Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Odjel za fiziku
Dodiplomski studij fizike

Mario Pastuovi
DETERMINISTIKI KAOS
Seminar iz predmeta Osnove fizike I

Osijek, 2007.

Sadraj
1. UVOD U KAOTINE SUSTAVE..............................................................................3
2. KONTINUIRANI SUSTAVI.......................................................................................4
2.1. Lorenzove jednadbe.......................................................................................4
2.2. Iteracije.............................................................................................................6
3. DISKONTINUIRANI SUSTAVI.................................................................................6
3.1. Izvod populacijske jednadbe...........................................................................6
3.2. Stabilnost na jednoj vrijednosti......................................................................... 7
3.3. Fiksne i periodike vrijednosti............................................................................8
3.4. Atraktori veeg perioda......................................................................................8
3.5. Kaos..................................................................................................................9
3.6. Analitiko objanjenje......................................................................................10
3.7. Grafika objanjenja........................................................................................11
3.7.1. Graf funkcije............................................................................................11
3.7.2. Mreni dijagram.......................................................................................12
3.7.3. Bifurkacijski dijagram...............................................................................13
3.8. Feigenbaumova konstanta..14
3.9. Prozor regularnosti15
3.10. Jo dvije vrste bifurkacija...............................................................................16
3.11. Kaos i iza njega.............................................................................................17
4. FRAKTALI..............................................................................................................19
5. ZAKLJUAK...........................................................................................................22
6. LITERATURA.........................................................................................................25

1. UVOD U KAOTINE SUSTAVE

Po opeprihvaenoj definiciji, teorija deterministikog kaosa je kvalitativno

prouavanje nestabilnog neperiodikog ponaanja u deterministikim nelinearnim
dinamikim sustavima.
Krenimo po redu: nestabilno ponaanje je ono kod kojeg je za prelaz izmeu
periodikog i neperiodikog, pa ak i izmeu vrsta neperiodikog ponaanja,
potrebna vrlo mala promjena u sustavu to takoer ukljuuje vrlo znaajnu osjetljivu
ovisnost o poetnim uvjetima, spomenutu u uvodu. Kao primjer za nestabilnost
moemo uzeti atmosferske promjene i popularni leptirov uinak. Usput, treba
spomenuti da ovisnost o poetnim uvjetima nije svojstvo samo kaotinih sustava, ali
da svi kaotini sustavi nuno imaju to svojstvo.
Nadalje, neperiodiko ponaanje oznaava da nijedan parametar sustava ne
prolazi kroz periodike promjene vlastitih vrijednosti, tj. da se niti jedno stanje
sustava ne ponavlja u potpunosti. I ovdje moemo primjera radi spomenuti
meteoroloke vremenske prilike, jer promatrajui npr. dnevne temperature kroz
godinu moemo rei da su openito ljetni dani topliji od zimskih, ali se svejedno
temperature nikada potpuno ne ponavljaju. Ovdje je potrebno spomenuti da kaotini
sustavi nisu u svim moguim stanjima kaotini, ve da, osim pravilnosti u kaosu,
postoje i potpuno pravilna, periodina stanja, u kojima ne vlada kaos. Dakle,
definicija ne kae da teorija kaosa prouava samo kaotina stanja dinamikih
sustava, nego sva stanja sustava koji mogu u odreenim uvjetima biti kaotini. Npr.
kapajua slavina je uglavnom periodiki sustav, ali kako i takav sustav moe biti
kaotian (konkretno, pri veem toku vode), onda je i ona iz perspektive
deterministikog kaosa zanimljiva.
Nelinearni sustav je onaj sustav iji model je opisan nelinearnim jednadbama
(osim ako taj model ne reduciramo do linearnosti, to je bila praksa fiziara klasine
mehanike, i time izgubimo na njegovoj ispravnosti i upotrebljivosti). Nelinearnost
zakona koji sustavom vladaju je preduvjet za nastanak deterministikog kaosa u
njemu, kao i ostalih pojava vezanih za kaos.
Dinamiki sustav je onaj koji doivljava promjene stanja u vremenu, odnosno, po
svojoj prirodi nije statian (iako dinamiki sustavi imaju svoje toke mirovanja, u
kojima se parametri sustava vie ne mjenjaju, primjerice njihalo koje miruje u
okomitom poloaju, ovjeeno prema dolje).
Rije koja se laiki gledano ne uklapa u definiciju je deterministiko, ali teorija
kaosa prouava samo one sustave koji u svom kaosu pokazuju neke pravilnosti, koje
se mogu matematiki i numeriki opisati (odatle i kvalitativnost i kvantativnost teorije
kaosa). Npr. Brownovo gibanje je takoer kaos, ali ne deterministiki, jer to gibanje je
posve sluajno, i time teoretiarima kaosa nezanimljivo.
Kaotine sustave (nadalje e izraz kaotini sustav oznaavati upravo one
sustave kojima se bavi teorija kaosa, dakle one koji su obuhvaeni gornjom
definicijom) moemo ugrubo podijeliti na kontinuirane i diskontinuirane.

Kontinuiran (fluidan, neisprekidan) je onaj sustav koji pokazuju glatke

promjene kroz vrijeme, tj. u proizvoljno malenom vremenskom periodu dolazi do
promjene parametara (osim, naravno, u sluaju kada sustav miruje). Svi takvi sustavi
su opisani diferencijalnim jednadbama, i intuitivno su najblii stvarnim uvjetima u
prirodi.
Diskontinuirani (diskretan, isprekidan, skokovit) je onaj sustav kod kojeg nema
glatke promjene parametara, jer se te promjene ne dogaaju stalno, nego u
diskretnim vremenskim intervalima. Ovakvi sustavi su ei u prirodi nego to bi se to
moglo pomisliti, posebice u biolokom svijetu, a opisuju se iteracijskim jednadbama.

2. KONTINUIRANI SUSTAVI
Ogromna veina svih sustava koji su tema prouavanja teorije kaosa spadaju u
ovu skupinu, to je i razumljivo, kada su sve prirodne pojave (izuzmemo li one u
atomskom i subatomskom svijetu, opisane kvantnom mehanikom), kontinuirane.

2.1. Lorenzove jednadbe

Ve je i u uvodu opisan prvi kaotini sustav koji je sustavno istraivan upotrebom
raunala Lorenzova konvekcija (treba spomenuti da je jo poetkom stoljea,
dodue bez raunala, Poincare prouavao stari problem tri tijela takoer
kontinuirani sustav). To je model konvekcije fluida u zatvorenoj kutiji sa glatkim
unutarnjim stranicama, ije se dno konstantno grije (tako da se odri na istoj
temperaturi), i iji se vrh isto tako hladi. Tako se, pri niskim temperaturnim razlikama,
u kutiji formiraju dva strujna valjka, od kojih svaki rotira u suprotnom smijeru, tako da
se jedan dio fluida uzgonom uzdie (to je onaj dio blie unutranjosti, dakle topliji
dio), a drugi dio pada (hladniji dio uz stranice posude). Kada se razlika povea,
dolazi do nestabilnosti i lelujanja strujnih valjaka, a kod jo jaeg zagrijavanja valjci
fluida se gube, i zamjenjuju ih nepravilnosti i turbulencije, tj. kaos (Sl. 1).
Lorenz je svoj sustav opisao sa tri diferencijalne jednadbe:

Stanje sustava opisano je sa tri varijable: x, y i z. x je jakost konvekcije, odnosno

brzina okretanja valjka fluida, y je temperaturna razlika izmeu suprotnih strana
valjka (odnosno, uzlazne i silazne struje fluida), a z je odstupanje od linearne
temperaturne ovisnosti o visini kutije. Za svaki sustav (tj., za svaku kutiju i vrstu
fluida) postoje i tri konstante: je omjer viskoznosti fluida i njegovog toplinskog
kapaciteta, r je temperaturna razlika izmeu vrha i dna kutije sa fluidom, a b je omjer
irine i visine kutije.

