MEHANIKA FLUIDA K

TEORIJA SLINOSTI
Mehanika fluida je teorijsko-eksperimentalna znanost, unutar koje se dugi niz godina do praktinih rezultata dolazilo eksperimentalnim putem. Mjerenja (eksperimenti) se openito mogu vriti u originalnoj pojavi (prototipu) ili u modelskoj pojavi (modelu). Dimenzijska analiza, polazei od pretpostavljenog skupa utjecajnih veliina, daje podloge za organizaciju eksperimenta u smislu minimiziranja potrebnog broja mjerenja i olakavanja prikaza dobivenih rezultata. Teorija slinosti, polazei od sustava jednadbi koji opisuje promatranu pojavu, daje podlogu za modelska istraivanja (kriterije koje treba zadovoljiti da bi se rezultati s modelske pojave mogli preslikati na prototipnu pojavu) kako u mehanici fluida, tako i u svim ostalim granama fizike i tehnike. Razlog za modelska istraivanja moe biti neki od sljedeih 1. Skupa izrada prototipa (npr. u brodogradnji i avioindustriji se izrauju modeli broda i aviona koji se ispituju u bazenu, odnosno zranom tunelu) 2. Visoke temperature u prototipnoj pojavi (pribjegava se modelu u kojem e temperature biti nie). 3. U prototipnoj pojavi je eksplozivni ili otrovni plin (u modelskoj pojavi se uzima neeksplozivni, neotrovni plin) 4. Prototipna pojava se odvija prebrzo sa stajalita mjernih instrumenata (pojava se modelira da traje dugo u vremenu) 5. itd. Modelska istraivanja 1 imaju smisla samo ako se iz rezultata dobivenih na modelu mogu tono predvidjeti rezultati na prototipu, tj. pojave moraju biti sline 2 . Definicija slinosti dvaju pojava: Za dvije fizikalne pojave kae se da su sline ako su opisane istim fizikalnim zakonima i ako se veliine u jednoj fizikalnoj pojavi (npr. na prototipnoj) mogu odrediti iz veliina druge fizikalne pojave (npr. modelske) jednostavnim mnoenjem konstantom koja se naziva koeficijentom slinosti. Ako oznaava neku od fizikalnih veliina prve pojave (npr. prototipne), a istovjetnu fizikalnu veliinu u drugoj pojavi (npr. modelskoj), tada prema definiciji slinosti vrijedi:

= C

(1)

Teorija slinosti takoer daje podlogu i za primjenu metode analogije. Za dvije pojave iz razliitih grana fizike se kae da su analogne ako su opisane istim oblikom jednadbe. Tako je npr. potencijalno strujanje fluida opisano Laplaceovom jednadbom 2 / xi2 = 0 , a polje temperature u krutini s konstantnom toplinskom provodnou , takoer Laplaceovom jednadbom 2T / xi2 = 0 . Oito postoji analogija izmeu potencijala brzine i temperature, te

brzine strujanja fluida vi = / xi i vektora toplinskog toka qi / = T / xi . Tako za svako rjeenje Laplaceove jednadbe za polje temperature postoji analogno rjeenje potencijalnog strujanja fluida. 2 Pojavom raunala dolazi do naglog razvoja raunalne dinamika fluida (engl. Computational Fluid Dynamics CFD), u kojoj se do rezultata dolazi numerikim rjeavanjem teorijskih jednadbi koje opisuju strujanje fluida. Ovdje izloena teorija slinosti valjana je (moe se primijeniti) i za preslikavanje rezultata prorauna s jedne na drugu slinu situaciju.

MEHANIKA FLUIDA K

gdje je C koeficijent slinosti za veliinu .

L x3
x3

v
M(x1,x2,x3,t) O
x1 x2

v
M(x1,x2,x3,t)

O
x1

x2

a) Prototipna pojava

b) Modelska pojava

Ako su i vektorske veliine (npr. vektori v i v , prema slici) tada e ti vektori u promatrane dvije pojave biti meusobno paralelni, a mogu se razlikovati samo po veliini, tj vrijedi vi = Cv vi , gdje je konstanta Cv koeficijent slinosti za vektorsku veliinu v . Svakoj vremensko prostornoj toki M u prototipnoj pojavi odgovara analogna vremensko prostorna toka M u modelskoj pojavi. Prostorne koordinate se preslikavaju s pomou koeficijenta slinosti za duljinu (koji se obino oznauje s CL ): xi = CL xi , a vrijeme se preslikava s pomou koeficijenta slinosti za vrijeme t = Ct t . Ako su i polja fizikalnih veliina koja su funkcije prostornih i vremenske koordinate, tada relacija = C vrijedi za bilo koje dvije toke M i M , u kojima su polja fizikalne veliine definirana.

