Sudbina knjige", "Tiskari kao cenzori u Hrvatskoj: 1945. 1990."). Oni su jedini u Hrvatskoj koji su se temeljito i opirno, u vie knjiga i radova posvetili pitanju cenzure u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Iako, uz dunu napomenu, da su u ovome radu iz njihovih istraivanja crpljene samo injenice, zanemarujui ponekad njihove nepovjesniarske analitike zanose povremeno obojane nacionalistikim pristupom devedesetih godina dvadesetog stoljea kod kojih treba biti jednako oprezan koliko i s propagandnim aparatom jugoslavenske pobjednike vlasti sredine etrdesetih. No, polazei od njihovih radova i crpei ono najbitnije, te koristei i druge prirune radove navedene u popisu literature pri kraju ovog rada, ovaj e rad pokuati i nai originalna svjedoanstva i pisane dokumente koji govore o cenzuri kao instrumentu vlasti u komunistikoj Jugoslaviji, obraditi ih i analizirati te neke od njih i priloiti u kopiji u prilozima. Najvei naglasak, dakle, ipak e biti na originalnim dokumentima s popisima zabranjenih knjiga i asopisa te uhienih, strijeljanih ili zabranjenih knjievnika i novinara, a koji se veinom nalaze u razliitim fondovima Hrvatskog dravnog arhiva. to se literature za Srbiju tie, koritena je jedna od ponajboljih studija o tome razdoblju, "Agitprop kultura" Ljubodraga Dimia, koja je posebno zanimljiva zbog toga to je objavljena 1988. godine, to jest jo uvijek u vrijeme postojanja Jugoslavije. Njena vanost je stoga i posebna to ona vrlo kritiki progovara o kulturnoj zaostalosti u poratnoj Srbiji te o problemima neobrazovanosti vladajueg kadra koji iz neukosti unitava kulturnu i umjetniku imovinu i batinu. S druge strane korisna je i jer daje uvid u mentalni i kulturoloki sklop ideologije koja se ponekad i vrlo otvoreno zalae za cenzuru "neprijateljskog" tiska i drugih kulturnih produkata.

2. Agitprop
Isprva, sve do sukoba Tito-Staljin, odnosno sukoba Komunistike partije Jugoslavije (KPJ) i Informbiroa i 5. kongresa KPJ koji se odrao od 21. do 28. srpnja 1948., Komunistika partija je u Jugoslaviji djelovala vrlo konspirativno i svi njeni sastanci bili su tajni, to je bila oita posljedica nepovjerenja i konspiracije s obzirom da je jo od Kraljevine Jugoslavije pa preko NDH i rata bila zabranjivana proganjana i cenzurirana od strane vladajuih klika. Sve to vrijeme vlast je imala Narodna fronta tijelo osnovano od strane KPJ koje je bilo javno i kao masovna organizacija ono je bilo produena ruka KPJ. Sve odluke i akcije koje je Narodna fronta poduzimala bile su dirigirane od strane Partije, tako da je sva stvarna vlast bila u njenim rukama. Bilandi8 o toj moi kae: "Drava, stvorena u ratu, takoer je bila partijska kao to su takvi bili i vojska i policija. KPJ je
8

Bilandi, D. (1998). "Hrvatska moderna povijest", Str. 214.

drala u svojim rukama svu vlast i u privredi, u kulturi, u prosvjeti, u znanosti svuda; ona je rukovodila i svim tzv. masovnim organizacijama: Narodnom frontom, sindikatima, omladinskim, enskim, portskim drutvima nita nije moglo nastati i postojati mimo volje i kontrole Partije. Oko te strukture partije, drave, vojske razvio se blok-pokret politikih snaga koji se rodio u partizanskom ratu i koji je iao za Titom, od kojeg je propaganda ve bila napravila ratnu i lidersku legendu. Titova pravna i politiki neograniena vlast mogla se usporeivati s onom koju su imali lideri revolucije kao to su bili Lenjin, Staljin, Mao, Castro itd." Svoje poglede na kulturu i umjetnost KPJ je ve formulirala neposredno prije poetka Drugog svjetskog rata, u isto vrijeme kad zapoinju njezina ubrzana boljevizacija i pripreme za revoluciju. Sva podruja umjetnosti prema toj dogmi podreena su revoluciji, jer se od umjetnika trailo da uu u sr drutvenih promjena i dogaaja i da budu propagatori novih ideja.9 Partija je od umjetnika traila da budu "inenjeri dua".10 Neto prije potpunog osloboenja, u oujku 1945. Agitprop Centralnog komiteta saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ) donosi proglas (Direktivu) o kulturnim ciljevima agitpropa ("Svim CK i PK o organizaciji agitacije i propagande, A CK SKJ, UU-k-1/14, oujak 1945). Meu mnogim ciljevima obnove i razvijanja pismenosti i kulturnog ivota mogu se proitati i dva lanka koja su zanimljivi za shvaanje politikog smjera i stava prema svim opozicijama Komunistikoj partiji koji e postojati nakon apsolutne pobjede, osloboenja Jugoslavije i preuzimanja vlasti: "() - osiguravanje da materijalna i tehnika baza kulturnog ivota bude u rukama naroda i postane narodna svojina, likvidiranje vlasnikih odnosa u kulturnim djelatnostima (knjinice, itaonice, izdavaka djelatnost, kazalite, kinematografija i drugo), suzbijanje rada svih centara koji bi mogli da slue okupljanju opozicije svake vrste, pa i na polju kulture; () - voenje sistematske borbe protiv neprijateljskih utjecaja u kulturnom ivotu, protiv bezidejnosti i apolitinosti, podizanje kulturnog ivota na vei idejni i umjetniki nivo;"11 Zadatak aparata agitacije i propagande bio je da u rukama Partije i njenih propagandnih ustanova koncentrira posredno ili neposredno cjelokupan politiki, kulturni, prosvjetni i znanstveni ivot, kojim je trebalo rukovoditi neposredno iz partijskih centara. Aparat je trebao kanalizirati sve tenje stanovnitva za kulturnim ivotom i sprijeiti svaku tenju ili pokuaj Partiji neprijateljskih elemenata da kulturni ivot podine svojim interesima. No vremenom se ustalilo shvaanje, naroito kod agitprop aparata CK republika i niih komiteta, da je zadatak aparata za agitaciju i propagandu vriti cenzuri i nadgledati (kontrolu) nad svim i svaim te posjedovati monopol u izuavanju teorijskih pitanja i izvravati posljednju presudu u svim spornim ideolokim pitanjima, to je bilo u suprotnosti sa zadacima aparata za agitaciju i propagandu kako ih je postavljala Direktiva iz oujka 1945.12 Usporedno s osnivanjem aparata za agitaciju i propagandu u Partiji, formirani su i slini aparati u Narodnom frontu (sektori za tisak i agitaciju), Sindikatu (kulturno-prosvjetno odjeljenje), Ujedinjenom savezu antifaistike omladine Jugoslavije (kulturno-prosvjetno odjeljenje), Antifaistikom frontu ena (sekcija za propagandu). Tako je Partija ostvarivala
9

Dimi, Lj. (1988) "Agitprop kultura". Str. 191. 192. Sintagma koju je A. A. danov pripisao Staljinu (op.a). 11 Dimi (1988) Str. 29. 30. 12 Dimi (1988) Str. 36. 37.
10

glavnu ulogu u realizaciji kulturne politike.13 Partija je smatrala da neprijatelj u kulturi nije bio apstraktan. On je djelovao kroz svoje kulturne ustanove, organizacije, glasila, imao ekonomsku mo, razgranate drutvene veze i poznanstva u zemlji i inozemstvu, i intelektualce koji su u politikoj borbi obilato koristili argumente uzete iz drutvenog nasljea pa u dijalozima esto djelovali nadmono. Stoga provodei svoj koncept kulturne politike, Partija ukida privatne izdavae, tiskare, knjiare, razvlauje vlasnike kinematografa i privatnih kazalita, zatvara privatne biblioteke i itaonice, zabranjuje rad kulturnih drutava, ukida privatne i vjerske kole i to bez obzira predstavljale li one ili ne dio tradicije i kulturnu vrijednost pojedinog naroda u Jugoslaviji. 14 S obzirom na poziciju ratnog pobjednika i mo koju je imala, sasvim je jasan njen obraun s neprijateljima (i s NDH, ali i sa Hrvatskom seljakom strankom (HSS) kao neprijateljem iz ideolokog nesuglasja i straha od opozicije) koji je ukljuivao i elemente odmazde i kazne te estinu cenzure usmjerene prema njihovoj kulturnoj ostavtini. Nakon to je stvorena drava, sljedei cilj je bio stvaranje stopostotne prihvaenosti KPJ u narodu i ideolokog jednoumlja, to se postizalo politikim progonom neprijatelja i kompromitiranjem drugaijih ideologija za poetak, a onda i zatiranjem svakog drugaijeg ili bilo kakvog miljenja koje je i u najmanjoj mjeri odstupalo od miljenja rukovodstva CK KPJ. Ideoloko jednoumlje postizalo se s jedne strane zabranama i odbacivanjima, a s druge propagandom za koje je bio zaduen Agitprop aparat. Osim zabrane djela ideolokih protivnika i knjiga tiskanih za vrijeme NDH, bila su odbacivana i djela bez socijalnog sadraja, djela sveenika i djela vjerske tematike, djela srednjovjekovne knjievnosti, zatim dijalektalna knjievnost i " dekadentna" djela moderne, ekspresionizma i nadrealizma. S druge strane prevladavala je izrazita sovjetizacija (do 1948. i sukoba s SSSR-om) i sekularizacija, a favorizirani su bili socijalistiki pisci, revolucionarni prvaci i prvaci teorijskog marksizma. Tako su se prevodila djela Lenjina, Staljina i drugih sovjetskih pisaca. Lenjinova su djela objavljena u ak 1.433.000 primjeraka, Staljinova u 1.337.000 primjeraka, Maksima Gorkog u 348.000 primjeraka, ehovljeva u 111.000 primjeraka, Tolstojeva u 100.000 primjeraka.15 Osuivana je dekadentna zapadna literatura, a knjievnost i umjetnost openito smatrani su sredstvom revolucije i, stoga, medijem propagiranja komunistike ideologije. Film je Partija smatrala opasnim orujem koje je u potpunosti moralo biti pod njezinom kontrolom. Zadatak agitprop komisija bio je da sva pitanja u vezi s filmom, od organizacije kino posjeta i reklame, pa do pravilnog koritenja filmskog materijala, sami rukovode i kontroliraju, ne doputajui isto vlasnicima kino dvorana ili prosvjetnim odborima. Partija odobrava i temu svakog novog filma, ima kontrolu nad scenarijem, bira redatelja, glumce i ostatak ekipe. Po zavretku snimanja vri i cenzuru. Tako je film u tim godinama, kao dio kulturne politike, pod izravnom kontrolom Partije i Agitprop aparata. Slobodnog izbora teme ili umjetnikog izraza i eksperimentiranja nije moglo biti i smatrao se tetnim. 16 Tih je godina bilo doista teko biti pisac ili novinar, jer, slino kao i nekoliko godina
13 14

Dimi (1988) Str. 266. Dimi (1988) Str. 57. 15 Grbelja, J. (1998:1) "Cenzura u hrvatskom novinstvu: 1945. 1990.". Str. 105. 16 Dimi (1988) Str. 214.

ranije u NDH, Partija je izumila novu terminologiju, pa se u tekstovima i u politikom ivotu openito, na primjer, sad koristi termin oslobodilaki rat, a misli se na revoluciju, umjesto diktature proletarijata odnosno partije, koristi se termin vlast radnog naroda, naloge piscima ne izdaje partija ve narod-gospodar itd. O kakvom je rasponu posla kojeg obavlja Agitprop rije, dovoljno govori injenica da je 1946. Milovan ilas unutar njega osnovao nekoliko odsjeka, i to: Teorijsko-predavaki odsjek, Odsjek za ideoloki rad u partijskim i omladinskim organizacijama, Odsjek za ideoloki rad u masovnim organizacijama, Odsjek za tampu i agitaciju, Odsjek za kulturno masovni rad, Odsjek za kulturno-prosvjetni rad, Sektor za umjetniki rad, Sektor za partijske kole, administraciju i ostali sektori, a postojala je ak i Komisija za arhitekturu. Svi ti odbori su, po jugoslavenskom obiaju centralizacije i hijerarhizacije, postojali, osim na saveznoj, i na republikoj i opinskoj razini. Poetkom pedesetih godina, zbog velikog broja naslova i poveanja djelatnosti u izdavatvu, Agitprop se trudi razviti rad komisija, urednikih savjeta i redakcijskih odbora koji su nakon ukidanja agitprop aparata nastavili njegovu dunost.17 Kako je ve reeno, nakon 1948. godine i sukoba s Informbiroom u partijskoj politici dolazi do zaokreta, te se u pedesetima posve odustaje od, iz prvih dana Jugoslavije doslovno prepisanih, sovjetskih zakona, privrednih programa i modela dravnog organiziranja. Tako Agitprop objavljuje i svoj "Plan borbe protiv Informbiroa na kulturnoprosvjetnom sektoru", a iz njegove toke 10. dobro se zrcali odnos Agitpropa s jedne i intelektualno-umjetnikog stvaralatva s druge strane: "Knjievnici e kroz lanke u novinama, asopisima itd., te kroz pjesme, crtice, prikaze itd. stalno voditi borbu, raskrinkavati i razgoliavati kampanju, napade Kominforma. Pisat e jednoinke, igrokaze, radio-prikaze, humor itd., u kojim e na knjievan nain, putem prie ili ale, razgoliavati Informbiro. [] Svaki broj asopisa Kolo, Kulturni radnik, Izvor itd. treba da ima lanak raspravu ili slino o Kominformu."18 Zadatak umjetnika je bio ne slikati i opisivati borbu s informbiroovcima, ve stvarati djela o suvremenoj stvarnosti koja sama sobom demantira, probija i rui sve te snage koje se bore oko nje. 19

3. Jugoslavenski i hrvatski zakoni o tisku i interne preporuke od 1945. do 1948. godine

Jo i prije dolaska na vlast, 8. veljae 1945. Komunistika partija objavljuje Odluku o obveznom dostavljanju tampanih stvari na podruju Jugoslavije sa svrhom preventivne analize onoga to e biti objavljeno i dostupno javnosti. U Narodnim novinama od 10. kolovoza 1945. br. 3, str. 3, donosi se "Naredba o zabrani ustake i faistike literature" koja kae sljedee: "Opaeno je da se u knjiarama slobodno prodaju publikacije koje su izale za bive N.D.H. Kako meu ovima ima veliki dio ustake i faistike propagandistike literature, a i u djelima svjetskih knjievnika esto su falsificirani pojedini odlomci, Ministarstvo prosvjete imenovat e komisiju strunjaka koja e svu tu literaturu pregledati nakon toga odobriti odnosno
17 18

Dimi (1988) Str. 158. Grbelja (1998:1) Str. 174. 19 Dimi (1988) Str. 194.

zabraniti raspaavanje pojedinih djela. U svrhu da se do odluke ove komisije sprijei raspaavanje ustako-faistikih publikacija izdava se slijedea naredba: Zabranjuje se do daljnje odredbe svaka prodaja i svako raspaavanje sve literature koja je izala nakon 10. travnja 1941. na hrvatskom, njemakom ili talijanskom jeziku. Ova naredba stupa na snagu odmah. Smrt faizmu - Sloboda narodu! Ministarstvo unutranjih poslova. Broj 1737.-45. 3. lipnja 1945." Naredbu potpisuje Ministar unutranjih poslova Vicko Krstulovi.20 Krajem ljeta, 24. kolovoza 1945. donesen je i Zakon o tampi kojim se garantira sloboda izraavanja i sloboda tiska, no Zakonom se regulira izdavanje dozvola izdavaima, urednicima i lanovima urednitva, pa tako te poslove ne mogu obnaati osobe: "1) koje ne uivaju politika i graanska prava21 2) koje su bile rukovodioci ili istaknuti lanovi u ustakim, etnikim, ljotievskim organizacijama, u organizacijama bijele i plave garde i drugim faistikim organizacijama i grupama u zemlji i inozemstvu kao i osobe koje su suraivale s neprijateljima i njihovim domaim pomagaima 3) koje su bile izdavai, urednici, suradnici i pisci faistikih i profaistikih knjiga, novina i drugih tiskanih stvari 4) koje su za vrijeme rata bili izdavai, urednici, suradnici ili pisci knjiga, novina i drugih tiskanih stvari koje su raspirivale nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili su pomagale vanjskom neprijatelju Jugoslavije; 5) koje su se sluile tiskom za irenje pornografije, vrenje ucjena i u sline nemoralne svrhe.22 Zakon zabranjuje i sve publikacije koje propagiraju nasilno ruenje ustavnog poretka DFJ, te koje sadre uvrede na raun prijateljskih zemalja. Zabranjeno je i vrijeati ili klevetati predstavnika tijela Jugoslavije. Ove odredbe se mogu dosta proireno i nejasno tumaiti te tako biti koritene kao vrlo oit instrument i zalee za cenzuru. Zakon o tampi ne zabranjuje uvoz publikacija tiskanih u inozemstvu, niti propisuje da im treba posebno odobrenje, no ako su one tiskane na nekom jeziku naroda Jugoslavije i njima namijenjene, takvo odobrenje od strane vlasti je nuno.23 U kontekstu svih novih zakona, valja spomenuti i Zakon o izdavanju i raspaavanju omladinske i djeje knjievnosti i tampe od 8. travnja 1947. i Pravilnik o izdavanju i raspaavanju omladinske i djeje knjievnosti i tampe u NRH od 4. kolovoza 1948. godine koji trae prethodnu dozvolu za izdavanje takvih publikacija, odnosno obvezu dostavljanja planova izdavakih poduzea.24 No, mnogo vaniji dokumenti po sudbinu slobodnog izraavanja i slobodnog informiranja u Jugoslaviji bila su interna pisma i popisi zabranjenih autora i knjiga koja su razna tijela, odbori i komisije meusobno razmjenjivali ije je postojanje negirano. Jedno
20 21

