SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

MIRTA SRDAREV

KANONSKA SLIKA STAROINDIJSKOGA DRUTVA U MANUOVU

ZAKONIKU
DIPLOMSKI RAD

ZAGREB, 2013.

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za indologiju
Mentor: prof. dr. sc. Mislav Jei
Komentor: dr. sc. Ivan Andrijani
Student: Mirta Srdarev
Matini broj: 306029
Kontakt: mirta.srdarev@gmail.com

KANONSKA SLIKA STAROINDIJSKOGA DRUTVA U MANUOVU

ZAKONIKU
DIPLOMSKI RAD

Zagreb, rujan 2013

SADRAJ
SADRAJ...................................................................................................................................3
UVOD.........................................................................................................................................5
1. Dhrman. ................................................................................................................................7
2. Paralelizam te i dhrmana...................................................................................................11
3. t dhrman dhrma. ..............................................................................................14
4. Dhrma...............................................................................................................................16
5. Usmena i pismena predaja. ..................................................................................................17
6. Struna knjievnost. .............................................................................................................18
7. Stil.........................................................................................................................................19
8. Klasifikacija i izvori pravne literature..................................................................................22
9. Dharmastre..........................................................................................................................23
9. 1. Opi pregled..................................................................................................................23
9. 2. Knjievnost dharmastra. .............................................................................................24
10. Dharmastre.......................................................................................................................31
10. 1. Opi pregled................................................................................................................31
10. 2. Knjievnost dharmastra. ..........................................................................................32
11. Komentari i dharmanibandhe..............................................................................................36
11. 1. Komentari. ..................................................................................................................36
11. 2. Dharmanibandhe. .......................................................................................................37
12. Manuov zakonik..................................................................................................................41
13. Poloaj staroindijskoga drutva aturvarasya dharma..............................................45
13. 1. Vara. .........................................................................................................................45
13. 2. rama.........................................................................................................................47
Tablica se ne moe u potpunosti protumaiti. ......................................................................51
13. 3. Saskra.....................................................................................................................51
13. 4. Analiza Manuova zakonika.........................................................................................52
13. 4. 1. Druga adhyya....................................................................................................53
13. 4. 2. Trea adhyya. ...................................................................................................60
13. 4. 3. etvrta i peta adhyya. .......................................................................................70
3

13. 4. 4. esta adhyya. ....................................................................................................74

13. 4. 5. Dharma kralja, te dunosti vaiya i dra. .........................................................78
13. 4. 6. padi karmavidhi.............................................................................................88
13. 4. 7. Pryaitta. .........................................................................................................91
ZAKLJUAK...........................................................................................................................94
SUMMARY..............................................................................................................................96
LITERATURA..........................................................................................................................98

UVOD
Manusmti ili Mnavadharmastra najpoznatije je i najslavnije pravno djelo
koje pripada knjievnosti dharmastra ili smti1. Obino se pretpostavlja da je rije o
mlaoj preradbi neke starije dharmastre koja je kasnije preraena u Manusm ti, a
da se to dogodilo izmeu drugog stoljea prije nove ere i drugog stoljea nove ere.
Patrick Olivelle smatra da je Mnavadharmastra nastala za vrijeme Ku a (1. - 2.
stoljee nove ere). (Olivelle, 2005, str. 39)
Manuov zakonik pripisuje si boansko podrijetlo bog stvoritelj, Brahman,
objavio ga je svomu sinu Manuu, praocu svih ljudi, a Manu je pak naredio svomu
sinu Bhguu da djelo prenese ljudima.2 Mnavadharmastra izgovorena od Bh gua
sadri dvanaest adhyya (lekcija ili poglavlja) koje se s obzirom na strukturu djela
mogu podijeliti na etiri dijela stvaranje svijeta, izvori dharme, dharma etiriju
stalea i etiriju ivotnih razdoblja, te zakon karmana i moke.
Sliku staroindijskoga drutva prua dio Manuova zakonika koji se naziva
turvarasya dharma, "dharma etiriju stalea" od druge adhyye (strofe broj
26) do kraja jedanaeste adhyye.
Najprecizniji uvid u nain ivota starih Indijaca prua analiza propisa koji se
tiu etiriju stalea (stind. vara) brahmana (sveeniki stale), katriya (ratniki
stale), vaiya (proizvodni stale) i dra (stale onih koji slue drugima). Unutar
Manuova zakonika ponajvie se govori o dunostima brahmana, koji su jamano bili
autori Mnavadharmastre, zatim o dunostima katriya, a u mnogo manjem
opsegu o dunostima vaiya i dra. Nadalje, termin vara razumijeva se u odnosu
na termin rama koji upuuje na etiri ivotna razdoblja brahmarin (stadij
uenika), ghastha (domain), vnaprastha (osamljenik u umi) i sanysin
(napustitelj svijeta). Najvaniji stadij sustava rama je g hastha, a prethodi mu stadij
brahmarina koji jami da e ghastha biti (u manjoj ili veoj mjeri, prema staleu)
uveden u pravovjernu predaju i nain ivota (stind. ra). Kasnije rame,
vnaprastha i sanysin, neobavezne su (osobito posljednja). Vano je naglasiti da
Rije je o prirunicima ili "zakonicima" svetoga i svjetovnoga prava i morala. U djelima sm ti opisuju
se i ovjekove dunosti prema staleima i prema ivotnim razdobljima (stind. varramadharma),
grijesi i prijestupi, sudski i kazneni postupak, te postupci okajanja i pokore. Dharmastrama prethode
dharmastre, djela koja su, kao i djela smti, pisali brahmani, ali koja nisu vrijedila za sve stalee i koja
nisu pisana kao zbornici pravila za praktine potrebe sudnice. Osim toga, dharmastre su pisane u
aforistinom stra stilu, u prozi, dok je Manuov zakonik (dharmastra) napisan u stihu (u lokama).
2
Bhguovo ime je kao i Manuovo, mitsko.
1

sustav vara regulira hijerarhiju u drutvu, a sustav rama pravilni tok ivota
(sustavi su komplementarni).
Unutar sustava rama vano obiljeje ine i sakramenti, odnosno saskre
obredi koji oznaavaju ulazak u pojedino ivotno razdoblje. Sa skre, od (prije)
roenja pa do (poslije) smrti, predstavljaju kontinuiran niz dogaaja koji se kreu oko
elje za ivotom, uivanjem, promiljanjem i, na kraju, povlaenjem iz ivota.
Pratei strukturu Manuova zakonika i njegovu podjelu na dvanaest adhyya,
nastojat u dati tumaenje varramadharme, te analizu odabranih strofa, uz njihov
tekst u originalu, na sanskrtu, te prijevod na hrvatski jezik (analiza i tumaenja davat
e se, u najveoj mjeri, usporedno).

RV X 90: 163
yana yam ayaanta devs

Bogovi

su

rtvovali

rtvu

rtvom,
tni dhrmi prathamny san /

te su prvotne dunosti bile takve.

t ha nkam mahimna saanta

Ba su te moi pratile nebeski

svod,
ytra prve sdhy snti dev //

gdje

su

bogovi

prvotnici,

sdhye4.5

1. Dhrman.
Prije zadiranja u podruje strune knjievnosti (prava i morala), vano je
odrediti i objasniti povijest termina dharma. Sam termin vrlo je star i javlja se ve u
ksahiti6 (Olivelle, 2005, str. 42), najstarijem knjievnom spomeniku Arijaca 7 i
temelju stare indijske knjievnosti 8 (Katii, 1973, str. 66). No, termin dharma se u
ksahiti javlja u obliku dhrman9. Rije je o terminu indoarijskoga podrijetla koji
Prikaz jedne strofe (stind. ) iz RV X 90 (rimski broj oznaava maalu, a arapski brojevi sktu i ),
odnosno iz Puruaskte, blagorijeka o rtvi "ovjeka" (Jei, 1999, str. 38). Strofa je napisana u
triubhu - triubh je najea strofa u ksahiti, a sastoji se od etiri stiha (podijeljena u dva
polustiha) od jedanaest slogova (MacDonell A. A., 1983, str. 441), dok su ostale strofe iz iste skte
napisane u anuubhu - anuubh strofa se sastoji od etiri osmerca podijeljena u dva polustiha
(MacDonell A. A., 1983, str. 439). Glavni princip prema kojemu se vodi vedski metar (stind. hndas)
je mjerenje broja slogova. Metrika jedinica je pda, etvrtina. Stihovi koji su sastavni dio strofe,
sastoje se od osam, jedanaest, dvanaest ili pet slogova (MacDonell, 1916, str. 436). Strofa se navodi i
tumai u djelu "gvedski himni" Mislava Jeia (stranica broj 251).
4
Sdhye su "oni koje treba postii ili dosei". Vjerojatno se radi o kakvim likovima na nebu.
atapathabrhmaa za svijet sdhya kae da se nalazi iznad sfere bogova. (Jei, 1987, str. 252)
5
Moj prijevod.
6
ksahit je najstarija zbirka vedske knjievnosti. esto se neprecizno naziva samo gveda. Od
raznih njezinih recenzija sauvala se samo jedna iz kole kalake. ksahit se sastoji od 1028
himana (stind. skta) koje su podijeljene u deset krugova (stind. maala). Ti se krugovi obino
nazivaju knjigama. (Katii, 1973, str. 72) Rije je o zbirci (stind. sahit) hvalopjeva bogovima pri
javnim obredima i srodnih pjesama (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 13). Sastavljena
je u strofama - pa odatle i ime ksahit.
7
Arijci su u Indiju prodrli sa sjeverozapada i prvo su zauzeli podruje Inda (do 1500. godine prije nove
ere), to se zna iz njihova najstarijeg knjievnog spomenika, zbirke himana u gvedi. Doli su na
podruje prethodne indske civilizacije. Najstariji pouzdano datirani tragovi indijskih Arijaca potjeu s
Prednjega Istoka. (Katii, 1973, str. 66) Vedski je knjievni korpus nastao meu indijskim Arijcima, i
to u vrijeme kad su osvajali sjevernu Indiju i tamo svoje drevne predaje razvili u brahmansku kulturu.
(Katii, 1973, str. 67) P. Thieme istie kako imena Arijaca znae: rya, "domainski" ili arya,
"gostinski" (od imenice ari, "stranac, gost i neprijatelj"). (Jei, 1999, str. 25)
8
Pojam "stara indijska knjievnost" obrazloen je u djelu "Stara indijska knjievnost" Radoslava
Katiia i to u uvodnom dijelu pod naslovom "Pristup" (str. 15-19).
9
Termin dharma (sanskrtski oblik) u vedskom jeziku ima stariji oblik dhrman. (Hilteibetel, 2010, str. 1)
3

zauzima centralnu poziciju u indijskoj intelektualnoj povijesti (Horsch, 2004, str. 423).
Izvorno znaenje termina determinirano je etimoloki. Kao i termin dharma, termin
dhrman dolazi od korijena dh, 1. to znai "drati, podupirati". Glagolska imenica
(nomen actionis) dhrman znai "dranje, podupiranje", a tvori se kada je srednjega
roda, dok se imenica za vritelja radnje (nomen agentis) dharmn tvori kada je
mukoga roda, a znai "podravatelj, ureditelj". (Horsch, 2004, str. 424) Termin
dhrman se u ksahiti javlja 63 puta, ukljuujui i pojavu istoga oblika u sloenici
dharmakt , jedanput, te est puta u sloenici satydharman i jedanput u pridjevu
dhrmavant. Uz to, u ksahiti etiri se puta javlja oblik dharmn (RV I 187, 1; IX
97, 23; X 21, 3; X 92, 2 u znaenju "podravatelj, ureditelj) i dvaput dhrman (RV I
128, 1; IX 86, 4 u znaenju "uhodani obiaj, odravani obiaj"). Iako se termin
dhrman ne javlja malen broj puta, nije bio centralan u gvedskom leksikonu ili u
indijskoj kulturi gvedskog perioda. Takoer, termin nema dugu povijest prije pojave
ksahite. Postoje indoeuropske paralele s terminom dhrman, no jedini iranski
ekvivalent je novoperzijski darmn, "lijek, medicina", termin koji nema mnogo veze s
indoarijskim terminom dhrman. Stoga, ne postoje dokazi da je indoiranski *dharman
znaajan kulturoloki termin unutar indoiranskog razdoblja. U tom pogledu dhrman
se suprotstavlja drugim terminima iju semantiku sferu termin dhrman ponekad
presijeca, a ponekad proima. Rije je o terminima t (avestiki, aa) i vrat
(avestiki, uruuata), terminima koji imaju vanu ulogu u indoiranskom religijskom
vokabularu. (Brereton, 2004, str. 1) Iako termin dhrman nema centralnu ulogu
unutar ksahite, potpuno je ukorijenjen u tekstu, to potvruje injenicu da je rije
posvjedoena u svim slojevima gvede. Tako Joel P. Brereton u svom lanku
"Dhrman in the gveda" navodi mjesta u kojima se termin dhrman pojavljuje,
ukljuujui i sloenice dharmakt i satydharman, te pridjev dhrmavant:10
starije obiteljske knjige11 (2, 4 - 11
6)
mlae obiteljske knjige (3, 7)

Brereton, J. P. (2004). Dhrman in the gveda. Journal of Indian Philosophy 00, 1-41. , str. 2.
ksahit sadri 1028 himni (stind. skta) koje su podijeljene u deset krugova ili maala.
Maale sadre skte koje potjeu od razliitih ija, drevnih vidioca, pjesnika vedskih himni. (Katii,
1973, str. 72) Meu krugovima, najstarijim zbirkama smatraju indolozi drugi do sedmi krug. Taj je dio
meu maalama centralan i te se maale nazivaju "obiteljskim maalama ", to znai da svaka
skta ima svojega autora: II krug se pripisuje Gtasamdi, III krug se pripisuje Vivmitri, IV krug
Vmadevi, V krug Atriju, VI krug Bharadvi i VII krug Vasi hi. (Jei, 1987, str. 24 i 25) O
"obiteljskim maalama" pie i Michael Witzel : Witzel, M. (1997). The Development of the Vedic
Canon and its Schools: The Social and Political Milieu. U M. Witzel (Ur.), Inside the Texts, Beyond the
Texts. New Approaches to the Study of the Vedas (str. 257-345). Cambridge: Harvard Oriental
Studies. , str. 261.
10
11

1, 8. 1 - 48, 8. 60 - 103
9
10
8. 49 - 59 (Vlakhilya12)

14
13
18
1

Tabela prikazuje kako je oblik dhrman zastupljeniji u mlaim slojevima gvede,

odnosno u mlaim himnama, a time se dokazuje da je rije o terminu koji
nadograuje svoje znaenje, odnosno koji je dio terminologije koja se iri unutar
gvede (Brereton, 2004, str. 2).
Osnovno znaenje rijei dhrman otkriveno je u kozmogonskom mitu. Prema
tom mitu Indra13, jedan od vedskih bogova, odvojio je (stind. vi-dh-) i podupro (stind.
dh-) Nebo i Zemlju14, a o tome svjedoi i RV II 12: 2; Gtasamada; triubh: 15
y pthiv vythamnm drhad

Taj koji Zemlju uzdrhtalu vrsnu

(uvrsti),
y prvatn prkupit ramt /
yo antrika vimame varyo

taj to planine razbjenjne smiri,

taj to ozraju razmjeri irnu (rairi ga),

yo dym stabhnt s ansa Indra // nebo poduprije, taj je, ljudi, Indra.
Nebo i Zemlja kao prvi roditelji, leali su zagrljeni sve dok nije doao Indra i razdvojio
ih. Na taj je nain stvorio kozmos svjetski poredak. (Horsch, 2004, str. 425)
Paul Horsch u lanku "From creation myth to world law: the early history of
dharma" istie kako je osnovni smisao korijena dh , 1. unutar ksa hite da
izraava mitsku radnju, a esta upotreba glagola omoguava preciznu analizu
njegove osnovne funkcije i njegovog objekta. Takoer, opseg primjene tog glagola
odgovara

svim

njegovim

znaenjskim

nijansama:

"drati,

zadrati,

sauvati/uzdravati, pridravati". (Horsch, 2004, str. 424)

Strofa iz Puruaskte navedena na poetku rada pokazuje upotrebu termina
dhrman (RV X 90: 16b). Istu strofu Horsch tumai u svom lanku, odnosno tumai
upotrebu termina dhrman, a u paragrafu posveenom strofi 16 iz RV X 90, navodi
da je rije o upotrebi istoga termina u obrednom smislu:

Vlakhilya su himni naknadno umetnuti nakon 8. 48 u ksa hiti, to jest 8. 49-59 zovu se tako u
brhmaama. Svi su pripisani Kvama u Taittirya-rayaki. Uglavnom su posveeni Indri.
13
Indra je nacionalni bog vedskih Arijaca. Posveeno mu je oko 250 himni u ksa hiti (gotovo
etvrtina himni u zbirci). (Jei, 1987, str. 69)
14
Nebo i Zemlja su praroditelji. U vedskom se oni zovu Dyvp thiv. (Jei, 1987, str. 44)
15
Strofa je preuzeta iz djela "gvedski himni" Mislava Jeia (stranica broj 95).
12

"Fundamental to the Vedic worldview is the division of the entire

world into two externally different, yet internally connected, even
magically, identical powers: the cosmic and the ritual. The first ones
are controlled by the gods, who created the world order through their
mythical deeds. The second ones are controlled by the priests, who
not only imitate those cosmic actions through the rituals, but re-enact
them in the truest sense of the world. ... the concept dhrman was
likewise carried over to the cultic level." 16 (Horsch, 2004, str. 428)
Horsch smatra da je rije o informativnoj strofi, odnosno dijelu u kojem je sama rtva
(stind. yaa) shvaena kao izvorni in stvaranja. Strofa 16 b RV X 90 tni dhrmi
prathamny san pokazuje kako je rije dhrmi izjednaena s izvornim,
stvaralakim moima, odnosno moima koje predstavljaju "obrednu potporu" koja
pak omoguava stvaranje svetog kozmikog poretka. (Horsch, 2004, str. 429)
Brereton rije dhrman prevodi kao "temelj, osnova", a to se tie rtve kao
obrednog temelja za bogove, smatra kako rije dhrman opisuje obred, ili elemente
obreda, kao temelj. Tako obred osigurava temelj za svijet, za nebo, iva bia i za
nebo i zemlju. Obred takoer predstavlja osnovu za bogove i to osobito za Indru. No,
najbitnije je shvaanje rtve kao obredne osnove ili obrednog temelja some17.
(Brereton, 2004, str. 11) Uz to, vano je naglasiti kako se termin dhrman javlja u
uskoj vezi s Varuom i Mitrom, odnosno s dityama. Tako primjerice RV VIII 35: 13 ab
svjedoi o pojavi termina dhrman u vezi s navedenim dityama. Stihovi daju
informaciju o karakteristici te veze, ali ne i o razlogu veze. Takoer, oni upuuju na
vezu Varue i Mitre s Nsatyama ili Avinima: (Brereton, 2004, str. 28)
RV VIII 35: 13ab 18
mitrvaruavant ut dhrmavant

S Ugovorom, Rijei, s Redom

obiajnim,

16

"Prema vedskom vienju svijeta, osnovna je podjela itavog svijeta na dvije razliite, a opet
povezane moi: kozmiku i obrednu. Prvu kontroliraju bogovi koji su stvorili red u svijetu putem svojih
mitskih djela, a drugu kontroliraju sveenici koji, ne samo da imitiraju te kozmike radnje kroz obrede,
ve i istiu njihovu vanost kroz istinski smisao svijeta. ... koncept dhrman je stoga doveden do
kultnih razmjera." (moj prijevod)
17
Brereton istie da je rije o somi kao piu i o bogu Somi. (Brereton, 2004, str. 6) U ksahiti 120
himni je posveeno boanskoj rtvi, bogu Somi, odnosno bogu pia koje se tijeti na rtvi. Nakon toga
se nudi bogovima, a potom dijeli sveenicima i rtvovatelju. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin,
2001, str. 17 i 18)
18
Strofa je preuzeta iz djela "gvedski himni" Mislava Jeia (stranica broj 66).

10

marutvant aritur gahatho hvam /

s Marutima na zov pjevaa

idete
... avin

... Avini.

U ovom dijelu dhrman oznaava neto to Varua i Mitra uobiajeno donose sa

sobom kada odgovaraju na zov pjevaa. O karakteru i vanosti ditya bit e rijei u
daljnjoj razradi rada. Na kraju lanka, Brereton iznosi neka zakljuna razmiljanja,
uzimajui u obzir i Horschove postavke o terminu dhrman:
1. Podrijetlo pojma dhrman poiva na etimologiji samoga termina to je
vedska, radije nego indoiranska rije, a njezino znaenje proizlazi iz korijena
dh, 1. , "podupirati, drati, dati temelj/osnovu za", te je stoga najvanije
znaenje rijei dhrman "temelj" ili "osnova".
2. Dhrman moe oznaavati i fiziku, pa i openitu osnovu ili pak utemeljenje;
temelj stvoren obredom ili temelj za obred; te osnovu koja ukljuuje i
kraljevsku vlast.
3. Malo je dokaza o semantikom razvitku, odnosno proirenju rijei dhrman
unutar gvede. Horsch smatra da je do razvoja dolo od mita do prava, na to
je utjecalo i razumijevanje kulturne evolucije. "Mitski" smisao dhrmana kao
univerzalne osnove pojavljuje se osobito u mlaim slojevima gvede, dok se
"pravni" smisao dhrmana kao temelja kraljevske vlasti javlja u obiteljskim
maalama, starijem sloju gvede.19 (Brereton, 2004, str. 37)

2. Paralelizam te i dhrmana.
Na poetku je naglaeno kako termin dhrman ponekad presijeca, a ponekad
proima znaenje termina t (avestiki, aa) i termina vrat (avestiki, uruuata), te
kako oba termina imaju vanu ulogu u indoiranskom religijskom vokabularu. to se
tie termina t, on se javlja u obliku arta na ploicama ispisanim klinastim pismom
na akadskom (babilonskom) jeziku. Rije je o arhivu faraona Amenhotepa IV
Ehnatona (oko 1364 1347. prije nove ere). Tu je uoena korespondencija njegova i
njegova oca Amenhotepa III s vladarima drave Mitanni koje je u 16., 15. i 14.
stoljeu prije nove ere vladalo sjeverozapadnom Mezopotamijom. Tim kraljevstvom
Posljednje (zakljuno) razmiljanje kojeg Brereton navodi u lanku "Dhrman in the gveda"
proturjeno je: "mitski" smisao dhrmana se po njem javlja u mlaim slojevima gvede, a "pravni"
smisao dhrmana, u starijim slojevima gvede. To razmiljanje nije usklaeno s ranije navedenim
postavkama u radu.
19

11

su vladali kraljevi koji su nosili indoarijskih imena Artatama, Artaumara, Artamanya.

U tim sloenim arijskim imenima, odnosno u njihovome prvom dijelu, uoava se rije
ta. Te su ploice pronaene 1887. godine u Tell el Amarni i predstavljaju najstarije
pouzdano datirane tragove indijskih Arijaca. (Katii, 1973, str. 66) Nadalje, Katii u
djelu "Stara indijska knjievnost" iznosi znaenje rijei ta:
"Kao pjesnici vedskih himna javljaju se u njima drevni vidioci ( i). ...
Njihova istina nije ona obina, svakome pristupana, izraz stanja
stvari koje se lako moe provjeriti (satya) nego skrovita istina (ta),
istina

najdubljim

odnosima

meu

stvarima,

koju

obino

svakodnevno iskustvo ne moe dostii. Rijei koje je izraavaju po

dubokom nadahnuu nisu, dakle,

obian govor, govor kao zvuk

(abda). One nose u sebi silu koja oblikuje misli i namee im slike
koje su u dubljem smislu istinite. A to upravo znai mantra (sredstvo
miljenja). ..." (Katii, 1973, str. 72 i 73)
Takoer, vano je istaknuti kako upravo ta predstavlja vrhovno naelo vedske
religije, a prevodi se kao "pravda" ili kao "istina". 20 ta se postie mjerom ili
mjernikim umijeem (staroindijski my; izraz se esto krivo tumaio kao mo, ili
pak kao privid, to je mnogo kasniji filozofski pojam) kojom bogovi mjere prostore triju
svjetova: Neba, Ozraja i Zemlje, zatim dane, polumjesece, mjesece, godinja doba i
godine. Na taj se nain odrava itav svijet u prostoru i vremenu. (Jei, JaukPinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 15) Kane u djelu "History of Dharmastra, Vol.
IV" istie kako ta ima tri znaenja: prvo, oznaava "red u prirodi" ili "opi red
kozmosa", drugo, kada se odnosi na rtvu, ta znai "ispravno bogotovlje", te tree,
ta oznaava "moralno ponaanje i vladanje ljudi". (Kane, 1973, str. 2) Horsch u
lanku "From creation myth to world law: the early history of dharma" istie kako je
paralelizam izmeu dhrmana i te jedinstven: bogovi tite odredbe zakonom i
vladaju svijetom putem istine, te se ta na taj nain pripisuje kozmikom prostoru, a
dhrman moralnoj i drutvenoj sferi. 21 ta je istina ili kozmiki poredak i nije isto22 to
20

Jei u djelu "gvedski himni" navodi kako je Heinrich Lders dokazivao da termin ta u ksahiti
ne znai "red u prirodi", nego "istinu", a u djelu "Varu a" je osvijetlio niz izraza, slika i kozmolokih
nazora kakve himni daju naslutiti. (Jei, 1987, str. 19)
21
Horschovoj postavci moe se pridodati i injenica da je dhrman, kao i ta, kozmiki i moralni termin,
te da se u gvedi ta tumai i kao dhrman i kao satya (razlika se pravi po opsegu znaenja, a ne po
sferi).
22
ta nije isto to i satya jer ima ire (ne dublje) znaenje: znai i satya i dhrman.

12

i satya (na to upuuju Katii i Kane), a dhrman koji se generalizira u red ili zakon
doznaen je ljudskoj razini. (Horsch, 2004, str. 431) Sama rije ta moda dolazi od
korijena , 1. , "ii, micati se". (Monier-Williams, 2005, str. 223)
Vano je naglasiti povezanost ditya i te: ditye spadaju u onu skupinu
bogova u ksahiti23 koja je zaduena da uva tu, "pravdu ili istinu". ditye su
sinovi boginje Aditi, boginje Nesputanosti, koja odrjeuje od grijeha (stind. gas):
Varua, bog zadana Rije, Mitra, bog Ugovor, Savez ili Mir, Aryaman, bog
Gostoprimstvo, Daka, bog Umjenost, Bhaga i Aa, bogovi Udjel i drijeb. Po
dityama se vidi to su bili grijesi za vedske Arijce: prekriti danu rije, zakletvu ili
zavjet, povrijediti savez s prijateljem i saveznikom, ne potovati gostoprimstvo prema
strancu, ne umjeti prinositi rtve bogovima, ne zadovoljiti se dodijeljenim udjelom ili
drijebom na kocki u zajednici jer to vodi svai i razdoru. ditye paze na nevinost i
krivnju smrtnika, sve vide Suncem kao okom, uvaju zavjete i saveze i kanjavaju
prijestupnike osobito se istie kako ih Varua hvata svojom omom ali oni paze i
na red u prirodi, izvode Sunce i podjeljuju kie. I na pravdu meu ljudima i na red u
prirodi paze tako da ih nadziru mjernikim umijeem, myom. No, iz nekih se mjesta
saznaje kako my nije njihova, nego pripada Asuri, "Gospodu" (RS V 63, 3 i 7).
ditye su izvorno pratioci vrhovnoga Gospoda, Asure. (Jei, Jauk-Pinhak, & GncMoaanin, 2001, str. 15 i 16) RV II 1: 4 nabraja imena ditya (Jei, 1987, str. 55):
tvm Agne r Vruo dhtvratas

Ognju, ti kralj si Rije to dri

zavjet.
tvm Mitro bhavasi dasm ya /

Ti si mudri Ugovor to se asti.

tvm Aryam stpatir ysya sabhua

Ti domain Gostinstvo da se

gostim.
tvm Ao vidthe deva bhayu //

Ti djelitelj u skuptini si, Udjel.

Ve se i u navedenoj strofi spominje termin vrat koji je u uskoj vezi s dityom

Varuom. Tako Jei u djelu "gvedski himni" navodi kako su indolozi ime Varu a
tradicionalno vezali uz korijen v, 5. (voti), "pokrivati, zatvarati". Lders je pak
smatrao da je Varua bog zakletve odatle to je istovremeno i uvar te, "istine".
Uz ditye, druge dvije skupine bogova u ksahiti predstavljaju oni bogovi kojih se mo oituje u
prirodnim pojavama (Dyaus i Pthiv, bog Nebo i boginja Zemlja, Srya, bog Sunce, Paranya i Vta,
bogovi Grom i Vjetar, pas, boginje Vode, Uas i Rtr, boginje Zora i No, i tako dalje) i oni bogovi
oko kojih je ustrojen rtveni obred kakvim se postiu svrhe u ovome i onome ivotu (Indra, kralj meu
bogovima, Agni, bog Oganj, Soma, bog pia koje se tijeti na rtvi). (Jei, Jauk-Pinhak, & GncMoaanin, 2001, str. 15 i 17)
23

13

Meillet je ime Varua, zajedno s rijei vrat, "zavjet", rijei koja je usko povezana s
navedenim bogom, sveo na indoeuropski korijen *ver - , "rei, govoriti", a kao
osnovno znaenje pretpostavio je "zakon, red". Thieme je pak postavio znaenje
"istinita rije ili zbor", veui time znaenje korijena *ver- , "rei, govoriti" s pojmom
te koji se s Varuom uvijek iznova povezuje. (Jei, 1987, str. 53-55) Kane u djelu
"History of Dharmastra, Vol. III" istie kako su termini "vrata" i "dharma" izvedeni
termini i predstavljaju odreene aspekte te: termin "vrata" se odnosi na bilo koje
odreeno ostvarenje te, a termin "dharma" na moralne funkcije dobra koje je
vrijedno i zla koje se kanjava. (Kane, 1946, str. 245)

3. t dhrman dhrma.24
Kako bi se razumjela apsorpcija termina t i transformacija termina dhrman
u termin dhrma, vano je naglasiti i objasniti put razvoja i irenja znaenja
navedenih termina. Prvotna funkcija termina dhrman koja je navedena u
kozmogonskom mitu, jest upravo mitska, odnosno radi se o podravanju i potpori od
strane vedskih bogova. Nakon te uske povezanosti s bogovima, termin dhrman
prelazi u neovisnu i impersonalnu mo, to jest postaje univerzalnim principom
odravanja, stabilnosti i trajnosti kozmosa. O tome svjedoi i RV VI 70: 1 cd
dyvpthiv varuasya dharma

Sky and earth, which do not age, and

are rich
vikabhite aarebhriretas //

in semen, were forced apart by

Varua's support
(njem. sttzen).
Ovaj primjer pokazuje kako Varua s dharmanom (dharma instrumental jednine
radnja je njime izvrena) ini kozmos stabilnim i dharman se razumije radije u
dinamikom funkcionalnom smislu, nego kao konkretno podupiranje ili potpora.
(Horsch, 2004, str. 427) Upravo taj progresivan proces apstrakcije koji je vaan za
termin dharman omoguava postepeno nestajanje pojma koji oznaava kozmikokultsku "potporu", odnosno, stariji pojam koji oznaava kozmiki red i istinu - ta,
24

Horsch. P. (2004). From creation myth to world law: the early history of dharma. Journal of Indian
Philosophy 32, 423-448. , teoretski dio lanka je preuzet sa stranice broj 432 i 442, dok je kod svakog
primjera iz pojedine Vede (gvede i Atharvavede) naveden toan broj stranice s koje je primjer i
preuzet.

