Jezična Raznolikost Svijeta

( ...
) Najvea je zabluda koja se pone

kad uje meu laicima, a naalost i
meu nekim lingvistima, da "mali"
jezici predstavljaju prepreku razumi
jevanju meu ljudima, te da bi svijet
bio mirnije i sretnije mjesto kada bi svi
govorili nekim od velikih, svjetskih,
"kulturnih", "civilizacijskih", ili kakvim
drugim laskavim epitetom ukraenih
jezika. Mnoga meu najmiroljubivijim
ljudskim drutvima tradicionalno su
viejezina, a veina drava u kojima
je viejezinost slubeno sankcioni
rana stoljeima nije vodila osvajake
ratove (pomislite na Belgiju, Kanadu i
vicarsku). Krvavi vicarski graanski
rat polovicom 19. stoljea nije podijelio
tu zemlju po jezinim granicama, ve su
presudnu ulogu odigrale vjerske podje
le izmeu katolika i protestanata, pa su
se njemaki kantoni s protestantskom i
katolikom veinom nali na suprotnim
stranama bojinice. Koliko god jezina
prava bila vana, i koliko god jezik
sudjelovao u izgradnji nacionalnog
identiteta, u povijesti nije zabiljeen
sluaj nekoga rata koji bi se vodio zbog
jezika. Ukidanje "malih" jezika moda
bi smanjilo zbrku u glavama onih koji ne
ele pamtiti ni njihova imena, ali ne bi
doprinijelo miru u svijetu. Voltaireova
teza, iskazana u pismu Katarini Velikoj,
da bi svi ljudi svijeta govorili francuski,
da nije bilo "nezgode" s babilonskim
tornjem, ostaje samo neostvariva elja
onih kojima uenje stranoga jezika
naruava samoprisvojeno pravo na
intelektualnu lijenost.
Ranko Matasovi
Jezina
raznolikost svijeta
PDDR|JLTD, RAZV|TAK, |ZCLLD|
ALGR|IAN
Zagrcb,vcIjaa2011.
. drugoizdanjc
Sadraj
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 9
Predgovor drugom izdanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 13
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Jezina raznolikost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 15
Oblici jezine raznolikosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Podrijetlo jezine raznolikosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . 21
Bioloke i drutvene pretpostavke jezine raznolikosti . . . . . . . . . . . . 21
Evolucija ovjeka i evolucija jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . 24
Kako je nastao jezik, kako su nastali jezici? ...................... 36
Zato je jezik dobar za nas? ..................................... 48
Evolucija i funkcija jezika . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . [[
Granice jezine raznolikosti ........................................... 63
Univerzalna gramatika? ........................................ 63
1. Segmenti i distinktivna obiljeja .............................. 65
2. Slog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . 68
3. Naglasak . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . 69
4. Morfem, korijen, afiksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
[. Rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
6. Vrste rijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 3
7. Gramatike kategorije . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 7
8. Argumenti i predikati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .. . 80
9. Konstituenti (fraze, sintaktike skupine) ....................... 83
10. Gramatike relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . 88
11. Informacijska struktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . 98
12. Struktura leksikona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Zakljuak: koliko se jezici mogu razlikovati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
Razvitak jezine raznolikosti ......................................... 107
Jezina karta svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Kako se jezici mijenjaju? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . 113
Modeli genetske srodnosti . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . 119
Glasovne i morfoloke podudarnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . 125
Ogranienja poredbene metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
Nasljeivanje i posuivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . 138
Makroaree i distribucija tipoloke raznolikosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
Lingvistika povijest svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 153
Van iz afrike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
Juna Azija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Australija i Nova Gvineja . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
Istona Azija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
Amerika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
Oceanija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
Europa - nacrt za jezinu povijest . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174
Ruenje babilonskog tornja, ili budunost jezine raznolikosti. ......... 227
Izumiranje jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
Oivljavanje jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Mali i veliki jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . 244
Svjetski jezici i jezina budunost svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
Zakijuak .......................................................... 259
Literatura .......................................................... 263
Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Ccncdlhchofh, ccncdlhch_olon
`Narodlezez|ka,narodlezsrca
velkaposlovica)
Predgovor
Predgovor
"Tata, zato ljudi govore razliitim j ezicima? " bile su rijei kojima me
je prije nekoliko godina moj tada estogodinji sin Mavro naveo da
razmislim o pisanju ove knjige. Kada sam Mavri morao priznati da
zapravo ne znam odgovor, nije na kocki bila samo moja vjerodostojnost
kao oca, Mavrino je pitanj e bacalo sumnju i na smislenost mojega
bavlj enja lingvistikom. Ako lingvisti nisu u stanju pruiti jasan odgovor
na to, naizgled najjednostavnije od svih pitanja o jeziku, tada se moe
posumnjati kakvoga smisla ima njihovo razglabanje daleko sloenijih
specijalistikih pitanj a o tome kako se, primj erice, uspostavlja e-komanda
u sintaktikim strukturama, kakvi su odrazi indoeuropskih laringala
u praslavenskome, ili u emu se sastoje razlike izmeu hrvatskoga i
srpskoga j ezika. Stoga sam se odluio napisati ovu knjigu, koja je na
neki nain odgovor na Mavrino pitanj e.
Pisati knjige ovako iroke tematike vrlo j e nezahvalan posao.
Budui da nitko ne moe biti podj ednako kompetentan u svim disci
plinama iz kojih se navode argumenti, treba se ponajvie oslanjati na
sekundarnu literaturu umjesto na vlastita istraivanj a. U prenoenju
tuih rezultata lako se moe potkrasti greka, a kritinom itatelju
bit e dovoljno da pronae jednu ili dvije krupne pogreke da bi se
uvjerio kako je itava knjiga nedopustivo povrna u metodologiji i
nesigurna u zakljucima. Zbog toga sam nastoj ao, koliko god sam bio
u stanju, kontrolirati izvore iz kojih sam crpao podatke, te ih navodio
u bilj ekama uz tekst. Nadam se da velik broj biljeaka nee umanjiti
itkost ove knjige, a uvjeren sam da e paljivu i zainteresiranu ita
telju omoguiti da se lake snae u mnotvu podataka i tema koje su,
zbog ogranienosti opsega, u tekstu samo ovla dotaknute. Budui da
1 1
0 Jezina rznolikost svijeta
biljeke sadravaju uglavnom podatke o literaturi, veinom se mogu
preskakati u brzom itanj u.
Piui ovu knjigu esto sam se pitao nisam li se prihvatio preambi
ciozna posla. Kada je Karl Brugmann 1886. poeo pisati svoju sintezu
cjelokupne indoeuropske lingvistike, "Nacrt poredbene gramatike
indoeuropskih j ezika", relevantne knjige koje su o tome postojale
mogle su stati na nekoliko polica prirune biblioteke, a lanci objav
ljeni o indoeuropeistikim problemima mogli su se pronai u svega
pet ili est asopisa, od kojih je veina izlazila u Njemakoj . Danas j e
pisati sintetska djela nezahvalno, pa i gotovo nemogue, j er j e koliina
literature, koja o svakoj poj edinoj temi godinje nastaj e, zastraujua.
U etvrtom poglavlju ove knjige ovla se spominje vanost rekonstru
irane indoeuropske rijei za "konja" ('hlek'wos)\ koja pokazuje da
su govornici indoeuropskoga praj ezika ovladali uzgojem konj a, to j e
iz vie razloga vano za prostorno i vremensko odreenje zajednice
koja je govorila indoeuropskim prajezikom. Samo o toj rijei i nainu
kako ju treba rekonstruirati postoje etiri lanka za koja ja znam, a
problemu uloge konja u indoeuropskom drutvu posveene su i tri
knjige. O gotovo svakom problemu kojim se bavi ova knjiga postoji
mnotvo lanaka i knjiga, a novi radovi o njima nastaju i dok ja za
pisujem ove redove. Tempo objavljivanj a novih publikacij a takav j e,
da je vrijeme potrebno za koliko-toliko iscrpno savladavanje nekoga
znanstvenog podruja dovoljno dugako da u meuvremenu zastare
spoznaje do kojih ste doli savladavajui podruje kojim ste se bavili
neposredno prij e toga. Bavlj enje znanstvenim radom tako se pretvara
u trku Ahileja i kornj ae.
Ovu sam knjigu poeo pisati u prolj ee 2004. godine. Brzina
kojom j e ona nastala ne znai i da j e napisana brzopleto. Piui neka
poglavlja koristio sam se opsenim biljekama za predavanj a koja sam
odrao kao profesor na poslij ediplomskim studijima lingvistike u
Zadru i Zagrebu, te kao pozvani predava na sveuilitima u Bonnu
i Konstanzu. Mnoge sam teme o kojima piem u knjizi prethodno
prodiskutirao sa studentima i drugim sluaima predavanj a, kojima
sam zahvalan na primjedbama i pitanjima koja su mi pomogla da sebi
razjasnim to zapravo mislim o pojedinim problemima. Razgovor s
1 U lingvistici se zvjezdicom oznauju neposvjedoeni, rekonstruirani jezini oblici.
Predgovor
mojim studentima esto mi je pomagao da bolje i jasnije izrazim svoje
stavove o mnogim pitanjima raspravlj anim u ovoj knjizi.
U prikupljanju grae za knjigu znatno mi je koristila studijska
godina 2002-3003. koju sam kao stipendist Zaklade Alexandera von
Humboldta proveo na Sveuilitu u Bonnu, te krai studijski boravak
na Sveuilitu u Leidenu u studenome 2004, gdje sam boravio na
poziv Alexandera Lubotskoga i Odjela za poredbenu lingvistiku toga
sveuilita. Takoer, na mnoge su moje poglede, iznesene u ovoj knjizi,
jako utjecala predavanja o j eziku i pretpovij esti Bernarda Comrieja,
odrana na Lingvistikom institutu Amerikoga lingvistikoga drutva
na Sveuilitu Kalifornij e, Santa Barbara, u 2001, te razgovori koje sam
s njim vodio za posjeta Institutu Max Planck u Leipzigu, u oujku 2003.
Mate Kapovi proitao j e prvu verziju ovoga rukopisa i upozorio
me na mnoge greke i nedosljednosti, na emu sam mu osobito zahva
lan. Svojoj supruzi, Maji Matasovi, dugujem zahvalnost ne samo za
palj ivo itanje i komentiranje rukopisa, ve i za duge mjesece strpljive
podrke, nadahnua i razumij evanj a.
Na koncu, na moje su poglede i nain razmiljanja o mnogim pita
njima, o kojima se govori u ovoj knjizi, znatno utj ecali Johanna Nichols,
Robert D. Van Valin Jr., Daniel Nettle, Dalibor Brozovi, Radoslav
Katii, Milo Juda, Neven Sesardi, i mnogi drugi znanstvenici.
To, meutim, ne znai da se itko od njih slae s mojim miljenjima, a
pogotovo da je na bilo koji nain odgovoran za moje vlastite pogreke
i zablude.
U Zagrebu, 27. veljae 2005.
Predgovor
Predgovor
drugom izdanju
Od objavljivanja prvoga izdanja ove knjige izumrlo j e, po mojoj osobnoj
procjeni, pedesetak j ezika, od kojih veina nije bila nikada opisana
niti podrobno dokumentirana. Usprkos zastraujuem tempu kojim
izumiru jezici svij eta, j ezina raznolikost svijeta i dalje je zadivljuj ua
pojava, a bavlj enje njome nije izgubilo svoj smisao.
U ovom su izdanju ispravljene neke sitne pogreke koje su se pot
krale u prvom izdanju, bibliografij a je nadopunjena novim naslovima,
a neka su poglavlja doivjela i znaajnije izmj ene. Osobito se to odnosi
na poglavlje o podrijetlu j ezine raznolikosti, budui da je u proteklih
pet godina dolo do vanih otkria na podruju genetike i paleoan
tropologij e. Sekvencioniranje genoma neandertalaca pokazalo je da
su nam oni genetski znatno blii nego to se prije mislilo, pa ak i da
je na podruju Europe dolazilo do mijeanja genoma homo sapiensa
sapiensa i homo sapiensa neanderthalensisa. Tko zna, moda se nai
daleki predci s neandertalcima nisu samo parili, moda su s njima i
razgovarali!
U prireivanju novoga izdanja pomogle su mi rukom pisane biljeke
koje je na marginama svojega primjerka ove knjige ispisao akademik
Dalibor Brozovi. Njegov primjerak prvoga izdanja ljubazno mi j e
ustupila Dunj a Brozovi Ronevi, na emu j oj toplo zahvaljujem.
ao mi je to akademik Brozovi nije vie meu nama da vidi i drugo
izdanje "Jezine raznolikosti svijeta".
.
U Zagrebu, 3. sijenja 2011.
Uvod
Uvod
Jezina raznolikost
U "Knjizi postanka" ( 11, 1-9) itamo:
nn jDW n-"
)
O n O37
~
n
~
,
3
O*
)
O
C
19:

)
2
C'p7
j
7 n3 jJ-" t O*
)
3
1
N7
j
7i
O[
7
)
jDJ

jD
l
:1
:
'h
C
D
"
'
ni
1
itN'1 ",
~
:
,-j,:
3 O* 4
'
:,
-"
y
D
:-l
O
~
:
,-j
t
1 C
:
W
;
:nNj-"
u "'i-n1 ~r r7 1 _*1 5
:
CiNj ':,

::
C'7 r jDW1 in C lD 1 *) 6
"j O[
:s: jn1 niW C'l
i
})
:niW { u
~
O s: u cnD ct 7.) . 3 7
:
jJ n t,
nNj-" '
:
, -" CW Or 1 |$*) 8
~ n

7
`)
n 1 :: ct-' :: l" 9
)7 1 C'Dr CW nNj-"

:n
Nj-"

1
16
Jezina raznolikost svijeta
Osim u malo vjerojatnom sluaju da ste studirali biblijsku teologij u ili
orijentalne jezike, u prethodnom odlomku po svoj prilici niste razumjeli
nita. Evo toga istoga odlomka u prijevodu:
"Sva je zemlja imala jedan jezik i rijei iste. Ali kako su se ljudi selili
s istoka, naiu na jednu dolinu u zemlji inearu, i tu se nastane. Jedan
drugom ree: "Haj demo praviti opeke te ih pei da otvrdnu! " Opeke
im bile mjesto kamena, a paklina im sluila za buku. Onda rekoe:
Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo
sebi ime, da se ne rasprimo po svoj zemlj i! "
Jahve se spusti da vidi grad i toranj to su ga gradili sinovi ovjeji.
Jahve ree: "Zbilja su j edan narod, s j ednim j ezikom za sve! Ovo j e
tek poetak njihovih nastojanja. Sad im nita nee biti neostvarivo to
god naume izvesti. Hajde da siemo i j ezik im pobrkamo, da j edan
drugome govora ne razumij e. " Tako ih Jahve rasu odande po svoj
zemlji, te ne sazidae grada. Stoga mu je ime Babel, j er je ondj e Jahve
pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve rasprio po
svoj zemlji".
Navedeni odlomak objanjava, oima drevnih Hebreja, razlog zbog
kojega na svijetu postoje razliiti jezici, a time i zato niste razumj eli
hebrejski izvornik. Poput mitotvoraca mnogih naroda, i autor hebrej ske
Biblij e zamilja da j e isprva postojao samo jedan jezik i jedan narod, a
da se postanak razliitih jezika moe pripisati boanskoj intervencij i.
Postojanje samo j ednoga jezika smatra se prirodnim stanjem, koje je
narueno nastankom jezine raznolikosti. Autoru biblijskoga odlomka,
kao i veini nas, samorazumlj ivo je da su postankom razliitih jezika
nastali i razliiti narodi, te da im j e razliitost jezika onemoguila da
meusobno surauj u. Od razdoblja babilonskoga tornja postojanje se
razliitih jezika smatra injenicom koju bi, vjerojatno, mogla promijeniti
samo jo j edna Jahvina intervencija.
U ovoj emo knjizi kritiki razmotriti neke elemente babilonskoga
mita i postaviti pitanj a koja zacijelo nisu mogla pasti napamet he
brejskomu mitotvorcu: to ako j e prirodno stanje oduvijek bilo ono
u kojem postoje razliiti jezici ? to ako j ezina raznolikost nastaje
posve prirodnim, bioloki usaenim mehanizmima, naslijeenima
u genetskom programu ljudske vrste? Jesu li se ljudi nakon propasti
gradnje babilonskoga tornja mogli dogovoriti da govore istim jezikom?
Uvod
Je li jedan narod, od onih koji su nastali u doba babilonskoga tornj a,
mogao pokoriti druge i nametnuti svoj jezik cijelomu svijetu? U kojoj
mjeri ljudi mogu nauiti jezike drugih skupina, uz svoj vlastiti, te mora
li jezina raznolikost biti preprekom ljudskoj suradnj i? Danas, kada
jezici u svijetu izumiru gotovo j ednakom brzinom kao i ivotinjske
vrste, kada globalna dominacija j ednoga jezika (engleskoga) dovodi do
meusobnoga razumijevanja meu ljudima sasvim razliitih kultura i
povijesnih pozadina, takva su pitanja moda relevantnij a nego ikada
prij e. Bilo bi obijesno misliti da e upravo ova knjiga uspjeti obj asniti
zato se na svijetu govore razliiti jezici, u kojoj se mjeri jezici uope
mogu razlikovati, te kakva je prolost i budunost jezine raznolikosti
svijeta. Moja je elja, meutim, u ovoj knjizi izloiti ono to se o tome
moe koliko-toliko pouzdano znati, raspraviti najspornij a pitanja
povezana s j ezinom raznolikou svijeta, te razmotriti metode koje
e jednom u budunosti moda dovesti do odgovora na njih.
Oblici jezine raznolikosti
Osnovna e tema ove knjige biti jezina raznolikost svijeta; dobro je stoga
na samom poetku razjasniti u kojim se sve smislovima moe govoriti o
j ezinoj raznolikosti2: prvi je smisao apsolutna j ezina raznolikost, pri
emu se misli na ukupan broj jezika koji se govore na nekom teritoriju.
Taj teritorij moe biti jednak itavu svijetu: danas se na Zemlji govori
oko 6000 jezika, no taj se broj izuzetno brzo smanjuje - rauna se da
svaka dva tjedna izumire po jedan jezik3 Meutim, apsolutnu j ezinu
raznolikost moemo utvrditi i za manje teritorij e, primjerice za pojedine
kontinente, te usporediti rezultate. U Europi se govori samo oko 4%
jezika svijeta, u obje Amerike oko 15%, u Africi oko 31%, a u Aziji,
Australiji i Oceaniji oko 50%, pri emu samo na Papuu Novu Gvineju
i Indoneziju otpada oko 25% jezika svij eta. Naravno, kontinenti nisu
svi j ednake veliine, stoga navedeni podatci nisu pouzdan pokazatelj
stvarne j ezine raznolikosti. Obj ektivnu usporedbu apsolutne j ezine
raznolikosti na pojedinim podrujima dobit emo tako da broj jezika
2 Za slian pristup vidovima jezine raznolikosti v. Nettle 1999.
3 Za raspravu o broju jezika u svijetu danas, te o tempu njihova izumiranja, v. Crystal 2001 :
4 i dalje, Hagege 2005: 283 i dalje.
1 1
8
podijelimo s povrinom pojedinog podruja (u etvornim kilometrima);
to je dobiveni broj manji, jezina je raznolikost vea:
Uzmemo li da se danas u zapadnoj i srednjoj Europi (bez zemalja

bivega SSSR-a i Finske) govori 38 jezika (broj koji ne ukljuuje
j ezike novijih imigranata iz bivih kolonija) na povrini od
5. 534. 054 km
2
, j ezina raznolikost iznosi 145 633 km
2
po jeziku.
u Africi, na 20. 244. 030 km

2
govori se oko 800 jezika, to nam
daje j ezinu raznolikost od 25. 305 km
2
po jeziku4
u Indiji na 3.287. 590 km

2
ima oko 300 jezika, to znai da je
jezina raznolikost 10.958 km
2
po j eziku.
u Papui Novoj Gvineji na 462. 840 km