Karakteristina vrijednost fizikalne veliine

Svakoj fizikalnoj veliini se moe pridruiti njena karakteristina vrijednost . Karakteristina vrijednost se obino definira iz rubnih uvjeta koji definiraju pojavu, mogue je tu vrijednost definirati kao vrijednost u odabranoj toki M . Ako se sa oznai karakteristinu vrijednost veliine , definiranu kao vrijednost polja u nekoj toki M, a sa karakteristinu veliinu polja , tj. vrijednost polja u odgovarajuoj prostorno vremenskoj toki M , tada prema izrazu = C vrijedi:

= C

(2)

Naravno, ako se radi o duljini, za karakteristinu vrijednost se obino odabire neka od karakteristinih dimenzija, npr. duljina L , prema gornjoj slici. Iz gornje jednadbe slijedi da je koeficijent slinosti definiran omjerom karakteristinih vrijednosti veliina dviju pojava:
C =

(3)

Tako bi koeficijent slinosti za duljinu (esto se iskazuje i kao mjerilo modela) bio CL = L / L . Naravno, ako su i vektorska polja, karakteristine vrijednosti i oznauju apsolutne vrijednosti (intenzitete) vektorskih veliina.

MEHANIKA FLUIDA K

Bezdimenzijska polja fizikalnih veliina

Uvrtavanjem izraza C = / u izraz = C on prelazi u oblik:

= =

(4)

~ oznaena bezdimenzijska vrijednost polja i . Iz tog se izraza zakljuuje da su gdje je sa u dvjema slinim pojavama sva bezdimenzijska polja ista, odnosno da su sve bezdimenzijske veliine u modelskoj i prototipnoj pojavi iste. ~ lako se dolazi do polja i : Poznavajui bezdimenzijsko polje ~ = i ~ = (5)

Naravno da bezdimenzijsko polje vrijedi ne samo za dvije pojave, nego za cijelu obitelj slinih pojava koje zadovoljavaju iste kriterije slinosti.
Teorem slinosti Bezdimenzijsko rjeenje nekog problema definirano je bezdimenzijskim jednadbama i bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima, iz ega se zakljuuje: Dvije e pojave biti sline, ako su opisane istim bezdimenzijskim jednadbama i istim bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima. Postupak odreivanja kriterija slinosti

Do kriterija slinosti dvaju pojava dolazi se svoenjem sustava jednadbi koji opisuje promatrane pojave i pripadajuih poetnih i rubnih uvjeta u bezdimenzijski oblik. Jasno je da e sustavi jednadbi koji opisuju prototipnu i modelsku pojavu imati isto bezdimenzijsko rjeenje ako su koeficijenti bezdimenzijskih jednadbi i bezdimenzijski poetni i granini uvjeti isti za te dvije pojave. Iz uvjeta jednakosti koeficijenata u bezdimenzijskim jednadbama prototipne i modelske pojave slijede kriteriji slinosti. Postupak odreivanja kriterija slinosti je dakle sljedei: 1. Definirati polazne jednadbe koje opisuju pojavu, te pripadajue poetne i rubne uvjete. (Napomena: poetni i rubni uvjeti takoer mogu biti opisani jednadbom) 2. Za svaku promjenjivu veliinu , odnosno u pojavi, temeljem poetnih i rubnih uvjeta, te konstanti u jednadbama definirati karakteristine vrijednosti tih veliina i , pri emu vrijedi
(a) = (b) =

= C (c)

C =

(d)

Ako neka od promjenjivih veliina nije definirana u poetnim i rubnim uvjetima njena se karakteristina vrijednost definira kombinacijom veliina ije se karakteristine vrijednosti mogu definirati iz konstanti u jednadbama, te poetnih i rubnih uvjeta (prema pravilima dimenzijske analize).
Primjer 1: ako su rubni uvjeti stacionarni, nema se na temelju ega odrediti karakteristino vrijeme, pa se za karakteristino vrijeme uzima odnos karakteristine duljine i karakteristine brzine (ili bilo koja kombinacija veliina koja daje dimenziju vremena). Primjer 2: Rubnim uvjetima u nestlaivom strujanju nije zadan tlak, pa se za karakteristini tlak uzima umnoak karakteristine gustoe i kvadrata karakteristine brzine (ili bilo koja kombinacija veliina koja daje dimenziju tlaka).