14

apsorbiran je tim procesom. Na taj je nain termin dhrman zamijenio termin ta. To
objanjava

semantiki

razvoj

mitskog

vienja

do

apstraktnog

koncepta

"pravo/red/zakonitost". Ta promjena i proirenje znaenja (dogodilo se na etikodrutvenoj razini) je praena i transformacijom termina dhrman25, srednji rod, u
termin dhrma, muki rod. Do te pojave dolazi ve i unutar Atharvavede: znai
najvanija inovacija je transformacija sufiksa man u a-osnovu: dhrma. Tako
Horsch navodi:
"In AV 18. 3. 1 c it is said of the widow that she lies beside her
husband, 'obeying an ancient law (dhrman pur m)', from which
the meaning 'custom', 'tradition' results at the same time. From this
time on, dhrman is seldom used any more, mostly in compound." 26
(Horsch, 2004, str. 432)
Naposljetku, rije je o transformaciji dhrmana prema ljudskoj, etikoj sferi, to znai
da koncept ne podrazumijeva samo ono to se pripisuje kozmosu, "potpora,
stabilnost, trajnost", ve i "zapovijed, red, zakonitost, poredak, dunost, obiaj".
Svjetski poredak sada ukljuuje kozmiku, obrednu i etiko-pravnu razinu.
Transformacija dhrmana prema ljudskoj sferi posvjedoena je i u RV VI 70: 3:
yo v ave kramaya rodas

U skladu s dunou/redom (dhrman)

smrtnik
marto dada dhiae sa sdhati /

koji Vas (Nebo i Zemlju) tuje, naraa se

pra prabhiryate dhrmaas pari

potomstvom. Od Vas su posijana

raznolika
yuvo sikt viurpi savrat //

(stvorenja)

po

istome

zakonu/zavjetu

(savrat).27
Ve i ova strofa pokazuju kako se koncept dhrman i njegovo znaenje odmie
prema znaenju rijei dharma u kasnijoj literaturi. Drutveni red postaje dunost
svake individue. Kasnije su te dunosti specificirane i usklaene s vanou svakog
25

O transformaciji termina dhrman pie i Patrick Olivelle: Olivelle, P. (2012). Kings, Ascetics, and
Brahmins: The Socio-Political Context of Ancient Indian Religions. U V. Krech, & M. Steinicke (Ur.),
Dynamics in the History of Religious between Asia and Europe (str. 117-137). Boston: Brill.
26
"U AV 18. 3. 1 c reeno je za udovicu kako lei pored svog mua, 'pokoravajui se starom zakonu
(dhrman purm)', iz kojeg znaenje 'obiaj', 'tradicija' proizlazi u isto vrijeme. Od tog trenutka pa
nadalje, dharmn se rijetko upotrebljava, najee u sloenicama." (moj prijevod)
27
Moj prijevod.

15

stalea. Zanimljiva je i interpretacija Horscha kako je u ranom gvedskom razdoblju,

s etikog stajalita, dhrman uvijek implicirao neku obvezu, primjerice, raanje
mukog potomka.28 (Horsch, 2004, str. 431 i 432)

4. Dhrma.
Nadovezujui se na prethodno poglavlje istaknut e se ideje i razmiljanja koja
Alf Hiltebeitel iznosi u svom djelu "Dharma". Smatra kako termin dharma zamjenjuje
gvedski pojam, to jest predodbu "kozmikog poretka". 29 Termin koji oznaava
"kozmiki poredak" u gvedi je ta. gvedska ta koja se najee prevodi kao
"istina" kozmiki je poredak koji odjekuje s "istinom" gvedskih himni i stihova. U
gvedskim himnima ta se pojavljuje kao istina, no s obzirom na to da ta vie ne
oznaava "kozmiki poredak" u klasinom hinduizmu, a dharma oznaava, prikladno
je misliti kako termin dharma ne zamjenjuje samo termin ta, ve i sam posjeduje
neke takve konotacije. Takoer, Hiltebeitel smatra da je sigurnije rei kako dhrman
nije oznaavao "kozmiki poredak". Ideja o kozmikom poretku koja je dodijeljena
dharmi, razlikuje se od gvedskog kozmikog poretka koji je denotiran tom. Drugi
nain na koji se pojam dhrman definira je kroz prizmu karmana, "djelovanja". Radi
se o tumaenju prema kojem pojam karman ima razliita znaenja i upotrebe, od
najranijeg znaenja "obrednog ina" do kasnijeg znaenja, odnosno do "zakona
karmana" koji objanjava reinkarnaciju kao plod neijeg djelovanja. Prema tome,
dharma kao "dunost" i karman kao "in" podrazumijevaju jedno drugo ako netko
djeluje u skladu sa svojom dharmom svadharma kako bi "odrao kozmiki
poredak" (ovo se vienje osobito odraava u Bhagavadgti). Kao i dhrman, tako i ta
i karman oznaavaju vane koncepte u gvedi, a termin karman ostaje bitan u svim
indijskim tradicijama. (Hilteibetel, 2010, str. 20) S druge pak strane, Patrick Olivelle u
djelu "Manu's Code of Law" istie kako se termin dharma ne javlja esto u okviru
brhmaa i upaniadi, te da ne igra ak ni temeljnu ulogu u postvedskim obrednim
tekstovima rautastrama i ghyastrama, ve u dharmastrama. Nadalje, Olivelle
smatra da je termin svoju popularnost zadobio tek s dolaskom novih religija na
prostor doline rijeke Gage, te mu je tada dana nova teoloka definicija. Te su nove
religije prisvojile termin dharma, termin koji postaje centralan koncept unutar njih i
28

Rije je o interpretaciji jer dhrman znai i ono to odrava svijet, a u to pripada i raanje potomaka.
Kane u djelu "History of Dharmastra, Vol. III" takoer istie kako termin dharma zamijenjuje termin
ta i kako u gvedi ta oznaava najvii nadnaravni red ili kozmiki red koji upravlja univerzumom i
bogovima i koji je povezan sa rtvom. (Kane, 1946, str. 244 i 245)
29

16

koji definira bit njihove teologije i naina ivota (osobito unutar buddhizma). Terminu
dharma se pridaje jo vea vanost kada poinje sluiti kao koncept koji definira
politiku ideologiju Maurya carstva, osobito Aoke u prvoj polovini treega stoljea
prije nove ere. to se tie brahmanistikog fokusiranja na isti termin, ono se javlja
kako bi se oduprlo drugim religijama i kako bi se uspostavio religijski autoritet i
politiko pokroviteljstvo. (Olivelle, 2005, str. 42)

5. Usmena i pismena predaja.

Dananje se indijsko pismo (devangar, "pismo boanskoga grada" ili ngar,
"gradski") postepeno razvijalo iz duboke starine. Vedsko djelo (zapravo ved ga)
Vsihadharmastra "Vsihin nauk o moralnom poretku", spominje pisane isprave
kao pravne dokaze i tako svjedoi da se u vrijeme njegova nastanka (neko se
mislilo da je to moglo biti ve oko 750 prije nove ere, ali danas se smjeta izmeu
drugog stoljea prije nove ere i prvog stoljea nove ere) u Indiji upotrebljavalo pismo.
(Katii, 1973, str. 31)
Pri ocjenjivanju autentinosti rukopisnih tekstova treba imati na umu da je u
indijskoj kulturi pismena predaja igrala uvijek samo drugorazrednu i pomonu ulogu.
Glavna je bila usmena predaja i djela stare indijske knjievnosti nisu postojala kao
knjige nego su se uila napamet zajedno s komentarima i tako se predavala od
uitelja na uenika. Knjige su bile samo pomo pri pamenju i predaja tekstova nije
ovisila o njima.30 (Katii, 1973, str. 31) Vanost usmene predaje uoio je i arapski
pisac Albrn 31:
"Osim toga Indijci sastavljaju svoje znanstvene knjige u razliitim
metrikim oblicima koje rado upotrebljavaju i pri tome im je namjera,
budui da se knjige brzo pokvare dodavanjem i oduzimanjem, da ih
sauvaju upravo onakve kakve jesu i tako se one lake naue
U klasinoj indijskoj edukaciji (prvenstveno to se tie poduavanja knjievnosti stra, sm ti i
pura), uitelj je poduavao malu grupu uenika razliitih vjetina i uzrasta. Poduka je bila face to
face. Glavni cilj je bio nauiti tekst napamet, putem mnemotehnikih pravila i tumaenjem znaenja
pojedinih rijei. No, kako je opseg tekstova (literature dharma) rastao i kako je mogunost pogreke
prilikom pamenja bila vea (ni ivotni vijek nije bio dug), tako se poelo traiti utoite u napisanom
materijalu, odnosno bilo je poeljno da se tako opsena djela zapisuju, a samim time, ona su postala
vade mecum pravnika (sudaca). (Derrett, 1973, str. 24 i 25)
31
Albrn je bio dvorski astrolog Muhameda od Ghazne (turski osvaja iz 11. stoljea). Rodio se 973.
godine u Horezmiji, srednjoazijskoj pokrajini oko Buhare i Samarkande, a umro je 1048. godine.
Napisao je zanimljiv prikaz Indije, proputovao veliko njezino podruje sve do sredinjih pokrajina i
dobro nauio sanskrt. (Katii, 1973, str. 41)
30

17

napamet jer oni smatraju kao punovano samo to znaju napamet, a

ne to je zapisano." (Katii, 1973, str. 32)
Teko je bilo shvatiti da se knjievnost predavala usmeno u zajednici koja je
poznavala pismo. Jedan od razloga je bio i taj da se nije eljelo da i nepozvani imaju
znanja o toj knjievnosti. Sveeniki je stale32 tako preuzeo brigu o usmenoj predaji,
to znai da je knjievna predaja postala iskljuivo sveenika i njihova se mo
temeljila na poznavanju te knjievnosti. elja sveenika bila je da se ta knjievnost
ne iri van njihovih redova, a to je bilo mogue dok se ona prenosila usmeno. Tko je
elio upoznati neko djelo morao je otii kod uitelja i izvri se mnogim mukama i
tegobama kako bi ga nauio napamet. Drutveni odnosi lijepo se razabiru u
odredbama indijskih zakonika, u kojima se uvijek iznova ponavlja da pripadnici niih
stalea, dre i le, ne smiju uti vedske tekstove, jer dra je neist kao
ljeina, kao grobite je dra i zato se Veda ne smije recitirati u njegovoj blizini.
Gautamadharmastra XII, 4-6, kae: "Ako dra slua Vedu, neka mu se ui
zaepe rastopljenim kositrom ili lakom, ako izgovara svete tekstove, neka mu se
odree jezik, a ako ih zapamti, neka mu se rasijee tijelo." Pravi i potpuni ugled su
imala samo ona djela koja su uitelji tumaili i prenosili svojim uenicima. Djela su se
prenosila predajom razliitih vedskih kola. (Katii, 1973, str. 32)
Pri razvrstavanju tekstova33 sauvanih u rukopisima namee se pitanje o
vremenu njihova postanka. Problem je to stara indijska knjievnost ne daje podatke
koji bi omoguili stvaranje kronologije. Za indijsku kulturu je karakteristian nemaran
odnos prema dokumentiranoj i kritikoj povijesti. (Katii, 1973, str. 36)

6. Struna knjievnost.
Nakon najstarijeg razdoblja brahmanizma, vedizma34, javlja se struna
knjievnost. Ona spada u starije razdoblje posljevedskog brahmanizma koje je
32

Katii u djelu "Stara indijska knjievnost" istie: "Indijski sveenici, brahmani, ostali su pri usmenoj
predaji svoje knjievnosti i onda kada je u Indiju uvedeno semitsko pismo. Usmena predaja je tada bila
ve uhvatila duboke korijene. Indijski Arijci su zaetke svoje knjievnosti donijeli iz starije svoje
postojbine. Tamo se njezini poeci nadovezuju na indoevropsku poeziju kojoj je poredbena lingvistika
otkrila tragove u raznim indoevropskim jezicima." (Katii, 1973, str. 32)
33
Indijski su knjievni tekstovi do istraivaa i jezikoslovaca doli zahvaljujui kolskoj predaji i stalnom
odravanju i uenju. (Katii, 1973, str. 34)
34
Vedizam je najstarije razdoblje brahmanizma najrasprostranjeniji religijski sustav u Indiji, sustav
koji se sastoji od religije ili skupine religija koja se u mlaim preoblikama proirila svom Indijom i
postala glavnim okvirom ili duhovnom perspektivom indijske religioznosti religija koja je utemeljena
na objavi (stind. ruti, "uvenje") Veda. Traje od drugog tisuljea prije nove ere do polovine prvog
tisuljea prije nove ere. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 9, 10 i 13)

18

utemeljeno na novim tekstovima koji se vie ne smatraju objavom, "uvenjem" ruti

nego predajom, "pamenjem" smti35. Epsko-strinsko-purski brahmanizam
poinje sredinom prvog tisuljea prije nove ere i traje do druge polovine prvog
tisuljea i dalje. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 25)
Na poetku je vano istaknuti kako se indijska filozofija i znanost poela
razvijati unutar vedske knjievnosti, odnosno filozofske se misli javljaju ve u Vedi,
osobito u upaniadima, a pojedine su se strune nauke poele razvijati u
vedgama36, pomonim tekstovima vedskih kola, namijenjenih tumaenju i boljem
razumijevanju vedskih tekstova. Poetika, dramaturgija, praktina znanja i ljubavna
znanja37 nemaju korijena u vedskim kolama, ve su se kasnije razvijali samostalno.
Struna se knjievnost nadovezuje na vedsku i usko je povezana s njom, no ipak,
postoji razlika izmeu vedga i strune literature: vedge su nastajale i predavale
se u vedskim kolama, zajedno s vedskim tekstovima, a struna su djela nastajala i
predavala su se u posebnim strunim kolama38, izvan okvira vedskoga studija.
Svaka je takva kola imala svoju nauku39 koju su uenici pomnjivo preuzimali od
uitelja, uei napamet njegov tekst s pripadnim komentarima. (Katii, 1973, str.
315)
Starija su struna djela poznata samo po imenima svojih pisaca. Ona se nisu
uila, niti su se prenosila, pa su se i izgubila. Starija se indijska struna knjievnost
sastoji od nekoliko starih, ali ne i najstarijih, temeljnih djela i velikog mnotva kasnijih
komentara, prirunika i udbenika. (Katii, 1973, str. 316)

7. Stil.

35

Knjievnost koja sadri brahmanski nauk.

Vedge, "udovi Veda" su pomona djela koja slue boljem razumijevanju Veda. Ti tekstovi nisu
objava (stind. ruti), te zato ne ulaze u vedske zbornike, ali su se uila u vedskim kolama i zato
pripadaju vedskoj knjievnosti. Ta su djela posveena raznim predmetima i svaki se od njih zove
vedga. Ima ih est, dvije su obredne - kalpa (obredni red) i yotia (astronomija), a etiri su filoloke
- ik (fonetika), vykaraa (gramatika), nirukta (etimologija) i handas (metrika). Za udbenike
pojedinih vedga posebno je znaajan stil stra, te se po njemu zna nazivati i itav taj dio vedske
knjievnosti. (Katii, 1973, str. 99)
37
Alakrastra, nyastra, arthastra, kmastra.
38
Winternitz u djelu "History of Indian Literature, Vol. III" istie kako su se sve znanosti ( kalpa, znanost
o obredima, dharma, znanost o svjetovnim obiajima i dunosti, i tako dalje) njegovale u vedskim
kolama. No, kako se svaka od tih znanosti poela iriti i razvijati, tako ju je bilo nemogue pratiti u
njima, te su se poele razvijati strune kole, odnosno tehnike kole koje su bile usmjerene na
prouavanje posebnih grana znanja (primjerice, poetika). (Winternitz, 1985, str. 456)
39
Nauka ili stra. Winternitz u djelu "History of Indian Literature, Vol. III" istie kako je sanskrtska rije
za znanstveni rad stra. No, ista rije slui kako bi se oznaila bilo koja grana znanja. Sama rije
"stra" znai "tekst-knjiga" i "znanost". (Winternitz, 1985, str. 455)
36

19

Struni su pisci razvili nekoliko stilova, a najstariji je stra. Taj se stil osobito
razvio u vedgama, ali su ga zadrale i neke strune kole, osobito u starijim
djelima. (Katii, 1973, str. 315) Prvotno je znaenje rijei stra "nit", a onda i "kratko
pravilo". Djelo koje je sastavljeno od tih niti takoer se zove stra. Svrha stra je da
se ue napamet i da poslue kao vrst kostur na koji se pamenje uvijek moe
osloniti. (Katii, 1973, str. 99) Karakteristike tog stila su sljedee: upotreba kratkih
reenica, veinom s imenskim predikatom, potom upotreba imenica s gotovo en gros
supresijom glagola, te esta upotreba apstraktnih imenica i sloenica. (Winternitz,
1985, str. 457) Pri njihovu sastavljanju teilo se izraajnoj kratkoi, pa tako gramatik
Pataali kae kako je sastavlja stre, kada je skrati za pola kratkoga
samoglasnika, sretan kao da je dobio sina. Pravila koja sainjavaju stil stra mogla
su se razumjeti samo uz uiteljevo tumaenje, a kasnije su uz njih nastali tekstovno
utvreni komentari bhya, koji su se predavali zajedno s

njima. Ti su se

komentari pisali u obliku uenih rasprava i tako se razvio karakteristian stil bhya
koji stilizira rasprave uenih ljudi na posebnim sastancima sabh. Na tim su se
sastancima izmjenjivala miljenja i odmjeravali razlozi. Postoji jo jedan oblik
indijskog znanstvenog stila, a to je krik. To su mnemotehniki stihovi (versus
memoriales). Prvo se javljaju ukljueni u stre, a potom se piu itava djela u
lokama40 ili ryama41, radi lakeg pamenja. (Katii, 1973, str. 99 i 315)
Iako e se karakteristike smti literature, te komentara i dharmanibandha
prikazati u sljedeim paragrafima, vano je istaknuti jo neka ogranienja koja se tiu
jezika i stila, a o kojima pie Derrett u djelu "Dharmastra and Juridical Literature".
Tako Derrett istie da postoji razlika izmeu metrikih, djela sm ti i dharmanibandha.
Djela smti imaju oskudan stil i siromano stihotvorstvo,

a komentari i

dharmanibandhe nude sinonime i na onim mjestima na kojima se ne treba pribojavati

dvoznanosti. (Derrett, 1973, str. 14) Djela smti, komentari i dharmanibandhe djela
su napisana na sanskrtu, jeziku koji je bio iv medij meu predstavnicima
40

loka je stari indijski epski stih, jedinica od 32 sloga. Prema indijskoj predaji pjesnik Rmya e bio
je Vlmki i u epu se pria kako je on izumio loku. No, rije je o legendi, jer je ovaj stih mnogo stariji
po postanku. (Katii, 1973, str. 127) U prvoj ki (odjeljku), Blaki, "Odjeljak o djetinjstvu",
spominje se kako Vlmki sa svojim uenikom Bharadvom izlazi na rijeku Tamas gdje je vidio par
ptica i kako je neki Niaanin ubio muku pticu, a enska je nakon toga jadikovala. Vlmkija je na to
obuzela silna samilost i on je prokleo Niaanina, a rijei njegove kletve su se od sebe oblikovale u
loku. Tada mu se javio Brahm i rekao mu da je izgovorio loku i neka u tim lokama opjeva Rmino
djelo. (Katii, 1973, str. 128) loka spada u silabike metre (metre mjerene brojem slogova za razliku
od kvantitativnih koji se mjere brojem mora koje sadre), a sama rije znai "pjesma, pjev, spjev" od
glagola ru, 5. "uti". Razvila se iz vedskog anuubha. (MacDonell A. A., 1974, str. 232) Sastoji se
od etiri pde ("stopa", etvrtina) od po osam slogova ili od dvije polovine stihova od po esnaest
slogova. (MacDonell A. A., 1974, str. 233)
41
rya je kvantitativni metar: dvostih sa ukupno 27 + 30 mora.

20

intelektualnoga ivota. Ljepota sanskrta bila je u jasnoi izraavanja, zvonkosti ritma,

te kontrastu koji je postojao izmeu asonance i razlika u znaenjima. Iskoritavala se
svaka prilika za dvoznanosti, tako da su nijanse u znaenjima bile oekivane
(primjerice, Manu 8. 338). No, funkcija literature sm ti nije doputala oite
dvoznanosti, jer je knjievna preciznost otvarala put praktinoj upotrebi. Ono to se
doputalo komentatorima i autorima dharmanibandha bilo je unoenje usmenih
stihova u svoje biljeke na kraju djela. Autori su morali biti kratki, jasni i razumljivi u
svojim izjavama, a nevanosti, sumnje, oklijevanja i mudrovanja su se izbjegavala
(iako bi, danas, ba to razjasnilo neka mjesta u zakonicima) 42. Alternative koje se
nisu mogle izbjei, bile su kratke i jasne, a prijedlozi koji se tiu dharme, morali su biti
iskazani (nije se smjelo polaziti od toga da su sami po sebi razumljivi). Jedino to se
omoguavalo je bio dogovor oko pojedinosti, tonije oko reda rijei, kako bi se to
lake pamtilo i uoavalo na taj je nain stih bio logian 43, odnosno ta je loginost
proizlazila iz stiha samoga. (Derrett, 1973, str. 15) Propisi i prijedlozi koji su se pisali
nisu uvijek ispunjavali uvjete versifikacije, te je bilo uobiajeno da dharmastrn
popuni svoje stihove nepunoznanicama (stind. tu, api, tath), a ako se pak eljelo
izraziti vie od onoga to pravila metrike i stiha doputaju, tada su se esto koristile
rijei di i a, te se na taj se nain ukazivalo na to da je autor imao jo neto za rei,
no bio je prisiljen to ispustiti. Zastarjeli i neodreeni termini bili su doputeni Manu
8. 325 (stind. hrika, ardha-pdika), Manu 11. 219 (stind. prara), a doputala se i
upotreba istih izraza s razliitim smislom, iako je, to se tie smisla, bila vana to
vea bliskost Manu 8. 63-64 (stind. pt). Stihotvorac je mnogo rauna vodio o
avagrahi44 i pazio prilikom njezine upotrebe Manu 8. 77 (stind. 'lubdha). Takoer,
osim ovih jezinih zakonitosti, javljaju se i mnoge druge koje proizlaze iz upotrebe
samoga jezika, te metrike, stiha i stila openito. (Derrett, 1973, str. 16) Ipak, unato
svim jezinim preprekama, tekst je morao biti autoritativan i imati stabilno znaenje
kako bi ispunjavao svoju funkciju, odnosno kako bi omoguio pravilnu praktinu
upotrebu. Naravno, bilo je vano razumjeti napisano i voditi rauna o jezinom i
izvanjezinom kontekstu, te iz teksta iitavati intenciju autora, opet u svrhu
ispravnog provoenja napisanoga. (Derrett, 1973, str. 17)

42

Patrick Olivelle u djelu "Manu's Code of Law" pie o kontradikcijama koje se javljaju unutar Manuova
zakonika (od stranice broj 29 do stranice broj 36).
43
Loginost je omoguavala lake pamenje.
44
Avagraha oznaava isputanje poetnog kratkog vokala (MacDonell A. A., 1979, str. 5).

21

8. Klasifikacija i izvori pravne literature.45

Julius Jolly u djelu "Hindu Law and Custom" pravnu literaturu dijeli u tri faze.
to se tie prve faze, Jolly istie kako se prema pravnim knjigama Vede
smatraju prvim i najvanijim izvorom dharme, te se stoga esto i citiraju. Vede sadre
mnogo podataka o rtvi, okajnim postupcima, molitvama i drugim obiljejima dharme,
no ipak o pravu i zakonu daju samo usputne podatke. (Jolly, 1928, str. 1) Prvu fazu
pravne literature ine dharmastre u kojima se pronalaze odlomci koji svjedoe o
nasljednom pravu, upravnom pravu, pravnim procedurama i drugim obiljejima
vlasnikog prava. Kada se dharmastre nazivaju openitim imenom, dharmastre,
prepoznaju se prema stilu koji im je zajedniki s drugim djelima u strama primjerice,
gramatikim i filozofskim strama. (Jolly, 1928, str. 2) Bitno je naglasiti da je u
dharmastrama, za razliku od kasnijih djela sm ti, pravo opisano en passant.
(Winternitz, 1985, str. 582)
Druga je faza pravne literature predstavljena velikim brojem metrikih djela
koja su poznata pod imenom dharmastra ili smti. Razlikuju se od dharmastra po
formi (dharmastre su pisane u aforistinom stra stilu, u prozi, a dharmastre u
stihu, i to najee u lokama) i po karakteru. (Jolly, 1928, str. 2) Uitelji
dharmastre (stind. dharmastrini) kao izvore navode vedsku objavu (stind. ruti),
arijsku predaju (stind. smti)46, obiaje obrazovanih (stind. ira) i obiaje
zemalja, kasta i porodica (stind. deatikuladharma), dakle obiajno pravo. (Katii,
1973, str. 355) Osim toga, i tantre se (primjerice, Mahnirvatantra) navode kao
izvor knjievnosti dharmastre. (Derrett, 1973, str. 47) Vano je napomenuti kako su
i dharmastre i dharmastre pisali brahmani, no dharmastre, za razliku od
dharmastra, vrijede za sve stalee. (Winternitz, 1985, str. 583)

Pregled vedske knjievnosti (unutar nje i pregled dharmastra) donosi Mislav Jei u djelu gvedski
himni na stranici broj 30 i 31, dok Kane u djelu "History of Dharmastra, 5 vols.", odnosno na poetku
svakog sveska iznosi kronoloku tablicu nekih od najvanijih djela i autora na koje se referira.
46
Epsko-strinsko-purski brahmanizam utemeljen je na novim svetim tekstovima koji se smatraju
"pamenjem", smti. Radi se o velikim epovima, Mahbhrati i Rmya i, koji se takoer smatraju
izvorom prava. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 25) to se tie Mahbhrate, Jolly
istie da se moe bez oklijevanja svrstati meu djela sm ti. Radi se o epu koji se potuje i citira kao
autoritet i u srednjovjekovnim i u modernim pravnim djelima, a koji se temelji na Vedama.
Mahbhratu je objavio Vysa. U istome razdoblju javljaju se i pur e koje se navode kao izvori
prava. (Jolly, 1928, str. 3) Kao izvori prava istiu se sljedee pure: di, ditya, Klik, Kurma,
Garua, Dev, Narasiha, Nradya, Padma, Brahma, Brahmavaivarta, Brahm a,
Bhaviya/Bhaviyat, Bhaviyottara, Mrkaeya, Matsya, Li ga, Varha, Vahni, Vyu, Vrha (ne
zna se da li se razlikuje od nama poznate Varha pur e), Vi u, Vi u-dharma, Vi dharmottara,
ivadharma, ivadharmottara, Saura i Skanda. (Derrett, 1973, str. 47)
45

22

Posljednju fazu, treu fazu indijske pravne literature ine komentari i

sistematina djela dharmanibandhe (dosl. "dodatak zakonu") koja su proizala iz
knjievnosti smti ranijeg razdoblja srednjovjekovlja. 47 Kao produkti novog doba i
potaknuti monim prinevima i ministrima, ova djela su uinila knjievnosti sm ti sve
manje popularnom, tako da je u vrijeme uspostavljanja britanske vlasti u istonoj
Indiji, npr. Mitkar (Vinevarin komentar uz Yavalkyasm ti), pravni
kompendij iz jedanaestog stoljea, bio standardno djelo u velikom dijelu Indije.
Takoer, unato tradiciji u svetim knjigama, Vedama i djelima sm ti, brahmanski
autori knjievnosti smti, smatrali su sebe treim izvorom prava. (Jolly, 1928, str. 3)

9. Dharmastre.
9. 1. Opi pregled.
Najstariji su sauvani tekstovi koji sadre pravne propise48 brhmae i
upaniadi. Vedske sahite pak, samo aludiraju na takve teme en passant.
Brhmae i upaniadi sadre aluzije na pravila i ne tee poduavanju pravila. 49
Dharma je bila jedna od tema unutar brhma a i upaniadi, i komentatori pravnih
djela esto ih istiu kao izvore zakona50. (Derrett, 1973, str. 7)
Najstariji prirunici dharme51 su dharmastre. Dharmastre su proizale iz
kalpavedge52, nauke o vedskim obredima. Ta se veza i dalje manifestira u
47

Klasifikaciju komentara i dharmanibandha Derrett iznosi u djelu "Dharmastra and Juridical

Literature" (od stranice broj 47 do stranice broj 59).
48
U originalu, na engleskome jeziku pravni propisi glase "legal rules".
49
Aluzije na pravila su poetski i pedagoki korisne. Za razliku od brhma a i upaniada, u strunim se
kolama tei poduavanju pravila.
50
U originalu, na engleskome jeziku "izvor zakona" glasi "authority".
Rije "zakon" na sanskrtu glasi naya, no ta se rije vrlo rijetko javlja unutar tekstova. (Derrett, 1973,
str. 7)
51
Termin "dharma" u okviru knjievnosti dharmastra i knjievnosti dharmastra ukljuuje i "religiju, i
obiaje, i openito upotrebu", to znai da su konotacije dharme mnogo ire nego to je to odreeno
"zakonom". (Winternitz, 1985, str. 575)
52
Na vrhu est vedga, u kojima su najraniji tragovi znanstvene literature, stoji kalpa (obredni red).
Od kalpe je neodvojiva dharma, koja se bavi svjetovnim dunostima. No, dharma je polako napustila
sferu teologije i razvila se u pravnu literaturu. (Winternitz, 1985, str. 456) Najstarija stra djela,
kalpastre ili kalpavedge po sadraju i stilu izravno se nadovezuju na brhma e. Kao i
brhmaama najvaniji im je sadraj bio obredni red (stind. kalpa) i tako su nastale brojne kalpastre
koje predstavljaju najvaniji dio pomone vedske knjievnosti (kalpastre ne raspravljaju o smislu
obreda). Kalpastre se dijele na rautastre (opisuju velike i sveane obrede, rtve ognjene koje
izvode najmanje etiri sveenika sa svojim pomonicima na tri rtvena ognjita), ghyastre (opisuju
jednostavne kune obrede koje otac obitelji izvodi na kunome ognjitu; one svjedoe o
svakodnevnom ivotu Indijaca mlaega vedskog doba i o obiajima (pri roenju, vjenanju, sprovodu i
slino) koji su dijelom podudarni s obiajima Grka, Rimljana, Slavena i Germana (indoeuropskih
naroda)), dharmastre (koje su bliske ghyastrama, a opisuju vjerske propise o tome kako valja
urediti ivot (stind. dharma) u raznim razdobljima ivota i u raznih stalea; to su rani indijski zakonici i
u njima je sustavno prikazano obredno i obiajno pravo; njih su brahmani u tim djelima istumaili u
svojem smislu i tako jo vie ojaali svoju premo nad ostalim slojevima indijskoga drutva; iz njih se

23

dharmastrama koje se bave vjerskim dunostima ovjeka. Prvobitno su se

dharmastre uile u vedskim kolama i bile su sastavni dio vedske knjievnosti stra.
(Katii, 1973, str. 355) Pisali su ih sveenici brahmani i uenici u svrhu
poduavanja. Dharmastre nisu napisane kao zakonici, to jest zbornici pravila za
praktine potrebe sudnice. Svrha ovih djela bila su pravila koja e regulirati
svakodnevne obiaje i dunosti u skladu s pobonou, pravilima i dunostima
brahmana (stind. brhmaa), od poetka uenja Veda do svih dunosti domaina,
asketa i svetih ljudi koji zavravaju svoj ivot u umama. Dharmastre takoer
reguliraju dunosti i postupke kraljeva (osobito njihove sudake dunosti), te pravila o
okajanjima i nasljeivanju. Tu, dakle, postoje i dijelovi koji se bave obiteljskim
pravom, na primjer nasljeivanjem, dakle civilnim, a i kaznenim pravom, odnosno
sudskim postupcima (stind. vyavahra). Ova najstarija djela uglavnom su
predstavljala prirunike/udbenike53 neke vedske kole, a sljedbenici tih kola su ih
uili napamet. Iako ta djela nisu bila napisana kao pravni zakoni, ipak su posjedovala
odreenu snagu zakona. (Winternitz, 1985, str. 576)
Teko je odrediti razdoblje unutar kojeg je nastala knjievnost dharmastra, no
Kane smatra da je rije o razdoblju izmeu 600. i 100. godine prije nove ere
(vjerojatno su sauvane dharmastre starije od navedenog razdoblja), dok Olivelle
misli da je knjievnost dharmastra nastajala od poetka treeg stoljea prije nove
ere do (najmanje) kraja drugog stoljea nove ere (Vsihadharmastra i do prvog
stoljea nove ere). Bhler pak ima starije datacije, na osnovi manje injenica, ali peto
do etvrto stoljee prije nove ere moglo bi biti terminus post quem i po njemu. Ono
to je vano istaknuti je da dharmastre predstavljaju najstariju fazu knjievnosti
dharma.
Nadalje, dharmastre raspravljaju o vjerskim dunostima i obredima, a manje
o svjetovnim dunostima. (Winternitz, 1985, str. 581) Anonimne stre su dobivale
imena od razliitih (pa ak i fiktivnih) mudraca, a neki od njih su bili i preci
brahmanskih porodica ili uitelja razliitih recenzija Veda. (Derrett, 1973, str. 25)

9. 2. Knjievnost dharmastra.

kasnije razvilo indijsko pravo i drutveni moral dharmastra) i ulvastre (opisuju upute za
izmjeravanje i oblikovanje rtvenoga prostora, iz ega se kasnije razvila geometrija). (Katii, 1973,
str. 99 i 100)
53
U originalu, na engleskome jeziku "prirunik/udbenik" glasi "text-book".