Narodne novine, 10. kolovoza 1945., br. 3, str. 3 Josip Grbelja nalazi da je u poratnoj Hrvatskoj bez tih prava ostala polovica odraslih osoba u Hrvatskoj, dok Duan Bilandi u knjizi "Hrvatska moderna povijest" navodi kako je pred prve izbore u Jugoslaviji 1945. godine malo manje od 200.000 ljudi u Jugoslaviji brisano s birakih popisa zbog suradnje s razliitim okupatorima (podatak dobiven iz Parai (2007) Str. 16.) 22 Hebrang Grgi, I. (2000) "Zakoni o tisku u Hrvatskoj od 1945. do danas". Str. 120. 23 Parai (2007) Str. 16. 24 Hebrang Grgi (2000) Str. 121. - 122.

takvo pismo, koje ipak nije bilo interno, jer je na njemu oznaka koja kae da je upueno SVIMA25, poslao je Centralnom komitetu Komunistike partije Jugoslavije Milovan ilas, elnik Agitpropa i prvi cenzor Jugoslavije, 17. listopada 1946. godine. ilas u pismu pokroviteljski brine za obrazovanje i dobar ukus jugoslavenskih naroda i narodnosti, te njime preporua sljedee: 1) Da se "u izdavanju naune i popularno naune literature (treba) strogo uvati pseudonaune, malograanske i senzacionalistike literature" 2) Da "u aktualnoj publicistici stvar (treba) tako organizirati, planirati i kontrolirati da ni jedna aktualna, politika i druga broura ili knjiga ne moe izii bez kontrole Partije" 3) Da "iz engleske, amerike i francuske literature treba izdavati samo najbolja djela kritikog realizma ili borbenog romantizma i najbolja djela suvremenih naprednih pisaca" 4) Da "treba posvetiti panju poljskoj, albanskoj, bugarskoj, ekoj i do izvjesne mjere rumunjskoj literaturi."26 Ovako je znai izgledalo slubeno zakonsko stanje od 1945. do 1948. No vrlo se jasno vidi da je postojao cijeli niz neslubenih uputa unutar sustava koji je za razliku od iroko i nejasno zapisanih zakona, vrlo precizno upuivao to i kako treba izdavati i objavljivati. Takoer je bitno znati da je kao ustav uzor posluio Staljinov Ustav u Sovjetskom Savezu za koji je smatrano da je njime zajamena najvea sloboda tiska ikada u povijesti te da je on najbolji i najnapredniji u povijesti ovjeanstva.27

4. Situacija u Hrvatskoj na samom kraju i nakon Drugog svjetskog rata

U Hrvatskoj su krajem rata pokrenuti su mnogi mehanizmi razraunavanja s neprijateljem i prolim reimom. Mnogi od njih spadaju u iru definiciju cenzure navedene gore u uvodu. Stoga emo te pojave i mehanizme cenzure podijeliti na nekoliko podskupina. 4.1. Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa i Anketna komisija za utvrivanje zloina kulturnom suradnjom s neprijateljem Jo tijekom rata, 1943. godine, saveznici su dogovorili na Moskovskoj konferenciji "Deklaraciju o odgovornosti njemakih faista" koja je na Teheranskoj konferenciji potvrena i proirena i s Nijemaca i na sve njihove pomagae i saveznike. Stoga je logino i da se 30. XI. 1943. pri Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije odlukom AVNOJ-a osnovana Dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. Njenim slijedom osnovana je i na lokalnoj razini Zemaljska komisija za utvrivanje zloina odluko predsjednitva ZAVNOH-a 18. svibnja 1944.28 Odmah nakon zavretka Drugog svjetskog rata, odnosno svrgavanja ustaa i NDH (osloboenja grada Zagreba, glavno grada Hrvatske, 8. svibnja 1945.) i uspostave nove drave Demokratske Federativne Jugoslavije, novoustoliena vlast zapoinje svoj obraun s aktivnim i manje aktivnim osobama za vrijeme NDH. U tu svrhu Zemaljska komisija za
25 26

Oznaka vanosti koja se stavljala kako bi i najiri slojevi dobili to pismo na uvid. Grbelja, J. (1998:2) "Nepoznati dokumenti o odnosu Milovana Dilasa i Petra egedina : cenzor i njegova rtva". Str. 120. 27 Stipevi, A.(2005) "Tiskari kao cenzori u Hrvatskoj: 1945. 1990".Str. 4 28 HDA 1.306. Zemaljska komisija NRH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, sumarni inventar, str. 1-3.

utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (ZKRZ) osniva u ljeto 1945. godine Anketnu komisiju za utvrivanje zloina kulturnom suradnjom s neprijateljem. Anketna komisija imala je zadatak ispitati sve osobe koje su javno djelovale za vrijeme NDH, neovisno jesu li to bili novinari, publicisti, knjievnici, urednici ili lanovi urednitva, slikari, glazbenici, radio-spikeri, sveuilini profesori, glumci, pjevai, lanovi uprava kulturnih i znanstveno-obrazovnih institucija, itd.29 Danas je sauvano est kutija30 dokumenata Anketne komisije iz 1945. u Hrvatskom dravnom arhivu31 Svi oni morali su ispuniti takozvani Upitni arak u kojem se od njih, osim osobnih podataka, trailo da navedu podatke o svom poloaju i zanimanju u vremenu okupacije do 9. svibnja 1945., o publicistikom i drugim javnim radovima (izlobama, izvedbama, priredbama, predavanjima), o primljenim odlikovanjima, zatim podaci o pripadnosti ustakom pokretu i podaci o suradnji s Narodnooslobodilakim pokretom.32 No, navedeni arak nije bio namijenjen samo umjetnicima i gore navedenima, ve je pred Anketnu komisiju stavljen zadatak da taj Upitni arak proslijedi svim zaposlenicima svih fakulteta Sveuilita, klinikama i ljeilitima, sportskim ustanovama i klubovima, zdravstvenim zavodima i raznim udrugama, to dovoljno govori o obuhvatnosti itavog postupka.33 Sauvani dosjei kreu od broja 5, s imenom dr. Ivana Krajaa. 34 U tim dosjeima mogue je vidjeti za to su optueni znanstvenici, novinari, urednici, profesori i knjievnici i koliki je bio njihov stupanj suradnje s neprijateljem. Tako se mogu nai i mnogi zanimljivi sluajevi poput onoga zagrebakog sveuilinog profesora dr. Edvarda Miloslavia35 koji je 1943. kao lan meunarodne komisije ispitivao zloin u Katynskoj umi pored Smolenska, a koji su Sovjeti poinili protiv poljskih asnika (njih 16.000 je strijeljano). Dr. Miloslavi je proglaen ratnim zloincem zbog klevete prijateljske drave saveznice i bio bi strijeljan da nije ve ranije pobjegao u emigraciju. Zbog iste stvari, pisanju o zloinu u Katynu i strijeljanju ukrajinskih seljaka u Vinici u Ukrajini, osuen je kao ratni zloinac i trebao biti strijeljan sveuilini profesor dr. Ljudevit Jurak iz Zagreb. No igrom sluaja, Jurak je ve dva mjeseca prije bio strijeljan na temelju jedne druge presude, one Vojnog suda Komande grada Zagreba. Najzanimljivije od svega u ovoj prii s klevetom protiv drave saveznice (SSSR-a) jest ironija da je devedesetih godina 21. stoljea, po raspadu Sovjetskog Saveza, Rusija priznala zloine u Katynu i Vinici.36 Tijekom 1950. i 1951. godine U d b a (Uprava dravne bezbednosti iliti Sluba dravne sigurnosti) je izvrila rekonstrukciju itave novinarske scene NDH i izradila je popise strijeljanih, emigriranih i popis novinara kojima je dozvoljen ili nije daljnji rad. Obraun komunista s ustaama zanimljivo je usporediti sa Saveznikim obraunom sa silama Osovine u Nirnberkom procesu dosueno je ukupno 13 smrtnih kazni, dok je velik dio Vlade NDH (njih 18) strijeljan ili objeenm osim onih koji su pobjegli (Paveli, Artukovi). Od novinara prema ovim popisima u zadnjim borbama i nakon rata ubijeno ih je
29 30

Grbelja J. (2000) "Uniteni narataj: tragine sudbine novinara NDH". Str. 125. Fond ZKRZ-AK, kutije 685. 691. iz 1945. 31 Grbelja (1998:1) Str. 88 32 Grbelja (2000) Str. 124. 33 Grbelja (2000) Str. 129. 34 HDA Fond ZKRZ-AK 5/45, kutija 685. 35 HDA Fond ZKRZ-AK 145/45, kutija 687 i Odluka Zemaljske komisije o utvrivanju zloina okupatora i njihovih pomagaa br 2691, Zh br. 6315/937. 36 Grbelja (2000) Str. 130. 131.

10

38, to je dosta velik broj. 4.2. Obraun s novinarima Nezavisne Drave Hrvatske Osim Naredbe o zabrani ustake i faistike literature, Josip Grbelja u svojoj knjizi spominje tri popisa zabranjenih autora i knjiga (u periodu 1945. 1946.) iz kojih je "lako zakljuiti da su zabranjivani svi oni koji su u vrijeme NDH (1941. - 1945.) pisali u novinama, revijama, asopisima, zbornicima ili enciklopedijama, koji su govorili na radiju ili u pukim sveuilitima, izlagali slike ili rukotvorine u galerijama ili muzejima, slikali ilustracije ili plakate, objavljivali knjige"37 Pa tako polazei od Grbeljinih istraivanja navodimo sva tri popisa ovdje. 4.2.1. Popis NDH novinara kojima je zauvijek oduzeto pravo bavljenja pisanjem, izdavatvom i ostalim novinskim poslovima Ovaj je popis najvjerojatnije iz 1952. godine.38 Nalazi se u Hrvatskom dravnom arhivu u Fondu Slube dravne sigurnosti Republikog sekretarijata unutranjih poslova Socijalistike Republike Hrvatske (SDS RSUP SRH)39. Taj je popis napravljen u Upravi dravne bezbednosti (UDBA)40, a sadri sve one kojima je zabranjen daljnji rad jer su pisali, fotografirali, crtali ili se openito bavili izdavatvom u vrijeme NDH. 41 Njih je ravno stotinu. Popis sadrava sljedea imena: "1. Ambrozi Ivan, 2. Bogdan Ivo, 3. Blaina Josip, 4. Babi Franjo, 5. Bobek dr. Josip, 6. Bubli Dragan, 7. Bala Rudolf, 8. Belobrajdi dr. Leopold, 9. Buar Romeo, 10. Bzik Mijo, 11. Buttlar-Moscon von Alfred, 12. Bonifai dr. Ante, 13. Bubani Franjo, 14. Balentovi Ivo, 15. Boroje Jure, 16. Ciprin Vladimir, 17. Crljen Danijel, 18. Cerovac Mirko, 19. Cerovac Ivo, 20. Ciliga dr. Ante, 21. Cerovac Tomislav, 22. ovi Marko, 23. Degrel Ivan, 24. Dujmovi dr. Franjo, 25. Devi Milica, 26. Dujin ing. ?, 27. Fertilio Luka, 28. Floss Julius, 29. Fedorov Nikolaj, 30. Foertsch dr. Gerda, 31. Foeckel Fritz, 32. Grubia Ivan, 33. Hrastovec Stjepan, 34. Hhn dr. Ivo, 35. Ilini Milan, 36. Ili Andrija, 37. Jagati Mato, 38. Juzbai St., 39. Jerkov Anton, 40. Kovai Matija, 41. Krvari Kamilo, 42. Kern-Makovi Milivoj, 43. Khne Karl, 44. Koreniki Zvonimir, 45. Kus-Nikolajev Mirko, 46. Lendi Ivo, 47. Lenz Sepp, 48. Latkovi Radovan, 49. Lovri Vrah, 50. Mortigjija Tijas, 51. Maruni Ivo, 52. Mrmi Josip, 53. Milkovi Josip, 54. Milkovi Zlatko, 55. Magdi Milivoj, 56. Mirkovi Zvonimir, 57. Mosner Stipe, 58. Miakovi Ivan, 59. Novakovi Milan, 60. Nikoli Vinko,
37 38

Grbelja (1998:1) Str. 97. U tekstu koji prati popis navedeno je da je to rekonstrukcija djelovanja propagandnog aparata NDH raena i zavrena izmeu 1950. i 1951. 39 Grbelja ga u svojoj knjizi naziva Fond MUP-a, iako u arhivu stoji pod imenom Fond SDS RSUP SRH (Fond Slube dravne sigurnosti Republikog sekretarijata unutarnjih poslova Socijalistike Republike Hrvatske) op.a. 40 UDBA je nastala u oujku 1946., i to nakon reorganizacije OZNE (Odjeljenja za zatitu naroda), sigurnosnoobavjetajne slube Jugoslavije formirane pri "Povjerenitvu za narodnu obranu Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije" 13. svibnja 1944. godine. N akon donoenja Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), 31. sijenja 1946., reorganiziraju se sigurnosne-obavjetajno slube. U oujku 1946. od Prvog i Drugog odsjeka OZNE formirane su pri Ministarstvu unutarnjih poslova Uprava dravne bezbednosti (UDBA), dok se od Treeg odsjeka OZNE pri Ministarstvu narodne obrane formira Kontraobavjetajna sluba Jugoslavenske armije (KOS). UDBA se kao civilna kontraobavjetajna sluba nalazila u sastavu SSUP-a, sastojala se od etiri glavna odjela koja su se bavili unutarnjim neprijateljem, emigracijom (hrvatska, albanska,...), stranim obavjetajnim slubama i tehnikama praenja i prislukivanja. 41 HDA, Fond SDS RSUP SRH, Spis 013,1/18 i spis 013/2/18, kutija 48. i Grbelja (1998) Str. 81- 82.