Sl.1 Konvekcijski valjci u fluidu. Lijeva slika prikazuje pravilno ponaanje, desna pak lelujanje valjaka, odnosno
kaos. (strelice oznaavaju dovod topline)

Zanimljivo je da je kasnije Lorenz ustanovio da iste tri jednadbe opisuju (i to puno

bolje nego konvekciju fluida) ponaanje puno jednostavnijeg sustava, vodeninog
kola, to nije ni eksperimentom teko provjeriti.
Vodenino kolo sastoji se od kotaa na kojem su smjetene posude koje slobodno
rotiraju. Svaka posuda je probuena na dnu, tako da voda odreenom brzinom
istjee iz nje. Na vrhu kola nalazi se slavina kojom reguliramo tok vode. Ovaj
jednostavan sustav pokazuje vrlo sloena gibanja: kod jako malih brzina toka vode
gravitacija i energija padajue vode nisu dovoljne da nadjaaju trenje, pa sustav
miruje u stabilnom stanju. Ako malo pojaamo tok vode, kolo se poinje konstantno
okretati u jednom od dva smijera i sada je sustav stabilan. Meutim, pojaamo li jo
dotok vode, kolo se neko vrijeme vrti u jednom smijeru, potom naglo promjeni smijer,
pa stane, polagano se pone okretati opet u drugom smijeru... Jednom rijeju, sustav
je nepredvidljiv kaotian.
Koji god od ova dva sustava izabrali, diferencijalne jednadbe| moemo prevesti
(uz dt=t i dx=xn+1- xn) u one koje raunalo razumije, i moe izraunati, a to su
iteracijske jednadbe, koje u ovom sluaju izgledaju ovako:
xn+1=xn - (yn - xn)t

yn+1=yn + (rxn - yn - xnzn)t

zn+1=zn + (xnyn - bzn)t

2.2. Iteracije
Dolazimo dakle do pojma iteracija (lat. ponavljanje), koji se vee za drugi tip
dinamikih sustava, one diskontinuirane. Naime, iterirati odreenu funkciju koja ima
oblik y=f(x) znai prevesti je u oblik xn+1=f(xn), pa, poevi od poetne vrijednosti x 0
preslikavanjem dobivamo niz x0, x1=f(x0), x2=f(x1), x3=f(x2), tako da openito vrijedi
xn=f(xn-1)=f(f(xn-2))=...=fn(x0), gdje je fn n-ta iteracija funkcije. Drugim rijeima, iteriranje
je numerika (iskljuivo numerika!) metoda kojom rijeimo funkciju nad poetnom
vrijednosti x0, potom rijeenje postane varijabla nad kojom ponovno izvrimo funkciju,
itd. To je iskljuivo numerika metoda stoga to je nemogue (tonije, ne nemogue,
ve prekomplicirano) uvrtavati funkciju u samu sebe umjesto varijable vie od
nekoliko iteracija, a kamo li kada n.
Razumljivo je da se prevoenjem diferencijalnih jednadbi u iteracijske dobiva
komputabilnost, ali se gubi kontinuiranost. Faktor t u gornjim iteracijskim
jednadbama oznaava upravo vremenske intervale na koje je sustav rascjepkan.

3. DISKONTINUIRANI SUSTAVI
Kontinuirani sustavi mogu se dakle matematiki prevesti u diskontinuirane sustave,
da bi se s njima uope moglo raunati, ali oni i dalje predstavljaju sustave koji su u
osnovi neisprekidani. Meutim, ispoetka u biologiji, a kasnije i ostalim znanostima,
znanstvenici su htjeli svoditi svoje kompleksne sustave (a bioloki sustavi zbilja to
jesu) na jednostavne jednadbe kakve su koristili fiziari. Jedan od problema je bio i
brojnost neke ivotinjske populacije, odnosno predvianje ovisnosti brojnosti te
populacije o uvjetima okolia. Kako je sustav diskontinuiran, za period se obino
uzima da je godina dana, jer je to najei period reprodukcije kod ivotinja.
Rijeenja tih problema svidjela su se i fiziarima i matematiarima, jer su te
jednadbe bile daleko jednostavnije od diferencijalnih iz fizikalnih sustava, te samim
time lake za razumjevanje i prouavanje.
3.1. Izvod populacijske jednadbe
Ako za xn uzmemo da je populacija u n-godini, oito je da primjerice funkcija
xn+1=rxn, gdje je r (koji se esto naziva kontrolni parameter) brojka koja izraava i
koliinu raspoloive hrane, i opasnost od predatora, i plodnost jedinki populacije, ne
odgovara stvarnosti, jer za r<1 x0, a za r>1 x, pa je populacija ili
osuena na izumiranje, ili na beskonani rast, uivajui u obilju hrane. 1845. godine
belgijski matematiar P. F. Verhulst je naao kompromis izmeu realistinosti i
jednostavnosti, osmislivi funkciju koja utjelovljuje i razdoblja obilja, i prekomjernost
populacije, i izumiranje, dodatkom jednog lana funkciji: x n+1=rxn(1-xn) |3|. Kasnije su
tu jednadbu prouavali Robert May, James Yorke i Mitchell Feigenbaum.
Vano je za ovu funkciju, koja je kasnije dobila standardni naziv logistika
jednadba, da je xn zapravo omjer populacije u n-toj godini i maksimalne populacije

koja je sposobna preivjeti na tom odreenom teritoriju. Taj lan (1-x n) je

ograniavajui faktor, koji sprijeava nezgodne posljedice koje ima primitivniji oblik te
funkcije, a funkcionira na jednostavan nain: kada je x n malen, (1-xn) je velik, i
obrnuto, pa njihov umnoak nikada ne ide u krajnosti. Bioloki gledano, to znai da je
brojnost populacije jedne godine proporcionalna brojnosti populacije prole godine
(xn) i raspoloivoj hrani, ivotnom prostoru i ostalim ivotnim uvjetima (1-x n).
Posljedica toga je da se xn u bilo kojoj iteraciji uvijek zadrava u intervalu [0,1].
Kontrolni parametar r se odabire u intervalu [0,4].

3.2. Stabilnost na jednoj vrijednosti

U sluaju r 1 ograniavajui lan (1-xn) ne moe spasiti populaciju od izumiranja, jer
sve vrijednosti varijable x u tom rasponu tee nuli. Ali za malo vee kontrolne
parametre dogaa se neto vrlo slino onome to se dogaa i u pravim populacijama
ako je poetna populacija malena (u omjeru prema maksimalnoj), tada populacija
ubrzo procvjeta, naglo se razmnoi, potom zbog nedostatka hrane za sve ponovno
opada brojnost populacije, pa slijedee godine opet naraste... i tako sve dok se ne
stabilizira na odreenoj vrijednosti x, nakon koje se brojnost populacije vie ne
mjenja. To se moe prikazati i grafiki u faznom prostoru, postavljajui broj godina n
na horizontalnu os, a xn na vertikalnu (Sl. 2).