24

Julius Jolly knjievnost dharmastra dijeli na mjerodavne dharmastre,

preraene dharmastre i na sekundarne i fragmentarne dharmastre. 54
Termin dharmastra u mjerodavnom smislu se odnosi na ona djela koja ine
dio opsene kolekcije djela u strama, odnosno kalpastra. Najbolje sauvano i
najranije istraeno, te tiskano djelo u strama djelo je pastamba ili pastambha.
pastambe su vjerska sljedba brahmana koja i dalje postoji na jugu Indije. Prema
popisu stanovnitva iz 1891. godine, primjerice, u Bombayu je bilo 267 pripadnika
ove vjerske sljedbe. Mahrava55 istie kako je njihov dom jug Indije i to podruje
junije od rijeke Godvar. U istom podruju su bili i za vrijeme Pallava, o emu
svjedoe njihovi natpisi iz petog ili estog stoljea. (Jolly, 1928, str. 4) pastambe
predstavljaju jednu od pet pod-podjela Kh ikya kole, koja je pak grana taittirye
ili

pastambe

koja

pripada

crnoj

Yaurvedi.

Njihovo

kanonsko

djelo

je

pastambakalpastra u 30 poglavlja, a pastambadharmastra ini 28. i 29.

poglavlje. Njezin sadraj opisuje uenje Veda i druge dunosti brahmanskih uenika,
proienja, zabranjenu prehranu, okajne postupke, dunosti sntaka56 i ghastha,
"domaina", i druge sline teme. Od svjetovnog (graanskog) prava, obrauje se
obiteljsko (porodino) pravo i nasljedno pravo, a govori i o kaznenome pravu.
Jezino, djelo je puno arhaizama i nepravilnih formi i fraza, a to se moe protumaiti
na sljedei nain: djelo je nastalo u razdoblju u kojem P inijeva gramatika jo nije
zadobila snagu koju ima i danas. Bhler

je iznio ove injenice kako bi odredio

razdoblje nastanka pastambe, a to je etvrto ili peto stoljee prije nove ere. (Jolly,
1928, str. 5) Kane smatra kako je djelo nastalo izmeu 450. i 350. godine prije nove
ere. Takoer istie da u ovom djelu postoje referencije na aiminijevo djelo
Mmsstra57. (Derrett, 1973, str. 29)
Dharmastra Hirayakeina usko je povezana s dharmastrom pastambe.
Djelo je sakupio Bhler u dodatku drugom izdanju pastambe. Zbirka kalpastra
kole Hirayakein, sastoji se od 36 poglavlja, a Dharmastra ini 26. i 27. poglavlje.
54

U prijevodu na engleski jezik, podjela knjievnosti dharmastra glasi: "the proper Dharmastras",
"the revised
Dharmastras" i "the secondary and the fragmentary Dharmastras". Original je na njemakome: die
eigentlichen Dharmastras, die berarbeiteten Dharmastras, sekundre und fragmentarische
Dharmastras.
55
Mahravatantra je aktistika tantra iz 18. stoljea.
56
Rije je o meurazdoblju ivota nakon obrednog kupanja mladia kojim zavrava stadij
brahmarina (uenik).
57
Puni naziv djela je Prvammsstra, a rije je o osnovnom djelu filozofskog pravca
prvamms. Po predaji joj je autor aimini. U djelu se vrlo zanimljivo razmatraju i raspravljaju
semantiki i metodoloki problemi. (Katii, 1973, str. 336 i 337)

25

Hirayakeinbrhman se spominje u natpisima Pallave iz petog ili estog stoljea.

(Jolly, 1928, str. 6) I ova dharmastra pripada crnoj Yaurvedi i to grani taittirya (ili
pastamba).
Baudhyana ili Bodhyana je nepotvreni autor najstarije dharmastre koja
pripada Yaurvedi, a rije o o Baudhyana dharmastri koja je sauvana kao dio
zbirke dharmastra. kola Baudhyana je starija od kole pastamba. (Jolly, 1928,
str. 7) Rije je, po miljenju Bhlerovu i Jollyevu, o najstarijoj od stra koja je
povezana s tekstom grane crne Yaurvede, taittiryom (ili pastambom). No Olivelle
smatra

da

je

Baudhyanadharma

mlaa

od

pastambadharmastre

Gautamadharmastre, samo da je uklopila i neke starije odlomke. (Olivelle, 2000, str.

7) Ova dharmastra prua podatke o razliitim obiajima, dunostima brahmarina i
sntaka, oneienjima i proienjima, rtvi, mijeanim staleima, dunostima
kralja, izvrnim dunostima suca koji kanjava, sasluanjima svjedoka, obiteljskom
(porodinom) pravu, okajnim postupcima, nasljednom pravu, obrednom kupanju, o
pet rtava i etiri ivotna razdoblja (stind. rama), regulacijama koje se tiu
prehrane, rtvi posveenoj mrtvima, pravilima koja se tiu asketa, poljoprivrednika,
pustinjaka, manjih rtava i podatke o namjenskim obredima. (Jolly, 1928, str. 7) Djelo
se sastoji od etiri "pitanja" (to jest poglavlja; stind. prana), a etvrto je gotovo itavo
sastavljeno u lokama i smatra se modernim umetkom. esto se naziva i
Baudhyanadharmastra.

Bhler

je

poznavao

moderne

Baudhyanye

iz

pripovijedanja, a termin se ne javlja ni u popisu stanovnitva iz 1891. godine. No,

brahmansko prouavanje stra Bodhyane se spominje na natpisima iz 1354 1355.
godine pod naslovom Pravaanastra. Natpisi su pronaeni na jugu Indije i to na
podruju kojim je vladalo hindsko kraljevstvo Viayanagara. (Jolly, 1928, str. 8) ini
se da je podrijetlo ove kole, kao i pastambe, s juga Indije. Djelo je dio veeg
sklopa kalpastra kojemu pripadaju rautastra, G hyastra i ulbastra. Kane
smatra da je Baudhyana nastala izmeu 500. i 200. godine prije nove ere.
(Winternitz, 1985, str. 578; Olivelle, 2000, str. 9)
to se tie preraenih dharmastra (nazivaju se preraenim jer nisu dio veih
zbiraka, odnosno vedskih kalpastra, ve su samo s obzirom na sadraj i formu
sline

mjerodavnim

srednjovjekovnog

dharmastrama

razdoblja

ili

ak

26

citirane
i

su

ranije),

pravnim

najbolje

knjigama
je

iz

sauvana

Gautamadharmastra58 koja je u potpunosti napisana u prozi. Gautama se spominje

u literaturi kao pod-podjela kole Ryaye koja pripada Smavedi, a od
Kumrile59 se zna o Gautaminoj Dharmastri koja pripada

handogama,

sljedbenicima Smavede. Ryaye su imali svoje sjedite u Mahr ri, a

Telinganski smavedini kau kako i dalje postoje u istonom Hyderabadu i da su
podijeljeni u sedam gotra60 od kojih se jedna naziva Gautama (to moe biti i
sluajnost). (Jolly, 1928, str. 9) Djelo sadri 26 adhyya (lekcija ili poglavlja). Sadraj
djela: izvori prava, dunosti brahmanskih uenika, asketa i glava obitelji, obiteljsko
(porodino) pravo, pravila pozdravljanja, pozicija brahmana, rtva i druge obveze
sntaka, nain ivota etiriju vara, dunosti kralja, pravo i pravda, rtva posveena
umrlima, uenje Veda, pozicija ene, okajni postupci (stind. pryaitta) i nasljedno
pravo. (Jolly, 1928, str. 10) ini se da je Baudhyana posudila posljednju adhyyu
tree prane iz Gautame. Jolly misli da je Gautamadharmastra nastala stoljee prije
pastambe, a najvjerojatnije i prije Baudhyane. (Jolly, 1928, str. 11) Prema Kaneu
Gautamadharmastra nastala je izmeu 600. i 400. godine prije nove ere,
(Winternitz, 1985, str. 578; Olivelle, 2000, str. 9) a prema Derrettu rije je o
najstarijem djelu u stilu stra koje citira samo Manua (to ne znai da je rije o
Manusmti).

(Derrett,

1973,

str.

28

29)

No

Olivelle

smatra

da

je

Gautamadharmastra stara, ali ipak mlaa od pastambadharmastre, starija od

Baudhyanadharmastre i Vasihadharmastre. (Olivelle, 2000, str. 9)
Dharmastra Vasihe (ili Vasihastra) slabo je sauvana. Sadri 30
adhyya, a napisana je kao mjeavina stiha i proze. U Vasi hastri se esto istie
arhaian metar triubh, a ne anuubh metar kao u Manuu. Neki dijelovi ovoga djela
proizlaze iz Taittiryasahite61. (Jolly, 1928, str. 11) Sadraj Vasihadharmastre je
sljedei: izvori prava, dunosti i podrijetlo etiriju stalea (osobito brahmana), zakon
gostoljubivosti, zakoni koji se tiu ena, dnevnih dunosti, rama, zatim obiteljsko
(porodino) pravo, dunosti pustinjaka i asketa, pozicija oeva ("glava" obitelji) i
sntaka, uenje Veda, pravila pozdravljanja, ogranienja koja se tiu prehrane,
izgonstva iz stalea, pravne procedure, nasljednog prava, mijeanih stalea, dunosti
kralja, javnih i privatnih okajnih postupaka, dobrotvornih ustanova, te darova. Prema
58

U pastambadharmastri prisustvo pravnog materijala je sistematinije obraeno nego u

Gautamadharmastri, no i dalje je zbunjujue. Vyavahra (sudski postupci) se ni dalje ne obrauje
zasebno, to e biti sluaj tek u kasnijim djelima stra i sm ti. (Derrett, 1973, str. 30)
59
Kumrila je veliki brahmanski filozof prvammse. (Katii, 1973, str. 235)
60
Indijski brahmani su podijeljeni u sedam ili osam gotra (izvorno "obora") po imenima gvedskih
vidjelaca. (Jei, 1987, str. 118) Ukratko, rije je o brahmanskom rodu. (Jei, 1999, str. 172)
61
Taittiryasahit je zbirka mantra jedne grane (stind. kh) crne Yaurvede, a rije je o taittirya (ili
pastamba) grani. (Katii, 1973, str. 89 i 101)

27

Govindasvminu62 i Kumrili (8. stoljee), ovu su dharmastru uili samo sljedbenici

gvede, no poznavali su je mnogi. (Jolly, 1928, str. 12) U Vasihadharmastri su
pronaeni citati drugih uitelja prava, Yame, Prapatija, Hrte, Gautame i Manua.
Kane smatra da je djelo nastalo izmeu 300. i 100. godine prije nove ere. (Derrett,
1973, str. 31) Takoer, djelo se nije ba ouvalo. Tradicionalno se znalo tvrditi da je
autor Vasihadharmastre i Vasiha kojemu se pripisuje i mnogo himni iz
sedme maale ksahite (Winternitz, 1985, str. 579), to je, naravno, nemogue,
ali slui pretenziji na mjerodavnost djela. U skladu je s pripisivanjem ove
dharmastre gvedi. Olivelle smatra da je s kraja stare ere ili ak s poetka prvog
stoljea nove ere (Olivelle, 2000, str. 10).
Viusmti ili Vaiava dharmastra vrlo je opseno djelo u sto adhyya, a
predstavljeno je kao objava boga Viua u uvodnom i posljednjem poglavlju.
Takoer, u nekoliko drugih odlomaka spominje se razgovor izmeu boga Vi u i
boice zemlje. ini se da djelo pripada viuitskoj sljedbi bhgavata. Djelo se
ponekad pronalazi i pod imenom Viustra. Sadri i metrike odlomke. (Jolly, 1928,
str. 13) Povezuje se s Khakaghyastrom63 i drugim djelima kole khaka 64.
Smatra se da je djelo postojalo i u vrijeme Govindare koji je ivio u dvanaestom
stoljeu. Kanonika djela kole khaka, iji je dom bio Panb

i Kmir,
smatraju se
meu najstarijim ostacima indijske literature. Djelo sadri i mnogo odlomaka
modernog karaktera: spominje se sedam dana u tjednu, ukljuujui odreivanje
etvrtka kao aiva, odlomci o spaljivanju udovica, o knjigama (stind. pustaka), o
hodoastilitima u svim dijelovima Indije, o trimrti65, o granicama arijske zemlje, i
tako dalje. Veina se ovih odlomaka smatra kasnijim interpolacijama. (Jolly, 1928,
str. 14) Pravni odlomci pripadaju starijem sloju teksta i to osobito dunosti kralja,
kazneno pravo, nasljedno pravo i doktrine koje se tiu mijeanih stalea, a zakoni
koji se tiu dugovanja i pravnih procedura, nisu toliko stari. Nadalje, tu spadaju
zakoni koji se tiu rtve, ene, sakramenata, uenja Veda, grijeha, okajnih
postupaka, te uenje o paklu i putovanju (transmigraciji) due, dunosti g hastha i
sntaka, prinosi rddha66, dobrotvornih darova i dunosti vnaprastha 67, te
pustinjaka. Jezik pokazuje nekoliko arhaizama, a gotovo je u potpunosti osloboen
62

Govindasvmin je autor koji je osobito komentirao Baudhyanadharmastru.

Khakaghyastra je ghyastra grane crne Yaurvede, k hake. (Katii, 1973, str. 100)
64
Khaka je grana (stind. kh) crne Yaurvede. (Katii, 1973, str. 83)
65
Trimrti je purska predodba o trojstvu (stind. trimrti) Brahmana, Viua i Rudre (ive). (Jei,
Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 59)
66
Kuni obredi za pretke se zovu rddha. (Jei, 1987, str. 130)
67
Vnaprastha je naziv za jedno od etiri ivotna razdoblja (stind. rama). Rije je o onome tko prije
smrti napusti dom i povue se u umu. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 21)
63

28

loih itanja. Djelo se ne referira na starije uitelje prava i ne citiraju ga druga djela
smti.

obzirom

na

sadraj,

stoji

uz

bok

sa

Manuovim

zakonikom

Yavalkyasmti. Jolly smatra da djelo nije nastalo prije treeg stoljea nove ere,
(Jolly, 1928, str. 15) a povezano je sa starom dharmastrom kole k haka crne
Yaurvede koja je i osnova ovoga djela. (Winternitz, 1985, str. 579)
Hrtadharmastra sadri 30 adhyya (lekcija). Otkrio ju je V. S. Islampurkar
u Nasiku. Prije njena otkria dharmastra kole Hrta bila je poznata samo iz citata i
iz njih je Julius Jolly 1889. godine, sastavio Vyavahrdhyyu Hrte, a W. Caland
1893. godine napisao je sinopsis Hrtina postupanja u obredu rddha u djelu
"Ahnencult". Meu tim odlomcima koji sadre stariji jezik, nalaze se metriki citati o
pravnim procedurama i zakonima koji se tiu duga, a iji je moderan karakter
istaknuo Julius Jolly. Drugi stariji citati koji su uglavnom u prozi svjedoe o
rddhama, neistoi, okajnim postupcima, pravilima koja se tiu obrednog kupanja i
prehrane. U 14. stoljeu Hrta je citirana u slavnom komentaru Mdhave uz
Pararasmti, Pararasmtivykhy. Uana, sekundarno djelo smti, takoer
sadri pozivanja na Hrtu. (Jolly, 1928, str. 16) Proza je dominantna, ali se
izmjenjuje

metrima

anuubh

triubh.

Stihovi

su

esto

uvoeni

athpyudharanti ("a pritom navode"), to je tipino za dharmastre, a esti su i citati

iz Veda. Sadraj Dharmastra Hrte je sljedei: izvori prava, brahmarini68,
upakurva, naihika,69 sntake, ghastha, vnaprastha, yati70, ogranienja koja se
tiu hrane, pratigraha71, tvi72, rddha, ukljuujui i paktidake i paktipvane,73
dunosti sntaka, ra74, pet pkayaa75, uenje Veda i brahmaarya76, yama i
niyama77, neistoa, okajni postupci, procedure koje se tiu svjedoka, zakoni koji se
68

Rije je o prvom ivotnom razdoblju (stind. rama), razdoblju uenika. (Jei, Jauk-Pinhak, &
Gnc-Moaanin, 2001, str. 32)
69
Postojale su dvije vrste vedskih "vjenih" studenata, odnosno uenika o kojima svjedoi
Dharmastra Hrte, a to su upakurve, oni koji ostavljaju otvorenu mogunost da se vrate takvu
nainu ivota i naihike, oni koji ostaju studentima do kraja ivota. (Kane, 1946, str. 962)
70
Yati je asket, onaj koji se oslobodio svih svjetovnih veza. (Monier-Williams, 2005, str. 841)
71
Pratigraha je termin koji se odnosi na prihvaanje darova. (Kane, 1941, str. 116)
72
tvi je naziv za sveeniku slubu. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 17)
73
Rije pakti oznaava "niz ili red" onih koji objeduju. Anusanaparvan Mahbhrata 90, 34, Vyu
(poglavlje 79 i 83) i neke pure sadre duge liste onih brahmana koji posveuju (odrjeuju od grijeha)
pratnju onih koji objeduju paktipvane i onih koji oskvrnjuju pratnju onih koji objeduju i to svojom
prisutnou u redu onih koji objeduju paktidake. (Kane, 1941, str. 767)
74
ra je pojam koji podrazumijeva valjan nain ivota (ravnanje prema kunim obredima i
dunostima u skladu s razdobljima ivota i drutvenim staleima varramadharma). (Jei, JaukPinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 39)
75
O terminu pkayaa (dosl. "kuhani prinosi") vidjeti djelo " gvedske upaniadi" Mislava Jeia (od
stranice broj 41 do stranice broj 43).
76
Brahmaarya je termin koji oznaava "istou", a podrazumijeva da se ne ulazi u spolne odnose.
(Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 92)
77
Yama i niyama su termini osobito bitni u okviru osmerolane yoge. Yama podrazumijeva naelo
ustezanja od grijeha, a niyama podrazumijeva postizanje teenih stanja uma. (Jei, Jauk-Pinhak, &

29

tiu ena, i tako dalje. Bhler je prvi iznio miljenje da Hrta pripada vedskoj koli
maitrya78. (Jolly, 1928, str. 17) Velik broj citata iz Hrte pronaen je u pastambi i
Baudhyani, ime se upuuje na to da je rije o strakrama79 iz crne Yaurvede.
Maitryaye su ivjeli na sjeveru Indije i vjerojatno su bili susjedi ka ha, te se kao i
oni uvrtavaju meu najstarije vedske kole. Rije kaphella koja se koristi u citatima,
kmirska

je rije, a upuuje na to da je dom Hrte bio Kmir.

ini se da je Hrta
najstarije djelo smti koje postoji. Hrta se ne referira na stariju pravnu literaturu, a
kada citira djela smti Prapatia, Manua i ryu, i kada se gotovo u rije slae sa
svim drugim djelima smti, tada ta slaganja, odnosno analogije, vjerojatno ne upuuju
na posuivanje, ve je rije o analogijama koje proizlaze iz zajednike tradicije
vedskih kola. (Jolly, 1928, str. 18)
Vaikhnasastra

(vaikhnasa,

"umski

pustinjak")

dobila

je

ime

po

vaikhnasama ("onima koji kopaju korijenje za jelo"), a rije je o starome imenu za

vnaprasthu. Gautama III. 2 rije vaikhnasa koristi u znaenju vnaprastha.
Baudhyana II. 6. 19 definira vnaprasthu kao onoga koji slijedi propise zabiljeene u
Vaikhnasastri, djelu koje je vjerojatno postojalo u prolosti, a koje se bavilo
propisima koji se tiu umskih pustinjaka. Manu 6. 21 opisuje vnaprasthu kao onoga
koji slijedi nazor ili vienje (stind. mata) vaikhnasa. (Kane, 1941, str. 917) Radi se o
djelu u strama (pripisanome Vikhanasu) koje opisuje dunosti vnaprastha. (Jolly,
1928, str. 19) Prema Mahdevi, kola Vaikhnasa se smatra jednom od najmlaih
kola crne Yaurvede. Veza toga djela i Veda je vidljiva prema citatima mantra i
referencijama na Yaurvedu. (Jolly, 1928, str. 20) Vaikhnasadharmastra u tri
"pitanja" (stind. prana) opisuje stalee i rame, dunosti brahmarina i domaina,
te pustinjaka, asketa i redovnika. Moda je to isprva bio samo prirunik za pustinjake
i askete, to se moe zakljuiti iz naslova vaikhnasa, no kasnije je to djelo postalo
uobiajen prirunik o dharmi koji se pripisuje mudracu Vikhanasu. (Winternitz, 1985,
str. 580)
Naposljetku, javljaju se jo i sekundarne i fragmentarne dharmastre. Meu
njima se istiu brojna stra djela, a jedno od njih je i Uanas-smti djelo koje je
napisano u prozi i stihu i u kojem je pronaen i metar tri ubh. Djelo ima sedam
adhyya, a bavi se proienjem, staleima, okajnim postupcima, rddhama,
prodajom zabranjenih predmeta i kanjavanjem. U ovom se djelu citira Manuov
Gnc-Moaanin, 2001, str. 62)
78
Maitrya je grana (stind. kh) crne Yaurvede. (Katii, 1973, str. 83)
79
Strakre su autori stra.

30

zakonik i istie se kao autoritet, a citiraju se i Vasiha, Hrta, aunaka i Gautama u

dijelovima o branim nesuglasicama izmeu brahmana i dr (to se slae i s
Manuom III, 16). Rukopisi su u dosta loem stanju i sadre mnogo praznina, osobito
u prvoj i drugoj adhyyi. Drevni i Uanas smatra se autorom i druge sm ti, djela
koje takoer sadri prozne elemente. (Jolly, 1928, str. 21)
Malena smti Kyape ili Upakyape napisana je djelomino u prozi, a
djelomino u lokama. Bavi se dunostima g hasthe, rom i pryaittom. Ovo je
djelo vjerojatno samo obris originalne dharmastre pripisane Kyapi, koji je takoer
poznat u predaji kao i i uitelj prava.
Atri je poznat kao i, a citira ga i Manu, III, 16. Poznat je i kao uitelj zakona,
te se smatra autorom raznih djela sm ti, a jedno od njih (jo nije objavljeno) sadri
devet adhyya (lekcija) i napisano je kao mjeavina proze i loke. (Jolly, 1928, str.
22) Uglavnom se bavi okajnim postupcima i okajanjem raznih grijeha na ovome
svijetu i u sljedeem.
Bhaspati je neobjavljeno djelo u prozi. Ime djela nema veze sa slavnim
uiteljem istoga imena kojemu se pripisuju mnogi metriki tekstovi o vlasnikom
pravu. ini se da je rije o religijskom djelu nove sljedbe. (Jolly, 1928, str. 23)
Opseno prozno djelo u prozi pomijeanoj s metrom, o svim dijelovima
dharme pripisuje se dvojici brae, akhi i Likhiti (P. V. Kane smatra da je djelo
nastalo negdje izmeu 360. godine prije nove ere i prvog stoljea nove ere). Smatra
se da djelo pripada Vasaneyinima, a poznato je samo iz citata u kojima su
pronaena imena akha, Likhita i akha-likhita kao imena mudraca. A. Ludwig
smatra da akhalikhitadharma znai "pravo napisano (od strane stvoritelja), na elu
ili kljunoj kosti ovjeka"80. (Winternitz, 1985, str. 580)
Atharvavedi

bi

moglo

pripadati

za

pravnu

tradiciju

znatno

djelo

Paihnasidharmastra.

10. Dharmastre.
10. 1. Opi pregled.
U posljevedskom brahmanizmu javljaju se tekstovi koji slijede vedsku predaju
(vedge: smti) koja se nadovezuje na objavu (stind. ruti), osobito objavu koju
iznose vedske ghyastre i dharmastre. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin,
Na engleskom jeziku, u originalu akhalikhitadharma znai "the law written by the creator on the
fore-head or the collar-bone of man".
80

31

2001, str. 38) Rije je o knjievnosti dharmastra81 ili smti, djelima koja odreuju
ortopraksiju koja je, u sluaju brahmanizma ili hinduizma, bitnija od ortodoksije.
Dharmastre su prirunici ili "zakonici" svetoga i svjetovnoga prava i morala. Djela
roda smti opisuju i ovjekove dunosti prema staleima i prema ivotnim razdobljima
(stind. varramadharma), grijehe i prijestupe, sudski i kazneni postupak, te
postupke okajanja i pokore. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 26)
to se tie dunosti razliitih stalea (stind. vara), opirno se opisuju dunosti
brahmana i katriya, osobito kraljeva, a mnogo krae vaiya, dra i nedodirljivih.
(Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 39) Zanimljivo je da mnoge
dharmastre ne daju podatke o vlasnikome pravu, a samo nekoliko mlaih sm ti
djela, kao to je Nradasmti, mogu se nazivati isto pravnim djelima. (Jolly, 1928,
str. 1) Knjievnost dharmastra se je razvijala u strunim, odnosno tehnikim
kolama (a ne vie u vedskim kolama). Nije rije o prirunicima za upravljanje i
poduku ogranienih krugova sljedbenika neke vedske kole (to je sluaj s
dharmastrama), ve je rije o djelima u kojima vjerske i svjetovne dunosti vrijede
za sve Arijce, odnosno rije je o djelima koja nisu ograniena na obredne dunosti,
ve obrauju sva prava i obaveze, pravne i moralne, te su zato mnogo opsenija i
pravni propisi u njima zadobivaju mnogo vee znaenje. (Katii, 1973, str. 355)

10. 2. Knjievnost dharmastra.

Najpoznatije djelo dharmastra vrste je Manuov zakonik82.
Drugi veliki prirunik dharmastre je Nradasmti. Mlaa je od Manua i sadri
razvijeniji pravni sustav. Sauvala se dulja i kraa verzija njezina teksta, a ini se da
je dulja prvotna. (Katii, 1973, str. 356) U uvodu ovoga djela autor spominje i
opisuje razliite recenzije Manuova zakonika. Tu spominje i Nradu kao fragment
starije i opsenije recenzije ovoga djela. Tako se napominje kako je Manu, kao prvi
roditelj, sastavio opseno djelo o pravu, filozofiji i tako dalje, u 24 poglavlja i 100 000
loka. Devari Nrada je to primio od Manua, i uviajui slabost intelektualne moi
ovjeka, nainio je kratak prikaz u 12 000 loka, dok ga je Bh guov sin Sumati

81

Rije dharmastra se esto prevodi kao "pravna literatura". No, konatacije dharme, te cilj ove
znanosti, mnogo su ire nego to je to odreeno "zakonom". To ukljuuje i "religiju, obiaje i
upotrebu". (Winternitz, 1985, str. 576)
82
Poto je Manuov zakonik i tema rada, obraivat e se zasebno, odnosno u zasebnom paragrafu
rada.

32

nadalje skratio na 4 000 loka. 83 Samo je taj prikaz prihvatljiv i dostupan

ovjeanstvu, ali Nradasmti uva deveto poglavlje iz prikaza koje je prenio Nrada
od Manua, a koje se bavi vlasnikim pravom. S obzirom na to tumaenje, moe se
uzeti da je samo starije izdanje Manuova zakonika sauvano. (Jolly, 1928, str. 45).
Nrada spominje 132 pod-podjele 18 tema prava, 15 vrsta ropstva, 21 nain na koji
se moe zaraditi za ivot, 11 vrsta svjedoka, 5 vrsta boanskoga suda, 3 vrste
principijelnoga prava (stind. shasa) i druga grananja.84 (Jolly, 1928, str. 46) Nrada
citira i poetne stihove iz Manua, ak se direktno naziva mnave dharmastre
nradaprokt shit, kao to se i Manu naziva bhguprokt shit. Nrada se
esto u svojim vienjima prava slae s Yavalkyasm ti. (Jolly, 1928, str. 47) Kako
bi se odredio datum nastanka Nrade, ona se usporeuje s drugim djelima sm ti, a u
obzir se uzima i injenica da postoji referiranje na dnra85 jednom se odnosi na
zlatni novi, a jednom na zlatni ornament (dodatak, 60; I, 2, 3a). Dnra je rimski
pojam za novac koji je mogao stii do Indije samo preko Grka i to izgovaranjem eta
kao i, a to se dogodilo negdje oko drugog stoljea. Dnre su koristili i indoskitski
vladari (indijska rije dnra se javlja prvo u zapisima iz Gupta razdoblja, to jest oko
400. godine). Djelo je nastalo negdje u petom stoljeu, a komentator je Nrade
Asahya je iz osmoga stoljea. (Jolly, 1928, str. 48) U sedmom stoljeu
Nradyadharmastra spomenuta je od B e u djelu Kdambar. Nrada je
vjerojatno nastala na jugu Nepala. (Jolly, 1928, str. 49)
Starija od Nrade je Yavalkyasmti. Po ugledu stoji uz bok s Manuovim
zakonikom. (Katii, 1973, str. 356) Urednik i prevoditelj Yavalkye je Adolf
Friedrich Stenzler. On smatra da je ovo djelo mlae od Manuova zakonika, ali da
prethodi drugim autorima, te stoga predstavlja fazu nakon Manua. (Jolly, 1928, str.
40) Kane smatra da je djelo nastalo izmeu 100. i 300. godine. (Derrett, 1973, str.
34) Yavalkyasmti ima 1010 stihova (1003 u Vivarpinoj verziji, a 1006 u
Aparrkinoj verziji). Strofe iz Manuova zakonika, u drugoj adhyyi, broj 243, 247 i
248 saete su u Yavalkyi I, 19, i tako dalje. Iz toga je jasno da je autor
Yavalkye poznavao Manuov zakonik. (Derrett, 1973, str. 33) I ovo djelo zapoinje
u Manuovu stilu: mudraci se pribliavaju iju Yavalkyi u Mithili, te ga mole da im
saopi varramadharmu, a i im predstavlja svoju knjigu o zakonu. (Derrett, 1973,
Prema tradiciji, koja je potvrena u purama, Bhgu, Nrada, B haspati i A girasi nabrojeni su
kao uspjeni redaktori Manusmti. Stoga, sigurno je da je Nradasm ti mlaa od Manua. (Winternitz,
1985, str. 596)
84
Predstavlja vrlo naprednu fazu razvoja u obraivanju i uspostavljanju zakona. (Winternitz, 1985, str.
596)
85
O dnri i nnaki govori Kane u djelu "History of Dharmastra, Vol. III" (od str. 120 do str. 122).
83

33

str. 34; Winternitz, 1985, str. 598) Ime se Yavalkya vezuje uz vodeega kole
Vasaneyina. Yavalkya se naziva i Vasaneya, a smatra se da je u njegovoj
tradiciji nastala prvotna redakcija Vasaneyisa hite. Javlja se kao glavni autoritet u
atapathabrhmai, te osobito u Bhadrayaki. Te mantre yause, objavilo mu je,
po predaji, boanstvo Sunce. Slino, Yavalkya III, 110 se referira na sebe kao na
autora rayake koju je primio od Sunca. U skladu s time, u Yavalkyi, mantre
koje se recitiraju u rddhi, preuzete su iz Vasaneyisa hite. ini se da je sm ti
Yavalkye temeljeno na strama bijele Yaurvede. (Jolly, 1928, str. 44) U tom se
djelu i Yavalkya esto povezuje sa svojim pokroviteljem anakom od Videhe.
(Winternitz, 1985, str. 598) Ta se hipoteza smatra tonom zbog postojanja
korespondencije izmeu Yavalkyasm ti i Praskarag hyastre. Djelo sadri tri
jednaka dijela o obiajima (stind. ra), sudskim postupcima (stind. vyavahra) i
okajanju (stind. pryaitta). (Winternitz, 1985, str. 599) Poglavlje o sudskim
postupcima (stind. vyavahrdhyya) nije kao kod Manua podijeljen na 18 tema, ve
su komentatori to podruje podijelili na 20 tema (pridodane su teme o uvjetima
sluenja i knjievnom izboru, stind. prakraka). Poredak je malo drugaiji u
Yavalkyi. (Jolly, 1928, str. 40) Openito se Yavalkya bavi privatnim pravom i
to osobito trgovakim pravom, dok je kazneno pravo od manje vanosti u
Yavalkyi. (Jolly, 1928, str. 41) Ne moe s negirati da su vienja zakona u
Yavalkyasmti modernija i naprednija nego ona u Manuu (sistematiniji je i jasniji
prikaz). (Winternitz, 1985, str. 599) Zanimljiva je i analogija izmeu Yavalkye i
Viusmti. (Jolly, 1928, str. 41) Odlomak u Yavalkyi II, 240 f. usporedan je
odlomku u Viusmti VI, 122, ali u Yavalkyi se ne javlja rije naka, kao
oznaka za kovani novac s utisnutim znakom. To Stenzler smatra dokazom da je
Yavalkya kasnija od Viusmti. (Jolly, 1928, str. 42) Yavalkya svjedoi o
tome da poznaje grku astrologiju, te Jacobi smatra da je djelo nastalo najranije u
treem stoljeu nove ere. (Jolly, 1928, str. 44) U I, 295 nabraja se sedam planeta
prema astronomskom poretku, a u I, 80 se istiu neki astroloki termini, no bez
koritenja grkih termina. Rije naka nije najstarija rije za kovani novac, no ta
rije nije zanemariva prilikom odreivanja vremena nastanka nekog djela. Prvo i
tree poglavlje Yavalkye su pronaeni u Garuapuri, a drugo je poglavlje
pronaeno u Agnipuri86, te se stoga zakljuuje da je djelo nastala negdje oko
etvrtog stoljea, dok se kao mjesto nastanka Yavalkye uzima Mithil (Videha).
(Jolly, 1928, str. 44) S obzirom na jezik, stil i sadraj, ovo djelo, kao i Manu, pokazuje
86

Prema Kaneu, Agnipura je nastala oko 900. godine. (Derrett, 1973, str. 34)

34

doticaj s gnomskom poezijom, no u mnogo manjem opsegu. (Winternitz, 1985, str.