11

61. Orani Ivan, 62. Orani Ante, 63. Uzorinac dr. Teodor, 64. Pero Vilim, 65. Puljiz Luka, 66. Pavii dr. Slavko, 67. Proebst Herman, 68. Prpi Jure, 69. Polonio Stanislav, 70. Pejnovi Grga, 71. Penavi Tomica, 72. Pavii Jure, 73. Pere ing. Franjo, 74. Petrak Zlatko, 75. Pavrliak Milan, 76. Radi Vladimir, 77. Rai Vlaho, 78. Rieger dr. ing. Vilko, 79. Rubina Franjo, 80. Roetl dr. Erih, 81. Rudali Jure, 82. Softa Ivan, 83. enda Antun, 84. tahan Cvjetko, 85. tedimlija Sava, 86. arkanj Boo, 87. uljak Hasan, 88. iulj Vjekoslav, 89. Teufel Gjuro, 90. Trbuha Franjo, 91. Tomii Stjepan, 92. Tolj Mijo, 93. Torti Janko, 94. Uvanovi Danijel, 95. Vitkovi Stanko, 96. Vuievi Ivo, 97. Vukota Pero, 98. Wiesner Ljubo, 99. aneti Janko, 100. ibrat Aleksandar. 4.2.2. Popis novinara kolaboracionista od 26. listopada 1945. u listu "Vjesnik" Prethodni je popis zapravo UDB-in summa summarum abecedno sloen i oito raen prema originalnom zakljuku Suda asti Drutva novinara Hrvatske koji je objavljen u listu "Vjesnik" 26. listopada 1945. a u kojem struka objavila popis svojih lanova koje izbacuje i osuuje zbog kolaboracije s neprijateljem i prolim reimo i to detaljno navodei po redu imena po listi teine krivnje. lanak se ovdje navodi u cijelosti kao i kod Grbelje 42, jer je zanimljivo vidjeti zbog ega su tono osueni spomenuti novinari. "Sud asti Drutva novinara Hrvatske osudio novinare faiste intelektualne zaetnike i podstrekae ratnih zloina ZAGREB 25. X. 1945. Sud asti Drutva novinara Hrvatske objavljuje ovu odluku sa sjednice odrane 24. o.m. u Novinarskom domu. Nakon provedene rasprave o radu i dranju lanova Novinarskog drutva banovine Hrvatske za vrijeme okupacije sud je donio sljedei zakljuak. 1. Iskljuuje se za vjena vremena iz novinarskih redova i lanstva drutva, osuuju na trajnu zabranu novinarskog djelovanja, a dravnom tuiocu predlau se zbog protunarodnog rada na progon sljedei: Ivo Bogdan, Josip Blaina, Franjo Babi, dr. Josip Bobek, Luka Fertilio, Milan Ilini, Julijus Floss, Matija Kovai, Kamilo Krvari, Ivo Lendi, Vladimir Radi, Vlaho Rai, Antun enda, Cvjetko tahan, Mijo Tolj, Janko Torti i Danijel Uvanovi jer su svojim radom izdajniki sluili okupatoru, raspirivali nacionalnu mrnju i bratoubilaki rat, klevetali NOP i NOV, te propagandnom djelatnou i druge zavodili na takav rad. Radi svega ovoga Sud asti Drutva novinara Hrvatske smatra ih ratnim zloincima, te trai da kao takvi, ukoliko se ne nalaze u naoj zemlji, budu izrueni naim narodnim vlastima, da odgovaraju za svoja zlodjela. 2. Iskljuuju se na vjena vremena iz novinarskih redova i lanstva Drutva sljedei: Dragan Bubli, Rudolf Bala, Ivan Degrel, Vladimir Ciprin, Ivan Grubia, Stjepan Hrastovec, Milivoj Korn-Makovi i Ljubo Wiesner jer su svojim radom u tampi za vrijeme okupacije pomagali propagandu okupatora i njihovih ustakih slugu, koja je propaganda ila za sijanjem razdora meu naim narodima, klevetala NOB i na taj nain tetila narodnim interesima. 3. Sud asti DNH43 smatra potrebnim da donese svoj sud i o onima koji nisu bili lanovi
42 43

Grbelja (1998:1) Str. 82. 84. DNH Drutvo novinara Hrvatske

12

novinarskog drutva banovine Hrvatske, a koji su za vrijeme okupacije postali lanovi propagandnih organizacija ustaa i okupatora, radili kao novinari i publicisti i time se svojim radom ogreili o interese naroda: a) osuuju se na trajnu zabranu novinarskog odnosno publicistikog djelovanja, a dravnom tuiocu predlau se zbog protunarodnog rada na progon i time, da ukoliko se ne nalaze u naoj zemlji, bude zatraeno njihovo izruenje naim narodnim vlastima: dr. Leopold Belobrajdi, Romeo Buar, Mijo Bzik, Alfred von Buttlar- Moscon, dr. Ante Bonifai, Franjo Bubani, Danijel Crljen, Mirko Cerovac, Ivo Cerovac, dr. Ante Ciliga, Marko ovi, dr. Franjo Dujmovi , Nikola Fedorov, dr. Gerda Foertsch, Fritz Foeckel, dr. Ivo Hhn, Andrija Ili, Mato Jagati, Karl Khne, Zvonimir Koroniki, Sepp Lenz, Radovan Latkovi, Tias Mortigjija, Ivo Maruni, Josip Mrmi, Josip Milkovi, Zlatko Milkovi, Milivoj Magdi, Zvonimir Mirkovi, Stipe mosner, Milan Novakovi, Vinko Nikoli, Ivan Orani, Ante Orani, Vilim Pero, Luka Puljiz, dr. Slavko Pavii, Herman Proebst, Jure Prpi, Stanislav Polonijo, Grga Pejnovi, Tomica Penavi, Jure Pavii, ing. Pere, dr. ing Vilko Rieger, Franjo Rubina, dr. erich Roetl, Ivan Softa, sava tedimlija, Boo arkanj, Hasan uljak, dr. Teodor Uzorinac, Stanko Vitkovi, Janko aneti, Aleksandar ibrat jer su svojim radom izdajniki sluili okupatoru, raspirivali nacionalnu mrnju i bratoubilaki rat, klevetali NOP i NOV, te propagandnom djelatnou i druge zavodili na takav rad, radi ega ih Sud asti smatra ratnim zloincima; b) osuuju se na trajnu zabranu novinarskog i puiblicistikog djelovanja: Ivan Ambrozi, Ivo Balentovi, Jure Boroje, Milica Devi, ing. Dujin, Tom. Cerovac, st. Juzbai, Anton Jerkov, M. Kus-Nikolajev, Vlaho Lovri, Ivan Mrakovi, Zlatko Petrak, Milan Pavrliak, Jure Rudali, Vjekoslav iulj, uro Teufel, Franjo Trbuha, Stjepan Tomii, Ivo Vuievi i Pero Vukota jer su svojim radom u tampi i propagandi za vrijeme okupacije pomagali okupatoru i njegovim ustakim slugama, da siju razdor meu naim narodima i izazivaju bratoubilaki rat, te su time tetili narodnim interesima. 4. Za one novinare i publiciste koji su se u manjoj mjeri ogrijeili o narodne interese, Sud asti DNH predloio je Upravnom odboru DNH da ih, prema njihovom opem, a naroito sadanjem dranju i djelovanju, primi ili odbije njihovo primanje u DNH. Sud asti DNH osudio je, kako se iz gornjih saopenja vidi, efove i namjetenike raznih njemakih, talijanskih i ustakih propagandnih ustanova i novina, plaenike faizma, koji su, dijelom ve i prije II. svjetskog rata, stojei u slubi njemakog i talijanskog faizma, putem novina, asopisa i broura (napose klerofaistike Hrvatske strae, Nedelje, Hrvatske smotre, zatim preko Matice hrvatske i drugih naklada), pripremali i pomagali rad petokolonakim agentima i sami bili takvi agenti, te time pomogli ulasku okupatora u nau zemlju, a zatim, nakon okupacije, izdavajui i ureujui ustaku tampu, broure i letke, i svojom urnalistikom i publicistikom djelatnou ne samo opravdali sve mjere i krvave ine ustaa i okupatora nego ih podsticali i na nova zlodjela prema naim narodima, sluei tako direktno nastojanju okupatora oko izrabljivanja naega svijeta, unitavanja sela i gradova i vrenja groznih i svirepih zloina nad naim narodom. Sud asti je, dakle, osudio intelektualne zaetnike i podstrekae zloina- ratne zloince. Osudio je one koji su prireivali propagandne ustake skuptine, izdavali Spremnost, 13

Hrvatski narod, Novu Hrvatsku, Deutsche Zeitung in Kroatien i druge dnevne novine i tjedne faistike novine; one koji su tampali broure, vrili falsifikate i irili propagandu za okupatora. Osudio je indirektne krivce za muenja i uasnu smrt tisua i tisua ljudi. Novinari imadu puno pravo traiti da ti faisti kao ratni zloinci budu izrueni naim vlastima, ukoliko su pobjegli iz nae zemlje. Sud asti DNH isto je tako morao osuditi, premda blaom kaznom, i mnoga lica koja su pomagala u ovom protunarodnom radu. Neki su od tih bili i prije novinari, pa su se prodali okupatoru, a veina njih poela je vriti urnalistiko odnosno publicistiko zvanje tek po dolasku okupatora".44 4.2.3. Popis mrtvih novinara Popis mrtvih novinara nakon rata nalazi se u dokumentu pod punim nazivom "Popis lica koja su radila u ustakoj propagandi a danas su u emigraciji ili streljana" 45. Oni su oznaeni u etiri kategorije: strijeljan, umro, poginuo i strijeljale ga ustae. Slijedi popis: "1. Beloevi Josip (strijeljan), 2. Bubani Franjo (strijeljan), 3. Bzik Mijo (poginuo), 4. Berkovi Boris (strijeljan), 5. Babac fra Dominik (strijeljan), 6. Baljkas dr. Josip (strijeljan), 7. Bjeli Vicko (strijeljan), 8. Barto (poginuo), 9. ainovi dr. (umro), 10. Fuis Marijan (strijeljan), 11. Fogeti Zlatko (strijeljan), 12. Frauen-Heim Stjepan (strijeljan), 13. FilippiA mato (umro), 14. Gjivanovi kanonik (umro), 15. Hijacent Petris (umro), 16. Hajdinovi Stjepan (strijeljan), 17. Hans Mijo (strijeljan), 18. Jedvaj Antun (strijeljan), 19. Karamarko Ljudevit (strijeljale ga ustae), 20. Kel Boo (poginuo), 21. Kavuri (strijeljan), 22. Kirin Vjekoslav (strijeljan), 23. Lavicky Ivan (poginuo), 24. Makanec dr. Julije (strijeljan), 25. Magdi Milivoj (strijeljan), 26. Maurano Silvije (strijeljan), 27. Mikoevi Petar (objesile ga ustae), 28. Mortigjija Tijas (strijeljan), 29. Mohaek Boo (umro), 30. Nuni Niko (strijeljan), 31. Pavii Jure (umro u emigraciji), 32. Pavii Slavko (umro u emigraciji), 33. Pakvan Stanko (poginuo), 34. Paunovi Branko (poginuo), 35. Penik Alojz (poginuo), 36. Pero Vilim (strijeljan), 37. Pajda Ante (strijeljan), 38. Paraga (poginuo), 39. Petrievi Ivan (poginuo), 40. Peko Ivan (strijeljan), 41. Ruii Domagoj (strijeljan), 42. Schram (umro), 43. Skomra Ivo (umro), 44. Skrai Jerko (strijeljan), 45. Streha (strijeljan), 46. Srnak Faco (strijeljan), 47. uster (umro), 48. repel dr. (poginuo), 49. unji (strijeljan), 50. estak Ivan (strijeljan), 51. mit prof. (strijeljan), 52. anti Aleksandar (strijeljan), 53. irola Gino (strijeljan), 54. Tapran Velid (umro), 55. Teufel uro (strijeljan), 56. Tomasseo (strijeljan), 57. Trei (strijeljan), 58. Tuk Dragutin (strijeljan), 59. Uvanovi Danijel (strijeljan), 60. Verni Zdenko (umro), 61. Volinsky prof. Konstantin (umro), 62. Wolf Hinko (strijeljale ga ustae), 63. idovec Vladimir (strijeljan), 64. idovec dr. Feliks (strijeljan)." 4.2.4. Analiza situacije i podataka Zato shvaamo obraun s novinarima NDH kao podruje cenzure? Zato to je vrlo oito po podacima koji su predoeni kako je rije o izravnom sukobu dva propagandna aparata, gubitnikog i pobjednikog. Pobjedniki je svom retorikom silom i argumentacijom osudio kao ratni zloin sav rad spomenutih novinara i drugih publicista. Time ih je ili liio njihovog zanimanja ili u gorem sluaju ivota, na drugim instancama. Time je itav
44 45

Vjesnik, 26. listopada 1945. HDA, Fond SDS RSUP SRH 013,1/18 i 013,2/18, list broj 92 95, u kutiji br. 48.

14

etverogodinji tiskani ili usmeni novinarski posao uguen i zabranjen, bez obzira je li bila stvarno rije o agresivnom propagandnom materijalu ili o opim temama. Konani raun govori da je od 332 prijavljena novinara pri Vladi NDH, izmeu 6. 8. svibnja 1945. pobjeglo van zemlje 129, u zavrnim borbama ih je ubijeno devet, umrlo 13, ustae su smaknule trojicu, a partizani strijeljali 38. Dvojica su umrla odmah u emigraciji, a ravno stotini je doivotno zabranjeno svako javno pisanje, i tek 27 njih je moglo nastaviti svoj javni rad. Njih 45 je promijenilo zanimanje.46 Ostali se i danas vode kao nestali.47 Organizaciju tampe i propagande po Ozninom/Udbinom istraivanju prvi su pokrenuli novinar Ivo Bogdan, prof. Tijas Mortigjija, knjievnik Antun Nizete i novinar Danijel Uvanovi i to 10. travnja 1941. Bogdan je imao dokument s potpisom Slavka Kvaternika kojim je imenovan glavnim komesarom (povjerenikom) za tampu i propagandu u NDH. 48 Njih je UDBA smatrala glavnim zloincima i voditeljima ustakog propagandnog aparata. U UDB-inom spisu "Propagandni aparat Nezavisne Drave Hrvatske" nalazi se i tzv. Nepotpuni popis novinara prijavljenih u NDH koji je prvi put objavljen u cijelosti u knjizi Josipa Grbelje "Uniteni narataj".49 U njemu je naveden 251 novinar s kratkim biografskim podacima i listovima s kojima su suraivali. Takoer je tom popisu pridodan i popis od 79 osoba koje su ili pisale povremeno u novinama ili se pojavljivale na radiju. To je ukupno 330 popisanih osoba. Popis je sastavljen izmeu 1951. i 1952. godine. Svega je 27-orici novinara NDH doputen rad u struci nakon 8. svibnja 1945. To su: Balentovi Ivo, Bezi Ante, Braut Ivo, Cerjan Eduard, Cihlar Slavko, akovi Zvonimir, ukli Marcel, Deme-Dee Izrael, Konrad Antun, Kara Mihovil, Kelovi Milko, Macanovi Hrvoje, Mandeki Vinko, Matkovi Dragutin, Mayer Vladimir, Mazzieli Ettore, Mikuli dr. Tomislav, Petanjek Viktor, Pini Nikola, Rojni Ante, Smoli Nikola, Sonnenfeld Viktor, krgi Nikola, mit Alojzije, Teak Dragan, Triler Mirko, Turkalj Vladimir.50 4.3. Zabrana knjiga i/li knjievnika i stanje u knjiarama i knjinicama Javni tuitelj Iljko Karaman pohranio je u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu 51 niz svenjeva vezanih uz cenzuru u Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, ranoj DFJ i FNRJ, te SFRJ do osamdesetih godina dvadesetog stoljea. Svi nose peat Okrunog javnog tuiotva Zagreb. Puni naslov Svenja IX jest "Izvjetaji o radu u vezi sa tampom i ostala dokumentacija iz rada Odjela za gradjanski i upravni postupak i tampu OKRUNOG JAVNOG TUIOTVA U ZAGREBU", a tie se razdoblja od 1945. do osamdesetih godina dvadesetog stoljea. Pa tako se u skupini spisa oznaenima kao Sveanj IX. tampa, uz razliite dokumente, kao prvi mogu nai dva spisa s popisanim zabranjenim knjigama. Jedan opirniji (5 stranica) nedatiran i nepotpisan i jedan manji (3 stranice) datiran napomenom o veini zabrana rjeenjem Okrunog narodnog suda na 1946. godinu. Ovdje donosimo oba popisa u cijelosti. Prvi je u Grbelje52 samo spomenut, tek s nekoliko primjera, tako da je ovdje
46 47

Grbelja (1998:1) Str. 191. - 222. Grbelja (1998:1) Str. 64. 65. Inae, HDA-Fond SDS RSUP SRH, kutija 48., ifra spisa 013,1, redni broj 18 Propagandni aparat Nezavisne Drave Hrvatske 48 Grbelja (2000) Str. 17. 18. 49 Grbelja (2000) Str. 191. 211. 50 Grbelja (2000) Str. 215. 217. 51 HDA Fond Iljko Karaman 52 Grbelja (1998:1)