Sl.2. uz poetnu populaciju od 0.01 i r=2.8, populacija se smiruje na jednoj vrijednosti x

Takav sustav je sve samo ne kaotian, jer konvergira prema jednoj vijednosti x, i
moe se matematiki dokazati da ta konana vrijednost ovisi samo o kontrolnom
parametru, a ne i o poetnoj populaciji. Naime, to da je populacija stabilna, tj. da
svaka iteracija ima istu vrijednost kao i prethodna, i svaka slijedea, matematiki se
moe izraziti ovako: xn=xn-1, tj. x=rx(1-x). Rijeavanjem te kvadratne jednadbe

dobivamo dva rjeenja - xa=0 i xb =(r-1) / r. Ta dva rijeenja se nazivaju fiksne

vrijednosti.
3.3. Fiksne i periodike vrijednosti
Fiksna, odnosno periodika vrijednost je vrijednost koja je karakteristina za sustav ,
a moe biti nestabilna ili stabilna.
Nestabilne vrijednosti su one u kojima se postie stabilnost samo ako se sustav
ve nalazi na toj vrijednosti (vrijednost varijable naravno ovdje oznaava odreeno
stanje). U ovom primjeru to je x a=0. Ako nema populacije, nita se naravno nee
mijenjati, jer ivot ne nastaje iz niega. Meutim, nestabilne vrijednosti su nestabilne
upravo zbog toga to malena odstupanja od te vrijednosti imaju velikog utjecaja na
daljnje ponaanje sustava (dovoljna je jedna bakterija, to je mala razlika od nijedne,
da se razmnoi i stvori milijarde njih). Kako se ta malena odstupanja od nestabilne
vrijednosti rapidno poveavaju (tj. bakterije se ubrzano razmnoavaju), nestabilne
vrijednosti se jo zovu i vrijednosti odbijanja.
Za razliku od njih, stabilne vrijednosti sustava su one kojima su vrijednosti
privuene, tj. nikakva odstupanja od stabilne vrijednosti ne mogu poremetiti
populaciju, pa se ona opet vraa stabilnoj vrijednosti. Iz latinskog jezika, zbog tog
privlaenja, preuzet je za stabilne vrijednosti termin atraktor. Atraktor je za logistiku
jednadbu, kako je prije spomenuto, neovisan o vrijednosti poetne populacije, ve
ovisi samo o kontrolnom parametru, tako da vrijedi x0 = (r-1) / r (vano je napomenuti
da ovo vrijedi samo za 1<r<3, kako e se kasnije pokazati). Dakle, za r=2.8 sa Sl. 2,
atraktor iznosi 9/4 , odnosno populacija, ma kakva u poetku bila, zavrava na 64%
svog maksimuma.
Precizna matematika definicija stabilnosti neke vrijednosti glasi:
Neka je f: RR. Vrijednost xa je fiksna vrijednost za funkciju f ako vrijedi da je
f(xa)=xa. Vrijednost xa periodina je vrijednost perioda n ako vrijedi fn(xa)=xa i fi(xa)xa,
za i<n.
Periodina vrijednost s periodom n (fiksna vrijednost je periodika sa periodom 1) je
atraktor ako |(fn)'(xa)|<1, vrijednost odbijanja ako |(fn)'(xa)|>1, a neutralna ako |(fn)'(xa)|
=1. Pri tome je (fn)'(xa) derivacija n-te iteracije funkcije f u xa.

3.4. Atraktori veeg perioda

Dakle, za r<3 imamo jednu vrijednost odbijanja i jedan atraktor. Meutim, poveamo
li malo kontrolni parametar, iznad r=3, dobijamo zanimljivo ponaanje (Sl. 3).

Sl. 3 - uz pocetnu populaciju od 1% i r=3.4, populacija oscilira izmedu dviju vrijednosti

Sustav vie ne tei jednoj vrijednosti, ve za veliki n pravilno oscilira izmeu dviju
vrijednosti. Bioloki gledano, populacija jedne godine ima hrane u izobilju, pa se
slijedee godine pretjerano razmnoi, potom, zbog nedostatka hrane dio populacije
ugine, brojnost populacije vrati se na staro, pa se ciklus ponavlja. Matematiki, ta
pojava zove se bifurkacija, a oznaava promjenu stabilnosti vrijednosti. Dakle, fiksna
vrijednost x = (r-1) / r nije nigdje nestala, ali vie nije stabilna kao prije, nego se
promjenila u nestabilnu, a zamjenile su je dvije stabilne periodike vrijednosti, dva
atraktora. Moemo onda rei da je bifurkacija promjena tipa atraktora, za 1<r<3 to je
atraktor perioda 1, a za r>3 to je atraktor perioda 2. Ta dva atraktora za r>3 moemo
dobiti rijeavanjem sustava jednadbe i nejednabe, x=f2(x) i xf(x), a rezultat je:
xc,d=

Zatim, atraktor perioda 2 pretvara se, podvostruava u atraktor perioda 4. Naravno

da bivi atraktori perioda 2 sada postaju vrijednosti odbijanja u podruju atraktora
perioda 4. etiri atraktora postoje od r=3.449... do r=3.544..., kada nasupa atraktor
perioda 8, potom perioda 16, itd...
3.5. Kaos
Ovo podvostuavanje perioda atraktora dogaa se sve bre i bre, dok periodi tee
beskonanosti. No to podvostruavanje prestaje negdje oko r=3.5699457..., na
vrijednosti koja se naziva vrijednosti akumulacije, kada umjesto atraktora perioda ,
nastupa kaos (Sl. 4), koji se ponaa upravo onako kako se ponaaju ostali kaotini
sustavi nepredvidljiv je, osjetljiv o poetnim uvjetima, a opet pokazuje neke

pravilnosti, koje e biti obraene kasnije. Vladavina reda ili nereda oznaava se
obino izrazima regularni reim (ili periodini reim) i kaotini reim (tj.
neregularni reim). Taj kaos traje sve do kraja intervala, tj. sve do r=4.

Sl. 4 - uz poetnu populaciju od 1% i r=3.9, populacija prolazi kroz kaotini reim

3.6. Analitiko objanjenje

Zato ba postoji atraktor perioda jedan samo u r [1,3]? Ve smo dobili da logistika
jednadba ima dvije fiksne vrijednosti za period jedan, x a=0 i xb=(r-1)/r. Koristei
definiciju stabilnosti vrijednosti, moemo lako provjeriti to se sa vrijednostima
dogaa u pojedinim intervalima kontrolnog parametra: f '(xa)=r, a f '(xb)=2-r. Oito
proizlazi: ako je 0<r<1, onda je |f '(xa)|<1 i |f '(xb)|>1, pa je na [0,1] xa stabilna, a xb
nestabilna vrijednost. Na r=1 dvije vrijednosti se spajaju i izmjenjuju stabilnosti, tako
da za 1<r<3 xa postaje nestabilna, a xb stabilna vrijednost. Nakon r=3 obje vrijednosti
postaju nestabilne, a zamjenjuju ih dvije stabilne:
xc,d=
Za r<3 rijeenja su kompleksna, pa je oito da xc i xd postoje samo za r3.

