Gilgame

From Wikipedia
Idi na: navigacija, pretraga

Sadraj
[sakrij]

1 Nastanak 2 Radnja o 2.1 Radnja po ploama 3 Jezik i stil 4 (Glavni) Likovi 5 Relevantni lanci 6 Vanjski linkovi

[izmijeni]

Nastanak

Gilgame Originalni naziv: Gilgame Nepoznat; 11. ploa Autor i datum prvog izdavanja: 1872. na engleskom Ep/Epska poema Vrsta djela: Herojski Ep anr: Sumerski, akadianski Jezik kojim je i drugi djelo pisano: Izmeu 2700. i 600. Vrijeme i mjesto pr.n.e. Mesopotamija nastanka: (Irak) Neimenovan; Pripovijeda: objektivan Tree lice; Prvo lice (Gilgame i Gledite: Utnapitim) Vrijeme radnje: 2700. pr.n.e. Mjesto radnje: Mesopotamija Gilgame Glavno lice: Eniduova smrt Vrhunac: Neizbjenost smrti i Teme: druge

Ploa epa u akadianskom jeziku Knjievnost Babilona i Mesopotamije uope, bila je vrlo bogata. Iz tog perioda su pronaeni mnogi epovi, legende, mitovi, himne bogovima, psalmi, bajke, basne, poslovice i pripovijetke. Najsavreniji meu epovima je ep o Gilgameu. Za razliku od junaka iz Grke ili Keltike mitologije, junak iz Epa o Gilgameu bio je historijska linost, kralj koji je vladao Sumerskim gradom-dravom Urukom oko 2700 p.n.e. Nastao je oko 1700. godine prije nove ere. Neki njegovi dijelovi nastali su mnogo ranije, a i cio ep je vjerovatno stariji, samo mu je oko navedene godine dat cjelovit oblik. Ep je napisan u akkadianu, babilonskom jeziku i sastoji se od 12 ploa (pjevanja) pa je prema tome i najvei. Ploe imenuju svog autora kao Sin-LeqiUnninni, to znai:' Bog mjeseca, prihvati moju molitvu'.

Gilgame je bio skroz zaboravljen do viktorijanskog doba. Engleski putnik, Austen Henry Layard, je 1839. iskopao vie od 25.000 glinenih ploa iz ruevina Ninive. Henry Rawlinson je poeo prevoditi te ploe, prvo u Bagdadu a onda u Britanskom muzeju. Kada je Rawlinsonov uenik George Smith preveo jedanaesu plou Epa o Gilgameu, na engleski 1872, izazvao je veliku senzaciju. Razlog tome je bio to je u toj ploi bilo opisan potop i spaavanje jako slino onome to je opisano u Bibliji (Utnapitim je u Gilgameu napravio brod, a u Bibliji Noa). Nekoliko godina poslije, i durge su ploe prevedene. Ipak, dvadeset posto epa nije zavren, jer neki dijelovi ploa nisu pronaeni ili su oteeni. Zanimljivo je da ime Gilgame,kako je utvrdeno, znai otac-junak ili "stari ovjek-junak". Enkidu, pak, u poemama koje prethode ninivskoj verziji nije saborac i prijatelj Gilgameov ve njegov sluga. Znaenje njegovog imena tumai se na razne naine, kao "gospodar brana i kanala", kao "gospodar rita i movare", ili kao "stvorenje boga Ea(Enkija)". [izmijeni]