600)
Nadalje, glavne doktrine religije i morala u metrikim djelima sm ti, zadobivale
su mnogo panje, te je tako nastajao veliki broj djela koja su proizlazila iz kola koje
su se bavile dharmom, a koja su se pripisivala (radi veega autoriteta) mnogim
mudracima i bogovima, dok su stvarni autori ostajali anonimni. No, esto su se i
razliita djela pripisivala istom autoru. Tako postoji vie no jedan A giras, Atri,
pastamba, Uanas, Ktyyana, Gautama, Parara, B haspati, Yama, Likhita,
Vasiha, Viu, Vysa, ttapa, Hrta, i tako dalje. (Jolly, 1928, str. 49) U mnogo
su se sluajeva pridavali epiteti laghu, madhyama, bhat, vddha, prva, uttara, loka
tim imenima kako bi se sama djela okarakterizirala prema opsegu, veliini i razdoblju
iz kojeg potjeu, ali i kako bi se razlikovala od drugih sm ti istoga autora. Ti apelitivi
esto su bili proizvod samog autora. Nakon vanih djela (Manuov zakonik,
Nradasmti i Yavalkyasmti), javljaju se djela od sekundarne vanosti, koja ne
sadre brojne tekstove o svim obiljejima dharme, osobito ne o vlasnikom pravu,
ve o pojedinim podrujima prava. (Jolly, 1928, str. 50) Djela koja spadaju u ovaj
razred su: Pararasmti87, Bhatpararasmti88, Dakasmti, Savartasmti,
Karmapradpa koja se pripisuje Ktyyani 89, Vysasmti, Bhaspatismti90, ttapa,
Karmavpaka, Likhita, Agiras, Uanas, Yama, pastamba, Vi u, V ddha-Gautama
(V. S. Islampurkar smatra da ovo djelo ini dio Mahbhrate), a kalikhita, Pulastya,
i tako dalje. (Jolly, 1928, str. 49-56) to se tie djela smti, mnoga od njih su do nas
dola u fragmentima ili su poznata iz citata unutar drugih djela, pravnih i onih koja se
ne bave pravom.

87

Rije je o djelu koje je, prema Kaneu, nastalo izmeu 100. i 400. godine. (Derrett, 1973, str. 39) Uz
to je djelo Mdhava je napisao komenatar u 14. stoljeu. Autor ovog djela u uvodu, naziva sebe
"modernim, suvremenim ovjekom" i tvrdi kako on opisuje pravila za moderno doba kali, dok su Manu,
Gautama i akhalikhita kodificirale pravila za ranije razdoblje. (Winternitz, 1985, str. 605)
88
U odnosu na Parara-smti, postoji mlae djelo Bhatpararasmti, "veliko Parara-smti djelo".
(Winternitz, 1985, str. 605)
89
Ktyyanasmti je djelo napisano u prozi i stihu, a sadri pravila koja se tiu samo vyavahre.
(Derrett, 1973, str. 36)
90
S Manuom je usko povezana Bhaspatismti koja se sauvala u citatima kod drugih pisaca
dharmastre. Zapravo je to komentar vrttika uz Manusmti, a mlaa je od Nradasm ti. Sve
osim jednog dijela (koje moda nije autentino), napisano je u lokama. Ovo se djelo bavi nekim
pitanjima koja Manu i Yavalkya gotovo da i ignoriraju. Zanimljivo je da se i neke stare, pa ak i
prastare formule i maksime reinerpretiraju, te im se daje novi poloaj. (Derrett, 1973, str. 35) Djelo je
sauvano u fragmentima, a uvijek zapoinje s uenjima koja su iznesena u Manuu, zato se i smatra
komentarom Manua. Govori o zakonskim dokumentima i zabranjuje spaljivanje udovica, o emu druga
pravna djela ne govore. Djelo je nastalo izmeu 200. i 400. godine nove ere. Ktyyanasm ti spominje
Bhaspatismti kao autoritet. (Winternitz, 1985, str. 598)

35

11. Komentari i dharmanibandhe.

11. 1. Komentari.91
Komentari se na podruju dharme javljaju vrlo rano. Djela kole mm s
tumae se kao eksplanatorna djela o djelima sm ti. Cilj ove kole bio je objasniti
dharmu i njezinu povezanost sa ruti, teoretski i praktino. kola je bila dobro
upoznata s Manuovim zakonom i najpoznatijim dharmastrama, a utjecala je i na
miljenja komentatora. Najvei broj komentara napisan je na Manuov zakonik. 92
(Jolly, 1928, str. 66) Derrett istie kako se i prije sedmoga stoljea javljaju
jednostavni komentari, a Manuov zakonik i Yavalkya su inspirirali brojne autore.
Komentatori su smatrali da je njihova dunost objasniti znaenja rijei i teksta
samoga, kao i ono to se ponavlja, dok bi uenici pak uili tekst napamet, a da esto
nisu ni bili svjesni onoga to izgovaraju, odnosno, esto ni ne bi razumjeli tekst koji bi
uili. (Derrett, 1973, str. 48)
Uz Manua, najvie je komentara napisano na djelo Yvalkyasmti, njih etiri:
1. Vrlo vaan komentar napisao je na dvoru Vikram ke lukye slavni
Vinevara pod nazivom Mitkar. Taj je komentar postao standardno
djelo u ranom razdoblju na Dekanu i u Benaresu, te u velikom dijelu sjeverne
Indije. Odlomak o nasljednom pravu preveo je Colebrooke na engleski i po
njemu su sudili engleski kolonijalni sudovi. (Jolly, 1928, str. 68) Autor potjee s
juga Indije, a ivio je u drugoj polovini jedanaestoga stoljea. (Winternitz,
1985, str. 602) Derrett istie da je djelo nastalo izmeu 1120. i 1125. godine.
(Derrett, 1973, str. 50)
2. Drugi vaan komentar napisao je Aparrka ili Aparditya koji je bio kralj
Konkana, a pripadao je dinastiji ilhra. Vladao je u 12. stoljeu. Napisao je
komentar na Yvalkyu, Aparrka. Djelo je prema Derrettu nastalo negdje
izmeu 1115. i 1130. godine. Rije je o opsenom komentaru koje sadri
purske odlomke. (Derrett, 1973, str. 50)
3. lapi, koji je napisao komentar Dpkakalik, smatra se suvremenikom
Lakmaasene iz Bengala (poetak 12. stoljea). (Jolly, 1928, str. 70) ivio je
u Bengalu gdje se zvao Shuiy a ili Shu pla. Rije je o vrlo kratkom

91

Derrett u djelu "Dharmastra and Juridical Literature" daje pregled komentara i dharmanibandha
(od stranice broj 47 do stranice broj 61).
92
Komentari koji su napisani na Manuov zakonik bit e spomenuti u paragrafu koji obrauje sam tekst
Manuova zakonika.

36

komentaru koji je nastao negdje izmeu 1375. i 1460. godine. (Derrett, 1973,
str. 49)
4. Naposljetku, Vivarpa je napisao komentar Blakr izmeu 800. i 825.
godine (nije pouzdan podatak).
Od ostalih komentara istie se komentar Haradatte ili Haradattrye ili
Haradattamire, junoindijskog autora koji je vjerojatno identian s Haradattamirom
ili Haradattryom kojeg pak citira Sya a u djelu Mdhavyadhtuvtti, komentaru
uz Dhtuphu, a po Sarvadaranasagrahi komentirao je pastambadharmastru i
Gautamadharmastru. ivio je oko 1300. godine.
Mdhava, koji se spominje u dijelu rada koji opisuje Hrtadharmastru,
naziva se i Vidyraya, "uma uenosti". Rije je o plodnom autoru koji je napisao
opsean komentar uz Pararu, Pararasmtivykhy. Djelo se bavi vyavahrom,
odnosno sudskim postupcima. (Jolly, 1928, str. 71) U uvodu djela autor sebe naziva
guruom i ministrom kralja Bukke, a radi se o kralju Bukki I, slavnom vladaru
Viayanagara (blizu grada Hampi na rijeci Tu gabhadr u okrugu Bellary) na jugu
Indije. To je bilo i razdoblje aka, 1276-1293 (+ ca. 78. g. = AD, dakle, oko 1354.1371.).
Nandapaita je napisao kratak komentar uz Pararu. Djelo nije objavljeno,
a napisano je prije 1622. godine, a to je ujedno i datum njegova djela Vaiayant, u
kojem se ovaj komentar citira. Vaiayant od Nandapaite opsean je komentar uz
Viusmti, a nastao je oko 1622. godine u Benaresu. Ovaj ueni dharmdhikrin,
iji sljedbenici i dalje ive u Benaresu, iza sebe je ostavio velik broj djela koja se bave
pravom, filozofijom i poezijom. (Jolly, 1928, str. 72)
Nradu je prvo komentirao Asahya, no njegovo se djelo Nradabhya ne
uva u svom originalnom obliku. (Jolly, 1928, str. 73) Asahya je osim komentara uz
Nradu napisao i komentar uz Gautamu i Manua, a ivio je u estom ili sedmom
stoljeu. (Derrett, 1973, str. 49)
Govindasvmin

je

komentirao

Baudhyanu

djelu

Bodhyanadharmavivara, a Ktyyanovo djelo Karmapradpa komentirao je

rka ili ditya, dok je Vasihu komentirao Kapaita 70-ih godina 19.
stoljea. (Jolly, 1928, str. 73)

11. 2. Dharmanibandhe.

37

Od jedanaestog stoljea javljaju se sustavna djela o dharmi koja su vrlo esto

opsena. Ona nisu nastajala u kolama dharme, nego su ih po nalogu vladara pisali
suci, ministri i drugi izvrsnici upueni u pravne propise: (Katii, 1973, str. 356)
Lakmdhara, prvi ministar (stind. sdhivigrahika) kralja Govindaandre
autor je jedne od najstarijih dharmanibandha koja se zove Kyakalpataru, "Drvo koje
ispunjava elje za poznavanjem dunosti" ili Smtikalpataru, "Drvo koje ispunjava
elje za predajom" ili Smtikalpadruma, "Drvo koje ispunjava elje za predajom",
djela koje se u dvanaest ka bavi rddhom, dnom, pratihom, uddhi, trthom i
drugim obiljejima prava kao i s dunostima kralja (stind. radharma), te sudskim
procesima (stind. vyavahra). Moda je patron Lakmdhare identian s monim
Govindaandrom iz Knyakube, a dokumenti o tom kralju spadaju u razdoblje
izmeu 1105. i 1143. godine. (Jolly, 1928, str. 74; Katii, 1973, str. 356)
Gotovo istom razdoblju pripada i Halyudha, autor Brhmaasarvasve, "Sve o
brahmanima" djela koje se bavi dnevnim obavezama brahmana. Halyudha je bio
vrhovni

sudac

(stind.

dharmdhikrin,

dharmdhyaka)

slavnog

kralja

Lakmaasene iz Bengala koji se popeo na prijestolje 1119. godine. (Jolly, 1928, str.
74; Katii, 1973, str. 357) Derrett u svom djelu "Dharmatra and Juridical
Literature" istie kako je djelo izgubljeno. (Derrett, 1973, str. 53)
Na jugu Indije se istie djelo Smtiandrik, "Mjeseina predaje" od
Devaabhae, koje je podijeljeno u pet k a ili adhyya o sa skri, hniki,
pryaitti, rddhi i vyavahri sa mnogim pod-poglavljima (stind. prakaraa).
Nastalo je oko 1200. godine, a postiglo je veliki uspjeh i slavu i na jugu i na sjeveru
Indije (kao i Vramitrodaya). (Jolly, 1928, str. 75) Samo je jedan odjeljak djela izdan i
to onaj koji se bavi nasljednim pravom (stind. dyabhga). (Winternitz, 1985, str.
605)
Hemdri je napisao djelo aturvargaintmai, djelo koje je nastalo izmeu
1260. i 1309. godine. Sadri pet kha a: prva: vratakha a (o zavjetima), druga:
dnakhaa (o darovima), peta: parieakha a (o ostalome), no trea:
trthakhaa (o hodoaenju), i etvrta: mokakha a (o osloboenju), nisu
objavljene. aturvargaintmai se gotovo i ne bavi vlasnikim pravom, osim to
dotie pitanje rddhe. Djelo sadri mnogo citata iz drugih djela sm ti i pur a.
Hemdri je bio ministar (stind. mantrin) i uvar arhiva (stind. rkaradhipa) dvojice
monih vladara dinastije Ydava u Devagiriju (Daulatabad u Mahr ri): Mahdeve
(1260-71) i Rmaandre (1271-1309). (Jolly, 1928, str. 76)
38

14. stoljee je cvatue razdoblje kole iz Mithile, koja je bila iznimno vana za
razvoj prava vlasnitva. Unutar te kole istie se a evara, autor Smtiratnkare,
"Riznica predaje", opsenog preglednika podijeljenog u sedam dijela o k tyi, dni,
vyavahri, uddhi, pi, vivdi i stadiju g hasthe. Njemu se pripisuje i krae vjersko
djelo Ktyaintmai, "Dragulj misli na dunost". U uvodu tog djela a evara se
spominje kao sin ministra, no i sam je bio ministar (stind. mantrin) kralja
Harasihadeve. Za njega je osvojio Nepal (1324. godine) i obale rijeke Vgvat (koja
se uspinje prema Nepalu), a u milostinju je dao i svoje vrijedne novie. (Jolly, 1928,
str. 77)
Vaspatimira je esto citiran u bengalskim kolama, a ivio je u 15. stoljeu
na dvoru kralja Harinryae iz Mithile. Bio je praunuk kralja Harasi hadeve i neak
(ili sin) andrasihadeve. Njegovo se glavno djelo sastoji od razliitih intma ija o
rddhi,

trthi,

nti,

pryaitti,

tako

dalje.

Vaspatimirino

djelo

je

Vivdaintmai, "Dragulj misli o parbenom govoru" koje je objavljeno u Calcutti

1837. godine, a koje je na engleski preveo P. C. Tagore 1863. godine. Djelo se bavi
se vlasnikim pravom.
Vivevara je napisao djelo Madanaprita. Djelo je nastalo izmeu 1360. i
1370.

godine

na

sjeverozapadu

Indije

pod

pokroviteljstvom

Madanaple.

Madanaprita sadri devet stavaka o vjerskim zakonima, zakonima koji se tiu

nasljedstva i zakonima koji se tiu smrti. Dosta je toga preuzeto iz Mdhavinog
komentara na Pararu. Djelo je bogato citatima iz razliitih djela sm ti i drugih
dharmanibandha, kao i citatima iz 21 razliite pur e.

(Jolly, 1928, str. 78;

Winternitz, 1985, str. 606)93

mtavhana je napisao djelo Dharmaratna koje pripada 15. stoljeu. Dio tog
djela koje je posveeno nasljednom pravu zove se Dyabhga i predstavlja glavni
tekst bengalske pravne kole. Colebrooke ga je preveo na engleski jezik. (Jolly,
1928, str. 79) Autor je esto citiran, a izdanje Dyabhge sa sedam komentara
objavljuje se i u Calcutti izmeu 1863. i 1866. godine. Najstariji od tih komentatora je
ryamai (15. stoljee). (Jolly, 1928, str. 80)
Raghunandana, ueni sin Bengala iz 16. stoljea, napisao je djelo Smtitattva
(podijeljeno je u 28 tattva). (Jolly, 1928, str. 82) Meu tim tattvama istie se dio koji
govori o nadnaravnim kunjama na sudu mukama, nasljednom pravu i pravoslovlju.
(Winternitz, 1985, str. 607)
93

Do sada navedeni prirunici se bave vjerskim dunostima i obiajima, a sljedei prirunici su

posveeni pravu u uem smislu (stind. vyavahra).

39

16. stoljee obiljeile su dvije obitelji koje su potekle s juga Indije, a koje su se
nastanile u Benaresu. Prvu obitelj uinio je poznatom Nrya a koji je napisao
brojna djela na temu vjerskog zakona i na temu filozofije. Najpoznatije djelo koje je
napisao zove se Prayogaratna (objavljeno je u Bombayu 1861. godine). Ono se i
danas potuje i smatra autoritetom na zapadu Indije. Najpoznatiji lan druge obitelji
je Nandapaita koji je napisao djelo Vaiayant, no njegovo najpoznatije djelo je
Dattakamms (Sutherland ga je preveo). (Jolly, 1928, str. 83)
U 17. stoljeu je bila aktivna obitelj Rmevara iz Benaresa: Nlaka ha,
akarin sin, napisao je djelo Bhagavantabhskara, "Bhagavatin sjaj" podijeljeno je
u 12 zraka ili klinova maykha. Djelo je nastalo na zahtjev radputskog princa
Bhagavantadeve (oko 1640. godine) obitelji Se garas iz Bhareha (Bhareh), na
sjecitu rijeke Yamune i rijeke ambale. (Jolly, 1928, str. 84) Kamalkara,
Nlakahin roak, napisao je djelo Nirayasindhu izmeu 1611. i 1612. godine, te
djelo dradharmatattva (ili krae drakamalkara) koje se bavi pravima i
dunostima dra (dio je njegova veeg djela Dharmatattva). Vano je i njegovo djelo
Vivdatava koje slijedi Mitkaru. (Jolly, 1928, str. 85) Komentator Mitkare,
Mitramira, napisao je opsenu enciklopediju Vramitrodaya u kojoj uz pravo
obrauje i druge predmete (medicinu, astrologiju, bhakti, moku, i tako dalje).
(Katii, 1973, str. 357; Winternitz, 1985, str. 607) to se tie nasljednog prava,
Mitramira slijedi Mitkaru. Njegov patron, Bundela Vrasiha, po kojem je djelo i
dobilo ime, ubio je slavnog Abul Fazla 1602. godine, a ivio je do vladavine h
Dahna (1628-58). (Jolly, 1928, str. 86) Abul Fazl bio je prijatelj cara Akbara i veliki
perzijski pisac. (Katii, 1973, str. 357)
U 18. stoljeu nastalo je mnogo pravnih propisa koje su indijski pa iti pisali
po nalogu engleskih inovnika. Tako se istie djelo Vivdravasetu koje je nastalo
pod zapovijedi Warrena Hastingsa, a objavljeno je u Bombayu. Napisano je izmeu
1773. i 1775. godine pod urednitvom jedanaestorice pa ita iz raznih dijelova
Bengala, a na engleski ga je preveo Halhed 1775. godine. Slino djelo je i
Vivdasrrava koje je sastavljeno za Sir Williama Jonesa 1789. (Jolly, 1928, str.
88) Jedno je od najvanijih djela Vivdabhagrava, djelo koje je napisao
aganntha iz Calcutte na nagovor Sir Williama Jonesa, a koje je (s iznimkom dijela
koji se tie kaznenog prava) na engleski jezik preveo Colebrooke i to na naredbu Sir
Johna Shorea. Taj je prijevod Colebrooke zavrio 1796. godine. Bio je od iznimnog
znaenja, te je zajedno s prijevodom Manua, koji je napravio Jones, bio poetna
toka u uenju indijskoga prava od strane Europljana.
40

U 19. stoljeu nastala su mnoga djela, od kojih se mogu izdvojiti Sicov

francuski prijevod tamilske studije Smtiandrik. (Jolly, 1928, str. 89)

12. Manuov zakonik.

Manusmti ili Mnavadharmastra, "Dharmastra Mnava"94 najpoznatije je
i najslavnije pravno djelo. (Derrett, 1973, str. 31) Europski su istraivai isprva
smatrali da je Manuov zakonik vrlo star. Tako je William Jones isticao da je djelo
nastalo u trinaestom stoljeu prije nove ere, a Schlegel, 1000 godina prije nove ere,
dok je Max Mller doao do zakljuka da je Manuov zakonik, kao i ostale metrike
dharmastre, mlaa preradba neke starije vedske dharmastre. Georg Bhler je
pak to i, inilo se, dokazao jer je u strama pronaao citate iz one izgubljene
dharmastre koja je kasnije preraena u Mnavadharmastru, to se dogodilo
negdje izmeu drugog stoljea prije nove ere i drugog stoljea nove ere. (Katii,
1973, str. 355) Olivelle smatra da je Mnavadharmastra napisana za vrijeme
Kua. (Olivelle, 2005, str. 39)
Hipotetsko djelo naziva se Mnavadharmastra, a rije je o pretpostavljenoj
dharmastri vedske kole Mnavamaitryaya koja pripada crnoj Yaurvedi. (Jolly,
1928, str. 36) Nadalje, Bhler je otkrio djelo Mnavarddhakalpa koje se bavi
pitanjem podrijetla Manua. Paralela izmeu Mnavarddhakalpe i Manuova
zakonika vidljiva je samo u nekim odreenim stihovima koji su vjerojatno preuzeti iz
Manua. to se tie obreda, potpuno je drugaije obraen u Mnavarddhakalpi.
ini se da je rddhakalpa moderno djelo koje mnoge stihove preuzima iz
Karmapradpe i aturviatipure. Autor Manuova zakonika govori o dharmastri
openito, te dharmastrinima (uiteljima dharme) 2. 10, 3. 16, 3. 232, 6. 21, 8.
140, 12. 111; cf. Bhler 1. c. XXV-XXX iz ega se zakljuuje da je poznavao i
druga pravna djela. (Jolly, 1928, str. 36 i 37) U Vsihadharamastri, u etvrtom
poglavlju,

javlja

se

citat

koji

zavrava

rijeima:

atraiva

pau

hisynnnyathetyabravnmanu rije je o proznom odlomku, koji je djelomino

metriki, no napisan je u stilu dharmastra i preuzet je, najvjerojatnije, iz hipotetske
Mnavadharmastre. Taj je tekst djelomino u skladu s odlomkom pronaenim u

94

Manuov zakonik tiskan je nekoliko puta, a najee s komentarom Kullke. Najbolje kritiko izdanje
priredio je Julius Jolly, London 1887. Prvi engleski prijevod je od Sir William Jonesa, Calcutta, 1794.
Vrlo bitan prijevod sainio je G. Bhler in SBE, Vol. 25. (Winternitz, 1985, str. 584) Novo kritiko
izdanje priredio je Patrick Olivelle 2005.

41

Manusmti,

te

se

stoga

moe

pretpostavljati

kako

je

osnova

moderne

Mnavadharmastre djelo koje je citirao Vsi ha. (Winternitz, 1985, str. 586)
Manu koji se smatra, ne samo praocem ljudi, nego i osnivaem drutvenog
poretka i obiaja, spominje se ve u Vedama 95 gdje se tvrdilo da je "sve to je Manu
rekao lijek/arolija": manuravadat tadbheaam. Yska se takoer referira na Manua
kao na autoritet to se tie zakona o nasljedstvu (Nirukta III, 4). Postoji i velik broj
odlomaka u ghyastrama, dharmastrama i Mahbhrati u kojima se zakonski
propisi citiraju prema Manuu: manurabravt, "tako je rekao Manu". No, propisi koji se
tako citiraju ne nalaze se ni u jednom djelu koje se pripisuje Manuu. Za ta se djela
istie da je uenje u njima staro i da se ne moe osporiti. (Winternitz, 1985, str. 584 i
585) Izmeu Manuova zakonika i Mahbhrate postoji jedinstvena veza. Tako u
mlaim dijelovima Mahbhrate ima i citata iz Mnavadharmastre. (Katii, 1973,
str. 355) Kao i ep, tako je i Manuov zakonik za iroke mase ljudi, ili barem za one
educirane i upoznate sa sanskrtom. Ono to je zajedniko Mnavadharmastri i
Mahbhrati to su epske loke. (Jolly, 1928, str. 32) U trinaestoj knjizi Mahbhrate,
Anusanaparvan, "Knjiga o poukama", pronaeni su odlomci koji su citirani iz
Manuova zakonika. No, javlja se i velik broj strofa koje su pronaene i u Manuovu
zakoniku i u Mahbhrati, a koje ne predstavljaju citate. Winternitz istie kako su
raniji dijelovi Mahbhrate stariji od Manua. (Winternitz, 1985, str. 587 i 588)
Manuov zakonik pripisuje si boansko podrijetlo. Na poetku samoga djela
stoji kako ga je Brahman, bog stvoritelj, objavio svomu sinu Manuu 96, praocu svih
ljudi, osnivatelju drutvenoga poretka na ovome svijetu, osnivau obiaja i rtvenih
postupaka, te davatelju vjerskoga prava. Postoji analogija izmeu imena ovoga djela
i drugih smti djela, kao to su Atri, Uanas, Daka, Nrada, Prapati, B haspati, i
Taittiryasahit II, 2, 10. 2. Prema atapathabrhma i I, 5, I, 7 Manu je bio prvi ovjek koji je izveo
rtvu. (Winternitz, 1985, str. 584)
96
Vano je istaknuti kako su u epsko-strinsko-pur skom brahmanizmu iznesene kozmogonijske
predodbe koje polaze od razlika izmeu svijetova ljudi na Zemlji, otaca ili predaka ispod Mjeseeve
sfere, te bogova iznad Suneve sfere (bogovima je dan godina 360 ljudskih dana). asovi, dani,
mjeseci i godine ine povijesna razdoblja yuge: kta, tret, dvpara i kali. Ta su razdoblja dobila
imena po zgoditcima pri kockanju (stind. dyta), a od kojih je prvi najbolji, a svaki slijedei loiji, dok je
kali razdoblje gubitniko. Prvo je razdoblje najsretnije i ljudi u njemu odravaju cijelu dharmu pravdu i
dunosti koje odravaju svijet i stoga ono traje 4 000 boanskih godina. Drugo razdoblje, tret,
poinje kada se etvrtina dharme zapusti, te traje 3 000 boanskih godina, tree, dvpara, poinje
kada se polovina dharme izgubi i traje 2 000 boanskih godina, a etvrto, kali, traje 1 000 boanskih
godina, jer se odrala samo etvrtina dharme. Sve etiri yuge ine mahyugu, velerazdoblje koje traje,
zajedno sa "svitanjem" i "sumrakom" od po 1 000 godina, 12 000 boanskih godina, odnosno 4 320
000 zemaljskih godina. Bogu stvoritelju Brahmanu dan traje 1 000 mahyuga, a to je jedna kalpa (4
320 000 000 godina ili 12 000 000 boanskih godina). Tijekom kalpe se smjeni 14 praotaca ljudi i
vladara Zemlje Manua. Svaki vlada jedno Manuovo razdoblje (stind. manvantara), koje traje otprilike
71 mahyugu (rije je o 14 sinovima jedne kalpe). Prvi je bio Svya bhuva (sin Brahmana
Svayabhua), a u naem razdoblju vlada Manu Vaivasvata (sin Vivasvanta, Sunca). (Jei, JaukPinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 31 i 32)
95

42

tako dalje. Rije je o imenima koja su preuzeta iz svijeta mudraca i bogova.

Naposljetku je Manu naredio svomu sinu Bhguu 97 da djelo prenese ljudima, to
znai da, prema Indijcima, Mnavadharmastra sadri zakone koje je objelodanio
Manu, a koje je Bhgu saopio ljudima, odnosno smrtnicima. Bh guovo ime je kao i
Manuovo, mitsko. (Jolly, 1928, str. 38; Katii, 1973, str. 355; Winternitz, 1985, str.
585)
Mnavadharmastra izgovorena od Bhgua mnave dharmastre
bhguprokty sahitym98 sadri dvanaest adhyya (lekcija ili poglavlja). Prvo
poglavlje sadri uvod u stilu Mahbhrate i pur a: veliki mudraci prilaze Manuu i
trae od njega da im objelodani svete zakone stalea (stind. vara). Manu pristaje i
zapoinje govor o postanku svega sarvasya sabhava. Taj zamren diskurs o
postanku svega zapoinje s Manuom i nastavlja se s Bh guom, a poiva djelomino
na vedskim izvorima i na uenjima skhye. (Winternitz, 1985, str. 588) I posljednje,
dvanaesto poglavlje, sadri filozofska promiljanja o karmanu i o moki, te je pod
utjecajem nauke skhye koja je pomijeana s uenjima yoge i vednte. Najvei dio
Manuova zakonika ine propisi koji se tiu vjerskih dunosti, to je karakteristika i
drugih dharmastra. (Winternitz, 1985, str. 588 i 590) to se tie jedinstva teksta
Manuova zakonika, Derrett istie da tekst nije sastavljen u jednom komadu (iako se
tradicionalno smatra da jest), to smatra i Kane, te kae da je u jednom dijelu Manua
vidljivo umetanje. (Derrett, 1973, str. 31) Olivelle ga ipak u osnovi smatra jedinstveno
redigiranim tekstom.
to se tie karaktera i kvalitete djela, Derrett smatra da kvaliteta Manuova
zakonika proizlazi iz kombiniranja obiljeja indijskoga drutva s obzirom na njihove
dunosti, te kako ime Manu nema veze sa slavom djela, ve je uspjeh autora
omoguio slavu i ugled samome imenu. (Derrett, 1973, str. 31 i 33) Winternitz pak
istie da je cilj autora bio napisati djelo koje e se moi vrednovati i s knjievnog
stajalita. (Winternitz, 1985, str. 590) Jolly pak istie kako je autor napisao didaktiku
poemu upuenu svim staleima, no isto tako istie kako je zbog heterogenog
karaktera izvora Manuova zakonika teko odrediti mjesto nastanka. Djelo sadri
2864 loke (Jolly, 1928, str. 32 i 39) i meu tim lokama osobito se istie upotreba
"prijelaznog stiha" kako bi se oznaio zavretak jedne i poetak druge teme. Primjer
je Mnavadharmastra 2. 25:
97

Bhguovo je ime, kao i Manuovo, mitsko, a prema Manuu 1. 60, 119; 6. 1- 6. 4, 6. 122, i tako dalje,
Bhgu je objavitelj Manuova zakonika koji je njemu pak objavio njegov otac Manu. No, Bh gu se ne
spominje esto svojim imenom u tekstu. (Jolly, 1928, str. 39)
98
Ovim rijeima zavrava svako poglavlje Manuova zakonika.