3.7. Grafika objanjenja

3.7.1. Graf funkcije
Isti rezultati mogu se dobiti i grafiki, kako je prikazano na Sl. 5a-c. Na njima je
nacrtana logistika jednadba u obliku funkcije f(x)=rx(1-x) (iscrtana zeleno), te
funkcija f(x)=x, simetrala prvog i treeg kvadranta (iscrtana plavo). Na prvoj slici, s
kotrolnim parametrom postavljenim na 1, dvije krivulje sjeku se u jednoj toki,
ishoditu (0,0), i upravo je to atraktor za r=1. Na drugoj slici za r=2 krivulje se sjeku u
(0.5, 0.5) i u ishoditu. Za r=2 atraktor je ba u 0.5 a vrijednost odbijanja u 0. Na
treoj slici sa r=2.5 sjecite krivulja je u (0.6, 0.6) ), i u (0,0), pa je i atraktor u 0.6.
Ovo je lako objasniti kako se krivulje sijeku u jednoj toki, rijeavanjem dobivamo
x=rx(1-x), iz ega proizlaze upravo dva rijeenja spomenuta prije.

Sl. 5a - r=1

Sl. 5b - r=2

Sl. 5c - r=2.5

Meutim, to nita ne govori o periodu dva, ili veem. Za to emo morati zanemariti to
da je iteriranje iskljuivo numerika metoda, i iscrtati funkciju f 2(x)=f(rx(1-x))=r[rx(1-x)]
[1-rx(1-x)], dakle funkciju druge iteracije, zajedno sa f(x)=x. Dobivamo grafove
prikazane na Sl. 6a-c.

Sl. 6a - r=2.5

Sl. 6b - r=3

Sl. 6c - r=3.4

Ponavljajui gornje razmiljanje, na prvoj slici vidimo da se za r=2.5 krivulje ponovno

sijeku u (0.6, 0.6) kao i na Sl. 5c, samo to u podruju perioda dva 0.6 nije atraktor,
ve vrijednost odbijanja, pa je to sjecite zapravo ostatak, atraktor niih perioda (u
ovom sluaju to je jedan jedini atraktor perioda jedan). Drugih sjecita nema, to
dovodi to zakljuka da za r=2.5 ne postoji atraktor perioda 2. Na drugoj slici situacija
se ponavlja, samo to za r=3 (gdje se dogaa prva bifurkacija) vidimo da se krivulja
toliko iskrivljuje u odnosu na onu na Sl. 6a, da pravac f(x)=x postaje tangenta na
logistiku krivulju u toki sjecita (0.6, 0.6) , to oito ukazuje na to da e, ako se
krivulja jo malo iskrivi, taj pravac sijei krivulju u tri toke (ako izuzmemo ishodite).
To takoer znai da je, po definiciji stabilnosti, (f 2)'(0.6)=1, iz ega prizlazi da je to
neutralna vrijednost, vrijednost u kojoj se izmjenjuje stabilnost, odnosno vrijednost
prve bifurkacije. Kako vidimo na posljednjoj slici, gdje je r=3.4, pravac zbilja sijee
krivulju u tri toke. Sredinja od tih toaka je nestabilna vrijednost odbijanja 0.7, a
ostale dvije su atraktori perioda 2, koji iznose 0.452 i 0.842.
3.7.2. Mreni dijagram
Ono to teoretiari kaosa esto koriste kod logistikih i slinih jednadbi su tzv.
mreni dijagrami, kod kojih se vrlo jasno vide fiksne i periodine vrijednosti, a
zapravo su drugi oblik grafova na Sl. 5a-c. Crtanje dijagrama je vrlo jednostavno:
prvo se iscrtaju grafovi f(x)=rx(1-x) i f(x)=x, i onda metodom iteracija ponavljamo
slijedei niz naredbi: 1) uzmemo vrijednost x 0 i izraunamo x1, te iscrtamo toku
(x0,x1), koja se nalazi na logistikoj krivulji, 2) vodoravnom linijom (dakle, paralelnom
s osi x) spojimo tu toku sa tokom (x1,x1), koja se nalazi na pravcu f(x)=x, 3) iz
vrijednosti x1 izraunamo vrijednost x2, i okomitom linijom (paralelnom s osi y)
spojimo prethodnu toku sa pravca i toku (x 1,x2) na krivulji, itd. Na ovaj nain svi
atraktori biti e iscrtani kao toke du pravca f(x)=x, u kutovima izmeu okomitih i
vodoravnih linija, a same linije pokazivati e putanju toaka do atraktora. Primjeri
nekih mrenih dijagrama mogu se vidjeti na Sl. 7a-e.

Sl. 7a - r=1

Sl. 7b - r=2.5

Na Sl. 7a, vidljivo je da atraktor 0 za kontrolni parametar 1 vue linije prema

ishoditu, dok r=2.5 na Sl. 7b linije vue prema atraktoru 0.6. Na Sl. 7c r=3.3 stvara
pravokutnik, ija su dva vrha, koja lee na pravcu, atraktori perioda 2. Slina je Sl.
7d, gdje dolazi do atraktora perioda 4. Na posljednjoj Sl. 7e, zbog kaotinog
parametra 4, ne postoje atraktori, ve linije nepravilno skau naokolo, popunjavajui
cijeli prostor. Na nekim slikama crveno su oznaene stabilne vrijednosti, tj. linije koje
ih povezuju.

Sl. 7c - r=3.3

Sl. 7d - r=3.55

Sl. 7e - r=4

3.7.3. Bifurkacijski dijagram

Postoji jo jedna grafika metada prikazivanja ponaanja atraktora, koja je sigurno
najpopularnija (ak i meu laicima), i najjasnija. Ako iscrtamo fazni dijagram takav,
da horizontalna os predstavlja vrijednosti kontrolnog parametra u intervalu [0,4], a na
vertikalnu os, za svaki kontrolni parametar iscrtamo pripadajue mu atraktore u
intervalu [0,1], dobiti emo ono to teoretiari kaosa zovu bifurkacijski diagram, koji
se ponekad zove i Feigenbaumov dijagram (on ga je sistematski prouavao). Za
logistiku jednadbu bifurkacijski dijagram prikazan je na Sl. 8.

Sl.8. - Bifurkacijski diagram, r=[0,4], x=[0,1]

Ponegdje se bifurkacijski dijagram jo naziva i smokvino stablo, jer rije feigenbaum

na njemakom jeziku znai upravo to, a i razgranatost dijagrama podsjea na tu
voku.
Na dijagramu se vrlo jasno vidi ponaanje atraktora: u intervalu r=[0,1] atraktor je 0,
populacija izumire. Kako se uvjeti okolia mjenjaju, a kontrolni parametar se pomie
u intervalu [1,3], atraktor raste u skladu s funkcijom x=(r-1)/r. Potom se mogu pratiti
podvostruenja perioda, poevi od prvog na r=3, pa nadalje sve do kaosa. Kaos je
prikazan kao mrlja, prepuna toaka, koje nisu atraktori, ali se iscrtavaju jer je
raunalu nemogue uoiti razliku izmeu atraktora beskonanog perioda i kaosa.
Tek na ovaj nain mogue je vidjeti svu sloenost nastalu iteriranjem jedne obine
kvadratne jednadbe.
Kompjutorski, bifurkacijski dijagram se generira na vrlo jednostavan nain: za bilo koji
poetni x0 uzmemo prvu vrijednost kontrolnog parametra iz zadanog intervala (npr.
[0,4]), iteriramo logistiku jednadbu odreen broj puta (primjerice 100 ili 200 ovo
se zovu filtracijske iteracije), tako da se x ustali na odreenoj vrijednosti (tj. da se ta
vrijednost izjednai sa atraktorom), i potom slijedeih stotinjak iteracija ne
preskoimo, ve iscrtamo. Slika koju dobijemo za taj odreeni kontrolni parametar
trebala bi biti, uz dovoljno velik broj filtracijskih iteracija, slika poloaja atraktora na
okomitom pravcu. Kada je izraun gotov za taj kontrolni parametar, poveamo ga za
maleni broj, ponovimo raun, i tako sve do kraja intervala.