Radnja
Prolog epa govori uope o Gilgameu, koji je bio jedna treina ovjek a dvije treine bog. Gilgame se opisuje kao jako lijep i mudar ovjek koji je gradio prelijepe hramove i velike gradske zidine. Meutim, i pored njegovih vrlina, kada je poeo svoju vladavinu bio je despot. Gilgame je radio razne grozote svom narodu (npr. silovao je svaku enu koja bi mu se svidjela). Bogovi su uvidjeli patnju Gilgameevog naroda i stvorili su Enkidua, ovjeka divljine, koji je bio ravan Gilgameu. Enkidu je bio divlji ovjek. Kada ga je jedan lovac ugledao u divljini doveo mu je prostitutku da bi ga vratio u civilizirani svijet (tada se vjerovalo da seks i ene djeluju smirujue na ljude divljine). Enkidu je stvarno postao normalan ovjek. Kada je saznao ta Gilgame radi svome narodu, otiao je u Uruk i naao Gilgamea. Nakon to su se tukli itavu no, sprijateljili su se. Odluili su zajedno ii u avanture. Oni prvo odlaze u zabranjnu umu da posijeku drva. Tu ih napada udovite Humbaba, kojeg pobjeuju. Pri povratku u Uruk, nakon to je odbio imati ljubavne odnose s boicom, bore se i pobjeuju nebeskog bika poslanog s neba. Bogovi odlue kazniti Enkidua. Enkidu umire, a Gilgame je emocionalno slomljen. Nakon toga Gilgame odlazi u potragu za besmrtnou. Ne uspijeva je dobiti i umire kao smrtnik. [izmijeni]

Radnja po ploama

Gilgame i Enkidu 1. Uvod o Gilgameu 2. Enkidu se bori sa Gilgameom; postaju prijatelji 3. Pripreme za odlazak u cedrovu umu 4. Putovanje u cedrovu umu 5. Gilgame i Enkidu ubijaju Humbabu; vraaju se u Uruk 6. Ubijaju nebeskog bika 7. Enkiduova smrt 8. Tugovanje za Enkiduom 9. Gilgameevo putovanje do Utnapitima 10. Putovanje zavreno 11. Gilgame upoznaje Utnapitima [izmijeni]

Jezik i stil
Jezik epa odlikuje se tzv. biblijskim tonom, no on je zapravo tek kasnije prenesen u judejsku knjievnost. To se isto desilo i sa priom o potopu, koja je objavljivanjem u ovom epu uzbudila cio nauni svijet. Epska ponavljanja u njemu vrlo su znaajna. esto imaju svrhu da naoko primitivnim ponavljanjem jasnije predoe trajanje vremena u kome se neki jednolini dogaaji zbivaju (zabijanje 120 stubova u pliake smrti, Gilgameevo putovanje mranim klancem i dr.) Cio ep mogli bismo podijeliti na dva dijela: ovjek prema spoljanjem svijetu i ovijek prema unutranjem svijetu. U prvom dijelu epa (od 1. do 7. ploe) treba istai prijateljstvo izmeu slavljenog junaka Gilgamea i poludivljeg ovjeka polja i stepe Enkidua. Jedini predstavnici zla su arobni nebeski bik i Humbaba, uvar cedrove ume. Njih pobijeuju oba prijatelja, to s etike strane predstavlja simbol pobijede dobra nad zlom. Osim ove dvije borbe u epu nema krvavih ratovanja, svojstvenih mnogim epovima. U dobro konstruisanoj gradaciji ep dostie svoj vrhunac opisom smrti prijatelja Enkidua (8. ploa). Preokret koji se tim putem deava u dui Gilgamea, tuga za prijateljem i njegov iznenadni strah pred smru iznesen je jednostavno, a ipak tako snano i potresno da ove stranice pripadaju meu najljepe u starijoj knjievnosti. One tako jasno dokazuju da su ovjeka od najstarijih dana pa sve do danas muili isti problemi. Pitanje ivota, uroeni strah od smrti, tenja za besmrtnou opisani su tako da mogu uzbuditi i dananjeg itaoca. Ovom ploom ep mijenja karakter. On postaje human, pribliuje se unutranjem ovjeku i dobiva gotovo lirski, elegiki karakter. Pravu vrhunac epa nalazimo u opisu potopa (11.ploa), koji je dat na veoma realistian nain. Svojom vrijednou ona daje epu umjetniki biljeg, uz to svojom dramatinou oivljuje tok radnje. Ep zavrava pesimistiki: ovjek je nemoan da bilo to sazna o stvarima koje ga neprestano mue, a to su pitanja o ivotu i smrti (12.ploa). [izmijeni]