15

prvi put objavljen, a drugi je objavljen i u njega no ovdje je sravnjen u potpunosti s izvornikom (u Grbelje je bilo odstupanja). 4.3.1. Knjige koje treba hitno zabraniti i onemoguiti njihovo dalje irenje Prvi popis je dokument bez potpisa i datuma koji je naslovljen "Knjige koje treba hitno zabraniti i onemoguiti njihovo dalje irenje"53. U njemu se nalaze autori iz itave tadanje Jugoslavije te strani autori. U prilogu ovom radu54 donosimo itav popis (Grbelja u svojoj knjizi daje samo nekoliko primjera s tog popisa koji su njemu zanimljivi). Popis je prepisan s izvornika u grafiji i pravopisu kakav jest bez redakcije. Analiza podataka Prvo to se uoava jest da je ovaj popis samo naizgled sustavan zbog svog abecednog poretka na kojem se nalaza ukupno 162 biljeke. No ustvari, na njemu se nalazi gomila knjiga i autora razliitih anrova izdanih u rasponu od 1917. do 1946. godine. Moe se primijetiti da je uz neke autore zapisano da se zabranjuju sva djela njihova opusa ne navodei ih poimence tako da je ovaj popis u biti mnogo vei ako se uzmu u obzir sva djela koja su takvi autori napisali (primjerice Nietzsche, oznaen kao "Nie Sva djela" u 90. biljeci. Takoer mnogima se autorima ne navode imena ili su pak samo pseudonimi. Tematika je iroka, od filozofskih, religijskih, politikih djela, visoke i niske knjievnosti pa do unda i okultnih i popularnih knjiga za iru publiku. Na popisu ne postoje komentari zato je koja knjiga zabranjena, no kod nekih se moe shvatiti po kontekstu (propaganda, religija). Veina ih nije datirana datumom izdavanja, tek je u nekih poznat grad izdanja i godina, te eventualno izdava. Popis je pisan vrlo nepismeno uz brojne pravopisne i semantike greke. Od zanimljivijih je ona u naslovu romana Felsa Kvida "Dek Turbosek"55 ili napomena o djelima Petrovia Petra da se zabranjuju "Sva djela o hipnozi, okulistici56, itd. Ovaj popis je vrlo zanimljivo povijesno i kulturoloko vrelo zato to daje uvid u to je vlast tog trenutka smatrala sve nepoudnim za itanjem pogotovo kad se uzme u obzir naslov koji spominje hitnost njihove zabrane i zaustavljanja irenja. 4.3.2. Popis zabranjenih knjiga i listova U istom arhivskom fondu nalazi se i "Popis zabranjenih knjiga i listova" zabranjenih od Okrunog narodnog suda za grad Zagreb rjeenjem br. t. 18/46, datiranog 16. oujka 1946.57 U njemu se navode i 24 izdavaa kojih su zabranjena sva tiskana izdanja. Popis 1. "Anatol idak trai istinu". Tisak Leonove tiskare Split. 2. "Boljevizam i idovstvo", Hrvatski tiskarski zavod, 1942. 3. "Borba za Hrvatsku" od Abdulaha Ibrahimovi, tisak B. Preko, Zagreb
53

HDA Fond Iljko Karaman; IX. tampa Okruno javno tuiotvo, spis "Knjige koje treba hitno zabraniti i onemoguiti njihovo dalje irenje", 5 listova 54 Str. 35. 38. ovog rada. 55 Podebljao autor radi isticanja. Trebalo bi u skladu s jezikom dokumenta biti "Trbosek" 56 Podebljao autor radi isticanja. Pretpostavlja se da bi trebalo biti ipak rijei o okultnome ili okultistici. 57 HDA - Fond Iljko Karaman; IX. tampa Okruno javno tuiotvo Zagreb, spis "Popis zabranjenih knjiga i listova", 3 lista

16

4. "Boinica" seljako-prosvjetni politiki zbornik i kalendar za god. 1946. Izdava poduzee "Evolucija", a glavni rednik Milica Vandekar-Radi. tampano u tiskari "Tipografija" Zagreb. Zabranjeno rijeenjem Okrunoga narodnog suda za grad Zagreb br. t. 5/45 od 13.XI. 1945. 5. "Cecilija" Glazbeni asopis. Urednik Albe Vidakovi iz Zagreba. Zabranjeno rijeenjem Okr. Nar. suda za grad Zagreb br. t. 10/46 od 24.I. 1946. 6. "Croatien heute" od Hermana Ginzel. Tisak grafikog zavoda "Preporod", 1942. 7. "Dobri pastir" list upe sv. Petra u Zagrebu. Odgovorni urednik Marko Klai. tampano u tiskari "Narodna tiskara" u Zagrebu. Zabranjeni su brojevi 12 i 13 od 1945. i br. 5 od 26. I. 1946. godine, rjeenjem Okr. Nar. suda t. 12/45., 13/45 i 14/46. 8. "Drugi svjetski rat" od dr. S. Pavii. Izdala naklada "Hrvatska knjiga", Zagreb 1943. godine. 9. "Drutveno uredjenje narodnog rada" od E. Marxa. Izdao hrvatski tiskarski zavod, 1942. 10. "Gradi se nova bolja Evropa" tampano u Hrv. tiskarskom zavodu, 1942. godine. 11. "Hrvatski vidici" od dr. Julija Minec. Izdanje drutva hrvatskih srednjokolskih profesora u Zagrebu. tampala hrvatska dravna tiskara, 1944. 12. "Intelektualci prema Marksizmu i liberalizmu" od Milivoja Magdia. Izd. Putevi Zagreb, tampala Hrvatska dravna tiskara Zagreb 1942. godine. 13. "Junaka djela Jure viteza Francetia", izd. Nova Hrvatska, tisak Milana uflaja, Zagreb. 14. "Ljubavno pismo" pisac D. K. Izdanje Biblioteke za narod u Beogradu, a tampano u tiskari "Vjesnik" u Zagrebu. Ove knjige pod naim brojevima 8, 9 i 10 zabranjene su odlukom Okr. Nar. suda za grad Zagreb br. t. 16/45 od 4. I. 1946. 15. "Mali strip" zabavni list. Izdava konzorcij Mali strip, a odgovorni urednik Zlatko Posavac. Zabranjen rjeenjem Okr. Nar. suda za grad Zagreb br. t. 4/45 od 17.XI. 1945. 16. "Mi oslobaamo" bez oznake mjesta i vremena tampanja. 17. "Naela hrvatskoga ustakog pokreta" obradio Danijel Crljan. Izdanje Matice hrvatskih akademiara Zagreb 1942. godine. 18. "Najnovija lira" sredio D. Jovanovi u Beogradu, a tampano u tiskari "Vjesnik" u Zagrebu, 1945. g. 19. "Narod i njegov vodja" bez oznake mjesta i vremena tampanja. 20. "Narodne pjesme" tampano u tipografiji d.d. u Zagrebu. 21. "Narodni glas" od 20.X.1945. Izdava Marija ud. Radi, glavni i odgovorni urednik Ivan Bernardi. tampano u tiskari "Narodna tiskara" Zagreb. Raspaavanje zabranjeno rjeenjem Okrunoga Nar. suda br. t. 2/1945. 22. "Odmetnika zvjerstva i pustoenja u NDH" sastavio Matija Kovai, izd. Hrvatskog bibliografskog zavoda u Zagrebu, t. Hrvatska dravna tiskara. 23. "Partizani o sebi" od S. M. tedimlije, Zagreb 1944. 24. "Patak" humoristiki list. Odgovorni urednik Safner Ludvig. tampano u tampariji "Vjesnik" u Zagrebu. Zabranjeno rjeenjem Okr. Nar. suda br. 9/45 od 11.XII. 1945. 25. "Povratnik iz SSSR-a" od Andre ida (Andre Gide). Izdava knjiara elap, a tampano u tiskari "Tipografija d.d. Zagreb. Zabranjeno rjeenjem Okr. Nar. suda za grad Zagreb br. t. 3/45 od 17.XI. 1945. 26. "Pregled enciklopedije prava" od Alfreda Lajtnera. Tiskana u Hrvatskome tiskarskom zavodu u Zagrebu 1946. Zabranjeno rjeenjem Okr. Nar. suda za grad Zagreb br. t. 15/46 od 2.II. 1946. 27. "Razgovor ugodni naroda hrvatskog" tamp. grafiki zavod "Preporod", Zagreb 1943., od Zvonimira Fiop. 28. "Slavenstvo boljevike Rusije" bez oznake mjesta tampanja i izdanja. 29. "32,000.000", tampano u Zagrebu 1942. godine. 30. "Tri godine rada hrvatskog slikopisa" od Marijana Mikac, izdanje hrv. slikopisnog dr. zavoda. Tisak "Tipografija" d.d. 1944. godine 17

31. "Tri mjeseca pod crvenom zvijezdom" od Franje Rubine.Izdala "Nova Hrvatska" tisak Milana uflaja, Zagreb 1943. godine. 32. "Tuim" od Janka Matka. tampano 1946. god. u Hrvatskome tiskarskom zavodu. Zabranjeno rjeenjem Okr. Nar. suda br. t. 21/46 od 20.III. 1946. 33. "Ustatvo i Marksizam" od dr. Ive Guberine. Izdalo Hrv. rad. komora 1942. godine. 34. "Vjeiti kalendar" izaao u izdanju Biblioteke za narod u Beogradu, a tampano u tiskari "Vjesnik" u Zagrebu 1946. godine. 35. "Zagrabi Magyar Ujsag" dnevnik. Odgovorni urednik Valter Emil. Zabranjeno rjeenjem Okr. Nar. suda Zagreb br. t. 6 i 7/45. od 18.XI. 1945. godine. 36. "idovi i komunizam" od dr. Ive Kreimirovi. Tiskara Rast i Leidinger. Zagreb 1942. godine. 37. "Strahote zabluda" od dr. A. Pavelia. Izdao St. Kugli Zagreb 1941. godine. 38. Rjeenjem Okr. Nar. suda za grad Zagreb, zabranjeno je raspaavanje svih tampanih stvari koje je napisao "Zvonimir Remeta" lan ustakog prijekog suda. 39. Rjeenjem Okr. Nar. suda za grad Zagreb br. t. 13/46. od 2. II. 1946. zabranjeno je raspaavanje svih tampanih stvari koje su izdali nie navedeni izdavai: "Bosanska pota Sarajevo" "Drutvo Hrvata Liana" "Dravni izvjetajni i promidbeni ured" "Dravna radna sluba" "Evropa" "Glavni savez stalikih postrojbi" "Glavni ustaki stan" "Hrvatsko-japansko drutvo" "Istina i ivot" "Ministarstvo vanjskih poslova NDH" "Minors" "Muka ustaka mlade" "Nova Hrvatska" "Poglavnikova tjelesna bojna" "Preporod" "Pismohrana ustakog pokreta" "Pressimport" "Promidba ustake mladei" "Ustaa" "Ustaka vojnica" "Ustaki nakladni zavod" "Ured za jezik" "Velebit" "enska loza ustakog pokreta" Napomena Stvari navedene pod takom 1, 2, 3, 6, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 16, 17, 19, 20, 22, 23, 27, 28, 29, 30, 31, 33, 36 i 37 zabranjene su rijeenjem Okr. nar. suda za grad Zagreb br. t. 18/46. od 16.III.1946. godine. Analiza podataka Iz ovog se popisa moe izvui nekoliko zakljuaka. Prvo, da su zabranjeni apsolutno svi izdavai i knjige koje imaju veze s ustatvom imenom ili sadrajem. Nadalje, knjige svih onih 18

autora koje su objavljene u vrijeme rata i NDH. Svi su oni po zakonima donesenim od strane nove, pobjednike vlasti bili krivi za suradnju s okupatorom i neprijateljem i time poinili zloin. Takoer je zabranjena skoro sva produkcija pisaca-sveenika i religijska literatura uope. Takoer, ako se prisjetimo zakona o tampi od 2. kolovoza 1945.58, tada moemo zakljuiti kako se autori i suradnici ovih zabranjenih knjiga nisu ni u budunosti mogli vie baviti svojim poslom niti ita objavljivati zbog svih spomenutih razloga. 4.3.3. Podrobnije o primjerima zabranjenih knjiga i asopisa izmeu 1945. i 1952. List "Vjesnik" je objavljivao neke od tih zabrana ili obavjetavao, pa i prozivao i osuivao (kao to smo mogli vidjeti u sluaju objave o iskljuivanju novinara). Tako se moe nai objava zabrane, od 11. studenog 1945., zbornika i kalendara "Boinica" za 1946. s obrazloenjem da je vlasnica Milica Vandekar-Radi objavljivala za rata profaistike publikacije. Kao primjer je naveden broj "Boinice" za 1942. godinu.59 Nadalje, 13. prosinca 1945. objavljena je zabrana humoristikog lista "Patak" od dana prije i to zbog toga to je prije najavljen kao tjednik "Kec" i zato to su izdava i urednik zamijenili pozicije od one najavljene (izdava Ludvig Safner, urednik Marijan Filipovi). 60 Umjesto novane kazne za tu promjenu i propust, odlueno je potpuno zabraniti list. A 20. je pak prosinca 1945. objavljena vijest o zabrani zagrebakog upnog lista "Dobri pastir" broj 12. i 13. zbog "poruga tekovinama NOB61 i ravnopravnosti spolova".62 Zabranjen je i tjednik Rebus jer je njegov vlasnik optuen da je tijekom rata izdavao faistiki list Krialjka. Poetkom 1946. zabranjen je glazbeni asopis Cecilija jer je drava procijenila da se radi o nastavljau lista Sv.Cecilija koji je izlazio u vrijeme NDH. Jednako tako zabranjeni su i asopisi Osa, Magnet i Dobri pastir. Isto je tako zabranjen i istarski polumjesenik Gore srca iz 1946. godine, jer je "po svome sadraju daleko od nae stvarnosti i naega dravnog ureenja", a cenzori primjeuju da "list gotovo nikada ne donosi nikakve govore i izvatke iz govora druga Tita i ostalih naih rukovodilaca, dok Papinim reakcionarnim govorima i poslanicama posveuje itave stranice", te se "najee slui citatima iz Svetog pisma, govorima raznih crkvenih dostojanstvenika i ostalih vjerskih fanatika", to je sve "makar u prenesenom smislu, upereno protiv narodne vlasti i tekovina nae borbe", ali i "oteava rad narodnih vlasti i u drugim krajevima, ne samo u Istri".33 Okruni narodni sud za grad Zagreb zabranio je 14. veljae 1946. pod br. t. 17/46 knjigu "Jasenovac" Jurja (ora) Milie jer je objavio u samizdatu knjigu sjeanja na vrijeme u logoru te u njoj pohvalio jasenovake ustae Jerolima Mariia, Branka Slipevia i porunika Nemeta i opisao kako mu je uprava logora dala na koritenje prostoriju za literarni rad te tako "nije objektivno opisao dogaaje u logoru" i "irio je lane vijesti koje ugroavaju narodne interese i vre teku povredu morala i poticanja na kriminal". Iako se Milia smatrao
58 59

Str. 4. ovog rada Grbelja (1998:1) Str. 102. 60 Grbelja (1998:1) Str. 102. 61 NOB Narodnooslobodilaka borba 62 Grbelja (1998:1) Str. 103.

19

napaenom rtvom ustakog logora, knjiga je zabranjena da ne utjee na krivu sliku o logoru Jasenovac za budua pokoljenja. Ve tada se poeo stvarati tzv. "mit o Jasenovcu" koji nije doputao ikakve drugaije interpretacije i sjeanje. Jasenovac je postao mjesto tovanja rtava ustakih zloina i kao takav je morao biti za svaku osudu bez mogunosti poput Miliinih ili drugih sjeanja u javnoj kulturnoj svijesti. Po tome vidimo jasno kako cenzurni postupci jedne vlasti mogu u budunosti oblikovati neke kulturne artefakte po svojoj volji bez obzira na oprena miljenja koja su uspjeli potisnuti i cenzurirati. Milovan ilas u pismu od 17. sijenja 1947. analizira godinje planove nakladnih zavoda u Hrvatskoj i daje sljedee napomene: da ne treba izdati niti jednu knjigu Dragutina Lermana, Amundsena, Nansena, Nordenskjlda i Francisa Drakea stoga to su to senzacije i pustolovine koje ne odgovaraju socijalistikom ukusu. Nadalje, da treba sprijeiti izdavanje monografije o Dositeju Obradoviu od Prvoa Slankamenca jer je ovaj "mranjak i reakcionar iz grupe Vladimira Vujia". Takoer nareuje izostavljanje iz godinjeg plana Nakladnog zavoda Hrvatske "Antologiju jugoslavenske lirike", "Almanah 1948.", "Lenjinovu korespodenciju s Gorkim", "Ameriku trilogiju" Theodora Dreisera, B. Shawove "Eseje o knjievnosti" i druge knjige, a da treba odgoditi izdavanje Krleinih eseja ili poslati popis eseja koji se pripremaju za tisak Agitpropu. Takoer iz tog se pisma iitava i naredba o izostavljanju iz godinjeg plana Matice hrvatske "Obian ivot" Karela apeka, cjelokupna djela G. Flauberta i "Knjiga o 1848. godini". U tome pismu i daje svoj sud o novom romanu Petra egedina "Osamljenici", pripovjetci Novaka Simia "Zakon i ognjevi" i novoj zbirci pjesama Tina Ujevia "edan kamen na studencu". Preporuuje da te knjige pregledaju Nikola Sekuli Bunko i Ivo Saraji, tadanji visoki dunosnici Agitpropa CK KPH jer su i egedin i Simi "dekadentni i formalistiki" pisci.63 Knjiga stihova "erdan" koju je u vlastitoj nakladi u Zagrebu 1952. izdao sedamnaestogodinji Josip Stoi zabranjena je rjeenjem od 25. II. 1952. broj ON 136/52. Samo originalno rjeenje je napisano krajnje nepismeno s mnotvom gramatikih pogreaka. Stoi je objavio svoju zbirku u samizdatu u 333 primjerka, a tiskao ju je u tiskari Tipografija u Zagrebu. Navode se i same pjesme koje odudaraju od socrealistikog shvaanja i odiu modernim pristupima poeziji. Proglaena je dekadentnim oblikom knjievnog iivljavanja stranog socijalistikom duhu i stvarnosti. Rjeenje je potpisao dr. Ivan pan kao predsjednik vijea i Elza Mujegi kao zapisniar.64 4.3.4. Stanje u knjiarama i distribuciji Partija je smatrala da dravna i partijska poduzea trebaju razvijati vlastitu mreu distribucije. To je bilo ekonomski loe, jer je znailo dodatan troak uz postojee privatne, uhodane knjiare i distributere, te je tako poskupljivalo knjigu. No to je bilo opravdavano politikim i ideolokim trenutkom i zahtjevima koje je on traio. U privatnim su knjiarama prodavane knjige privatnih izdavaa i ona izdanja objavljena u predratnom i ratnom razdoblju, a koja nisu bila zabranjena. Dravne su pak knjiare prodavale nove i aktualne knjige tiskane poslije revolucije.65 No, problem je bio u tome to je Partija u privatnim izdavaima vidjela centar moi koji preko knjige moe iriti propagandu i ideju suprotnu onoj KPJ. Stoga se na svakom koraku trudila u potpunosti zatrti privatno izdavatvo, onemoguujui im isporuku papira, boje, ili
63 64

Grbelja (1998:2) Str. 121. 122. Donat (1992) Str. 50. 52. 65 Dimi (1988) Str. 155.

