Marija Lebedina-Manzoni, Martina Lotar: Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj Zaprimljeno: 15.11.2010. UDK: 159.9-053.

39 Izvorni znanstveni lanak

PERCEPCIJA SEBE KOD ADOLESCENATA U HRVATSKOJ1

Marija Lebedina-Manzoni Martina Lotar Sveuilite u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za poremeaje u ponaanju SAETAK
Cilj ovog rada je osvijetliti razliite aspekte slike o sebi na uzorku adolescenata iz urbanih podruja Republike Hrvatske. Sekundarni ciljevi odnosili su se na utvrivanje razlika u rezultatima ispitanika u odnosu na spol, dob i kolu koju pohaaju. U tu svrhu primijenjen je upitnik autorice Susan Harter (1988) Self Perception Prole for Adolescents (Kakav sam ja), koji sadri devet odvojenih subskala, osam ispituje pojedina podruja slike o sebi, a deveta se odnosi na procjenu openitog doivljaja vlastite vrijednosti. Uzorak sudionika u naem istraivanju inilo je 940 uenika 7. i 8. razreda osnovne, te 1., 2. i 3. razreda srednjih kola. Slika o sebi na uzorku adolescenata u Republici Hrvatskoj pokazuje tendencije pozitivne procjene, a posebice se to odnosi na podruja bliskih prijateljstava i socijalne prihvaenosti. U odnosu na spol, adolescenti se razlikuju u est promatranih podruja slike o sebi. Muki ispitanici postiu vie rezultate u podruju sportske kompetencije, zadovoljstva tjelesnim izgledom i romantine privlanosti kao i u sluaju generalne procjene vlastite vrijednosti. U podruju regulacije ponaanja i bliskih prijateljstava djevojke postiu znaajno vie samoprocjene u odnosu na mladie. Glavni efekt dobi pokazao se znaajnim za subskale kolska kompetentnost i romantina privlanost, pri tome, samo najstarija dobna skupina u odnosu na najmlau pokazuje niu kolsku kompetentnost, a viu romantinu privlanost. S obzirom na srednju kolu koju ispitanici pohaaju, rezultati su pokazali kako gimnazijalci imaju viu kolsku kompetentnost u odnosu na uenike strukovnih kola. Osim toga, uenici gimnazija, za razliku od uenica, pokazuju viu kolsku kompetentnost i opi doivljaj vlastite vrijednosti. Kljune rijei: slika o sebi, adolescenti, samopotovanje

UVOD Slika o sebi nezaobilazan je pojam u psihologiji linosti bilo da se radi o teoretskim razmatranjima ili praktinom radu s pojedincem. Svatko od nas ima ideje i osjeaje, doivljaje o samom sebi i oni su mu veoma vani u svakodnevnom ivotu (moemo se doivljavati uspjenim i superiornim, ali i neuspjenim i inferiornim). Ove ideje ne moraju korespondirati s realitetom, ali bez obzira na to, neosporno je da utjeu na ivot i ponaanje pojedinca (Sartain i sur., 1967). Slika o sebi obuhvaa sveukupnost doivljaja sebe, u odnosu na razne elemente ivota i okoline (samopoimanje), te doivljaj vlastite vrijednosti (samopotovanje), (Majdak i Kamenov, 2009). Pojam o sebi je jedno od najvanijih podruja
1

osobnog i socijalnog razvoja, oznaava psiholoki konstrukt koji bi se mogao definirati kao fenomenoloka organizacija iskustva individue i ideja o njoj samoj u svim aspektima njenog ivota (Combs, 1981, prema Lackovi-Grgin, 1994). Samopoimanje predstavlja doivljaj samog sebe kao jednog te istog u razliitim razvojnim fazama, vremenskim i prostornim kontekstima. Ono to je univerzalno za sve ljude je potreba za samoprocjenom (odgovor na pitanje kakav sam ja); samopotvrivanjem (odgovor na pitanje vrijedim li); samodokazivanjem (usporedba s drugima). Harter,Waters i Whitesell (1998, 758) navode: Kako osoba vrednuje sebe u odnosima s drugima presudno je za njen doivljaj vrijednosti kao osobe. Slika o sebi nastaje putem introspekcije, opaanja vlastitog ponaanja, primanja informacija

Rad je dio znanstvenog projekta pod naslovom Utjecaj vrnjakog pritiska u doba adolescencije koji se provodi na Odsjeku za poremeaje u ponaanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, a odobren je i nanciran od Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

40

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 19 (2011) Br. 1, 1-130

o nama od drugih ljudi u naoj okolini. Osobni doivljaj sebe je omeen lanstvom u odreenim grupama, povezan s mnotvom uloga, situacija, koje takve grupe nose i s kojima se pojedinac susree u svom ivotu. Razliite uloge mogu dijeliti odreene zajednike osobine, reprezentirajui tako kontinuitet u neijoj linosti. Slika o sebi, samopoimanje kao predmet istraivanja psihologijskih, sociologijskih i edukacijskih znanosti vaan je konstrukt, budui da vjerovanja pojedinca o samom sebi utjeu kako na sadanje doivljavanje i ponaanje tako i na budue odluke i akcije pojedinca. Spoznaja o sebi pomae da objasnimo naa sadanja i prola ponaanja, te da predvidimo neka budua ponaanja. Pozitivno samopoimanje obino vodi ka konstruktivnom i socijalno poeljnom ponaanju, dok negativno moe dovesti do devijantnog, socijalno neadekvatnog ponaanja (Marsh i sur. 1984., prema Lackovi-Grgin, 1994). Pozitivna slika o sebi motivirajua je i nastaje kao posljedica zadovoljavanja osobnih standarda. Negativna slika o sebi moe dovesti do bijega od sebe kroz autodestruktivna ponaanja ili odustajanja od samog sebe (Baumeister, 1991). esto su i negativne emocije koje osjeamo posljedica negativnog samovrednovanja. Neki se ljudi vrednuju pozitivno u veini situacija, dok se drugi veinom procjenjuju negativno. Ljudi se razlikuju i u vanosti koju pridaju pojedinim aspektima pojma o sebi, stoga su kod svakog pojedinca razliiti aspekti pojma o sebi vani za samopotovanje. Doivljaj sebe predstavlja integralni sklop stavova koje pojedinac ima o sebi, ali on je u isto vrijeme i ishodite perceptivnog prostora pojedinca sadravajui referentni okvir za percepciju i organizaciju svijeta u kojem pojedinac ivi. On ima vanu ulogu pri interpretaciji miljenja, emocija i ponaanja drugih ljudi (Bezinovi, 1987, 1988). Postoje razliita teorijska shvaanja strukture samopoimanja. Byrne (1985; prema LackoviGrgin, 1994) ih navodi etiri: a) samopoimanje je jednodimenzionalan konstrukt; b) ono je viedimenzionalan i hijerarhijski organiziran konstrukt; c) sastoji se od vie meusobno nezavisnih faktora, d) kompenzacijski model po kojem postoje veze meu facetama, ali su one inverzne, to znai da netko moe imati primjerice nisko akademsko, ali visoko tjelesno samopoimanje. Prema suvremenom shvaanju samopoimanja, ono nije uroeno, stie se i razvija tijekom ivota.