(Glavni) Likovi
GILGAME- bio je najjai ovjek, hrabri borac, kralj Uruka. Bio je jednu treinu ovjek a dvije treine bog. Gilgame pada u tugu kada njegov voljeni prijatelj, Enkidu, umre. Postaje

oajan znajui da e i on umrijeti i ide na putovanje do kraja svijeta u potrazi za odgovorima o ivotu i smrti. ENKIDU- bio je prijatelj i saputnik Gilgameu. Bogovi su ga stvorili kao divljeg ovjeka koga su odgojile ivotinje. Enkidu je , fiziki, ravan Gilgameu. Poto je sa Gilgameom ubio Humbabu i nebeskog bika, bogovi ga kanjavaju sporom i bolnom smru. UTNAPITIM- je kralj i sveenik u urapaku. na nagovor boga, gradi veliki brod i spaava sebe, svoju porodicu i po jedan primjerak svih ivih bia, od velike poplave, koja je za malo unitila sav ivot na svijetu. Bogovi su njemu i njegovoj eni dali vjeni ivot. [izmijeni]

Relevantni lanci

"Sudbina prijatelja tako teko lei na meni, zato urim preko polja i traim daljine." "Zar neu i ja morati da se smirim kao on i da ne ustanem dovijeka?"

KRITIKA DJELA
Gilgame Kritika djela Rasprava Esej Ispisana na dvanaest ploa, ova pria se moe prepoloviti na dva jednaka dijela. Prvi dio posveen je glorifikaciji glavnog junaka, Gilgamea, kao velikog, mudrog i silnog bia, koje je bog i batina u svom utvrenom gradu Uruku i kao boansko ljudskog bia: samo jednom svojom treinom je smrtnik, a dvjema treinama bog. Ne klecajui ni pred im i ne prezajui ni od ega, ivotari ovaj na junak. Pretvarajui svog neprijatelja u svog prijatelja i to ne onog obinog, ve prijatelja dostojnog one svete uloge brata, on je jo jednom razgolitio svoju nepobjedljivu veliinu, neizmjernu mo i divovsku snagu, koja ne drhti ni pred bogovima. Tek poslije Enkiduove smrti, budi se kod njega onaj duboko usnuli strah, ona njegova ljudska polovina, kojoj je skonavanje neminovno. Drugi dio kipti od naprezanja da se dokui tajna vjenog ivota, iji je klju jedino uspio da uzme onaj

izabrani ovjek Utnapiti m. Traganje za besmrtno sti dobija ogromne razmjere. Gilgame postaje opsjednut milju da bi mogao izbjei smrt i ta misao mu daje snagu da savlada nesavladivo, da nemogue uini moguim I kada je njegov san bio gotovo ostvaren, neoekivano, ponovo postaje prah, neto iji se oblik vie ne moe ni naslutiti. Izgubivi travku vjenosti, on je izgubio boanski dio sebe. Ostao je jo samo onaj mali i nemoni ovjek u njemu, koji se bez opiranja uklesao u tvrdi kamen smrti. Terazija je prevagnula na ljudsku stranu, jer Kada su bogovi stvorili ljude, smrt su odredili za njih, a ivot zadrali za sebe. Dva svijeta Ep o Gilgameu prikazuje dva svijeta: svijet bogova i svijet ljudi. Iako je u prvom planu pria o Gilgameovom ivotu, djelovanju i preokupacijama, svijet bogova je nezaobilazan: oni utiu na sudbinu pojedinca i naroda, od njihovih hirova zavisi ljudska srea i nesrea, njihova volja i mo svuda se osjeaju. Ni jedan korak Gilgame ne moe da uini a da na neki nain ne zavisi od bogova. I sam Gilgame je dvije treine bog a jedna treina ovjek. Po onome boanskom, vladavina i mo, Gilgame nije popularan: silnik je, svi ga se plae, ele njegovu smrt. Po onome ljudskom, suprotstavljanje smrti, on je nesebian i plemenit, a njegovu linost krase mnoge pozitivne crte. Gilgame je ljudskim dijelom svoje linosti nadvladao i potisnuo boanski dio. Dinamizam i unutranji nemir vode Gilgamea u niz akcija: ne smiruje se na jednom mjestu, ne odustaje od namjere, uporan je u nastojanju da dostigne cilj. Ali Gilgame je i ovjek patnje i bola: kao ljudskom biu, njemu je sueno da pati i da doivljava bol.