2
ima oko 800 jezika, to
nam daje vrlo veliku raznolikost od samo 579 km
2
po jeziku.
Zanimljivo j e da j e podruje najvee j ezine raznolikosti na svijetu
otoje Vanuatu, gdje samo 150. 000 ljudi govori ak 105 jezika, na
povrini od 12. 190 km
2
; to nam daje zastraujuu raznolikost od
samo 81 km
2
po j eziku.
Drugo, moe se govoriti o genetskoj jezinoj raznolikosti, pri emu
se misli na broj j ezinih porodica koj e postoje na nekom podruju;
Europa j e primjer kontinenta razmj erno malene genetske raznolikosti.
Danas se na tom kontinentu govore jezici samo triju porodica (ponovno,
ne uzmemo li u obzir jezike novijih imigranata) : indoeuropske, ural
ske i izolirani baskijski jezik. U drugim je dijelovima svijeta genetska
raznolikost dramatino vea: primjerice, na Kavkazu, na podruju
viestruko manjemu od Europe, govore se j ezici ak est j ezinih po
rodica (nahsko-dagestanske, abhasko-adigejske, kartvelske, mongolske,
turkijske i indoeuropske). Genetska raznolikost ne mora pratiti apso
lutnu j ezinu raznolikost: u Africi se govori oko osam stotina jezika,
no svi oni pripadaju samo etirima jezinim porodicama (zanemarimo
li j ezike europskih kolonizatora i austronezijski malgaki na Madaga
skaru), to u principu znai da su se razvili iz samo etiri zajednika
prajezika: afroazijskoga, nilsko-saharskoga, nigersko-kordofanskoga
4 Najpouzdanije suvremene podatke o broju jezika u pojedinim zemljama i kontinentima, te
o broju njihovih govornika, daje jedan izvor na Internetu (http:// www. ethnologue.org), to
je neobino, jer internetski izvori vrlo esto nisu osobito pouzdani.
Uvod
i kojsanskoga. U Africi j e, dakle, velika apsolutna jezina raznolikost,
ali malena genetska raznolikost.
Treu vrstu j ezine raznolikosti moemo zvati tipolokom: jezici
se meusobno razlikuju, no nisu svi j ezici meusobno podj ednako
razliiti. I laiku je jasno da se hrvatski od slovenskoga razlikuje manje
nego od maarskoga, da ne govorimo o "egzotinim" j ezicima poput
amerikog indijanskog jezika navaho. Tipoloka se jezina raznolikost
nekoga podruja oituje u broju relevantnih strukturalnih obilj eja po
kojima se jezici toga podruja razlikuju.
to je relevantno strukturalno
obilj eje nije lako odgovoriti na jednostavan nain, i lingvisti se esto
razlikuju u svojim odgovorima na to pitanj e. Uzmemo li ponovno
primjer odnosa hrvatskoga i maarskoga, u maarskome nema mnogih
jezinih obilj eja koja su tipina za hrvatski: tonskoga naglaskaS , grama
tikog roda, opreke izmeu svrenih i nesvrenih glagola, odreenih i
neodreenih pridjeva, itd. S druge strane, maarski ima neka obilj eja
koja nemaju ni hrvatski ni susjedni europski jezici: posvojne sufiks e
na imenicama, subjektnu i obj ektnu konjugaciju glagola, itd. Ono
to e moda iznenaditi jest injenica da maarski s hrvatskim dijeli
neka obilj eja koja mnogi j ezici u svijetu nemaj u: gramatike padee,
pasiv, akuzativnu sintaktiku konstrukciju reenice, itd. U amerikom
indijanskom j eziku lakhota6 ne nalazimo niti j edno od tih obiljej a.
Mjera u kojoj se j ezici na nekom podruju tipoloki razlikuju
svakako ovisi o j ezinoj povijesti toga podruja i jezika koji se ondj e
govore: razlog zbog kojeg se hrvatski i slovenski tako malo razlikuju
svakako lei u injenici to su se oba ta jezika razvila iz zajednikoga
praj ezika, koji se govorio razmjerno nedavno, i ija su mnoga obiljeja
naslij edili. Jedan od razloga zbog kojega se hrvatski i maarski ne
razlikuju onoliko, koliko bi se mogli razlikovati, sigurno j e injenica
da su govornici maarskoga ve vie od tisuu godina u dodirima sa
susjednim slavenskim i germanskim j ezicima, zbog ega je maarski
od njih poprimio neka relevantna jezina obiljeja.
Lingvistiki termini koji se ovdje navode objanjeni su u jednom od iduih poglavlja knjige;
to j e razlog vie da nastavite itati.
"
6 Tim jezikom siuske porodice govore Indijanci u filmu "Ples s vukovima" (Dances with Wolves)
Kevina Costnera. Za kratak gramatiki opis toga jezika v. Mithun 1999.
Jezina rznolikost svijeta
Zbog ega meu raznim podrujima na svijetu postoje tako velike
razlike u sva tri vida jezine raznolikosti? Neki su razlozi za to nesum
njivo povijesni, neki su geografski, socioloki i ekonomski, a neki su,
kao to emo nastojati pokazati u nastavku ove knjige, bioloki vezani
uz samu narav ljudske vrste. Istraivanje koje stoji pred nama bit e
dakle multidisciplinarno: u nastavku ove knjige lingvistiki argumenti
ispreplitat e se sa spoznajama drugih znanstvenih disciplina koje se
dotiu jezika i njihove povijesti i rasprostranjenosti u svijetu.
Podrijetlo j ezine raznolikosti
Podrij etlo
j ezine raznolikosti
Bioloke i drutvene pretpostavke jezine raznolikosti
Mnogi su uenjaci tijekom povijesti smatrali da je jezik upravo ono
ime se razlikujemo od ivotinj a, poglavito od primata poput impanza,
bonoba, gorila i orangutana, naih najbliih srodnika u ivotinjskom
svijetu. Rene Descartes u sedamnaestom je stoljeu smatrao da su
ivotinj e poput automata, ije j e ponaanje potpuno odreeno fizi
kalnim zakonima, dok ljudi mogu stvarati uvijek iznova neoekivane,
originalne misli koje nitko prije nije pomiljao i izraavati ih jezikom?
Tu je toku gledita na ljudski j ezik u nae vrijeme obnovio Noam
Chomsky8 ; on je od pedesetih godina dvadesetog stolj ea neprekidno
isticao da ljudi, za razliku od svih naih evolucijskih srodnika koji
takoer imaju sredstva komunikacij e, na osnovi vrlo ograniene
izloenosti j ezinoj djelatnosti u najranijoj mladosti uspijevaju stvarati
potencijalno beskonano mnogo novih jezinih poruka, ili reenica,
7 Descartes 1973 (1637): 156: . . , jamais elles [sc. les machines] ne pourrient user de paroles
ni d'autres signes en les composant, comme nous (aisons pour declarer aux autres nos pensees.
Car on peut bien concevoir qu'une machine so it tellement (aite qU'elle pro(ere des paroles ...
mais non pas qu'elle les arrnge diversement, pour repondre au sens de tout ce qui se dira en
sa presence, ainsi que les hommes les plus hebetes peuvent (aire. "Nikada oni [strojevi] ne bi
mogli koristiti rijei ni druge znakove od kojih se rijei sastoje kao to mi inimo da bismo
objavili drugima svoje misli. Jer moglo bi se zamisliti da je neki stroj napravljen tako da
izgovara rijei . . . ali ne i tako da ih slae u razliite poretke, kako bi po smislu odgovorio na
sve to e biti izgovoreno u njegovoj prisutnosti, onako kao to i najtuplji ljudi mogu uiniti".
8 V. npr. Chomsky 1991, Chomsky 2002.
koje nikada u ivotu nisu uli. Meutim, s bioloke toke gledita to
uvj erenje oigledno nije tono: ljudi nisu samo jedina vrsta primata
koj a je razvila govornu komunikaciju, ve su j edinstveni i po tome
to hodaju uspravno (neprekidno, a ne povremeno poput impanza),
znaju upaliti vatru, izrauju orue prema unaprij ed osmiljenu planu,
raaju se potpuno nesposobni za preivlj avanj e bez roditeljske skrbi,
a imaju i neke, iz ivotinjske perspektive, neobine obrasce spolnoga
ponaanja. Primjerice, j edino je u pripadnica enskoga spola ljudske
vrste ovulacija prikrivena, zbog ega su pripadnici mukoga spola
nesigurni pri kojem spolnom odnosu njihova partnerica moe zaeti.
Sa stanovita primata, prikrivenost ovulacije mogla bi se uiniti neo
binijim obiljejem ljudi nego to j e postojanje jezika. Kao to emo
vidjeti poslije, moe se osporiti ak i teza da je ljudski jezik neto u
svakom pogledu osebujno u usporedbi s nekim ivotinjskim oblicima
komunikacij e. Jedini nain da se obrani teza o izuzetnosti ljudskoga
jezika bio bi dokaz da je upravo jezik odgovoran za naa postignua
kojima se moemo podiiti pred drugim ivotinjama: sposobnost neo
buzdanog zagaivanj a okolia, skladanje glazbenih djela poput hitova
Mie Kovaa, konstrukciju atomske bombe i izgradnju graevina poput
Babilonskoga tornj a. No tada se, naravno, postavlja pitanj e koj e j e
muilo i autora mita o Babilonskome tornju: zbog ega ne postoji samo
jedan jezik, ve se ljudska vrsta od pamtivij eka susree s mnotvom
jezika. Ako je uspjena jezina komunikacija uzdigla ljudski rod nad
druge ivotinjske vrste, j edan bi univerzalni j ezik zacij elo predstavljao
jo uspjenije sredstvo komunikacije meu pripadnicima vrste nego
tisue i tisue jezika koji su morali postojati tijekom povijesti, a od
kojih mnogi postoje i danas.
Kao i svekoliko drugo ljudsko ponaanje, i jezino je ponaanje evolu
iralo tijekom povijesti vrste. U biolokim terminima to konkretno znai
da je pripadnicima vrste, koji su mutacijama razvili j ezinu sposobnost,
ona donosila adaptivnu prednost pred onima koji te sposobnosti nisu
posj edovali. U skladu s uobiajenim evolutivnim procesima, pripadnici
vrste s oiglednom adaptivnom prednou (u ovom sluaju j ezinom
sposobnou) preivj eli su i proirili svoje gene na budua pokolj enja,
dok potomci onih hominida koji nisu razvili jezik nisu meu nama
kako bi ispriali svoju priu. Meutim, ak i teza o adaptivnim pred
nostima jezika kao sredstva komunikacije nema mnogo smisla prema
uenju suvremene evolutivne biologij e; obrasci ponaanja i kognitivne
sposobnosti koji su evoluirali prirodnom selekcijom ujedno su oni koji
doprinose odranju genetskog koda individue koja posjeduje dotini
obrazac ponaanja. Vid je evoluirao ne zato j er je lijepo gledati krajolike,
ve zato jer organizmi koji vide s veom vjerojatnou uspijevaju izbj ei
grabeljivce, pronai hranu, a time i preivjeti dovoljno dugo da bi se
razmnoavali i tako prenij eli svoj genetski kod buduim pokolj enjima.
Jezik nije poput vida, jer priopavajui informaciju drugima ne kori
stimo sebi, ukoliko se radi o istinitoj obavij esti - primjerice, o tome
gdje se nalazi hrana ili grabeljivci. Jezik pak nije mogao evoluirati
prvenstveno radi priopavanja lanih informacija (tj . radi laganja), jer
bi prirodnom i seksualnom selekcijom "geni za zavaravanj e" bili elimi
nirani iz populacij e. To j e, u svakom sluaju, miljenje goleme veine
biologa i antropologa. Time kaemo samo to da jezina komunikacija
izgleda poput altruistinog ponaanja, a takva ponaanja (ukoliko nisu
usmjerena prema srodnicima, nositelj ima podudarnoga genetskog
koda) ne mogu biti rezultatom prirodne selekcije prema suvremenom
uenju o evoluciji. Prirodna selekcija ne odvija se u korist vrste, ve
u korist genetskoga koda iji je nositelj jedinka: genetski uvjetovani
obrasci ponaanja mogu evoluirati samo ako koriste jedinki u ijim
su genima "programirani"9.
Postavite se u poloaj Barakiela, jednoga od graditelja Babilonskoga
tornj a, koji upravo sa svojim kolegama gura kamen teak nekoliko tona
uz kosinu gradilita; s njegove toke gledita svaka istinita informacija
koju prui ljudima kojima je okruen ne pomae njegovim genima da se
proire, ve genima sluatelj a; jedino ako su sluatelji njegovi srodnici,
koji ionako dijele velik dio njegovih gena, isplati se obavij estiti ih o
svemu onomu to njima i njihovim genima moe pomoi u opstanku.
ivotinje nikada ne komuniciraju zato da bi pomogle pripadnicima svoje
vrste1 0: pri ivotinjskoj komunikaciji uvijek se radi ili o reklamiranju
vlastitih gena (kao kod ptijega pijeva, kojim ptice prizivaju potencijalne
spolne partnere), ili o zastraivanju potencijalnih genetskih suparnika
(kao u mnogim sluajevima vokalizacij e kod sisavaca). U malobrojnim
sluajevima ivotinjske komunikacije koja za cilj ima priopavanje o
9 Za razumljiv uvod u evolucijsku psihologiju v. npr. Badcock 2000.
10 V. Dawkins & Krebs 1978; za problem evolucije altruistikog ponaanja v. Trivers 1971 , a
za problem jezika kao "alrruistinog" ponaanja v. Knight et al. (ur.) 2000: 19-122.
izvorima hrane (npr. meu pelama, koje plesom signaliziraju gdje se
nalaze cvjetna polja), ili o upozoravanju na prisutnost grabeljivaca
(npr. meu vervetskim majmunima), komunikacija se uvij ek odvija
meu genetski blisko srodnim pripadnicima iste ivotinj ske vrste.
Moda bi za Barakiela (itaj : za njegove gene) bilo dobro kada bi
mogao jezikom komunicirati samo s onim ljudima koji dijele njegove
gene, ili za koje je vrlo vjerojatno da dijele barem dio njegovih gena;
recimo, zato to su u dalekoj prolosti potekli od istoga pretka (zovimo
ga Abrahamom), ili malenoga broja zajednikih predaka. Plemena,
narodi, etnike zajednice, obino dijele mit o zajednikom podrijetlu
i zajednikim predcima, suvremenim terminima: mit o zaj ednikom
genetskom kodu. Moda Jahvina zamisao da narodima pomijea jezike
"da j edan drugome govora ne razumije" i nije tako loa za naega
Barakiela! Iskazano suvremenim znanstvenim pojmovima: moe li
jezina raznolikost predstavljati inilac koji j e nosio evolucij sku prednost
pripadnicima ljudske vrste? Da bismo odgovorili na to pitanj e, morat
emo se u iduem poglavlju pozabaviti vrlo zathjevnim problemom
evolucij e j ezika.
J
Evolucija ovjeka i evolucija jezika
Pitanje o tome kako j e, kada i zato jezik evoluirao, dugo je smatrano
irelevantnim za ozbiljna lingvistika istraivanj a. Takoer, smatralo se
da j e na to pitanje i u principu nemogue odgovoriti, osim uputajui
se u najfantastinij e spekulacije, te je ono stoga u lingvistici dugo bilo
zanemarivano. Ilo se do toga da je najprestinij e francusko udruenje
lingvista, Societe de linguistique de Paris, odluilo da na svojim sesijama
nee prihvaati izlaganja kojima tema ukljuuje probleme evolucij e
jezika. Takvo je prezrivo gledanje postupno naputeno tijekom po
sljednjih dvadesetak godina. Vanu j e ulogu u tome odigrao lanak S.
Pinkera i M. Blooma "Prirodni jezici i prirodna selekcij a"l1 u kojem j e
programatski istaknuto da i j ezino ponaanje, kao i svi drugi vidovi
ljudskoga ponaanja, mora imati svoje evolucijsko podrijetlo. Problem
evolucij e jezika relevantan je za teoriju jezine raznolikosti iz nekoliko
razloga; kao prvo, budui da se novi jezici neprekidno razvijaju, vano
bi bilo znati koliko dugo jezina sposobnost uope postoji u ljudskome
11 Pinker & Bloom 1990.