Za njegov razvoj bitni su kognitivni i afektivni procesi (Piaget i Inhelder, 1969; Kohlberg, 1969; Harter, 1986, prema Lackovi-Grgin, 1994) kao to su vane i stvarne i/ili zamiljene interakcije sa znaajnim drugima (Cooley, 1912; Mead, 1934; Sullivan, 1953, prema Lackovi-Grgin,1994). Shavelson, Hubner i Stanton (1976) kroz svoj multidimenzionalni model govore kako se slika o sebi formira putem iskustva s okolinom, te putem kognitivne interpretacije te okoline. Naglaavaju vanost evaluacije znaajnih drugih i znaaj potkrepljivanja i atribuiranja ponaanja pojedinca. King (1979) razlikuje est aspekata slike o sebi: tjelesno ja (slika o naem tijelu); intelektualno ja (slika o naim mentalnim kapacitetima); emocionalno ja (kako korespondiramo s naim psihikim potrebama, motivima i osjeajima); filozofsko ja (filozofija ivota ogleda se u naim vjerovanjima, vrijednostima, stavovima); socijalno ja (kako mi vidimo na odnos s drugim ljudima, u kojoj se ulozi vidimo u odnosu na druge i o statusu koji zasluujemo); komunikacijsko ja (nai odnosi s drugima vieni kroz komunikaciju). I Stryker (1987) u svojoj teoriji identiteta govori o tome kako se konceptualizacija selfa odvija kroz skup identiteta koji su povezani s pozicijom koju osoba zauzima i njenim proimanjem s oekivanjima u socijalnoj situaciji. Temeljem navedenog prihvatljivijim se ini razmatranje samopoimanja kao viedimenzionalnog konstrukta, koji predstavlja dinamiku strukturu, koja se permanentnim iskustvom pojedinca i njegovom interakcijom s okolinom kontinuirano mijenja (Lebedina Manzoni, 2007). Slika o sebi u razdoblju adolescencije Adolescencija predstavlja vano razdoblje u ivotu pojedinca, ispunjeno brzim razvojnim promjenama, poveanim zahtjevima okoline, oekivanjima koje sami sebi nameemo, potrebom za zauzimanjem osobnog stava, stila ponaanja, tenji ka prepoznatljivosti tj. identitetom. Razvoj razumijevanja samog sebe u adolescenciji sloen je proces i sadrava sve vei broj razliitih aspekata o sebi (Harter, 1990), koji se ire, za tu dob karakteristinim porastom uloga i usporeivanja sebe s ostalima u okolini. Wells i Stryker (1988) naglaavaju kako se promjene u strukturi selfa odvijaju paralelno s promjenama socijalne strukture i statusa osobe. U adolescenciji se javljaju mnoge promjene doivljaja sebe u odnosu na djeju dob. Dacey i

Marija Lebedina-Manzoni, Martina Lotar: Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj

41

Kenny (1994) opisuju slijedee promjene selfa tijekom adolescencije: postaje sve apstraktniji postaje sve diferenciraniji (ovisno o tome opisuju li se adolescenti u relaciji s majkama, oevima, prijateljima, partnerima u vezi, vrnjacima) razvija se idealni self (onakav kakav bi elio biti, razvoj hipotetskog razmiljanja) adolescenti postaju sve introspektivniji javljaju se razne kontradikcije vezane uz sliku o sebi promjene asimetrinih u simetrine interakcije Harter (2001) navodi kako adolescenti poinju refleksivno misliti o sebi, prosuuju da je mjesto spoznavanja u njima samima. Pri tome veoma znaajno mjesto imaju atribucije o uzrocima i posljedicama vlastitog ponaanja. Procjene sebe postaju sve vie apstraktne i generalne, a u njima su prisutna i prola stanja, za razliku od procjena mlaeg uzrasta koje su vezane za konkretne aktivnosti i njihovu neposrednu stvarnost. U kasnoj adolescenciji percepcija i razumijevanje sebe vie se integriraju - doivljaj sebe kao cjeline raste, razliiti djelovi sebe sistematino se povezuju (Harter, 1990) i postaju stabilni. Mroczek i Little (2006) na uzorku od 253 adolescenta u dobi od 11-20 godina utvruju kako je stabilnost procjene i globalnog selfa i onog po razliitim podrujima prisutna kod veeg broja promatranih skala, a biljei se i rast opaene kompetencije porastom dobi. U adolescenciji biljeimo veliki rast sposobnosti da se sagledaju i preuzimaju perspektive drugih ljudi te razumiju njihove misli i osjeaji. Ova promjena je vrlo vana u trenutku kada osoba razvija prosocijalne ili antisocijalne stavove i ponaanja. U podruju prosocijalnog ponaanja mogunost sagledavanja tue perspektive poveava vjerojatnost razumijevanja i empatiziranja drugih kada su u problemu (Eisenberg, Fabes i Spinrad, 2006). Chandler (1973) je naao kako upravo one osobe koje iskazuju manju vjetinu sagledavanja perspektive drugih iskazuju vie antisocijalnog ponaanja u odnosu na one s vjetinom sagledavanja perspektive drugih. Moe se zakljuiti kako je percepcija i doivljaj sebe izuzetno vaan dio svakodnevnog ivota svakog od nas. Posebice se to odnosi na razdoblje adolescencije kada su promjene u doivljavanju i ponaanju esto presudne za na budui ivot, zadovoljstvo samim sobom, odnosom s drugim ljudima i uspjenou u aktivnostima i ulogama koje preuzimamo. Adolescenti s pozitivnom slikom o sebi i

visokim samopotovanjem koriste pozitivne naine rjeavanja ivotnih problema i manja je vjerojatnost da e razviti poremeaje kao to su anksioznost, depresija, delikvencija i poremeaji hranjenja nego mladi ljudi s negativnom slikom o sebi i niskim samopotovanjem (Dacey i Kenny, 1994). Iz svega navedenog zakljuujemo kako je vanost slike o sebi velika i kako je vie samopotovanje nuno za to bolje funkcioniranje pojedinca i njegovu prilagodbu. Stoga je i cilj ovog rada upravo osvijetliti razliite aspekte slike o sebi na populaciji adolescenata u Hrvatskoj. Podruja slike o sebi obuhvaena upitnikom SPPA Self Perception Profile for Adolescents (preveden kao Kakav sam/ kakva sam ja) (Harter, 1988), nastao je na temeljima upitnika Self perception Profile for children (Harter, 1985). Obje skale polaze od pretpostavke kako i djeca i adolescenti mogu procijeniti svoju adekvatnost i funkcioniranje u razliitim podrujima, ali u isto vrijeme dati i globalnu percepciju sebe i svoje vrijednosti kao osobe. U osnovi konstrukcije ove skale pretpostavka je kako instrument upravo omoguava odvojena mjerenja pojedinih kompetencija i adekvatnosti po podrujima, ali i neovisnu procjenu globalne vrijednosti sebe kao osobe. Na taj nain osigurava bogatiju i diferenciraniju sliku sebe u odnosu na instrumente koji se svode samo na jedan rezultat slike o sebi. Upravo takvim sumarnim zajednikim tretiranjem rezultata esto ostaju zamaskirane vane razlike koje adolescenti procjenjuju u odnosu na svoj doivljaj vlastite kompetentnosti i adekvatnosti u razliitim podrujima ivota. Samopotovanje je termin koji se najee koristi da bi se izrazilo globalno vrednovanje sebe i sastavni je dio samopoimanja. Kada govorimo o self- konceptu mislimo na specifinu evaluaciju sebe u pojedinim podrujima svog ivota. Ope samopotovanje izgraeno je od povezanih komponenti samopoimanja, i tim je komponentama hijerarhijski nadreeno. Self Perception Profile for Adolescents sadri devet odvojenih subskala, osam koje ispituju pojedina podruja (domene) slike o sebi i deveta koja se odnosi na procjenu globalne vrijednosti sebe. Vano je napomenuti kako rezultat na globalnoj skali adekvatnosti nije rezultat koji se temelji na rezultatima svih ostalih skala ve predstavlja direktnu procjenu globalne vrijednosti sebe kao osobe. Cilj ove skale je potaknuti adolescente da razmiljaju o globalnoj vrijednosti sebe kao osobe neovisno o ostalim kom-