43

e dharmasya vo yoni samsena prakrtit /

sambhava sya sarvasya varadharmn nibodhata // (Olivelle, 2005,
str. 7)
Ovaj izvor dharme vama je iznesen saeto
i postanak ovoga svijeta, a sada nauite zakone stalea. 99
Ovaj stih pokazuje prijelaz s dviju uvodnih tema, stvaranja svijeta i izvora dharme, na
glavni dio teksta dharma etiriju stalea. Ova je tehnika karakteristina za Manuov
zakonik, te se ne javlja u dharmastrama, a rijetko se javlja u kasnijim
dharmastrama. esta je upotreba glagola nibodhata100 u "prijelaznim stihovima", a
ako se slijedi upotreba prijelaznih stihova tada se uoava struktura Manuova
zakonika:
1. stvaranje svijeta,
2. izvori dharme,
3. dharma etiriju stalea i
4. zakon karmana i moke.
Najdui i najvaniji dio Manuova zakonika je trei turvarasya dharma.
(Olivelle, 2005, str. 8)
Struktura Manuova zakonika je sljedea:
1. sarvasya sabhava (postanak svega): 1. 1 1. 119
2. dharmasya yoni (izvori dharme): 2. 1 2. 24
3. turvarasya dharma (dharma etiriju stalea): 2. 25 11. 266
3. 1. dharmavidhi (pravilo dharme): 2. 25 10. 131
3. 1. 1. anpadi karmavidhi (pravilo o djelovanju kada nema nevolje): 2. 26 9. 336
3. 1. 1. 1. brhmaasya aturvidha dharma (etverostruka dharma brahmana): 2.
26 6. 97
3. 1. 1. 2. ra karmavidhi (pravilo o djelovanju kralja): 7. 1 9. 325
3. 1. 1. 3. vaiya-drayo karmavidhi (pravilo o djelovanju vaiya i dra): 9. 326
9. 336
3. 1. 2. padi karmavidhi (pravila o djelovanju kada ima nevolje): 10. 1 10. 129
3. 2. pryaitta vidhi (pravilo o okajanju): 11. 1 11. 265
4. karmayogasya niraya (odluka na spregu djelovanja): 12. 1 12. 116
99

Moj prijevod.
Nibodhata (imperativ, 2. lice mnoine aktiva) < nibudh, "nauiti, uti neto od nekoga; znati".
(Monier-Williams, 2005, str. 550)
100

44

4. 1. karmam phalodaya (o nastanku plodova djela): 12. 3 12. 81

4. 2. naireyasa karmavidhi (pravilo o djelovanju koje vodi do onoga od ega
nema boljega): 12. 83 12. 115 (Olivelle, 2005, str. 9)
Naposljetku, vano je istaknuti komentare koji su napisani na Manuov
zakonik.101 Oni su se pisali u razliitim regijama Indije to dokazuje reputaciju i
potovanje koje je postojalo prema ovome djelu i koje je ono openito uivalo u cijeloj
zemlji. Najstariji je sauvani komentar od Medhtithija, Manubhya. Medhtitihi je
vjerojatno ivio izmeu 820. i 900. godine na podruju Kmra. On spominje starije
komentare koji su izgubljeni. Za tumaenje tekih mjesta najvrjedniji je komentar od
Govindare, a napisan je vjerojatno u 12. stoljeu. Najslavniji je pak komentar
napisao Kullka u 15. stoljeu, u Benaresu, a veinom je prepisivao Govindarin
komentar. (Katii, 1973, str. 355; Winternitz, 1985, str. 594)
Slava i vanost Manuova zakonika dosezala je i preko granica Indije. Osobito
vaan utjecaj je ostvario Manuov zakonik na pravna djela Burme. Njihova se pravna
djela nazivaju Manudhammasaham. Kralj Wagaru (1281 1306) prema predaji
napisao je najvaniji dio Manudhammasahama, Dhammasaham. Ovaj se zakonik
temelji na zakonima Manua i drugih dharmastra, no iskljuuje dijelove koji se tiu
vedskih i brahmanskih elemenata (rtva, sakramenti, okajanje, i tako dalje). Njihov se
zakon o kanjavanju izriito temelji na teoriji o karmanu. I na otoku Javi se studirala
Mnavadharmastra, ak i donedavna. (Katii, 1973, str. 356; Winternitz, 1985, str.
595)

13. Poloaj staroindijskoga drutva aturvarasya dharma.

13. 1. Vara.
Sliku staroindijskoga drutva prua dio Manuova zakonika koji se naziva
turvarasya dharma, odnosno u prijevodu "dharma etiriju stalea". U
prethodnom paragrafu prikazana je struktura Mnavadharmastre i iz nje se moe
iitati to obuhvaa navedeni dio. Najprecizniji uvid u nain ivota starih Indijaca
prua analiza propisa koji se tiu brahmana, katriya, vaiya i dra. No, prije nego li
se prijee na konkretno analiziranje teksta, navest u Puruasktu, himan koji
101

Derrett istie kako je na Manuov zakonik napisano devet komentara, a Ludwik Sternbach u
pregledu djela "Manu-smriti with Nine Commentaries by Medhtithi, Sarvarjanrya a, Kullka,
Rghavnanda, Nandana, Rmacandra, Mairma, Govindarja and Bhruci" navodi njihova imena.

45

opisuje rtvu kozmikoga ovjeka (stind. purua) kao nain postanka svih svjetova,
svih Veda, svih ivih bia i svih drutvenih stalea (Jei, Jauk-Pinhak, & GncMoaanin, 2001, str. 19). Podjela koja je bitna za sliku staroindijskoga drutva je
upravo posljednja i ona ini sr jedanaeste, te osobito dvanaeste strofe RV X 90
(Jei, 1987, str. 251):
11. yat purua vy adadhu

Kad rastavljhu ovjeka,

katidh vy akalpayan /

na koliko rasklopie?

mukha kim asya kau bh

im mu se usta, ruke im,

k r pd uyete //

boci i noge nazivlju?

12. brhma 'sya mkham sd

Brahmn mu usta postae,

bh ranya kta /

ruke ranyom stvore se,

r tad asya yad vaiya

bokovi to to vaiya jest,

padbhy dro ayata //

dra se rodi od nog.

U dvanaestoj strofi se spominje unutarnja podjela drutva na etiri var e: brahmane,

katriye (ranye), vaiye i dre, odnosno na stalee onih koji se bave svetom
rijeju Veda, onih koji se brinu za vladanje i ratovanje, onih koji se brinu za
gospodarstvo, te onih koji prethodnima trebaju sluiti. (Jei, 1987, str. 25) Ovu
podjelu drutva slijedi i podjela prema kojoj ovjek zauzima mjesto u drutvu u
odnosu na neko odreeno razdoblje ivota. Patrick Olivelle u djelu "The rama
System: The History and Hermeneutics of a Religious Institution" (1993.) istie kako
je rije o komplementarnim sustavima i kako se mnogo manje panje posveivalo
sustavu rama nego staleima i kastama. Sredinom 16. stoljea Portugalci poinju
upotrebljavati termin "kasta" kako bi oznaili drutvenu organizaciju u Indiji ("casto" <
lat. "castus"), odnosno kako bi oznaili "istou roda". Termin se stao rabiti
dvoznano: za indijski "rod" ti, kakvih ima na tisue, i za "stale" var a, kakvih je
navedenih etiri. U naelu razliite ti pripadaju jednoj od etiri var e, a ima na dnu
drutva i kastinskih zajednica izvan etiriju var a. 102 Mnogo autora posveuje panju
podrijetlu i karakteristikama kastinskog sustava u Indiji. Tako Kane u drugom svesku
djela "History of Dharmastra" itavo drugo poglavlje posveuje var ama i tima,
102

Vrijedi spomenuti kako je nizozemski misionar Abraham Roger napisao djelo "Otvorena vrata
skrovitoga poganstva" i objavio ga 1651. godine. U njemu se po prvi puta u novovjekoj Europi
spominju indijske kaste, brahmanski obredi, isposnici, Veda, bogovi Vi u, vara (iva) i Brahm
stvoritelj. (Katii, 1973, str. 45)

46

ne razlikujui ih ba jasno pod izrazom "caste"; zato u u navoenju interpretirati o

em mislim da se radi. Smatra kako se u veini djela koja se bave tim sustavom
mogu izdvojiti neke karakteristike: nasljednost (u teoriji, ovjek pripada odreenoj
kasti (to jest rodu, ti, eng. caste, roenjem u toj kasti), endogamija i egzogamija,
ogranienja koja se tiu prehrane i zanimanja, te stupnjevanje (neke su kaste na vrhu
drutvene ljestvice, pripadaju najviem staleu, a neke na dnu, pripadaju najniem
staleu ili su izvan kastinskog sustava kao nedodirljivi, eng. outcastes). (Kane, 1941,
str. 23) Bolje je, dakle, razlikovati termin vara i termin ti, na koji je bolje ograniiti
izraz "kasta", dok se termin vara bolje prevodi kao stale. Tako Mislav Jei u djelu
"gvedski himni" kae:
"Podjela na etiri vare nastoji dati opi i pregledan obrazac
prirodnoj podijeljenosti indijskoga drutva na premnoge ti, kaste,
endogamne, komenzalne i profesionalne zajednice odreene rodom,
mjestom ili zanimanjem, a nadasve dharmom, drutvenim i obrednim
ustrojem ivota, koje su nastajale tijekom povijesnih proimanja
arijskih plemena i drugih naroda, domorodaca i doljaka. Tijekom
indijske povijesti, drave i vee drutvene zajednice redovito su
uklapale ti u se ne razarajui ih, te su se one odrale kroz mnoge
promjene sve do danas." (Jei, 1987, str. 29)

13. 2. rama.
Prije analize teksta Manuova zakonika, odnosno onoga dijela koji se bavi
sustavom rama, valja istaknuti neke karakteristike navedenog sustava, vezu
izmeu sustava rama i vara, te ulogu broja etiri u indijskoj kulturi (etiri su Vede,
vare, yuge, rama, pde i pururthe). Tako Patrick Olivelle u djelu "The rama
System: The History and Hermeneutics of a Religious Institution" podrobno analizira
pojam rama, sustav rama, te odnos tog sustava s drugim etverostrukim
sustavima i shemama u indijskoj kulturi. Olivelle smatra kako je rije o relativno
novom terminu koji se javlja u sanskrtskom vokabularu (termin se ne javlja u vedskim
sahitama, brhmaama, pa ak ni u ranijim upaniadima), odnosno kako je rije o
neologizmu kod kojeg upotreba ne determinira znaenje, ve etimologija omoguava
da se razumije izvorna upotreba i znaenje rijei rama. Termin dolazi od korijena
ram, 4. koji znai "biti ili postati umoran ili iscrpljen; uloiti napor; nadjaati; govoriti,
47

osloviti, pozvati" (Monier-Williams, 2005, str. 1096). Prefiks komentatori tumae

kao svojevrsno isticanje i intenzivnost, a Olivelle istie kako izvan leksikona nije
pronaao niti jedan primjer u kojem se prefiks upotrebljava s glagolskim oblikom od
ram, 4. Starija indijska knjievnost iznosi dva znaenja termina rama: prvo
znaenje je "pustinjaki stan" koristi se u brahmanskoj, buddhistikoj i inistikoj
literaturi, a drugo znaenje je "nain ivota svojstven odreenom razdoblju"
(vnaprastha i sanysin mogu biti izborni naini ivota, ali brahmarin i g hastha
nisu izborni naini ivota) koristi se preteito u brahmanskoj literaturi i to unutar
konteksta sustava rama. (Olivelle, 1993, str. 8, 16 i 17) to se tie sustava
rama, glavno pitanje koje se pojavljuje jest da li je sustav rama drutvena
institucija103 koja je paralelna sa sustavima vara i ti ili je rije o teolokom
konstruktu koji pridaje teoloko znaenje drutvenoj instituciji. Olivelle zakljuuje da
je rije o teolokom konstruktu koji svoje podrijetlo vue iz brahmanske tradicije.
Baudhyana,

jedan

od

najranijih

izvora

sustava

rama,

rame

naziva

"etverostrukom podjelom dharme". Prema tome, sustav rama se razumijeva kao

klasifikacija dharme koja je paralelna sa starijom klasifikacijom na etiri var e.
Izvorna definicija sustava rama je sljedea: rije je o etiri legitimna sustava koja
su otvorena odraslom ovjeku. No, u klasinom razdoblju sustav postaje
preskriptivan. (Olivelle, 1993, str. 24, 26 i 27) Prvi dokazi koji omoguuju datiranje
ovoga sustava proizlaze iz dharmastra pastambe i Baudhyane prema kojima
se sustav rama ne javlja prije estog stoljea prije nove ere (najvjerojatnije se javio
kroz peto stoljee prije nove ere). Takoer, smatra se da je sustav ve bio poznat
unutar dharmastrinske tradicije u etvrtom stoljeu prije nove ere. (Olivelle, 1993,
str. 101 i 102) Tako se u klasinom razdoblju javlja Mnavadharmastra koja se
istie kao locus classicus sustava rama. U pregledu sadraja koji daje Manu (1.
111 1. 118) ne spominje se termin rama, kao ni u dijelu koji se bavi
sakramentom inicijacije upanayana (2. 36 2. 249). Termin rama prvi se put
javlja u Manuovom zakoniku u treoj adhyyi, na poetku rasprave o domainu
ghastha (Olivelle, 1993, str. 137 i 138):
vednadhtya vedau v

Izuivi na prikladan nain Vede ili dvije

vedam vpi yathkramam /

Vede ili pak (samo jednu) Vedu, student

aviplutabrahmaaryo

koji nije povrijedio brahmaaryu, neka

103

Pod drutvenom institucijom Olivelle podrazumijeva "instituciju koja se nalazi negdje vani u svijetu;
koja moe biti, naravno, u isto vrijeme i vjerska institucija". (Olivelle, 1993, str. 24).

48

ghasthramamvaset //2//

ue u ramu domaina.104

Sustav rama, sam za sebe, teoloka je klasifikacija koja reducira brojne

religijske naine ivota na etiri temeljne kategorije. Rana literatura o ovome sustavu,
ukljuujui dharmastre i dharmastre, ne spominje daljnje klasifikacije rama
potklasifikacije (ni poznati didaktiki dijelovi Mahbhrate ne sadre eksplicitne
klasifikacije rama). Najraniji takvi dokumenti su Vaikhnasadharmastra i
ramopaniad (etvrto stoljee). (Olivelle, 1993, str. 161) to se tie odnosa izmeu
sustava rama i vara, Olivelle istie kako se brahmanska dharma definira kao
varramadharma. No, pitanje je da li mogu svi ui u taj sustav ili pak samo oni koji
pripadaju odreenoj vari, i da li su pripadnici odreene var e kvalificirani da uu u
sve rame ili u samo neke? Problem odnosa sustava var a i rama se se po prvi
puta javlja u Vaikhnasadharmastri. Nakon nabrajanja var a i isticanja dunosti
svakog pojedinog stalea, autor Vaikhnasadharmastre (1. 1) kae sljedee:
brhmaasyram atvar katriyasydys trayo vaiyasya dvv eva etiri
rama pripadaju brahmanu, prva tri katriyi, samo dva vaiyi 105. Pure takoer
razrauju odnos izmeu sustava rama i vare. Tako Vmanapura svjedoi da
etiri ivotna razdoblja pripadaju samo brahmanu brhmaasypi vihit
turramyakalpan. U ovoj se puri iznosi i simetrini odnos izneu sustava
rama i vara (15. 62 15. 63): (Olivelle, 1993, str. 190-192)
brahman:

ghastha

vnaprastha

brahmarin

katriya:

ghastha

vnaprastha

brahmarin

vaiya:

ghastha

vnaprastha

dra:

ghastha

sanysin

to se tie broja etiri, on igra vrlo vanu ulogu u indijskoj kulturi etiri su
Vede, vare, yuge, rame, pde i pururthe. Osim to se razrauje odnos koji
postoji izmeu sustava rama i vara, Olivelle istie pururthu, shemu koja je
centralna i koja je poznata jo od starijeg indijskog razdoblja. (Olivelle, 1993, str. 216)
Klara Gnc-Moaanin u djelu "Izvedbena obiljeja klasinih kazalinih oblika: grka
tragedija indijska nya japanski n" istie definiciju pururthe:

104
105

Moj prijevod.
Moj prijevod.

49

"Jedna od najtrajnijih kategorija indijske kulture obuhvaala je etiri

sfere ljudskoga ivota (pururtha) i predstavljala je idealiziranu
tetradu kulturom sankcioniranih i drutveno prihvatljivih tenji koje su
bile bitno obiljeje indijske civilizacije, osobito njezina hinduistikoga
svjetonazora. Pururthe su dharma (dunost, vrlina, zakon,
drutvena odgovornost, te red na individualnom, drutvenom i
kozmikom planu), artha (podruje svjetovnog dobitka, bogatstva i
politike moi), kma (podruje ugode, ljubavi, umjetnosti), moka
(traganje za osloboenjem iz podruja prvih triju svjetovnih ciljeva).
Pururthe su kodirane u sustavu trivarga (prve tri) ili caturvarga (sve
etiri)." (Gnc-Moaanin, 2002, str. 96)
Shema pururthe sa sustavom rama ima zajedniku sljedeu karakteristiku: oba
sustava pokuavaju klasificirati razliite naine i ciljeve ivota kojima ljudska bia
tee. Osim simetrinog odnosa koji postoji izmeu sustava var a i sustava rama,
Patrick Olivelle u djelu "The rama System: The History and Hermeneutics of a
Religious Institution" upuuje na nekolicinu autora (Charles Malamoud, Klaus K.
Klostermaier, Arvind Sharma106 i drugi) koji nastoje uspostaviti vezu izmeu sustava
rama i pururthe, te izmeu navedenih dvaju sustava i sustava var a. Olivelle
napominje kako ne postoje konkretni dokazi u literaturi za uspostavljanje takvih
odnosa izmeu lanova sustava, te da je jedina jasna povijesna veza koja je
pronaena izmeu sustava rama i pururthe ona izmeu sa nysina i moke.
Tradicija je jednoglasna kada kae da je posljednji stadij sustava rama onaj koji
tei moki, ili barem svijetu Brahmana. Olivelle smatra da su odnosi izmeu sustava
rezultat imaginacije navedenih autora. (Olivelle, 1993, str. 217, 218 i 219)

106

Najizravniju vezu izmeu, ne samo sustava rama i pururthe, ve i izmeu ovih dvaju sustava i
sustava vara, istie Arvind Sharma u djelu " The Puru rthas: A Study in Hindu Axiology" iz 1982.
godine: (Olivelle, 1993, str. 218)
pururtha:vara:rama:dharmabrahman i katriyabrahmarin i vnaprastha arthakatriya i
vaiyavnaprastha i ghasthakmavaiya i draghasthamokabrahmanvnaprastha i sa nysin
Analizirajui tablicu uviaju se mnoge potekoe. Tako primjerice prema A. Sharmi brahman
ne mora biti ghastha, zabranjena mu je kma (kao i katriyi), a ghastha i vaiya ne moraju slijediti
dharmu. Prije bi se moglo rei da je kma glavni cilj vaiyama, ali doputen i drugima, artha glavni cilj
katriyama, ali bitna i drugima (dobit vaiyama), dok je moka ponajprije dostupna brahmanima, a
dharma vrijedi za sve (najvie se tie prvih dvaju stalea). Problem je to rei o drama pri takvoj
simplifikaciji. S ramama stoji tako da brahmarinu nije doputena kma i ne bavi se arthom, te mu
stoga ostaje dharma, ghastha slijedi kmu, arthu i dharmu, vnaprastha dijelom naputa kmu,
dijelom i arthu, dok sanysin naputa sva prva tri cilja (dijelom potuje dharmu) i slijedi moku.
Tablica se ne moe u potpunosti protumaiti.

50

13. 3. Saskra.107
Vano obiljeje sustava rama ine i sakramenti, odnosno sa skre. Rije je
o obredima koji oznaavaju ulazak u pojedino ivotno razdoblje. Rije saskra
dolazi od korijena sa - s - k, 8. koji znai "sainiti". Rije je o imenici mukoga
roda koja doslovno znai "sastavljanje, oblikovanje, ustrojavanje", a koja se najee
prevodi kao sakrament vjerski in koji se promatra kao jasan, vanjski i vidljiv znak
unutranje i duhovne milosti. (Pandey, 1969, str. 15) Tako Pandey u djelu "Hindu
Saskras: Socio-Religious Study of the Hindu Sacraments" kae:
"The Saskras are complex combinations of various elements.
They express beliefs, sentiments and knowledge of the ancient
Hindus about the nature of human life and the universe and their
relation with the superhuman powers that were supposed to guide or
control the destiny of man."108 (Pandey, 1969, str. 36)
Materijalni ciljevi saskra su stjecanje stoke, potomstvo, dug ivot, zdravlje,
bogatstvo, snaga i intelekt. (Pandey, 1969, str. 29) Kao i u filozofiji tako i u obredima,
ivot se percipira kao ciklus, krug, to znai da poinje tamo gdje i zavrava.
Saskre, od (prije) roenja pa do (poslije) smrti, predstavljaju kontinuiran niz
dogaaja koji se kreu oko elje za ivotom, uivanjem, promiljanjem i na kraju,
povlaenjem iz ivota. Ghyastre, najstariji prirunici o sa skrama, poinju s
vivhom, "vjenanjem" (smatralo se da brak, kao centralan dio ivota, odrava i
omoguava sve drutvene aktivnosti, i tek on ovlauje ovjeka na obavljanje kunih
obreda o kojima ghyastre govore), a djela sm ti pak zapoinju sa zaeem djeteta
u maternici majke (stind. nieka ili garbhdhna), te zavravaju s pogrebom (stind.
antyei) koji oznaava kraj neijeg ivota. Izmeu roenja i smrti obru se
sakramenti. Treba naglasiti kako ne postoji neka dogma ili kd kad je u pitanju
saskra. (Pandey, 1969, str. 275) Nadalje, broj sakramenta varira kroz povijest, no
danas se istie esnaest saskra koje prate Arijca kroz itav ivot (esnaest
saskra javlja se u zbornicima). Kane istie kako Gautamadharmastra nabraja 40
Kratki pregled sakramenata daje Mislav Jei u djelu " gvedske upaniadi" (str. 41 i 42), te u djelu
"gvedski himni" (str. 129 i 130).
108
"Saskre su sloene kombinacije razliitih elemenata. One izraavaju vjerovanja, osjeaje i
znanja starih Indijaca o prirodi ljudskoga ivota i svijetu, te njihovoj vezi s nadljudskim moima za koje
se misli da vode ili nadziru ovjekovu sudbinu." (moj prijevod)
107

51

saskra, no Manu, Yjavalkya i Viudharmastra ne kazuju koliko sa skra

broje, ve istiu da je rije o obredima koji zapoinju s niekom (garbhdhnom), a
zavravaju manom (antyei). (Kane, 1941, str. 194) Navedeni termini se javljaju
ve u Manuu 2. 16:
niekdimannto mantrair-

Za koga je pravilo izreeno mantrama,

yasyodito vidhi /

poevi od zaea, zavrivi sa

tasya stre' dhikro' smieyo

sprovodom,

nnyasya kasyait //2. 16//

taj treba spoznati zadau u ovoj stri, a

ne tko drugi.109

13. 4. Analiza Manuova zakonika.

Podjelu drutva na etiri stalea, kao to se ve naglasilo, slijedi i podjela
prema kojoj ovjek zauzima mjesto u drutvu u odnosu na neko odreeno razdoblje
ivota. Rije je o komplementarnim sustavima to potvruje i Baudhyana: sustav
rama je etverostruka podjela dharme koja je pak komplementarna sa starijom
klasifikacijom na etiri stalea.110 I jedan i drugi sustav proimaju sakramenti (stind.
saskra) obredi koji oznaavaju ulazak u pojedino razdoblje ivota (tradicionalno
se nabraja esnaest sakramenata111). Sakramenti poinju prije roenja i nastavljaju
se nakon smrti. Tako Mislav Jei u djelu "gvedske upaniadi" istie:
"Nakon upanayane, sve do samvartane, mladi je brahmarin
"sljedbenik brhmana, uenik". Nakon vivhe postaje ghastha
"domain". Prije smrti mogao se ovjek povui iz kue u umu i
postati vnaprastha "onaj koji je otiao u umu", ili se ak odrei
svega imutka i postati sanysin "onaj koji je sve odbacio". To su
etiri mogua ivotna razdoblja ili stanita rama, za koje su
propisane posebne dunosti dharma." (Jei, 1999, str. 42)

109

Rije nieka javlja se i u Manu 2. 26. Nieka i garbhdhna su sinonimi, a oznaavaju obred za
zaee. Rije mana i antyei takoer su sinonimi, a oznaavaju obrede sprovoda i podizanja
spomenika preminulome.
110
Brahmanska dharma = varramadharma.
111
Najznatniji su obredi oko roenja takarman, uvoenje u Vede i arijsku zajednicu upanayana,
vjenanje vivha i pogreb antyeikriy. (Jei, 1987, str. 129)

52

Polazei od ovih postavaka, istaknut e se termini koji upuuju na poloaj

staroindijskoga drutva kroz iitavanje i analizu Manuova zakonika. Od druge
adhyye (strofe broj 26) pa do kraja jedanaeste adhyye, Manu istie obrede koji se
razumijevaju kroz prizmu sustava vara i rama.

13. 4. 1. Druga adhyya.

Unutar druge adhyye istiu se obredi koji se obavljaju o djetetovu roenju
(stind. takarman): 2. 29 2. 35: strofa broj 31 upuuje na obred nadijevanja imena
(stind. nmadheya-karaa), strofa broj 34 upuuje na obred prvog izlaska djeteta iz
doma (stind. nikramaa) i obred koji se tie prvog vrstog obroka (stind.
annaprana), a strofa broj 35 na obred brijanja glave (stind. karaa):
magalyam brhmaasya

Za brahmana (ime) neka priziva sreu,

syt katriyasya balnvitam /

za katriyu bude ispunjeno snagom, za

vaiyasya dhanasayukta

vaiyu bude povezano s bogatstvom, a

drasya tu ugupsitam //2. 31//

za dru prezrivo.112

aturthe msi kartavya

U etvrtom mjesecu treba se initi obred

iornikramaa ght /

izlaska djeteta iz kue,

ahe' nnaprana msi

u estom mjesecu prvi vrsti obrok i to

yadvea magala kule //2. 34//

je jo u porodici omiljeni dobrosretni

obred.

karma dvitn

Obred brijanja glave prema dharmi ba

sarvemeva dharmata /

za sve dvoroene treba se initi

prathame' bde ttye

prema pravilu uvenja (objave) u prvoj ili

v kartavya ruticodant //2. 35//

treoj godini ivota.

Nakon obreda o roenju, Manu iznosi propise koji se tiu uvoenja u Vede i u
arijsku zajednicu (stind. upanayana113): 2. 36 2. 64: strofa broj 36 svjedoi o
razdoblju koje je prikladno za pristupanje obredu inicijacije:
112

Nadijevanje imena odvija se deset ili dvanaest dana nakon roenja djeteta. Osim to se ime daje
pripadnicima mukoga roda, ime se nadijeva i enskoj djeci. Tako Manu 2. 33 kae da se ensko ime
treba jasno izgovarati, da ono mora imati jasno znaenje, i tako dalje.
113
Kane u djelu "History of Dharmastra" istie kako su obredi od garbhdhne do upanayane
obavezni za sve dvoroene. (Kane, 1941, str. 197)

53

garbhame' bde kurvta

Upanyana brahmana nek se ini u

brhmaasyopanyanam /

osmoj godini od zaea,

garbhdekdae ro

kralja u jedanaestoj godini od zaea, a

garbhttu dvdae via //2. 36//

vaiye u dvanaestoj godini od zaea.

oad brhmaasya svitr

Za brahmana kitica Svitr114 ne prelazi

ntivartate /

razdoblje od 16 godina,

dvvit katrabandhor

za katriyu od 22 godine, a vaiyu od 24

aturviatervia //2. 38//

godine.

ata rdhva trayo' pyete

Ubudue, ovi troji, ako nisu posveeni u

yathklamasaskt /

prikladno vrijeme,

svitr patit vrty

postaju vrtya115, otueni od svete kitice

bhavantyryavigarhit //2. 39//

Svitr i odbijeni od Arijaca.

mau trivtsam lak

Za brahmana se pojas treba uiniti

kry viprasya mekhal /

mekan i trostruko spleten od trave

katriyasya tu maurv

maua,

y vaiyasya aatntav //2. 42//

za katriyu od trave mrv, a za vaiyu

udvte dakie

od konoplje.116
Dvoroeni se naziva upavtin kada mu je

pvupavtyuyate dvia /

podignuta desna ruka (kada je vrpca

savye prnamvt nivt

ispod desnog pazuha),

kahasaane //2. 63//

prnam vtin kada mu je podignuta

lijeva ruka, nivtin kada mu je vrpca
objeena oko vrata.117

Nadalje, 65. strofa govori o obredu brijanja brade (stind. kenta ili godna)
koji je analogan obredu brijanja glave (stind. karaa), a 66. , 67. i 68. strofa
svjedoe o sakramentima koji vrijede za pripadnice enskog spola:
114

Uitelj uenika koji postaje brahmarin ui svetu mantru zaziv Savitra kiticu Svitr koja mu
postaje duhovnom majkom. (Jei, Jauk-Pinhak, & Gnc-Moaanin, 2001, str. 21) Brahmani ue
gyatr RV III 62, 10, katriye ue triubh I 35, 2, a vaiye agat I 35, 9 ili IV 40, 5. (Jei, 1999, str.
41)
115
Pojam vrtya se tumai u desetoj adhyyi, od strofe broj 20 do strofe broj 23.
116
Na kraju djela "Manu's Code of Law", Olivelle daje tumaenja imena faune, flore, bogova, ljudi,
mjesta, obreda i tako dalje.
117
Djeak koji pristupa obredu inicijacije, osim to ui svetu kiticu Svitr, nosi pojas ili vrpcu upavta
ili mekhal i tap daa (brahmanu see do kose, katriyi do ela, a vaiyi do nosa), te se poznaje
po poloaju ruke. Rije je o znakovima po kojima se prepoznaje djeak koji pristupa upanayani.

54

kenta oae vare

Kenta se kod brahmana provodi u 16.

brhmaasya vidhyate /

godini ivota,

ranyabandhordvvie

kod ranye u 22. godini ivota, a kod

vaiyasya dvyadhike tata //2. 65//

vaiye od toga dvije vie (u 24. godini).

amatrik tu kryeya

U odreenom redoslijedu i u odreeno

strmvdaeata /

doba,

saskrrtha arrasya

za svrhu saskre tijela, ova se treba

yathkla yathkramam //2. 66//

initi za ene, ali bez vedske mantre.

ea prokto dvitnm-

Izreeno je pravilo inicijacije u nauk za

aupanyaniko vidhi /

dvoroene,

utpattivyaaka puya

pravilo koje je znak (novog) roenja i koje

karmayoga nibodhata //2. 68//

je prikladno. Nauite pridodane obrede.118

Obredom upanayana djeak postaje za kasniji ivot dvia, dvoroeni, to je

naziv za pripadnike prve tri vare, i ulazi u razdoblje brahmarina. U tom razdoblju
treba sluiti uitelju, uvati spolnu istou i potovati propisano ponaanje. Nauk
zavrava obrednim kupanjem. (Jei, 1987, str. 130) Manuov zakonik o prvom
ivotnom razdoblje svjedoi od 69. do 249. strofe druge adhyye:
upanya guru iya

Nakon obreda inicijacije119, uitelj prvo

ikayehauamdita /

neka podui uenika proienju,

ramagnikrya a

ispravnom vladanju i paljenju ognja, pa i

sadhyopsanameva a //2. 69//

tovanju u vrijeme sandhye. 120

adhyeyamastvnto

Pouavati treba onoga koji se sprema

yathstramudamukha /

uiti (da e uiti) srknuvi vodu121,

118

Manu 2. 68: Nauite obrede koji se nadovezuju na upanayanu.

Manu 2. 69: upanya guru iya - doslovno pie "iniciravi, uitelj uenika..." upanya =
gerund.
120
Kane u djelu "History of dharmastra" istie kako se proienje (tjelesno) naziva aua, a
ispravno vladanje ra. (Kane, 1941, str. 323)
121
amana je jedan od dijelova sandhye. Rije sandhya doslovno znai "sumrak" i "osvit"
("sastavljanje" dana i noi), a upuuje na molitve koje se izvode ujutro i naveer (Manu 2. 101). Kane
navodi da su temeljni dijelovi sandhye amana, pryma, mrana, aghamaraa, apa Gyatr i
upasthna. O amani, odnosno o "srkanju" vode govori Manu u drugoj adhyyi, od strofe broj 58 do
strofe broj 62. Tako Manu kae kako se voda treba srkati sa dlana od korijena palca (stind.
brhmatrtha) jedan od naina na koji se voda sre. Osobito je vano da se amana provodi prije i
nakon jela (stind. bhoana) radi proienja usta. (Kane, 1941, str. 313-316)
119

55

brahmalikto' dhypyo

okrenut licem prema sjeveru u skladu sa

laghuvs itendriya //2. 70//

strom, ini brahmali122, odjeven je u

laganu odjeu, i svladavi (svoja) osjetila.

Na poetku i na kraju vedske inicijacije uenik izgovara sveti slog o (stind.

praava). Manu 2. 76 istie kako je Prapati istisnuo foneme /a/, /u/ i /o/ iz triju
Veda, no takoer je istisnuo i strofu posveenu bogu Savitru (Manu 2. 77).
108. strofa druge adhyye govori o tome to uenik treba initi nakon
uvoenja u nauk sve do povratka kui (stind. samvartana):
agnndhana bhaikaarym-

Dvoroeni koji je primio inicijaciju neka

adhaayy gurorhitam /

ini paljenje ognja, pronju hrane, neka

samvartantkuryt

spava na podu, neka ini to je drago

ktopanayano dvia //2. 108//

uitelju sve do povratka kui.