rodu, te j esu li nai neposredni evolucijski predci takoer posj edovali
tu sposobnost. Uzmimo da se iz jednoga jezika svakih tisuu godina
razvij e desetak j ezika-potomaka (kao kada je tijekom otprilike tisuu
godina iz opeslavenskoga nastalo desetak razliitih slavenskih jezika);
ako j ezik meu hominidima postoji ve milijun godina - i uz pretpo
stavku da jezici ne izumiru - tijekom povij esti je moralo postojati 100010
razliitih j ezika; ako je pak jezik nastao tek s nastankom suvremenoga
homo sapiensa (recimo, prije oko 100. 000 godina), tada je broj jezika
koji su morali nastati tijekom povijesti 1001: j o uvijek golem broj ,
ali bitno manji od prethodnoga.
Kao drugo, razliite teorije o evoluciji j ezika imaju razliita predvi
anj a o mjeri u kojoj se j ezici mogu meusobno razlikovati. Primjerice,
ako je j ezina sposobnost rezultatom jedne specifine mutacij e, koja j e
dovela do nastanka "gena za gramatiku", te ako je na taj nain genetski
odreena struktura univerzalne gramatike koju dijele svi ljudski jezici,
tada su razlike meu jezicima zapravo povrne i plitke, a slinosti meu
njima odreene su genetski. Ako je pak jezik evoluirao postupno, pri
emu je jezina sposobnost odreena ukupnou ljudskih kognitivnih
moi (koje su i same rezultat dugotrajne evolucij e), tada nema granica
potencijalnim razlikama meu jezicima, osim granica koje su nametnute
opom strukturom razliitih kognitivnih moi (percepcije, kratkotrajne
memorij e, kategorizacij e, itd. ).
Kao tree, suvremene spoznaje o evoluciji j ezika bacaj u novo
svjetlo na problem o primarnoj funkciji jezika i razlozima zbog kojih
se j ezina sposobnost pojavila u ljudskoj vrsti. Ukoliko je j ezina
sposobnost rezultatom prirodne selekcij e, postavlj a se pitanj e zato
j e ona pripadnicima vrste koji su j e posj edovali donijela selektivne
prednosti (vei "fitness", kako to kau biolozi); ako je jedini odgovor:
"zato jer je sposobnost preciznog komuniciranja mentalnih sadraja
selektivna prednost", tada je razvitak razliitih jezika - meu kojima
komunikacija nije mogua - zapravo protivan selektivnom pritisku koji
je doveo do razvitka j ezine sposobnosti. Meutim, moda razvitak
efikasnoga sredstva za izraavanje i priopavanje mentalnih sadraja
nije bio j edini evolucijski pritisak prema razvitku jezika; ako je j edna
od primarnih funkcija jezika kohezija drutvene zajednice koja se njime
slui, te razlikovanj e te zajednice od svih ostalih, tada treba pretpostaviti
da e postojati selektivni pritisak prema razvitku i ouvanju jezine
sposobnosti dizajnirane za optimalnu integraciju drutvenih zajednica
u kojima ive pripadnici ljudske vrste, te za optimalno razlikovanje
od drugih drutvenih - i j ezinih - zajednica. Time bi bio otvoren put
evolucijskom tumaenju nastanka jezine raznolikosti, a upravo takvo
tumaenje eljeli bismo ponuditi u ovoj knjizi.
Meutim, evolucij a jezika nije mnogo vea zagonetka od evolucije
ljudske vrste. U suvremenoj paleoantropologiji nema konsenzusa meu
uenjacima o tonome tijeku evolucije ovjeka; ironino je primijeeno
da ima vie teorija o tonoj genealogiji ljudske vrste no to je nalazita
kosti iz paleolitika. Otkria novih vrsta hominida 12 dovode do nepre
kidnog mijenjanja nae predodbe o evolucij skim predcima ljudske
vrste. Danas znamo da je prije nekoliko milijuna godina postojalo
nekoliko, a moda i vie od desetak vrsta hominida koje su nam sve
donekle nalikovale fizikim izgledom i uspravnim hodom. Samo j e
jedna od njih neposredni predak dananjih ljudi, no ne znamo koja.
Istraivanje genetikih slinosti izmeu ljudi i drugih primata - bo
noboa, impanzi, orangutana, itd. - pokazalo j e da ljudi najvei dio
genetskoga koda (98,4 posto) dijele s bonoboima i impanzama. Stoga
je na evolucijskom stablu potrebno pretpostaviti vor iz kojega su se
razvili, kao tri ravnopravne grane, ljudi, bonoboi (pigmejski impanze)
i impanze13 To je razlog zbog kojega Jared Diamond ovjeka, kao
bioloku vrstu, naziva "treim impanzom"14. Evolucijsko stablo viih
primata iz zaj ednikoga pretka, koji se naziva proconsul, a ivio je
prije petnaestak milijuna godina, vidi se na Prikazu ! .
Genetski su pripadnici ljudske vrste bliski impanzama i bonobo
ima otprilike koliko i mievi takorima, ili lavovi tigrovima + Nimu
Chimpskyju, poznatom impanzi kojega su psiholozi pokuavali nauiti
12 U antropolokoj literaturi termin hominini oznauje sve nae zajedni ke pretke koji su postojali
nakon evoluci jskog razdvajanja zajednikog pretka ovjeka, impanzi i bonoboa. Hominidima
se nazivaju i ljudima najblii primati, gorile, impanze i bonoboi (te zajedniki predci tih
vrsta), a hominoidima sve navedene vrste zajedno s pongidima (orangutani) i hilobatidima
(giboni). Za terminologiju bioloke klasifikacije primata, hominoida i hominida v. Lock &
Peters (ur.) 1999: 35.
.
13 Usp. Byrne 2000. Bonoboi su fiziki slini impanzama, no obrasci ponaanja i razmnoavanja
posve se razlikuju, a meusobno oploivanje je nemogue; stoga se nedvojbeno radi o dvjema
razli itim vrstama (pan troglodytes, ili impanza, te pan paniscus, ili bonobo). Za razlike u
ponaanju bonoboa i impanzi v. i Jolly 1999.
14 Diamond 1992.
15 Tomasello 1999.
Podrijetlo jezine raznolikosti
PRIKAZ 1 Evolucija hominida
bonobo impanza homo
!proconsul
gorila orangutan '
znakovni jezik, svatko je od nas blii evolucijski srodnik od, primjerice,
planinskih gorila ili orangutana.
Na temelju procjene brzine genetskih mutacija i poznavanja dijela
genetskog koda koji dijelimo s impanzama i bonoboima genetiari
su zakljuili da je zajedniki predak svih triju vrsta morao ivjeti prije
otprilike 6,5 milijuna godina u Africi. Od toga zajednikog pretka
potekli su i australopiteci. Oni predstavlj aju prvi niz primata koji su
hodali uspravno na dvij e noge, a to je i obilj eje itavoga roda homo,
koji se razvio prij e otprilike 2,5 milijuna godina.
Usporedni se razvitak razliitih vrsta srodnih suvremenom ovjeku
vidi iz Prikaza 2 (na sljedeoj stranici).
Australopiteci, kojih je bilo nekoliko vrsta (npr. Ardipithecus rami
dUS!6, Australopithecus robust1s, ili Australopithecus boisei), predstavljeni
su na prikazu j edinstveno, premda se sigurno radilo o nekoliko razliitih
vrsta hominida koji su hodali uspravno. Orrorin tugensis vrsta je koja je
otkrivena razmjerno nedavno;!? premda postoje neke dvojbe o nalazima
toga hominida, ini se da je on doista ivio prije 6 milijuna godina i
hodao (barem veinu vremena) na dvij e noge, te da predstavlja naeg
najranijeg do sada posvjedoenog pretka. I on je ivio u istonoj Africi,
gdj e je otkriven najvei broj ostataka hominida, ukljuujui i slavnu
Lucy, potpuno ouvan kostur enke australopiteka koji je ivio u Hadaru
u Etiopiji prije oko 3, 2 milijuna godina. Openito se smatra da se rod
16 Neki strunjaci izdvajaju ardipiteka iz roda australopiteka, smatraj lIi ga starijim rodom
hominida (najstariji nalazi ardipithecusa ramidusa naeni su u Aramisu u Etiopiji, a potje u
od prije 4,4 milijuna godina, v. Lock & Peters (ur.) 1999: 36).
17 V Aiello i Collard 2001. .
PRIKAZ 2 Evolucija homo sapiensa
rani pliocen
5 4 3
milijuna godina
rani
2 0
homo, isprva predstavlj en vrstom (ili vrstama) homo rudolfensis (ili
homo habilis), pojavio u Africi prije oko 2,5 milijuna godina. Za razliku
od australopiteka, pripadnici roda homo upotreblj avali su primitivna
orua olduvanskoga tipa, koje je tako nazvano po nalazitu Olduvai
u Tanzanij i. Najraniji su predstavnici roda homo gotovo sigurno bili
ogranieni na afriki kontinent, to je potrajalo sve do poj ave vrste
homo erectus. Pripadnici te vrste posvjedoeni su i u Aziji ("
ovjek
iz Jave" s ostatcima starim 700. 000 godina i "Pekinki ovjek" star
420. 000 godina). Neki strunjaci sumnjaju u jedinstvenost vrste homo
erectus, i to iz dva razloga. Kao prvo, postoje velike morfoloke razlike
u fosilnim ostatcima izmeu azijskih i afrikih erektusa, a varijacije su
prema mnogim znanstvenicima dovoljno velike da bi mogle pripadati
dvjema, ili ak trima vrstama. Kao drugo, nedvojbena su svjedoanstva
o upotrebi kamenoga orua, koje se naziva acheulskim, posvjedoena
samo kod afrikih, bliskoistonih i europskih erektusa, a ne i kod
njihovih dalekih azijskih srodnika. Orua pronaena kod do sada naj
ranijega pripadnika vrste homo erectus izvan Afrike, u mjestu Dmanisi
u Gruziji (prije oko 1,7 milijuna godina), vrlo su primitivna i podsjeaju
na orua homo habilisa18 Zbog toga neki paleoantropolozi razlikuju
dvije vrste: homo ergaster (za kojega se smatra da je bio. ogranien na
Afriku, Bliski istok i Europu), i homo erectus, za kojega se misli da se
18 Klasifikacija hominidskih nalaza iz Dmanisija poneto j e sporna; neki smatraju da se radi o
prijelaznoj vrsti izmeu habilisa i erektusa, na to ukazuje i injenica da je mozak hominida
iz Dmanisija iznosio tek dvije treine zapremine mozga prosj enoga erektusa.
proirio prije no to je izumljeno acheulsko kameno orue. To je orue
naprednije od olduvanskoga po tome to je oblikovano na temelju
"kognitivnoga plana": pretpostavlja se da su njihovi izraivai otrice
svojih runih sjekira klesali tako da su unaprijed morali zamisliti oblik
koji ele dobiti. Taj je postupak razliit od starijega, olduvanskoga tipa,
kod kojeg je otrica dobivena sluajnim klesanjem jednoga kamena o
drugi: erektusi su morali znati to ele napraviti prije no to su poeli
klesati. Takoer je utvreno da je kamen od kojih su izraena orua
homo erectusa esto donoen iz podruja dosta udaljenih od mjesta
gdje su ona pronaena, to potvruje da se erektusima moe pripisati
kognitivno planiranje: morali su uzimati predmete u prirodi s namje
rom da ih obrade i upotrijebe na odreeni nain. impanze, koji su u
stanju ovladati upotrebom raznih kamenih i drvenih predmeta, nikada
grau za obraene predmete ne donose izdaleka; zapravo, kao to su
jo davno pokazali K6hlerovi eksperimenti19, impanze mogu rijeiti
zadane probleme pomou orua samo ako je problem koji treba rijeiti
u istom vidnom polju s predmetom pomou kojega je problem rjeiv
(primj erice, kuka kojom treba dohvatiti banane mora biti postavljena
pored banana, ili u istom vidnom polju; impanza se nee "sjetiti"
kuke i donijeti je iz druge sobe da dohvati bananu). Acheulske su
rune sjekire mogle imati razliite namjene, zavisno od toga kako su
ih drali u ruci; mogle su se koristiti za buenje, rezanje, struganje
i mrvljenj e, te su ih neki paleoantropolozi stoga nazvali "vicarskim
noem kamenoga doba".
PRI KAZ 3 Acheulska "runa sjekira"
19 N. Lock & Peters (ur.) 1 999: 63 0 i dalje.
Acheulsko orue pronalazi se na golemim prostorima koje je naselio
erektus, no gotovo da nema razlika izmeu runih sjekira naenih u
St. Acheulu u Francuskoj i onih koje pronalazimo u afrikim nalazi
tima. Takoer je vano istai da acheulska tehnologija ne pokazuje
napredak tijekom vie od milijun godina postojanja erektusa. Ako je
sposobnost tehnoloke inovacije i kulturne varijabilnosti ikakav poka
zatelj razvitka simbolikih sposobnosti vrste, ini se da nepostojanje
regionalnih razlika u nainu obrade kamena meu erektusima ukazuje
kako ni njihove komunikacijske sposobnosti nisu bile usporedive s
onima suvremenih ljudi.
U starijoj se antropolokoj literaturi smatralo da su se obiljeja ljud
skoga roda pojavila "u paketu", simultano, ili barem tijekom jednoga
i jedinstvenoga procesa specijacije ljudske vrste: uspravan hod, izrada
orua, ovladavanje vatrom, smanjivanje ruku i produljivanje nogu,
poveavanje modane mase, smanjenje onjaka i eljusti, razvitak viih
kognitivnih sposobnosti, nastanak osobne svijesti i naravno, ljudski
jezik. Meutim, paleoantropoloki nalazi tijekom nekoliko proteklih
desetljea pokazali su da su razliita obiljeja koja pripisujemo iskljuivo
ljudskoj vrsti nastajala neovisno i vrlo polagano. Proteklo je nekoliko
milijuna godina od prvih svjedoanstava o dvononom hodu meu
naim predcima do prve dokumentirane upotrebe orua, koje je jo u
vrijeme homo habilisa bilo toliko primitivno da se, po svemu sudei,
njegova upotreba nije bitno razlikovala od upotrebe predmeta kakvu
nalazimo meu nekim pticama i primatima. Veliina mozga - osobito
neokorteksa, dijela mozga koji je povezan s viim kognitivnim funkcija
ma - nije znaajnije porasla sve do pojave erektusa, a i njegov je mozak
bio gotovo upola manji od naega; zanimljivo je da je neandertalac
(kojega antropolozi veinom ubrajaju u vrstu homo sapiens, dodajui
mu epitet neanderthalensis) imao mozak vei od naega, a da zbog toga
po svemu sudei nije bio pametniji. Ponekad se to objanjava injenicom
da je omjer izmeu mozga i tjelesne mase u neandertalaca zapravo bio
manji nego u nas: neandertalci, naime, nisu imali samo vei mozak od
sadanjega guvernera Kalifornije, Arnolda Schwarzeneggera, nego su
bili i krupniji i miiaviji od njega. Osobito je zanimljivo da poveanje
mozga (i neokorteksa) nije neposredno povezano s oiglednim razlikama
u ponaanju o kojima bi se moglo zakljuivati na temelju arheolokih
ostataka. Prvi nepobitni dokazi simbolike djelatnosti susreu se tek
3
1
I
dosta vremena nakon pojavljivanja anatomski modernih ljudi, koji su
imali mozak zapremine poput naega (ili ak neto vee) ; anatomski
moderni ljudi pojavljuju se u Africi, otprilike prije 200. 000 do 150. 000
godina, no njihovo je orue isprva bilo podjednako primitivno kao
u neandertalaca, a na njihovim nalazitima nisu pronaeni nikakvi
tragovi umjetnosti ili regionalnih razlikovanja u izradi upotrebnih
predmeta. Na izraelskom nalazitu Qafzeh, koje su naizmjence, a moda
i lstovremeno2o, nastanjivali anatomski moderni ljudi i neandertalci,
u izradi orua uope se ne razlikuju neandertalski nalazi i nalazi mo
dernih ljudi, homo sapiensa sapiensa (zabiljeeni prije 92. 000 godina).
Najstariji tragovi umjetnosti i regionalne varijabilnosti u arheolokoj
kulturi pojavljuju se tek prije pedesetak tisua godina, a prava revolucija
nastaje s pojavom spiljskoga slikarstva povezanoga s kromanjonskim
ovjekom u Europi, prije 30. 000 godina. To su znameniti prikazi divljih
ivotinja na zidovima spilja poput Lascauxa, ili kamene enske figurice
poput poznate "Wi1lendorfske Venere". Do sada je nerazjanj eno zato
postoji tolika vremenska razlika izmeu anatomskih nalaza modernoga
ovjeka, i nalaza koji svjedoe o djelovanju ljudskoga uma, odnosno o
simbolikoj djelatnosti i kulturnoj varijabilnosti. Jedno je od moguih
objanjenja da se kljuni, zavrni korak u evoluciji ljudske vrste odvio
u unutranjoj organizaciji mozga, te da stoga nije vidljiv u arheolokim
nalazima. Je li taj korak ukljuivao i pojavu jezika ostaje kao problem
kojim emo se jo pozabaviti kasnije.
Dalek je put izmeu vidljivih obiljeja hominida, ouvanih u ar
heolokim nalazima, i zakljuaka o njihovu ponaanju, ukljuujui i
jezino ponaanje. Primjerice, na kakve razlike u ponaanju upuuje
injenica da se zapremina mozga gotovo linearno poveava od austra
lopiteka do suvremenog ovjeka? Sigurno je samo to da je poveanje
modane mase bilo, u evolucijskom smislu, izrazito "skupo"; mozak
troi gotovo 20 posto kalorija u ljudskome tijelu, a sainjava samo 5
posto tjelesne mase. Za usporedbu, mozak veine sisavaca troi tek
oko 3-4 posto kalorija, a mozak antropoidnih primata oko 8 posto
kalorija proizvedenih u tijelu. Iz toga se moe zakljuiti da je vei mozak
morao biti jako korisna stvar naim dalekim predcima, inae se njegovo
20 Vjerojatnijom se ini pretpostavka da su na Bliskom istoku neandertalci obitavali za hladnijih
klimatskih razdoblja, koja su se svakih nekoliko tisua godina smjenjivala s toplijima, za
kojih su u to podruje pr(dirali anatomski moderni ljudi.
PRI KAZ 4 Usporedni pregled obiljeja meu homi nidi ma
DA
uspravan hod (moda ne DA DA DA DA
iskljuivo)
zapremina
ea.415 ce. ea. 500 ce. ea. 750 ce. ea. 1750 ce. ea. 1350 ce.
mozga
prosjena visina
146-177 131 177 165 175
(mujaka) u cm
NE DA DA DA DA
upotreba orua (nedokazano ) (olduvanski (aeheulski tip) (mouste-
tip) rienski tip)
regionalna
varijabilnost NE NE NE NP' DA
orua
Afrika Afrika Afrika, Bliski Europa, Bliski cijeli svijet
posvjedoenost
istok, Europa, istok
Java, Kina,
Kavkaz
poveanje ne bi evolucij ski isplatilo. Razvitak je mozga doveo do dvij e
sigurno neugodne posljedice za nae pretke: natjerao ih je da s gotovo
iskljuivo vegetarijanske prehrane, tipine za ostale primate, prijeu na
svederstvo (a time i smanje veliinu probavnog trakta) ; na taj su nain
poveanjem unoenja mesnih bjelanevina u organizam nadoknadili
21 Tzv. cM.telperronienska orua, posvjedoena u doba kratkotrajne koegzistencije neandertalac a
i modernih ljudi u Europi (prije oko 40. 000 godina) pripisuju se neandertalcima i pokazuju
odreenu varijabilnost i napredak u odnosu prema mousterienskoj tehnologiji. Vjeruje se
da su je neandertalci razvili u dodiru s modernim ljudima i pod njihovim utjecajem.
kalorije potrebne za odravanje mozga. Druga se neugodna posljedica
sastojala u poveanom riziku pri raanju djece, koja, kao to svaka ena
koja je rodila zna, jednostavno imaju prevelike glave za rodni kanal.
Da ne spominjemo injenicu da se ljudska djeca zapravo raaju kao
nedonoad, jer se ne mogu brinuti za sebe sve do rane adolescencije;
kada bi se djeca raala s dovoljno sazrelim mozgom, on bi bio toliko
velik da bi svaka ena morala raati carskim rezom! Spektakularni
razvitak mozga morao je dakle naoj vrsti donijeti i spektakularne
evolucijske prednosti, inae se zacijelo ne bi isplatilo riskirati opasnosti
lova na ivotinje i raanja djece ije su glave prevelike. Pitanje koje se
postavlja jest - zato je naim predcima velik mozak bio koristan? Moj
kuni ljubimac, zeko Miki, ima mozak veliine malo vee pekule, s
jedva primjetnim neokorteksom. Meutim, on je posve zadovoljan
svojom niskokalorinom biljnom prehranom, ne mora se, poput mene,
snalaziti u sloenim meuljudskim odnosima koji postoje u akademskoj
zajednici, a njegove se vokalizacije svode na jedva primjetan reei
zvuk koji isputa kada mu neto ide na ivce. Njegov mozak ne mora
analizirati gramatike strukture zavisnosloenih reenica.
Pogledamo li nae primatske srodnike, utvrdit emo da je veliina
neokorteksa (dijela mozga koji se najvie razvio u primata) izravno
povezana s veliinom zajednica u kojima dotina vrsta primata ivi22 .
Tako rezusni majmuni imaju razmjerno malen neokorteks, ali ive u
malim skupinama, za razliku od impanza koji svoj razmjerno velik
neokorteks koriste u skupinama od nekoliko desetaka pojedinaca.
Iz toga slijedi da je do poveanja neokorteksa (u koj em je smjetena
i ovjekova j ezina sposobnost) dolo uslijed poveanja potrebe za
snalaenjem u sve veim drutvenim skupinama. Ne smijemo zabo
raviti da evoluciju potie uspjeh u razmnoavanju: pojedinci koji su
bolje izlazili na kraj sa sloenim drutvenim odnosima hijerarhij e,
saveznitava i spolnosti u zajednicama primata, imali su vie prilike
za uspjeno razmnoavanj e; a za to im je snalaenje, kako se ini,
trebao vei neokorteks. Arheoloki nalazi potvruju da nai hominidni
22 Dunbar 1996. Na temelju odnosa izmeu veliine neokorteksa i veliine zajednica u
posvjedoenih primata, te posvjedoene (ili pretpostavljene) veliine neokorteksa u fosilnim
nalazima hominida, Robin Dunbar j e izraunao hipotetsku veliinu zajednica za izumrle
hominide; po njegovoj raunici, australopiteci su ivjeli u zajednicama od pedesetak indi
vidua, a erektusi u "plemenima" od stotinjak pripadnika. O povezanosti opsega neokorteksa
i razvitka socijalne inteligencije u primata v. i Jolly 1999: 215 i dalje.
predci nisu bili nedrueljubivi usamljenici, j er se njihovi ostatci esto
pronalaze u skupinama. Meutim, arheologija nam ne moe rei ko
liko su velike bile skupine u kojima su ivjeli, te koliko su sloeni bili
drutveni odnosi koji su se razvijali u tim skupinama. Oba ta pitanja,
kao to emo vidjeti, igraju vanu ulogu u problemu postanka jezika
i j ezine raznolikosti.
Rasprostranjenost po raznim kontinentima, a time i u mnogim
ekosferama, takoer nije osobina iskljuivo suvremenih ljudi. Vidjeli
sro da je erektus prodro sve do Kine i Jave, a i neandertalci su se
proirili po za ostale primate prehladnim dijelovima Europe i Azije.
To nije nebitno, jer, kao to emo vidjeti poslije, postoji povezanost
izmeu tipa ekosfere u kojima ivi neka skupina ljudi i broja j ezika koji
se u toj ekosferi govore. Ako postoji ikakva veza izmeu eventualnih
jezika drugih hominida i dananjih jezika, to bi svakako imalo utjecaja
na razvitak jezine raznolikosti svijeta. Preduvjet je za to da su bila
mogua socijalna i bioloka meudjelovanja izmeu modernih ljudi
i ranijih horinida, odnosno da su jezici modernih ljudi potekli od
jezika ranijih horinida, ili da su trpjeli njihov utjecaj . To se, meutim,
gotovo sigurno nije dogaalo.
Genetika svjedoanstva danas pokazuju da su svi pripadnici ljudske
vrste koji danas ive na planetu potekli od rale populacije anatomski
modernih ljudi koji su ivjeli u Africi prije oko 100. 000 godina. Osobito
su uvjerljivi dokazi te teze dobiveni analizom mitohondrijske DNK
(mtDNK) u suvremenim populacijama diljem svijeta. Mitohondrijska
DNK ne nalazi se u jezgri ljudske stanice, nastaloj spajanjem spermija
s jajacem, ve u izvanjezgrenom dijelu stanice koji stoga svaki ovjek
nasljeuje samo od majke (spermiji ne sadravaju mtDNK). Budui da
svaki ovjek ira samo jednu majku, koja pak ira svoju jedinu majku,
i tako u nedogled, razliitost mtDNK u dva razliita ovjeka upuuje
na stupanj njihove genetske udaljenosti od najbliega zajednikoga
enskoga pretka.
Usporedba genetskoga materij ala na reprezentativnom uzorku
populacija iz gotovo svih dijelova svijeta pokazala je da svi dananji
ljudi imaju jednu "pramajku", ija je mtDNK mutacijama evoluirala
u sve danas prisutne tipove mtDNK u svij etu. Biolozi smatraju da
PRIKAZ 5 mtDNK u stanici
mogu izraunati i tempo kojim mtDNK mutira23 , pa da u skladu s
time mogu i doznati kada je ivjela ena iz ije je mtDNK nastala
sveukupna raznolikost mtDNK u dananjim populacijama svijeta.
Ta je ena pomalo romantino nazvana "mitohondrijskom Evom", a
usporedba genetskih sekvenci meu razliitim populacijama svijeta,
zajedno s pretpostavkom o konstantnom tempu mutacija, pokazala je
da je ona ivjela prij e oko 150. 000 godina. Pogreno bi bilo misliti da
je ona bila jedina ena koja je tada ivjela: ona nije bila prva pripadnica
ljudske vrste, "Eva" u biblijskom smislu, ve samo jedna od ena koj e
su u to doba nastanjivale Zemlju, no jedina od svih iji je neprekidni
slijed enskih potomaka preivio do danas. Razlike meu mtDNK u
Africi pokazuju da je to kontinent s najveim genetskim razlikama
meu populacijama, to znai da su sve populacije dananjih ljudi
izvan Afrike rezultat kasnijih seobi iz toga kontinenta. Odatle slijedi
da je "mitohondrijska Eva" ivjela upravo u Africi. To nadalje znai
da su svi ljudi koji danas ive na svijetu potomci populacije iji se
jedan dio u vremenu poslije smrti "mitohondrijske Eve" proirio i na
ostale kontinente. Ako je na njima u to vrijeme bilo drugih hominida,
ili ak pripadnika ljudske vrste koji su pripadali ranijim migracijama
iz Afrike, oni nisu ostavili genetskoga traga. Iako neki uenjaci jo
zastupaju tzv. "model multiregionalnoga razvitka", prema kojemu
su starije populacije hominida, prije svega erektusi, u razliitim po
drujima Azije, Afrike i Europe, neovisno evoluirale u modernoga
23 Metoda kojom se dolazi do "tempa mutacije" mtDNK temelji se na navodno poznatom
vremenu proconsula, zajednikoga pretka ovjeka i viih primata, te
na utvrenoj genets
koj razlici (izraenoj u postotcima mutiranih segmenata DN K) izmeu ljudi i ostalih viih
primata. Kao potpunom nestrunjaku, meni se ta metoda ne ini osobito sigurnom, ali tko
sam ja da sudim? O tome.v. Sykes 2001 i Lock & Peters (ur.) 1999: 8 i dalje.
ovjeka, danas je taj model uglavnom (i zaslueno) naputen u korist
tzv. modela out of Africa ("van iz Afrike"), prema kojemu se moderni
ovjek (homo sapiens sapiens) proirio iz Afrike prij e stotinjak tisua
godina i zamijenio sve ostale populacije hominida. 24 Sve to znamo o
ljudskoj naravi upuuje na zakljuak da je val iseljenika iz Afrike iji
smo i mi potomci istrijebio prethodne ljudske ili poluljudske stanovnike
drugih kontinenata25 O tome kako su se s pripadnicima ljudske vrste
iz Afrike po drugim kontinentima irili i razvijali i njihovi jezici pisat
emo u jednom kasnijem poglavlju.
Kako je nastao jezik, kako su nastali jezici?
ini se pretencioznim tvrditi da je neto to smatramo vanim otkri
em suvremene znanosti u biti znao i ovjek koji je ivio prij e dvjesta
pedeset godina; pa ipak, rijei koje je G. W. Herder napisao u svojoj
slavnoj "Raspravi o podrijetlu j ezika" u biti saimlju osnovnu tezu
ovoga poglavlja o evoluciji jezika. Herder je svoje poglede uobliio u
nekoliko "prirodnih zakona", od kojih drugi i trei glase ovako:
Der Mensch is in seiner Bestimmung ein Geschopf der Herde, der
Gesellschaft: die Fortbildung einer Sprche wird ihm also naturiich,
wesentlich, notwendig. "
ovjek je po svojem odreenju proizvod