42

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 19 (2011) Br. 1, 1-130

petencijama u svom ivotu. Na taj nain mogue je istraiti vezu izmeu globalnog doivljaja vlastite vrijednosti i specifinih percepcija kompetentnosti po podrujima. Primijenjenom skalom obuhvaena su slijedea podruja slike o sebi: 1. Akademska - kolska kompetencija - percepcija vlastite sposobnosti u koli, razredu, doivljaj vlastite inteligencije. 2. Socijalna prihvaenost stupanj u kojem se adolescenti doivljavaju prihvaeni od vrnjaka, percepcija popularnosti i osjeaj da ga/ju je lako voljeti. 3. Sportska kompetencija procjena vlastitih sposobnosti u sportu i tjelesnim aktivnostima. 4. Tjelesni izgled - stupanj u kojem su adolescenti zadovoljni svojim izgledom, vole svoje tijelo i doivljavaju svoj izgled dobrim. 5. Poslovna kompetentnost - kakvim adolescenti doivljavaju svoje vjetine u praktinom radu, svoju spremnost na prihvaanju prigodnih poslova i doivljaj da bi ih mogli dobro obavljati. 6. Romantina privlanost - percepcija adolescenata kako su oni atraktivni partneri za romantine veze, biraju partnere koji ih ele i pri tome su zanimljivi i zabavni. 7. Regulacija ponaanja (kontrola ponaanja) - stupanj u kojem su zadovoljni svojim ponaanjem, izborom ponaanja koje se od njih oekuje i izbjegavanjem problema. 8. Bliska prijateljstva sposobnost za stvaranjem bliskih prijatelja s kojima se mogu dijeliti osobna razmiljanja i tajne. 9. Openiti doivljaj vlastite vrijednosti procjena koliko adolescenti vole sebe kao osobe, da li su zadovoljni i sretni nainom na koji provode svoj ivot. Dobiveni rezultati omoguavaju uvid u doivljaj sebe kod adolescenata. Moemo postaviti pitanje temeljem ega adolescenti stvaraju percepciju sebe, kojim se kriterijima pri tom slue. Jedan od sigurnih kriterija procjene je direktna ili indirektna povratna informacija koju adolescenti dobijaju od vanih osoba u svom ivotu i koja snano izgrauje njihovu sliku o sebi. Drugi kriterij moe biti samoprocjena uspjenosti vlastitog ponaanja u razliitim situacijama (puno znam to znai da sam pametan, brzo uim, popularan sam jer me pozivaju na razne zabave). Navedena podruja slike o sebi zahvaaju diferenciran i znaajan profil percepcije sebe kod adolescenata.

CILJ ISTRAIVANJA Kako smo ve na poetku konstatirali, slika o sebi namee se kroz razliita podruja doivljavanja i ponaanja kao kljuni konstrukt odgovoran za stanja osobe i njeno ponaanje u razliitim aspektima ivota. Vanost poznavanja slike o sebi djece i mladih ogleda se kroz aspekte razumijevanja njihovog ponaanja, mogunost organiziranja preventivnih aktivnosti u sluaju postojanja negativne percepcije sebe, poduzimanje adekvatnih interventnih mjera koje bi dovele do bolje socijalizacije i njihovog subjektivnog osjeaja zadovoljstva. Stoga je generalni cilj istraivanja bio utvrditi percepciju slike o sebi adolescenata u Hrvatskoj. Za tu svrhu primijenjen je upitnik Self Perception Profile for Adolescents, autorice Susan Harter (1988). Sekundarni ciljevi odnosili su se na utvrivanje razlika u rezultatima ispitanika u odnosu na spol, dob i kolu koju pohaaju. METODE Uzorak ispitanika Uzorak ispitanika inilo je 940 uenika 7. i 8. razreda osnovne, te 1., 2. i 3. razreda srednjih kola u Republici Hrvatskoj. Obuhvaena su 4 grada: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, a u svakom gradu po 2 osnovne i 2 srednje kole. U svakom gradu u uzorku je bila jedna osnovna kola izvan gradskog sredita i jedna u sreditu grada, a kod srednjih kola jedna gimnazija i jedna strukovna kola. Zbog provjere razlika u razliitim podrujima slike o sebi uenika ovisno o njihovoj dobi iz analize su iskljueni uenici koji imaju 12 i 18 godina jer su oni u uzorku bili malobrojni. Dakle, obrada podataka provedena je na 884 ispitanika, od ega je 387 (43,8%) mladia, a 497 (56,2 %) djevojaka. U svakom gradu u uzorku je bilo izmeu 200 i 240 ispitanika. U tablici 1 vidljive su frekvencije uenika ovisno o koli koju pohaaju.
Tablica 1. Udio ispitanika s obzirom na kolu koju pohaaju
kola Osnovna kola Gimnazija Strukovna kola Broj ispitanika 311 289 284 % 35,2 32,7 31,2

Raspon dobi ispitanika ukljuenih u obradu kretao se od 13-17 godina s prosjenom vrijednosti od M= 14,94 (SD=1,36).

Marija Lebedina-Manzoni, Martina Lotar: Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj

43

Self Perception Profile for Adolescents (SPPA) Upitnik Self Perception Profile for Adolescents kao to je ve spomenuto temelji se na upitniku Self Perception for Children (Harter, 1985) uz dodatke i modifikaciju estica prilagoenih adolescentnom uzrastu. Kako bi se izbjegla zamka davanja socijalno poeljnih odgovora cjelokupni upitnik ima specifian format u kojem su ispitanici suoeni s donoenjem odluke u koju skupinu adolescenata bi svrstali sebe. Adolescent je najprije pitan kojoj skupini adolescenata od ponuene dvije je sliniji, a zatim se trai jo precizniji odgovor o stupnju u kojem navedena tvrdnja vrijedi za nju/ njega. Na primjeru to izgleda ovako:
Neki tinejderi vole u slobodno vrijeme ii u kino Potpuno tono za mene Djelomino tono za mene