1. Moe li se promijeniti smijer kretanja toka sudbine? ovjek je suvie slab i suvie malen da bio skrenuo s puta, kojim ga gura sudbina. Opiranje njoj esto moe da bude pogubno za ovjeka, jer ona nije neto s im se lako manipulie, njom ne moe gospodariti i nema tog ulara koji e je ukrotiti. ovjeka esto mori misao: kako je izbjei, kako se sakriti od nje, kako je umilostiviti, ime je podmititi, kako staviti povez na oi sudbini koja nosi emer, jad, bol, patnju, smrt, nitavilo, kako? Ima li uopte smisla i suprotstavljati se njoj? ak i Gilgame, bogo-ovjek, izgubio je tu svoju neizbjenu bitku sa sudbinom i njenim mranim paketom, smru, koju je neposredno posle krvavog dvoboja i dobio. Tu se pokazalo da i bogovi padaju pred njom niice, to moda znai da je ona neto jo nedodirljivije, svetije, uzvienije od njih. Ali onda se zapitamo: ta ako taj potar nosi sa sobom sreu, spokoj, zadovoljstvo, blagostanje, raj u minimiziranom izdanju? I ko je taj, koji e odbiti takvu isporuku, ko e tada i pomisliti da se ukloni s puta toku sudbine? Uzalud traimo, jer se takav jo nije rodio na ovoj planeti. To je ono ljudsko to se ne moe promijeniti, jer smo mi od pamtivjeka takvi: otimaj se za dobro, a od loeg bjei glavom bez obzira!

2. Ne lii li jedno drugome novoroeno dijete i smrt? Ovo su Utnapitimove rijei koje potiu na duboko razmiljanje. Kako to malo ivo stvorenje moe da lii na smrt, zapitaemo se. Zna se koliko je tanka i lelujava granica izmeu ivota i smrti i nije mogue da se ono to je tek otvorilo oi, moe identifikovati sa smru-to je isti apsurd. I onda, s takvim razmiljanjem mi inimo veliku pogreku. Dijete se, ako se moe tako rei, stvara ni iz ega, raa se i dolazi iz nitavila. Od neopipljivog materijala sagradio se ivot. (Prvo bijae nita, pa onda posta svijet.) A zar nije i ta smrt upravo to crnilo, ta nevidljiva, imaginarna materija, koja nikad nije dotaknuta ljudskom rukom, niti viena ljudskim okom? Iz smrti se raa ivot, iz ivota se raa smrt. Taj proces raanja i umiranja se kontinuirano odvija, na neki nain i kroz iva i neiva bia. Gdje se zavrava ivot tu poinje smrt, a gdje se zavrava smrt tu poinje ivot i upravo zbog toga toliko jedno drugom lie novoroeno dijete i smrt.