stada, drutva: izgraivanje jezika njemu je stoga naravno, bitno,
nuno" (Herder 1966 (1770): 95).
So wie das ganze menschliche Geschlecht unmoglich eine Herde
bleiben konnte, so konnte es auch nicht eine Sprache behalten.
Es wird also eine Bildung verschiedener Nationalsprachen. "Kao
to cjelokupni ljudski rod nije mogao ostati jednim stadom, tako
nije mogao niti zadrati jedan jezik. Stoga dolazi do oblikovanja
jezika razliitih naroda" (Herder 1966 (1770): 104).
24 Meutim, nedavno sekvencioniranje genoma neandertalaca pokazuje da e izmeu njih i
suvremenih ljudi na podruju suvremene Europe dolazilo do izmjene gena (parenja), te da
su u biolokom smislu neandertalci znatno blii homo sapiens u sapiensu nego to se prije
mislilo. Takoer, nalazi homo sapiensa s neandertalskim obiljejima u nalazitu Lagar Velho
u Portugalu prema nekim paleoantropolozima ukazuju na hibridizaciju anatomski mod
ernih ljudi i neandertalaca, tj. na vjerojatnost da se radilo o bioloki istoj vrsti. Takoer su
pronaena svjedoanstva da su neandertalci upotrebljavali pribor za oslikavanje tijela, to
bi ukazivalo na zakljuak da su ovladali odreenim sposobnostima kulturne simbolizacije
(Zilhio 2004). Kao nestrunjak za paleoantropologiju mogu samo ekati da takve zakljuke
potvrdi i prihvati veina upuenih strunjaka.
25 To je zakljuak do kojega dolaze i Diamond 1999 i Corballis 2002.
U ovom emo odjeljku pokuati pokazati da je Herder imao pravo u
dva smisla: prvo, jezik je obiljejem samo ljudske vrste, u smislu vrste
homo sapiens sapiens, i nema nikakva razloga da se jezik usporediv s
ljudskim pripie drugim vrstama primata ili hominida na ovjekovu
genealokom stablu. Drugo, jezik je evoluirao u sferi drutvene inte
rakcije u procesu koji je nuno morao dovesti do nastanka mnotva
jezika, od samoga nastanka ljudske vrste. Kao da ujemo Herdera
kako se smij e i govori: "Pa rekao sam vam! "
Pogledi s e o tome koji j e od hominida prvi ovladao jezikom meu
paleoantropolozima i evolucijskim psiholozima strahovito razlikuju.
Dok Richard Leakey ocrtava scenu iz svakodnevnoga ivota najrani
jega homo erectusa prije jedan i pol milijun godina u kojoj najraniji
erectusi veselo avrljaju pored svojih primitivnih nastambi26, Michael
Corballis smatra da pravi, govorni jezik usporediv s dananjim ljud
skim jezicima nije nastao sve do "paleolitske revolucije" prije 50. 000
godina27 Wendy Wilkins i Jennie Wakefield smatraj u, na temelju
paleoantropolokih ostataka, da su se neuroloki uvjeti za razvitak
jezine sposobnosti pojavili ve kod homo habilisa prije 2, 5 milijuna
godina28, drugi istraivai istiu da se snieni poloaj larinksa, koji
nam omoguuje proizvodnju artikuliranih glasova, ne pojavljuje sve
do nastanka anatomski modernih ljudi; ak ni neandertalci, prema
arheolokim ostatcima, vjerojatno nisu mogli artikulirati glasove na
nain slian nainu kako mi to inimo, jer im larinks nije bio sputen
kao u suvremenih Ijudi29
Nita slino ljudskom jeziku ne postoji u sustavima ivotinjske
komunikacije. Bilo je pokuaja da se impanze i drugi primati naue
sustavima komunikacij e koji podsjeaju na ljudski jezik; nastojanja da
se impanze naue govoriti nekim ljudskim jezikom bila su, naravno,
besmislena, jer svima naim primatskim srodnicima nedostaju anatomski
26 Leakey 1994: 93 i dalje.
27 Corballis 2002. Slinoga j e miljenja i Jared Diamond (1999).
28 Wilkins & Wakefield 1995.
29 Usp. Ingold 1994 (ur.): 108 i dalje (lanak P. Liebermana). Suvremeni istraivai naglaavaju,
ipak, da na temelju fosilnih ostataka neandertalaca ne treba stvarati presigurne zakljuke,
jer neke ivotinje mogu podizati i sputati larinks prilikom vokalizacija (a ne moemo biti
sigurni da i neandertalci nisu to mogli initi). Usp. Fitch 2002; Lock & Peters (ur.) 1999:
121-123 naglaavaju slinosti govornog trakta neandertalaca i modernih ljudi, te istiu da je
ve erektus moda bio anatomski sposoban za neke vokalizacije sline ljudskima.
preduvjeti za to: sputeni larinks, koji nam omoguuje proizvodnju
samoglasnikih zvukova i bolju kontrolu j ezika i drugih artikulatora,
kojima proizvodimo suglasnike glasove. Niti j edna ivotinj a, osim
(donekle) nekih vrsta papagaja, nije u stanju nauiti izgovarati rijei
ljudskoga jezika, a i papagaji rijei ljudskoga j ezika ne ue kao znako
ve, ve ih preuzimaju zbog instinkta za oponaanje zvukova u svojoj
okolini (u Australiji je navodno naj ei zvuk koji oponaa j edna
vrsta papagaj a itanje koje nastaj e pri otvaranju limenke piva). Bolji
su rezultati postignuti kada su istraivai pokuali nauiti impanze
i bonoboe jeziku gesta ili arbitrarno konstruiranih znakova, koji bi
strukturom podsjeao na ljudski jezik. Jedan je bonobo, imenom Kanzi,
navodno ovladao s oko dvije stotine znakova30 Meutim, bitno je istai
da niti kod j edne ivotinjske vrste nije opaeno da ona tako sloenim
sustavima komunikacije ovladava u prirodnim uvjetima (bez ljudskoga
posredovanj a). ivotinje u svojoj prirodnoj okolini ne komuniciraju
simbolikim sustavima, jer za to nemaju potrebe; njihove se zaj ednice
odravaju drukijim mehanizmima. vedski kognitivni psiholog Peter
Gardenfors pripovijeda 31 kako je upitao Richarda Byrnea, primatologa
koji je mnogo vremena proveo s planinskim gorilama je li ikada pokuao
te ivotinje nauiti nekom sustavu znakovne komunikacij e. Byrne mu
je odgovorio: "Ne bih volio komunicirati s njima; njima je na pameti
samo seks i nasilje". Neki su majmuni, doista, u stanju nauiti sustave
znakova koji podsjeaj u na jezik, no oni ih ue onako kao to djeca
ue aritmetiku: mukotrpno, sporo, i unato naslijeenom instinktu, a
ne upravo zbog njega; ljudska pak dj eca j ezik ue bez vidlj iva napora i
formalnog poduavanja tijekom nekoliko kljunih prvih godina ivota.
Za razvitak jezine sposobnosti u ovjeka morali su biti ispunjeni
neki uvjeti, o kojima bi se vjerojatno sloili gotovo svi istraivai
evolucije jezika. Pri tome nije bitno jesu li neki predci homo sapiensa
ve bili ispunili neke od tih uvjeta, kao niti jesu li moda neki od njih
ve ispunjeni kod impanza, bono boa, ili ak nekih drugih primata;
vano je samo to da moderni ljudski jezik nije mogao evoluirati prije
no to su ispunjeni svi meu sljedeim uvjetima:
30 Savage-Rumbaugh i drugi (1998), Ingold (ur.) 1994: 118-19. Kanzijeve su jezine sposobnosti
otprilike kao one dvogodinjega djeteta.
31 Gardenfors 2003: 156.
1. Vjerojatno nije sporno da je moralo doi do nekih neurofiziolokih
promjena koje su omoguile precizno upravljanje govornim organi
ma, svjesnu kontrolu disanja prilikom govora, proizvodnju zvuka
podesnog za iskoritavanje u jeziku, te percepciju karakteristinih
zvukova od kojih se sastoji ljudski govor. Prema suvremenim
spoznajama, sposobnost vokalne artikulacije razvila se tek s
pojavom anatomski modernog homo sapiensa, prije oko 150. 000
godina; meutim, ostatci neandertalaca pokazuju da su oni poput
modernih ljudi, ali za razliku od svih drugih hominida i primata,
imali dovoljno irok tzv. "hipoglosalni kanal", prostor u kojemu je
smjeten ivac koji upravlja govornim organima (artikulatorima)32 .
To bi upuivalo na mogunost da su neandertalci ipak imali neki
oblik vokalnoga jezika, premda se on (zbog ve spomenutoga ra
zliitog poloaja larinksa) morao znatno razlikovati od jezika nae
vrste. Takoer, ne moe se iskljuiti mogunost da su neandertalci
imali neki oblik gestovnoga jezika, odnosno sustava komunikacije
rukama i izrazima lica. Bilo bi teko objasniti kako su bez nekoga
oblika sporazumijevanja uspijevali odrati drutvene zajednice u
kojima je postojala briga za starije i nemone, lov na vrlo velike i
opasne ivotinje, te ak neki oblici posmrtnih obreda. Meutim, u
svakom je sluaju postojanje takvoga jezika od malenog znaaja za
problem razvitka jezine raznolikosti meu anatomski modernim
ljudima, budui da nekoga kontinuiteta izmeu ta dva sustava
komunikacije nije moglo biti.
PRIKAZ 6 Poloaj larinksa u suvremenog ovjeka (lijevo) i neandertalca (desno)
drijelo
jezik
larinks
32 Corballis 2002: 143-144" Lock & Peters 1999: 116 i dalje.
2. Vana j e razlika izmeu ljudskoga j ezika i komunikacij skih
sustava koje ue, ili su u stanju nauiti, nai ivotinjski srodnici,
gramatika: iako je ovladao mnogim znakovima, Kanzi nikada
nije izrekao iskaz vei od dvije-tri rijei, npr. sakriti kikiriki, topla
voda tamo, goniti ti, i sl. Sloene reenice s viestruko ugloblje
nim strukturama, poput reenice Marko zna [da Ivan vjeruje
[da Marija voli Petra]]] posve su izvan dosega i bonoboa i svih
drugih ivotinja koje se slue znakovima. Takoer, u jeziku koji
je Kanzi nauio nije bilo gramatikih kategorija, poput vremena,
aspekta, padea, ili bilo kojega drugog tipinog obiljeja svih
ljudskih jezika. Ako je Kanzi i uspio nauiti razmjerno apstraktno
znaenje prijedlonih izraza kao na, u, iz33, nema svjedoanstva
da je ikada ijedna ivotinja nauila kombinirati jezine znakove
nekonkretnoga znaenja onako kako se u ljudskim jezicima to
dogaa s izrazima gramatikih kategorija, primjerice kada za
izraz pripovijedali smo tumaimo kao [1. lice mnoine [prezen
ta [indikativa [aktivnoga]]]]. U oba sluaja, pri tvorbi sloenih
sintaktikih struktura, i pri kombinaciji gramatikih kategorij a,
zajednika je kognitivna sposobnost rekurzije, potencijalno be
skonanog ponavljanja istorodnih elemenata. U ljudskoj je vrsti
ta sposobnost mogla evoluirati i zbog nekog drugog razloga;
naa intuicija pojma prirodnih brojeva takoer u bitnom ovisi
o sposobnosti rekurzije; meutim, povezanost rekurzivne spo
sobnosti sa semiotikim (znaenjskim) sustavima nije se razvila
niti u jednoj drugoj ivotinjskoj vrsti34
3. Valj a, meutim, istaknuti da semioza, sposobnost upotrebe
znakova, nije iskljuivo ljudska sposobnost; i ivotinj e mogu
ovladati jednostavnim kodom u kojemu postoji odnos izmeu
33 Kanzi razumije engleske prijedloge on, in, from, itd. (Jolly 1999: 317); ako mu istraiva kae:
Kanzi, put the pine needles in the refrigertor, Kanzi e izmeu vie razliitih predmeta izabrati
borove iglice i odnijeti ih u hladnjak. Postoji oskudno svjedoanstvo i da Kanzi razumije
odnosne reenice, ukoliko je zavisna reenica iza glavne: ako istraiva kae, Kanzi, can you
get the pine needles that are in the refrigerator, Kanzi e donijeti borove iglice iz hladnjaka.
Meutim, zanimljivo j e da Kanzi ne moe razumjeti isto zna ne jezine poruke izraene u
slijedu neovisnih reenica (ne razumije reenicu Kanzi, can you go to the refrigeratar and get
the pine needles).
34 Postoje naznake da vokalizacije nekih ptica i kitova imaju re kurziv nu strukturu; meutim,
ptiji pijev i glasanje kitova nisu semiotiki (znaenjski) sustavi; "znaenje" svih ptijih
vokalizacija u osnovi se svodi na "Bok, evo me ovdj e! "
4
1 I
oznaitelja i oznaenoga, odnosno izmeu dvij e pojave u svijetu
pri emu jedna upuuje na drugu, a da meu njima ne postoji
nikakva fizika ni kauzalna veza. Vervetski majmuni u prirodi
raspolau s nekoliko desetaka razliitih "zovova", glasnih signala
koji oznauju razliite stvari (primjerice, nekoliko razliitih vrsta
grabeljivaca)35, a simboli koje je nauio upotrebljavati Kanzi
bili su podjednako arbitrarni, nevezani uz oznaene predmete
kao i ljudske rijei za "konja" u razliitim jezicima. elimo li se
ozbiljno baviti raznolikou meu ljudskim j ezicima, moramo
biti posve sigurni u emu se oni razlikuju od ivotinjskih sustava
komunikacij e: prema dosadanjim znanstvenim spoznajama,
ivotinjama se moe pripisati semioza (sposobnost vladanja
znakovima). Meutim, niti u jednom do sada prouenom sustavu
ivotinjske komunikacije nije uoeno postojanje semantikih
odnosa i struktura; primjerice, samo je u ljudskom jeziku mo
gue na istu individuu ukazati razliitim izrazima, zavisno od
konteksta i perspektive iz koj e se ona promatra; istoga ovjeka
moemo oznaiti rijeima on, onaj bradonja, Stipe i predsjednik
Mesi, zavisno od toga to o njemu elimo izrei. Takoer, samo
u ljudskom jeziku postoj e sloeni logiko-semantiki odnosi
ugraeni u znaenje rijei: svaki je predsjednik ovjek, ali nije
svaki ovjek predsjednik, svako je tranje vrsta kretanja, ali obrat
ne vrijedi. Konano, uspostavljanje znaenjskih odnosa putem
metafore proima svaki ljudski jezik, no nije zabilj eeno u su
stavima ivotinjske komunikacije; samo je u ljudskom jeziku - u
svim ljudskim jezicima - mogue govoriti o "vruoj" ljubavi ili
"dubokim" osjeajima; teko je uope zamisliti ljudski jezik u
kojem nikakav stupanj metaforizacije ne bi bio mogu, a upravo
metaforiki nain izraavanja nije prisutan niti u jednom sustavu
komunikacij e primata ili drugih ivotinj a.
4. Jezik pripadnici ljudske vrste ue unutar drutvene zajednice od
drugih, starijih pripadnika ljudske vrste. Sposobnost socijalnog
uenja morala je dakle prethoditi razvitku jezine sposobnosti.
Socijalno uenj e nij e puka imitacija, kao u sluaju papagajskoga
35 L jeziku verveta v. npr. Bickerton 1990: 12-15. Neki autori, npr. Deacon (1997) osporavaju
vervetima, kao i drugim ivotinjama, stvarnu sposobnost semioze (oznaavanja entiteta
simbolima), no prema dostupnom svjedoanstvu ini se da nemaju pravo.
oponaanja razliitih zvukova iz okoline. Socijalno uenje sastoji
se u "stavljanju u perspektivu" pojedinca od kojega se ui, te
u tretiranju toga pojedinca kao osobe s ciljevima, mentalnim
stanjima i namjerama. elim li nauiti od oca napraviti kamenu
sjekiru, nije dovoljno ako sam programiran mehaniki oponaati
pojedine dogaaje koji se zbivaju oko mene: moram, promatrajui
oca, razumjeti da je on bie koje ima namjeru napraviti kamenu
sjekiru, tj. moram se moi postaviti u njegovu perspektivu. Psiho
lozi tu sposobnost promatranja drugih pojedinaca iste vrste kao
osoba s vlastitim mentalnim sadrajima (ukljuujui vjerovanja,
namjere i ciljeve) nazivaju "teorijom uma" (engleski theory of
mind). Pripadnici ljudske vrste izdvajaju se od ivotinja po tome
to imaju "teoriju uma"; nedostatak te sposobnosti vodi mentalnoj
retardaciji, odnosno poremeaju koji se naziva autizmom36 U
literaturi postoje dva posve oprena miljenja mogu li neki vii
primati (osobito bonoboi i impanze) imati teoriju uma ili ne.
Neki autori, primjerice Michael Tomasello37 odgovaraju jedno
znano ne: sve su ivotinje, ukljuujui nae najblie srodnike,
a vjerojatno i evolucijske prethodnike, "autistine". Drugi pak38
ukazuju na eksperimente koji upuuju na zakljuak da barem
impanze i bonoboi imaju ogranienu teoriju uma, odnosno
da drugim pojedincima mogu pripisivati mentalne sadraj e. Po
mojem je miljenju ova potonja teza vjerojatnija, barem na temelju
trenutno dostupnih rezultata primatolokih istraivanja.
Daniel Povinelli39 osmislio je eksperiment kojim je htio pokazati da
impanze (za razliku od "niih" majmuna) mogu razumjeti uloge
koje u nekoj igri ili djelatnosti igraju drugi sudionici, odnosno da
se mogu "staviti u njihov poloaj". Postavlj eni s dvije strane istoga
stola, istraiva i ivotinjski ispitanik morali su suraivati da bi doli
36 V. npr. Pinker 1999: 331 i dalje, de Villiers 2007. Veina autistine djece nikada ne uspije
ovladati jezikom (Tomas ello 1999: 133, 2001), no neka ipak naue govoriti; njihove su jezine
sposobnosti i nain kojim njima ovladavaju za sada jo nedovoljno istraene.
37 Tomasello 1999. O povezanosti jezika i razvitka teorije uma u evoluciji v. Malle 2002.
38 Usp. Byrne 2000, Lock & Peters (ur.) 1999: 632 i dalje za vrlo uvjerljive eksperimente ko
jima se dokazuje da barem impanze i bonoboi imaju ogranienu "teoriju uma", sposobnost
pripisivanja mentalnih sadraja drugima. V. i Heyes 1998, Jolly 1999: 298 i dalje.
39 V Povinelli 1992; za prosudbu toga eksperimenta v. i Jolly 1999: 298-299.
do hrane: istraiva je morao pokazati na lijevu ili desnu ruku, koju
je majmun trebao povui ne bi li dohvatio bananu; majmun sam nije
vidio bananu, morao se dakle navii da povlai onu ruku na koju
pokazuje istraiva. I impanze i makaki majmuni lako su nauili taj
zadatak, no to jo nije dokaz da su "razumjeli" namjere ili vjerovanja
istraivaa. Ista se igra mogla nauiti i nekom vrstom klasinoga uvje
tovanja, a ponaanje majmuna moglo se objasniti i bez pozivanja na
njihova vj erovanja o namjerama i stanjima svijesti suigraa: majmuni
su mogli jednostavno poopiti pravilo - "ako povuem onu ruku
na koju pokazuje onaj-tamo-ovjekoliki-automat, dobijem bananu".
Meutim, kada su istraiva i ispitanici zamijenili mjesta za stolom,
dva su se ispitanika ponaala posve razliito: impanza se odmah
"uivio" u ulogu istraivaa, i pokazivao na ruku kojom se mogla
dohvatiti dohvatiti banana, dok je makaki morao sve uiti potpuno
ispoetka.
impanza je, pak, morao "razumjeti" da je sada on stavljen

u ulogu koju je istraiva igrao prij e, te da e i njegovo pokazivanje
na pravu ruku dovesti do istog cilja kao i kada su uloge bile obrnute.
impanza je dakle morao shvatiti da istraiva ne vidi i ne zna koja
e ruka dohvatiti bananu sve dok mu on to ne pokae. To pak znai
da je impanza mogao pripisati mentalna stanja drugomu sudioniku
u eksperimentu, odnosno istraivau.
Meutim, sposobnost pripisivanja mentalnih stanja, odnosno "teorija
uma", nije ista stvar kao i pripisivanje komunikacijske namjere, koje
smatramo neophodnom pretpostavkom razvitku jezine sposobnosti.
Ako Povinellijevi impanze znaju da eksperimentator namjerava rukom
dohvatiti bananu,to jo uvijek nije isto to i pripisivanje komunikacijske
namjere koje se odvija u svakodnevnoj ljudskoj komunikaciji. Da bi u
njoj sudjelovao, impanza bi morao znati ne samo da eksperimentator
ima mentalna stanja (neto zna, vjeruje, namjerava . . . ), nego i to da
eksperimentator pokuava u njemu, impanzi, proizvesti mentalna
stanja (pobuditi u njemu znanje, vjerovanje, namjere . . . ). Radi se o razlici
izmeu sloenosti iskaza "ja vjerujem [da on vjeruje]" i "ja vjerujem
[da on vjeruje [da ja vjerujem] ] ". Ljudski um bez tekoa analizira i
implicitno razumije takve viestruko uglobijene iskaze o mentalnim
stanjima, no moda je upravo taj vii stupanj rekurzije u pripisivanju
mentalnih sadraja ona granica koju umske sposobnosti naih primatskih
srodnika ne mogu prijei. A ta je sposobnost rekurzivnog uzajamnog
pripisivanja mentalnih stanja sveprisutna u procesu "socijalnog uenja".
Organizam sposoban za uenje jezika i drugih drutvenih konvencija
mora biti sposoban rekurzivno zakljuivati na sljedei nain: "moj me
sugovornik namjerava nauiti sadraj X, jer vjeruje da ja razumijem
ne samo taj sadraj, ve i to, da je on sam misaono bie s namjerama
i vjerovanjima . . . "
ini se da su j edino ljudi sposobni (implicitno)
zakljuivati na taj nain.
U svakom sluaju, izgleda da pripisivanje komunikacij skih namjera
i s time povezan proces "socijalnog uenja" nisu svojstveni niti jednoj
vrsti osim homo sapiensa. Pripisivanje komunikacijskih namjera nije
bitno samo za usvajanje jezika, ve je neophodan preduvjet i za njegovu
funkcionalnu upotrebu. Piui svaku sljedeu reenicu ove knjige ja
moram voditi rauna o tome to sam ve rekao i to Vi, itatelju, ve
znate o predmetu o kojem piem. Ne mogu iduu reenicu zapoeti
rijeima On je to dobro shvatio ako iz prethodnoga odlomka nije posve
jasno na koga se odnose zamjenice on i to. Prolazim li pored bara u
kojem svi prisutni gledaju televizijski prijenos nogometne utakmice na
svjetskom prvenstvu, znam da mogu upitati Koliko je? jer e svatko
komu je postavljeno to pitanje shvatiti da pitam za rezultat utakmice,
a ne, primjerice, za broj planeta u Sunevu sustavu. Vano je shvatiti
da pri proizvodnji i tumaenju svake jezine poruke govornik i sluatelj
dijele odreen skup pretpostavki o znanju, namjerama i oekivanjima
koj e sudionici govornoga ina pripisuju jedni drugima. Nije dovoljno
da jezini iskazi neto znae, iskazuju se glasovima i imaju odreenu
strukturu: vano je da ljudi koji ih proizvode namjeravaju njima neto
uiniti u svijesti drugih ljudi.
Moda vie od svih drugih upravo ovo obiljeje istie jezik kao
iskljuivo ljudsku pojavu. Kada bismo se susreli s nepoznatim biem,
za nau bi prosudbu o tome ima li ono sustav komunikacije usporediv s
ljudskim jezikom presudno bilo utvrditi ima li to bie namjeru nama, ili
pripadnicima svoje vrste s kojima komunicira, neto priopiti, odnosno
izazvati u primatelju poruke neko stanje svijesti.
U doba prvih kontakata izmeu Europljana i uroenika u raznim
dijelovima svijeta do takvih je situacija doista i dolazilo. U esnaestom
je stolj eu j edan francuski moreplovac, Jacques Cartier, uplovio u
zaljev Sv. Lovre u dananjoj Kanadi, te ondje susreo Indijance koji su

govorili jednim (danas izumrli m) irokijskim jezikom40 Dvojezinih
govornika francuskog i irokijskoga tada, naravno, nije moglo biti, a
moemo zamisliti i da su neki Europljani mogli posumnjati imaju li
Indijanci, koji su im se inili vrlo primitivnima, uope ljudski jezik.
Nakon poetnoga oklijevanja, na Cartierov brod popelo se nekoliko
uroenika, nosei ivotinjske koe. Moemo zamisliti susret Cartiera
i jednoga od njih, koji pred francuskim moreplovcem izgovara neto
kao gavagai tapukku tanakkattu ati41. Postavite se u Cartierov poloaj
u tom trenutku: paljivo sluajui, on je mogao zakljuiti da se In
dijanev iskaz sastoji od glasova koji se ponavljaju i sainjavaju vee
jedinice koje odgovaraju rijeima. Niz slinih reenica mogle bi ga
uvjeriti i da Indijanevi iskazi imaju odreenu sintaktiku strukturu,
a Indijaneva gestikulacija mogla bi upuivati na zakljuak da dijelovi
njegova iskaza neto oznauju; primjerice, ako bi Indijanac uz "rije"
gavagai pokazivao na zeje koe, bilo bi razumno pretpostaviti da taj
dio iskaza ima neke veze sa zeevima, ili zejom koom. Meutim,
sve to jo nije moglo biti dovoljno da Cartiera uvjeri kako irokijski
Indijanci uistinu imaju ljudski jezik. Do sada izneseno svjedoanstvo
logiki je uskladivo s mnogim drugim hipotezama: da Indijanci izvode
simboliki obred zazivanja mitoloko g zecolikog bia gavagai, da poput
nekih vrsta ptica ponavljaju niz ritualiziranih govornih obrazaca koji
imaju ulogu pri obredu parenja, da njihovo verbalno ponaanje, poput
vervetskog zova, ima ulogu izraavanja straha od prisutnosti nepoznatog
zecolikog grabeljivca koji se naziva gavagai, i slino. Jedino ako se
Indijancima pripie komunikacijska namjera, to je Cartier bez sumnj e
uinio, dolazimo do zdravotazumskog zakljuka da je jedan od njih
(govornik) pokuavao sugovorniku (Cartieru) svojim jezinim iskazom
svrnuti pozornost na predmet u njihovoj neposrednoj okolini (zeju
kou, na to se odnosi rije gavagai). U skladu je s time i injenica da
je broj moguih znaenja navedenog iskaza, premda golem s logike
toke gledita, u konkretnoj komunikacij skoj situaciji zapravo jako
ogranien. Svatko bi pretpostavio da gavagai tapukku tanakkattu ati
u datoj komunikacij skoj situaciji mora znaiti neto kao "izvolite zeje
40 Taj susret je, na temelju dostupnih povijesnih izvora, opisan u knjizi D. K. Richtera (2001:
26 i dalje).
41 O konkretnom irokijskom jeziku, kojim su govorili Indijanci koje je susreo Cartier, ionako
se premalo zna, stoga je primjer izmiljen.
koe koje smo vam donijeli", a ne neto kao "zeevi za razliku od zmija
ne mijenjaju kou". Samo takvim promatranj em jezine djelatnosti,
kao neprekidne interakcij e izmeu komunikacijskih namjera meu
sudionicima govornih inova, moemo objasniti kako ljudi uspijevaju
nauiti strane jezike bez posredovanja dvojezinih govornika, te kako
dijete, koje jo ne govori niti jedan jezik, uspijeva nauiti svoj prvi,
materinski jezik, u vrlo kratkom vremenu. Dijete, kao i Cartierovi
mornari, razumije drutvenu situaciju u kojoj se nalazi i prije nego to
naui misli izraziti rijeima jezika koji susree u svojoj okolini.
etiri preduvjeta razvitku jezine sposobnosti, koja smo upravo na
veli, u potpunosti odgovaraju etirima bitnim komponentama ljudskoga
jezika: redom od 1 do 4 to su fonologija, sintaksa (s morfologijom) 42 ,
semantika i pragmatika. Fonoloka struktura jezika sastoji se u pravilima,
poznatima govorniku i sluaocu, koja opisuju kako se jezine j edinice
koje imaju znaenje (rij ei, morfemi, itd.) rastavljaju na jedinice bez
znaenja od kojih su sastavljene, te kako se kombinacijama pokreta
artikulatora tvore te minimalne jedinice (segmenti). Sintaktika pravila
(s morfolokima) opisuju kako se od minimalnih jedinica koje imaju
znaenje (morfemi) moe sastaviti potencijalno neogranien broj pravilno
sastavljenih iskaza (npr. reenica). Semantika struktura odreuje kako
se znaenja o kojima se komunicira iskazuju rijeima (leksikaliziraju),
te kako se znaenje sloenih iskaza konstruira iz znaenja njihovih
elemenata (rijei). Pragmatika se nekog jezika pak sastoji od skupa
pravila o tome kako se u iskazu strukturira odnos izmeu nove i
poznate informacij e, te kako se u razgovoru odvija interakcija izmeu
komunikacijskih namjera i oekivanja govornika i sluaoca. Samo su
u ljudskom jeziku te etiri komponente funkcionalno integrirane;
ak ako poneka meu njima i nije evoluirala 5OHO u ljudskome rodu,
integrirana cjelina sve etiri te komponente nesumnjivo je iskljuivo
ljudska.
Zamislite jezik koji ne bi imao jednu od etiri navedene komponente.
Jezik bez fonoloke komponente ne bi bio glasovno izraziv; u sluaju
znakovnoga jezika gluhonijemih uistinu se radi o neglasovnom jeziku,
42 Na ovome mjestu nije potrebno razlikovati sintaktika pravila od morfolokih (odnosno
pravila o tome kako se od morfema tvore rijei); dovoljno j e istai da svi ljudski jezici imaju
sintaksu, shvaenu na ovako irok nain, ali nemaju svi jezici morfologiju.
no i on ima fonoloku strukturu. Gluhonijemi korisnici znakovnog
jezika kombiniraju pokrete organa kojima se izraavaju "rijei" toga
jezika na isti nain kao to govornici glasovnoga jezika kombiniraju
pokrete artikulatora da bi oblikovali segmente koji sainjavaju rijei. U
jeziku bez fonologije moralo bi biti onoliko rijei koliko je primarnih
znakova, artikulacijskih ili gestovnih pokreta, bez mogunosti da se
razliiti primarni znakovi kombiniraju u sloenij e. Kada se vervet
oglasi da svoj e srodnike upozori na dolazee g tigra, njegov se zov ne
moe rastaviti na manje jedinice (koje bi odgovarale fonemima), ba
kao to ni razliita kombinacija elemenata toga zova nee dati neko
drugo znaenje (recimo, upozorenje da se pribliava bijeli orao). Jezik
bez sintakse ne bi mogao tvoriti sloenije izreke od jedne ili dvije rijei,
ba kao to Kanzi ne moe kombinirati simbole koje je uspio nauiti
u sintaktiki sloene strukture. Na takvom j eziku ne bi se moglo
sustavno razlikovati to tko komu radi (npr. ne bi bila iskaziva razlika
izmeu Kanzi udara Jane i Jane udara Kanzi), a ne bi bilo mogue niti
uklapati jednostavnije strukture izreke u sloenije (npr. Kanzi udara
Jane koja jede bananu). Sva ta ogranienja uistinu vrijede za ivotinjske
sustave komunikacij e, kao i za jezik koji su uspjela nauiti tzv. "divlja
djeca", djeca koja u najranijoj mladosti nisu bila u dodiru s ljudskim
j ezikom te ga nisu nauila43 Jezik bez semantike strukture ne bi
imao mogunost izraavanja znaenja (pitanje je bi li ga imalo smisla
uope nazivati j ezikom). Najblii bi ekvivalent takvomu jeziku bio
jezik glazbe, kao apstraktni skup pravila za izraavanje sintaktiki i
zvukovno sloenih struktura, ali bez znaenj a. Dopustimo li da neki
primati uspijevaju ovladati simbolima koji imaju znaenje, ipak valja
priznati da njihov jezik nema semantiku strukturu, odnosno nema
mogunosti izraavanja semantikih odnosa meu pojedinim jedinicama:
hiponimije, hiperonimije, metafore, metonimije i slino. Zamislimo
li stoga jezik u kojemu elementi imaju znaenja, ali nema semantike
strukture, dobit emo sustav u kojem se svaka znaenjska jedinica u
svakom kontekstu odnosi uvijek na jedan jedini referent (konkretan
ili apstraktan). Najblii bi ekvivalent takvomu jeziku bio notacijski
sustav elementarne aritmetike (premda analogija nije ba potpuna).
Moemo zamisliti da njime ovladavaju raunala, no on se jo jako
razlikuje od ljudskoga jezika. Najtee je vjerojatno zamisliti kako bi
43 Usp. Bickerton 1990.
izgledao jezik bez pragmatike komponente; na njemu ne bi mogla
postojati razlika izmeu tvrdnj e, pitanja i zapovij edi, ba kao to na
j eziku verveta nema razlike meu tim tipovima izreka. Vervetski "zov
tigra" moe podj ednako biti tvrdnja ("vidim tigra koji se pribliava")
i upozorenje ("tigar se pribliava! "), a izbor je izmeu te dvij e mogu
nosti proizvolj an44 Takoer, jezik bez pragmatike komponente ne bi
pri izgradnji ptavilno sastavlj enih izreka uzimao u obzir oekivanja
govornika o predznanju, oekivanjima i namj erama sluaoca; stoga,
primjerice, nova obavij est u izreci nikako ne bi bila istaknuta u odnosu
na poznatu (intonacij om, redom rijei, i sl.). Kada zamislite jezik bez
sve etiri spomenute komponente, ono to dobivate u najveoj mjeri
podsjea na Kanzijev naueni jezik simbola.
Ljudski se j ezici mogu razlikovati s obzirom na obilj ej a koj a
pripadaju svima etirima komponentama j ezine strukture. Kao to
emo vidjeti poslije, j ezici se doista i razlikuju po svojim fonolokim,
sintaktikim, semantikim i pragmatikim obiljejima, no u ovom po
glavlju moramo odgovoriti na pitanje - proizlazi li j ezina raznolikost
iz same naravi j ezika kao evolucijske adaptacij e, odnosno, je li uz samu
j ezinu sposobnost nuno evoluirala i j ezina raznolikost?
Zato je jezik dobar za nas?
Zamislite populaciju primata u njihovu prirodnom savanskom okoliu
u istonoj Africi prije oko dvj esta tisua godina; ive u skupinama od
nekoliko desetaka pripadnika (poput "primitivnih" plemena lovaca i
sakupljaa), sklapaju umjereno poligamne spolne zaj ednice (to znamo
jer su mujaci u pravilu desetak posto vei od enki, to se redovito
dogaa u umjereno poligamnim zajednicama), prehranjuju se pri
kupljanjem biljaka i lovom na ivotinj e (to znamo na osnovi duljine
njihovog probavnog trakta). Meu raznim podskupinama unutar
promatrane populacije postoje male kulturne razlike u izradi orua,
gradnji nastambi, ukraavanju tij ela, i sl. Zamislite sada da se ukupna
populacij a naih primata podij eli na dvij e velike skupine: A, u kojoj j e
evoluirala jezina sposobnost, i B, skupinu koja j e genetski istovjetna
skupini A, samo to nema j ezine sposobnosti.
44 S druge strane, "zov tigra" zacijelo nikada ne predstavlja pitanje ("moe li mi netko rei ima
li tigrova u blizini?").
1. Skupina u kojoj postoji jezik imat e oigledne adaptivne pred
nosti u odnosu spram druge, j er e poj edinci u skupini A lake
razmj enjivati informacije o izvorima hrane, grabelj ivcima,
i drugim stvarima relevantnima za opstanak i reprodukciju.
Meutim, s evolucijske (genetske) toke gledita, postojanje
j ezine komunikacije adaptivna je prednost samo ukoliko j e
kooperativna komunikacija ograniena na one pripadnike vrste
meu kojima postoji osobita genetska bliskost. Pretpostavka
dakle mora biti da pripadnici skupine B genetski ne mogu razviti
j ezinu sposobnost, odnosno da ne mogu nauiti j ezik skupine
A i (u genetskom smislu) zloupotrijebiti njihovu spremnost na
komunikacijsku suradnj u.
2. Budui da j e j ezina sposobnost pokazatelj selektivne prednosti
("fitnessa") , moemo pretpostaviti da e u irenju genetske
predispozicije za jezinu sposobnost ulogu odigrati i seksualna
selekcija45 : pripadnici populacije A birat e za seksualne par
tnere one pojedince kod kojih je j ezina sposobnost bolje, jae,
ili vidljivije razvijena nego kod drugih, to e samo poveati
vjerojatnost da se geni za razvitak te sposobnosti bre proire.
3. Naposljetku, skupina u kojoj postoji jezik lako se razlikuje od
bilo koje druge skupine u kojoj jezika nema; budui da je skupina
s j ezikom sastavljena od poj edinaca meu kojima postoji velika
vjerojatnost razmjerno bliske genetske srodnosti, svi pojedinci unu
tar te skupine s evolucijske toke gledita poveavaju vjeroj atnost
preivlj avanj a i reprodukcije svojih gena ako meusobno surauju,
a znaju da trebaju suraivati samo s onim pripadnicima svoje vrste
koji, poput njih, imaju jezik. Pripadnici iste populacije primata
koji nisu razvili jezik nemaju tako dobar kriterij pomou kojeg bi
razluili s kim se, s genetske toke gledita, isplati suraivati, a s
kime ne.
ak ako pretpostavimo da unutar iste populacije postoji