Vanu ulogu u ivotu uenika ima uitelj. Manuov zakonik i druga djela sm ti
upuuju na nekoliko tipova uitelja. Tako Manu 2. 146 (= Vi udharmastra 30. 44)
kae da su i otac (stind. anaka) i uitelj oevi (stind. pit). No, "otac" koji uvodi
uenika u Vede i arijsku zajednicu i pouava ga Vede zajedno s obredima (=
kalpastre) i tajnama (= upaniadi) stind. rya vaniji je i igra veu ulogu od
oca koji je dao (fiziko) roenje stind. anaka. Ipak, Manu 2. 145 kae kako je
rya deset puta vaniji od upadhyye (odgajatelja), kako je otac sto puta vaniji od
rye, a majka tisuu puta vanija od oca. Prema Manuu 2. 141 i 2. 142 upadhyya
je uitelj koji ui o vedgama, dok je guru uitelj koji izvodi sakramente. (Kane,
1941, str. 323 i 324) Osim ova tri tipa uitelja rya, upadhyya i guru Manu 2.
143 spominje jo jednog uitelja, a to je tvi:
agnydheya

Onaj koji, izabran, ini obrede

pkayanagniomdiknmakhn /

ustanovljenja ognja, kuhane rtve,

ya karoti vto yasya

jednodnevnu somsku rtvu (stind.

sa tasyartvigihoyate //2. 143//

agnioma) i druge, njega se ovdje

naziva tvi.

ktopanayanasysya

Koji je primio ovu upanayanu 123, tei

122

"Brahmali, m. joining the hollowed hands while repeating the Veda." (Monier-Williams, 2005, str.
740)

56

vratdeanamiyate /

polaganju zavjeta i postepenu primanju

brahmao grahaa caiva

svete rijei Veda prema propisu.124

kramea vidhiprvakam //2. 173//

225. strofa svjedoi o potovanju starijih, a 226. strofa o utjelovljenju svakog

od njih:
ryaca pit aiva mt

I rya i otac i mati i stariji brat ne

bhrt a prvaa /

trebaju se nepravedno potcjenjivati,

nrtenpyavamantavya

osobito ne sa strane brahmana, ak i ako

brhmaena vieata //2. 225//

je povrijeen.

ryo brahmao mrti pit

rya je utjelovljenje Brahmana, otac je

mrti prapate /

utjelovljenje Prapatija,

mt pthivy mrtistu bhrt

mati je utjelovljenje Zemlje, a vlastiti brat

svo mrtirtmana //2. 226//

je utjelovljenje sebe (to jest ovjeka

na prva gurave kiidupakurvta

samoga).
Koji zna dharmu neka nita ne prua

dharmavit /

unaprijed guruu125; no koji e postati

snsyastu guruapta

okupani, neka s guruovom dozvolom d

akty gurvarthamharet //2. 245//

dar guruu prema svojim mogunostima

ketra hiraya gmava

zemlju, zlato, konja i govedo, i konano,

chatropnahamantata /

obuu i suncobran, bogatstvo, odjeu ili

dhnya vssi ka v gurave

povre, guruu neka prui zadovoljstvo. 126

prtimharet //2. 246//

"Ktopanayana, m. one who has been invested with sacrificial cord." (Monier-Williams, 2005, str.
303) Ovaj prijevod upuuje na ono to je reeno u strofi 169: Manu 2. 169 govori o trima roenjima:
123

mturagre' dhianana dvitya mauibandhane /

ttya yaadky dviasya rutiodant // 2. 169//Prema vedskom pravilu, prvo roenje
dvoroenog je od majke, drugo u vezivanju vrpce od trave maua, a tree u posveenju u (sam)
obred rtve.
124
Manu 2. 174 istie da kada uenik zapoinje sa zavjetima, tada oblai novu odjeu, stavlja novu
vrpcu ili pojas, uzima novi tap, i tako dalje. Kane u djelu "History of Dharmastra" tumai termin
"vrata". (Kane, 1941, str. 370-374)
125
"Koji zna dharmu neka nita ne daje uitelju prije povratka kui (stind. samvartana)".
126
Posljednje dvije strofe 245 i 246 predstavljaju zakljuak druge adhyye (dijela Manuova
zakonika koji najveim brojem strofa govori o prvom ivotnom razdoblju).

57

Julius Jolly u djelu "Hindu Law and Custom" istie kako uenik ui Vede
najmanje 12 godina, te kako autori djela sm ti najvie panje posveuju ispravnom
vladanju (stind. ra) uenika i njegovu odnoenju prema uitelju. 127 Osim toga to
uenik iskazuje potovanje prema uitelju, iskazuje ga i prema njegovoj eni i
njegovu sinu. Manu 2. 177 do 2. 197 govori o onome to brahmarin ne smije initi
plesati, pjevati, kockati, jesti meso, med ili zaine, ozlijediti ivo bie, lagati,
klevetati, i tako dalje. Uenik svaki dan mora isprositi hranu i predati ju uitelju, te
uzeti od uitelja samo ono to mu on ponudi (Manu 2. 182 2. 187). Na kraju prvog
ivotnog razdoblja vri se obredno kupanje, te uenik postaje sntaka. Nakon to se
vrati domu svojih (fizikih) roditelja, mladi se moe vjenati i tako ulazi u drugo
ivotno razdoblje kada postaje ghastha, "domain". (Jolly, 1928, str. 321 i 322)
Manuov zakonik ghasthi posveuje treu (3. 1 3. 285), etvrtu (4. 1 4. 260) i petu
(5. 1 5. 169) adhyyu.

13. 4. 2. Trea adhyya.

Trea adhyya Manuova zakonika dijeli se na dvije glavne teme brak (3. 1
3. 66) i domain (3. 67 3. 286). Tako Kane u djelu "History of Dharmastra" istie
neke karakteristike braka. Smatra da je brak najvaniji sakrament, a rijei koje se
odnose na pojam braka su sljedee: udvha (odvoenje djevojke iz kue roditelja),
vivha (odvoenje djevojke radi udaje), parinaya ili pari ayana (voenje uokolo),
upayama (pribliavanje) i pigraha a (uzimanje ruke djevojke). Sve su to dijelovi
braka. Svrha braka je, to primjerice navodi i gveda X 85: 36, da se omogui
mukarcu da postane domain, da izvodi obrede i da dobije sinove. Manu 9. 28 istie
da o eni ovisi potomstvo, izvoenje vjerskih obreda, vjernost, zadovoljstvo i nebo.
to se tie mladoenje i njegovih vrijednosti koje ga ine privlanim, Manu 4.
244 kae da je najvaniji ugled obitelji, a Manu 3. 6 3. 7 istie deset tipova obitelji
koje treba izbjegavati (primjerice, one obitelji u kojima se ne provode sakrametni,
koje nemaju mukoga lana, i tako dalje). Takoer, postoje situacije zbog kojih
ugledne/dobre obitelji postaju loima, o emu svjedoi Manu 3. 63 do 3. 65.
Pravila za odabir mlade su brojna. Manu 3. 4 istie kako mlada mora imati
odreene karakteristike (stind. lakaa). Te karakteristike mogu biti vanjske/tjelesne
(stind. bhya) i nevidljive/unutarnje (stind. bhyantara). Nadalje, mlada mora biti
Kane u djelu "History of Dharmastra" istie dva tipa brahmarina, upakurva (Manu 2. 245) i
naiika (student koji ostaje kod uitelja do smrti) < nih, "kraj" ili "smrt". Ideja o vjenome ueniku je
vrlo stara: hndogyopaniada II. 23. 1. (Kane, 1941, str. 375)
127

58

djevica i mora imati brata (Manu 3. 4, 3. 11). Takoer, Manu 3. 12 istie kako mlada
mora dolaziti iz istoga stalea, a to se naziva prva kalpa, "najvia procedura". Uz
prva kalpu postoji i anukalpa, "manje prihvatljiva procedura", a rije je o tome da
brahman za enu moe uzeti pripadnicu bilo kojeg stalea, katriya iz svog stalea,
iz stalea vaiya ili dra, vaiya iz svog ili stalea dra, a dra samo iz svog
stalea (Manu 3. 13). No, pitanje endogamije i egzogamije je mnogo kompleksnije i
njemu Kane pridaje u devetom poglavlju drugog sveska mnogo panje. Tako istie
kako mukarac mora izabrati enu iz istoga stalea (endogamija), ali unutar neke
zajednice postoje grupe koje su bile zabranjene za obred vjenanja s osobom koja je
pripadala drugoj grupi istoga stalea ili zajednice (egzogamija). Peta strofa tree
adhyye spominje pojmove (a)sagotra i (a)sapia (uz njih se javlja i pojam
sapravara ili reya ili ra, no Manusmti ga ne obrauje). Pojam sagotra oznaava
one koji pripadaju istoj gotri (brahmanskom rodu, esto raunajui do vedskih
mudraca), a pojam sapia na one koji imaju istu piu, odnosno nekoga
zajednikoga od predaka do treega narataja kojima treba prinositi piu: otac
sin, majka sin, djed unuk, do pradjede ili prabake s obiju strana, odnosno do
praunuka na strani potomaka. I pojam pravara odnosi se na neki niz predaka. Kane
napominje da ako se netko i oeni djevojkom koja je sagotra, sapi a ili sapravara,
dakle lanicu porodice (kula) po jednome od tih naela, ona po zakonu ne postaje
njegovom enom.
Osim ovih pojmova vano je istaknuti pojmove anuloma i pratiloma o kojima
Kane govori na poetku devetog poglavlja. Pojam anuloma oznaava situaciju u kojoj
se mukarac iz viega stalea eni djevojkom iz niega stalea ("prirodan red"), a
pratiloma oznaava obrnutu situaciju ("neprirodan red").
to se tie vremena koje je idealno za brak, i za mukarca i za enu ono
ovisi o samoj osobi, o staleu kojem pripada, i tako dalje. Mukarac se za razliku od
ene, ne mora oeniti. Mukarci su se ipak, najee enili sa oko dvadeset godina
(to je opet ovisilo o vremenu koje je provedeno u uenju Veda). Manu 9. 94 istie
kako se mukarac koji ima 30 godina moe oeniti djevojkom koja ima 12 godina, a
koji ima 24 godine, djevojicom od 8 godina. O sadraju braka Kane govori u drugom
svesku, od str. 531 do str. 538. (Kane, 1941, str. 427-541) Sljedee strofe svjedoe o
ulasku u drugo ivotno razdoblje (3. 2), odabiru mlade (3. 4, 3. 5, 3. 13 i 3. 15),
vrstama braka (3. 21), spolnom odnosu (3. 46), o branoj harmoniji (3. 60) i
degradaciji obitelji (3. 66):
59

vednadhtya vedau v

Izuivi na postupan nain Vede, ili dvije

vedam vpi yathkramam /

Vede, ili pak (samo jednu) Vedu, uenik

aviplutabrahmaaryo

koji nije povrijedio brahmaaryu (spolnu

ghasthramamvaset //3. 2//

suzdranost), neka ue u ramu (stadij)

domaina.

gurunumata sntv

Izvrivi obred kupanja, s uiteljevom

samvtto yathvidhi /

(guru) dozvolom, i vrativi se kui prema

udvaheta dvio bhry

propisu, dvoroeni neka se oeni enom

savar lakanvitm //3. 4//

koja

pripada

istomu

staleu

koja

posjeduje karakteristike/oznake.
asapi a y mturasagotr

Ona koja ima drugaiju piu nego

a y pitu /

(njegova) mati i drugaiju gotru nego

s praast dvitn

(njegov) otac, i nije nezdruena (neijim)

drakarmayamaithun //3. 5//

brakom (nije svojta) preporuena je

dvoroenima za enidbu.

draiva bhry drasya

dra neka bude ena dre, a ta i(li)

s a sv a via smte /

neka vlastitoga stalea vaiye prema

te a sv aiva ra syu

predaji (zakonu), njih dvije i(li) neka

ta sv graanmana //3. 13//

vlastitoga stalea neka bude (ena)

kralja, te njih tri i(li) neka vlastitoga
stalea

(ena)

vrhoroenoga

(brahmana).
hnatistriya mohdudvahanto dvitya /

Dvoroeni

kulnyeva nayantyu

zaslijepljenosti, ene nie kaste, brzo

sasatnni dratm //3. 15//

svode obitelji i potomke, na razinu dre.

koji

ene,

zbog

brhmo daivastathaivra
prpatyastathsura /

(Osam vrsta braka jesu) brhma, pa

gndharvo rkasaaiva

daiva,

paiaamo dhama //3. 21//

gndharva i rkasa, te paia, osmi i

ra,

najgori.128
60

pa

prpatya,

sura,

tu svbhvika str
rtraya oaa smt /
aturbhiritarai srdhamahobhi

Prirodno je doba en, prema tradiciji,

sadvigarhitai //3. 46//

esnaest noi zajedno sa etiri druga

dana zabranjena od dobrih ljudi.129

satuo bhryay bhart

bhartr bhry tathaiva a /
yasminnetatkule nitya

U kojoj obitelji je mu zadovoljan enom i

kalya tatra vai dhruvam //3. 60//

ena muem,
tamo je srea uvijek prisutna.

mantratastu samddhni
kulnyalpadhannyapi /
kulasakhy a gahanti

ak

karanti a mahadyaa //3. 66//

mantrom,

siromane

obitelji

obdarene

postaju "ugledna obitelj" i stjeu veliku

slavu.
Druga tema tree adhyye govori o domainu i njegovim dunostima, a moe
se podijeliti na temu o pet velikih rtava (3. 68 3. 121) i na temu o obredima za
pretke (3. 122 3. 286).
Na poetku treba naglasiti kako se obredi dijele na kune (stind. ghya) i
objavne obrede (stind. rauta).130 Oni se razlikuju prema tome tko ih obavlja i po
ognjima potrebnima za njihovo izvoenje. Kune obrede moe obavljati sam domain
(stind. ghapati) ili ga mogu zamijeniti lanovi obitelji ili brahman, dok objavne obrede
moe obavljati za rtvovatelja (stind. yaamna) samo sveenik brahmanskoga
stalea, i to (osim agnihotre) najmanje etiri sveenika. Za kune obrede potreban je
domai oganj (stind. ghya, vasathya, aupsana), a za objavne su potrebna barem
tri ognja. (Jei, 1999, str. 40)

128

Radi se o osam vrsta braka koje Manuov zakonik nabraja. U 24. strofi tree adhyye Manu istie da
se prema tradiciji prvih est vrsta tie brahmana, zadnjih etiri katriye, a istih tih etiri, osim Rkasa
vrste, vaiye i dre.
129
Manu 3. 47 istie da su izmeu tih noi, prve etiri (u doba mjesenice) zabranjene (16 + 4 = 20), te
jedanaesta i trinaesta (valjda unutar tih esnaest); doputeno je, ini se, od 28 dana ciklusa 20 4 2
= 14 plodnih noi (prirodno doba enino). Ostalih se osam valjda smatra neplodnima. A Manu 3. 48
istie kako muka djeca bivaju zaeta na parne noi, a enska na neparne.
130
O kunim i sveanim obredima pie i Mislav Jei u djelu " gvedske upaniadi" (od stranice broj 38
do stranice broj 73), te u djelu "gvedski himni" (od stranice broj 127 so stranice broj 138, te od
stranice broj 196 do stranice broj 204).

61

Kuni obredi su sakramenti, pet mahyaa, "velikih rtava" i sedam

pkayaa, "kuhanih prinosa". (Jei, 1999, str. 41)
Mahyaa, iako se zove "velika rtva", predstavlja skromne svakodnevne
prinose. Pet su mahyaa brahmayaa, "rtva svetoj rijei brhmanu", pityaa,
"rtva precima", devayaa, "rtva bogovima", bhtayaa, "rtva za sva bia" i
manuyayaa ili nyaa, "rtva ljudima". Svetoj rijei brhmanu se posveuje
kazivanje navoda iz Veda, precima se neto hrane istresa prema jugu, bogovima se
lije maslo u oganj, biima se odlae hrana po kui i oko nje, dok se ljudima rtvuje
tako da se netko pogosti, najee i najradije, brahman. (Jei, 1999, str. 42 i 43)
Kane u djelu "History of Dhamrmastra" istie vanost dnevnih i ciklikih
dunosti i obreda (stind. hnika, ra) koje ine sastavni dio ivota sntake, onoga
koji e tek postati domain, i ghasthe, domaina. (Kane, 1941, str. 640) Tako
primjerice, Manu 6. 90 istie vanost domaina:
yath nadn sarve sgare

Kao to sve rijeke idu k sastajalitu u

ynti sasthitim /

moru,

tathaivramia sarve

tako i svi ramini (ljudi svih ivotnih

ghasthe ynti sasthitim //6. 90//

stadija) idu k sastajalitu u ghasthi.

Glavni dijelovi hnike (dnevnoga obreda) jesu ustajanje iz kreveta, tjelesno

proienje (stind. auca), pranje zubi (stind. dantadhvana), obredno kupanje (stind.
snna), sandhy (jutarnja pobonost), tarpa a, pet mahyaa (ukljuujui i
brahmayau i potivanje gosta), homa (ljevanica), bhoana (hranjenje), stjecanje
imutka, uenje, veernja sandhya, darivanje (stind. dna), odlaenje u krevet,
izvoenje rtava u propisano vrijeme, i tako dalje. Manu 4. 152 iznosi neke od
navedenih dijelova hnike. (Kane, 1941, str. 646)
to se tie pet "velikih rtava", Kane navodi kako domain ima glavnu ulogu i
kako ne treba pomo sveenika. (Kane, 1941, str. 696) U drugom svesku djela
"History of Dharmastra", Kane u detalje opisuje pet mahyaa. Tako za
brahmayau ili svdhyyu istie koji se tekstovi recitiraju etiri Vede, kalpe,
itihsa, pure, i tako dalje. Nakon brahmayae slijedi tarpa a bogovima,
mudracima (stind. ijima) i precima.
Devayaa

se

izvodi

izlijevanjem

Baudhyanadharmastra II. 6. 4

masla

oganj

(stind.

homa).

i Gautamadharmastra V. 8-9 istiu da se

62

devayaa sastoji od prinosa u oganj (hrane ili goriva). Prilikom tog ina izgovara se
rije svh131 i to nakon izgovaranja imena nekog boga u dativu, primjerice, "Indrya
svh!". Bogovi kojima se prinosi homa razliiti su, i to ovisno o tekstovima koji se
bave

odreenom

temom,

odnosno

ovisno

razliitim

g hyastrama

dharmastrama. (Kane, 1941, str. 705)

Vaivadeva se odnosi na prinose kuhane hrane svim bogovima. Tako
Smtyarthasra istie kako vaivadeva obuhvaa tri dnevne rtve: devayau,
bhtayau i pityau. (Kane, 1941, str. 741) Naziva se vaivadeva jer se u tom
obredu rtva prinosi svim bogovima ili pak zato to je hrana kuhana za sve bogove.
Prema Manuu 3. 84 3. 86 u "sve bogove" spadaju Agni, Soma, Agnsoma, Vive
Dev, Dhanvantari, Kuh, Anumati, Prapati, Dyvp thiv, Agni Svi ak t.
Nadalje, sva starija djela smti istiu da se vaivadeva izvodi ujutro i naveer (Manu
3. 121). (Kane, 1941, str. 741 i 742)
to se tie bhtayae ili baliharae, bali (dio hrane koji se odvaja prilikom
izvoenja vaivadeve) prinosi se svim bogovima kao i devayaa, vodama, biljkama,
stablima, domu, kunim boanstvima, Indri, Yami, i tako dalje. Kane istie kako se
bali kao dio bhtayae prinosi, ne u vatru, ve na tlo. Manu 3. 87 3. 93 naglaava
kako se nakon izvoenja vaivadeve, treba prinositi bali u svim smjerovima i to Indri
(na istok), Yami (na jug), Varui (na zapad), Somi ( na sjever), i tako dalje. (Kane,
1941, str. 745-748) Prinos precima izvodi se na tri naina, tarpaom (Manu 3. 70 i 3.
283), baliharaom (ostaci bali hrane se prinose precima) i izvoenjem rddhe
(Manu 3. 82 3. 83). (Kane, 1941, str. 748)
Na kraju, manuyayaa se sastoji u iskazivanju potovanja prema gostu
(Manu 3. 70). (Kane, 1941, str. 748-752)
to se tie dre, on izvodi pet "velikih rtava", no bez recitiranja vedskih ili
purskih mantra. Takoer, on ne prinosi kuhanu, ve nekuhanu hranu pri prinosu
vaivadeva "svim bozima". (Kane, 1941, str. 745)
vaivhike' gnau kurvta

Domain neka ini kune obrede u

ghya karma yathvidhi /

enidbeni oganj prema pravilu,

paayaavidhna a

i pet rtava prema propisu, te dnevno

pakti nvhik gh //3. 67//

kuhanje.

adhypana brahmayaa

Uenje je (Veda) brahmayaa,

131

"Svh, ind. (with dat. ; an exclamation used in making oblatious to the gods; ...)." (Monier-Williams,
2005, str. 1284)

63

pityaastu tarpaam /

tarpaa132 je pityaa,

homo daivo balirbhauto

homa (je prinos) bogovima, bali biima,

nyao' tithipanam //3. 70//

iskazivanje je potovanja prema gostima

nyaa.

devattithibhtyn

Koji ne izvodi (ovih) pet za bogove,

pitmtmanaa ya /

goste, sluge, oeve i sebe,

na nirvapati panm-

on, koji die, ne ivi.133

uhvasanna sa vati //3. 72//

ahuta a huta aiva

Pet se naziva rtava ahuta i huta, zatim i

tath prahutameva a /

prahuta,

brhmya huta prita

brhmya huta i prita.134

a paa yanpraakate //3. 73//

dadydaharaha rddham-

Dan za danom neka ini rddhu, vodom

anndyenodakena v /

ili hranom,

payomlaphalairvpi

mlijekom, korijenjem ili plodovima,

pitbhya prtimharan //3. 82//

pruajui zadovoljstvo oevima.

vaivadevasya siddhasya

Brahman nek ini dan za danom homu

ghye' gnau vidhiprvakam /

(ljevanicu) pripravljene vaivedeve

bhya kuryddevatbhyo

u kuni oganj prema pravilu, ovim

brhmao homamanvaham //3. 84//

boanstvima...

eva samyagghavirhutv

rtvovavi ljevanicu ispravno, neka ini

sarvadiku pradakiam /

prinos hrane (bali)

indrntakppatndubhya

Indri, Yami, Varui, Somi i (njihovim)

snugebhyo bali haret //3. 87//

pratiocima (uvijek) na desno u svim

Postoje brojna tumaenja pojma "tarpaa", no prema jednom od njih, tarpa a (prinos vode
bogovima, ijima i precima) dio je (stind. aga) snne, ali i brahmayae. Nadalje, voda koja se
prinosi bogovima izlijeva se s onog dijela ruke koji se naziva devatrtha, a precima s onog dijela ruke
koji se naziva pittrtha. (Kane, 1941, str. 668 i 689)
133
Tko izvodi navedene rtve, nikada nee biti ukaljan/oneien grijehom. (Kane, 1941, str. 698)
134
Pet "velikih rtava", poznatih iz vedskog vremena (primjerice, atapathabrhma a XI 5. 6. I.),
prema drevnim mudracima naziva se Ahuta, Huta, Prahuta, Brhmya Huta i Prita. Manu 3. 74
navodi da je ahuta jedanka api (brahmayai), huta homi (devayai), prahuta bhtayai, brhmyahuta manuyayai, a prita pittarpai (pityai). Zanimljivo je da se pkayaa, "kuhana rtva"
dijeli prema vrsti na huta, "izlivene u oganj", ahuta, "neizlivene" izloene samo kao prinosi hrane bali,
potom prahuta, prinosi precima i prita, pojedene ako su ponuene gostu. (Kane, 1941, str. 698 i
699; Jei, 1999, str. 43)
132

64

smjerovima.
eva ya sarvabhtni

Brahman koji tako uvijek tuje sva iva

brhmao nityamarati /

bia,

sa gahati para sthna

on ide pravim putem kao utjelovljenje

teomrti patharun //3. 93//

sjaja (kao lik vatre) do najviega mjesta.

ktvaitadbalikarmaivamatithi

Uinivi taj prinos hrane (bali), prvo neka

prvamayet /

nahrani gosta, i dade, prema propisu,

bhik a bhikave dadyd

dar (stind. bhik)135 brahmarinu koji

vidhivad brahmarie //3. 94//

prosi hranu.

saprptya tvatithaye

Neka ponudi gostu koji doe sjedalo i

pradadydsanodake /

vodu, pa i hranu prema propisu, tako mu

anna aiva yathakti satktya

iskazavi potovanje prema propisu.136

vidhiprvakam //3. 99//

ekartra tu nivasannatithir-

Prema predaji, brahman je gost koji

brhmaa smta /

ostaje samo jednu no.

anitya hi sthito yasmt

Naziva se gost (atithi) jer je njegovo

tasmdatithiruyate //3. 102//

ostajanje (sthita) kratko (a-nityam).

brhmaasya tvanatithirghe

Ranya se ne naziva gostom (atithi) u

ranya uyate /

kui brahmana,

vaiyadrau sakh aiva

ni vaiya i dra, ak ni prijatelj, ni roaci

tayo gurureva a //3. 110//

ni guru.

devnnmanuya pitn

Domain neka, poastivi bogove,

ghya devat /

mudrace (i), ljude i oeve i kuna

payitv tata pad ghastha

boanstva,

eabhugbhavet //3. 117//

potom jede ostatke (ono to je ostalo).

135

Bhik je dar (uglavnom hrana) dobiven prosidbom.

Prema Kullki i Rghavnandi rije satktya znai "uredivi" (eng. garnished), a prema Medhtithiju
i Govindari znai "iskazavi potovanje prema primatelju" (eng. honoured the recipient).
136

65

Velik broj strofa tree adhyye Manu posveuje kunim obredima za pretke (3.
122 3. 286) koji se nazivaju rddha.137 Brahmapura navodi da je rddha ono
to se daje brahmanima s namjerom da bude za pretke i to u odreeno vrijeme, na
odreenom mjestu i u skladu sa propisanom procedurom. (Kane, 1973, str. 334)
Prema nekima, rddha oznaava tri stvari: homu, prinos pi a i zadovoljstvo
brahmana koji je pozvan na veeru. (Kane, 1973, str. 335)
Kako bi objasnio znaenje rijei rddha, P ini tumai izvedene rijei
"rddhin" i "rddhika", "onaj koji je pojeo veeru rddha ". P ini navodi da rije
rddha dolazi od "rad-dh".
U starija vremena, postojala su tri obreda za pretke, pi apit yaa ili
mjesena rddha, mahpityaa i aak rddha (na osmi dan tamne polovice
mjeseca, vjerojatno osobito u mghi, a moda i drugim zimskim mjesecima: 12. 2.
(3.)). Procedura aaka obuhvaa tri dijela: homu, pozivanje brahmana na veeru i
obred zvan anvaakya ili avaaka. (Kane, 1973, str. 352-356)
Kada se u Manuovom zakoniku govori o obredima rddha, tada se
napominje tko moe izvravati navedeni obred (stind. rddhdhikrin), komu se
prinosi rddha (neposrednim precima: ocu, djedu, pradjedu Manu 9. 137; Manu 3.
193 3. 198 istie da postoji nekoliko razreda predaka), koje je vrijeme idealno za
izvravanje rddhe (Manu 3. 82 navodi da domain obavlja rddhu svakodnevno i
da pri tome prinosi hranu, vodu, mlijeko, korijenje ili plodove), na kojem se mjestu
rddha moe obavljati (Manu 3. 206 i 3. 207 navodi da se rddha obavlja na
osamljenim i otvorenim mjestima, primjerice na obalama rijeka), te osobe i ivotinje
koje ne smiju biti na mjestu na kojem se izvodi rddha (Manu 3. 239 242).
Zanimljivo je kako Manusmti iznosi najduu listu brahmana koji ne smiju
prisustvovati veeri Manu 3. 150 3. 166 primjerice, lopov, ateist, hramski
sveenik, glumac ili pjeva, onaj koji poduava djecu dra, izdajica prijatelja, i tako
dalje (92 zabrane). Osim toga, navode se karakteristike koje brahman mora imati,
kao i karakteristike domaina, te koliko brahmana moe prisustvovati veeri
(primjerice, ako se poziva petero brahmana, dva su pozvana radi prinosa bogovima,
a tri za pretke Manu 3. 125). Manu 3. 187 navodi kako je vano pozvati gosta dan
prije veere rddha ili na sam dan rddhe. Postoji jo niz pravila koja se tiu samih
prinosa, pravila serviranja hrane, a o obredu rddha govori se od 208. do 265.
strofe tree adhyye. (Kane, 1973, str. 364-366, 377, 379, 392-394, 403 i 406)
137

rddha obredima mnogo panje posveuje Kane u etvrtom svesku djela "History of
Dharmastra" (od stranice broj 334 do stranice broj 552).

66

to se tie klasifikacije rddha, prema jednima se dijeli na obvezatne (stind.

nitya), prigodne (stind. naimittika) i namjenske (stind. kmya, kojima se ispunjava
odreena elja), a prema drugima se obredi rddha dijele na ekoddia (prinosi za
jednu osobu) i prvaa (prinosi se za svakog mlaaka i utapa ocu, djedu i
pradjedu). Manu pak istie da postoji pet vrsta rddhe, a to su nitya, naimittika,
kmya, vddhi i prvana. (Kane, 1973, str. 380 i 381)
pityaa tu nirvartya

Izvrivi rtvu ocima, brahman koji

vipraandrakaye' gnimn /

posjeduje oganj, nek ini mjesenu

pinvhryaka rddha

rddhu "pinvhryaku"138 na dan

kurynmsnumsikam //3. 122//

kad nema mjeseca.

pit
msika rddham-

Mudraci znaju mjesenu rddhu (stind.

anvhrya vidurbudh /

rddhamanvhrya) za pretke,

tadmiea kartavya praastena

(koja) se u tom sluaju treba marljivo

prayatnata //3. 123//

izvoditi preporuenim mesom.

ye sten patit klb

Koji su lopovi, van stalea, koji su slabi i

ye a nstikavttaya /

koji su nevjernici,

tnhavyakavyayor-

te

viprnanarhnmanurabravt //3. 150//

prinoenju darova bogovima i duhovima

Manu

smatra

nesposobnima

predaka.
devakryd dvitn

Za dvoroene obred za oeve je odliniji

pitkrya viiyate /

od obreda za bogove, prema predaji,

daiva hi pitkryasya

naime

prvampyyana smtam //3. 203//

prinos (krjepljenje; u odnosu na obred za

rddha bhuktv ya

pretke).
Tko pojevi rddhu (veeru rddha),

uhia valya prayahati /

ponudi ostatke dri,

sa mho naraka yti

taj

klastramavkir //3. 249//

Klastra.

etadvo' bhihita

Tako su Vama izreeni svi propis koje se

sarva vidhna payaikam /

tiu pet (velikih) rtava,

obred za bogove je prethodni

glupan

naglavce

ide

pakao

"Pinvhryaka, n. a particular rddha ceremony in which meat is eaten after offering the balls
of rice." (Monier-Williams, 2005, str. 625)
138

67

dvitimukhyavttn

nek se sada uje propis o nainima

vidhna ryatmiti //3. 286//

ivota glavnih meu dvoroenima.

13. 4. 3. etvrta i peta adhyya.

etvrta adhyya (4. 1 4. 260) iznosi propise koji se tiu naina ivota
ghasthe, te propise koji vrijede za sntaku, dok se peta adhyya (5. 1 5. 169)
moe podijeliti na osam potpoglavlja: uvod, zabranjena hrana, meso, tjelesno
proienje (stind. aua), proienje predmeta, proienje tijela, zakon koji se tie
ene i zakljuna izjava. Slijede neki od primjera iz etvrte i pete adhyye:
aturthamyuo bhgamuitvdya

Proivjevi prvu etvrtinu ivota kod

gurau dvia /

gurua, dvoroeni

dvityamyuo bhga ktadro

nek sada drugi dio ivota ivi oenjen u

ghe vaset //4. 1//

kui.

kusladhnyako v syt

Nek bude ili domain koji ima zalihu ita

kumbhdhnyaka eva v /

za tri godine ili zalihu ita za est dana u

tryahaihiko vpi bhavedavastanika

loncu,

eva v //4. 7//

ili nek bude domain koji se opskrbio

hranom za tri dana ili domain koji nema
nita za sutra.

vedodita svaka karma nitya

Neumoran neka obavlja vlastite redovite

kurydatandrita /

obrede spomenute u Vedi.

taddhi kurvanyathakti

Tko to ini prema mogunostima, dosei

prpnoti param gati //4. 14//

e najvie odredite.

iyaa devayaa

Neka nikada, prema mogunostima, ne

bhtayaa a sarvad /

zanemari rtvu ijima (mudracima),

nyaa pityaa a

bogovima,

yathakti na hpayet //4. 21//

biima, ljudima i precima.

rato dhanamanvihet sasdan

Sntaka koji je muen glau neka trai

sntaka kudh /

novac od kralja,

yyntevsinorvpi na

od rtvovatelja i uenika, ali ne od

68

tvnyata iti sthiti //4. 33//

drugog, tako to stoji.

nopagahet pramatto' pi

Nek se ne priblii pa ni uzbuen, eni

striyamrtavadarane /

ako opazi da ima mjesenicu,

samnaayane aiva na

ak neka ne legne s njom u isti krevet.

ayt tay saha //4. 40//

brhme muhrte budhyeta

Nek se probudi u osvit i nek razmatra

dharmrthau nuintayet /

dharmu i arthu, i napore ("uklijetenja")

kyaklea tanmln

tijela koji zbog njih nastaju, te svrhu i

vedatattvrthameva a //4. 92//

istinu Vede.

rya a pravaktra

Neka ne povrijedi ryu i pravaktra (vrst

pitara mtara gurum /

uitelja), oca, majku, gurua,

na hisydbrhman

ni brahmane, ni krave, ni sve one koji

ga sarvaiva tapasvina //4.

provode prijegor.