Metrijske karakteristike skale provjeravane su na vie uzoraka adolescenata oba spola od strane autorice skale. Primijenjena skala pokazala je pri provjeri mjernih karakteristika zadovoljavajuu pouzdanost, izraenu Cronbach Alpha koeficijentom od ,75 do ,91 (Harter, 1988). Na uzorku u ovom istraivanju Cronbach Alpha najnii je za subskalu poslovne kompetentnosti (=,49), dok je za ostale subskale prihvatljiv i kree se od ,66 za subskalu romantine privlanosti do ,87 za tjelesni izgled. Justini i Kuterovac Jagodi (2010) su primjenjujui isti upitnik (izostavivi skalu poslovne kompetentnosti) dobile koeficijente pouzdanosti od ,71 do ,90. Navedene autorice izostavile su u svom istraivanju subskalu koja mjeri poslovnu kompetentnost uz obrazloenje kako ona nije primjenjiva na nae uvjete, s obzirom na to da u Hrvatskoj veina mladih poinje raditi tek nakon srednje kole. U ovom istraivanju, skala poslovne kompetentnosti primijenjena je s ciljem njezine provjere na uzroku adolescenata u Hrvatskoj. S obzirom da se jedna estica na toj skali odnosi na sezonske/honorarne poslove, a obavljanje honorarnih poslova je za srednjokolce u Hrvatskoj mogue, u uputi je ispitanicima reeno da odgovore na esticama vezanim za posao daju kao procjenu svoje sposobnosti za obavljanje honorarnih poslova. Provedba mjerenja Ispitivanja su provedena u kolskoj 2009./ 2010. godini, u okviru kolskog sata, grupno i trajala su oko 20 minuta. Ispitanici su upueni u svrhu i cilj istraivanja, te im je naglaeno da mogu u bilo kojem trenutku odustati od sudjelovanja. Napomenuto im je da to nije test znanja, da nema tonih i netonih odgovora te da e njihovi rezultati biti potpuno anonimni. Obrada podataka Provedena je deskriptivna analiza podataka (sredinje vrijednosti, standardne devijacije) te su sloenim analizama varijance testirane razlike meu ispitanicima s obzirom na spol, dob i vrstu kole (kod srednjokolaca). Korelacije meu subskalama izraene su Pearsonovim koeficijentom korelacije. REZULTATI I RASPRAVA Deskriptivni podaci Iz aritmetikih sredina u tablici 2 vidljivo je kako su rezultati na veini subskala upitnika pomaknuti prema viim vrijednostima to znai pozitivniju procjenu slike o sebi. S obzirom na obuhvaena podruja iz rezultata je mogue identificirati ona podruja

ALI Drugi tinejderi bi radije ili na sportska natjecanja Djelomino tono za mene Potpuno tono za mene

Adolescent najprije bira lijevu ili desnu stranu u odnosu na skupinu vrnjaka kojima je sliniji, a zatim stupanj u kojem je tvrdnja na izabranoj strani tona za njega. Racionala za ovako postavljene estice je u podrazumijevanju kako se dio adolescenata doivljava na jedan nain dok se drugi dio doivljava na suprotan nain. Vjerovanje koje podupire ovakav nain razmiljanja je injenica kako verbalno objanjenje adolescenata o razlozima za njihov izbor ukazuje kako oni daju precizne i ispravne procjene sebe, radije nego socijalno poeljne odgovore. Statistiki podaci dobiveni primjenom upitnika osiguravaju dodatne dokaze o oitoj efikasnosti ovakvog naina ispitivanja (Harter, 1988). Svaka od 9 skala obuhvaenih upitnikom sastoji se od 5 estica, to sve zajedno iznosi 45 estica. U svakoj subskali rotira se smjer estica s obzirom na njihov sadraj. Tako neke estice poinju sa sadrajem koji govori o visokoj kompetentnosti ili adekvatnosti, a druge estice poinju sa sadrajem koji govori o niskoj adekvatnosti i niskoj kompetenciji. To znai da se u pojedinim esticama najpoeljniji odgovor nalazi na lijevoj strani, a u drugima na desnoj strani. Svaka estica boduje se od 1-4, pri emu 1 oznaava procjenu niske kompetentnosti i primjerenosti, a 4 visoku.

44

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 19 (2011) Br. 1, 1-130

Tablica 2. Aritmetike sredine i standardne devijacije za subskale slike o sebi s obzirom na spol i dob adolescenata
Spol Subskale kolska kompetentnost Socijalna prihvaenost Sportska kompetentnost Tjelesni izgled Poslovna kompetentnost Romantina privlanost Regulacija ponaanja Bliska prijateljstva Openiti doivljaj vlastite vrijednosti M 2,84 3,08 2,82 2,92 2,78 2,75 2,70 3,16 3,18 M SD 0,59 0,57 0,72 0,66 0,50 0,62 0,65 0,66 0,59 M 2,80 3,08 2,38 2,66 2,77 2,65 2,92 3,42 3,08 SD 0,65 0,54 0,75 0,78 0,53 0,62 0,62 0,62 0,62 M 2,94 3,09 2,60 2,79 2,71 2,58 2,87 3,24 3,13 13 SD 0,65 0,59 0,71 0,80 0,53 0,67 0,67 0,69 0,63 M 2,88 3,07 2,60 2,81 2,71 2,62 2,78 3,28 3,14 14 SD 0,60 0,60 0,76 0,77 0,52 0,61 0,67 0,69 0,60 Dob 15 M SD 2,82 0,61 3,12 0,56 2,55 0,80 2,75 0,73 2,81 0,47 2,74 0,60 2,88 0,64 3,32 0,64 3,17 0,60 16 M 2,74 3,11 2,57 2,78 2,79 2,75 2,76 3,38 3,10 SD 0,61 0,50 0,81 0,73 0,50 0,64 0,62 0,59 0,60 17 M 2,70 2,99 2,53 2,72 2,85 2,80 2,85 3,29 3,09

SD 0,63 0,51 0,76 0,67 0,53 0,56 0,61 0,65 0,62

u kojima adolescenti imaju pozitivniju sliku o sebi. Najvie rezultate ispitanici postiu u subskalama bliskih prijateljstava i socijalne prihvaenosti, ali i na generalnoj procjeni vlastite vrijednosti. Adolescenti su najniima procijenili sportsku kompetentnost tj. vlastitu sposobnost u sportu i tjelesnim aktivnostima, a zatim romantinu privlanost. Razdoblje ivota u kojem su se nalazili ispitanici u naem uzorku svakako je doba izrazitog jaanja vanosti prijatelja i dinaminog drutvenog ivota, otvaranja prema novim socijalnim iskustvima i pronalaenja vlastitog mjesta unutar referentne grupe. Ve je spomenuto kako se promjene u strukturi selfa odvijaju paralelno s promjenama socijalnih odnosa i statusa osobe (Wells i Stryker, 1988). Socijalna kompetencija kao i socijalna kognicija raste s godinama (Selman, 1980), stoga su ovakvi rezultati i razumljivi. Zanimljiva je neto nia procjena sportske kompetentnosti to moe biti posljedica vie okolnosti. Dananje navike adolescenata, naalost, su odreene veim dijelom pasivnim aktivnostima, a s druge strane esto je uloga sporta predimenzionirana pa se adolescenti moda zbog toga procjenjuju manje sportski kompetentnima. Procjene na dimenziji sportske kompetencije i tjelesnog izgleda imaju i najvie rasprenje rezultata, a najmanje rasprenje rezultata je na subskali poslovne kompetencije. Neto nii rezultat ispitanici postiu i u podruju romantine privlanosti, to je opet vjerojatno posljedica trenutne zaokupljenosti traenjem partnerske veze, a s tim je vjerojatno povezan i tjelesni izgled to je u doba adolescencije izvor estog nezadovoljstva. I u istraivanju autorice ovog upitnika (Harter, 1988) na uzorku ispitanika identinog uzrasta u SAD-u, najvie rezultate ispitanici postiu upravo na subskali bliskih prijateljstava. Na razliitim uzorcima ispitanika rezultati su pokazali kako su najnie vrijednosti karakteristine upravo za subskalu