nekoliko razliitih "kultura", obrazaca simbolikog djelovanj a,
pripadnici razliitih skupina mogu oponaati jedni druge, stavljati
na sebe odjeu slinu kao ona koju nose pripadnici susjednog
plemena, tetovirati se poput susjeda ili ak obrezivati na isti nain
kako to radi susjedna skupina primata: ta sposobnost, meutim,
45 V. Miller 2000.
1
5
0
dovodi do toga da poj edinci, genetski ne osobito srodni nekoj
skupini primata, mogu oponaanjem njihove kulture potaknuti
meusobnu suradnju, "prokrijumariti se" u skupinu iju kulturu
oponaaju. Meutim, pripadnici skupine B ne mogu oponaati
jezik pripadnika skupine A ako ga i sami nemaju (zbog odsutnosti
genetske predispozicije za razvitak jezine sposobnosti). Jezik, i
to svaki pojedini jezik, jedino je obiljeje kulture koje se ne moe
oponaati, ako nedostaje genetska predispozicija za razvitak jezine
sposobnosti. Za razliku od svih drugih kulturnih poj ava, jezik
j e j edina za koju imamo razloga vjerovati da je utemelj ena na
specifinoj skupini gena: ne postoje geni za obrasce tetoviranja,
oblaenja, plesa ili glazbeni ukus. Svi se ti drugi elementi kulture,
mogu oponaati, na emu je zasnovana zadivljujua sposobnost
akulturacij e pripadnika ljudske vrste. Ima svjedoanstva da su
ak i neandertalci mogli oponaati neke od obrazaca ponaanja
homo sapiensa (sapiensa), no oni, po svemu sudei, nisu imali
ljudski jezik. Time je njihova evolutivna sudbina bila zapeaena,
kao to su u evolutivnoj utrci s pripadnicima skupine A morali
nestati i svi pripadnici skupine B i njihovi bezjezini potomci. U
zamiljenom scenariju koji smo izloili, unutar nekoliko generacija
skupina A (s jezikom) stei e nadronu adaptivnu prednost nad
skupinama koje jezika nemaju, ne samo zato to im je lake loviti
peinske medvj ede, dijeliti upute o izradi koplja, ili razmj enjivati
informacije o izvorima hrane, ve i zato to su oni (odnosno
njihovi geni) za razliku od svojih evolucij skih suparnika razvili
kulturni pokazatelj za koji postoji genetska predispozicija, pa se
ne moe krivotvoriti. Poj ava takvoga pokazatelja donijet e brzu
evolucijsku prednost skupinama koje je posjeduju, te e njihovi
geni u evolucijski kratkom vremenu zamijeniti sve ostale.
Pretpostavimo sada da se poetna skupina (A) raspadne na tri skupine
primata (zovimo ih skupinama X, Y i Z), i to tako da vj erojatnost bliske
genetike srodnosti meu pripadnicima razliitih skupina bude osjetno
manja negoli unutar svake pojedine skupine. S evolucij ske toke gledita,
pripadnicima svake od skupina u interesu je (itaj : u interesu je njihovih
gena) da se njihov jezik razlikuj e od jezika pripadnika dviju preostalih
skupina. U mehanizam ontogenetskog razvitka jezine sposobnosti bit e
dakle ugraena tendencija k razvitku komunikacijskoga sustava pomou
kojega je mogue komunicirati samo s pripadnicima one zajednice u
kojoj je maksimiziran udio zajednikih gena. Isti proces koji dovodi
do adaptacijske superiornosti gena za j ezinu sposobnost dovodi i do
adaptacijske prednosti j ezine raznolikosti, odnosno j ezine posebnosti
skupina koje dijele velik dio genetskoga materij ala.
Kada se stvari tako postave, dolazimo do moguega objanjenja
zato se "populacijska eksplozija" homo sapiensa sapiensa dogodila
150. 000 godina nakon pojavljivanja anatomski modernih ljudi: raniji
pripadnici vrste nisu imali j ezinu sposobnost - premda su poput svih
suvremenih ljudi moda posjedovali sposobnost socijalnog uenja
i mnoge druge kognitivne sposobnosti. Meutim, razvijanje j ezika
prij e oko 50- 60. 000 godina nije samo omoguilo naim predci ma
bolji lov i izradu oruja (ljudi su mogli uiti kako izraditi primitivno
oruje kakvo je postojalo prij e oko 100. 000 godina i bez j ezinih
uputa), ve je dovelo i do j edinoga genetiki utemeljenoga kulturnog
pokazatelja koji se nije mogao krivotvoriti oponaanjem. Skupine koje
su razvile takav pokazatelj eksplozivno su se rairile i zamijenile sve
druge anatomski moderne ljude koji nisu razvili j ezinu sposobnost
(u smislu suvremenih j ezika). Taj se proces bez sumnje odvijao i zbog
seksualne selekcije (biranj em spolnih partnera koji znaju govoriti),
zbog odbijanja drutvene kooperacije s pripadnicima skupina koje nisu
ovladale j ezikom, a moda i zbog otvorenog progona takvih skupina.
Mehanizam razvijanja posebnih dijalekata i jezika ugraen je u sam
evolucij ski proces koji je i doveo do nastanka j ezine sposobnosti.
Herder j e imao pravo u oba svoja zakona!
Vano je na ovom mjestu otkloniti nesporazume oko "uroenosti"
jezika. Sve to smo do sada rekli ne znai da na ljudskim kromosomima
postoji gen za jezik (usprkos nekim znanstveno-popularnim teorijama).
Naprotiv, uroena dispozicija za razvitak j ezine sposobnosti vjero
jatno je rezultat interakcije razliitih odsjeaka DNK, ili gena, koji se
aktiviraju na sloene naine tijekom ontogenetskog razvitka svakog
pojedinog ovjeka. Takoer, mi ne tvrdimo da postoji gen, ili niz
gena, za jezinu raznolikost (teko j e vidjeti i to bi to imalo znaiti) .
Tvrdimo samo da je svaka ljudska j edinka genetiki .predisponirana
za usvaj anj e j ezika kojemu je izloena tijekom primarne socijalizacije
(a ne bilo kojeg jezika, ili jezika), te da su genetiki uvjetovani obrasci
ponaanja koji, na drutvenom planu, dovode do razlikovanja meu
j ezicima pojedinih ljudskih zaj ednica i drutvenih skupina. Kako se
kroz interakciju razliitih gena konkretno ostvaruju mehanizmi koji
dovode do takvih obrazaca ponaanja, to ne znamo, kao to j o ne
znamo toliko toga o mehanizmima genetike uvjetovanosti ljudskog
ponaanja.
Vane dokaze da postoji uroena dispozicija djeteta za uenje
j ezika zajednice u kojoj e odrastati prua nam razvojna kognitivna
neuroznanost. Uoeno je da dojenad ve sa est mjeseci ivota per
cipira fonemske razlike u razliitim jezicima kojima j e izloena, tj . da
razlikuje razliite foneme, glasove kojima se u jezicima mogu razlikovati
znaenja rijei; primjerice, dijete sa est mjeseci ve razlikuje foneme
t i d u hrvatskome, te nizove fonema tata i tada ve percipira kao
razliite rijei, premda su perceptivno slini. Na isti nain, dijete u to
doba moe uoavati razliku izmeu engleskih rijei then i den, iako
fonema th nema u hrvatskome. S oko dvanaest mjeseci, meutim, dijete
gubi sposobnost razlikovanja fonemskih opreka u jezicima kojima nij e
neprekidno izloeno, a zadrava samo sposobnost razlikovanja fonema
u jeziku neposredne okoline46 Pogreno bi bilo misliti da do fiksacije
djetetova kognitivnog aparata na jezik okoline dolazi zbog ekonomij e
uenj a; nema nikakvog svjedoanstva da bi djetetove kognitivne spo
sobnosti bile nedovoljne da nastave uoavati fonoloke razlike i meu
fonemima tuih jezika nakon navrene godine dana ivota; prirodno je
tumaenje da dijete "zaboravlja" percipirati fonoloke razlike u drugim
jezicima zato jer je "programirano" prihvaati kao svoj jezik zajednice
u kojem odrasta. Dijete j o u majinoj utrobi naui razlikovati glasove
i intonacijske obrasce materinskoga jezika od svih drugih j ezinih i
nejezinih zvukova; istraivai su dokazali da francusko dojene staro
samo mjesec dana pokazuje vei interes kada mu se putaju snimke
francuskoga govora, nego kada je suoeno sa snimkama ruskog, ili
nekog drugog jezika47 Ako se istom dojenetu pusti snimka francusko
ga govora unatrake, tako da bude izloeno fiziki istim zvukovima,
ali uz gubitak ritma i intonacije na koje je naviklo, rezultati se ne
razlikuju od onih koji se dobiju putanjem snimke "stranoga" jezika.
46 V Eliot 1999: 350 i dalje, Pinker 1994: 268 1 dalje.
47 Pinker 1994: 268 i dalje.
53
\
To pokazuje da postoji neka vrst uroene sklonosti prema usvajanju
jednoga j ezinog sustava, te prema razlikovanju toga sustava od svih
ostalih. Na slian zakljuak upuuje i odavno uoena injenica da
nakon kritinog razdoblja u ranom djetinjstvu ljudi vrlo rijetko uspi
j evaju nauiti strani j ezik "bez akcenta", odnosno jednako dobro kao
i materinski. Sposobnost takvoga ovladavanja stranoga jezika obino
nestaj e u adolescenciji, a ipak se zna da se ostale kognitivne sposob
nosti ovjeka ne prestaju razvijati i dalj e; ostajemo j ednako receptivni
za matematiku, fiziku i umjetnost dugo vremena poto smo prestali s
lakoom savladavati strane jezike. S toke gledita teorije o genetskoj
uvjetovanosti j ezine raznolikosti, koju zastupam u ovoj knjizi, takva
se razlika izmeu uenja j ezika i uenj a drugih oblika kulture moe i
oekivati: j ezik je evoluirao da bude pouzdan pokazatelj drutvenog
identiteta, odnosno pripadnosti zajednici, a moe to biti samo ako se
(nakon usvaj anja materinskoga j ezika) ne moe nauiti j ednako dobro
kao to ga naue oni kojima je dotini j ezik materinski.
Naa teorija ima j o j ednu posljedicu koja se tie uenja j ezika;
ona predvia da e do jezinih promjena veinom dolaziti tijekom
razdoblja socijalizacije i zrele dobi, a ne u najranijem djetinjstvu, kao
to to predviaju neke druge teorije. Radi se o tome da do j ezinih
promj ena veinom ne dolazi zato j er dj eca ne uspijevaju "tono"
nauiti materinski j ezik, ve zbog toga to se tijekom socijalizacije
sa svojom drutvenom skupinom (otprilike u ranoj kolskoj dobi i za
adolescencije) nastoje govorom diferencirati od drugih drutvenih
skupina. Greke (s gledita "gramatike odraslih") koje dijete radi u
najranijem djetinjstvu, veinom se uspjeno ispravljaju do kolske dobi.
Primjerice, moji sinovi Lujo i Mavro, koji su s tri godine bili skloni
pretjeranim generalizacijama u gramatikim pravilima (govorili su,
primj erice, pekam, peka , peka umjesto peem, pee, pee, skakam,
skaka, skaka umjesto skaem, skae, skae, i sl.) takve su "pogreke"
nauili ispravljati do pete godine, a sada, s osam godina, pokazuju
sklonost jezinim inovacijama koje nisu mogli uti od roditelj a. Prema
mnogim istraivanjima na inovacij e u govoru djece najvei utjecaj vri
jezik njihove sredine, odnosno vrnjaka, a osobito onih pripadnika
dobne skupine koji u njoj imaju najvii status, koji se istiu snagom,
sposobnostima i utjecaj em48 Jezik raznih drutvenih i kulturnih "ido
la" moe znatno utjecati i na jezik odraslih, a j ezine promjene koje
se dogaaj u u jeziku odraslih govornika sasvim su drugoga tipa od
jezinih pogreaka koje se susreu u govoru male djece.
Premda j e vrlo teko istraivati u kojem su ivotnom razdoblju
ljudi najvie skloni usvajati nove j ezine oblike, neka istraivanja
pokazuju da to nije u najranij em djetinjstvu, tijekom poetnog uenja
materinskoga jezika. Istraivanja koja su strunjaci iz "Instituta za
njemaki jezik" u Mannheimu49 proveli na skupini govornika istog
niskonjemakog dijalekta u razmaku od pedeset godina, pokazala su
da u govoru istih osoba tijekom ivota dolazi do znaajnih promjena,
kako u izgovoru (fonetici i fonologiji), tako i u gramatici. Analizom
snimaka uinjenih 2004. utvreno je da se u govoru govornika, iji
je izgovor sniman 1957. , dogodilo tek neznatno manj e glasovnih i
drugih j ezinih promjena nego u govoru pripadnika generacije roene
ezdesetih godina, iji je govor po prvi put sniman 2004. Ako takva
istraivanja budu potvrena na veem broju jezika, to e znaiti da
se j ezine promjene ne dogaaju iskljuivo zbog nesavrenosti preno
enja jezika meu generacijama, ve da za njih treba traiti u prvom
redu drutvene i psiholoke uzroke. Meu tim su uzrocima svakako i
nastojanja drutvenih skupina da razviju jezine varijetete kojim e se
odvajati od drugih skupina u drutvu, a koje te, potencijalno suparnike
skupine nee moi oponaati.
O tome kako nemogunost oponaanja govora druge jezine zajednice
moe imati neugodne posljedice svjedoi i Biblija. U knjizi Sudaca (12,
6) itamo kako su Gileaani prepoznavali svoje protivnike Efrajimovce
na temelju jednostavna lingvistikog testa: "Zatim Gileaani presjekoe
Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao:
'Pustite me da prijeem', Gileaani bi ga pitali: 'Jesi li Efrajimovac? ' A
kada bi on odgovorio: 'Nisam', oni bi mu kazali: 'Hajde reci:
ibolet! '
On bi rekao: 'Sibolet', jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada
uhvatili i pogubili na jordanskim pliacima. Tako je poginulo etrdeset
i dvije tisue ljudi iz Efrajimova plemena." S evolucijske toke gledita
48 Taj zakljuak neovisno potvruju mnogobrojna sociolingvistika istraivanja, v. Chambers
1995.
49 Wagener 2004.
55
1
ova biblijska pria zapravo prikazuje kako se Gi1eaanima isplatilo
posj edovati dijalekt kojim su se razlikovali od svojih susjeda, a koji
oni nisu mogli vjeto oponaati.
Evolucija i funkcija jezika
u prethodnom smo odjeljku iznijeli pretpostavku da je isti evolucij ski
mehanizam, koji je doveo do nastanka jezika, doveo i do nastanka
razliitih jezika, da su genetski initelji koji su doveli do razvitka j e
zine sposobnosti jo uvijek na djelu, te da neprekidno, tijekom itave
povijesti ljudskoga roda, dovode do diversifikacije jezika. Premda je ta
pretpostavka za sada spekulativna, poput veine hipoteza izreenih o
evoluciji jezika, za nju ipak postoje neke empirijske potvrde. Najjai
je argument za nju svakako to, to naa pretpostavka prevladava
paradoks altruistike naravi j ezinog ponaanj a: diversifikacij a jezika
potire genetski "neeljene" posljedice evolucij e j ezine sposobnosti. U
ovom odj eljku moramo razmotriti u kojoj mjeri nain na koji je jezik
evoluirao utj ee na mogu doseg jezine raznolikosti: zanimat e nas
koliko su evolucijski procesi i pritisci, koji su doveli do nastanka jezika,
uvjetovali u kojoj se mjeri ljudski jezici uope mogu razlikovati.
Kako bismo itatelju olakali snalaenje u moru suvremenih knjiga
i lanaka o evoluciji j ezika, razvrstat emo teorije o tom problemu u
etiri skupine, prema dva bitna teorijska parametra.
A)Jee||[eseat| aa|teta
Natura HOH facit saltus, "priroda ne ini skokove", nauavao j e fran
cuski prirodoslovac i filozof Fournier; jezik se nije mogao razviti ni
iz ega, ljudski rod u svojemu sustavu komunikacije nije mogao na
praviti "skok" u odnosu spram ivotinj skih sustava komunikacij e ili u
odnosu spram neke druge kognitivne sposobnosti sisavaca, odnosno
primata. Takvi se skokovi ne dogaaju u evoluciji ivih bia. Tee j e
utvrditi kako j e zapravo mogao izgledati kontinuirani razvitak jezine
sposobnosti. Neki autori, primjerice Michael Corbal1is50, smatraju da
se jezik razvio iz sustava gestikulacij e, neke vrste "znakovnog govora"
kojim su govorili nai predci; nema empirijskih razloga zbog kojih
50 Usp. Corballis 2002.
1
5
6
bismo porekli da su, primjerice, neandertalci posj edovali neku vrst
znakovnoga govora, s razmjerno bogatim "rjenikom" i rudimentarnom
sintaksom, no nema niti dokaza da je uistinu bilo tako. Izglednijima
se ine teorij e koje meu naim najbliim srodnicima, primatima,
trae obrasce ponaanja na koje se j ezino ponaanje najprirodnije
moglo nadovezati. Robin Dunbar tako je ustvrdio da je jezik nastao
kao zamjena timarenju (engleski grooming), koje je meu primatima
temeljno sredstvo odravanja drutvenih odnosasl. Dunbar je pokazao,
kao to smo ve vidjeli, da je poveanje neokorteksa meu primatima
izravno povezano s veliinom zajednica u kojima oni ive, te da veliina
zajednica neposredno utjee na koliinu vremena koje pojedini primati
provode u uzajamnom timarenj u, odnosno "ekanju". Za "mentalni
sklop" naih primatskih roaka izuzetno su vani drutveni odnosi,
ukljuujui hijerarhije mujaka i enki, saveznitva i suparnitva unutar
zajednice. O njima pojedinom impanzi ili gorili opstanak i mogunost
razmnoavanja ovise u veoj mjeri negoli o vjetini pronalaenja hrane
(koje u prirodnom stanitu tih primata veinom ionako ima u izobilju) .
Uzajamno timarenje predstavlj a nain kojim se utvruju saveznitva u
svijetu naih primatskih srodnika; Dunbareva je pretpostavka da su
tijekom evolucije hominida zajednice postale prevelike da bi se mogle
odravati iskljuivo timarenjem, te da je zbog toga nastala potreba
za efikasnijim sredstvom drutvenoga povezivanj a koje bi, ujedno,
zahtijevalo manj e vremena. To j e sredstvo, prema Dunbarevoj "teoriji
timarenja", jezik. Dunbareva teorija ima tu zaslugu da pokazuj e barem
jedan nain na koji bi mogao postojati kontinuitet izmeu obrazaca
ponaanja naih hominidskih predaka i ljudske jezine sposobnosti.
Pa ipak, ona zacij elo pridaje preveliku vanost veliini neokorteksa;
veliina neokorteksa i drugih dijelova mozga znatno varira i meu
pripadnicima suvremene ljudske vrste, a da to nema vidljivih posljedica
u ponaanju i inteligenciji52 Anatole France imao je mozak zapremine
850 cc (otprilike koliko i razvijeniji erektus), a Jonathan Swift gigantski
mozak od ak 1700 cc.
51 Usp. Dunbar 1996.
52 Lock & Peters (ur.) 1999: 87 i dalje.
57 1
)Jeet|jed| sseat| aa|teta
Problem j e s teorij ama kontinuiteta u tome to se ini da postoji golem
jaz izmeu ljudske j ezine sposobnosti i ivotinj skih sustava komuni
kacij e; nije tako da ivotinj e imaju jezik u manjoj mjeri nego ljudi,
ili da imaju j ednostavnij e j ezike od Ijudskih53 ; ivotinj e jednostavno
nemaju j ezinu sposobnost, a eksperimenti s primatima pokazuju da
ni nai najblii srodnici ne mogu njome ovladati ni u laboratorijskim
uvjetima. Stoga su neki istraivai skloni pretpostaviti da je jezik nastao
sluajno, jednom udotvornom genetskom mutacij om, koja je kao deus
ex machina dovela do nastanka modernoga ljudskog jezika. Pogreno je
pod svaku cijenu traiti analogone jezika u ivotinjskom svijetu; valja
prihvatiti zooloku injenicu da neke vrste ponekad razvijaju jedinstve
na morfoloka ili bihevioralna obilj eja. Takvo je obilj eje primjerice
sonar, kojim se za navigaciju slue imii, ili surla kojom se kao rukom
slui slon; ni imiev sonar ni slonova surla nemaju neposredne ana
logone kod ostalih sisavaca, ve su j edinstvene adaptacije nastale radi
specifinih uvjeta u kojima ive pripadnici dotinih vrsta54 Slino j e
i s j ezikom, tvrde istraivai poput Noama ChomskogaSS ; j ezik nema
evolucijskoga izvora, on predstavlja bioloki i evolucijski novum do
kojega je dolo tek s pojavom ovjeka. Neuroloku pozadinu razvitku
jezine sposobnosti prema teorijama diskontinuiteta ne treba traiti
u postupnom poveanju zapremine mozga od autralopiteka do homo
sapiensa, ve u reorganizaciji strukture mozga, koja u pravilu nije
vidljiva u paleoantropolokim nalazima. Primjerice, iznesena je teza
da je upravo prvi pripadnik roda homo (homo ha bilis) razvio dijelove
mozga u kojima se nalazi "Brocino podruje", koje igra veliku ulogu
u procesiranju gramatikih struktura56 Meutim, takvi su zakljuci
zasnovani na vrlo nesigurnim analizama malobrojnih dobro ouvanih
lubanja habilisa i drugih paleohominida.
53 Usp. Deacon 1997.
54 Usp. Pinker 1994, 2000.
55 Chomsky 2002, Hauser, Chomsky & Fitch 2002.
56 V. Tobias 1987, Lock & Peters (ur.) 1999: 93. Drugi pak istraivai tvrde da se "Brocino
podruje" razvilo tek kod homo sapiensa (v. Ingold (ur.) 1994: 118-119). O vanosti "Bro
cina podruja" za procesiranje gramatikih struktura svjedoi injenica da pacijenti, koji su
doivjeli modani udar u tom dijelu mozga, imaju velike potekoe u analizi i proizvodnji
gramatikih iskaza (o tome v. i Eliot 1999 i Deacon 1997).
t)| ategtat|vaeteet|je
Jezina je sposobnost jedna od ljudskih kognitivnih sposobnosti, poput
pamenja, percepcije, sposobnosti logikog zakljuivanja, manipuliranja
objektima u prostoru, sposobnosti relacijskog milj enj a, itd. U kojoj
je mjeri evolucij a jezine sposobnosti neovisna od evolucij e drugih
kognitivnih sposobnosti? Integrativne teorije smatraju da su ljudske
kognitivne moi evoluirale kao cjelina, te da se j ezina sposobnost ne
moe izdvojiti od ostalih. Vaan je argument u prilog integrativnih
teorija inilac vremena: ljudi su u evolucijskom smislu razmjerno mlada
vrsta; za razliku od morskih pasa, koji postoje ve desetcima milijuna
godina, homo sapiens sapiens na zemlji je tek stotinjak tisua godina,
a hominidi kao zaseban rod postoje tek oko est milijuna godina;
prema istraivaima poput Michaela Tomasella57 to j e j ednostavno
prekratko vrijeme za neovisni razvitak razliitih kognitivnih moi,
od koj ih je j ezina sposobnost samo j edna. Vj erojatnost je svake
adaptivno korisne mutacije nevjerojatno malena, a mogunost da e
se u - s evolucijske toke gledita - svega nekoliko milijuna godina
nagomilati nekoliko razliitih mutacij a koje e preobraziti sveukupne
ovjekove kognitivne moi zanemariva j e; stoga je bolje pretpostaviti
da su u razvitku j ezika presudnu ulogu odigrale one mutacij e (i njima
izazvane adaptacije) koje su dovele do nastanka kognitivnih sposob
nosti suvremenog ovjeka, te da je nastanak j ezika samo posljedica
tih, dubljih adaptacij a.
0)seatat|vaetee||[e
Separativne teorije istiu da se jezina sposobnost razlikuje od svih
drugih ljudskih kognitivnih sposobnosti, te nema razloga za vjerovanje
da je ona nastala zajedno s njima i kao posljedica njihova razvitka.
Tvrdi se da postoje i posredni dokazi da je u strukturi ljudskoga
uma j ezina sposobnost neovisna od drugih kognitivnih sposobnosti;
jedan je od takvih dokaza postojanje specifinog jezinog poremeaja
(engleski SL! - specific language impairment), genetskog poremeaja
uslij ed kojega ljudi prosjene inteligencij e ne mogu u potpunosti nauiti
niti jedan prirodni j ezik. Dokazano j e da se SU prenosi genetskim
57 Tomasello 1999: 4 i dalje.
putem, j er postoje obitelji u kojem se taj poremeaj susree osobito
esto, a da pripadnici tih obitelji koji imaju SLI nisu ni na koji nain
mentalno retardirani. S druge strane, osobe koje boluju od genetski
uvjetovanoga "Williamsova sindroma" mentalno su retardirane (imaju
kvocijent inteligencije oko 50), ali jezina im je sposobnost posve neta
knuta, ak se mogu smatrati nadarenima za vjetine poput pamenja
novih rij ei58 Nabraj ajui ivotinj e za koje je ulo, dijete bolesno od
Williamsova sindroma sjetit e se iguane, makakija, dikobraza, lemura
i koale u dobi u kojoj zdrava djeca obino ne mogu nabroj ati vie od
dvadesetak domaih i divljih ivotinj a. Postojanje SLIja i Williamsova
sindroma pokazuje, prema zastupnicima separativnih teorija, da j e
jezina sposobnost autonomna meu ljudskim spoznajnim moima,
te da je evoluirala neovisno od njih. Do slinoga zakljuka dolaze i
lingvisti, pripadnici generativne kole u lingvistici, koji istiu da su
univerzalna sintaktika pravila u ljudskim j ezicima posve arbitrarna,
nemotivirana strukturama drugih kognitivnih modula (percepcij e,
pamenja, itd.), te da stoga nisu mogla biti rezultatom specifinih
adaptacij a tijekom evolucij e ljudske vrste. Stoga Chomsky spekulira
da bi ljudska j ezina sposobnost mogla biti sluajan usputni proizvod
nagomilavanja milijardi neurona u ljudskome korteksu, procesa koji
je izazvan posve neovisnim evolucij skim initeljima59 Meutim, kao
to emo vidjeti poslij e, stvaran opseg j ezinih univerzalija i njihova
arbitrarnost predmet su spora u lingvistici. Takoer, moe se tvrditi
da iz injenice da je jezina sposobnost neovisna od drugih kognitiv
nih moi u posve razvijenom ljudskom mozgu (ukoliko je to uistinu
injenica) ne slij edi niti da se ta sposobnost razvija neovisno o drugi
ma tijekom ontogeneze svakoga pojedinca, a kamoli da je neovisno
evoluirala na razini ljudske vrste.
Valj a istai da su dva parametra po kojima se razlikuju teorije
evolucij e j ezika posve logiki neovisna, te da je zbog toga mogue
kombinirati oprene stavove obaju parametara; budui da ionako nitko
ne zna kako je i zato jezik evoluirao, nije neobino to su sve etiri
logike mogunosti i zastupljene u pogledima razliitih istraivaa; to
se jasno vidi na sljedeem prikazu.
58 Pinker 1994, Deacon 1997.
59 V. npr. Chomsky 2002 i knjigu Chomsky jeva sljedbenika L. Jenkinsa (2000).
PRIKAZ 7 Glavne teorije evolucije jezika
tnteyrotivneteori]e
$eorotivneteori]e
Dunbar 1 996,
Corballis 2002
Pinker 1 994, 1 999
Miller 2000,
Tomasello 1 999
Bickerton 1 990, Chomsky
2002, Hauser et ali2002
Premda se druge adaptivne prednosti jezika ne mogu iskljuiti,
bioloki, lingvistiki i paleoantropoloki argumenti svi upuuju na
j edan zakljuak: jezik je evoluirao primarno kao sredstvo drutvene
integracij e, odnosno kao sredstvo razmjene informacija o drutveno
relevantnim injenicama u zajednicama kakve su postojale u vrijeme
prvobitnih genetski modernih ljudi. Moda to na prvi pogled izgleda
kontraintuitivno: ini se prirodnim prvo pomisliti na prednosti koje j e
jezik ljudima morao pruati u svakodnevnom opstanku; zahvaljujui
j eziku, ljudi su j edni drugima mogli objasniti kako napraviti bolj e
rune sjekire, ukazati na razliku izmeu jestivih i nej estivih biljaka,
pravovremeno upozoravati jedni druge na prisutnost opasnih grabe
ljivaca, itd60 Izgleda sasvim nevjerojatnim da je jezik evoluirao zbog
nekog drugog razloga, premda je, jednom kada je nastao, iskoriten za
druge svrhe, od kojih su neke bez sumnje sa sobom nosile i adaptivne
prednosti. Meutim, na takav zakljuak upuuje itav niz argumenata.
1. Iako se jezik bez sumnje moe upotrebljavati za upozoravanje
na opasnost, ili dozivanj e preko velikih udaljenosti, "normalna"
glasnoa ljudskoga govora iznosi samo oko 65 dB na lm od usta.
Ta glasnoa, koju svaki govornik proizvodi bez posebnog napora,
60 Vano je istai da ovdje mislimo na evoluciju ljudskog jezika u smislu komunikacij skog
sustava kakvi danas postoje u svim ljudskim zajednicama. Gotovo je sigurno, kao to istie
Bickerton (2002), da se takav sustav mogao razviti samo na temelju primitivnijega (verbalnog
ili neverbalnog) sustava komunikacije, koji on naziva "protojezikom" (eng. protolanguage).
Protojezik, koji je mogao posj edovati ve habilis ili erectus, mogao je evoluirati zbog izazova
koje su pred ranije hominide predstavljali promijenjeni uvjeti u njihovu okoliu - vei rizik
od grabeljivaca, potreba za veom koordinacijom u lovu i strvinarenju zbog sve oskudnijih
izvora hrane, i sl. Ovdje tvrdimo samo da je ljudski jezik, obiljeen sintaksom, semantikom,
pragmatikom i fonologijom, evoluirao kao sredstvo drutvene integracije (s im se, u osnovi,
slae i Bickerton).
Podrijetlo j ezine raznolikosti 6
1 I
nije dovoljna za upozoravanje na velike daljine, no izvanredno je
prilagoena komunikacijskim situacijama koje ukljuuju dva-tri
sudionika, uobiajenom ljudskom razgovoru61 Ukratko, j ezik
j e evoluirao za razgovaranje, ne za dovikivanj e: impanze, koji
svoje vokalizacije koriste uglavnom radi upozoravanja i prijetnji,
mnogo su glasniji od ljudi u svakodnevnim situacij ama.
2. Jezik se ontogenetski, tijekom djetetova razvitka, pojavljuje u
vrijeme primarne socijalizacije, dok su djetetovi opstanak i pre
hrana jo u potpunosti ovisni o roditeljima i zajednici odraslih
s kojima ivi. U doba u kojem ovladava j ezinim strukturama
(oko 2 i pol godine) dijete jo nije u stanju samo se prehranjivati,
sudjelovati u lovu, skupljanju hrane, ili obredima parenja, no
upravo postaj e svjesno svoj ega drutvenog poloaja i odnosa
s odraslima i vrnjacima62 Da je sa stanovita evolucij e j ezika
veu ulogu igrala seksualna selekcija, ili komparativne prednosti
koje omoguuje koordinacij a drutvenih aktivnosti pri lovu ili
nabavlj anju resursa, oekivali bismo da se u j ezinoj sposobnosti
velik kvalitativni pomak na ontogenetskoj razini dogodi u doba
puberteta; injenica da se glavni "skok" u ovladavanju j ezikom
dogaa znatno ranij e, izmeu druge i tree godine ivota, govori
nam da j ezik pripadnicima ljudske vrste prije svega slui pri
manipulaciji i koordinaciji drutvenih odnosa, a ne pri spoznaji
svijeta ili aktivnostima potrebnim za fiziko preivljavanje i
razmnoavanje (prikuplj anj e hrane i seks).
3. Na djetetov izgovor i na znaajke konkretnoga idioma koji e
dijete usvojiti u velikoj veini sluajeva presudan utj ecaj vri
idiom vrnjaka s kojima odrasta, ak u veoj mjeri nego idiom
djetetovih roditelja. Dijete se prihvaanj em jezika sredine dokazuje
u okruju svojih vrnjaka, a usvajanje njihova idioma pomae
mu pri socijalizaciji unutar grupe i stvaranju statusa u toj gru
pi63 Jezik je za dijete, dakle, sredstvo socijalizacije i drutvene
manipulacij e, barem u j ednakoj mjeri kao i sredstvo spoznavanja
svijeta.
61
kari 1991: 288.