162//
pratigrahasamartho' pi

Iako je u mogunosti primiti dar, nek

prasaga tatra varayet /

izbjegava prianjanje,

pratigrahea hyasyu

jer zbog primanja darova, brahmanski

brhma tea pramyati //4. 186//

sjaj (sjaj od vedske rijei) brzo slabi.

anena vipro vttena

Brahman koji zna nauku Vede, koji ivi

vartayanvedastravit /

na ovaj nain,

vyapetakalmao nitya

koji je slobodan od grijeha, uvijek se slavi

brahmaloke mahyate //4. 260//

u svijetu Brahmana.

rutvaitnayo dharmn

uvi te tako reene dunosti sntake,

sntakasya yathoditam /

iji su rekli ovo uzvienom Bhguu

idamurmahtmnam-

roenom iz vatre:

analaprabhava bhgum //5. 1//

eva yathokta vipr

"Potovani, kako smrt ima nadmo nad

svadharmamanutihatm /

brahmanima koji znaju Vede i

katha mtyu prabhavati

stru i koje slijede vlastitu dharmu, kako

vedestravid prabho //5. 2//

je reeno prije?"
69

sa tnuva dharmtm

On, pravedan Bhgu, sin Manuov, je

maharnmnavo bhgu /

rekao tim velikim ijima:

ryatm yena doe

"Posluajte, zbog koje pogreke smrt eli

mtyurviprighsati //5. 3//

ubiti brahmane!"

anabhysena vednmrasya

Smrt eli ubiti brahamne zbog

a varant /

neponavljanja Veda i zbog naputanja

lasydannadoa

re,

mtyurviprighsati //5. 4//

te zbog lijenosti i pogreke poinjene

zbog jedenja zabranjene hrane.

dantate' nute a ktae

Kada umre onaj kojemu rastu zubi i koji

a sasthite /

je roen kasnije i koji je izvrio obred

auddh bndhav sarve

brijanja

stake a tathoyate //5. 58//

glave svi roaci su neisti; tako je

kazano i za roenje.139

udhyedvipro dahena

Brahman nek bude proien s desetim

dvdahena bhmipa /

danom, kralj s dvanaestim danom,

vaiya paadahena

vaiya s petnaestim danom, a dra se

dro msena udhyati //5. 83//

isti u mjesecu.

dakie mta dra

Nek odnese mrtvog dru kroz juna

puradvrea nirharet /

gradska vrata,

paimottaraprvaistu yathyoga

no (tijelo) dvoroenog, kako dolii, kroz

dvianmana //5. 92//

zapadna, sjeverna ili istona vrata.140

somgnyarknilendr

Kralj je utjelovljenje osmorice uvara

vittppatyoryamasya a /

svijeta Some, Agnija, Srye, Vyua,

an lokapln

Indre, Kubere i Varue, te Yame. 141

139

Od strofe broj 58 do strofe broj 99 Manu tumai proienje za ive u sluaju smrti u porodici i blioj
okolini i proienje stvari, a o tome itatelje obavjetava u 57. strofi.
140
Kroz sjeverna vrata se odnosi tijelo katriye, kroz zapadna vaiye, a kroz istona brahmana.
141
Osam lokapla, "uvara svjetova" prvi se puta javlja u Aitareya-upaniadi kao reinterpretacija
ranijih uvara triju svjetova (Oganj, Vjetar, Sunce) a nakon toga ih osam spominju tek mlae
upaniadi Rmottaratpanya 5 (32) i Nsihaprvatpanya IV 3. Osam lokapla predstavljaju bitan
element posljevedskog brahmanizma koji meu njih svrstava (preivjela) vedska boanstva (Soma
S, Indra I, Yama J i Varua Z) kao uvare osam razreda bia, ili kao uvare osam smjerova (i
meusmjerova) svijeta (stind. dikpla): Indra (I), Agni (JI), Yama (J), Srya (JZ), Varu a (Z), Vyu
(SZ), Kubera (S; on je sa sjevera potisnuo vedskog Somu) i Soma ili andra (SI). (Jei, 1999, str.

70

vapurdhrayate npa //5. 96//

etad' vo bhihita aua

Tako je Vama objavljeno proienje

sapieu dviottam /

meu onima koji imaju istu piu, o

asapieu sarveu pretauddhi

najbolji meu

nibodhata //5. 100//

dvoroenima, posluajte o proienju

nakon smrti svih onih koji nemaju istu
piu.

blay v yuvaty v

Ili djevojicom ili djevojkom ili starijom

vddhay vpi yoit /

enom ena ne treba initi

na svtantryea kartavya

slobodno/vlastitom voljom nikakav rad u

kiitkrya ghevapi //5. 147//

kuama.

blye piturvee tihet

U djetinjstvu nek ostane pod oevim

pigrhasya yauvane /

nadzorom (voljom), u mladosti pod

putr bhartari prete

suprugovim, kada mu umre pod

na bhaeta svatantratm //5. 148//

(nadzorom) sinova! Neka ne ui

samostalnost.

anena vidhin nitya

Nek ne zanemari nikada pet rtvi u

paa yanna hpayet /

skladu s ovim pravilima,

dvityamyuo bhga

nek ivi vjenan u kui drugi dio ivota.

ktadro ghe vaset //5. 169//

13. 4. 4. esta adhyya.

esta adhyya iznosi podatke koji se tiu vnaprasthe, "umskog pustinjaka"
(6. 1 6. 32) i sanysina, "onoga koji je sve odbacio" (6. 33 6. 85). Kane u djelu
"History of Dharmastra" iznosi propise koji se tiu vnaprasthe i sa nysina. Istie
kako je staro ime za vnaprasthu vaikhnasa. Manu 6. 21 kae da umski pustinjak
ivi prema zamisli Vaikhnase (stind. vaikhnasamate), a Medhtithi napominje da je
rije o stri u kojoj su protumaene dunosti umskog stanovnika. Kane takoer u
natuknicama iznosi neke karakteristike vnaprasthe:

133)

71

a) vnaprastha odlazi u umu u pratnji supruge ili sam (tada ostavlja suprugu
sinovima) Manu 6. 3,
b) umski stanovnik sa sobom odnosi tri vedska ognja i oganj g hya, te druge
stvari potrebne za obavljanje rtve (prije odlaska u umu obavlja obrede
rauta na dan novog mjeseca i na dan punog mjeseca: rtve nakatrama,
grayaa ii (prinos prvih plodova), turmsya (godinjodobne rtve), i rtve
vezane uz uzlaznu i silaznu putanju Sunca turya a i dkya a) Manu 6.
4, 6. 9 6. 10,
c) vnaprastha ne konzumira hranu koju je konzumirao kao g hastha,
d) izvodi pet mahyaa Manu 6. 5 i 6. 7,
e) kupa se dva ili tri puta na dan: ujutro, popodne i naveer ili samo ujutro i
naveer,
f) nosi jelenju kou, puta kosu i nokte da rastu Manu 6. 6,
g) recitira Vedu neujno Manu 6. 8,
h) ivi u miru, suosjea sa svim ivim biima, te je pobijedio osjetila Manu 6. 8.
Osim ovih karakteristika vnaprasthe iznose se jo neki propisi koji se tiu prehrane i
bolesti (Manu 6. 16 6. 32).
Vnaprastha moe biti brahman, katriya i vaiya, ali ne i dra. Nadalje, dunosti
umskog pustinjaka i asketa dosta su sline (primjerice, Manu 6. 25 6. 29 istie
dunosti vnaprasthe koje su iste kao i za parivraku, "lutajueg asketa", Manu 6.
38, 6. 43 i 6. 44). Razlike izmeu umskog pustinjaka i sa nysina "onoga koji je
sve odbacio" jesu sljedee:
a) vnaprasthu moe pratiti supruga, no sanysina ne moe,
b) prvi mora odravati oganj, te izvoditi dnevne i druge rtve (barem na poetku
tog ivotnog razdoblja), no sanysin ne mora, i tako dalje.
Ono to je osobito bitno za sanysina je sayama, "kontrola osjetila". (Kane,
1941, str. 917-929) O zadnjem ivotnom razdoblju govori se od B hadra yakaupaniadi "onaj koji naputa sve svjetovne veze". Manu 6. 33 6. 86 iznosi
karakteristike sanysina:
a) prije nego li postane sanysin, izvodi ii Prapatiju Manu 6. 38,
b) nakon to napusti suprugu, kuu, obitelj i posjed, ivi van naselja ispod stabla
(osim kada je kino doba, tada moe ivjeti u naputenoj kui) Manu 6. 41,
6. 43 6. 44,
c) sam luta od mjesta do mjesta,
d) ivi u celibatu (ne smije biti vezan za osjetila) Manu 6. 41 i 6. 49,
72

e) ne smije nikoga ozlijediti i ne smije se ljutiti Manu 6. 40, 6. 47 6. 48),

f) ne smije zapaliti ognje rauta ni ghya, niti vatru za kuhanje, jer hranu dobiva
samo ako prosi Manu 6. 38 i 6. 43,
g) u naselje moe doi samo jednom na dan radi hrane, a nou ne bi trebao
ostajati u selu (osim ako je kino razdoblje) Manu 6. 43 i 6. 55,
h) moe jesti samo onoliko koliko je potrebno, a posjeduje samo to je nuno
Manu 6. 43 i 6. 44,
i) krati nokte, ia kosu i bradu Manu 6. 52,
j) bez nestrpljenja eka smrt i nikoga se ne boji poslije smrti jer nikoga ne
ozljeuje za ivota Manu 6. 40 i 6. 45,
k) nosi tap (stind. daa) Manu 6. 52, recitira Vedu Manu 6. 83, prakticira
yogu Manu 6. 70 6. 75, i tako dalje. (Kane, 1941, str. 931-939)
Slijede primjeri iz este adhyye:
eva ghrame sthitv

Proivjevi tako prema pravilu u rami

vidhivat sntako dvia /

domaina, dvoroeni sntaka koji je

vane vasettu niyato

pobijedio osjetila, nek sabran propisno

yathvadviitendriya //6. 1//

ivi u umi.

ghasthastu yad payedval-

Kada domain vidi sebe naboranog i

palitamtmana /

sijedog, te dijete djeteta, tada nek se

apatyasyaiva patya

prikloni ivotu u umu.

tadraya samrayet //6. 2//

satyaya grmyamhra

Napustivi seosku hranu i sve ime se

sarva aiva parihadam /

okruio, ostavivi enu sinovima, ili

putreu bhry nikipya

zajedno s njom, nek ide u umu.

vana gahet sahaiva v //6. 3//

agnihotra samdya ghya

Uzevi sa sobom rtvu ljevanicu (to jest

gniparihadam /

rtveni oganj) i pribor potreban za kune

grmdaraya nistya

obrede uz oganj, napustivi selo nek

nivasenniyatendriya //6. 4//

ode ivjeti u umu suzdranih osjetila.

vaneu tu vihtyaiva

Tako
73

proavi

trei

dio

ivota

ttya bhgamyua /

umama, napustivi svjetovne veze, u

aturthamyuo bhga

etvrtom dijelu ivota neka luta uokolo

tyaktv sagnparivraet //6. 33//

(kao asket).

ramdrama gatv

Tko je (tako) lutao (postao sanysin),

hutahomo itendriya /

nakon to je iao iz rame u ramu,

bhikbaliparirnta

tko je prinosio maslo u oganj, pobijedio

pravraanpretya vardhate //6. 34//

osjetila, natrudio se oko prinosa bali i

milostinje, napreduje nakon smrti.

ea dharmo' nuio vo

Ovo je Vama objavljena dharma asketa

yatn niyattmanm /

koji su se samosvladali. Posluajte

vedasanysikn tu

"spregu ina" brahmana koji su prestali

karmayoga nibodhata //6. 86//

recitirati Vedu.142

daa lakani dharmasya

Oni brahmani koji temeljito proue deset

ye vipr samadhyate /

obiljeja dharme i nauivi ih, slijede ih,

adhtya nuvartante

ti idu k najviem odreditu.

te ynti param gatim //6. 93//

sanyasya sarvakarmi

Odbacivi

karmadonapnudan /

mane djelovanja, spregnut (kontroliran),

niyato vedamabhyasyan

ponavljajui Vedu, neka ivi mirno pod

putraivarye sukha vaset //6. 95//

sinovom zatitom.

ea vo' bhihito dharmo

Ovo je Vama objavljena etverostruka

brhmaasya aturvidha /

dharma brahmana, ista, kojoj plod ne

puyo' kayaphala pretya

moe

r dharma nibodhata //6. 97//

nauite dharmu kraljeva.

sve

propasti

poslove,

nakon

otklanjajui

smrti.

Sada

13. 4. 5. Dharma kralja, te dunosti vaiya i dra.

Strofa broj 86 uvodi pojam "vedasanysika", a rije je o onome koji je prestao recitirati Vedu.
Rije je o onim brahmanima koji, nakon to naue deset obiljeja dharme (postojanost, strpljenje,
samokontrola, ne-kraa, istoa, susprezanje, uvid, znanje, istinoljubivost i ne-ljutnja), slijede ih i idu k
najviem odreditu (Manu 6. 92 i 6. 93). Govindara i Nrada smatraju da je rije o onome koji ostaje
ghasthom, a Kullka ubraja vedasanysina meu askete (Bhler, 1969, str. 214) U svakom sluaju
nije rije o jo jednom ramu.
142

74

Dharma kralja u Manuovu zakoniku obuhvaa sedmu, osmu i devetu143

adhyyu (7. 1 9. 325).144 Patrick Olivelle u djelu "Manu's Code of Law" istie kako
postoji velika disproporcija izmeu onoga dijela koji se bavi iskljuivo dharmom kralja
i katriye, te onoga dijela o brahmanima koji obuhvaa probleme zajednike svim
staleima. (Olivelle, 2005, str. 13)
Dharma kralja (stind. radharma) tema je rasprava u djelima koja se bave
dharmastrom od davnina. Tako pastambadharmastra II. 9. 25. 1 kae kako su
dharme svih stalea objanjene, no osobito e biti protumaena dharma kralja.
Manusmti na poetku sedme adhyye napominje kako e protumaiti upravo
radharmu. ntiparva 63. 25 Mahbhrate istie kako se sve dharme sjedinjuju u
radharmi, i tako dalje.
Kane u djelu "History of Dharmastra" napominje kako se moe rei da je
radharma najvii cilj svijeta i kako obuhvaa sva pravila koja se tiu re,
vyavahre i prayaitte. Zanimljivo je, smatra Kane, uoiti nazive koji se pridaju nauci
o vladanju. Najea rije za nauku o vladanju je rastra, te daanti, no
arthastra je zapravo sinonim za daanti. Osim ovih naziva istie se i naziv
ntistra ili rantistra. Kao to je ve reeno, radharma je vrlo vaan dio
dharmastre, a za arthastru, koja se prvenstveno bavi pravima, privilegijama i
odgovornostima vladara, moe se rei (s brahmanskoga gledita) da je dio
dharmastre. I arthastra i dharmastra imaju boanski izvor, no djela koja se
bave arthastrom opisuju u detalje vladavinu neke zemlje (u svim aspektima), dok
djela koja se bave dharmastrom, bave se samo nekim obiljejima rastre.
(Kane, 1946, str. 1-9)
Sanskrtska literatura koja se bavi radharmom vrlo je opsena. Primjerice tu
spadaju Mahbhrata, Rmyaa, Manusm ti (od sedme adhyye do 325. strofe
devete adhyye), Arthastra od Kauilye (glavno djelo o radharmi), Agnipur a,
Yukti-kalpataru od Bhoe, i tako dalje. (Kane, 1946, str. 13)
Struktura dharme kralja moe se podijeliti na tri dijela: prvi dio (7. 1 7. 142)
bavi se podrijetlom kralja, kaznom, organizacijom drave 145, postavljanjem savjetnika,
143

Deveta adhyya ima 335 strofa, od kojih se 325 tie dharme kralja, dok se pravilima djelovanja za
vaiye i dre bavi zadnjih deset strofa.
Trei svezak djela "History of Dharmastra" Kane posveuje radharmi, vyavahri i ri, a
etvrti svezak posveuje prayaitti.
144
Strukturu svih poglavlja Manuova zakonika Olivelle iznosi na poetku djela "Manu's Code of Law"
(od stranice broj 77 do stranice broj 86).
145
U drugom poglavlju treeg sveska djela "History of Dharmastra", Kane istie kako se drava
(stind. rya) sastoji od sedam elemenata: vladar (stind. svmin), ministar (stind. amtya), teritorij
drave i ljudi (stind. anapada ili rra), utvrda ili grad (stind. durga), bogatstvo (stind. koa), vojska
(stind. daa) i saveznici (stind. mitra). Tih se sedam nazivaju aga ili prakti. (Kane, 1946, str. 17)

75

poslanika, sveenika, konstrukcijom utvrde, brakom kralja, stranom politikom

(nainom vladanja), zatitom graana, ratom i na kraju porezima; drugi dio (7. 145
7. 225) bavi se jutarnjim (7. 145 7. 215), popodnevnim (7. 216 7. 222) i veernjim
navikama (7. 223 7. 225) i na kraju, trei dio (8. 1 9. 325) bavi se pravnim
sustavom i sluajevima koji dovode do parnienja (stind. vyavahrapada). (Olivelle,
2005, str. 13)
Manuova organizacija 18 vyavahrapada znatno se razlikuje od organizacije
vyavahrapade u Arthastri, Nradi i Yavalkyi. Tako Arthastra nabraja 16
sluajeva koji dovode do parnienja, Nrada 18, a Yavalkya 20. 146 Tri
dharmastre zapoinju nabrajanje sluajeva s neplaanjem duga (stind. dna),
jer je to bio najei sluaj koji je dovodio do parnienja i ulaska u sudnicu (stind.
sabh), no, Arthastra raspravu zapoinje sa zakonom koji se tie mua i ene
(stind. strpudharma) vivhaprvo vyavahra (Arthastra 3. 2. 1). Druga
slinost izmeu lista sluajeva jest to to se verbalni napad/uvreda (stind.
vkpruya) i fiziki napad (stind. daapruya) uvijek obrauju zajedno, te se
najee nabrajaju blizu nasilja (stind. shasa). (Olivelle, 2005, str. 15)
Manuov zakonik na sljedei nain sistematizira 18 vyavahra:
A. individualne i grupne rasprave prvih deset sluajeva: neplaanje duga (stind.
dna),

polog

(stind.

nikepa),

prodaja

bez

vlasnitva

(stind.

asvmivikraya), partnerstvo (stind. sabhyasamutthna), neplaanje (stind.

dattasynapakarma),

nedavanje

plae

(stind.

vetandna),

prijestup

dogovora/ugovora (stind. savidvyatikrama), ponitenje kupoprodaje (stind.

krayavikraynuaya), borba izmeu gospodara i onoga koji se koristi njegovim
sredstvima za proizvodnju (stind. svmiplavivda) i zakon o sporovima oko
granice (stind. smvivda),
B. krivino pravo od jedanaestog do petnaestog sluaja: verbalni napad/uvreda
(stind. vkpruya), fiziki napad (stind. daapruya), pljaka (stind. steya),
nasilje (stind. shasa) i seksualni napad na enu (stind. strsagrahaa),
C. privatno i obiteljsko pravo esnaesti i sedamnaesti sluaj: zakon koji se tie
mua i ene (stind. strpudharma) i podjela nasljedstva (stind. vibhga) i
D. javni

red

mir

osamnaesti

sluaj:

kockanje

tunjava

(stind.

dytasamhvaya). (Olivelle, 2005, str. 14 i 15)

146

Olivelle u djelu "Manu's Code of Law", na stranici broj 14, nabraja za svaki pojedini tekst sluajeve
koji dovode do parnienja.

76

to se tie dharme vaiya i dra, ona je vrlo kratka, odnosno Manuov

zakonik vaiyama posveuje svega 8 strofa (9. 326 9. 333), a drama samo dvije
strofe (9. 334 i 9 335). No, ipak njihova prava i dunosti opisuju se i unutar dharme
brahmana. Olivelle istie da Manuov zakonik posveuje malo strofa vaiyama i
drama iz socio-politikih razloga (na vrhu drutvene ljestvice bili su brahmani koji
su nastojali dominirati i kodirati drutveni ivot tog razdoblja, osobito nakon prodora
drugih religija koje su ugroavale njihov status nepotovanje drugih (stalea)
takoer je upuivalo na mo i vanost brahmana). (Olivelle, 2005, str. 16) Naravno,
brahmani su sebe stavljali na vrh ljestvice, a oni su pisali dharmastru, ali su u
stvarnome ivotu katriye jamano uglavnom imali veu mo i bogatstvo. Stoga se o
njima (osobito o kralju), na primjer, u dharmastrama ve govori znatno ire nego u
dharmastrama. Brahmani su se nastojali povezati s mou kralja i katriya, a
nerijetko i umanjiti ulogu vaiya i, osobito, dra koji ne dijele vedsku batinu na kojoj
se temelji ugled brahmana.
Slijede primjeri iz sedme, osme i devete adhyye:
a) dharma kralja:
radharmnpravakymi

Objavit u dharme kralja, kakav da po

yathvtto bhavennpa /

ponaanju bude kralj, kako se kralj raa i

sabhavaa yath tasya

kakav je njegov najvii uspjeh.

siddhaa param yath //7. 1//

arake hi loke' smin

Kada se ovaj svijet bez kralja posvuda

sarvato vidrute bhayt /

raspri od straha, bog stvori147 kralja radi

rakrthamasya sarvasya

zatite svega ovoga (svijeta)

rnamasat prabhu //7. 3//

indrnilayamrkmagnea

izluivi vjene estice (mjere) Indre,

varuasya a /

Vyu, Yame, Srye i Agnija i Varue i

andravitteayoaiva mtr

Some i Kubere.148

nirhtya vat // 7. 4//

ta yastu dvei samoht

Tko

sa vinayatyasaayam /

zaslijepljenosti, on bez sumnje propada,

njega

(=

kralja)

mrzi

zbog

"Asat" imperfekt, 3. lice jednine P.

Kralj je stvoren iz velikih boanstava, uvara smjerova, i zato svojom snagom nadilazi i obuhvaa
sva iva bia ili podanike (Manu 7. 5). Manu 5. 96 iznosi podatke o uvarima smjerova.
147
148

77

tasya hyuvinya r

kralj

se

odluuje

na

njegovu

brzu

prakurute mana //7. 12//

propast.

tasyrthe sarvabhtn

Radi njega (= kralja), Gospod je prvo

goptra dharmamtmaam /

stvorio Kaznu (Batinu), svojega sina

brahmateomayam

Dharmu, uvara svih bia, koji se sastoji

daamasatprvamvara //7. 14//

od brahmanske slave.

ta deaklau akti a

Razmotrivi uistinu vrijeme i mjesto i mo

vidy avekya tattvata /

i znanje, neka ju (= kaznu) primjeni kako

yathrthata sapraayen-

ima smisla na ljude koji se ponaaju

narevanyyavartiu //7. 16//

protivno zakonu.

sa r puruo daa

Kazna je mukarac i kralj, vladar i voa,

sa net sit a sa /

ona je upamena (u predaji) kao jamstvo

aturmram a

(zalog) dharme etiriju ivotnih razdoblja.

dharmasya pratibh smta //7. 17//

yadi na praayedr daa

Ako kralj ne bi neumorno primjenjivao

dayevatandrita /

kaznu nad onima koji je zasluuju, jai bi

le matsynivpakyan

pekli slabije kao ribe na ranju.149

durbalnbalavattar //7. 20//

svartre nyyavtti syd

Neka on (= kralj) bude takav da se

bhadaaa atruu /

ponaa po zakonu u svojoj zemlji, i takav

suhtsvaihma snigdheu

da silno kanjava neprijatelje, i takav da

brhmaeu kamnvita //7. 32//

je poten prema privrenim prijateljima i

blag prema brahmanima.150

tena yadyatsabhtyena kartavya

to god treba biti uinjeno od njega koji

rakat pra /

titi ljude i (njegova) zamjenika, to u ja

tatadvo' ha pravakymi

objaviti prikladno, redom.151

149

Manu 7. 21 nadalje istie kako bi loiji zauzeli mjesto boljih (dosl. izvrnulo bi se gore i dolje, to jest
naglavce), a Manu 7. 22 kae kako je sav svijet podvrgnut kazni jer je ovjeka koji ima vrline, koji je
bez mane, teko pronai. Nadalje, Manu 7. 26 istie da je primjenitelj kazne kralj koji govori istinu i
poznaje dharmu, arthu i kmu (stind. trivarga). Kralj se mora drati obeanja i slijediti ono to je po
predaji, mora imati pomonike i mora sam biti mudar (Manu 7. 31).
150
Manu 7. 33 istie da onaj kralj koji se tako ponaa, ako i ivi siromano, iri se po svijetu poput kapi
ulja na vodi, a onaj koji se ne ponaa tako skuplja se u svijetu poput kapi maslaca na vodi Manu 7.
34.

78

yathvadanuprvaa //7. 36//

vddha nitya seveta

Neka tuje stalno starije brahmane,

viprnvedavida un /

znalce u Vedama, iste, jer koji stalno

vddhasev hi satata

tuje

rakobhirapi pyate //7. 38//

Rakasa.152

daa kmasamutthni tathau

Neka se napree otklanjati poroke koji

krodhani a /

imaju kraj u jadu, deset poroka koji

vyasanni durantni

proizlaze iz udnje, te osam poroka koji

prayatnena vivarayet //7. 45//

se raaju iz bijesa.153

kmaeu prasakto hi

Naime, gospodar zemlje (= kralj) obuzet

vyasaneu mahpati /

porocima proizalima iz udnje, biva lien

viyuyate' rthadharmbhy

bogatstva

krodhaevtmanaiva tu //7. 46//

proizalima iz bijesa, biva lien ivota.

maulhstravida rllabdha-

Neka izabere sedam ili osam ministara iz

lakn kulodgatn /

te zemlje (= domaih), znalce stra,

saivnsapta au v

junake dokazane, plemie (= dobra roda)

prakurvta parkitn //7. 54//

i provjerene.

nitya tasminsamvasta

Uvijek neka povjeri pun pouzdanja njemu

sarvakryi nikipet /

sve

tena srdha viniitya

raspravivi,

tata karma samrabhet //7. 59//

poslove.154

nirvartetsya yvadbhiriti-

Od koliko ljudi bi se obavilo ono to on

kartavyat nbhi /

(kralj) treba tako uiniti, toliko neka kralj

tvato' tandritndakn

postavi

151

starije,

(=

poslove,

tovan

je

arthe)

zajedno
tada

ak

od

dharme,

ih

neka

neumornih,

njim

zapone

sposobnih,

Strofa broj 36 obavijetava itatelje o novoj temi koja slijedi, a to je tema o kralju i njegovim
dunostima pred podanicima (stara tema je bila openito dharma kraljeva).
152
Sljedea, 39. strofa tumai da kralj mora biti skroman (stind. vinaya), jer takav kralj nikada ne
propada. Takoer mora obuzdati osjetila, jer takav kralj moe initi da njegovi podanici budu pod
njegovim nadzorom (voljom) (Manu 7. 44).
153
Manu 7. 47 nabraja poroke koji su proizali iz udnje: lov, kockanje, spavanje po danu, ogovaranje,
ene, opijenost, trostruka simfonija (pjesma, ples i instrumentalna glazba) i uzaludno putovanje poradi
uitka. Manu 7. 48 nabraja osam poroka koji su proizali iz bijesa: vrijeanje, naglost, mrnja,
zavidnost, nezadovoljstvo, otimanje imovine, grubost u govoru i grubost u kazni. Manu 7. 49
napominje da su oba skupa poroka (deseterostruki i osmerostruki) proizali iz pohlepe.
154
U prethodnoj, 58. strofi Manu napominje da je najvaniji njegov pomonik, odnosno prvi
savjetnik/ministar (stind. saiva), mudri brahman.

79

prakurvta viakan //7. 61//

iskusnih.155

anurakta uirdaka

Preporua se da je poslanik kralja odan,

smtimndeaklavit /

iskren, sposoban, dobra pamenja, koji

vapumnvtabhrvgm

zna mjesto i vrijeme, lijep, koji je

dto ra praasyate //7. 64//

neustraiv, rijeit.156

gala sasyasapannam-

Neka naseli zemlju (= na kojoj raste

ryapryamanvilam /

drvee i biljke = stind. gala) plodnu,

ramyamnatasmanta

na kojoj uspijeva ito, koje je veina

svvya deamvaset //7. 69//

arijska, istu (= bez movara), ugodnu,

koje su vazali (susjedi) posluni i u kojoj
je ivot lak.

dhanvadurga mahdurgam-

Neka nastani grad (= utvrdu) pouzdajui

abdurga vrkameva a /

se u to da bude teko pristupan (utvren)

ndurga giridurga a

pustinjom,

samritya vasetpuram //7. 70//

drveem, junacima i gorama.

tadadhysyodvahedbhry

Nastanivi se tamo, neka oeni enu iz

savar lakanvitm /

istoga stalea, koja posjeduje oznake (na

kule mahati sabht hdy

svom tijelu), roenu u izvrsnoj obitelji,

rpagunvitm //7. 77//

koja je draesna, koja posjeduje ljepotu i

samottamdhamai r tvhta

vrline.
No, kralj koji titi ljude (podanike, bia),

playan pra /

izazvan od jednakih, jaih ili slabijih, neka

na nivarteta sagrmt

se ne povue iz bitke, prisjeajui se

ktra dharmamanusmaran //7. 87//

dunosti/dharme katriya.

alabdha aiva lipset labdha

Nek tei zauzeti ono to nije uzeto i

raket prayatnata /

marljivo uva ono to je uzeto, nek

rakita vardhayeaiva

umnoi sauvano i nek podijeli

vddha ptreu nikipet //7. 99//

umnoeno meu ministre (ili: dostojne

155

zemljom,

vodom,

ak

Od strofe broj 60 do strofe broj 62 Manu govori o dunosnicima, ministrima (stind. amtya) koji
obavljaju poslove za kralja: oni koji se bave novanim poslovanjem, rudarskim poslovima, bojaljivi
obavljaju poslove unutar utvrde, i tako dalje - Manu 7. 62.
156
Manu 7. 65 napominje da kazna ovisi o ministru (stind. amtya), udoredna radnja se temelji na
kazni, riznica i kraljevstvo ovise o kralju (stind. npati), a razvrgnue i savez ovise o poslaniku (stind.
dta).

80

rrasya sagrahe nitya

ljude).157
U vladanju kraljevstvom neka uvijek

vidhnamidamaret /

provodi ovo pravilo, jer kralj koji dobro

susaghtarro hi

vlada svojom zemljom, s lakoom

prthiva sukhamedhate //7. 113//

napreduje.

yathlplpamadantydya

Kao to pijavice, telad ili pele jedu hranu

vryokovatsaapad /

malo po malo, tako i godinji porez iz

tathlplpo grahtavyo

kraljevstva treba biti sakupljen od kralja

rrdrbdika kara //7. 129//

malo po malo.

eva sarva vidhyedamiti-

Tako rasporedivi sve ovo to sam mora

kartavyamtmana /

izvriti, spregnut i neopijen (trijezno) neka

yuktaaivpramattaa

uva ova bia (podanike).

parirakedim pra //7. 142//

eva sarvamida r saha

Posavjetovavi se tako o svemu ovome s

samantrya mantribhi /

ministrima, povjebavi, opravi se, kralj

vyyamyplutya madhyhne

neka ode u podne u svoje unutranje

bhoktumantapura vraet //7. 216//

odaje kako bi jeo.

gatv kakntara tvanyat

Otiavi u drugu tajnu prostoriju,

samanupya ta anam /

otpravivi te ljude, nek ue u unutranje

praviedbhoanrtha a

odaje okruen enama kako bi opet jeo.

strvto' ntapura puna //7. 224//

vyavahrndidkustu

Kralj koji eli ispitati sudske

brhmanai saha prthiva /

parnice/procese, neka ue

mantraairmantribhiaiva

dostojanstveno u sudnicu zajedno s

vinta pravietsabhm //8. 1//

brahmanima i savjetnicima koji znaju

pratyaha deadaia stradai-

propise (mantru).
Svakodnevno (sudski procesi/sluajevi;

a hetubhi /

krya)) ovise pojedinano o (nekome od)

adaasu mrgeu nibaddhni

osamnaest putova (vrsta parnienja),

pthakpthak //8. 3//

sukladno s obrazloenjima vienim u

stri i vienim u zemlji.