3.8. Feigenbaumova konstanta

Mitchell Feigenbaum 1975. uz pomo svog runog kalkulatora HP-65 otkrio je neto
novo. Prouavajui podvostruenja perioda atraktora, raunao je na kojim kontrolnim
parametrima se bifurkacije dogaaju. Kako je njegovo raunalo bilo jako sporo (i to
sve sporije kako se period atraktora poveavao, jer pri veim periodima vrijednosti
sporije konvergiraju), a usto je i morao rezultate prepisivati na papir, kratio je vrijeme
pokuavajui pogoditi gdje e se nalaziti slijedea bifurkacija. Upravo sporost
tadanjih raunala i Feigenbaumovo dosaivanje imalo je slian efekt kao i sluajna
odluka Lorenza (pa napokon kao i Arhimedov ulazak u kadu). Otkrio je da mjesto
nadolazee bifurkacije ne treba nagaati, ve ga moe i izraunati. Naime, iako je
bilo oito da bifurkacije nadolaze sve bre i bre, sada je Feigenbaum otkrio da
bifurkacije ubrzavaju konstantnim ubrzanjem, u smislu geometrijskog reda. Ubrzo je
konstanta bila izraunata (te kasnije nazvana Feigenbaumova konstanta, s oznakom
f), a iznosi 4.66920160910299067... Naime, ako uzmemo bilo koja tri susjedna
podvostruenja, omjer razlike kontrolnih parametara prvog i drugog, i razlike
kontrolnih parametara drugog i treeg tei ka toj konstanti, tim vie to ta
podvostruenja vode u atraktore veeg perioda. Matematiki, to glasi:

Kako se radi o nizu vrlo nalik geometrijskom, injenica da iza stanovitog r ,

vrijednosti akumulacije, dolazi do kaosa, nije vie zaudna, a taj r moe se vrlo
dobro procjeniti kao:

Naravno da Feigenbaum nije stao na tome. Nastavio je prouavati slina

jednodimenzionalna preslikavanja, primjerice x n+1=rsin(xn) (iji je bifurkacijski
dijagram u rasponu r [0,1] gotovo identian onome logistike jednadbe), te doao
do iste konstante. Mnogi nakon njega prouavali su tu i ostale Feigenbaumove
konstante (npr. f =2.502907875...), pokuavajui dokuiti u kojim granicama lei
njigova univerzalnost. Primjerice, dokazano je da su za neka viedimenzionalna
preslikavanja te konstante malo drugaije (npr. za Hnonovu mapu one iznose f =
4.01808... i f =8.72109). Ali, kako stvari sada stoje, uskoro bi ta konstanta mogla ui
meu nedodirljive, kao to su ili e.
3.9. Prozor regularnosti
Ono to se nismo ranije upitali je, postoji li atraktor perioda 3 u logistikoj jednadbi?
Pretpostavka se ini razumna, iako 3 ne spada u 2 n periode, kakvi se javljaju sve do
r=3.5699457... Rijeavanjem f 3(x)=x i f(x)x zbilja dobivamo neoekivani rezultat
kontrolni parametar pri kojemu poinje atraktor perioda 3 jednak je 1+8 1/2=3.8284...,
to je duboko u kaotinom reimu! Meutim, vratimo li se bifurkacijskom dijagramu,
vidjeti emo da postoji stanovita rupa u kaosu, takozvani prozor regularnosti u
kaotinom reimu, i to ba perioda 3. To se sve bolje vidi na slici uveanog desnog,
kaotinog dijela bifurkacijskog dijagrama (Sl. 9).

Sl. 9 - Bifurkacijski diagram, r=[3.5,4], x=[0,1]

Najvei regularni prozor u kaosu upravo je onaj interval atraktora perioda 3, to je i

ponukalo Jamesa Yorkea da objavi lanak Period tri ukazuje na kaos, jer je
dokazao da ako se u bilo kojem jednodimenzionalnom sustavu (to logistika
jednadba jest) pojavi atraktor perioda tri, taj isti sustav imati e takoer i potpuno
kaotina podruja. Nadalje, to je jo zanimljivije, Sarkovskii je svojim teoremom
dokazao da jedan period povlai za sobom drugi, vei period, pa da za svako
kontinuirano jednodimenzionalno preslikavanje vrijedi da u njemu postoje atraktori
svih perioda iz skupa prirodnih brojeva, odnosno da se u prozorima regularnosti u
kaosu mogu nai atraktori perioda 5 (koji je slijedei najvei prozor u kaosu, na
bifurkacijskom dijagramu nalazi se nalijevo od prozora perioda 3, na r=3.73817..),
perioda 7, 9, 11, 13, itd. Ako bolje promotrimo jedan od tih regularnih prozora,
primjerice onaj perioda 3, vidjeti emo da svaki od ta tri atraktora prolazi kroz niz
podvostruenja perioda, sve do vlastite vrijednosti akumulacije, i vlastitog malog
kaosa, i da uvean (Sl. 10) izgleda vrlo slino cijelom dijagramu. Tako dobivamo
atraktore perioda 6, 10, 14, 18, itd., a u konanici se moe pokazati da u tom
ogranienom prostoru kaosa, od r do 4, imamo beskonano mnogo periodikih
prozora, ija irina tei nuli, a iji periodi variraju u skupu prirodnih brojeva.

3.10. Jo dvije vrste bifurkacija

Vrlo je bitno za ove atraktore neparnih perioda, koji se nalaze u regularnim prozorima
u kaosu, da oni ne nastaju bifurkacijama koje smo prouavali prije, dakle
podvostruavanjima perioda, ve tzv. sedlasto-vornim bifurkacijama. Atraktori tim
bifurkacijama nastaju doslovice iz niega (kaos koji im prethodi ne moemo
smatrati konkretnim fiksno-periodokim vrijednostima, iz kojih se mijenja stabilnost,
kako je to sluaj u podvostruavanju perioda).
Takav naziv je ta bifurkacija dobila, jer uvijek nastaje istovremeno par periodikih
vrijednosti jedna od tih vrijednosti je nestabilna (pa se naziva sedlo), a druga je
stabilna (te se naziva vor). Standardniji naziv za ovaj tip bifurkacija je tangentna
bifurkacija (stoga to je, kao i kod podvostruavanja perioda, u vrijednosti bifurkacije
pravac f(x)=x tangenta krivulji f n(x), gdje je n period atraktora, dakle, neto slino
onome na Sl. 5a i 6b). Kako vidimo, ove bifurkacije nisu nita manje vane od onih
koje smo prije promatrali, jer im je broj izjednaen (:). Primjer te vrste bifurkacije
mogue je vidjeti na Sl. 10, gdje jedan atraktor izvire iz kaosa na lijevoj strani.
Postoji jo jedna vrsta bifurkacija osim dvije ve spomenute, tzv. transkritika
bifurkacija. Nju karakteriziraju dvije stvari: prva je ona koja je svojstvena i prethodnim
dvijema bifurkacijama, a to je f '(xb)=1, gdje je xb vrijednost bifurkacije. Drugo
svojstvo, po kojem se transkritika razlikuje od ostalih bifurkacija, jest to da jef(xb)=0.
Jedina takva bifurkacija u logistikoj jednadbi je ona za r=1, kada se atraktor 0
mijenja u atraktor x=(r-1)/r.