MEHANIKA FLUIDA K

3. U jednadbama prototipne i modelske pojave dimenzijske veliine zamijeniti bezdimenzijskim, prema izrazima (a) i (b), definiranim u prethodnoj toki. U svakoj jednadbi uiniti jedan od koeficijenata jedininim (dijeljenjem jednadbe s koeficijentom uz lan uz koji se eli dobiti jedinini koeficijent). Preostali koeficijenti u bezdimenzijskim jednadbama, te u bezdimenzijskim jednadbama poetnih i rubnih uvjeta ine kriterije slinosti dvaju pojava. Alternativno se do kriterija slinosti moe doi tako da se npr. u jednadbama prototipne pojave sve veliine izraze s pomou veliina modelske pojave, prema izrazu (c), te trae uvjeti kada e se jednadbe prototipne pojave svesti na jednadbe modelske pojave. Dakle, nakon uvrtavanja jednadbi (c) u jednadbe za prototipnu pojavu se ponovo u svakoj jednadbi jedan od koeficijenata svede na jedinicu, a preostali koeficijenti koji ine umnoke potencija koeficijenata slinosti, takoer moraju biti jednaki jedinici, ime su definirani kriteriji slinosti. 4. Sve bezdimenzijske veliine su u prototipnoj i modelskoj pojavi jednake. Iz te se injenice mogu izvesti veze meu koeficijentima slinosti.
Primjer 1: Bezdimenzijska povrina A / L2 A A A = C A = 1 , odnosno C = C 2 A Vrijedi 2 = 2 , ili A L 2 L L L2 CL 2 L Primjer 2: (bezdimenzijski) koeficijent sile F CF F p 2 F ili = = 1 , odnosno CF = C Cv2 C A = C Cv2 CL = 2 2 1 1 v A C C C 2 2 v A v A v A 2 2 v2 A Primjer 3: (bezdimenzijski) koeficijent momenta M M 3 = , odnosno CM = C Cv2 C ACL = C Cv2 CL 1 1 2 2 v AL v AL 2 2 Primjer 4: bezdimenzijski protok Q / vA Q CQ C3 Q Q Q 2 = = 1 , odnosno CQ = Cv C A = Cv CL = ili = L . v A Cv C A vA vA Ct CL / Ct v A

Iz reenoga je jasno da e broj nezavisnih koeficijenata slinosti biti jednak broju osnovnih dimenzija u nekoj pojavi.

MEHANIKA FLUIDA K

Primjer: Potrebno je odrediti kriterije slinosti za sluaj gibanja tijela duljine L koje se trenutno poelo gibati konstantnom brzinom v u mirujuem fluidu gustoe , konstantne viskoznosti u kojem vlada tlak p . Pretpostavlja se nestlaivo, adijabatsko strujanje fluida. g g L

x3
v

x3
v

v
M(x1,x2,x3,t)
x1

v
M(x1,x2,x3,t)

x2

O
x1

x2

a) Prototipna pojava

b) Modelska pojava

Slika 1. Oznake veliina u prototipnoj i modelskoj pojavi Slika prikazuje opisanu fizikalnu pojavu. Pri definiranju kriterija slinosti za ovakvo strujanje u prvom koraku se raspisuju polazne jednadbe, ukljuujui poetne i rubne uvjete. Polazne jednadbe za nestlaivo adijabatsko strujanje su jednadba kontinuiteta i jednadba koliine gibanja, a energijska (temperaturna) jednadba se u ovom sluaju moe rjeavati neovisno o ove dvije, pa se ovdje nee uzeti u obzir.

v j x j

=0

(P.1)

vi v p vi = v j i g i 3 + t x j xi x j x j

(P.2)

U poetnom trenutku su fluid i tijelo mirovali, a u samom poetnom trenutku je brzina tijela postigla konstantnu brzinu. Rubni uvjet na povrini tijela kae da je brzina fluida na toj povrini jednaka brzini tijela (uvjet lijepljenja fluida). Gornje jednadbe oznauju sustav etiri skalarne jednadbe s etiri nepoznata polja (polje tlaka i tri skalarna polja za tri komponente brzine), ije je jednoznano rjeenje definirano poetnim i rubnim uvjetima. U tim se jednadbama pretpostavlja da je gravitacija jedina masena sila (vektor gravitacije je konstantan i djeluje u negativnom smjeru osi x3 ) i da je ista u obje pojave. U drugom koraku je potrebno za svaku promjenjivu veliinu u strujanju definirati karakteristinu vrijednost temeljem poetnih i rubnih uvjeta. Promjenjive veliine u gornjim jednadbama su: vrijeme t , prostorne koordinate xi , tlak p i brzina vi . Za karakteristinu vrijednost tlaka usvaja se tlak p , za karakteristinu vrijednost brzine se usvaja brzina v gibanja tijela, a za karakteristinu duljinu duljina L tijela. Za karakteristino vrijeme nemamo izbor u rubnim uvjetima, jer smo definirali da se brzina gibanja tijela trenutno promijenila od stanja mirovanja na stanje jednolikog gibanja, pa emo karakteristino vrijeme definirati prelo duljine L i brzine