62 Eliot 1999.
63 v. Pinker 2002: 391 i dalje, Chambers 1995.
I
62
4. Ljudski se jezici mogu razlikovati u golemom broju obilj ej a;
j edina ogranienja moguih razlika meu j ezicima ne proizlaze
iz neovisne strukture tobonje sintaktikim pravilima bogate
"univerzalne gramatike", ve su posljedica ogranienja drugih
ovjekovih kognitivnih sposobnosti: radne memorij e, pozornosti,
strukture govornih organa, itd. Jezina sposobnost, usprkos
miljenju Noama Chomskoga, izgleda dizajnirana kako bi se
pojedini j ezici meusobno razlikovali onoliko koliko je to uope
mogue, a da efikasna komunikacija meu pripadnicima vrste
koji govore pojedinim jezikom ne bude naruena. Osobine koje
dijele razliiti jezici nastale su zbog slinih funkcionalnih uvjeta
u kojima se poj edini j ezici koriste. Da je j ezik doista nastao
"skokovito", kao to pretpostavljaju separativne teorij e, oekivali
bismo da e jezici dijeliti znatno vie elemenata kao posljedice
j edinstvenoga "dizajna" (u evolucij skom smislu). Da su glavni
evolucij ski pritisci koji su doveli do pojave j ezika bili potreba za
efikasnim sredstvom komunikacije i izraavanja misli, oekivali
bismo da e prirodnom selekcijom gramatiki sustavi razliitih
j ezika konvergirati prema istom prototipu, dok e razlike meu
jezicima razlike biti svedene na rjenike razlike64 i, eventualno,
razlike u elementima, ali ne i u opoj organizaciji glasovne kom
ponente jezika. Meutim, koliina raznolikosti u gramatikim
strukturama neoekivano je velika, a elementi koje svi j ezici
dij ele premalobrojni su da bi se uistinu mogla pretpostaviti
neka "univerzalna gramatika". O tome koja su jezina obilj eja
univerzalna, a koja nisu, bit e rijei u iduem poglavlju.
64 To je, u osnovi, teza koju zastupa Noam Chomsky, osobito u posljednjoj verziji svoje teorije
("minimalistiki program", v. npr. Chomsky 2002). Premda ta teorija nije, poput ranih verzija
generativizma, zasnovana iskljuivo na prouavanju engleskoga i nekoliko europskih jezika,
empirijska osnova na kojoj ona poiva jo j e preoskudna, te ne zahvaa stvarni opseg jezine
raznolikosti svijeta.
Granice j ezine raznolikosti
Granice
j ezine raznolil<osti
Univerzalna gramatika?
Grammatica una et eadem est secundum substantiam in omnibus
linguis, licet accidentaliter varietur "Gramatika je po svojoj biti
j edna te ista u svim jezicima, ak i ako se u sluajnostima razli
kuje" (Bernard iz Chartresa, 13. st.)
Jezici se meusobno razlikuju, a prethodne su nam stranice pokazale
da razlike meu jezicima nisu rezultat sluajnosti, ve duboke, uro
ene i genetski naslijeene ljudske potrebe da efikasnu komunikaciju
ogranie na zajednicu poj edinaca za koje postoji velika vjerojatnost da
meusobno dijele nezanemariv postotak genetskoga materij ala. Meu
tim, postoje granice do kojih se jezici mogu meusobno razlikovati;
premda o pojedinostima jo postoje neslaganja meu lingvistima, ipak
se moe tvrditi da postoji utvren popis obilj eja koja predstavljaju
nune elemente svakoga ljudskog jezika.
Iako ova knjiga nije zamiljena kao uvod u lingvistiku, ve je, to
vie, namijenjena i itateljima koji ne znaju gotovo nita o toj znanosti,
teko je govoriti o j ezinoj razliitosti, a da se ne objasni u kojim se
sve osobinama j ezici ne mogu razlikovati, koja su j ezina obilj ej a
univerzalna. Da bismo to uinili, morat emo uvesti i malo lingvistike
terminologij e, koju emo upotrebljavati u poglavljima koja slijede.
Veina bi se lingvista vjerojatno sloila da se struktura svakoga
jezika moe opisati pomou sljedeih sastavnica, koje na neki nain
odraavaju i strukturu ovjekove j ezine sposobnosti (Prikaz 8) :
PRIKAz a
Sastavnice od kojih se sastoji ljudska j ezina sposobnost ve sro
susreli u poglavlju o evoluciji jezika (v. gore). Pojednostavlj eno govorei,
one predstavlj aju kljune elemente kojima se ljudski jezik razlikuje od
vokalizacija i drugih komunikacijskih sustava naih evolucij skih srod
nika: 1. ljudska j e komunikacija uvijek usmjerena prema namj erama,
vjerovanjima i znanju nekoga (ponekad imaginarnoga) sugovornika
(pragmatika) ; 2. ljudske vokalizacije uvijek su strukturirane pomou
ogranienog broja glasovnih elemenata koji mogu izraziti znaenj e i
niu se u vremenu (fonologij a); 3. ljudske vokalizacij e predstavljaju
skup uputa sugovorniku pomou kojih on moe konstruirati neki
kognitivni sadraj, odnosno znaenje (semantika), i 4. svaki je kogni
tivni sadraj koji se komunicira strukturiran u hijerarhij skom sustavu
j ezinih jedinica meu kojima postoje uzajamne ovisnosti i pravila o
slijedu njihova pojavljivanja (sintaksa). U svakoj od navedene etiri
sastavnice, ili modula, od kojih se sastoji ljudska j ezina sposobnost,
postoje elementi koje dijele svi jezici svijeta, i za koje moemo smatrati
da ih dijete ne mora nauiti kada ui svoj materinski jezik. Budui
da su ti elementi uroeni (u smislu da e ih dijete razviti na temelju
genetski odreenoga razvojnog programa bez neposrednog podraaja
u iskustvu), moemo o njima govoriti kao o dijelovima univerzalne
gramatike svakoga ljudskog jezika65 . U ostatku .voga poglavlj a sagledat
emo koji se elementi mogu pripisati univerzalnoj gramatici definiranoj
na taj nain.
1. Segmenti i disti nktivna obi ljeja
Jezine poruke uvijek se ostvaruju u vremenu. Segmente si j e najbolje
zamilj ati kao minimalne vremenske j edinice fonoloke sastavnice
j ezika. Primjerice, fonoloka reprezentacije hrvatske rijei ruka moe
se rastaviti na etiri vremenska odsjeka, odnosno segmenta: ] u, k i
O. Neko se mislilo da je organizacij a segmenata u j eziku jednostavna:
svaka se jezina poruka (rij e, reenica, tekst) moe rastaviti na niz
segmenata. Artikulacija jezine poruke na konaan broj segmenata
omoguuj e da se beskonanost mogueg ljudskog iskustva izrazi
ogranienim sredstvima kojima raspolae ljudski um. To je, u osnovi,
ono to ini ljudske jezike nauivima. Meutim, danas znamo da je
artikulacija govorne strane jezika daleko sloenija od pukoga nizanja
ogranienog broja segmenata koje samo treba nauiti i pohraniti u
trajnome pamenju. U svakom se segmentu, naime, ostvaruje cijeli
niz distinktivnih obiljeja, koja treba shvatiti kao skupove uputa koje
mozak, koji upravlj a pokretima artikulatora, alje artikulatorima pri
likom izgovora pojedinog segmenta. Prepoznavanj e govora sastoji se
u dekodiranju toga skupa uputa na temelju analize zvukova od kojih
se sastoji govorna poruka. Premda meu lingvistima nema o tome jo
potpunoga slaganj a, vj eroj atno bi veina prihvatila da je oko dvadesetak
hijerarhijski organiziranih obiljeja dovoljno za opis artikulacije svih
segmenata u svim jezicima svij eta (mogue je da je taj broj i manji)66.
Pri tome pod "opis artikulacij e" ne mislimo na konkretan prikaz
izgovora svakoga pojedinog glasa, ve na skup znanja koje govornik
nekoga j ezika mora imati da bi segmente svojega jezika razlikovao
meusobno, ali i od glasova koji nisu segmenti, ili su segmenti drugih
65 Otprilike u tom smislu univerzalnu gramatiku shvaa, primjerice, Ray Jackendorff (2002);
u djelima Noama Chomskoga i "ortodoksnih" pripadnika transformacijske generativne
gramatike pod "univerzalnom gramatikom" obino se misli samo na
'
sintaktika pravila ili
strukture koje su zajednike svim jezicima i s ijim se znanjem svako dijete navodno raa.
66 V npr. Goldsmith (ur.) 1995; za hrvatsku fonetsku i fonoloku terminologiju v. Jelaska 2004.
j ezika. Hijerarhijska se organizacija obilj eja ostvaruj e kao stablasta
struktura, u kojoj su blie korijenu one skupine obiljeja po kojima u
opreci stoje vee skupine segmenata; primjerice, u grlenom, ili larin
gainom voru razlikuju se obilj eja zvunosti (po kojem u opreci stoj e
npr. p, t, k spram b, d, g) . Taj je vor nadreen drugim vorovima,
npr. mjesnom voru, u kojem se razlikuju obiljeja mjesta izgovora
(npr. usneni H p, b, zubni H t, d, mekonepani k, g, itd.) (Prikaz 9) :
PRI KAZ 9 Hijerarhijska struktura distinktivnih obiljeja
grleni vor
zvuni
#
4
mjesni vor
usneni zubni
#
#
#
mekonepani
Na dnu stabla stoji tzv. "korijenski vor" u kojem su smjetena
obilj ej a kojima se razlikuju najvee klase segmenata, npr. sonanti
(poput H H l, r, itd.) od pravih suglasnika (npr. p, t, k, b, d, g, 5
, h, itd.). Nisu sva obiljeja prisutna u svim j ezicima; primjerice, u
hrvatskome ne postoji obiljeje "glotalizirani", pridrueno grlenomu
voru, koje je vano za tvorbu segmenata u mnogim kavkaskim i
amerikim indijanskim j ezicima; segmenti koji sadravaju obiljeje
[+glotalizirani] tvore se istovremenim stiskanjem glasnica u grlu
(larinksu) i stvaranjem zrane prepreke na jednom od artikulatora u
usnoj upljini. Takvi se "glotalizirani"67 segmenti obino transkribiraju
s apostrofom, npr. p
'
, t
'
, k
'
, i slino. Govornici hrvatskoga moda ne
bi ni uli razliku izmeu bezvunoga t i glotaliziranoga t
'
, no u j eziku
67 Umjesto o glotaliziranim segmentima ponekad se govori o ejektivnima, usp. Jelaska 2004.
6
7 1
kao to j e sjeverozapadnokavkaski kabardinski ta j e razlika j ednako
vana kao i razlika izmeu segmenata t i d u hrvatskome. Premda svaki
jezik izabire odreeni podskup obilj eja iz univerzalnoga skupa, koji
je zacijelo odreen neurolokim i fiziolokim ogranienjima ljudske
vrste, nedvojbeno je da postoji univerzalna arhitektura distinktivnih
obilj eja koja predstavlja dio univerzalne gramatike.
U starijoj je lingvistikoj tradiciji bilo uobiaj eno govoriti o fonemi
ma nekoga jezika, pri emu se mislilo na najmanj e j edinice glasovne
strane j ezika koje imaju neko vremensko trajanje i distinktivnu ulogu,
tj . ijim se razlikovanj em mogu razlikovati znaenja rijei. Primjerice,
k i p su razliiti fonemi, jer zamjenom k za p u rijei ruka dobivamo
rij e drugoga znaenja, rupa. Pojam fonema u principu odgovara
onomu to ovdje nazivamo segmentom, samo to treba imati na umu
da su segmenti odreeni u prvom redu kao vremenske j edinice koje
bivaju "ispunj ene" distinktivnim obiljejima. Fonemi bi nekoga jezika
bili mogue kombinacije distinktivnih obiljeja u j ednome segmentu;
primjerice, kada kaemo da hrvatski ima tri nazalna (nosna) fonema
n, nj i m, time hoemo rei da se u vremenski minimalnom odsjeku
govora mogu istovremeno ostvariti dva razliita skupa obilj eja: [+na
zalan, + anterioran (prednji), + koronalan, +prekidan] i [+nazalan,
+anterioran, +prekidan] (m za razliku od n ne sadrava obilj eje
+ koronalan, j er se ne tvori pomicanjem vrka jezika u usnoj upljini).
U nastavku emo teksta termine "fonem" i "segment" upotrebljavati
kao sinonime, jer u veini konteksta ne postoji opasnost da razlika u
njihovu znaenju utjee na smisao teksta.
Jezici se meusobno j ako razlikuju s obzirom na broj segmenata,
premda se za sve j ezike moe rei da imaju dvij e skupnine segmenata:
suglasnike i samoglasnike. Minimalni mogui broj samoglasnika u
jeziku je samo dva. Takav sustav sa samo dva samoglasnika (a i o)
izuzetno j e rijedak, ali ima ga npr. abhaski j ezik, koji se govori na
Kavkazu68 Najmanji broj suglasnika od svih j ezika na svijetu ima
markiski, austronezijski j ezik koji se govori na Markiskom Otoju;
on ima samo sedam suglasnika: p, k, h, m, n, H i ? (glotaini zatvor).
68
elite li uti kako zvui jezik s dva samoglasnika i sedamdesetak suglasnika, kliknite na
sljedeu internetsku stranicu i posluajte abhasku priu o lavu i vuku: http://titus.uni-frankfurt.
de/texte/caucasica/abxaz/abxaz2:htm
\ 68
Postoji vie kandidata za j ezik s najveim brojem suglasnika. Jedan je
od njih nedavno.i zumrli ubihski jezik, koji j e imao 78 suglasnika69 i
samo dva
samoglasnika; posljednji govornici donedavna su ivj eli u
Turskoj, kamo su protjerani s Kavkaza u 19. stolj eu (ubihski pripada
sjeverozapadnokavkaskoj porodici j ezika). Takoer se na Kavkazu
govori j ezik koji vjerojatno ima najvei broj samoglasnika na svijetu:
rije je o eenskome, jeziku sjeveroistonokavkaske porodice, jeziku
naroda koji je postao poznat zbog nedavnoga kolonijalnog rata u kojem
su Rusi pokuali podiniti
eeniju.
eenski prema nekim analizama