20

pak podiui cijene papira i sniavajui im cijene knjiga. Taj "rat" Partije i privatnih izdavaa traje od 1945. do 1949., a novine itavo vrijeme nazivaju privatne izdavae "neprijateljima". Godine 1948. priprema se i druga nacionalizacija u kojoj se ukidaju i rekviriraju i posljednji preivjeli privatni izdavai. Pravi razlog je bio nedostatak kontrole, jer za razliku od dravnog izdavatva, Partija nije mogla kontrolirati privatne izdavae i njihovu politiku.66 Tako su sve privatne knjiare konfiscirane i postale dravno vlasnitvo izmeu ostaloga i to su naruivale knjige iz Njemake za vrijeme rata (to su morale) bez olakotnih okolnosti ak i ako su pomagale partizanima ili tiskale i komunistiku literaturu u tajnosti.67 Sredinje mjesto izdavatva zauzimali su Dravni izdavaki zavod (DIZJUG) i Kultura. Osim njih su postojala i druga dravna i partijska poduzea po federalnim jedinicama. 68 Oni su imali zadatak udaljiti mase od knjiga sumnjivih sadraja i "bez umjetnike vrijednosti" koje bi mogle "odvojiti" itaoce od stvarnog ivota. 4.3.5. Knjinice U Sovjetskom Savezu su V. I. Lenjin i ena mu Nadjeda Krupskaja oistili sovjetske knjinice nakon revolucije. Ona je osobno sastavila popis i 1923. okrunicom naredila odstranjivanje tih knjiga iz javnih knjinica. Nakon nekog vremena su je opomenuli da ne ostavlja dokaze cenzure pa je povukla popis. Njen glavni izgovor ienja knjininih fondova bila je slavna reenica: "Mase ne itaju Kanta!". U ienju 1927. tako je odstranila 60% ukupnog fonda. Tek se 1932. akcija prekinula kad je Ruski komesarijat za narodno obrazovanje prekinuo akciju ienja zato jer vie nije bilo niega za izbaciti.69 U SSSR-u je unutar knjinica ipak jo povremeno do 1948. bilo popisa zabranjenih knjiga no poslije su prenoeni iskljuivo usmenim putem. U Jugoslaviji su, ini se nauili lekciju od SSSR-a, pa nije bilo pisanih dekreta o ienju knjinica kao u SSSR-u, ve su sve naredbe dolazile usmenim putem ili telefonom, pa nema sauvanih pisanih dokumenata o tome.70 Stariji knjiniari kau da su odmah nakon rata postojali popisi, ali u kasnija vremena vie ne. "Popis zabranjenih knjiga i listova" iz 1946. i ostali navedeni u ovom radu, interni su popisi UDB-e i sluili su za unutranju uporabu.71 U Jugoslaviji su nekoliko puta pojedine kategorije knjiga selile iz otvorenih u zatvorene fondove. Prvi put 1945. kad su istili knjinice od reakcionarnih knjiga (antikomunistike, NDH knjige, vjerske knjige). Sve knjige pisane korijenskim pravopisom morale su biti maknute kao i sve objavljene od 1941. 1945. (ukljuujui i sve iz svjetske knjievnosti Homer, Hugo, Dostojevski, enoa, Racine samo zbog datuma izdavanja). Kao jednu od zanimljivosti navodimo da je tako uklonjen i Danteov "Pakao" tiskan 1943. u prijevodu Vladimira Nazora. Posebno je zanimljivo da je knjiga proglaena nepoudnom i smjetena u zatvoreni fond Radnike biblioteke "Boidar Adija" u Zagrebu, a da je sam Nazor u tom trenutku bio predsjednik hrvatskog Sabora. Zakljuuje se da se eljelo izbrisati kolektivno sjeanje na NDH i mogunost misli da je neto dobro ili kvalitetno moglo biti tada objavljeno (da su se objavljivale biografije, sabrana djela Nazorova, da je bila bolja oprema i papir).
66 67

Dimi (1988) Str. 155. 156. Stipevi, A. (1994) "O savrenom cenzoru iliti praktiki prirunik za borbu protiv tetnih knjiga i njihovih autora". Str. 74 - 75 68 Dimi (1988) Str. 156. 69 Stipevi (1994) Str. 107 - 108 70 Stipevi, A. (1992) "Cenzura u knjinicama".Str. 119 71 Stipevi (2000.) Str. 207.

21

Naravno, jednako su tako zavrile i knjige Trockog, Hitlera, Mussolinija, kao i sva ostala nepoudna literatura. Nakon toga su se zatvoreni fondovi poeli ponovo puniti 1948. nakon razlaza sa Sovjetima kad su se knjinice rijeile vrlo temeljito ruske literature, od politikih broura i pamfleta pa sve do vrhunske knjievnosti.72 Takoer je bitno znati da u Jugoslaviji knjige iz zatvorenih fondova nisu bile zapisane u katalozima, a najee nisu bile obraivane ni u internim katalozima.73 U vezi knjiga na stranim jezicima ve 10. kolovoza 1945. godine izdana je Naredba o zabrani ustake i faistike literature kojom se zabranjuje prodaja svih djela tiskanih nakon 10. travnja 1941. godine na njemakom, talijanskom ili hrvatskom jeziku.74 Zoran primjer vezan uz knjige na jeziku bivih okupatora daje Aleksandar Stipevi u svojoj knjizi o cenzuri u knjinicama gdje navodi svoje osobno sjeanje na gimnazijske dane u Zadru 1945. Kako je gimnazija postala hrvatska (dotad je bila talijanska), profesor na njoj, ime Dunatov, pozvao je sve one uenike koji znaju talijanski da oiste knjinicu koja je bila razbacana i izmijeana s dijelovima buke. Nakon obavljena posla dola je drugarica Ili, nova ravnateljica kole i naredila deloaciju knjinice jer je htjela tu prostoriju za sebe. Sve knjige na talijanskom oznaene su faistikima i odreene za preseljenje u potkrovlje. Zatim je uslijedila i nova naredba sve "faistike" knjige moraju se poslati u stari papir. Uenici su ih morali bacati s etvrtog kata u kamion. Stipevi navodi kako je od unitavanja "faistike" literature spasio nekoliko knjiga kriomice ih uzevi kui, i to Danteovu "Komediju", Sofokla, Euripida i Eshila, Tacitovog "Agrikolu" te druge antike pisce i neke novije poput Kanta i Nietzschea).75 Na jednak nain uniteno je mnogo istarskih, kvarnerskih ili dalmatinskih privatnih knjinica i kunih biblioteka bogatih industrijalaca ili intelektualaca. Veinom samo jer su knjige pisane na talijanskom ili njemakom jeziku ("okupatorskom") ili engleskom ili francuskom jeziku ("burujskom"). Tako su, primjerice, u Istri potpuno ili djelomino uniteni: velika struna biblioteka Hidrobioloke stanice berlinskog Akvarijuma u Rovinju, dijelovi Bibliotece civica di Trieste s otoka Sv. Katarina kod Rovinja, knjige (oko 3000) i arhiv (u tri sanduka) obitelji Htterott na Crvenom otoku ispred Rovinja, 3000-4000 knjiga u opatijskom kotaru (spaljene ili predane tvornici papira na reciklau), knjige i arhivi iz Pazina, Buja, Novigrada, Porea i drugih mjesta.76 Zanimljivo e biti vidjeti neto kasnije, poetkom sljedeeg razdoblja u Jugoslaviji, da su i knjige jednog od glavnih cenzora ovoga razdoblja do 1952., Milovana ilasa, glavnog agitpropovca i ideolokog istunca knjiga, kad je doao u sukob s komunistikim krugovima prele u zatvorene fondove knjinica. Aleksandar Stipevi se u svojoj knjizi o cenzuri u knjinicama sjea jo jedne osobne anegdote. Dok je sluio vojni rok, radio je u pukovnijskoj knjinici na Vodovcu u Beogradu 1955. Kao prvi zadatak u knjinici morao je oistiti knjinicu od knjiga Milovana ilasa. No izbio je problem. Mnoge su knjige sadravale uz ilasove radove i Titove i Kardeljeve. Njegov nadreeni, major Mirosavljevi prvo je naredio da se te knjige privremeno stave sa strane, a zatim je nakon savjetovanja s viim instancama naredio da se iletom izreu svi ilasovi prilozi kako ne bi "ideoloki zbunjivali vojnike", a
72 73

Stipevi (1992) Str. 104 Stipevi (1992) Str. 146 74 Hebrang Grgi (2000) Str. 119. 75 Stipevi (1992) Str. 1. 76 Grbelja (1998:2) Str. 124.

22

potom knjige vrate na policu. Novi problem iskrsnuo je kad je Stipevi u knjigama naao fotografije ilasa s Titom i drugim partijskim rukovodiocima. Major Milosavljevi je rijeio ovaj problem naredbom da iletom obree i ukloni ilasovu glavu s tih fotografija.77 Nakon 1945. Agitpropu je bila jedna od prvih aktivnih dunosti rijeiti se und-literature. Jedna od prvih rtvi bila je Marija Juri Zagorka, poznata hrvatska autorica fikcijskih povijesnih romana i lakog beletristikog tiva. Nevidljivi su cenzori zabranili njena djela i izbacili ih iz knjinica da ne kvare svojim podsjeanjem na feudalistiko razdoblje socijalistiku svijest graana. alila se pismom da ne razumije zato su joj djela zabranjena, no njene molbe nisu urodile plodom. Da bi preivjela i da bi pokazala svoju "pravovjernost" poela je pisati tzv. aktovke, kratke kazaline komade koje su amaterske skupine izvodile po selima i vojarnama: "Novi partizan", "Kurs maarskih kulaka", "Slijedimo Tita" 78 no to i nije bio neki visoki knjievni domet. Hrvatska je emigracija objavljivala knjige u inozemstvu i slala ih u Jugoslaviju kao poklon knjinicama. No veinu je stopirala carina i policija. Ostale se izravno bile smjetane u zatvorene fondove knjinica. Tako veina graana niti je znala za autore niti za njihova djela. Tek je 1990. po otvaranju zatvorenih fondova napravljena izloba i po prvi put je javnost doznala za djela Vinka Nikolia, Juru Petrievia, Bogdana Radicu, Antu Ciligu i druge pisce i znanstvenike.79 Dodue, mnogi od njih nisu dostizali neke kvalitetne umjetnike i znanstvene domete jer su kao politika emigracija takoer bili indoktrinirani politikom nacionalistikom ideologijom te je veina njihovih napora, kako umjetnikih, tako i znanstvenih polazila s te toke, a ne objektivne te je u mnogim njihovim radovima glorificirana NDH, falsificirana slubena povijest i slino. Naravno, uz ast iznimkama. No veina nakon to je postala dozvoljena i nije ula u kulturnu svijest iroj hrvatskoj javnosti. 4.3.6. Fenomen tiskara-cenzora U poslijeratnoj Jugoslaviji postoji zanimljiva podvrsta cenzure u kojoj se inilo da su tiskari sami odluivali to je u dravnom interesu i u skladu s ideologijom: tako drava nije bila izravno upletena u odluku i nije mogla biti tuena zbog cenzure. Tako u itavom poslijeratnom razdoblju nema nijednog poznatog sluaja da je nakladnik poveo sudski postupak protiv tiskara. Ve 1945. se tim nainom cenzure gase opozicijski listovi "Demokratija" iz Beograda i "Narodni glas ovjenosti, slobode i pravice" iz Zagreba. "Demokratija" je poela izlaziti u rujnu 1945. da se pokae viestranaje jer je bila list Grolove Demokratske stranke80, no kad je do studenog iste godine postigla nakladu od 100.000 primjeraka radnici su "odluili" vie ne tiskati taj list. "Narodni glas" je bio list HSS-a. Njega je htjela izdavati Marija Radi, udovica Stjepana Radia. Glavni i odgovorni urednik je bio Ivan Bernardi. Od 1906. do 1941. je kao glasilo HSS izlazio pod imenom "Dom". Prvi broj je otisnut 20. listopada 1945., i rasprodan. S politike strane moe se rei da i nije zastupao posebno neki antikomunizam. Zapravo je zabranjen tek nakon to je rasprodana naklada itavog prvog broja. Kad je trebao biti dotisnut, javni tuitelj je intervenirao i sprijeio dotisk. Izmeu ostaloga i zato to je u njemu
77 78

Stipevi (1992) Str. 1 - 2 Stipevi (1992) Str. 106. 79 Stipevi (1992) Str. 145. 80 Banac (1990) Str. 33.