MEHANIKA FLUIDA K

v u obliku = L / v . Svaka promjenjiva veliina u gornjim jednadbama koje opisuju i prototipnu i modelsku pojavu, moe se prikazati preko bezdimenzijskih veliina u obliku x j = L~ xj , ~ t = t ,

~ , v j = v v j ~ p = p p,

x j = L ~ xj , ~ t = t ,

odnosno odnosno odnosno

odnosno

x j = CL xj , t = Ct t , v j = C v v j , p = C p p ,

CL = L / L Ct = / C v = v / v

(D.1) (D.2) (D.3)

(D.4)

~ , v v j = v j ~ p = p p,

C p = p / p

Uvrtavanjem izraza (D.1) do (D.4) u jednadbe (P.1) i (P.2) za prototipnu pojavu, uvaavajui da su karakteristine vrijednosti veliina konstante, slijedi sustav jednadbi u bezdimenzijskom obliku koji glasi:

j v v =0 j L x
i v v i v v v v2 p p j i + g i 3 = v + 2 j j i j L x L x x t L x

(B.1)

(B.2)

Analogni bezdimenzijski sustav jednadbi se dobiva i za modelsku pojavu, s jedinom razlikom da su koeficijenti jednadbi koje opisuju modelsku pojavu sastavljeni od karakteristinih veliina modelske pojave. Ako se u svakoj jednadbi modelske i prototipne pojave jedan od koeficijenata svede na jedinicu, tada e jednakost jednadbi podrazumijevati jednakost koeficijenata uz odgovarajue lanove. Dijeljenjem jednadbe (B.2) koeficijentom uz konvekcijski lan (lan koji oznauje inercijske sile), sustav jednadbi (B.1) i (B.2) prelazi u oblik
j v =0 j x i i gL L v v v p p j i + 2 i3 2 = v + x j v i v L x v x v t x j j
St 1 / Fr 2 Eu 1/ Re

(C.1)

(C.2)

Iz uvjeta jednakosti bezdimenzijskih koeficijenata u jednadbi (C.2), koji opisuje prototipnu pojavu s odgovarajuih koeficijentima analognoj jednadbi za modelsku pojavu slijede kriteriji slinosti dvaju strujanja. Jasno je da su ti koeficijenti sastavljeni od sedam karakteristinih veliina, uvedenih u jednadbama (D.1) do (D.4), a to su: L , , v , p te konstanti g , , i u jednadbi (C.2). U dimenzijama ovih sedam veliina se pojavljuju tri osnovne dimenzije: duljine, vremena i mase, te se prema pravilima dimenzijske analize moe izabrati skup od tri dimenzijski nezavisne veliine, ijim se dimenzijama mogu opisati dimenzije svih sedam veliina, odnosno mogue je definirati etiri bezdimenzijska parametara, koji se ovdje nazivaju kriterijima slinosti. Naravno da je izbor dimenzijski nezavisnog skupa potpuno proizvoljan, a da o izbranom skupu zavise oblici bezdimenzijskih parametara. Ako bi se npr. za skup dimenzijski nezavisnih veliina izabrao skup: , v , L , tada bi se dobio sljedei skup
2 2 bezdimenzijskih parametara: v / L , gL / v , p /( v ) ) i /( v L) . Izborom nekog drugog dimenzijski nezavisnog skupa dolo bi se do drugih bezdimenzijskih parametara. Isto tako, bezdimenzijski koeficijenti u jednadbi (C.2) su dobiveni dijeljenjem jednadbi (B.2)

MEHANIKA FLUIDA K

koeficijentom uz konvekcijski lan, a da su dijeljene nekim drugim koeficijentom dobili bi se neki drugi bezdimenzijski koeficijenti. U nastavku e se tim bezdimenzijskim parametrima pridruiti ime i objasniti znaenje. Na lijevoj strani jednadbe (C.2), uz nestacionarni lan, pojavljuje se koeficijent koji se naziva Strouhalovim brojem, te za dvije sline pojave vrijedi:
L L L lokalna promjena ili St = St , gdje je St = = = v konvektivna promjena v v (K.1)