romantine privlanosti to je sukladno rezultatima dobivenim na ispitanicima ovog istraivanja. Svakako se pozitivnim ini globalna procjena vlastite vrijednosti to sigurno ima odraza i u subjektivnom dobrom osjeanju adolescenata i svijesti o osobnoj vrijednosti. Dusek i Flaherty (1981), Dusek (2000), Marsh (1991) navode kako nakon sniavanja pozitivnih procjena sebe u razdoblju rane adolescencije (11-13 god.) i globalna i parcijalna samoprocjena postaje sve pozitivnija tijekom adolescencije. Razvoj osobne autonomije karakteristian za to razdoblje, moe osigurati vie anse za otkrivanje specifinih podruja u kojima pojedinac pronalazi svoju kompetentnost i na taj nain ostvaruje svoje osobne potencijale dokazujui svoje vrijednosti. Isto tako naglaena uloga grupne potpore u pojedinim podrujima koja je karakteristina za ovo razdoblje, doprinosi ovakvim rezultatima (Hart i Fegley,1995). Korelacije izmeu podruja slike o sebi Korelacije meu subskalama kreu se izmeu 0 i ,61 (tablica 3). Evidentno je kako su zabiljeene znaajne pozitivne korelacije meu gotovo svim subskalama, no iako su statistiki znaajne, neke korelacije su prilino niske. Najvee korelacije javljaju se kod subskale procjene ope vrijednosti s ostalim subskalama upitnika, a najmanje povezana s ostalim subskalama je skala sportske kompetencije. Najvei postotak varijance generalna percepcija vlastite vrijednosti dijeli s tjelesnim izgledom (37%), zatim sa socijalnom prihvaenosti (19%) i kolskom uspjenosti (19%). Socijalna prihvaenost nuna je komponenta doivljaja vrijednosti pojedinca. Jo je daleke 1912. Cooley (prema Lackovi-Grgin, 1994) naveo kako osoba sliku o sebi izgrauje u ovisnosti o drugim ljudima. Lackovi-Grgin (1994) navodi kako najvie samopotovanje u grupi djece imaju ona djeca koja imaju status popularnog djeteta.

Marija Lebedina-Manzoni, Martina Lotar: Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj

45

Tablica 3. Koecijenti korelacije izmeu subskala

Subskale 1. kolska kompetentnost 2. Socijalna prihvaenost 3. Sportska kompetentnost 4. Tjelesni izgled 5. Poslovna kompetentnost 6. Romantina privlanost 7. Regulacija ponaanja 8. Bliska prijateljstva 9. Openiti doivljaj vlastite vrijednosti * p<,05 **p<,01 (2) ,243** (3) ,209** ,308** (4) ,260** ,311** ,328** (5) ,330** ,255** ,181** ,201** (6) ,190** ,452** ,310** ,423** ,284** (7) ,339** ,067** -,032 ,061** ,195** -,026 (8) ,139** ,516** ,082* ,143** ,176** ,288** ,151** (9) ,440** ,443** ,257** ,608** ,310** ,393** ,316** ,302** -

Nie samopotovanje odbaenih autorica je objasnila nemogunou uspostavljanja bliskih odnosa s lanovima grupe. Zakljuuje kako je teko sebe smatrati vrijednim uspjenim i sposobnim, ako nas referentna grupa odbacuje. Rezultati ukazuju na mogunost da se ovakvo doivljavanje protee i na kasniji uzraste. kolska kompetentnost najvie je, osim s generalnom procjenom vlastite vrijednosti, povezana s kontrolom ponaanja, to govori kako se oni koji su dobri u uenju procjenjuju dobrim i u ponaanju. Jo je Coopersmith (1967) naao umjerenu korelaciju izmeu kolskog uspjeha i rezultata na upitniku samopotovanja (,30). Baumeister i sur. (2003) navode kako korelacija izmeu samopotovanja i kolskog uspjeha ne indicira da visoko samopotovanje nuno vodi dobrom uspjehu, ali upravo je visoko samopotovanje dijelom posljedica dobrog kolskog uspjeha. Zanimljiv je podatak o daleko najvioj korelaciji izmeu globalnog doivljaja vlastite vrijednosti i procjene tjelesnog izgleda, a time posredno i njegovim znaenjem u zadovoljstvu samim sobom. Iako se razvoj samopoimanja, jednako kao i razvoj miljenja, odvija po naelu od konkretnog prema apstraktnom, to znai da samoopisi kod mlaih ispitanika sadre preteno konkretne (tjelesne) atribute, dok se na kasnijem uzrastu javljaju apstraktni (psiholoki) atributi (Lebedina Manzoni, 2007), evidentno je kako konkretni, tjelesni atributi ostaju dominantni inioci openitog doivljaja vlastite vrijednosti i u adolescentnoj dobi. Ovim se potvruje rairena teza o esto presudnoj ulozi tjelesnog izgleda za pozitivno samovrednovanje. Zanimljivo bi bilo provjeriti u kojoj mjeri doivljaj tjelesnog izgleda ostaje bitan faktor procjene vlastite vrijednosti u odrasloj dobi. Oekivana i razumljiva je povezanost subskale tjelesnog izgleda i romantine privlanosti, to znai da oni koji su zadovoljni svojim tjelesnim izgledom procjenjuju visokom i svoju romantinu privlanost. Dobiveni rezultati vezani za povezanost izmeu razliitih subskala slike o sebi gotovo su u potpunosti sukladni rezultatima o kojima izvjetava Harter (1988).

Razlike na subskalama slike o sebi s obzirom na spol i dob adolescenata Sloenom analizom varijance provjerena je znaajnost glavnih efekata spola i dobi adolescenata te interakcija tih dviju varijabli na pojedine dimenzije slike o sebi. Iz tablice 4 vidljivo je kako je sloena analiza varijance pokazala znaajan glavni efekt spola za
Tablica 4. Rezultati sloenih analiza varijance pri ispitivanju glavnih efekata spola i dobi te njihove interakcije na dimenzije slike o sebi
Subskale kolska kompetentnost Socijalna prihvaenost Sportska kompetentnost Tjelesni izgled Poslovna kompetentnost Romantina privlanost Regulacija ponaanja Bliska prijateljstva Openiti doivljaj vlastite vrijednosti * p<,05 **p<,01 Izvor varijance spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob spol dob spoldob F 0,88 3,77** 0,468 0,00 1,20 0,24 72,55** 0,15 1,94 25,30** 0,44 0,54 0,13 2,02 0,61 4,36* 3,17* 3,37* 25,67** 1,23 0,75 33,39** 1,36 1,59 5,18* 0,50 0,47 df 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 1/875 4/875 4/875 Parcijalni 2 0,00 0,02 0,00 0,00 0,01 0,00 0,08 0,00 0,01 0,03 0,00 0,00 0,00 0,01 0,00 0,01 0,01 0,02 0,03 0,01 0,00 0,04 0,01 0,01 0,01 0,00 0,00