Sl. 10 - Bifurkacijski diagram, r=[3.82,3.86], x=[0.4,0.6]

3.11. Kaos i iza njega

Postavlja se pitanje, to se dogaa za r>4? Ako povrno pogledamo raunalnu
simulaciju, nakon te granice kontrolnog parametra, vrijednosti bijee van granica
intervala [0,1], i dalje u beskonanost (dokazano je matematiki da ako vrijednost
izae iz tog jedininog intervala, vie se nikada ne vraa). Bioloki gledano, to je
nezamislivo beskonaan rast, preko svakih granica i maksimuma, nije jo do sada
zabiljeen. ak i s raunalnog stanovita, neoprezno raunanje s kontrolnim
parametrom veim od 4 dovodi do sloma sustava (doslovice). Meutim, ak i u tom
podruju, naizgled kaotinijem i od kaosa, postoje zanimljivosti. Naime, to podruje
nije ni u periodinom, ni u kaotinom reimu, ve u tzv. hiperbolikom reimu, u
kojem postoji, mogli bi rei, beskonano mnogo kaotinih odbijajuih vrijednosti (za
razliku od beskonano mnogo atraktora u kaotinom reimu). Hiperboliki reim se
definira kao onaj u kojem postoji hiperboliki skup, koji opet moe biti atraktorski ili
odbijajui. Slino kao i definicija stabilnosti fiksne/periodike vrijednosti, tako i
definicija hiperbolikog skupa glasi: (Def. 3) Za preslikavanje f: RR, skup R je
odbijajui (tj. atraktorski) hiperboliki skup za f ako je zatvoren, omeen i invarijantan
(to znai da je rezultat bilo koje iteracije nad bilo kojim elementom skupa takoer
element skupa), ako postoji odreeni N>0, tako da vrijedi |(fn)'(x)|>1 (za odbijajui,
odnosno |(fn)'(x)|<1 za atraktorski skup, sukladno definiciji o stabilnosti vrijednosti), za
svaki nN , i svaki x . Ova komplicirana definicija govori da nijedna vrijednost
skupa nema derivaciju jednaku 1, tj. nijedna nije neutralna vrijednost.

Kako vidimo, i obini skup atraktora perioda 2 n je hiperboliki skup, ali on ima u
hiperbolikom reimu daleko udnija svojstva. Naime, u tom reimu postoje dva
skupa toaka, jedan atraktorski, drugi odbijajui, pa iako nam ovaj odbijajui djeluje
vei, oba dva imaju beskonaan broj elemenata. Vrijednost se na neki nain mora
odluiti kojem od ova dva skupa pripada, s tim da neke vrijednosti odlue bre, a
neke sporije. U ovom reimu, jo vie nego u kaotinom reimu, ponaanje sustava
ovisi o poetnim uvjetima. Iako zvui komplicirano, izgleda otprilike ovako: neke
poetne vrijednosti ne preivljavaju ni prvu iteraciju, to znai da izlaze iz intervala
[0,1], i tee ka beskonanosti. Ovo nije teko objasniti, dovoljno je promotriti graf
funkcije f(x)=rx(1-x) za r>4 (Sl. 11a), pa da bude oito da su sve vrijednosti u
intervalu x0=[0.3, 0.6] prele granicu nakon koje nema povratka. Sl. 13b prikazuje
graf druge iteracije za r>4, i tu je uoljivo da je srednja treina ispod nule, a jo dva
intervala su otkinuta od poetnog. Kako je funkcija n-te iteracije 2 n-tog reda, tako
sijee pravac f(x)=1 u 2n toaka, odnosno prebacuje vrijednosti iz ukupno 2 n-1
intervala preko granice.

Sl.11. a) r=4.5 b) r=4.5

Meutim, unato tom konstantnom smanjivanju atraktorskog hiperbolinog skupa,

svejedno u njemu i nakon proizvoljno velikog broja iteracija ostaje beskonano
mnogo toaka koje jo nisu prele granicu. Te poetne vrijednosti koje preivljavaju,
tvore nepovezan, isprekidan skup, jednom rijeju fraktalan skup, koji je jo odavno
poznat kao Cantorov skup (ili Cantorova praina).

4. FRAKTALI
Rije fraktal skovao je Benoit Mandelbrot 70-ih godina, od latinskog pridjeva fractus,
to znai razlomljen, slomljen, nepovezan. Teko je dati preciznu definiciju fraktala i
fraktalne geometrije. ak je i sam Mandelbrot (kojeg bismo mogli nazvati ocem
fraktalne geometrije, iako su neki takvi objekti bili poznati i puno ranije) bio neodluan
pred tim problemom, pa je za svoju definiciju fraktala, koju je bio ponudio, rekao da
izuzima neke objekte koji bi se trebali zvati fraktali. Ta definicija glasila je: fraktal je
skup za koji je Hausdorff-Besicovi dimenzija vea od topoloke dimenzije. Definicija
koja bi bila neto bolja i preciznija je ona da je fraktal objekt koji ima necjelobrojnu
fraktalnu (Hausdorff-Besicovi) dimenziju. Prije svega, treba naglasiti da je dimenzija
jedan od onih entiteta kojima pridajemo intuitivno znaenje, kao to su vrijeme,
prostor, masa, itd., te je stoga nuno za preciznu definiciju fraktalnog objekta
precizno definirati dimenziju.
Topoloka dimenzija je najblia intuitivnom, prirodnom shvaanju: toka ima
topoloku dimenziju 0, linija 1, ravnina 2, a prostor 3. Precizna definicija pak glasi:
Skup ima topoloku dimenziju 0, ako svaka toka ima proizvoljno maleno susjedstvo
ije granice ne sijeku skup.
Skup S ima topoloku dimenziju d, ako svaka toka u S ima proizvoljno maleno
susjedstvo ije granice dodiruju S u skupu s dimenzijom d-1, a d je posljednji
pozitivni cijeli broj za kojeg ovo vrijedi.
Fraktalna dimenzija pak se definira na drugaiji nain. Objasniti emo to na primjeru
Cantorovog skupa (Sl. 12).

Sl.13. - Cantorov skup, ili cesto nazivan Cantorova praina

Taj jednostavan fraktal izum je Georga Cantora, njemakog matematiara, osnivaa

teorije skupova, koji ga je prouavao jo 1872. Kako je sa slike oito, nastaje
primjenom jednostavnog algoritma: uzmimo duljinu (skup toaka na duljini - recimo
da je to jedinina duljina, pa je onda skup S k=[0,1]), isjecimo sredinju treinu (tj.
izbacimo toke intervala [0.3, 0.6] iz skupa Sk), potom istu operaciju primjenimo na
preostala dva odvojena dijela duljine (tj. izbacimo intervale [0.1, 0.2] i [0.7,0.8]), i tako
dalje. Oito je da svaka iteracija odree 0.3 skupa koji je ostao od prethodne iteracije.
Duljina skupa u n-toj iteraciji tada je oito (0.6) n, ako je poetna duina jedinina,
meutim, svejedno i kada n, skup ima beskonano mnogo elemenata. Nalikuje
na duinu, ali nije duina, smanjuje se od duine prema toki, ali nije toka. Ono to
ralikuje toku i duinu od Cantorovog skupa jest dimenzija. Hausdorff-Besicovieva
definicija dimenzije glasi:

D je fraktalna dimenzija, a Nr je broj fragmenata originalnog objekta, koji su

pojedinano linearno r puta manji. Za jednostavnije fraktale (kakav je Cantorov skup)
limes tog razlomka jednak je samom razlomku, jer je svaka slijedea iteracija
identina prethodnoj, pa moemo pisati:

Za sam Cantorov skup fraktalna dimenzija je =0.63092975357..., manja od 1, a vea

od 0. Intuitivno, to se moe shvatiti da toka dimenzije 0 jako slabo ispunja prostor,
slabije od Cantorovog skupa, dok linija dimenzije 1 ispunja prostor bolje od
Cantorovog skupa.
Definicija fraktalne dimenzije moe se primjeniti i na normalne objekte. Primjerice,
podjelimo li liniju na dva dijela (tono u polovitu), te desnu polovicu izbacimo iz
skupa, pa ponovno svaki dio podjelimo na dva djela, izbacimo desni dio, itd.,
dobijamo objekt fraktalne dimenzije =0, odnosno toku. Slino se moe napraviti i za
liniju, ravninu i postor.
Drugi vrlo popularni fraktal otkrila je poetkom stoljea Helge von Koch, vedska
matematiarka, a nazvan je, zbog svog izgleda, Kochina pahuljica (Sl. 13).
ak i od oka se moe pretpostaviti da e pahuljica imati dimenziju izmeu jedan i
dva, jer na neki nain od tri linije dimenzije 1 zalazi u ravninu dimenzije 2, ne
ispunjajui je potpuno. No, promotrimo nastanak Kochine pahuljice. Procedura je za
sve tri stranice jednaka: isjeemo sredinju treinu stranice (nalik na Cantorov skup),
ali na prazno mjesto dodamo dvije stranice iste duljine (dakle, treina originalne,
velike stranice) pod kutem od 60o, tako da lii na veliki, jednakostranini trokut. U
slijedeoj iteraciji to uinimo sa svim novonastalim stranicama.

Sl. 13 - Stvaranje Kochine pahuljice

Osnovna karakteristika svih fraktalnih struktura jest samoslinost, tj. slinost oblika
na svim mjerilima. Uzmimo na primjer Cantorov skup poveamo li bilo koji njegov
dio, vidjeti emo strukture koje potpuno slie velikoj slici, odnosno, bilo kojoj drugoj
slici u samom skupu. Kod jednostavnog fraktala kao to je Cantorov skup, ti oblici su
identini, a kod sloenijih fraktala obino nisu, ali ne postoji fraktal koji nije barem
slian sam sebi u manjim mjerilima. Vratimo li se bifurkacijskom dijagramu, vidjeti
emo da je i on sam po sebi fraktal: promotrimo li podvostruenja perioda, oito je da
svako slijedee podvostruenje moemo opisati kao da nastaje iteracijom, preko
Feigenbaumove konstante f, te izraunati dimenziju tih podvostruavanja, koja je
izmeu 1 i 2, dakle, fraktalna. Postoji jo mnotvo fraktalnih pojava u bifurkacijskom
dijagramu, a jedna od oitih je ona prikazana na Sl. 14.

Sl. 16 - lijeva slika je u rasponu r=[2,4], x=[0,1]; desna pak u r=[3.31,3.68], x=[0.725,0.925]

Vidimo, da su desna i lijeva slika gotovo identine, iako je lijeva slika poveani
komadi desne. I lijeva slika ima svoj komadi koji je slian cijeloj slici, i tako u
beskonanost. Kako smo ve rekli da u kaotinom reimu ima beskonano mnogo

prozora u kaosu, i da svaki od tih periodikih atraktora u regularnim prozorima prolazi

kroz bifurkacije, moemo zakljuiti da u svim moguim djelovima bifurkacijskog
dijagrama postoje komadii koji su slini velikoj slici. To je jedno od osnovnih
karakteristika svih fraktala.

5. ZAKLJUAK
Koliko sloenosti iz jedne kvadratne jednadbe! Ljudi openito smatraju da se
jednostavne stvari i pojave opisuju jednostavnim rijeima, a sloene sloenim. Ovdje
smo, na primjeru logistike jednadbe, pokazali kako je mogue i suprotno, sloeno
prikazati jednostavnim, i ne samo to, ve da to sloeno izvire iz jednostavnosti na ne
jednostavan nain, ali nain koji je mogue matematiki opisati. Ono to je nekada
zadavalo glavobolje fiziarima, oblaci, vrtlozi i turbulencije, i to ih je tjeralo da se od
toga ograde, ulazei u neki fiktivni svijet kuglica, vakuma, glatkih povrina bez trenja,
jednostavnih mehanikih zakona kojima je mogue predvidjeti sve, sve to je teorijom
kaosa ulo u modernu znanost i tehniku, i uvuklo se u gotovo sva njena podruja.
Kao to je jednom jedan teoretiar kaosa rekao, oblaci nisu sfere, planine nisu stoci,
a munje nisu pravci. Danas je nemogue otii daleko u bilo kojoj znanosti, poevi od
fizike, pa preko biologije, astronomije, geografije i geologije, kemije, meteorologije,
itd., a da se ne susretne s Lorenzovim leptirovim uinkom, logistikim
jednadbama, bifurkacijama, redu u kaosu i kaosu u redu. Teorija relativnosti
promjenila je nain gledanja na prostor i vrijeme, odnosno na svijet velikog, kvantna
mehanika izmjenila je nae shvaanje svijeta maloga, a teorija kaosa zala je u sva
ta podruja, mjenjajui sve deterministike pojmove o svijetu sloenog, a samim time
i svijetu svakodnevice. Teorijom kaosa mogue je objasniti neke prije neobjanjive
nelinearne pojave u gibanjima planeta, mogue je objasniti neke neobinosti pri
kristalizaciji nekih tvari, ali je isto tako mogue objasniti nepojmljivo sloene kovitlace
cigaretnog dima, ili rasprenje kapljice tinte u ai vode. Teorija kaosa samim time je
u znanosti promjenila jo neto, naizgled ne toliko bitno. Naime, 60-ih godina
znanost je upala u krizu specjalizacija u potpuno odvojenim podrujima odvojila je i
rasprila grane znanosti, dok je interdisciplinarna suradnja svedena na minimum.
Nakon Lorenza, Feigenbauma i ostalih, odjednom su se pojavili fiziari koji su pravili
bioloke simulacije, biolozi koji su otkrivali matematike formulacije, matematiari koji
su nasluivali vezu izmeu svojih jednadbi i fizikalnih pojava... Znanost se teorijom
kosa ponovno ujedinila, skupila svoje snage, a samim time to teorija kaosa
prouava i svakodnevne pojave, znanost se od uske nedostine specijalizacije
ponovo vratila narodu i obinim ljudima, koji moda ne znaju toliko o prostornovremenskim distorzijama i kvarkovskim dekupletima, ali primjeuju ono to je oko
njih.
Ako se vratimo fraktalima, primjerice Kochinoj pahuljici, moemo izvesti zanimljiv
misaoni pokus: ako na zemlji nacrtamo jednakostranini trokut sa stranicama duljine
1m, te nakon 86 iteracija potrebnih za stvaranje pahuljice rastegnemo dobivenu liniju,
tom linijom bi mogli povezati Zemlju i Sunce. Takve udovine matematike
konstrukcije, kada su tek nastale u umovima matovitih matematiara, izgledale su
potpuno strano svemu oko nas. Meutim, danas bi se moglo rei da su krunice,
pravokutnici i trokuti vie strani umu i prirodi od tih bizarnih fraktala. Naime, ljudi su