ima ak 33 samoglasnika segmenta70
2. Slog
Svi jezici organiziraju nizove segmenata u vee j edinice koje se nazivaju
slogovima; premda je u fonologiji slog kao j edinica dugo zapostavlj an,
danas lingvisti uviaju da je mnoge poj ave u fonologiji najlake obja
sniti pomou strukture sloga. Postoje i razlozi za vj erovanje da djeca
u poetku uenja j ezika (s oko godinu dana) usvajaju gotove slogove
prij e no to ponu uiti razlike meu fonemima71 . Slog je dakle jezina
j edinica koja ima neku vrst kognitivne stvarnosti, tj . ona mora biti
dijelom univerzalne gramatike, a nije samo rezultat konvencij e jezinog
opisa. Slogovi imaju hijerarhijsku strukturu, odnosno sastoje se od
dijelova meu kojima nisu sve veze podjednake; slog (s) se sastoji od
pristupa (P) i rime (R), a dijelovi su rime nukleus ili jezgra (N) i koda
(K); u nukleusu sloga obino stoje samoglasnici, no u nekim j ezicima
nukleus moe sadravati i druge glasove, osobito sonante (kao u slu
aju hrvatskoga slogotvornoga r u rijei prst). Koda obino sadrava
suglasnike za koje se kae da "zatvaraju" slog.
69 Kojsanski jezik !kung, koji se govori u Botsvani, ima ak 91 suglasnik, uzmu li se u obzir
svi njegovi coktavi suglasnici ili "klikovi", koji imaju razmjerno ogranienu estotnost i
distribuciju. Teze da neki jezici imaju i vie od stotinu segmenata (Nettle 1999: 143) treba
shvatiti uvjetno, jer su u taj broj uraunati i samoglasnici i tonovi, koji su distinktivni u
mnogim afrikim jezicima.
.
70 Klimov 1986: 85. Prema drugim analizama, broj samoglasnika u eenskom j e manji, ali
nikako manji od 18, to j e jo uvijek pri vrhu ljestvice sloenosti samoglasnikih sustava. U
literaturi se kao jezik s maksimalnim brojem samoglasnika navodi i mon-kmerski jezik bru,
navodno s ak 68 samoglasnika (Frawley, ur. 2003: I , 179), no tu tezu nisam uspio provjeriti
u drugim izvorima.
71 V. Jackendorff 2002: 245 i radove koji se ondje citiraju.
Jezici se meusobno strahovito razlikuju po sloenosti slogova koje
doputaj u. Dok u jeziku kao to je havaj ski pristup moe sadravati
samo j edan suglasnik, a koda ne postoji (tj . svi su slogovi otvoreni),
jezik poput gruzijskoga moe imati do etiri suglasnika u pristupu i
tri u kodi, to se vidi na sljedeim primjerima:
havajski aloha "pozdrav"
s s s
I 1 1
N P N P N
I I I I I
a I o h a
3. Naglasak
gruzijski msxverp'l "rtva"
| h

// \ \ I
m s x v e r p' I
U svim j ezicima svijeta govor se odvija u odreenom ritmu. Premda
je stvarna "metrika" struktura svakoga jezika vrlo sloena, pojedno
stavljeno moemo rei da u svakom j eziku postoje pravila o tome koji
slog (ili slogovi) u rijei bivaju istaknuti silinom ili povienim tonom.
U skladu s time, govori se o dinamikom naglasku (kada se neki slog
u rijei istie silinom, snagom uloenom u izgovor), ili o tonskom
naglasku (kada su pojedini slogovi istaknuti visinom glasa, tonom).
Neki jezici imaju iskljuivo tonski naglasak (npr. mandarinski kineski),
neki imaju iskljuivo dinamiki naglasak (npr. turski), a u mnogima
postoji kombinacija obje vrste naglaska (npr. u latvij skome) . U takvim
je sluajevima obino mjesto dinamikoga naglaska predvidivo, od
nosno poj avljuje se uvijek na istom slogu u rijei (u latvijskome to je
prvi slog). Tonski naglasci mogu biti jednostavni ili sloeni; u prvom
sluaju, koji susreemo u mnogim afrikim jezicima, svakom je segmentu
pridruen samo j edan ton, a u potonjem sluaju j ednomu segmentu
moe biti pridruen niz od barem dva tona razliite visine. Tako je u
hrvatskome, gdje se, primjerice, dugo silazni naglasak na rijeima put,
bol, vlak moe prikazati kao slijed visokog (H) i niskog tona (L)72:
72 L tome v. npr.Jelaska 2004.
H L
V
X X X
I I I
p u t
Prethodni nam primjer prikazuje viedimenzionalnost razina prikaza,
bitno obilj eje fonoloke strukture j ezika. U suvremenoj fonologiji
naglasak se prikazuje na posebnoj razini prikaza, putem niza tonainih
autosegmenata ili metrikih mrea u kojima su istaknuti naglaeni
slogovi. Te su razine prikaza povezane s vremenskom razinom prika
za na isti nain kao i skupine distinktivnih obilj eja, ime se dobiva
sloena viedimenzionalna fonoloka struktura. Na ovom nas mjestu
ta problematika ne moe zanimati.
4.Morfem, korijen, afiksi
Morfem je najmanj a j ezina j edinica koja ima neko znaenj e ili gra
matiku funkciju. Primjerice, hrvatska rije ena sastoji se od dva
morfema, en- i a. To znamo zato jer oba elementa te rijei moemo
zamij eniti tako da promijenimo znaenj e ili gramatiku ulogu rijei:
zamijeniro li prvi morfem, en-, morfemom rib-, dobivamo drugu rije
riba; zamijeniro li drugi morfem, gramatiki nastavak -a nastavkom
-u, dobivamo oblik enu, akuzativ umjesto nominativa j ednine. U
svim j ezicima svijeta mogue j e analizirati rijei na morfeme, no u
nekim j ezicima broj morfema gotovo da se podudara s brojem rijei;
to su takozvani izolativni jezici poput vijetnamskoga, u kojima rijei
nisu promjenljive i obino se sastoje od samo j ednoga morfema, kao
u slj edeem primjeru73 :
anh mua edi gi? "
to kupuj ete? "

vi kupiti koja stvar
S druge strane, u tzv. po!isintetikim j ezicima, poput eskimskoga inuita,
broj morfema u rijei je vrlo velik, pa se j ednom rijei moe izraziti
73 Dang At & Glebova 1963: 31.
Granice jezine raznolikosti
7
1 I
ono to se u veini j ezika izraava cijelom reenicom; u slj edeem
primjeru niz morfema u inuitu predstavlj a j ednu rijee4:
illar-ti-nngitsuur-sinnaa-nngil-ai
smijati se-kauzativ-dogoditi se-ne moi-
1
j d. 3mn.-indikativ
"Nije mogao da ih ne nasmije"
Veina j e jezika na svijetu po broju morfema u rijei negdj e izmeu
vijetnamskog i inuita.
Morfemi mogu biti leksiki ili gramatiki; leksiki morfemi, ili
korijeni, imaju neko konkretno ili apstraktno znaenje, dok gramatiki
morfemi, ili gramatemi, imaju gramatiku funkciju ili slue za mo
dificiranj e osnovnoga znaenja korij ena. Leksikih morfema u jeziku
moe biti neodreeno mnogo, i j ezik uvijek moe posuivati nove
leksike jedinice iz drugih jezika, no gramatikih morfema uvij ek ima
ogranien broj ; prilikom posuivanja rijei iz jezika u j ezik domai
se gramatiki morfemi dodaju posuenim leksikima; tako se pri
deklinaciji engleske posuenice kompjutor dodaju hrvatski gramatiki
morfemi za broj i pade (kompjutora, kompjutoru, kompjutori, itd.).
Razlika izmeu korijena i afiksa u naelu je j asna, ali u poj edinostima
moe biti zamaglj ena. Primjerice, rekli bismo da se rije komunizam
sastoji od korijena komun- (kao u komuna, komunist, komunalan,
itd.) i sufiksa -izam za tvorbu apstraktnih imenica (kao u solips-izam,
angl-izam, manir-izam, itd.), eventualno i od neostvarenoga, "nultog"
morfema za nominativ jednine. Meutim, taj se vrlo produktivni sufiks
moe upotrij ebiti i kao korij enski morfem koji znai, otprilike, "neka
rairena drutvena pojava ili ideologija", pa se onda moe govoriti o
razliitim izmima od kojih boluje nae drutvo.
Gramatemi mogu biti samostalne rijei, poput prijedloga u hrvat
skome; u izrazito izolativnim jezicima (ve spomenuti vijetnamski)
svi su gramatemi posebne rijei, no u veini jezika svijeta barem neki
gramatemi nisu samostalne rijei, ve afiksi, vezani morfemi koji se
pojavljuju samo uz neki korijen s kojim zajedno sainj avaju rij e. Poloaj
je afiksa prema korijenu uvij ek tono odreen. Postoji nekoliko vrsta
afiksa koje se razlikuju s obzirom na svoj poloaj u odnosu spram
74 Fortescue 1984: 140.
l n
korijena rijei; u hrvatskome postoje sufiksi, koji stoje iza korijena
(npr. -a u rijei en-a) i prefiksi, koji stoje ispred korijena (npr. pre- u
glagolu pre-gledati) . Meutim, neki jezici imaju i infikse, gramatere
koji se umeu u korijen rijei, npr. u ingorotskom, filipinskom jeziku
austronezijske porodice. U tom se jeziku, primjerice, gramatem za 1.
lice jednine -um- umee u glagolski korijen, pa od glagola sad- "ekati"
dobivamo oblik sumid-ak "ekam"; infiks za prolo vrijeme je in, koji
se s infiksom -um- spaja u -inm-, tako da od glagola kineg "utjeti"
dobivamo preterit keininek-ak "utio sam"75 .
Tipoloki gledano, svi jezici svij eta imaju sufikse, a ira i jezika koji
imaju samo sufikse (npr. mongolski). Mnogi jezici, poput hrvatskoga,
imaju sufikse i prefikse, a u nekima su prefiksi gotovo j edini tip afiksa
(npr. u tajskome), no takvi su j ezici rijetki. Infiksi su razmjerno rijetki
u usporedbi s drugim vrstama afiksa, no u nekim se dijelovima svijeta
(npr. u JI Aziji i Oceaniji) pojavljuju ee nego u ostalima.
b. Rije
Govornici bilo kojega j ezika na svijetu nee oklij evati da ustvrde
kako u njihovu jeziku postoje rijei; rijei su element jezika koji za
govornike vjerojatno imaju najveu psiholoku stvarnost. Meutim,
rij e j e lingvistira izuzetno teko obj ektivno definirati, tako da
definicija bude primjenljiva na sve j ezike svij eta. Openito se uzima
da je rije "minimalni slobodni oblik", odnosno najmanji dio onoga
to je izgovoreno koji samostalno moe predstavlj ati iskaz. Rijei ne
moete rastavljati i razmjetati ih u reenici; takoer, dijelovi rijei ne
mogu meusobno zamj enjivati mjesta, a da to ne dovede do promjene
znaenj a ili do besmislenog niza glasova. Primjerice, u rijei ena ne
mogu se odvojiti morfemi en i a: aen ne znai nita, kao ni niz u
kojem bi en i a bili odvojeni drugim morfemima, npr. en ta dobra
a (umj esto ta dobra ena). S druge strane, prijedlog na i zamjenica
meni predstavljaju dvij e rijei, premda se izgovaraju zajedno i s jednim
naglaskom, zato to se oba dijela od kojih se sastoji naglasna cjelina na
meni pojavljuju u drugim kontekstima kao samostalne rijei. U jeziku
kao to je irski postoji posebna vrsta rijei, koja se naziva zamjeniki
75 Sapir 1921: 75.
prijedlog, a odgovara kombinaciji naega prijedloga i zamjenice. Irski
ekvivalent naega na meni i pie se zajedno, kao j edna rij e: orm.
Kako znamo da je to jedna rije, a ne dvij e, kao u hrvatskome? To
j e zbog toga to drugi dio naglasne cjeline orm nigdj e, niti u jednom
kontekstu, ne dolazi kao samostalna rije, tj . poj avljuje se samo iza
prijedlonih korijena kao "vezani morfem". Element -m u irskome
ne postoji samostalno, ne poj avljuje se i iza drugih rijei kao to se
hrvatska zamjenica meni moe pojaviti u cijelom nizu sintaktikih
okolina (daj meni taj klju! govori li ti to meni? itd.).
.Vrste rijei
Iz gramatika indoeuropskih j ezika na koje smo navikli znamo za de
setak vrsta rijei, otprilike: imenica, glagol, pridj ev, prilog, zamjenica,
prij edlog, broj , uzvik i veznik, eventualno i lan u jezicima kao to su
engleski, francuski i njemaki. Meutim, mnogi jezici nemaju neke
od navedenih vrsta rijei, odnosno u njima se pojedine vrste rijei ni
po kojim morfolokim ili sintaktikim osobitostima ne razlikuju od
drugih. Primjerice, u nekim se jezicima pridjevi ne izdvajaju kao posebna
vrsta rijei. Znaenja koja se u hrvatskome izraavaju pridjevima, u
j ezicima kao to je ameriki indijanski j ezik mohok izraavaju se gla
golima, pa se umjesto bijeli ovjek mora rei neto kao ovjek koji se
bijeli, a umjesto ovjek je bijel kae se ovjek se bijeli. S druge strane,
u nekim se jezicima pridjevska znaenja izraavaju imenicama; tako se
u afroazijskom jeziku hausa bijeli ovjek prevodi otprilike kao ovjek
s bjelinom, a ovjek je bijel izraava se kao ovjek koji ima bjelinu.
Na slian nain, u jeziku keua (Peru) rijei pridjevskoga znaenj a,
npr. hatun "velik, veliina" imaju sva morfoloka obiljeja imenica, tj .
mogu im se dodavati sufiksi za broj i pade. Nadalje, takve se rijei i
sintaktiki upotreblj avaju posve j ednako kao i imenice76:
Chay runa hatun "Taj ovjek je velik"
taj ovjek velik
Chay runa alkaIde "Taj je ovjek gradonaelnik"
taj ovjek gradonaelnik
76 V lanak Paula Schachtera u zborniku koji je uredio T. Shopen ( 1985: 17).
Chay hatun runa "Taj veliki ovjek"
Chay alkaIde runa "Taj ovjek (koji je) gradonaelnik"
U jeziku kao to je keua, ini se, nema ni morfolokog ni sintaktikog
naina da se pridjevi razlikuju od imenica.
Jedino ostaj e spornim ima li j ezika u kojima su ba sve rij ei
koje odgovaraju naim pridjevima po svim sintaktikim kriterijima
nerazluive od imenica ili glagola. Neki lingvisti smatraju da u svim
jezicima postoje barem minimalne sintaktike razlike izmeu nekih
rijei pridjevskoga znaenja (obino rijei koje oznauju svojstva poput
veliine, starosti, boj e, itd.) i imenica i glagola77
U j ezicima Australije obino nema prijedloga ni poslijeloga, ve se
znaenja koja odgovaraju prijedlonim izrazima u hrvatskome izraavaju
imenicama u odreenim padeima; ne moete, primj erice, rei u kui,
ili poslije kole, ve se imenice kua i kola upotreblj avaju samostalno
u reenici u odreenom padeu (koji odgovara naemu lokativu). Na
slian nain, prilozi u mnogim j ezicima odgovaraju imenicama ili
pridjevima koji se upotrebljavaju u nekom padeu; primjerice, umjesto
priloga brzo u mnogim se j ezicima upotreblj ava apstraktna imenica,
koja znai "brzina" u lokativu, ili u prijedlonom izrazu lokativnoga
znaenj a, npr. u brzini. U nekim se j ezicima priloka znaenja izra
avaju glagolima, ili glagolskim sufiksima; primjerice, u afrikom
akanskom jeziku (nigersko-kordofanske porodice) "On onamo odlazi
potajice" se kae Ohintaw kO ho, doslovno "skriva se ide onamo". U
amerikom indijanskom j eziku jana pak postoje sufiksi koji izraavaju
nain, mjesto i vrijeme vrenja radnj e, npr. -xui "u vodi", -sgin "rano
ujutru", -xkid "polako", itd78
Veznici takoer nisu obavezna vrsta rij ei; u mnogim jezicima (npr. u
veini turkijskih jezika) jednostavne se reenice se u sloene ne povezuju
veznicima, ve jednostavnim nizanjem, a takve su konstrukcije esto
mogue i kada se u vee cjeline povezuju pojedine rijei; primj erice,
u irskome se "velik i dobar" kae mor maith, doslovno "velik dobar";
77 Usp. Baker 2003a, gdje se zastupa teza da svi jezici imaju barem ogranienu klasu pridjeva,
rijei koje oznauju svojstva i koje se sintaktiki ne ponaaju niti kao neprelazni glagoli (npr.
spavati) niti kao apstraktne imenice (npr. bjelina). O pridjevima kao vrsti rijei u jezicima
svijeta v. i temeljni lanak R. M. W. Dixona (1977).
78 V lanak P. Schachtera u zborniku koji j e uredio T. Shop en (1985: 23).

u mnogim se j ezicima ni imenice ne povezuju samostalnim rijeima,
ve bezvezniki ("asindetski"), ili posebnim afiksima, kao to je npr.
prefiks na- u junoafrikom jeziku xhosa.
Po morfolokim ili semantikim kriterijima u mnogim se jezicima
izdvajaju i druge vrste rijei, no za njih nitko ne smatra da su univerzalne,
primjerice ideofoni, koji postoje u mnogim afrikim j ezicima. Radi se
o rijeima koje obino imaju ekspresivnu ili onomatopejsku narav, te
modificiraju znaenj e glagola otprilike onako kako to u hrvatskome
ine nainski prilozi. Na slian nain, neki jezici imaju lanove (obino
odreeni lan, kao i velki, rjee i odreeni i neodreeni lan, kao
engleski i francuski, j o rjee samo neodreeni lan, kao turski). U
nekim jezicima razlikuju se dvij e vrste rijei ondje gdje hrvatski ne pravi
takve razlike. Primjerice, u austronezijskom j eziku tagalog (Filipini)
osobna se imena kao vrsta rijei odvajaju od ostalih imenica cijelim
nizom morfolokih i sintaktikih kriterija, a mnogi ameriki indijanski
jezici sustavno razlikuju stativne glagole (koji izraavaju stanj e, npr.
sjediti) od aktivnih (koji oznauju radnju, npr. pjevati) . Slino razli
kovanje postoji i u sjeverozapadnokavkaskom kabardinskom jeziku.
Zamjenice, koje su takoer kandidat za univerzalnu vrstu rijei,
u mnogim su jezicima afiksi na glagolu ili imenicama. U staroirskom
su zamjeniki morfemi u pravilu bili izraeni kao glagolski afiksi, pa
hrvatskoj reenici "On me vidi" odgovara staroirska reenica Atom
chi, u kojoj nema niti jedne zamjenice. Glagolskim je nastavkom bilo
mogue izrei i relativnu (odnosnu) zamjenicu, pa reenica "Ma koji
on nosi" na tom jeziku glasi jednostavno in claideb beir-es (doslovno:
"lan ma koji-nosi"), gdje nastavak -es izraava da je glagol u rela
tivnoj reenici. U nekim j ezicima umjesto linih zamjenica u pravilu
se upotreblj avaju imenice ije znaenje odraava relativni drutveni
poloaj govornika, sugovornika i osobe o kojoj se govori; tako se u
malajskome, u uljudnoj konverzaciji umj esto "ja" kae hamba, doslovno
"sluga", a umjesto zamjenica "ti" ili "vi" uljudno je upotrijebiti imenicu
tuan "gospodin", nenek "dj ed" (ako se govori starijoj osobi) ili neto
slino. Ostaje dvojbeno ima li j ezika u kojima ne bi postojala niti jedna
jedina samostalna rije zamjenikoga znaenj a, no to nije nemogue;
polisintetiki j ezici poput amerikog indijanskog j ezika jana79 svakako
su vrlo blizu tomu tipu jezika.
79 v. Mithun 1999: 564- 6 . .
Ostaju nam imenice i glagoli, rijei koje naizgled slue dvjema
temelj nim funkcij ama j ezika: oznaivanj u, ili referenciji (imenice) i
predikaciji (glagoli) 80 Neki su lingvisti tvrdili da ni razlikovanje imenica
i glagola nije univerzalno. U jeziku nutka, koji pripada vakaanskoj
porodici indijanskih j ezika i govori se na Otoku Vancouver, sve se
rijei koje imaju "imensko znaenj e" mogu upotrijebiti kao predikati,
i obratno: sve se rijei koje oznauju radnju ili stanje mogu upotrijebiti
za referiranj e, ukazivanj e na apstraktne objekte. "Imenski" korijeni
tako mogu primiti sufikse za tipino glagolske gramatike kategorij e,
poput prezenta (prez.) i indikativa (ind.), dok glagolski korijeni mogu
biti modificirani odreenim lanom (?i):
mamu:k-ma qu: ?as-?i
raditi-prez.(ind.) ovjek-odr.
"ovjek radi"
qu: ?as-ma mamu: k-?i
ovjek-prez. (ind.) raditi-odr.
"Onaj koji radi j e ovjek"
Ako korijen koji ima glagoisko znaenje (izraava radnju ili stanj e) dolazi
kao subjekt reenice, on mora imati odreeni lan, kao u prethodnom
primj eru, dok imenski korijen moe doi i bez lana, kada je znaenje
subjekta neodreeno:
Mamu: k-ma gu: ?as
raditi-prez.(ind.) ovjek
"(Neki) ovjek radi"
ali ne moe se rei " gu: ?as-ma mamu: k
ovjek-prez.(ind.) raditi
?"Netko tko radi je ovjek"
To pokazuje da ipak postoji sintaktika razlika izmeu imenica i gla
gola, premda je morfologija j ezika takva da ne razlikuje "imenske" i
"glagolske" gramatike morfeme.
Osim imenica i glagola, uzvici su vjerojatno vrsta rijei koja se na
ovaj ili onaj nain pojavljuje u svim jezicima. Uzvici mogu izraavati
razliite emocije (jao!, fuj!), ali mogu biti i ekvivalentni zapovijednim
reenicama (psst!, mar!, ej!) . Oni nisu dio sintaktike strukture
reenica, ne tvore konstituente niti stoje u sintaktikim odnosima s
80 Poredbeno prouavanje razvitka vrsta rijei u raznim jezinim porodicama pokazalo j e da se
druge vrste rijei u pravilu povijesno razvijaju iz imenica i glagola (esto vrlo kompliciranim
procesima gramatikalizacije). Premda danas vjerojatno na svijetu nema niti jednoga jezika
koji bi razlikovao samo te dvije vrste rijei, u najranijim fazama evolucije jezika takav je jezik
bio posve mogu (v. Heine & Kuteva 2002).
konstituentima koje tvore druge vrste rijei (npr. imenske ili glagolske
skupine). Premda su to redovito ekspresivne vrste rijei, koje esto
imaju onomatopejsko podrijetlo, uzvici se ipak razlikuju u razliitim
jezicima. Tako je najblii ekvivalent hrvatskoga uzvika jao u latinsko
me heu, u engleskome ouch, a u njemakome weh. Uzvici esto mogu
biti sastavljeni od segmenata iji slijed proturjei pravilima koja inae
vrijede za druge vrste rijei; primjerice, u hrvatskome uzviku psst nema
niti j ednog slogotvornog elementa.
injenica da uzvici ne sudjeluju u