46

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 19 (2011) Br. 1, 1-130

est subskala slike o sebi. To su sportska kompetencija, tjelesni izgled, romantina privlanost, regulacija ponaanja, bliska prijateljstva i generalni doivljaj vlastite vrijednosti. U sluaju sportske kompetencije i tjelesnog izgleda, muki ispitanici postiu vie rezultate, kao i u sluaju romantine privlanosti te generalne procjene vlastite vrijednosti. U podruju regulacije svog ponaanja djevojke pokazuju znaajno vie samoprocjene u odnosu na mladie, to znai da su djevojke zadovoljnije mogunou regulacije svog ponaanja u odnosu na mladie, koji ga doivljavaju manje prihvatljivim. Osim toga, djevojke pokazuju i vie rezultate na subskali bliskih prijateljstava to ukazuje na njihovu veu sposobnost sklapanja intimnih prijateljstava (tablica 2). Za dobivene razlike moemo konstatirati kako su one dijelom oekivane i razumljive. Tjelesna sportska komponenta velikim dijelom odreuje sliku o sebi mukog spola, a u razdoblju adolescencije ona postaje izraz dokazivanja snage i moi, nerijetko i doivljaja dominacije. Svoju sportsku kompetentnost mladii esto povezuju i sa svojom tjelesnom privlanou. Niz istraivanja govori o vioj procjeni mukih ispitanika na subskali tjelesnih kompetencija, a takvi rezultati objanjavaju se veim mogunostima mladia da razviju svoje tjelesne sposobnosti, ali i opeprisutnim stereotipima (Lindwall i Hassmen, 2004, Colley, Berman i Van Millingen, 2005). Harter (1990) naglaava kako je openito samovrednovanje snano povezano s percepcijom tjelesne privlanosti, to se potvrdilo i u naem istraivanju. U skladu s viim rezultatima na subskali tjelesne privlanosti, mladii se procjenjuju i neto vie privlanim u romantinom smislu, dakle, percipiraju se neto privlanijima potencijalnim partnericama, nego to je to sluaj kod djevojaka. S druge strane, djevojke su pod utjecajem okoline i socijalizacijskih procesa redovito zaokupljenije svojim tjelesnim izgledom na nain da su kritine u odnosu na njega, problematizirajui njegove najrazliitije aspekte i teei poboljanjima. Negativna percepcija tjelesnog aspekta sebe moe imati za posljedicu i nie generalno vrednovanje sebe kod djevojaka u odnosu na mladie (Lindwall, 2004), to se i u sluaju naih ispitanica potvrdilo. Djevojke u odnosu na mladie postiu znaajno vie rezultate u podruju regulacije (kontrole) ponaanja i bliskih prijateljstava. Upravo velika upuenost na druge i tzv. meuzavisni pogled na sebe pri definiranju sebe kod djevojaka (Gabriel i Gardner, 1999), naglaavaju potrebu ena da su im u tom procesu vaniji bliski odnosi, nego to je to sluaj kod mladia kojima su va-

nije vrnjake grupe. Marsh (1991) navodi kako upravo viedimenzionalno shvaanje self koncepta omoguava tumaenje razlika po spolu, te ukazuje na bolje socijalne vjetine djevojaka, pa je stoga i razumljiva njihova via samoprocjena u navedenim podrujima. Hoelter (1984) govori o utjecaju spola na samoprocjenu i evaluaciju sebe, te na uzorku od 1367 adolescenata nalazi kako najvei utjecaj kod djevojaka imaju upravo prijateljski odnosi. I u istraivanju Harter (1988) djevojke procjenjuju svoju sportsku kompetentnost, tjelesni izgled i openiti doivljaj vlastite vrijednosti niim u odnosu na mladie, dok se u podruju bliskih prijateljstava procjenjuju znaajno vie od mladia. Trzepacz (2001) na uzorku od 466 djece izmeu 7 i 15 godina nalazi da djevojice imaju statistiki znaajno nie rezultate od djeaka, na skalama sportske kompetentnosti i tjelesnog izgleda, ali vie rezultate na skali regulacije ponaanja. Na uzorku od 316 uenika prvih i etvrtih razreda srednjih kola u gradu Zagrebu, spol se pokazao znaajnim faktorom za tri (sportska kompetentnost, tjelesni izgled i ope samopotovanje) od ukupno 8 primijenjenih subskala. Muki ispitanici postigli su znaajno vie rezultate (Justini i Kuterovac Jagodi, 2010). Ovakvi rezultati vjerojatno podupiru tezu o razlikama s obzirom na spol koje se evidentiraju ve u ranijoj dobi i zadravaju se i kasnije u razliitim razdobljima adolescencije. Glavni efekt dobi pokazao se znaajnim za subskale kolska kompetentnost i romantina privlanost. Pri tome, iz pregleda aritmetikih sredina rezultata pojedinih dobnih skupina na navedenim subskalama, vidljivo je kako s porastom dobi procjena kolske kompetentnosti postupno opada, dok procjena romantine privlanosti raste. Rezultati Scheffeovog testa pokazali su kako je razlika aritmetikih sredina na obje subskale statistiki znaajna samo izmeu najmlae i najstarije dobne skupine (tablica 5).
Tablica 5. Rezultati Scheffeovog testa pri testiranju znaajnosti razlika izmeu aritmetikih sredina na subskalama kolska kompetentnost i romantina privlanost za razlike koje su se pokazale statistiki znaajnima
Razlika izmeu aritmetikih sredina (skupina 13 godinaskupina 17 godina) kolska -0,22* kompetentnost Romantina 0,25* privlanost * p<,05 Standardna pogreka 0,07 0,07

Marija Lebedina-Manzoni, Martina Lotar: Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj

47

Zabiljeene razlike s obzirom na dob na obje navedene subskale moemo najveim dijelom pripisati posljedicama mijenjanja prioriteta i interesa do koje dolazi s porastom dobi u adolescenciji. U kasnijoj dobi partnerski odnosi postaju vrlo vani za oblikovanje slike o sebi to moe dovesti i do viih samoprocjena adolescenata upravo na toj dimenziji. Interakcija spola i dobi pokazala se statistiki znaajnom samo za subskalu romantine privlanosti.
Graf 1. Interakcijski efekt spola i dobi na samoprocjenu romantine privlanosti adolescenata
4 3,5 3 2,5 2 1,5 1 13 14 15 16 17 Mladii Djevojke

Tablica 6. Rezultati sloene analize varijance pri testiranja znaajnosti razlika na subskalama slike o sebi s obzirom na vrstu srednje kole i spol
Subskale kolska kompetentnost Socijalna prihvaenost Sportska kompetentnost Tjelesni izgled Poslovna kompetentnost Romantina privlanost Regulacija ponaanja Bliska prijateljstva Openiti doivljaj vlastite vrijednosti * p<,05 **p<,01 Izvor varijance vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole vrsta kole spol spolvrsta kole F 9,49** 1,05 1,68* 1,22 0,27 1,25 0,76 74,74** 3,13 0,59 15,01** 3,48 0,01 0,58 0,29 0,86 0,78 0,52 1,22 22,75** 1,11 1,11 14,11** 0,21 0,14 3,77 5,94* df 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 1/572 Parcijalni 2 0,02 0,01 0,01 0,00 0,00 0,00 0,00 0,12 0,01 0,00 0,03 0,01 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,04 0,00 0,00 0,02 0,00 0,00 0,01 0,01