se uvijek udili statistikim podacima o ljudskom tijelu, npr. ako bi rastegnuli

unutranjost plunih mjehuria po ravnini, ta ploha zauzimala bi cijelo nogometno
igralite, ili onom podatku da bi linijom od posloenih nervnih dendrita ljudskog
mozga mogli spojiti Mjesec i Zemlju 2 i pol puta. Nakon dugogodinjih istraivanja,
tim se podacima vie ne treba uditi, jer su sve te tjelesne strukture, veze meu
neuronima, plune alveole, kapilarni sustav, sustav bronhija i bronhiola, lijezdana
povrina debelog crijeva, limfni vorovi u lijezdama, po svojoj strukturi fraktali, jer im
se time poveava povrina (u istom volumenu), odnosno bolja prostorna
rasporeenost, a samim time i vea funkcionalnost. No tu nije kraj kaosu u ljudskom
tijelu. Odavno je poznato da mnogi sustavi u tjelu rade periodiki, a najnovijim
istraivanjima dokazano je svi ti sustavi prolaze kroz bifurkacije, a esto zalaze i u
kaotini reim. Kod nekih organa vea razina kaosa je izrazito tetna, primjerice kod
srca, gdje se prolazak kroz bifurkacije naziva aritmija (koja obino nije tetna), a
prelazak u kaotini reim poznat kao fibrilacije moe dovesti i do smrti. No, nije
svaki kaos tetan, naime, velik broj organa u tjelu ne bi mogao raditi bez neke male
razine kaosa u svojim periodima, kako je to sluaj kod mozga, gdje se smanjena
razina kaosa u mozgu manifestira kao shizofrenija (to ne znai da je kaos dobar
prevelika pak razina kaosa dovodi do epilesije). Sva ta potreba za kaosom u
biolokim strukturama objanjava se modernim teorijama o odzivu, naime, kako se
u kaotinom reimu nalazi velik broj razliitih frekvencija, tako je sustav osjetljiviji na
vanjske podraaje, u smislu da moe bolje na njih reagirati.
Meutim, kaotine pojave u toj najsloenijoj poznatoj strukturi u Svemiru ne mogu
zasjeniti ostale nelinearne pojave. Unato tome to je teorija deterministikog kaosa
mlada znanost, opseg pojava u koje ona zadire je nezamisliv. Feigenbaumove
konstante same iskau iz zakona koji opisuju npr. irenje zvuka u heliju, tok fluida,
nelinearnosti u radu poluvodikih dioda, kenvekciju ive u magnetskom polju, pa ak
i mono oruje klasinih determinista njihalo. Fraktali, gotovo identini onima koji
se pod utjecajem nekoliko pravila iscrtavaju na ekranu raunala, pojavljuju se u
putanji munja, apsorpciji fluida u poroznom materjalu, snjenim (Kochinim!)
pahuljicama, kristalima metala, rastu biljaka. Sunev sustav ipak nije veliki vicarski
sat, kako su to smatrali deterministi, a pogotovo promotrimo li rupe u pojasu
asteroida izmeu Marsa i Jupitera, ili udno ponaanje Saturnovog mjeseca
Hiperiona. Pojave i nestanak epidemija (primjerice ospice prije uvoenja cijepiva
1963. g. u Americi), naglo ozdravljivanje ili iznenadno pogoravanje bolesti kod
pojedinaca. Kaos se pojavljuje i u povijesti sitna odluka nekog monika moe za
godinu dana dovesti do revolcije ili rata. Fraktalne strukture u umjetnosti ukrasi na
drevnim knjigama, ili gotika arhitektura. Najnovija istraivanja su otkrila i fraktalne
strukture u nekim glazbenim stilovima, koje su vrlo sline frekvencijama koje nastaju
interferencijom u prirodnim umovima, primjerice u toku rijeke.
Teorija deterministikog kaosa nije ostala samo u svojim teorijskim okvirima, prostoje
mnogi primjeri primjene teorijskih saznanja o fraktalnim oblicima, bifurkacijama i
periodinim prozorima u neurologiji i neuropatologiji, potom u otkrivanju i
dijagnosticiranju raznih oboljenja (konkretan primjer je dijagnosticiranje malignosti
konog melanoma mjerei njegovu fraktalnu dimenziju), kod sranih oboljenja, itd.
Postoje ljudi koji su se obogatili koristei proraune na temelju teorije kaosa u
burzovnim transakcijama, jer pad i rast dionica pokazuje, kako su znanstvenici
odavno primjetili, fraktalnu samoslinu strukturu. Sputanje teorije kaosa meu mase
doivjelo je vrhunac kada je 1993. Goldstar Co. proizveo stroj za pranje rublja, koji je

za glavni bubanj imao privren oscilator za potresanje bubnja, a sve teoretski

potkrepljeno teorijom kaosa. Zbog slabog marketinga, a i jake konkurencije, stroj
nikada nije postao popularan, iako je navodno njim oprano rublje bilo ie i manje
zguvano.
U poneto irim razmjerima teorija deterministikog kaosa promjenila je filozofiju
znanstvenika, ali i mnogih laika. Zajedno sa kvantnom mehanikom omoguila je onaj
mentalni pomak koji je bio potreban da ljudi shvate u kojoj mjeri je priroda
deterministiki stroj, podoban za eksploataciju, a u kojoj mjeri je svojeglava i
nepredvidiva. ovjekova svijest, um i dua, slobodna volja, u klasinoj znanosti toliko
daleki od prirode, sada u teoriji kaosa nalaze ne samo zbliavanje sa prirodom, nego
i potvrdu svojeg postojanja kao njezinog dijela, ni po em posebno razliitim od
okoline. Svi procesi u ovjeku, od onih najprimitivnijih, do najsloenijih misaonih
procesa, pod utjecajem su kaosa. Neki e rei da je pojava da neki sloeni procesi
idu mimo nas, u kaotinom reimu, kao to su slobodna volja, pojava novih ideja,
intuicija, itd., zapravo zamjenila pojam o ljudskoj dui, pa tako i o Bogu, dok e drugi
rei da Bog djeluje upravo tamo gdje ovijek nema utjecaja, primjerice u sitnim
promjenama u poetnim uvjetima.
Kako god bilo, znanost koja je u stanju promjeniti ljudske ivote na svim moguim
razinama, od najprimitivnijih primjena u industriji, preko medicine, pa sve do filozofije
i teologije, zasluuje da ju se smijesti meu velike teorije 20. stoljea, kvantnu
mehaniku i teoriju relativnosti, i da ne zvui pretjerano kada je se prozove znanou
budunosti, znanou za 21. stoljee.

6. LITERATURA
1. James Gleick Kaos, raanje nove znanosti Izvori, Zagreb 2000.
2. Josip Planini Kaos i kozmos, nebeska dinamika I deterministiki kaos
Algoritam, Zagreb 2001.
3. Vladimir Paar, dokumentarna emisija "Deterministicki kaos: prevrat u
znanstvenoj slici svijeta", HTV, 1999. (video materijal)
4. Vladimir Paar, Fizika 4 (udzbenik za 4. razred gimnazije - A inacica programa),
Skolska knjiga, Zagreb, 1999.
5. Nicholas B. Tufillaro, Jeremiah Reilly, i Tyler Abbott, "An Experimental
Approach to Nonlinear Dynamics and Chaos"
6. Glenn Elert, "Chaos hypertextbook: Mathematics in the Age of the Computer"
7. http://www.apmaths.uwo.ca/~bfraser/nonlinearlab.html
8. http://www.mathsoft.com/asolve/constant/fgnbaum/fgnbaum.html
9. http://www.cis.ohio-state.edu/hypertext/faq/usenet/fractal-faq/faq.html
10. Blair Fraser, "The Non-Linear Lab",
http://www.apmaths.uwo.ca/~bfraser/nonlinearlab.html