157

Manu 7. 100 tumai da je rije o etiri naina na koja se moe ouvati svrha ili cilj ovjeka.

81

temdyamdna

Meu njima prvi je neplaanje duga,

nikepo' svmivikraya /

polog , prodaja bez vlasnitva,

sabhya a samutthna

partnerstvo, neplaanje (nedavanje)

dattasynapakarma a //8. 4//

onoga to je dato,

vetanasyaiva dna

nedavanje plae, prijestup ugovora,

savidaa vyatikrama /

ponitenje kupoprodaje, borba izmeu

krayavikraynuayo vivda

gospodara (vladara) i onoga koji se

svmiplayo //8. 5//

koristi gospodarevim sredstvima (na

primjer, pastira),

smvivdadharmaa

zakon o sporovima oko mea, fizika i

pruye daavike /

verbalna uvreda/napad (= nema ozbiljnih

steya a shasa aiva

posljedica), pljaka, nasilje (= ozbiljan

strsagrahaameva a //8. 6//

fiziki napad), seksualni napad na enu,

strpudgarmo vibhgaa

zakon o muu i eni, podjela nasljedstva,

dytamhvaya eva a /

i kockanje i klaenje. To je ovdje 18

padnyadaaitni

putova u postupku parnienja.

vyavahrasthitviha //8. 7//

eo' khila karmavidhirukto

Tako je u potpunosti izreeno vjeno

ra santana /

pravilo za djelovanja kralja. Neka redom

imam karmavidhi vidyt

spozna ovo pravilo za djelovanje vaiya i

kramao vaiyadrayo //9. 325//

dra.

b) dunosti vaiya i dra:

vaiyastu ktasaskra

Vaiya koji je primio sakramente i obavio

ktv draparigraham /

obred vjenanja, nek uvijek bude

vrtty nityayukta syt

usredotoen na posao i uvanje stoke.

pan aiva rakae //9. 326//

prapatirhi vaiyya sv

Prapati158 je, naime, stvorivi ih,

U brhmaama (djela koja tumae obrednu upotrebu sa hit) najvii je meu bogovima Prapati.
Samo mu ime znai "gospodar stvorenja" ili "gospodar poroda". Prapati je otac svih stvorenja, ali je
ujedno i rtva, yaa. On se jo naziva i Purua, "ovjek" i Ka, "Tko?". (Jei, 1987, str. 29, 127 i 135)
Vie o Prapatiju vidjeti djela Mislava Jeia " gvedski himni" i " gvedske upaniadi".
158

82

paridade pan /

predao vaiyi ivotinje, a sve ljude

brhmaya a re

brahmanu i kralju.

a sarv paridade pra //9. 327//

na a vaiyasya kma synna

Neka ne bude vaiyina elja: "Neka ne

rakeya paniti /

nadgledam ivotinje" ako (to) vaiya i

vaiye ehati nnyena

eli, nikako ih (ivotinje) ne treba

rakitavy kathaana //9. 328//

nadgledati drugi (neki stale).

maimuktpravln lohn

(Vaiya) Neka zna prikladnu cijenu

tntavasya a /

dragulja, bisera i koralja, crvenih metala i

gandhn a rasn a

istkane odjee, mirisa i zaina.

vidydarghabalbalam //9. 329//

bhtyn a bhti vidyd

(Vaiya) Neka zna zaradu sluga i razliite

bha vividh nm /

jezike ljudi, i naine pohranjivanja robe,

dravy sthnayoga

kao i kupnju i prodaju. 159

krayavikrayameva a //9 332//

vipr vedavidu

No, za dru je pokornost prema

ghasthn yaasvinm /

brahmanima koji znaju Vede i slavnima

uraiva tu drasya

domainima, najvii zakon koji vodi

dharmo naireyasa para //9. 334//

najveemu dobru.

uirutkaururmdu-

(dra) koji je ist, posluan najviima

vganahakta /

(brahmanima), blag u govoru, osloboen

brhmaprayo nityam-

samoljublja, koji uvijek trai utoite u

uhriti tito' nute //9. 335//

brahmanu, taj dosee viu ti (= kastu).

eo' npadi varnmukta

Tako je izreeno izvrsno pravilo

karmavidhi ubha /

djelovanja za stalee u vrijeme kada

padyapi hi yaste

nema nevolje (pad, f. nevolja).

kramaasta nibodhata //9. 336//

Posluajte redom izneeno ovo (=

pravilo djelovanja) za njih u vrijeme kada
ima nevolje.160

159

Vaiye su, dakle, stoari i ratari, obrtnici i trgovci.

Polazei od strukture Manuova zakonika, trea tema (stind. turvarasya dharma) dijeli se na
temu o pravilu ili propisima dharme i o pravilu o okajanju, a pravilo o propisima dharme dijeli se na
160

83

13. 4. 6. padi karmavidhi.

Deseta adhyya (10. 1 10. 131) obuhvaa temu o pravilu djelovanja u
vrijeme kada ima nevolje (stind. padi karmavidhi) i zapoinje s poduim diskursom
o mijeanim varama161 (10. 1 10. 73). Smatra se da taj dio desete adhyye nema
mnogo poveznica s padi karmavidhi, te da je rije o kasnijim interpolacijama, no
Olivelle je uvjeren da je odsjeak o mijeanim staleima dio izvornika. Olivelle
takoer smatra da vrijeme kada ima nevolje nije samo privremena pojava, ve stanje
koje upuuje na dekadentnost tadanjeg drutva, a taj dugotrajan period nevolje
signaliziran je mijeanim staleima i iz tog razloga Manu stavlja ovaj odsjeak na
poetak desete adhyye. Drugi pak razlog je ishodini zahtjev ija:
bhagavan sarvavarn

Potovani (= Manu), objavi nama tono i

yathvad anuprvaa /

po redu dharme svih stalea i dharme

antaraprabhavn a

onih roenih izmeu njih (= mijeanih

dharmn no vaktum arhasi //1. 2//

stalea).

Autor Manuova zakonika koji je sistematian i metodian, prema Olivellu, sigurno nije
imao namjeru zanemariti neto to je na poetku djela i najavio (samo se deseta
adhyya bavi mijeanim staleima). Nadalje, Manuov zakonik se oslanjao na
Gautamadharmastru koja takoer jedan odsjeak posveuje mijeanim staleima,
(Olivelle, 2005, str. 58) to opet upuuje na to da nije rije o umetnutom odsjeku.
Nakon strofa koje se bave mijeanim staleima, Manu unutar desete adhyye
upuuje na djelatnosti etiriju stalea (10. 74 10. 80), te djelatnosti brahmana (10.
81 10. 94), katriya (10. 95 10. 97), vaiya (10. 98) i dra (10. 99 10. 100) u
vrijeme kada ima nevolje.162 130. strofa predstavlja zakljuak desete adhyye, a 131.
strofa nagovjetava buduu temu, temu o pryaitti. Slijede primjeri iz desetog
poglavlja:

pravilo o djelovanju kada nema nevolje (stind. anpadi karmavidhi) 2. 26 9. 336 i na pravilo o
djelovanju kada ima nevolje (stind. padi karmavidhi) 10. 1 do 10. 129. Do sada su obraene
adhyye koje obuhvaaju temu anpadi karmavidhi.
161
Termin koji se odnosi na mijeane stalee, a koji je jedinstven Manuovu zakoniku je bhya,
"izvan(kastinski)"", "outcaste" (< bahis, ind. izvan, van). Termin bhya se javlja u desetoj adhyyi i to u
28. , 29. , 30. , 31. , 39. i 62. strofi.
162
Termin pad karmavidhi istie stanje u kojem se ne primijenjuju uobiajena pravila. (Doniger &
Smtih, 1991, str. liii)

84

brhmaa katriyo vaiyas-

Tri stalea, brahmani, katriye i vaiye,

trayo var dvitaya /

su dvoroeni, etvrti (stale), dre, je

aturtha ekatistu dro

jednoroeni; nema petog (stalea).

nsti tu paama //10. 4//

85

sakrayonayo ye

Objavit u u potpunosti (koji su) ti (= ljudi)

tu pratilomnuloma /

koji

anyonyavyatiakta

protivno redu i po redu i koji su uzajamno

tnpravakymyaeata //10. 25//

povezani.

sadya patati msena

Brahman u roku tri dana postaje dra

lkay lavaena a /

zbog prodaje mlijeka; a zbog prodaje

tryahena dro bhavati

mesa, soli i laka odmah pada (= van

brhmaa kravikrayt //10. 92//

stalea).

itare tu payn

No, zbog svojevoljnog prodavanja druge

vikraydiha kmata /

robe na ovome svijetu, brahman se u

brhmaa saptartrea

roku od tjedan dana srozava na poloaj

vaiyabhva nigahati //10. 93//

vaiye.

vedetena ranya

Kralj (= katriya) zapao u nevolju (stind.

sarvepyanaya gata /

anaya), neka ivi od svega toga, no neka

na tveva yyas

nikada ne tei nainu ivota

vttimabhimanyeta karhiit //10. 95//

(=brahmana).

vara svadharmo viguo

Bolja je nesavrena vlastita dharma,

na prakya svanuhita /

nego tua dobro izvrena, jer koji ivi po

paradharmea vanhi

tuoj dharmi, odmah pada iz kaste.

su

mijeana

podrijetla,

roeni

boljih

sadya patati tita //10. 97//

vaiyo' vansvadharmea

Vaiya koji ne ivi po vlastitoj dharmi,

dravttypi vartayet /

neka ivi drinim nainom ivota, ne

anarannakryi

postupajui onako kako se ne smije initi,

nivarteta a aktimn //10. 98//

ali kada bude mogao, neka prestane.

aaknuvastu ur

No, dra koji ne moe posluno sluiti

dra kartu dvianmanm /

dvoroenima, koji je doao do umiranja

putradrtyaya prpto

djece

vetkrukakarmabhi //10. 99//

obrtnika.

ete atur varnmpad-

Objavljene su te dharme u vrijeme

dharm prakrtit /

nevolje etiriju stalea, ako njih izvode

86

ene,

neka

ivi

poslovima

ynsamyaganutihanto

propisno/kako

vraanti param gatim //10. 130//

najvie odredite.

ea dharmavidhi ktsnatur-

Tako je itavo pravilo dharme etiriju

varyasya krtita /

stalea objavljeno. Od sada u nadalje

ata para pravakymi

objavljivati izvrsno pravilo okajanja.

treba,

(ipak)

doseu

pryaittavidhi ubham //10. 131//

13. 4. 7. Pryaitta.
Metodoloki pristup prikazan u dijelu o brahmanima i kraljevima, evidentan je i
u jedanaestoj adhyyi koja se bavi temom grijeha (stind. ptaka) i temom okajnih
postupaka (stind. pryaitta). (Olivelle, 2005, str. 16) U etvrtom svesku djela
"History od Dharmastra" Kane obrauje temu grijeha i temu okajnih postupaka,
njihovu etimologiju, podrijetlo, znaenje i posljedice, uz klasifikaciju i podrobno
tumaenje ptake i pryaitte. Navodi da su u vedskoj literaturi postojala dva oblika
rijei pryaitta, pryaitti (= stariji oblik) i pryaitta, bez razlika u znaenju. Tako
se primjerice u Taittiryasahiti 3. 12. 1 rije pryaitta koristila u znaenju
"okajanje grijeha". (Kane, 1973, str. 57) Jolly u djelu "Hindu Law and Custom" istie
kako je teorija okajanja stara koliko i lista grijeha, te da je jedno od najstarijih djela
koje se bavi okajnim postupcima Smavidhnabrhmaa. (Jolly, 1928, str. 255)
Smavidhnabrhmaa je djelo koje je uvrteno kao brhma a Smavede, no po
svojoj naravi je stra. (Katii, 1973, str. 100) to se tie etimologije, komentatori i
autori opsenih djela rije pryaitta izvode od prya, u znaenju "tapas" i itta, u
znaenju "vrstog uvjerenja". Sama provedba pryaitte ovisi o vremenu, mjestu,
starosti prekritelja, i tako dalje. (Kane, 1973, str. 59 i 79)
11. poglavlje sadri 266 strofa, no navedenim temama Manu se poinje baviti
tek u 44. strofi (Olivelle, 2005, str. 59):
akurvan vihita karma

Ne

nindita a samaran /

postupajui

prasaa endriyrtheu

predmete osjetila, ovjek se mora okajati.

inei

dodijeljeno
sramotno,

mu

djelovanje,

prianjajui

i
uz

pryaittyate nara //11. 44//

Prije rasprave o grijehu i okajanju, Manu se u prve 43. strofe bavi nizom tema
koje nisu vezane uz temu o okajanju, kao to nisu povezane ni meusobno. Radi se
87

o temama koje su prema Olivellu dodatak kasnijih redaktora, odnosno takvima koje
nisu originalan dio Manuova zakonika. Tako se prvih 26 strofa bavi temom darivanja i
prosjaenja, potom od 27. do 30. strofe 11. adhyye Manu se bavi vremenom u
kojem ima nevolje, od 31. do 35. strofe obrauje moi brahmana, a od 36. do 43.
obrauje temu rtve. (Olivelle, 2005, str. 59)
U 54. strofi 11. poglavlja istie se vanost okajanja pryaitta se uvijek
treba provoditi radi proienja, a oni koji se ne pridravaju tog propisa raaju se
(opet) sa sramotnim oznakama.
Od 55. do 71. strofe Manu iznosi kategorije grijeha:
1) mahptaka (11. 55 11. 59): radi se o stranim grijesima koji dovode do
izbacivanja iz kaste: ubojstvo brahmana, uivanje sre, kraa, spolni odnos s
guruovom enom, te povezivanje s nekim tko je poinio jedan od ovih grijeha;
2) upaptaka (11. 60 11. 67): rije o je poduoj listi sekundarnih grijeha koji za
posljedicu takoer imaju izbacivanje iz kaste: namjerno naputanje roditelja,
sina, ene ili ognja, potom zaboravljanje Vede, ivljenje ivotom vrtye i tako
dalje;
3) daljnje kategorije grijeha (11. 68 11. 71):
a) tibhraakara (11. 68): ozljeivanje brahmana, varanje i tako dalje
dovode takoer do izbacivanja iz kaste;
b) sakrakara (11. 69): ubijanje magarca, konja, deve i drugih ivotinja
dovodi do sputanja na razinu mijeanog stalea;
c) aptrkaraa (11. 70): primanje darova od osoba na kojima nije da daju,
sluenje dri i tako dalje;
d) malvaha (11. 71): ubijanje insekata, ptica, kraa voa, cvijea i tako
dalje ini pojedinca neistim. (Olivelle, 2005, str. 16)
Klasifikaciju grijeha zavrava prijelaznom strofom:
etnyensi sarvi

Kojim se zavjetima (postupcima) pojedinano

yathoktni pthakpthak /

otklanjaju svi ti grijesi kako su pojedinano

yairyairvratairapohyante

nabrojani, to valjano posluajte (pazite)!

tni samya nibodhata //11. 72//

Nakon rasprave o grijehu Manu raspravlja o postupku okajanja za svaku od

navedenih kategorija grijeha. Kane u petom poglavlju etvrtog sveska djela "History
of Dharmastra" iznosi listu imena svih okajnih postupaka primjerice Manu 11.
88

260 navodi recitiranje himna Aghamara a iz gvede X 190: 1 3 koji se recitira

triput na dan i istie kao okajni postupak za sve vrste grijeha (Kane, 1973, str. 130):
tryaha tpavasedyuktastrirahno'

No tri dana neka posti sabran, tri puta na dan

bhyupayannapa /

ulazei u vodu (kupajui se), tiho kazujui tri

muyate ptakai sarvairaptv

puta aghamarau oslobaa se svih

triraghamaraam //11. 260//

grijeha.

Nadalje, prema okajnom postupku koji se naziva avamedhvabhthasnna,

grjenik se kupa u moru ili svetoj rijeci na kraju rtve avamedhe. Prema Kullki i
njegovu komentaru na 92. strofu 11. adhyye Manuova zakonika, ak i brahman
moe sudjelovati u obrednom kupanju na kraju avamedhe i na taj nain postati
slobodan od grijeha koji je poinio, odnosno od nehotinoga ubojstva drugog
brahmana. Manu 11. 216 govori o okajnom postupku koji se naziva parka
poinitelj ne uzima hranu dvanaest dana i istovremeno kontrolira svoja osjetila, te na
taj nain postaje osloboen od grijeha. (Kane, 1973, str. 131 i 142)
yattmano' pramattasya

Ne uzimanje hrane od dvanaest dana u

dvdahamabhoanam /

onoga koji je sebe svladao i trijeznoga

parko nma khro' ya

ova khra163 koja se naziva parka

sarvapppanodana //11. 216//

otklanja sve grijehe.

Osim naziva okajnih postupaka, Kane u estom poglavlju etvrtog sveska

djela "History of Dharmastra" navodi posljedice koje se javljaju zbog neprovoenja
pryaitte. Tako djela smti, pure i zbornici navode kako grjenik koji nije proveo
okajni postupak dugo i srano pati o tome svjedoi i Manu 11. 53 (Kane, 1973, str.
153):
eva karmvaeea

Tako se zbog ostatka od (prolih) djela

yante sadvigarhit /

raaju oni koji su prezirani od dobrih bia

aamkndhabadhir

glupi, nijemi, slijepi, gluhi, kao i

viktktayastath //11. 53//

izobliena lika.

Khra je openiti naziv za nekoliko okajnih postupaka, a sastoji se u nejedenju hrane. Sama rije
khra oznaava bol, patnju, zlo, i tako dalje.
163

89

Viudharmastra 45. 1 pak istie da se grjenici koji nakon to su proli strahote

pakla (stind. naraka) i ivjeli u tijelima nie stupnjevanih/niih ivih bia (ivotinja),
raaju kao ljudi s odreenim oznakama, odnosno s oznakama koje upuuju na
grijehe iz prolih ivota. Stoga, oni koji nisu putem okajnih postupaka ili kazna koje
propisuje drava, proieni, idu u pakao. Time se zadire u etvrti dio strukture
Manuova zakonika, to jest u temu o karmanu, sa sri i moki, temu koja je dio
posljednje, dvanaeste adhyye164 Manuova zakonika.165

ZAKLJUAK
Polazei od pretpostavke da je Mnavadharmastra nastala u prva dva
stoljea nove ere, moe se spekulirati o drutvenom i politikom okruenju autora, te
o onome to je motiviralo autora na kompoziciju Manuova zakonika. U djelu "Manu's
Code of Law" Patrick Olivelle istie tri drutveno-politika elementa koja su osigurala
podlogu za stvaranje Manusmti. U prvom redu Olivelle istie povijesnu realnost,
odnosno injenicu da je prije nastanka Manuova zakonika, od etrvtog do drugog
stoljea prije nove ere vladala dinastija Maurya (tonije od 322. do 185. godine prije
nove ere), te da je njihov najznaajniji vladar, Aoka (vladao je od ca. 273. do 237. (ili
231.) godine prije nove ere), osnovao "kraljevstvo dharme" (pravde, buddhistikoga
uenja) koje je podrazumijevalo toleranciju meu vjerama, mir i vegetarijanstvo
(zabranjene su ivotinjske rtve), te naelo nenasilja (stind. ahis). Njegova
reforma time je dovela do gubitka sredinjega poloaja sveenikoga stalea i do
prekida veze izmeu politike moi (katra, n.) i (brahmanistikoga) vjerskoga
utemeljenja (brahman, n). Osim toga, i dinastija Maurya i dinastija Nanda (dinastija
koja je vladala prije Maurya) smatrane su po podrijetlu drama. Veliku prijetnju
predstavljali su i strani narodi koji su prodirali na prostor Indije u razdoblju nakon
vlasti Maurya: baktrijski Grci, Parthi, Skythi, Ku i (uspostavljanjem strane vlasti
gubi se vjerska i politika mo brahmana). Na temelju ovih pretpostavaka Olivelle
dolazi do zakljuka da je Manuov zakonik nastao u doba Ku a (1. 2. stpljee
nove ere), te da je glavni cilj Mnavadharmastre bio uspostavljanje veze izmeu
164

Dvanaesto poglavlje (etvrta struktura) Manuova zakonika ne govori o temi rada, te ga stoga neu
uljuiti u rad.
165
Kane tako u estom poglavlju etvrtog sveska djela "History of Dharmastra" govori o ideji pakla
(stind. naraka) i ideji neba (stind. svarga).

90

politike moi i vjerskog utemeljenja time se osigurava privilegirani poloaj

brahmana unutar drutva (brahmani, autori Manuova zakona, tako su bili osloboeni
smrtne kazne, plaanja poreza, te pljenidbe imovine). Nadalje, pozicija i drutveni
status sveenikoga stalea vidljiv je i iz injenice da je 38, 6 % strofa (1034 strofe)
posveeno brahmanima, a jo 36 % strofa kralju (971 strofa), dok su drugi stalei sa
svim temama o postanku svijeta, osloboenju i tako dalje, svedeni na preostalih 25
%. Agenda Manuova zakonika je dvostruka: zakonik poruuje brahmanima kako se
treba vladati pravi brahman koji je odan vedskom uenju, a kraljevima poruuje kako
treba vladati pravi kralj koji je odan brahmanima i koji pravedno vlada ljudima.
(Olivelle, 2005, str. 38, 39 i 40) To je i jedan od razloga zato je autor Manuova
zakonika mitski. Tako se iz svega gore navedenog moe zakljuiti kako slika
staroindijskoga drutva u Manuovu zakoniku nije realistina, nego normativna (odatle
i atribut "kanonska" u naslovu rada). Zato i nedostaje mnogo toga to bi se htjelo
znati, odnosno, mnogo toga je konstruirano (kao primjerice to da se strani narodi
predstavljaju kao "mijeane kaste" ili da su "skriveni" pod nazivom "dra"). Takoer,
iako su brahmani sebe stavljali na vrh drutvene ljestvice, u stvarnome ivotu
katriye su imali veu mo i bogatstvo (zato se i mnogo strofa posveuje katriyama,
i to osobito kralju). Nadalje, brahmani su esto umanjivali ulogu vaiya, te osobito
dra koji ne dijele vedsku batinu na kojoj se temelji ugled brahmana. No, bez
obzira na to to Manuov zakonik nije realistian i to njegov sadraj u velikoj mjeri
predstavlja ciljeve i zamisli brahmana koji su svoje ideje pretoili u zakon, te time
izrazili svoje pretenzije na najvii poloaj i status u drutvu, podaci koji se iznose
unutar zakona daju uvid u stanje tadanjega drutva. Osim toga, Manuov zakonik
tumai sustave vara i rama, termine kao to su sakramenti, iznosi organizaciju
osamnaest vyavahra, "sudskih postupaka" (iz redoslijeda nabrajanja osamnaest
vyavahra moe se uoiti koji su sluajevi najee dovodili do sporova i sudnice
najei su sluajevi oni koji pripadaju individualnim i grupnim raspravama, potom
krivino pravo, obiteljsko i privatno pravo, te naposljetku, pravila koja se tiu javnog
reda i mira (u odnosu na djelo Nradasm ti i djelo Yavalkyasm ti, vyavahra u
Manuovu zakoniku manje je sistematina i jasna), potom pravila djelovanja u vrijeme
kada ima nevolje (stind. padi karmavidhi). Ova posljednja pravila javljaju se u
okviru desete adhyye i prema miljenju Olivella, vrijeme nevolje upuuje na
dekadentnost tadanjeg drutva. Manuov zakonik to signalizira mijeanim staleima
(to i ne bi bio normativan dio Manuova zakonika, ve deskriptivan). Na kraju, mnogo
podataka o stanju u drutvu daju okajni postupci, odnosno okajanje ili pryaitta.
91

Rije je o postupcima koji se uvijek iznova trebaju provoditi radi proienja, a oni
koji se ne pridravaju tih propisa raaju se opet sa sramotnim oznakama. Ono to je
bitno uoiti jest da je pryaitta usporedna vyavahri i dai, "kazni": nju propisuju
brahmani za "grijenike", a vyavahru nadziru kraljevi (katriye) i njihovi zastupnici na
sudu koji odreuju kaznu "krivcima". Pryaitta donosi plodove na razini dharme
pojedinca, karmana, i time utjee na njegovu sudbinu i u onome svijetu i drugim
ivotima, dok se vyavahra odnosi na tijek ovoga svijeta i ivota na razini pragmatike
i arthe. O organizaciji gospodarstva, vojske i administracije, pa i stvarnoga drutva i
svih ti u njem, o materijalnoj kulturi i ostalome, u Manuovu zakoniku saznaje se
vie usput, negoli izravno. O tim podacima mnogo vie govori Arthastra, prirunik o
politici koji se pripisuje brahmanu akyi ili Kau ilyi.
Vanost Manuova zakonika nije dovedena u pitanje injenicom da je napisan
od strane brahmana, te on nepobitno ostaje glavnim izvorom na podruju
dharmastre sve do danas.

SUMMARY
Canonical image of the Old Indian society according to the Manusm ti
The Manusmti or Laws of Manu is the most important and earliest metrical
dharmastra. According to Patrick Olivelle, this work was composed during the time
of the Kushana Empire.
Manusmti has divine origin the Indian god of creation, Brahman, proclaimed
it to his son Manu, the progenitor of mankind, and Manu ordered his son Bh gu to
proclaim it to the people. The exposition was subdivided into twelve chapters which
regarding to the structure, can be divided into four parts (1) creation of the world,
(2) sources of dharma, (3) the dharma of the four social classes, (4) law of karma,
rebirth, and final liberation. The most important is the third part (cturvar asya
dharma: 2. 25 11. 266). That will be the topic of this paper.

92

The most precise insight into the fabric of ancient Indian society can be
provided by an analysis of the regulations concerning the four varas Brahmins
(the priests), Kshatriyas (the warrior class), Vaiyas (production class) and dras
(class of those who serves others). Within the Laws of Manu, 38, 6 percent of the text
is dedicated to Brahmins, and 36 percent to the Kshatriyas. Along with the var as,
the rama system plays a very important role. This system refers to the four distinct
and legitimate periods of life or ways of leading religious life. In the first period of life
a person is called brahmacrin, a celibate student, in the second ghastha, a married
householder, in the third and fourth vnaprastha, a forest hermit, and sanysin, a
world renouncer. It is important to notice that the var a system regulates the
hierarchy in society and the rama system regulates the proper flow of life. Within
the rama sytem an important role is played by the sa skras, sacraments,
complex domestic rituals which mark the entry into any particular period of life.
The Laws of Manu is written by Brahmins probably during the Kushana period.
Due to this fact, one can be speculate about the social and political environment of
the author(s) and the motivations for the composition this work. The main goal for the
author(s) was to protect the rights and privileges of the brahmanical class. After the
period of the Maurya Empire and their ruler Aoka a Buddhist who founded "the
kingdom of dharma" Brahmins wanted to re-establish the old alliance between the
political power and their religious role. This alliance would benefit both for the
Brahmins and for the Kshatriyas; the kings and Brahmins would have again the
privileged position within the society.
However, the Laws of Manu has occupied the most prominent position among
the Indian law books, the dharmastras. Therefore the influence of the Manusm ti
had spread far outside India and its text was widely studied and commented upon for
many centuries.

93

LITERATURA
Brereton, J. P. (2004). Dhrman in the gveda . Journal of Indian Philosophy 00 , 141.
Bhler, G. (1969). The Laws of Manu. New York: Dover Publications, Inc.
Derrett, J. D. (1973). Dharmastra and juridical Literature. U O. Harrassowitz, & J.
Gonda (Ur.), A History of Indian Literature, Part of Vol. IV. Wiesbaden.
The Laws of Manu: with an introduction and notes. (1991). (W. Doniger, & B. K.
Smtih, Prev.) New Delhi: Penguin Books India.
Gnc-Moaanin, K. (2002). Izvedbena obiljeja klasinih kazalinih oblika: grka
tragedija indijska nya japanski n. Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo.
Hilteibetel, A. (2010). Dharma. Honolulu: University of Hawaii Press.
94

Horsch, P. (2004). From creation myth to world law: the early history of dharma.
Journal of Indian Philosophy 32 , 423-448.
Ivekovi, R. (1981). Poeci indijske misli. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki
zavod.
Jei, M. (1999). gvedske upaniadi. Zagreb: Matica hrvatska.
Jei, M. (1987). gvedski himni. Zagreb: Globus.
Jei, M., Jauk-Pinhak, M., & Gnc-Moaanin, K. (2001). Istone religije: (skripta za
studente). Zagreb: Filozofski fakultet: Katedra za indologiju.
Jolly, J. (1928). Hindu Law and Custom. (B. Ghosh, Prev.) Calcutta: Greater India
Society Publication.
Kane, M. P. (1941). History of Dharmastra, Vol. II, Part I. Poona: Bhandarkar
Oriental Research Institute.
Kane, M. P. (1941). History of Dharmastra, Vol. II, Part II. Poona: Bhandarkar
Oriental Research Institute.
Kane, M. P. (1946). History of Dharmastra, Vol. III. Poona: Bhandarkar Oriental
Reserch Institute.
Kane, M. P. (1973). History of Dharmastra, Vol. IV. Poona: Bhandarkar Oriental
Research Institute.
Katii, R. (1973). Stara indijska knjievnost. Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske.
MacDonell, A. A. (1974). A Sanskrit Gramma For Students. Delhi: Motilal
Banarsidass Publishers.
MacDonell, A. A. (1979). A Sanskrit grammar: for students. Delhi, Varanasi, Patna:
Motilal Banarsidass .
MacDonell, A. A. (1983). A Vedic grammar for students. Delhi: Oxford University
Press.
Matii, Z. (1996). Elementi hindske gramatike. Zagreb: Ibis grafika.
McGregor, R. S. (1993). Oxford hindi-english dictionary. Oxford, Delhi: Oxford
University Press.
Monier-Williams, S. M. (2005). Sanskrit-english dictionary. Delhi: Motilal Banarsidass
Publisher.
Nene, G. . (Ur.). (1982). The Manusmti: with the "Manvartha-Muktval"
commentary of Kullka Bhaa: with the "Ma iprabh" Hind commentary by
Haragovinda str. Varanasi: Chaukhambha Sanskrit Sansthan.
Olivelle, P. (2000). Dharmastras. Delhi: Motilal Banarsidass.
95

Olivelle, P. (2012). Kings, Ascetics, and Brahmins: The Socio-Political Context of

Ancient Indian Religions. U V. Krech, & M. Steinicke (Ur.), Dynamics in the History of
Religions between Asia and Europe (str. 117-137). Boston: Brill.
Olivelle, P. (2005). Manu's Code of Law. New Delhi: Oxford University Press.
Olivelle, P. (1993). The rama System: The History and Hermeneutics of a
Religious Institution. New York: Oxford University Press.
Pandey, R. B. (1969). Hindu Saskras: Socio-Religious Study of the Hindu
Sacraments. Delhi: Motilal Banarsidass Publishers.
Solar, M. (1977). Teorija knjievnosti. Zagreb: kolska knjiga.
Stenzler, A. F. (1980). Sanskrtska poetnica. (R. Sibila, Ur., & K. Krnic, Prev.) Berlin New York: Ibis grafika.
Sternbach, L. (1965). Juridical Studies in Ancient Indian Law, Part I. Delhi: Motilal
Banarsidass.
Sternbach, L. (1981). Manu-smriti with Nine Commentaries by Medhtithi,
Srvarjanryaa, Kullka, Rghavnanda, Nandana, Rmacandra, Ma irma,
Govindarja and Bhruci. (J. H. Dave, Ur.) Journal of the American Oriental Society,
Vol. 101, No. 2 , 239-240.
Winternitz, M. (1985). History of Indian Literature, Vol. III. (S. Jha, Prev.) Delhi:
Motilal Banarsidass.
Witzel, M. (1997). The development of the Vedic Canon and its Schools: The Social
and Political Milieu. U M. Witzel (Ur.), Inside the Texts, Beyond the Texts. New
Approaches to the Study of the Vedas (str. 257-345). Cambridge: Harvard Oriental
Studies.

96