Koeficijent uz lan koji oznauje masene sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), prikazuje se Froudeovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi: gL gL = 2 2 v v ili 1 1 gdje je Fr = = 2 Fr Fr 2 v inercijske sile = gravitacijska sila gL (K.2)

Koeficijent uz gradijent tlaka u jednadbi koliine gibanja (C.2), se u nestlaivom strujanju naziva Eulerovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi: p p p sile tlaka = = 2 ili Eu = Eu gdje je Eu = 2 2 v inercijske sile v v (K.3)

Koeficijent u lanu koji oznauje viskozne sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), definiran je Reynoldsovim brojem Re = vL / , te vrijedi:

v L

v L

ili

1 1 v L inercijske sile = gdje je Re = = viskozne sile Re Re

(K.4)

Openito govorei dva nestlaiva strujanja fluida e biti slina ako je zadovoljena jednakost Strouhalovih, Froudeovih, Eulerovih i Reynoldsovih brojeva prototipne i modelske pojave. Ako bi poetni i rubni uvjeti bili zadani jednadbama, iz njih bi se mogli pojaviti dodatni kriteriji slinosti. U opem sluaju bezdimenzijsko polje tlaka i brzine u sustavu jednadbi (C.1) i (C.2) zavisi od bezdimenzijskih prostornih i vremenske koordinate, te od koeficijenata koji je pojavljuju u jednadbama, tj. vrijedi:
=p (x i , t, St , Fr , Eu , Re) p i = v i ( x i , t, St , Fr , Eu, Re) v

U zadanom primjeru nismo iskoristili definiciju za karakteristinu vrijednost vremena = L / v . Ako se u definiciju (K.1) za Strouhalov broj uvrsti pretpostavljena relacija = L / v , onda je jasno da e i u modelskoj i u prototipnoj pojavi vrijednost Strouhalova broja biti jednaka jedinici, to se moe shvatiti da je jednakost Strouhalovih brojeva ve zadovoljena, odnosno bezdimenzijska rjeenja nee biti funkcija Strouhalova broja. Dakle nezavisni kriteriji slinosti (oni o kojima rjeenje problema ovisi) uvijek su definirani od veliina koje slijede iz konstanti koje se pojavljuju u jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) i konstanti iz poetnih i rubnih uvjeta (ovdje su to L , p i v ), pa je jasno da se iz est veliina, od kojih su tri dimenzionalno nezavisne, mogu definirati tri -parametra. Dakle u dvije pojave treba izabrati takve vrijednosti konstanti da bezdimenzijski koeficijenti (ovdje Fr , Eu i Re ) u dvije pojave budu jednaki, ime e se osigurati jednakost bezdimenzijskih rjeenja. Za prototipnu pojavu, koju elimo ispitati na modelu, poznajemo vrijednosti svih est utjecajnih veliina. U

MEHANIKA FLUIDA K

modelskoj pojavi moemo izabrati slobodno tri od est veliina, a preostale tri su definirane kriterijima slinosti. Jedna od njih nam je ve zadana jer se modelska pojava odvija u istom polju gravitacije ( g = g ), pa nam za slobodan izbor preostaju jo dvije veliine. Ako je povod modelskim ispitivanjima smanjenje veliine objekta, onda biramo duljinu L , a biramo i fluid u i , te smo ve zadali etiri veliine, a moemo zadati modelskoj pojavi, ime su odreene samo tri. Ako smo zadali etiri veliine, s preostalim dvjema moemo zadovoljiti samo dva od tri kriterija slinosti, to znai da ne bismo imali potpunu slinost dvaju pojava. U praksi je to est sluaj, a u takvim situacijama potrebno je izvriti dopunsku analizu utjecaja pojedinih parametara na rjeenje, tako da se zadovolji jednakost onih koeficijenata koji znaajnije utjeu na rezultat. Poslije emo analizirati utjecaj svakog od kriterija slinosti, a sada pogledajmo alternativni nain izvoenja kriterija slinosti. Prema definiciji slinosti veliine u dvije pojave povezane su koeficijentom slinosti C u obliku = C , gdje je C jednako omjeru karakteristinih vrijednosti promatrane fizikalne veliine u dvije pojave C = / . Ako se u jednadbama za prototipnu pojavu
v j x j =0 (P.1)