Iz grafa 1 vidljivo je kako se u dobi izmeu 13 i 15 godina mladii procjenjuju vie privlanim za potencijalne partnerice nego djevojke, dok u dobi od 16 i 17 godina dolazi do promjene te tada djevojke procjenjuju svoju romantinu privlanost viom nego mladii. No, dobivene razlike u aritmetikim sredinama na subskali romantine privlanosti su vrlo male (tablica 5). Pregledom svih testiranih razlika, moe se vidjeti kako rezultati pokazuju da iako postoje statistiki znaajne razlike s obzirom na spol, dob i kolu koju stariji adolescenti pohaaju na nekim subskalama, veliine dobivenih efekata (parcijalni 2) su uglavnom male i kreu se od 0,01 do 0,08 (tablica 4) to dovodi u pitanje mogunost praktine implikacije dobivenih razlika. Razlike na subskalama slike o sebi s obzirom na srednju kolu koju adolescenti pohaaju S obzirom da je cilj bio provjeriti razlike u slici o sebi izmeu uenika gimnazija i strukovnih kola, a ti se subuzorci razlikuju i s obzirom na zastupljenost mladia i djevojaka, koritena je sloena analiza varijance 22 (spol vrsta srednje kole). Ovom analizom kontrolirao se efekt spola te se provjerila znaajnost interakcije spola i vrste srednje kole. Rezultati su pokazali kako je glavni efekt vrste kole (gimnazije i strukovne kole) znaajan samo za subskalu kolske kompetentnosti, dok je interak-

cija vrste kole i spola znaajna, osim na subskali kolske kompetentnosti, i na opem doivljaju vlastite vrijednosti (tablica 6).
Graf 2. Interakcijski efekt vrste kole i spola na samoprocjenu kolske kompetentnosti adolescenata
4 3,5 3 2,5 2 1,5 1 Gimnazije Strukovne kole Mladii Djevojke

Iz grafa 2 vidljivo je kako, potpuno oekivano, uenici gimnazija procjenjuju svoju kolsku kompetentnost viom u odnosu na uenike strukovnih kola. Isto tako, mala veliina efekta (parcijalni 2=0,02)

48

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 19 (2011) Br. 1, 1-130

nije neobina s obzirom da su vjerojatno uenici gimnazija procjenjivali svoju kolsku kompetentnost u skladu sa zahtjevima koje gimnazija postavlja pred njih i u skladu s njihovim mogunostima da odgovore tim zahtjevima, dok su uenici strukovnih kola inili to isto u odnosu na svoju kolu. Efekt interakcije vrste kole i spola pokazuje kako se razlike izmeu mladia i djevojaka javljaju samo kod uenika gimnazija pri emu mladii svoju akademsku kompetentnost procjenjuju neto viom nego djevojke.
Graf 3. Interakcijski efekt vrste kole i spola na opi doivljaj vlastite vrijednosti adolescenata
4 3,5 3 2,5 2 1,5 1 Gimnazije Strukovne kole Mladii Djevojke

osjeajem vrijednosti vezanim za akademsko postignue. Djeaci koji postiu visoki kolski uspjeh u hrvatskom obrazovnom sustavu vie su zapaeni i istaknuti nego djevojke s istim uspjehom jednostavno zato to je ta pojava rjea. Mogue je da takvi uenici na temelju pozitivnih povratnih informacija izgrauju neto pozitivniju sliku o sebi u podruju akademskih sposobnosti to onda djeluje i na ope samovrednovanje. ZAKLJUAK Slika o sebi na uzorku adolescenata u Republici Hrvatskoj pokazuje tendenciju pozitivne procjene, a posebice se to odnosi na podruja bliskih prijateljstava i socijalne prihvaenosti. U odnosu na spol, adolescenti se razlikuju u est promatranih podruja slike o sebi. Muki ispitanici postiu vie rezultate u podruju sportske kompetencije, tjelesnog izgleda, romantine privlanosti kao i u sluaju generalne procjene vlastite vrijednosti. U podruju regulacije vlastitog ponaanja i bliskih prijateljstava djevojke pokazuju vie samoprocjene u odnosu na mladie. Razlike na subskalama slike o sebi s obzirom na dob pokazale su se znaajnima samo kod kolske kompetentnosti i romantine privlanosti, no, one su znaajne samo izmeu najmlae i najstarije dobne skupine. Tako se sedamnaestogodinjaci, za razliku od trinaestogodinjaka, procjenjuju manje kompetentnima za kolu, ali vie privlanima potencijalnim romantinim partnerima. Openiti doivljaj vlastite vrijednosti najvei dio varijance dijeli sa subskalom tjelesnog izgleda, zatim sa socijalnom prihvaenosti te kolskom uspjenosti i romantinom privlanosti te moemo zakljuiti kako upravo ta podruja slike o sebi najvie doprinose opem samovrednovanju. S obzirom na srednju kolu koju ispitanici pohaaju, rezultati su pokazali kako gimnazijalci imaju viu kolsku kompetentnost u odnosu na uenike strukovnih kola. Osim toga, uenici gimnazija, za razliku od uenica, pokazuju viu kolsku kompetentnost i opi doivljaj vlastite vrijednosti. Veliine svih navedenih efekata kreu se od malih do srednjih. Moemo zakljuiti kako sve zabiljeene razlike podupiru dosadanja istraivanja o razlikama u slici o sebi u odnosu na spol i dob adolescenata te odraavaju njihove razvojne i dobne interese.

Rezultati pokazuju kako se uenici gimnazija, ovisno o spolu, razlikuju u doivljaju vlastite vrijednosti, dok ta razlika ne postoji kod uenika strukovnih kola. Pri tome, kada je rije o uenicima gimnazija, njihov doivljaj vlastite vrijednosti neto je vii kod mladia nego kod djevojaka (graf 3). Na temelju ovakvih rezultata moemo postaviti pitanje koji su to faktori koji doprinose razlikama s obzirom na spol kod uenika gimnazija. Robins i sur. (2002), govore kako je procjena vlastite vrijednosti kod ena nia u odnosu na samoprocjenu mukaraca tijekom cijelog ivota, a efekt kohorte utjee na procjenu samopotovanja kod adolescenata. Isti autori navode kako je generalno samovrednovanje vie u ranoj dobi, a opada u razdoblju adolescencije. Ranije spomenuta istraivanja (Beumeister, 2003; Kroger, 2003) govore o viem generalnom vrednovanju sebe kod mukaraca u odnosu na ene i akademskom postignuu kao bitnom faktoru pozitivnog samovrednovanja pa se kao mogui razlog za ovakve rezultate u naem uzorku moe navesti upravo kolski uspjeh uenika koji upisuju gimnazije. Iz rezultata je jasno kako mladii u gimnazijama procjenjuju svoju kolsku kompetentnost viom nego djevojke te je mogue da je vie generalno samovrednovanje, koje je karakteristino za muki spol, potencirano upravo njihovim vii