ESEJ Strah od neminovne smrti

Gilgame Kritika djela Rasprava Esej

Sve ima svoj poetak i kraj. ( Otkad su dani zapoeli, nita nije trajno. ) Prihvatiti ovu misao kao loginu i neopovrg nutu, je gotovo nemogu e za jedno tako svijesno bie kao to je ovjek. im malo sazrije, jedno od njegovih prvih razmisljanja, jeste razmiljanje o nirvani, o smrti. To ga ni sluajno ne moe zaobii, niti on to moe zaobii. Smrt je neto to se utaborilo u ovjekov um i sad on pati od te njene nepodnoljive blizine. ovjek bi je moda i mogao podnijeti, da ona nije vremenom prerasla u demona od kojeg ti se cijedi strah iz kostiju.. Zato je to moralo dobiti takve i tolike razmjere, da li su to neke kaznene mjere koje su se morale sprovesti? ( Nema odgovora. ) Desilo se to to se desilo, ali to ne znai da se taj dogaaj mora i dalje odvijati, da se njegov sadraj ne moe promijeniti. Slabii smo mi za takvo neto, prezamo od promjena i to nas ukopava. Daleko je ljepe bivstvovati u ivotu, a za smrt e biti vremena, doi e red i na nju.. Naravno da smrt ne treba potpuno izbrisati, ve ostaviti tek toliku misao o njoj da se zna da postoji i da je to naa poslednja kolijevka u koju emo lei. Smanjiti strahove, pojaajti pozitivna osjeanja - to treba da bude propaganda ljudskih srca. ivjeti ivot, a u isto vrijeme tako korijeniti misliti o smrti i nestajanju, vraanju u ono prvobitno, vraanje u prah, moe odvesti ovjeka u bespue. Zato ne bi uivali u ivotu takvom kakav je, objeruke prihvatiti i dobro i zlo, pa neka oni odlue da li e se tu, u naim biima, zadrati ili odletjeti istog trenutka? ( ivot je lijep kad se ivjeti zna, zato uzmi sve to ti ivot da. ) . Prah si bio i prah e postati - je misao koja ne treba da pobuuje strah, ve to treba da shvatimo kao neminovnu sudbinu, pred kojom nema svrhe, a i ne treba bjeati, jer se zna da ovjeku nije odreen vjeni ivot - tako je zapisano, a pravila se na ovoj planeti ne mijenjaju.