sve veliine izraze pomou veliina modelske pojave, dobije se Cv vj =0 CL xj

vi v p vi = v j i g i 3 + t x j xi x j x j

(P.2)

vi xj Ct U gornjim jednadbama su plavom bojom oznaeni lanovi koji ine jednadbe modelske pojave. Svoenjem jednog od koeficijenata u gornjim jednadbama na jedinicu dobije se vj =0 xj C Cv C p C Cv C Cv2 vi v vj i C Cg g i 3 p + 2 = CL CL xi t xj xj CL vi xj Jasno je da e se iz prototipnih jednadbi dobiti modelske jednadbe, ako su svi koeficijenti jednaki jedinici, tj. vrijedi sljedee: L CL L L = 1 ili L = 1 ili = ili St = St , to je jednako izrazu (K.1) v v v Cv Ct v L g CL C g gL gL 1 1 L g = = 1 ili to je jednako izrazu (K.2) = 1 ili 2 = 2 ili 2 2 2 v Fr Fr 2 v v Cv 2 v C p C v v C C CL i = vj i L 2 g g i 3 p 2 + t xj xj Cv Ct Cv C Cv xi C CvCL

MEHANIKA FLUIDA K

p Cp p p p = 1 ili = 2 ili Eu = Eu to je jednako izrazu (K.3) = 1 ili 2 2 2 v v v C Cv 2 v C C Cv CL = 1 ili

v L v L

= 1 ili

v L

v L

ili

1 1 = , vidjeti izraz (K.4) Re Re

Dakle dobili smo iste kriterije slinosti. Za one veliine koje se nalaze kao konstante u jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) ili su zadane poetnim i rubnim uvjetima (ovdje su to L , p i v ) (dakle parametre koje zadajemo) moemo definirati nezavisne koeficijente slinosti. Dakle, jasno je da e koeficijent slinosti za vrijeme (za kojeg nemamo parametra kojim bi unaprijed definirali pripadajui koeficijent slinosti) biti definiran kriterijem (K.1) iz kojega je Ct = CL / Cv , odnosno Strouhalov broj je iskoriten za definiciju koeficijenta slinosti za vrijeme, pa on nije kriterij slinosti dvaju strujanja. U ovoj pojavi je Cg = 1 , a nakon izbora mjerila modela (koeficijenta slinosti CL za duljinu) i fluida u modelskoj pojavi (definirani C i C ) moemo jo odrediti koeficijente slinosti C p i Cv tako da zadovoljimo dva od preostala tri kriterija slinosti. Kao to je ve reeno u situaciji u kojoj ne moemo zadovoljiti sve kriterije slinosti, jer smo prisiljeni zadati vei broj veliina nego imamo dimenzionalno nezavisnih veliina, potrebno je zadovoljiti najutjecajnije kriterije slinosti. Analiza vanosti bezdimenzijskih parametara Strouhalov broj Strouhalov broj se nalazi na mjestu koeficijenta uz lan koji oznauje lokalnu promjenu odnosno nestacionarnost strujanja, te se odmah zakljuuje da e biti bitan samo u nestacionarnom strujanju. Nestacionarnost strujanja moe biti posljedica vremenski promjenjivih rubnih uvjeta, kada je na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta mogue definirati karakteristino vrijeme. Ako bi npr. tijelo, na koje nastrujava fluid konstantnim i jednolikim profilom brzine vibriralo odreenom frekvencijom , tada bi strujanje bilo nestacionarno, a karakteristino vrijeme bi se moglo definirati periodom tih vibracija =1/, odnosno Strouhalov broj bi bio: St = L v =

L
v

Nasuprot nestacionarnom strujanju s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima, postoje i nestacionarna strujanja s vremenski konstantnim rubnim uvjetima. Na primjer ako je zatvoreni prostor pregraen membranom, tako da se sa svake strane membrane nalazi plin pod razliitim tlakom, nakon trenutnog puknua membrane doi e do nestacionarnog strujanja plina, uz stacionarne rubne uvjete. Drugi tipini primjer nestacionarnog strujanja uz stacionarne rubne uvjete je nestlaivo optjecanje valjka jednolikim i konstantnim profilom brzine, gdje na stranjem dijelu povrine valjka, dolazi do odvajanja strujanja i periodikog otkidanja vrtloga. U takvim se sluajevima karakteristino vrijeme ne moe definirati na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta, nego se ono definira s pomou raspoloivih karakteristinih veliina, npr. karakteristine brzine i karakteristine duljine u obliku = L / v . U tom je sluaju Strouhalov broj identiki jednak jedinici u obje pojave, to drugim rijeima znai da je kriterij Strouhalova broja automatski zadovoljen. Budui da je rjeenje nestacionarno, mogue je