Marija Lebedina-Manzoni, Martina Lotar: Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj

49

LITERATURA:
Baumeister, R.F. (1991): Escaping the Self: Alcoholism, Spirituality, Masochism, and Other Flights from the Burden of Selfhood. Basic Books. New York. Baumeister, R.F., Campbell, J.D., Krueger, J.I., Vohs, K.D. (2003): Does high self-esteem cause better performance, interpersonal success, happiness, or healthier lifestyles? Psychological Science in the public interest. 4 (1). 1-44. Bezinovi, P. (1987): Koncept o sebi i interpersonalna orjentacija. Primijenjena psihologija. 8 (1). 59-65. Bezinovi, P. (1988): Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija samopoimanja (doktorska disertacija). Filozofski fakultet. Zagreb. Chandler, M.J. (1973): Egocentrism and antisocial behavior: The assessment and training of social perspective-taking skills. Developmental Psychology. 9 (3). 326-332. Colley, A., Berman, E., Van Millingen, L. (2005): Age and gender differences in young peoples perceptions of sport participants. Journal of Applied Social Psychology. 35 (7). 1440-1454. Coopersmith, S. (1967): The antecedents of self-asteem. W.H. Freemand and Company. San Francisco. Dacey, J., Kenny, M. (1994): Adolescent development. Brown & Benchmark. Madison UK. Dusek, J.B. (2000): The maturing of self-esteem research with early adolescents. Journal of Early Adolescence. 20. 231-240.

Dusek, J.B., Flaherty, J.F. (1981): The development of the self-concept during the adolescent years. Monographs of
the Society for Research in Child Development. 46. 1-67. Eisenberg, N., Fabes, R. A, Spinrad, T. L. (2006): Prosocial development. U: W. Damon (ur.): Handbook of child psychology: Social, emotional, and personality development. New York: Wiley. Gabriel, S., Gardner, W.L. (1999): Are there his and her types of interdependence? The implications of gender differences in collective and relational interdependence for affect, behavior, and cognition. Journal of Personality and Social Psychology. 75. 642-655. Harter, S. (1985): Manual for the SelfPerception prole for children. University of Denver. Denver. Harter, S. (1988): Manual for the Self-Perception Prole for Adolescents. University of Denver. Denver. Harter, S. (1990): Self and identity development. U: Feldman, S.S. Elliott G.R. (ur.) At the threshold: the developing adolescent. Harvard University Press. Cambridge, MA. 352-387. Harter, S. (2001): Self-development in Childhood. International Encyclopedia of the Social and Behavioral Sciences. 13807-13812. Harter, S., Waters, P., Whitesell, N.R. (1998): Relational Self-Worth: Differences in Perceived Worth as a Person across Interpersonal Contexts among Adolescents. Child Development. 69 (3). 756766. Hart, D., Fegley, Sc. (1995): Prosocial Behavior and Caring in Adolescence: Relations to Self-Understanding and Social Judgment. Child Development. 66 (5). 1346-1359. Hoelter, J.W. (1984): Relative Effects of Signicant Others on Self-Evaluation. Social Psychology Quarterly. 47. 255-262. Justini, J., Kuterovac Jagodi, G. (2010): Odjea (ne)ini adolescenta: Samopoimanje i potroaka ukljuenost u kupovinu odjee s markom. Drutvena istraivanja. 19(1-2). 187 208. King, R.G. (1979): Fundamentals of human communication. MacMillian Publishing Co., Inc. New York. Kroger, J. (2003): Identity development during adolescence. U: Adams, G.R. Berzonsky, M.D. (ur.) Blockwell handbook of adolescence. 205-226. Lackovi-Grgin, K. (1994): Samopoimanje mladih. Naklada Slap. Jastrebarsko. Lebedina Manzoni, M. (2007): Psiholoke osnove poremeaja u ponaanju. Naklada Slap. Jastrebarsko. Lindwall, M. (2004): Factorial validity and invariance testing of the Swedish Social Physique Anxiety Scale: Arguments for gender specic scales. Journal of Sport and Exercise Psychology. 26. 492-499. Lindwall, M., Hassmn, P. (2004): The role of exercise and gender for physical self perceptions and importance ratings in Swedish university students. Scandinavian Journal of Medicine and Science in Sports. 14 (6). 373380. Majdak, M., Kamenov, . (2009): Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela. Kriminologija i socijalna integracija. 17 (1). 41-55.

50

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 19 (2011) Br. 1, 1-130

Marsh, H.W. (1991): The failure of high ability high schools to deliver academic benets: The importance of academic self-concept and educational aspirations. American Educational Research Journal. 28. 445-480.

Mroczek, D.K., Little T.D. (2006): Handbook of personality development. Routledge. Psychology Press.
Robins, R.W., Fraley, R.C., Roberts, B.W., Trzesniewski, K.H. (2002). A longitudinal study of personality change in young adulthood. Journal of Personality. 69 (4). 617640. Sartain, A.Q., North, A.J., Strange, J.R., Chapman, H.M. (1967): Psychology: understanding human behavior. McGrawHill Book Company. New York. Selman, R.L. (1980): The growth of interpersonal understanding: Developmental and clinical analysis. New York. Academic Press. Shavelson, R.J., Hubner, J.J., Stanton, G.C. (1976): Self-concept: Validation of construct interpretation. Rewiew of Educational Research. 46. 407-441. Stryker, S. (1987): Identity theory: Developments and extensions. U: Yardley, K., Honess, T. (ur.) Seld and identity: Psychosocial Perspectives. Wiley. London. 89-104. Trzepacz, A.M. (2001). Peer acceptance and self-perceptions in children: The impact of gender and race. Dissertation Abstracts International. Section B. The Sciences and Engineering. 62 (5-B). 2505. Wells, E.L., Stryker, S. (1988): Stability and Change in Self over the Life Course. U: Bates. P.B., Lerner. R.M. (ur.): Life-Span Development and Behavior. 8. 191229.

SELF-PERCEPTION IN ADOLESCENTS IN CROATIA

SUMMARY
The aim of this paper is to explore different aspects of adolescents self-perception in Croatia. Secondary objectives were to examine differences in self-perception domains according to gender, age and type of high school. It was applied Susans Harter Self Perception Prole for Adolescents (1988), which contains nine subscales. Eight of them examine specic domains of self-perception and the last one examines global self-worth. The sample in this study consisted of 940 participants. In the sample were included 7th and 8th grade primary school students and 1st, 2nd and 3rd grade secondary school students. Generally, results have shown that adolescents have positive self-perception, especially in domains of close relationship and social acceptance. According to gender, adolescents have shown differences in six domains: male score higher results in athletic competence, physical appearance, romantic appeal as well as in general self worth, while female score higher results in a domain of close relationships and behavioural conduct. The main effect of age proved to be signicant for the subscales of scholastic competence and romantic appeal, although only the oldest age group compared to the youngest showed lower scholastic competence and higher romantic appeal. According to school differences among secondary school students the results have shown that high school students have higher scholastic competence in comparison to students from vocational schools. In addition, male high school student have shown higher scholastic competence and global selfworth than female high school students. Key words: self-perception, adolescent, self-esteem