23

objavljeno da bive vodstvo HSS, tada ve HRSS-a, nelegitimno predstavlja stranku u novim organima vlasti. Tako da drugi broj koji je trebao izai 4. studenog 1945. nikad nije tiskan. Objavljena je informacija da su radnici su proitali asopis i zakljuili da to nije potrebno novoj vlasti81 te da je protunarodan. Glavni urednik Ivan Bernardi iz "preventivnih je razloga"dobio 10 godina zatvora.82 To je prvi poznati sluaj takozvanog fenomena tiskara-cenzora.83 Te publikacije znai nisu bile slubeno sudski zabranjene ve samo odlukom radnika o netiskanju.84 Ustvari radnici nikada nisu odluivali niti bi im partijski organi to dopustili. Odluke su se donosile na zatvorenim sastancima viih partijskih komiteta, a zatim bivale usmeno ili telefonskim putem proslijeene partijskim komitetima tiskara koji su zatim sazvali skup radnika i "odluili" o odbijanju tiskanja.85 Takva radnika cenzura bila je vrlo zanimljiv sluaj u povijesti cenzure u Europi, a s obzirom da nije postojala slubeno u Zakonima o tisku u Jugoslaviji, ustvari je bila ilegalna.86 Kada je nakladnik ili sam autor donio neki "sumnjiv" rukopis i nudio ga tiskari da ga tiska, partijski sekretar osnovne organizacije Saveza komunista u tiskari odnosio je rukopis u nadleni partijski komitet (opinski,gradski). Redovito su u tim komitetima sjedili ljudi koji nisu bili previe ueni, pa su angairali provjerene i lojalne strunjake izvan tih komiteta da analiziraju rukopis i da svoje miljenje dostave partijskom komitetu. Tek po primitku strunog miljenja opinski, gradski ili neki drugi partijski komitet donosio bi odluku o sudbini rukopisa. Katkada komiteti nisu ni trebali nikakve savjete, odnosno prijedloge strunjaka, jer je bilo dovoljno da pisac ili izdava rukopisa bude na crnoj listi (tonije, popisu), pa da komitetima to bude dovoljno da narede odbijanje rukopisa. O odluci tih viih partijskih komiteta obavijeten je tada sekretar osnovne organizacije SK u tiskari, koji je dobivao jasne naputke kako treba postupiti. Tek tada bi taj sekretar sazvao sastanak partijskog aktiva, a ako je bilo potrebno i samoupravne organe u tiskari, i tad su oni donosili odluku, koja je ranije ve bila donesena u nadlenim komitetima, da se rukopis odbije i da se ne tiska u toj tiskari. O cijelom tom postupku obino nije nita zapisivano. Sve direktive viih partijskih organa su bile usmene, odnosno diktirane preko telefona, tako da se do danas sauvalo vrlo malo pismenih tragova na temelju kojih bismo mogli tono identificirati imena onih koji su stvarno odluivali o sudbini ponuenog tiskopisa. Ipak, o nekim sluajevima cenzure u tiskarama znamo, jer se radilo o poznatim piscima kojima su tiskare odbijale tiskati rukopise, ili se oko te vrste cenzure digla u javnosti praina, pa je o nekim sluajevima javnost saznala da su "radnici tiskare"odbili tiskati neku knjigu, asopis ili list.87 O ulozi radnika-cenzora u tiskarama zna se veinom po objavama u novinama ili iz osobnih iskustava. Iz novina imamo primjere jer su u sluaju da tiskari-cenzori ocijene neku publikaciju krivovjernom ili tetnom po jugoslavenske narode i narodnosti ili ruilake spram tekovina socijalistike revolucije, jednostavno napisali dopis kojim odbijaju njegovo tiskanje, a onda bi novine donijele vijest o pohvalnoj ulozi radnika u izgradnji socijalizma u Jugoslaviji.88 No zapisa sa
81 82

Stipevi (1994) Str. 31 - 33 Stipevi, A. (2005) "Tiskari kao cenzori u Hrvatskoj: 1945. 1990." Str. 4. 83 Grbelja (1998:1) Str. 100. 101. 84 Stipevi (2005) Str. .1 85 Stipevi (2005) Str. 1. 86 Stipevi (2005) Str. 2 87 Stipevi (2005) Str. 3 88 Parai (2007) Str. 19

24

sjednica komiteta nema niti su naeni.89 Takoer je sauvano izvjee od 10. prosinca 1945. potpisano od Zdenka tambuka, diplomata, politiar i neuspjelog pjesnika koji je bio lan asnog suda Drutva knjievnika Hrvatske i direktor Nakladnog zavoda Hrvatske. Izvjee je upueno Agitpropu, a zabranjuje tiskanje lista "Magjarujsag". Takoer se u njemu nareuje i iseljenje redakcije iz zgrade NZH.90 Milovan ilas, ef Agitpropa, 1947. donosi zakljuak u vezi tiskanja crkvenih izdanja na jednoj od sjednica: "Po pitanju crkvenih izdanja najvie knjiga je izdala Katolika crkva. Tu treba sprijeiti propagandnu literaturu. Najefikasnije sredstvo je da radnici ne tampaju takva djela". Bez obzira to to nije bilo po zakonu, sekretari osnovnih organizacija SK u tiskarama su slijedili tu odredbu, a upute dobivali usmeno ili telefonom s viih instanci.91 Iz ovog zakljuka ustvari se vrlo jasno s koje je razine dolazila zapovijed glede odbijanja tiskanja nekog djela. 4.4. Primjeri cenzure glazbe i filma Ni popularna glazba nije bila sauvana od cenzure. Tako je odlueno da se zabrani daljnje raspaavanja izdanja "Albuma plesnih melodija za 1947". koja je sadravala prepjeve stranih kompozicija (poput Boogie- woogie i sl.) jer "svojom muzikalnou tetno utjeu na odgoj omladine". Zanimljiv je primjer i zabrana filma "Ciguli Miguli" po scenariju Joe Horvata. Problemi s filmom su poeli ve od sastanka Umjetnikog savjeta Jadran filma, odranog 14. oujka 1950. gdje je izjavljeno da scenarij zbunjuje idejno, da se autor izruguje nekim socijalistikim principima, da se oituje tendencija vraanja na staro i slino. No, Joa Horvat je izravno kontaktirao efa Agitpropa Milovana ilasa koji je dao svoj blagoslov za snimanje filma i Umjetniki savjet je popustio. Snimanje je trajalo godinu i pol dana, a kad je trebalo doi do premijere film je ipak zabranjen. Odrana je samo pretpremijera u Domu JNA u Zagrebu koju su 16. i 20. lipnja 1952. slijedile negativne kritike novinara Miloa Mimice, Frane Barbijerija, Milutina Baltia te ivka Vnuka 2. srpnja. Radnja filma je humoristina i naivno komina o zavrzlamama kulturnog referenta Ivana Ivanovia u nekom mjestu uz Dravu te o peripetijama vezanima uz vie zborova i obljetnici "poznatog" gradskog dirigenta Ciguli Migulija.92

5. Situacija u Srbiji
Zbog dostupnosti materijala i najvee izloenosti cenzuri u bivoj Jugoslaviji, situacija u Hrvatskoj je u ovome radu najvie istraivana i predstavljena. No zanimljivo je uzeti i Srbiju kao usporedbu u ovome istraivanju, ponajprije zbog ustaljenih opih vjerovanja kako se samo u Hrvatskoj cenzuriralo to i nije sluaj kako emo vidjeti. Hrvatska jest zbog svojih veza s neprijateljem i njegovom propagandom kao to smo mogli vidjeti dosad bila izloena mnogim cenzurnim postupcima, ali u ovom prvom razdoblju nakon rata, i Srbija je bila dosta izloena cenzuri, pogotovo starih kulturnih artefakata i preitaka. Tako u kulturnom ivotu Srbije nije bilo mjesta za rad stranakih kulturnih drutava i
89 90

Stipevi (2005) Str. 15 Stipevi (2005) Str. 4 - 6 91 Stipevi (2005) Str. 13 92 Donat (1992) Str. Str. 40. 43.

25

grupa, pjevakih i kulturnih drutava, vjerskih, kulturnih i prosvjetnih drutava (Drutvo "Sveti Sava" i druga), privatnih muzeja (Muzej kneza Pavla i drugi), organizaciju Srpskog kulturnog kluba, sporne listove i asopise koji su tretirali kulturnu problematiku ("Srpski knjievni glasnik" i drugo). Imovina i kulturne vrijednosti tih drutava i ustanova, ukinutih kao potencijalno moguih centara okupljanja opozicije, pripala je dravi, tj. Ministarstvu prosvjete koje je u zavisnosti od namjene vrilo njihovo rasporeivanje Arhivu srbije, narodnoj Biblioteci, Umjetnikom muzeju, etnografskom muzeju i drugdje. Jedan dio ustanova, najstarijih i najvanijih, nastavio je ipak svoj rad. To su Narodno pozorite, Kolarev narodni univerzitet, Univerzitetska biblioteka, Beogradski univerzitet, Matica srpska, Narodna biblioteka, Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska knjievna zadruga i druge i u koje su rasporeeni novi ljudi, odani Partiji.93 Veliko optereenje je donosila svekolika kulturna zaostalost, ogroman broj nepismenih u Srbiji i mali broj i loa rasporeenost kola, muzeja, galerija i arhiva. Usku kulturnu publiku je inio bivi gornji sloj. No s promjenom politikog ureenja, zavladala je opa nezainteresiranost irih narodnih slojeva prema knjigama, kazalinim komadima ili koncertima.94 Partija je pokuala pokrenuti obrazovanje, no veina prvih uitelja i sama nije bila odve obrazovana, ve su zavravali veernje kole i razne teajeve. Skromno znanje vladajuih struktura naroda dovodilo je do masovnog unitenja srpske kulturne batine. Tako postoji niz podataka o unitavanju crkvene imovine (inventara, knjiga, rukopisa, umjetnina i samih crkava) zato to nije uoena njihova kulturna vrijednost. Unitavani su spomenici narodnim voama, srednjovjekovni mozaici i ostaci antikih spomenika kulture. Sav taj kultorocid vren je iz partijske pretjerane revnosti da se unite dijelovi ranijih sustava (poput simbola, kruna, krieva, nacionalnih oznaka) Tako su uniteni i rastureni arhivi i njihova graa u Vojvodini, gdje su u nekim gradovima nestale bogate arhive iz 16. stoljea. Ili je od arhiva filmske grae dotad uvanog u podzemnim spiljama, gomila materijala poslana u Borovo kako bi se filmovi istopili i pretvorili u ljepilo za tenisice za prvu sportsku paradu. Slubeni stav Partije je dodue traio podrobno ispitivanje svih kulturno-umjetnikih artefakata, no na niim razinama neukost vladajuih struktura i ideoloko oduevljenje jednostavno su zanemarivali kulturne vrijednosti ili struna miljenja.95 U literaturi i umjetnosti openito se negiralo sve stvaralatvo koje su stvorili ideoloki protivnici. Ako nije imala strogu formu realizma i politiku aktivnost i obojenost nije prolazila. Nacionalne i religijske teme su u potpunosti bile zabranjene. No i kao nesuvremene teme potisnuta su velika svjetska djela. Sofoklove, Aristofanove, Schillerove ili Shakespearove drame takoer se ne postavljaju u kazalita. Srpska se srednjovjekovna knjievnost zaobilazi, vie se ne tiskaju znaajna djela srpskog povijesno-knjievnog korpusa znaajnog za srpsku kulturu poput onih Svetoga Save, Stefana Prvovjenanoga, Domentijana, Todosija ili arhiepiskopa Danila. Srednjovjekovni viteki romani takoer se ne spominju, kao ni povijesni zakonici i dokumenti (Zakonik cara Duana) te veina akata, ivota kraljeva, ljetopisa i rodoslovlja. Tek se neto malo pie o irilu i Metodu, a od srednjovjekovnih se spomenika izdaju samo Miroslavljevo evanelje i Ljetopis popa Dukljanina, te poneto o povijesti Dubrovnika. Vie se objavljuje tek narodna usmena knjievnost, a ponajvie epska.96

93 94

Dimi (1988) Str. 57. 58. Dimi (1988) Str. 63. 95 Dimi (1988) Str. 64. 65. 96 Dimi (1988) Str. 66. 67.

26

U srpskoj knjievnosti odbacuje se sve ono s ime se socijalna umjetnost suoila pred Drugi svjetski rat. Pa tako i ekspresionizam, nadrealizam i itava jedna generacija pisaca, pjesnika i slikara uope koji su stvarali izmeu 1918. i 1945. (poput Miloa Crnjanskog i drugih). Pojedini pisci se vie i ne spominju u bibliografijama izdanima nakon rata jer se "mladi itatelji ne smiju susresti s dekadentnom, trulom literaturom koja moe utjecati negativno na oblikovanje njihove svijesti".97 U prvom razdoblju ove poslijeratne ere, dakle do 1948. prihvaaju se mnoga i beskrajna sovjetska ideoloki obojena djela.98 Zakon o tampi donesen u jesen 1945. obuhvatio je i definirao i srpski kulturni ivot. Isto su tako i definirani sudovi asti u vezi suraivanja intelektuale s okupatorom. Tako je zakljueno da su se na Beogradskom univerzitetu 36 radnika ogrijeila o dunost i ast nastavnikog poziva, pet profesora se ogrijeilo protiv srpske nacionalne asti, 1 profesor je predloen Dravnoj komisiji za utvrivanje ratnog zloina, 12 ih je udaljeno, a 16 ih je pobjeglo u Njemaku. I u svim ostalim srpskim institucijama su proiavani kadrovi s obzirom na njihovu prolost. Tako je meu ostalima graanska prava i pravo na posao u struci izgubila i anka Stoki, tadanja ponajbolja srpska dramska umjetnica. 99 Glavni problem poratnog razdoblja jest injenica da je drava imala vee povjerenje u "dobrog partijca" negoli u "pametnog intelektualca", ak i onda kad je posao zahtijevao znanje i obrazovanje. To je stoga to se smatralo da inteligencija nema revolucionarnog duha i da je strana narodu i da ga ne razumije, a to je izravno utjecalo i na opadanje obrazovne razine kadrova u komitetima.100 Odmah po kraju rata stvaraju se mnoga umjetnika i kulturna udruenja i drutva, poput Udruenja knjievnika Beograda, Udruenja knjievnika Srbije, Udruenja likovnih umjetnika Srbije i drugih. No u njima su mogli lanovima biti samo oni umjetnici koji se nisu kompromitirali svojim ponaanjem za vrijeme rata, dok su svi oni koji su mogli biti ili su ve bili ideoloki protivnici bili izbacivani iz njihovih redova. Stoga je meu lanstvom u mnogim drutvima provedeno nekoliko revizija tijekom vremena. Umjetnicima su povremeno u tim udruenjima drana i politika predavanja kako bi znali smjernice svoga rada. Takoer je vrena i kritika njihovih aktualnih radova, i to vie iz pozicija ideoloke negoli strune kritike.101 Pisanje u knjievnim djelima svodilo se na realistiko opisivanje dogaajima na principima socijalistikog realizma, a stvarnost je trebala biti opisana istinito i vjerno, no ne i neutralno, ve borbeno i angairano. Tako da je tu vrlo vidljiv mehanizam usaene autocenzure. Stvaralaki in na taj nain gubi svoju individualnost i postaje samo izvrenje zadatka koji treba uspjeno izvriti. 102 No, zanimljivo je da asopisi, kojima je Partija davala zadatak ocjene kvalitete umjetnikih djela preko vizure narodnih potreba i slino, nisu uspijevali u svojoj misiji jer knjievnici, umjetnici i znanstvenici nisu odgovarali i sudjelovali u raspravama. Pisci su jednostavno bili zasieni pisanjem po diktatu i veinu lanaka su morali pisati urednici i redakcije. S obzirom da su drugaija miljenja od onog Partije bila proglaena neprijateljskim, pisci su se povukli u
97 98

Citat Radovana Zogovia, jednog od glavnih komunistikih kritiara. Dimi (1988) Str.68. 71. 99 Dimi (1988) Str. 102. 100 Dimi (1988) Str. 119. 101 Dimi (1988) Str. 195. 198. 102 Dimi (1988) Str. 199.

27

sebe i pruali otpor. Boemske mlade pisce nazivali su "ujevievtinom" i takoer ih smatrali otporom glavnim strujama. Inspiracija van zadane teme jednostavno je bila stranputica koja odvraa od stvarnosti. Moe se rei da je postojala dvojna razina umjetnosti prva na kojoj su umjetnici stvarali i davali svoje radove za javnost, tisak i izlobe i druga, na kojoj su stvarali potpuno drugaija djela za privatnu uporabu, kruoke i slino. I opet je tu na djelu autocenzura koja je lukavo pruala otpor stvarajui privatni prostor za vlastitu umjetnost, a to su vladajue strukture smatrale izdajom i neprijateljskim inom.103 No bilo je sluajeva kada nije bilo tako. Primjerice, u rujnu 1949. zabranjen je 36. broj "Knjievnih novina" zbog teksta pod naslovom "Krilov ili Ezop", a s obrazloenjem da se u njemu krivo tumai vanjska politika Jugoslavije.104 Kritika je nasuprot tome bila u potpunosti pod kontrolom Agitpropa. Glavni kritiari su bili Milovan ilas, Radovan Zogovi, Jovan Popovi, edomir Minderovi i drugi. Oni su napadali sve to nije socijalistiki realizam i u skladu s dogmom i tako vrili stvarnu knjievnu cenzuru toga vremena. Sukob sa Informbiroom nije donio promjene u kritici ve samo dodao nove slojeve. Poela je uza sve traiti i da umjetnost bude stalno na oprezu. Od 1949. kritika se suprotstavlja utjecaju SSSR-a. No bez obzira na sve, Partija nije mogla uguiti sve inspiracije i autentine stvaralake proboje i oni su bili jedni od temelja i vjesnika promjena u kulturnoj politici u pedesetim godinama dvadesetog stoljea. 105 Organizacijski vrsto zamiljen, Agitprop aparat u Srbiji nije bio tako i postavljen. Pitanjima agitacije i propagande bavili su se pojedinci zadueni za taj rad u komisijama, a ne i partijske organizacije u cjelini. Aparat nije bio u potpunosti kadrovski popunjen. Takoer podjela na sektore dovodila je do toga da su se pojedinci htjeli baviti samo svojim zaduenjima dok ih se drugo nije ticalo. Takoer je bitno utjecao i nizak stupanj obrazovanja kadrova koji su se trebali baviti odreenjem kulturne politike, a sami nisu bili kompetentni za to. Poetkom pedesetih dolazi do promjena i kulturnim radom se poinju baviti vee cjeline, a ne samo pojedinci, te se pokualo smanjiti birokraciju aparata. U Srbiji je bilo tekoa jer su stare komisije ukinute, a nove jo nisu bile oformljene. Godine 1952. nakon VI. kongresa prestaje s radom Uprava za agitaciju i propagandu CK SK Srbije.106 Analizom repertoara srpskih kazalita u etrdesetima moe se zakljuiti da je politika postavljanja predstava stavljala naglasak na domau realistiku i sovjetsku kazalinu literaturu, a skoro sasvim izbacila i ignorirala njemaku, francusku i antiku dramu. U pedesetim godinama sve se vie gubi dominacija sovjetskih djela.107 Knjinice i itaonice imale su zadatak da populariziraju knjigu. Partija se brinula da knjige budu "dobre" i da knjinice do njih dolaze. Biblioteke, knjinice i itaonice dobile su jednoobrazni karakter i izgled. Iz njih je uklonjeno i uniteno "sve to kodi opem radu i narodnom napretku".108 Dakle situacija je bila jednaka kao i u Hrvatskoj. Tisak je u potpunosti bio pod kontrolom Partije. Zahtijevala je da sva tampa bude u slubi organizacije snaga u izgradnji zemlje. Rukovodila je tampom tako da je davala
103 104

Dimi (1988) Str. 217. 220. Ristovi. Str. 338. 105 Dimi (1988) Str. 222. 225. 106 Dimi (1988) Str. 267. 268. 107 Dimi (1988) Str. 213. 108 Dimi (1988) Str. 143.