MEHANIKA FLUIDA K

10

definirati neko karakteristino vrijeme koje karakterizira vremensku promjenu rjeenja, ali to vrijeme ne predstavlja osnovu za postavljanje kriterija slinosti, jer je ono svojstvo samog rjeenja, a ne dolazi iz rubnih uvjeta. Tako bi se u problemu optjecanja valjka jednolikim i konstantnim profilom brzine, mogao definirati Strouhalov broj na temelju frekvencije otkidanja vrtloga, koji bi bio definiran analogno izrazu (K.1), ali taj Strouhalov broj, kao to je reeno ne bi oznaavao nezavisni kriterij slinosti (ijim bi podeavanjem uvjetovali rjeenje) jer on sam dolazi iz rjeenja. Dakle, Strouhalov broj e se pojavljivati kao nezavisni kriterij slinosti samo u problemima s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima. Froudeov broj Froudeov broj oznauje odnos inercijske i gravitacijske sile. Ovaj e broj biti znaajan u opisu problema kod kojih je bitan utjecaj gravitacije na polje brzine, odnosno kod kojih je bitna preraspodjela potencijalne i kinetike energije. Tipini primjer pojave u kojoj je Froudeov broj nezaobilazan kriterij slinosti su povrinski valovi nastali gibanjem broda po povrini vode, kod kojih upravo dolazi do preraspodjele izmeu kinetike i potencijalne energije estica fluida (jer je tlak na slobodnoj povrini konstantan). Pri istjecanju fluida iz velikog spremnika, takoer dolazi do pretvorbe potencijalne energije u kinetiku, te e sila gravitacije biti znaajna za polje brzine. Nasuprot tome, ako se promatra strujanje kroz kosu cijev konstantnog poprenog presjeka izmeu dva presjeka sa zadanim tlakom, iz Bernoullijeve jednadbe i jednadbe kontinuiteta je jasno da gravitacijska potencijalna energija nema utjecaja na polje brzine (jer kinetika energija ne zavisi od potencijalne energije), a sila gravitacije utjee samo na polje tlaka. Slino se moe zakljuiti i za sluaj horizontalnog optjecanja tijela potopljenog duboko ispod slobodne povrine (tako da se na slobodnoj povrini ne pojavljuju valovi). Ako se od stvarnog polja tlaka oduzme promjene tlaka nastala uslijed gravitacije, slika strujanja se nee promijeniti, iz ega se zakljuuje da masene sile nemaju utjecaja, odnosno Froudeov broj nije kriterij slinosti. Iz slinih se razloga pri strujanju plinova s nametnutim gradijentom tlaka u smjeru strujanja (sluaj prisilne konvekcije), utjecaj gravitacije redovito zanemaruje. Eulerov broj, kavitacijski broj, Machov broj U nestlaivom strujanju razina tlaka nema utjecaja na polje strujanja, jer tlak nema utjecaja na gustou fluida, a njegov utjecaj na polje brzine se oituje kroz gradijent tlaka, koji se pojavljuje u jednadbi koliine gibanja. Jasno je da se polju tlaka moe dodati konstanta a da se polje brzine ne promijeni. Ako su u nekom problemu zadane brzine po rubu podruja, tlak se zadaje samo u jednoj toki, pa je jasno da u takvim uvjetima Eulerov broj nije nezavisni kriterij slinosti, jer polju tlaka moemo dodati ili oduzeti konstantnu vrijednost bez da se slika strujanja promijeni (dakle Eulerov broj se moe smatrati zadovoljenim). U takvim se sluajevima za karakteristinu vrijednost tlaka bira dvostruka vrijednost dinamikog tlaka, pa je Eulerov broj jednak jedinici, to znai da ispada iz skupa nezavisnih parametara. Jednakost Eulerova broja e morati biti zadovoljena u dva strujanja u kojima je zadana neka razlika tlaka, ime je na neki nain odreen gradijent tlaka. Na primjer u pojavi strujanja kroz cijev, ako je tlak zadan na ulaznom i izlaznom presjeku cijevi, razlika tih tlakova postaje presudna za vrijednost brzine strujanja. U tom sluaju se Eulerov broj moe definirati izrazom u kojem se tlak zamjenjuje razlikom tlaka p Eu = 2 v Slino vrijedi i kod pumpe, koja predaje energiju fluidu, pa se tlak od ulaza do izlaza iz pumpe povea za p .