Sumerska mitologija
Gilgame gospodar Uruka Gilgameu gospodaru grada Uruka, miljeniku bogova, davno prije bogovi namijenie da kraljuje nad ljudima. Narav Gilgameova u dvije treine bila je boanska, ljepota besprijekorna, hrabrost bez mane, mudrost bez premca. Bijae Gilgame mlad i ponosan ratnik kakvog je rijetko bilo u to doba. Preplovi Gilgame ocean sve do ruba obzora: poduzme on mnoga putovanja u potragama za tajnama Svijeta, a sve u cilju da sazna Istinu o Vremenu prije Velikog potopa. Sagradi Gilgame tvrdi grad Uruk, a pria o tom gradu ostala je zauvijek uklesana u ploe od kamena. Velika bijae slava Gilgameova, a bila je tolika da mu ni jedan smrtnik nije bio ravan, ali niti mu jedna ena odoljeti nije mogla. (Dakako ovdje e Athumanunh i predivne ljepokose boice svrstati meu ene, jer na kraju i njihova ljepota o tom je jasno govorila, a Athumanunh je uvijek imao potovanja prema svim biima ljepeg i njenijeg spola. Ah, taj Athumanunh, opet on) Upravo to to Athumanunh pie dogodilo se i u priama o Gilgameu. Predivna boica Aruru boica stvaranja, odlui Gilgameu stvoriti prijatelja. (Svakom ovjeku prijatelj je itekako potreban, jer to je u ljudskoj prirodi i po tome ovjek se razlikuje od ivotinja po Athumanunhu) Stvori tako Aruru, Enkidua ratnika silnog, dijete tiine. Bijae tijelo Enkidua, prijatelja vjernog Gilgameova, prekriveno gustom dlakom i nikakva znanja o ljudima Enkidu imao nije. No, tada, ena iz hrama boice Itar boice ljubavi, ukroti divlju narav Enkiduovu, stvora roenog u gorama poput Zvijezde padali ce. Ta ena u srcu Enkiduovu potakne razmiljanje o ljudima. Uvede ga ona u Uruk ne bi li on izazvao na dvoboj monog Gilgamea. 'Ja sam najjai' vikne Enkidu iz svega glasa. U tili trenutak dograbi ga Gilgame i oni se stanu hrvati poput dva snana i mlad a bika. Na kraju Gilgame nadjaa Enkidua, ali se to hrvanje i sukob prometnu u neraskidivo prijateljstvo. Bilo je to prijateljstvo jae ak i od najjae ljubavi izmeu mukarca i ene. Tako Enkidu postane nerazdvojni pratitelj Gilgameov po njegovim lutan jima po Svijetu. No boica Itar stane eznuti za Gilgameom. 'Budi mi muem!' zatrai tako jednom Itar bajna od Gilgamea i doda: 'ja u ti Svijet pred noge poloiti. No, junak Gilgame to glatko odbije: 'Kojemu si ti ljubavniku ikada vjerna bila?!' Istog trenutka silna ljubavna enja Itar prometne se u neopisivu mrnju. Poe tako Itar svome ocu Anuu pravednom i majci Antum. 'Gilgame me ponizio i odbacio. Stvori mi oe bika Nebeskog da uniti Gilgamea. Ako me odbije, oe moj, ja u razbiti vrata Pakla i pustiti mrtve da jedu sa ivima!' (Ucjenjivati vlastitog oca nije lijepo, bez obzira bio to ovjek, ili bog po Athumanunhu) Veliki pravednik Anuu upozori svoju nepromiljenu ker Itar: 'Ako stvorim bika Nebeskog zavladat e sedmogodinja sua.' No, Itar je ostajala pri svom: 'Stvori bika Nebeskog!' Itar povede bika Nebeskog u Uruk. Kad su se Itar i bik Nebeski spustili pokraj rijeke, bik dahnu tako snano da se stvori veliki ponor u koji upadne stotinu mladia iz grada Uruka. Bik dahne drugi put, a u bezdanu zavri jo stotinu mladia, pa trei put jo stotinu mladia sunovrati se u ponor. Tada se pojave Enkidu i Gilgame. Enkidu se baci na bika i uhvati ga za rogove. Bik mu bijesno puhne pjenu u lice. 'Udari brate Gilgameu bika maem!' Zatrai pomo Enkidu. Gilgame snano zarine ma u vrat bika Nebeskog i usmrti ga. Srce bika nebeskog Gilgame preda bogu amau bogu Sunca. Itar prokle Enkidua i Gilgamea. Sabere sve ene, svoje sljedbenice i slubenice te im zapovijedi neka oplau bika Nebeskog. Slijedeeg dana Enkidu tuan ispria Gilgameu svoj san. 'Brate moj, usnio sam san. Vidjeh bogove kako sjede i vijeaju. Anuu i ami bijahu ondje uz Enlila boga Zemlje i Zraka i Ea boga voda nepreglednih. Anuu kaza da jedan od nas dvojice ivotom mora platiti za smrt bika Nebeskog. Anuu, Enlil i Ea zahtijevahu da ja poloim ivot svoj. ami me pokuao spasiti, ali ostao je sam protiv trojice. Tako ja moram umrijeti, brate moj.' Nakon toga Enkidu se jako i teko razboli. Gilgame se nije odvajao od bolesnog prijatelja, a onda jednog jutra Enkidu ispria Gilgameu novi san koji je usnio. 'Smrt mi je moja u san dola. Crna ptica Smrti u svoje me kande ugrabila i odnijela u kuu Praha, u palau Erkale boice Tame.' To kaza Enkidu i umre. Gilgame je danima plakao za prijateljem i tumarao Svijetom neprestano ponavljajui pitanje: 'Zato svi mi ljudi umrijeti moramo, a bogovi ive vjeito? Zato mi ljudi dolazimo i odlazimo u jednom jedinom dahu?' Uputi se tako Gilgame s tim pitanjem svom praocu Utnapitimu. Utnapitim bijae ovjek kojeg

su bogovi spasili od Velikog potopa i podarili mu ivot vjeni. Nastavak prie Athumanunh Vam napie sutra.