28

smjernice to e se, o emu, kada i kako pisati. Zadatak redakcija listova je bio kako provesti te smjernice u djelo. Urednici su najee bili partijski ljudi, kojima je rad u redakciji bio partijski zadatak. Redakcije su bile u uskoj vezi s komisijama i odjelima za agitaciju i propagandu, a svi su tekstovi morali biti pregledani i odobreni prije objave. Takav nain izdavatva zadrat e se sve do kraja agitpropovske faze u Jugoslaviji, to jest do 1952. godine. Iako s malom razlikom izmeu dva podrazdoblja: do 1948. je Agitprop cenzorski prouavao i redigirao svaki lanak bavei se cenzorskim poslovima u potpunosti, a nakon 1948. se pokuavalo urediti partijski duh i liniju svakog lista i urednike politike. 109 Sve planove izdavakih poduzea razmatrala je i odobravala Uprava agitacije i propagande KP Srbije, i bez njezinog odobrenja nita nije izlazilo iz tiska. O svim promjenama u izdavakom planu obavjetavan je i CK KPJ.110 Iz ovog kraeg pregleda mogu se vidjeti slinosti i razlike izmeu Srbije i Hrvatske kao jugoslavenskih poslijeratnih republika na kulturnom polju koje je bilo kontrolirano od zajednikih i lokalnih vlasti pod budnim okom Partije. Tisak, knjinice, knjiare, kazalita, kinematografi svi mediji su i u jednoj i u drugoj republici pod kontrolom Partije i njenog Agitpropa. to ono smatraju podobnim prolazi, to ne cenzurirano je. Svjetska knjievnost se zaobilazi i sve do 1948. prednost imaju sovjetski pisci. Tek nakon 1948. polako se situacija u Jugoslaviji poinje okretati zapadnim kulturnim tokovima. U svakom sluaju, situacija u obje republike poprilino je slina, no u Hrvatskoj je ipak zamjetno vea stega i cenzura s obzirom na sve prije navedene razloge u ovome radu.

6. Odnos sa Sovjetskim Savezom na kulturnim poljima prije i poslije 1948.

Tako dolazimo do posljednje bitne stavke u ovome radu - odnosa sa Sovjetskim Savezom. A on je od 1945. do 1948. u Jugoslaviji bio skoro u potpunosti nekritiki i sve se od njega prihvaalo bezuvjetno. Knjige sovjetskih pisaca i politiara prevoene su i tiskane u ogromnim tiraama. Problem je nastajao kod injenice da se sovjetska djela nisu provjeravala, korigirala ili cenzurirala ve prihvaala kao podobna. Tako je dolazilo do zanimljivih kulturnih diskrepancija u kojima su uenici u Jugoslaviji uili iz povijesnih udbenika o Sovjetskom Savezu kao domovini i Staljinu kao voi. To je velika posljedica nekritikog prevoenja materije.111 Takoer je postojao i obiaj da se neko djelo iz svjetske knjievnosti prvo prevede i objavi u SSSR-u, a tek onda u Jugoslaviji, kako bi se izbjegle ideoloke nesuglasice. 112 Nakon 1948. taj se odnos na kulturnom planu mijenja. Naputa se orijentacija na sovjetsku i zapadnu knjigu, a sve se vie vri kritika sovjetskih udbenika. Dolazi i do druge krajnosti gdje se prevoenje ruskih knjiga poinje smatrati "tetnim troenjem papira". 113 Ista stvar je i s kinematografijom. Partija je filmove smatrala orujem i traila da se upotrebljava oprezno i vjeto. Filmovi su bili strogo kontrolirani i cenzurirani. U poetku je tu kontrolu vrila posebna komisija sastavljena od predstavnika Ministarstava obrane, informacija i prosvjete, jer jo nije bilo obrazovanog kadra u vidu filmskih kritiara i cenzora.
109 110

Dimi (1988) Str. 148. 149. Dimi (1988) Str. 157. 111 Dimi (1988) Str. 175. 112 Dimi (1988) Str. 176. 113 Dimi (1988) Str. 176.

29

Kako je nedostajalo vlastite produkcije, tako je od 1945. do 1949. prevladavala sovjetska kinematografija kao dobra i kvalitetna. Ameriki, engleski i francuski filmovi smatrani su bljutavim, bezidejnim i tetnim i kao takvi cenzurirani. Sovjetski film se svakodnevno propagirao u tekstu kao nosilac ideje o ovjeku u sreditu svega i borbi za novi ivot. Od 1945. do 1949. u Jugoslaviju je iz Sovjetskog Saveza uvezeno 192 umjetnika, 189 kratkometrana, 31 dugometrani dokumentarni film i 145 urnala. Ukupno 557 filmova.114 Od 1948. se situacija naprasno mijenja. Broj gledalaca se smanjuje, smanjuje se uvoz filmova, a cenzura uklanja sve one koji nose sovjetske propagandne poruke. Sukob s Informbiroom nagovjetava jedno novo razdoblje u kulturnoj politici Partije. U poetku KPJ potie i propagira sovjetsku misao i kulturni utjecaj i zahtijeva borbu protiv zapadnih utjecaja. No KPJ uskoro prelazi iz defenzive u ofenzivu protiv staljinizma na planu kulturne politike i mijenja stav prema sovjetskim kulturnim utjecajima. Radikalni zaokret donosi Trei plenum CK KPJ u prosincu 1949. na kojemu su nagovjetavaju nove ideje, putovi i shvaanja kulturne i ope socijalistike politike. Gase se sovjetsko-jugoslavenska drutva prijateljstva i drutva za kulturnu suradnju te asopisi sline tematike. Tijekom 1949. prestaje uvoz sovjetskih filmova, a poetkom pedesetih se smanjuje i utjecaj sovjetske dramaturgije u kazalitima. To je iznimno velik pomak koji je poeo mijenjati staljinistike kulturne utjecaje u Jugoslaviji i sve ih vie uklanjati iz kulturne svijesti naroda. 115 Sukob s Informbiroom otvorio je itav niz sloenih ideoloko-teoretskih i praktinopolitikih pitanja, od kojih mnoga u vezi s kulturnom politikom. Sukob s Informbiroom u prvo je vrijeme utjecao na pojaanu centralizaciju kulturne politike. vre planiranje pratila je pojaana centralizacija i u radu agitprop aparata. Agitprop je morao kontrolirati sve: radove sveuilita, dramskih grupa, zborova, njihove repertoare, organizaciju kulturnog ivota u gradu i selu, kontrolu filmova i kazalita, knjievnih i drugih asopisa i kulturne rubrike u tiskovinama.116 Pa se tako u Agitpropovu "Planu borbe protiv Informbiroa na kulturno-prosvjetnom sektoru", u 10. toci kae: "Knjievnici e kroz lanke u novinama, asopisima itd,, te kroz pjesme, crtice, prikaze itd. stalno voditi borbu, raskrinkavati i razgoliavati kampanju, napade Kominforma. Pisat e jednoinke, igrokaze, radio-prikaze, humor itd., u kojima e na knjievan nain, putem prie ili ale, razgoliavati Informbiro. Putem kritika i osvrta na pojedina djela zemalja Informbiroa, u kojima se oituje nacionalizam SSSR-a i ostalih, boriti se za istinu i razgoliavati politiku Informbiroa na tom sektoru. Organizovati principjelne rasprave o liniji nae Partije na sektoru knjievnosti i umjetnosti i putem takovih rasprava razgoliavati politiku SSSR-a i drugih na tom podruju. Organizovati knjievne veeri na kojima e se davati prikazi o Informbirou. svaki broj asopisa "kolo", "Kulturni radnik", "Izvor" itd. treba da ima lanak, raspravu ili slino o Kominformu."117 Na Drugom plenumu CK KPJ, 28. 30. sijenja 1949. odlueno je da se svaki kulturni rad odvija na bazama svakodnevnih foruma, zaotreno je pitanje partijske kontrole. Spajaju se Komitet za kole i znanost i Komitet za kulturu i umjetnost i krajem 1948. postaju Ministarstvo za znanost i kulturu FNRJ. Tako je i na razini republikih komiteta. Nakon 1949. dolazi do djelomine centralizacije u financiranju kulturne politike.118
114 115

Dimi (1988) Str. 177. 179. Dimi (1988) Str. 184. 188. 116 Dimi (1988) Str. 231. 232. 117 Grbelja, J. (2002) "Informbiro i knjievni asopisi ".Str. 173. 118 Dimi (1988) Str. 240. 242.

30

Sukob s Informbiroom je traio otklanjanje svih slabosti Agitprop aparata i ve Peti kongres KPJ tono formulira njegove zadatke, Naputaju se sovjetski modeli drutvenog razvitka. Otvara se ideja slobodnog kulturnog razvitka i decentralizira se kulturni ivot. Drava i Partija prestaju biti jedini autoriteti za sva ideoloka i idejna pitanja. 119 Kljuni dogaaj koji je presudan za irenje novih ideja i pogleda na kulturu i umjetnost bio je Trei kongres knjievnika Jugoslavije odran od 5. 7. listopada 1952. u Ljubljani. Na njemu su analizirali dotadanji kulturni i knjievni ivot i zakljuili da je u njemu nametan ljudima nain miljenja koji se esto nije slagao s onim samih umjetnika. Sam Kongres je bio ogromna kritika staljinizma i diktata na poljima znanosti i umjetnosti. Miroslav Krlea, jedan od najveih hrvatskih pisaca bio je i jedna od vodeih osoba na Kongresu. On trai naglasak na tri stvari slobodu stvaranja u javnom umjetnikom i kulturnom ivotu, trai da se umjetnik bogati dodatno kulturnim nasljeem, a ne i da ga se slijepo pridrava. I tree, trai kritiko preispitivanje i reviziju svih vrijednosti iz prolosti i suvremenosti u kojem struna kritika i znanstveni pristup zamjenjuju ideoloke principe vrednovanja.120 Krlea tako otvoreno najavljuje novi kurs u jugoslavenskoj knjievnosti i umjetnosti i odbacivanje dogme socijalistikog realizma.121 Uglavnom, krajem ovog razdoblja jugoslavenska se kultura poinje otvarati i zapadnim utjecajima. Vraa zapadne drame (djela Ibsena, Shakespearea, Sofokla, Schillera i drugih) u kazalita. U izdavatvu prestaje podjela na sovjetsku i zapadnu literaturu. Tiskaju se i zapadni filozofi i drugi autori koji su donedavno bili strogo zabranjeni i kritizirani (Fromm, Kafka, Sartre, Camus). No sve navedeno i dalje se provodi s oscilacijama, jakim dogmatskim otporom i ideolokim zastranjivanjima. Ta poputanja su ustvari pokuaji da se prikae reim u boljem svjetlu pred Zapadom, prema kojem je Jugoslavija gurana raskidom s Istokom.

7. Zakljuak
Svoje poglede na kulturno nasljee i tradiciju KPJ je zasnovala na stavovima klasika marksizma, odnosno na staljinistikoj interpretaciji tih stavova. Pozitivno je prihvaala samo ono to je smatrala da joj nee smetati. Odbacuje se sve ono to su stvorili ideoloki protivnici, politiki neprijatelji ili crkva, to nije bilo provjereno u Jugoslaviji ili u SSSR-u. Zatvorene su brojne institucije s dugom povijeu i bogatim kulturnim utjecajem zato to su smatrane neprijateljskima ili da je neprijatelj iz njih i preko njih djelovao. Takoer, sama injenica da su mnogi partijski kadrovi koji su odluivali o kulturnoj politici bili skoro u potpunosti neobrazovani, vodilo je prema tekim grekama i unitavanju kulturne batine, kao i prema cenzuri svega to nisu razumijevali. Velik utjecaj do 1949. ostavio je i SSSR od kojeg su uili i pokuavali kopirati "prokuani" pristup puta u socijalizam. Nakon sukoba s Informbiroom, opada sovjetski utjecaj. No simptomatino je u ovome razdoblju da Partija ima kontrolu nad umjetnikim stvaralatvom, medijima, kazalitem, filmom i openito svim poljima kulturnog ivota. Sve to nije bilo u skladu s dogmom i partijskim idejama bilo je cenzurirano i odbaeno kao reakcionarno i neprijateljsko. Kulturna politika u razdoblju od 1945. do 1952. je osjetljiv pokazatelj cjeline drutva, njegove materijalne i duhovne razvijenosti.122
119 120

Dimi (1988) Str. 254. Dimi (1988) Str. 256. 257. 121 Ristovi (2010) Str. 347. 122 Dimi (1988) Str. 269. 273.

31

Zanimljiv primjer kako je takva politika utjecala na kasniju znanost u mnogome i nehotice je onaj iz autorovog osobnog iskustva. Dok je autor ovoga rada radio istraivanje za svoj diplomski rad o svjetovnim progonima vjetica u Zagrebu u srednjem i ranom novom vijeku, sasvim sluajno je preporukom svoje mentorice u Arhivu grada Zagreba naiao na Reviju drutva Zagrepana "Zagreb", asopis koji je izlazio mjeseno tridesetih i ranih etrdesetih godina 20. stoljea. A u njemu je 1940. i 1941. izlazio lanak u nastavcima pod imenom " Czoperniczki Czeh" koji je skupio ogromno znanje o temi kojom se autor ovog rada tada bavio. No to je znanje nestalo na pedesetak godina pa ak niti najbitniji autori za to podruje, poput Vladimira Bayera koji je napisao kapitalno djelo na tu temu pedesetih godina, nije imao uvid u tu seriju lanaka. Zato? Iz jednostavnog razloga. U brojevima iz 1941. objavljene su slike Ante Pavelia preko nekoliko stranica i raznorazni proglasi hrvatskome narodu. "Revija Zagreb" je uskoro ugaena, a nakon 1945. kao i svi asopisi i ostale tiskovine iz NDH zavrila je u reciklai ili zatvorenim fondovima koji ni znanstvenicima nisu bili na uporabu do pada Jugoslavije i otvaranja arhiva.123 Koliko je takvih djela i lanaka nestalo u arhivima znat emo tek u sljedeim desetljeima dok e ih polako na sunce izvlaiti znanstvenici raznih struka za svoja istraivanja. U svakom sluaju ovaj rad je uspio pokazati koliko je bitan utjecaj na oblikovanje i razvoj kulturnog identiteta u Jugoslaviji imao mehanizam cenzure u obraivanom Agitprop razdoblju, od 1945. do 1952. U velikoj mjeri zbog u nekoliko navrata spomenutog broja nestrunih ophoenja s kulturnom batinom i nasljeem svih naroda na tlu tadanje Jugoslavije, a ponajvie Hrvatske, zbog njezine okupacije od profaistikih sila Osovine i suradnje s njima, a kojoj je dobar dio kulturne batine zabranjen i uklonjen. Na svim se razinama kulture i umjetnosti poput izdavatva, filma i kazalita promatralo sve iz politike perspektive mladog jugoslavenskog socijalizma po modelu staljinistikog pristupa nauenog od SSSR-a u prvim godinama vrlo aktivno uvozei sve sovjetske pristupe upravljanju dravom. Nakon 1948. i sukoba s Informbiroom, situacija se vrlo sporo poinje mijenjati prema unutra, ali i opet mehanizmi cenzure oblikuju kulturni identitet naroda i kolektivne svijesti prema politikim potrebama odmaka od politike SSSR-a. Ustvari, itavo ovo razdoblje stubokom je ispunjeno manipulacijom i politikom odreivanja podobnosti sustava. Ovi popisi zabranjenih knjiga, asopisa, ljudskog rada i slino, kako u Hrvatskoj i Srbiji koje su uzete kao referentne zemlje za ovo istraivanje, ali i u ostalim dravama u bivoj Jugoslaviji, znae mnogo. Znae jednu batinu, koju je potrebno sauvati, obraditi i prouiti jer pokazuju i onu drugu stranu kolektivne svijesti identiteta, ne onu slubenu, ve onu cenzuriranu, koja je bez obzira na njezine kontekste (kvalitativne ili politike) vana u razvoju kulturnog identiteta svakoga naroda.