MEHANIKA FLUIDA K

11

Sljedei primjer, gdje je zadana razlika tlaka su pojave nestlaivog strujanja s mogunou pojave kavitacije, kada je zadan tlak pv para, pa je p = p pv . Dakle ako se u jednom strujanju pojavljuje kavitacija, treba osigurati uvjete za pojavu kavitacije i u njemu slinom strujanju. Za te se potrebe Eulerov broj preureuje u kavitacijski broj, koji je definiran izrazom p p = 2v v U analizi stlaivih strujanja, kod kojih se gustoa fluida znaajno mijenja, Eulerov broj se moe prevesti u Machov broj, koji je u stlaivom strujanju vaan kriterij slinosti. Znamo da je sila tlaka na esticu fluida odgovorna za promjenu njena volumena, odnosno gustoe, pa se govori o sili taka kao o sili stlaivanja. U savrenom plinu je brzina zvuka definirana izrazom c 2 = p / ( je eksponent adijabatske ekspanzije), pa se Eulerov broj moe zapisati u obliku 2 p 1 c 1 1 v inercijske sile Eu = = = , gdje je Ma = = . 2 2 2 c sile stlaivanja v v Ma Strujanje plinova pri niskim vrijednostima Machova broja (recimo Ma < 0.3 ) tretiramo kao nestlaivo strujanje, jer je promjena gustoe u takvim strujanjima s inenjerskog stajalita zanemariva. Tako se npr. strujanje zraka oko automobila, koji se kree brzinom recimo 150 km/h (41.7 m/s), pri brzini zvuka, koja pri normalnim uvjetima zraka iznosi 331 m/s, odvija pri Machovom broju Ma = v / c = 0.125 , pa se redovito smatra nestlaivim. Kod modelskih ispitivanja istog problema treba paziti da u slinoj pojavi Machov broj ne prijee, recimo vrijednost 0.3, jer bi tada u modelskoj pojavi strujanje bilo sa znaajnim utjecajem sila stlaivanja, nego u originalnoj pojavi, pa bi slinost strujanja bila naruena.

Reynoldsov broj Jedan od najvanijih bezdimenzijskih parametara, bilo za sluaj vanjskih zadaa (optjecanja) bilo unutarnjih zadaa (protjecanja fluida) je upravo Reynoldsov broj. Kao to je jasno iz jednadbe koliine gibanja on oznauje omjer inercijskih i viskoznih sila i glavni je kriterij prelaska laminarnoga u turbulentno strujanje fluida. Laminarno strujanje fluida odrava se pri malim vrijednostima Reynolsova broja, gdje je utjecaj viskoznosti vei. Velike vrijednosti Reynoldsova broja oznauju mali utjecaj viskoznosti, te se pri visokim vrijednostima Reynolsova broja viskozne sile mogu i zanemariti u veem dijelu podruja strujanja. Meutim, kad god u podruju strujanja postoji vrsta stijenka utjecaj viskoznih sila se nee moi zanemariti u neposrednoj blizini stijenke. Zbog viskoznosti fluida brzina fluida na stijenci jednaka je nuli, a udaljavanjem od stijenke brzina estica fluida se postupno poveava. Zbog toga e uz stijenku uvijek postojati podruje u kojem se strujanje fluida odvija malim brzinama s malim inercijskim silama, te se u tom podruju (koje se naziva graninim slojem) utjecaj viskoznih sila nee moi zanemariti. U tim e sluajevima Reynoldsov broj biti vaan kriterij slinosti. Postoje viskozna strujanja fluida u kojima Reynoldsov broj nije nezavisni kriterij slinosti. Jedno takvo je npr. problem prirodne konvekcije (strujanje koje nastaje uslijed izmjene topline, tj. razlike u gustoi koja nastaje zbog razlike temperatura estica fluida) u zatvorenom prostoru, gdje su brzine po svim granicama jednake nuli, te iz rubnih uvjeta nije mogue definirati karakteristinu brzinu, koja bi ula u definiciju Reynoldsova broja. Naravno, u takvom bi se strujanju mogao definirati Reynoldsov broj na temelju npr. maksimalne brzine koja se pojavljuje u rjeenju. U slinim strujanjima bi vrijedila jednakost tako definiranog Reynoldsova broja u dvije pojave, a s obzirom da je Reynoldsob broj definiran na temelju brzine koja dolazi iz rjeenja, on ne bi oznaavao nezavisni kriterij slinosti.