8. Saetak
Ovo istraivanje, zasnovano je na poetnim zasadama zasad jo uvijek nesustavnog povijesnog i kulturolokog prouavanja cenzure kao bitnog imbenika u oblikovanju kulturnog identiteta u naroda na tlu nekadanje Jugoslavije. Ono polazi od prolih studija provedenih u okvirima povijesti knjige, arhivistike i publicistike. Uzima za referentne
123

Vukeli (2009) Str. 17.

32

primjere Hrvatsku i Srbiju kao polazita za tumaenje metodologije cenzure u razdoblju poraa jugoslavenskog Drugog svjetskog rata, preko godine rezolucije Informbiroa 1948. i sve do polaganog izlaska iz takozvanog Agitprop kulturnog razdoblja Jugoslavije. Znanstvena praznina koju ono pokuava ispuniti jest objektivistiki pristup i jednoj i drugoj strani, onoj poraenoj i onoj pobjednikoj koja zbog nedostatka volje i strunosti za boljim uvidom u metodologiju ophoenja s kulturnom batinom koju zatie, unitava ili zabranjuje njezine artefakte, od umjetnikih djela do svakodnevnih primjeraka niske kulture. Takoer se podrobnije i pristupa nainu na koji se pobjednika propaganda u sprezi s pobjednikom vlau suoava s propagandnim aparatom poraenih ukljuujui tu i apsolutnu cenzuru, unitavanje, ponekad dosljedno i potpuno, kao jedan damnatio memoriae, svega to je prethodno razdoblje oznaavalo i nosilo kao svoje kulturne atribute. Tako ta cenzura oblikuje jedan novi, umjetni kulturni identitet, u tim godinama primjeren staljinistikom, totalitaristikom principu vlasti koje se ovim istraivanjem namjeravalo prepoznati i analizirati.

Summary
This research is based on the fundaments of somewhat nonsystematic historical and culturological investigation of censorship as an important factor in the shaping of cultural identity of people of former Yugoslavia. It starts from the past studies conducted in the fields of book history, archivistics and journalism. It takes Croatia and Serbia for referent countries as base fields for explaining censorship methodologies in the period of Yugoslav WWII aftermath, through the year of IB resolution in 1948 until 1952 and slowly coming out from so called Agitprop cultural period of Yugoslavia. The gap which is to be filled is one with objective approach to both sides, the winning and the losing side in the WWII, especially because the winning side had lack of will and expertise to have a better insight in methodology of cultural inheritance which it finds, it destroys or forbids its artifacts, from artwork to everyday specimens of low culture. Also, in this work there is a closer insight to the way of how winners propaganda and winners authorities deal with propaganda of the enemy, including absolute censorship, destruction, sometimes literal and complete, as damnatio memoriae of everything what previous period was and had as its cultural attributes. In that way there can be shaped a new, artificial cultural identity, identified as a Stalinistic and totalitaristic model of that time which in this work was tried to be recognized and analyzed.

9. Izvori i literatura
9.1 Izvori HDA (Hrvatski dravni arhiv), Fond SDS RSUP SRH, Spis 013,1/18 i spis 013/2/18 "Propagandni aparat Nezavisne Drave Hrvatske" HDA, Fond SDS RSUP SRH, Spis 013,1/18 i spis 013/2/18, kutija 48. "Spisak novinara kojima je zauvijek oduzeto pravo pisanja u tampi" HDA, Fond SDS RSUP SRH 013,1/18 i 013,2/18, list broj 92 95, u kutiji br. 48. - "Popis lica koja su radila u ustakoj propagandi, a danas su u emigraciji ili streljana" 33

HDA, Fond Iljko Karaman; IX. tampa, Okruno javno tuiotvo "Knjige koje treba hitno zabraniti i onemoguiti njihovo dalje irenje" HDA, Fond Iljko Karaman; IX. tampa, Okruno javno tuiotvo "Popis zabranjenih knjiga i listova" HDA, Zemaljska komisija NRH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, 1.306, sumarni inventar "Vjesnik" 25. listopada 1945. Odluka suda asti Drutva novinara Hrvatske 9.2. Literatura BANAC, Ivo (1990): Sa Staljinom protiv Tita Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu. Zagreb: Globus BILANDI, Duan (1998). Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden Marketing BOBAN, Ljubo (1990): Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3. Zagreb DIMI, Ljubodrag (1988): Agitprop kultura.: agitpropovska faza kulturne politike u Srbiji; 1945 1952. Beograd: Izdavaka radna organizacija "Rad". Biblioteka Dijalog. DONAT, Branimir (1992): Crni dossier: o zabranama u hrvatskoj knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Globus. GRBELJA, Josip (1998:1): Cenzura u hrvatskom novinstvu: 1945. 1990. Zagreb: Juri GRBELJA, Josip (1998:2) Nepoznati dokumenti o odnosu Milovana Dilasa i Petra egedina : cenzor i njegova rtva, Zagreb: u "Republika" 54, 11/12, str. 120130 GRBELJA, Josip (2000): Uniteni narataj : tragine sudbine novinara NDH, Zagreb : Rego GRBELJA, Josip (2002): Informbiro i knjievni asopisi, Zagreb: u "Republika 56, 7/9, str. 168176. HEBRANG GRGI, Ivana (2000): Zakoni o tisku u Hrvatskoj od 1945. do danas. Zagreb: u "Vjesnik bibliotekara Hrvatske" 42, 3, str. 117134. LOPUINA, Marko (1991): Crna knjiga: cenzura u Jugoslaviji 1945-91. Beograd: Fokus. MALOVI, Stjepan i SELNOW, Gary W. (2001): The People, Press and Politics of Croatia. Westport: Praeger Publishers. PARAI, Ivan (2007): Cenzura u Jugoslaviji: 1945.-1990. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti, diplomski rad PEDERIN, Ivan (1994): Protiv komunistike cenzure. Zagreb: u Hrvatska obzorja, Vol. 2, Str. 397 -398. 34

RISTOVI, Milan: Jedno vienje prelomne godine jugoslavenske posleratne kulturne politike (1952). http://www.cpi.hr/download/links/hr/7248.pdf. Centar za politoloka istraivanja, 1.3.3. Socijalistika Jugoslavija od 1945. do 1964. godine, Oznaka. 1.3.3.D., skinuto u PDF formatu 7. lipnja 2010. Str. 337. 352. STIPEVI, Aleksandar (1990): Cenzura kao ograniavajui faktor u irenju informacija Zagreb : Zavod za informacijske studije STIPEVI, Aleksandar (1992): Cenzura u knjinicama, Zagreb: Filozofski fakultet sveuilita u Zagrebu, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti STIPEVI, Aleksandar (1994): O savrenom cenzoru iliti praktiki prirunik za borbu protiv tetnih knjiga i njihovih autora, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske STIPEVI, Aleksandar (2000): Sudbina knjige, Lokve: Naklada Benja STIPEVI, Aleksandar (2005): Tiskari kao cenzori u Hrvatskoj: 1945. 1990. Zagreb: u "Vjesnik bibliotekara Hrvatske" 48, 3/4, str. 115. VUKELI, Deniver (2009): Svjetovna suenja i progoni zbog arobnjatva i hereze te progoni vjetica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka. Zagreb. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za povijest, diplomski rad WESTERMAN, Frank (2007): Inenjeri dua, Zagreb: Durieux

10. Prilog
1. Popis "Knjige koje treba hitno zabraniti i onemoguiti njihovo dalje irenje" 124 APUHTIN: - Medu smertju i izni. Moskva 1917. ATANASIJEVI KSENIJA Sva djela BASTIN: - Za deset hiljada miliona BASTIN: - Kradljivica Dobrotvor BERLE: - iksal und Erdraum BEUMELBURG: - Pfliht und sicksav. tutgart BERDINO - Horoskop BEVENSON: - Lavije apre et avanturence de Musolini, in smise. 1938. g. BINDING: - Legende naeg vremena BINDING: - rtva BJELAVEC H: - Muhamed BOGUNOVI DUAN - Sokolstvo i kola. Zagreb, 1931. BOROVNJAK: - Spomenica Milorada Drakovia BORSAMAJO: - La liberta di stampa. Milano 1925. BONIFAI: Antun Sva djela BUDAK MILE Ognjite i sva ostala djela BURCEV: - Car i vunjenjaja politika CETKOVI D: - Svatovi kneginje Zorke
124

HDA Fond Iljko Karaman; IX. tampa; analiza na str. 16 ovog rada

35

DANUNCIJO: - Oganj. Beograd 1942. DAUMING: - Doje Landvirdaft im Banat und im der Baka Minhen 1931. g. DE GAB: - Bacanje karata DRAKOVI SLOBODAN: - Sve to je napisao DRLJEVI SEKULA: - Sva djela DJOLOVI JOVAN: - Sva djela DJUKANOVI ILIJA: - Kralj Petar I. Beograd 1922. EKONOMIKUS: Teorija drutvenog gospodarstva, Zagreb 1944. EMIL LUDVIG: - Musolini, Beograd "Narodno delo" EMIL LUDVIG: - Vodji Evrope. Beograd "Kosmos" ERDELJI: - Sva djela ERNST: - Otmica FAJROV: - Hiromantija ili nauka o sudbini na dlanu FELS KVIDO: - Dek Turbosek FROJND: - Veltgeihte der Gegenvart in Dokumenten FUKS" - Als Sekadet nah Fornost. tutgart 1946. GENERAL KRASNOV: - Sva djela GERHARET - tacionar ajner Ide GOSPOA LE NORMAN - Proricanje sudbine pariske proroice GERSTNER: - Veliki Put GULJ: - Sva djela HAUPTMAN: - Kolega Kramptol HESEL: - Crvena stepa. Beograd 1927. HJUN-KALMAR: - Abessinien, Afrikas, Unruherer. Salcburg 1935. HUSANGAR: - Reenje svetske krize IGNAEVI: - Kako se piu ljubavna pisma. Bgd. 1941. IL GREPUSKALO: - Del Socijalizmo. Milano 1925. ILEI: - Maral Pilsudski. Zagreb 1926. IN OFOCIR: - La hjutime Kronsade. Berlin 1940. IVANI STEVAN: - Sva djela JAKOVZEN: - Nile Line. Beograd 1943. JANKOVI VELIMIR: - Sva djela JAKI: DUAN: - Put boljoj budunosti naem narodu. 1944. JANZEN: - Erkunde fuer hohere ulen, VI. i VII. klase JANZEN: - JAPANS ZEMAHT. Berlin 1938 JASINSKAJA: - Sva djela JASINSKAJA: - Molodaja Rusija - asopis JELAI Istorija Rusije Jevdjevi Dobrosav: - Sve to je napisao JONI VELIBOR: - Sve to je napisao JOST: - Konzuela KALERTI: - Kudenhove i sva ostala djela KAROSA: - Sluajevi doktor Bilgera KERMENDI-KERENC: - La generacione felice. Torino 1941. KNEEVI IVAN: - to mora znati suvremeni borac. 1940. KNEEVI RADOJE: - Sve to je napisao KOHLER: - Studien der Juden frage KOLHERAHAJER: - Boine prie KOSTI prof. LAZA: - Sve to je napisao KRAKOV STANISLAV: - Sve to je napisao 36

KRIANOVSKAJA V.N. Proricanja sudbine pariske proroice Svi njeni romani (na ruskom) KSJUNJIN ALEKSEJ: - Od Nikole II. do Lenjine. Beograd 1923. KSJUNJIN ALEKSEJ: - Raspuin. Beograd 1924. KUEHEN: - Sendlict KUJUNDI IVAN: - Vratimo se Gospodu, Subotica 1946. LANOVSKI: - eh razgovara sa istorijom. Prag 1940. LORENCIN A: - Sedam drava crkava. Subotica, 1946. g. LJUBAEVSKI: - Josip Pilsudski. Varava 1930. MALE BRANIMIR: - Sve to je napisao MASIS A: - Los ideas resteit. Paris 1941. MATHAR: - Der Rajh terlmaral MEREKOVSKI: - Napoleon MEREKOVSKI: - Antihrist MIHJEV: - Osnovnaja podgotovka gosudarstva. "Nar. delo". Beograd 1939. MILIEVI IVKO: - Putopis iz Makedonije. Beograd 1918. g. MILJTUKOV SENJOVOS-AZEMAN: - Historija Rusije. Zagreb 1926. MIRA: - Raspuin i krvava zora MORIS DE KOBRA: - Madona spavaih kola i druga djela "Narodno delo" MATURAL: - Vetina dopasti se. Beograd 1943. NAUL: - Lini magnetizam NELSON: - Strenios Italu NIE: - Sva djela NIKEVI RADOJICA: - Nacionalni hram NIKOLAJEVI DUAN: - Na vidovdan, Beograd 1939. NAJMAN: - Seing Rusija. Njujork 1926. OSENDOVSKI: - Lenjin. "Narodno delo" PAJO F: - Svee meso PATROTIKUS: - Ko potkopava oveanstvo PETROVI PETAR: - Kako se osvajaju ene PETROVI PETAR: - Sva djela o hipnozi, okulistici, itd. PETRUEVSKI: - Frina PENHANOVI: - Prodavaica svog tela PILE ERAZEN: - Poljska, Jugoslavija i Rusija. Bgd. 1939. 1919. PITIGIRIJ: - Sva djela PONTON: - Umjetnik POPOVI prof. NIKOLA: - Sva djela POPOVI NIKOLA publicist - Tucovi Dimitrije i sve ostale knjige PRIBIEVI ADAM: - Sve to je napisao PSUNJSKI: - Vrhati u svetlosti istoriske istine. Beograd 1934. RABRENOVI MILAN: - Historijski albumi. I, II. Beograd 1926. RADICA BOGDAN: - Sumrak Ev rope i sva ostala djela RADOSAVLJEVI: - Vojniki deklamator. Beograd 1937. RAKI LJUBOMIR: - Tuma snova RAI DAMJAN: - Jugoslavenski velikani. Beograd 1937. RENSI: - Teorija pratika dela racione politika. Milano 1922. RIVET ARLES: - Le dernijer Romanof. Paris 1918. SAMOJLOVI: - Vsernono jebdenije SENSINGER: - Anali SERGIJEVSKI: - Pereitoje. Beograd 37

SFORCA: - Neimari savremene Evrope SIBURD: - elini cvijet SLANKAMENAC: - U sjenci velikih dogodjaja SLIJEPEVI DJOKO: - Sve to je napisao SPALAJKOVI MIROSLAV: - Sve to je napisao STAREVI MILE: Ante Starevi i Srbi STEFANOVI SVETISLAV: - Sve to je napisao STEFANOVI P. Nacionalni testament kr. Aleksandra ARI IVAN (biskup) Prevod sv. pisma i sve ostalo EGVI KERUBIN: Sva djela ERI-BIBI: - Najopasniji apa IMRAK JANKO: Sva djela NAJDER: - Naht und Gmade. Lajpcig 1941. PER: - Noje doje Backunst. Berlin 1940. TEDIMLIJA S.M. Sva djela TASINARI: - , I ekonomije fasbiste. Roma 1937. TOMSON: - Rokambolo TOPALOVI IVKO: - Sve to je napisao TRETIKOV: - Sovremenaja Mandurija TRIFKOVI: - Principi vodjenja. Panevo 1937. UDET: - Majn fligerleben. Berlin 1935. VAGERL: - Hleb VAGERL: - Kalendarske prie VAJT: - Po stopama velikog ljekara. Bdg. 1936. VAJT: - PUT HRISTU VAJT: - Vaspitanje. Subotica 1936. VAJT: - Velika borba izmedju videla i tame. Subotica 1936. VASI DRAGIA: - Sva djela (osim "Pripovjedaka") VELIMIROVI NIKOLA: - Sva djela VELJKOVI MOMIR: - Kritike VERDJALEV: - Hrianstvo i klasna borba. Beograd 1936. VERDJALEV: - Savremena kriza kulture VUJI VLADIMIR: - Sva djela VUKOJEVI S: - Za kralja i Jugoslaviju. Beograd 1933. ZEMZINOV: - Sva djela DJELA NEPOZNATIH AUTORA " Crkva na Oplencu" Beograd 1936 " itanje karaktera po crtama lica" "ovek i njegova budunost" "udesa spiritizma" "Hrvatsko-srpski sport" "Kako se dobijaju rogovi" "Kralj" Beograd Nar. Delo "Porijeklo grijeha" "Pjesmarica za vojnike" "Srea je oznaena svakome na dlanu"

38