sintaktikim procesima jezika, te da za njih ne esto vrijede uobiajena
fonoloka pravila, vodi do zakljuka da oni predstavlj aju "evolucijski
relikt" iz razdoblja prij e no to je ljudski j ezik poprimio svoju dananju
sloenu sintaktiku i fonoloku strukturu.
7. Gramatike kategorije
Gramatike su kategorije skupovi oblika pojedinih rijei (u j ezicima s
morfologij om), ili skupovi sintaktikih okolina u kojima se rijei odre
ene vrste (imenice, glagoli, pridjevi, i sl.) mogu poj avljivati. Kategorije
uvijek zavise od vrste, ili podvrste rijei (npr. samo kvalitativni pridjevi,
koji izraavaju svojstva, u hrvatskome imaju komparaciju). Kategorije
se obino dijele na imenike (npr. rod, broj i pade) i glagolske (npr.
vrijeme, glagolski nain ili stanj e). Meutim, kao to smo vidjeli u pri
mj eru iz jezika nutka, ponekad je mogue tipino imenike gramatike
sufikse dodavati korijenima glagolskoga znaenja, i obratno. Osim
toga, kategorije koje su u nekim jezicima imenske, u drugima obiljeuju
glagole; primjerice, dok je rod u hrvatskom gramatika kategorija koja
je izraena uglavnom na imenicama i rijeima koje se s njima slau
(zamj enice, brojevi i pridj evi) 81 , u jezicima poput istonokavkaskoga
eenskog jezika, rod se oituj e samo posebnim prefiksima na glagolu,
dok imenice i pridjevi ne nose nikakve afikse koji izraavaju rod.
Najee su gramatike kategorije imenica rod, broj, pade, posvoj
nost i odreenost. Meutim, niti jedna od njih nije obavezno prisutna
u svakom jeziku. Ima mnogo jezika bez kategorije roda: turski i njemu
blisko srodni turkijski jezici dobar su primjer, a od indoeuropskih jezika
rod su izgubili, primjerice, armenski i engleski (iako se jo razlikuje
8 1 U nekim j e glagolskim nainima i vremenima rod u hrvatskome izraen i na glagolu, u
perfektu, tj. u opreci izmeu ja sam pjevao i ja sam pjevala.
rod zamjenica he, she i it). Kategorija odreenosti ne izraava se u
hrvatskome (osim marginalno na pridjevima), a pade kao gramatika
kategorija ne postoji, primj erice, u francuskome (gramatiki se odnosi
izraavaju prijedlonim izrazima). Kategorija broja obino postoji u
j ezicima, ali i tu ima iznimaka; u hrvatskome svaka imenica mora nositi
oznaku broja, jednine ili mnoine, no u nekim jezicima imenica ne mora
biti odreena kategorijom broja. Primjerice, u j apanskome j e upotreba
sufiksa kojim se izraava mnoina slobodna: kodomo moe znaiti i
"dijete" i "djeca", a oblik izveden sa sufiksom za mnoinu, kodomo-tachi
upotrebljava se samo ako je vano naglasiti da je znaenj e "dj eca", a
ne "dijete". Takoer postoje neke imenske kategorije u jezicima koji
su s nae toke gledita neobini; primjerice, u maarskome imenice
mogu izraziti kategoriju posvojnosti. Ako neka imenica oznauje
predmet koji j e posjedovan, lice posj edovatelj a iskazuje se sufiksom,
npr. imenica bardt "prij atelj " u prvom licu jednine posjedovatelja glasi
bardtom "moj prijatelj". Mnogi j ezici sustavno razlikuju otuivu i
neotuivu posvojnost; u fidijskome se j eziku imenice koje oznauju
dijelove tij ela, najblie srodnike i sline predmete koji se doivljavaju
kao nuno povezane s nekim posjedovatelj em, moraju konstruirati s
nekim posvojnim afiksom82: ne moete rei jednostavno "srce", ve
morate odrediti je li to "moje srce", "tvoje srce", "neije srce", i sl.
Gramatiko razlikovanje otuive i neotuive posvojnosti nije esto u
Euraziji, ali u Americi, Oceaniji i Australiji vrlo su mnogobrojni jezici
koji poznaju tu gramatiku opreku.
Numeriki imenski klasifikatori jo su jedna gramatika kategorija
koja ne postoji u j ezicima Europe, ali u nekim su dijelovima svijeta
vrlo obina pojava83 Radi se o gramaterima koji se moraju obavezno
upotrijebiti uz imenice uz koje stoje brojevi (a u nekim jezicima klasi
fikatori se upotrebljavaju i uz imenice modificirane pokaznim zamje
nicama ili posvojnim afiksima). U hrvatskome, svaki govornik zna da
nebroj ive imenice (one koje oznauju neku masu koja se ne sastoji od
brojivih dijelova) dobivaju j edinicu mjere kada stoje uz brojeve; tako
u naelu ne kaemo tri pijeska ili tri penice ve tri vree pijeska ili tri
vagona penice. Mogui su, naravno, skraeni (eliptini) izrazi kao tri
82 Dixon 1988.
83 V npr. Allan 1977.
mlijeka u znaenju tri boce mlijeka. U jeziku s klasifikatorima, kao to
je vijetnamski, kao da su sve imenice inherentno nebrojive; da bi se
mogle brojati, potrebno im je dodati gramatem koji ih ini brojivima,
ba kao to u hrvatskome imenici mlijeko dodajemo j edinicu mjere
kada je ona u reenici odreena brojem. Jezici poput taj skoga imaju
nekoliko desetaka imenskih klasifikatora. Istovremeno, u j ezicima s
klasifikatorima upotreba gramatema koji izraavaju kategoriju broja
obino nije obavezna (npr. u j ukatekom majanskom jeziku), i ograni
ena je na razmjerno malen broj imenica, npr. samo na imenice koje
oznaavaju iva bia.
Gramatike se kategorij e, dakle, razlikuju u j ezicima, ali posve je
sigurno da u svakom ljudskom jeziku postoje barem neke kategorij e.
Najee su to upravo one kategorije za koje imamo razloga vjerovati
da su usaene u strukturi ljudskoga uma, odnosno da izraavaju
pojmovne opreke koje nisu nauene nego uroene. Primjerice, opre
ka izmeu j edinstva i mnotva u j ezicima se redovito ostvaruj e kao
kategorija broja; vidjeli smo da broj ne mora biti obvezno morfoloki
iskazan na imenicama i glagolima, pa ipak, kako se ini, nema jezika
u svij etu u kojem ta kategorija uope ne postoji. Slino je i s oprekom
izmeu ivoga i neivoga koja se u jezicima svijeta redovito odraava
kroz kategoriju ivosti, npr. u opreci izmeu upitnih zamjenica tko i
to; jezici u kojima postoji samo jedna upitna rije za tko i to (npr.
litavski kas, u oba znaenja) izuzetno su rijetki. Takoer, opreka ivosti
i neivosti ugraena je u tipove kategorije roda zasnovani na opreci
ivoga i neivog roda (npr. u dravidskim ili algonkij skim jezicima).
I kada ne postoji morfoloki izraena opreka izmeu imenica koje
oznauju ivo i onih koje oznauju neive predmete, razlika se meu
njima moe pojaviti u sintaksi; u japanskome, primjerice, samo ime
nice koje oznauj u neto ivo mogu biti subjekt reenice s prijelaznim
glagolom; ne moe se rei "kamen je razbio prozor", ve je potrebno
upotrijebiti pasiv ("prozor je razbijen kamenom") , ili neku parafrazu
("netko je razbio prozor kamenom"). Konano, opreka izmeu prolosti
i sadanjosti, odnosno budunosti u j ezicima se redovito ostvaruje
u kategoriji glagolskoga vida ili vremena. Vid izraava unutranju
vremensku strukturu radnje ili stanja na koju se odnosi glagol, npr.
opreku traj anj a prema trenutnosti ili svrenosti prema nesvrenosti
(usp. hrvatske vidske parove skakati - skoiti, pjevati - otpjevati), dok
1
80
glagoIsko vrijeme izraava vremenski odnos izmeu odvijanja glagolske
radnje i trenutka govorenja (ili neke druge vremenske uporine toke).
Premda u nekim j ezicima samo vid postoji kao gramatika kategorija
(npr. biblijski hebrejski), a u nekima samo vrijeme (npr. govorni fran
cuski), ini se da nema jezika bez ijedne od tih kategorija, odnosno
jezika u kojima konceptualna kategorija vremena ne bi nala nikakva
izraza u gramatikoj strukturi.
Premda se moe tvrditi da su naj ee gramatike kategorije u
j ezicima obino povezane s kognitivno izrazitim, moda i uroenim
pojmovima, obrat ne vrij edi: ne nalaze sve uroene kognitivne kate
gorije svoj izraz u gramatikim kategorij ama jezika svij eta. Primjerice,
nema jezika u kojem bi kognitivno perceptivno vrlo izrazita kategorija
boj e sluila za kategorizaciju imenica, kao ni jezika u kojem bi pojam
prostorne simetrinosti objekta igrao ulogu u gramatikoj kategori
zaciji84
ini se, dakle, da j ezici u pravilu kategoriziraju one pojmove

koji su komunikacijski relevantni (bez obzira na njihovu percepcijsku
i kognitivnu relevantnost).
8.Argumenti i predi kati
Mogli bismo pomisliti da se j ezine poruke sastoj e od nizova rijei,
modificiranih gramatemima koji izraavaju gramatike kategorij e.
Moemo i zamisliti oblik sporazumijevanja u kojem bi se sve izreke
sastojale od korijena i gramatema koji bi se mogli posve slobodno ni
zati. Meutim, takav komunikacijski sustav jo uvijek ne bi bio ljudski
jezik. Dopustimo li samo toliko gramatike strukture, u tome bi jeziku
podj ednako este bile reenice u kojima bi stajale samo imenice, i one
u kojima bi dolazili samo glagoli: u izreci Ivan, Petar i Marija ne bi
trebalo odrediti to tko komu radi, ili u kakvom su odnosu referenti
triju spomenutih imena, ve bi to proizlazilo iz konteksta. Izreka Dade,
prade koristila bi se za iskazivanje tvrdnje da se negdj e u univerzumu
dogodilo dolaenj e i prolaenj e, a da ne bi bilo potrebno specificirati
ega (ili koga) i u kakvoj su uzajamnoj vezi ta dva glagola. Ljudski
j ezici nisu takvi: u njima se svaka potpuna gramatika izreka (reeni
ca) sastoji od predikata, kojim se odreuju odnosi izmeu izraza koji
84 L tome v. lanak Leonarda Talmyja u zborniku Shopen (ur.) 1985, III: 57 i dalje.
referiraju (argumenata). Predikat, koji se prototipski izrie glagolom,
treba odreen broj argumenata da bi znaenje izreke bilo potpuno; tako
neprelazni glagol sjediti treba jedan argument (imenski izraz koji se
odnosi na osobu koja sjedi), prijelazni glagol ubiti treba dva argumenta
(koji se odnose na ubojicu i ubijenoga), a dvoprij elazni (ditranzitivni)
glagol darivati treba tri argumenta (darivatelj a, dar, i onoga komu se
daruje). Posve iznimni su glagoli kao to je prodati, koji zahtijevaju
etiri argumenta (prodavatelja, kupca, predmet koji se prodaje i cijenu
koja se za taj predmet plaa). Takve glagole nemaju svi jezici, a vrlo su
rijetki i jezici u kojima se na glagolu afiksima izraava lice vie od dva
argumenta; jezici obino na glagolu iskazuju samo lice "subjekta" (kao
u hrvatskome), ili "subjekta" i "objekta" (npr. u majanskim j ezicima
u Srednjoj Americi). Posve iznimno glagol moe afiksima iskazati lice
tri argumenta (npr. baskij ski), ili ak etiri (npr. kabardinski). Broj
argumenata koji neki glagol treba kao dopunu svojega znaenja naziva
se (semantikom) valencijom glagola. Potrebno je naglasiti da se radi
o semantikoj (znaenjskoj ) valenciji, jer se taj pojam ne podudara sa
sintaktikom valencijom, odnosno s pravilima koliko imenskih rijei
mora obavezno stajati uz pojedine glagole u reenici. Primjerice, u
pasivnim reenicama prijelazni glagoli postaju sintaktiki neprelazni,
no njihova semantika valentnost ostaje nepromij enj ena; u reenici
Kralj je ubijen glagol stoji uz samo j ednu imensku rij e (kralj), ali
ostaje dvovalentan (njegovo znaenje pretpostavlja da postoji ubojica,
kao i ubij ena osoba). Osim toga, sintaksa nekih jezika doputa znatno
veu slobodu u sintaktikoj valenciji; tako j e, primjerice, u ruskome
posve pravilna reenica Troni, ub'ju koju jedna osoba prijetei izgovara
drugoj. Njezin bi prijevod na hrvatski bio "Ako (me) dodirne, ubit
u {te)". Kao i u hrvatskome, i u ruskome su, meutim, oba glagola
(tr6nut' i ubit') semantiki dvovalentna, premda se sintaktiki pojavljuju
kao neprelazni ("sintaktiki j ednovalentni") glagoli. U kabardinskom
jeziku svi semantiki polivalentni glagoli mogu se konstruirati i kao
prij elazni i kao neprelazni, a razlika se izmeu prij elazne i neprelazne
konstrukcij e izraava razliitim afiksima na glagolu. Reenica koja
znai Hljap udara Satanaju (s dva kabardinska osobna imena) moe
se izraziti i tako da je glagol udarati prij elazan i tako da je neprelazan,
ali da pri tome nij e u pasivu (u kabardinskom ne postoji pasiv) 85 U oba
sluaja glagol udarati ostaje dvovalentan, odnosno ima dva semantika
argumenta.
Broj argumenata koje neki glagol ima u sintaktikoj strukturi
reenice uvij ek je j ednak, ili manji od semantike valentnosti toga
glagola8 6 Izuzetak tomu pravilu predstavljaju samo tzv. semantiki
atranzitivni glagoli ija je valentnost jednaka nuli, npr. glagol kiiti; u
mnogim jezicima sintaksa zahtijeva da se ti glagoli pojave s iskazanim
argumentom kao sintaktikom dopunom, kao u engleskome i rains,
ili u francuskome i pleut. Oni predstavlj aju neku vrst evolucijskog
relikta, poput uzvika, o kojima smo govorili u odjeljku o vrstama rijei.
Semantiki atranzitivni glagoli u j ezicima kao da odraavaju stanje
ljudskoga uma u kojem dogaaji nisu analizirani na odnose meu
sudionicima (argumentima), ve se doivljavaju holistiki, kao cjelina.
Vratimo se sada natrag izmiljenom (neljudskom) jeziku u kojem
ne bi vrijedila navedena univerzalna pravila o predikatima i argumen
tima. Kada ne bi bilo ogranienja u broju imenskih rijei koje mogu
dopunj avati neki glagol u reenici, mogli bismo imati reenice poput:
Ivan, Marko, Petar, Josip, Marija, odstaroviemanjebivao "Ivan je bio
stariji od Marka toliko godina koliko su Petar i Josip imali manje od
Marije", gdje bi glagol odstaroviemanjebivati znaio, otprilike "imati
vie godina od osobe oznaene drugom imenskom rijeju, ali tako da
razlika u godinama izmeu osoba oznaenih prvom i drugom imeni
com u reenici bude jednaka onom broju godina koliko trea i etvrta
osoba spomenuta u reenici imaju manj e od osobe oznaene petom
imenicom u reenici". Nema nikakva logikoga razloga zato takav
jezik ne bi postojao. U jeziku matematike logike posve se slobodno
mogu upotrebljavati predikati s pet argumenata, poput R(a, b, c, d, e)
gdje je R predikat, a a, b, C d, e konstante koje odgovaraju osobnim
imenima u prirodnom jeziku. Meutim, niti u jednom ljudskom jeziku
nema takvih reenica, niti glagola kao to je odstaroviemanjebivati.
Iako u matematici nema logikoga ogranienj a na broj varijabli koje
ulaze u neku funkciju, struktura je ljudskih jezika ograniena naravlju
85 Ponekad postoje razlike u nijansama znaenja izmeu prijelaznoga i neprelaznog oblika
dvovalentnih glagola. Primjerice, u kaba rd inskom prijelazno dan znai 'iti', a neprelazno
dyn 'baviti se ivanjem'.
86 V. Van Valin & LaPol1a 1997, Jackendorff 2002.


ljudskog uma i iskustvom o kojem se u ljudskim zajednicama obino
komunicira.
injenica da su ljudski jezici takvi da u njima glagoli u pravilu

uzimaju od jedan do tri argumenta vjerojatno je posljedica j edne od
evolucijski primarnih funkcija jezika koja se, kao to smo vidjeli, sasto
jala u komunikaciji o drutvenim odnosima u zajednici. Za veinu j e
komunikacij skih interakcija koje izvravaju tu primarnu funkciju jezika
dovoljno ako se specificira "to tko komu radi", "to tko komu daje",
ili "to tko od koga uzima", a da se iskau takvi sadraji dovoljni su
predikati s najvie tri argumenta. Jezik kao komunikacijsko sredstvo
izgleda vrlo dobro dizajniran za priopavanje to tko radi komu, a u
etnografskoj literaturi zabilj eeno je da je upravo to naj ea tema
razgovora u takozvanim "primitivnim" drutvima. Primjerice, meu
Bumanima naroda ! Kung u 60 posto razgovora snimljenih tijekom
mjesec dana radilo se o tome tko ima to i tko je to komu dao (ili
nij e)87.
Navedena ogranienja mogue valencije glagola svakako treba
smatrati dijelom univerzalne gramatike; da bismo iskazali sloenije
odnose meu referentima, primjerice odnos izmeu make, mia,
sira i stola u reenici Maka je ulovila mia, koji je pojeo sir, koji lei
na stolu moramo se posluiti sloenijim sintaktikim strukturama, u
kojima su kombinirani jednostavni, jedno-, dvo- i trovalentni predikati.
Da bismo mogli stvarati takve sloenije strukture, u nau univerzalnu
gramatiku moramo ukljuiti i sintaktike skupine, sljedee univerzalno
obiljeje jezika.
9. Konstituentl (fraze, sintakti ke skupi ne)
Argumenti i predikat u reenici ne moraju biti izraeni jednom rije
ju; ulogu argumenta u reenici moe igrati i skupina rijei. Umjesto
Maka lei na tepih u moemo rei Ta velika sijamska maka lei na
tepihu, pri emu itav niz rij ei (ta velika sijamska maka) igra istu
ulogu argumenta glagola leati kao i rije maka. Rije koja odreuje
kojemu tipu pripada itava sintaktika skupina naziva se glavom te
87 Wiessner 1982: 68.
skupine, a ostale se rijei u skupini nazivaju zavisnim elementima88
U prethodnom je primjeru rije maka glava imenske skupine (NP,
prema engleskome noun phrase).
Meutim, nisu svi nizovi rijei u j eziku sintaktike skupine. U
reenici Juer sam u Savi ulovio ribu niz rijei Juer sam u Savi ne
predstavlja nikakvu sintaktiku skupinu. Sintaktike su skupine samo
oni nizovi rijei meu kojima postoji uska povezanost koja se oituje u
nainu kako na njih, kao na cjelinu, djeluju sintaktika pravila. to je
sintaktika skupina doznaj emo primjenom sintaktikih testova poput
supstitucije89 : sintaktike se skupine mogu zamij eniti j ednom rijeju,
kao cjelina. Primjerice, u reenici Ta velika sijamska maka lei na
tepihu niz rijei ta velika sijamska maka predstavlj a imensku skupinu
(NP) jer se itava moe zamijeniti jednom zamj enikom rijeju, a da
dobiveni rezultat bude gramatian: Ona lei na tepihu. Niz rijei lei
na nije sintaktika skupina jer ne postoji mogunost zamjene tih rij ei
jednom rijeju koja bi igrala istu sintaktiku ulogu.
Sintaktike skupine imaju sloenu unutranju strukturu koja se
obino prikazuje u obliku stabla. Jedan bi mogui prikaz imenske
skupine iz prethodnoga primjera bio sljedei (premda meu lingvisti
ma jo postoje brojna neslaganj a o tonoj arhitekturi konstituentskih
stabala) (Prikaz !0) .
PRI KAZ 10 Konstituentska struktura imenske skupine
NP
ta
8 8 o pojmu glave i zavisnih elemenata u sintaksi v. Zwicky 1985. O pojmu konstituenata
(sintaktikih skupina) i njihovoj ulozi u sintaksi v. Bresnan 2000.
89 Postoje i drugi testovi, npr. permutacija (unutar sintaktike skupine ne mogu se zamjenjivati
mjesta rijeima) i koordinacija (sintaktike skupine samo se kao cjeline mogu meusobno
povezivati). O tim testovima v. Van Valin 2001.
Granice jezine raznolikosti 8
5
1
Skupina rijei koja igra ulogu argumenta moe sadravati itavu
reenicu (tzv. relativnu, ili odnosnu reenicu) : [ [Maka], koja je ulovila
mia], lei na tepihu. U prethodnom primjeru argument glagola leati
nij e samo rije maka, ve itava "sintaktika skupina" (ili konsti
tuent) maka, koja je ulovila mia, koja se sastoji od "glave" (maka)
i zavisnoga dijela (koja je ulovila mia), pri emu je u zavisnom dijelu
sadrana itava reenica s jo j ednim predikatom (je ulovila).
Cijeli je proces izgradnje sintaktikih skupina rekurzivan, tj . moe
se ponavljati unedogled, a ogranienja na broj ciklusa ne postavlja
gramatika struktura jezika, ve ustroj kratkotrajnog pamenj a: Maka,
koja je ulovila mia, koji je ukrao sir, koji je leao u stolu, koji su rdnici
montirali kraj hladnjaka u kuhinji . . . lei na tepih u (nakon nekoliko
ponavljanja relativnih reenica od kojih se sastoji prethodni primjer
lako je zaboraviti to da se u njemu radi o maki). Ve smo vidjeli90 da
je rekurzija jedno od kljunih obilj eja sintakse ljudskih jezika, te da
rekurzija ne postoji u drugim sustavima ivotinjske komunikacij e. Ni
u j ednoj izreci koju je ikada izgovorio bonobo Kanzi, ili ijedna druga
j eziku priuena ivotinj a, nikada nije stajalo nita to bi podsjealo na
zavisno sloenu reenicu, ili sloenu imensku ili prijedlonu skupinu.
S druge strane, nema ljudskoga jezika u kojem ne bi postojale barem
neke strukture koje se mogu smatrati sintaktikim skupinama.
Neki autori smatraju da u jezicima s posve slobodnim redom rijei,
kakvi su neki australski aboridinski jezici, nema smisla govoriti o
sintaktikim skupinama. Primjerice, u j eziku varlpiri, red rijei je toliko
slobodan da se rijei koje modificiraju "glave" konstrukcija (kao to
pridjev modificira imenicu) mogu poj avljivati na bilo kojem mjestu u
reenici, s bilo kojim brojem rijei koje ih odvajaju od "glave". Stoga
su u sljedeoj reenici jezika varlpiri mogue sve permutacije (jedino
pomoni glagol kapala mora stajati na drugom mjestu u reenici) :
Wita-jarra-rlu ka-pala wajili-pi-nyi yalumpu kurdu-jarra-rlu maliki
malen-du.-erg. prez.-3du. subjekt loviti-preterit to.aps. dijete-du-erg. pas.aps.
"Dvoje male djece lovi toga psa"91
90 V. gore.
91 Bresnan 2001: 6. Du. = dual, dvojina, prez. = prezent, erg. = ergativ (pade), aps.= apsolutiv
(pade).
1 86
Wajilipinyi kapala witajarrarlu yalumpu maliki kurdujarrarlu
Maliki kapala kurdujarrarlu yalumpu wajilipinyi kurdujarrarlu
Kurdujarrarlu kapala maliki wajilipinyi witajarrarlu
Definiramo li sintaktike skupine kao nizove rijei koje stoje zajedno u
reenici, ini se da u varlpiriju nema sintaktikih skupina. Meutim, iz
vie razloga opravdanij e je tvrditi da varlpiri ima imenske skupine, no
da one u tom jeziku mogu biti diskontinuirane, odnosno da rijei koje
ih sainj avaju ne moraju stajati j edna uz drugu. Postojanje se imenske
skupine witajarrarlu kurdujarrarlu "dvoje male djece" oituj e, izmeu
ostaloga, u injenici da se obj e rijei koje sainjavaju tu sintagmu
slau u broju i padeu: obje rijei nose sufikse za dvojinu (-jarra-) i za
ergativ (-rlu).
I hrvatski poznaje diskontinuirane imenske skupine; primjerice, u
reenici Dvoje je djece dolo imenska skupina dvoje djece "rastavljena"
je enklitikim glagolom (je) koji u hrvatskom mora stajati iza prve
naglaene rijei u reenici. Meutim, u hrvatskome red rijei nij e tako
slobodan kao u varlpirij u.
Nadalj e, poput veine aboridinskih jezika, ni varlpiri nema ad
pozicij e, to znai da one ne upravlj aju adpozicijskim skupinama (kao
to u hrvatskome prijedlog na upravlj a imenicom stol u adpozicijskoj
skupini na stolu). To znai da u varlpiriju nema adpozicijskih skupina,
a ta nam injenica pokazuje jo j edno svojstvo univerzalne gramatike:
premda u svim jezicima svijeta postoje sintaktike skupine, tj . premda
svi jezici svijeta imaju konstituentsku strukturu, tipovi sintaktikih
skupina nisu nuno univerzalni. Dok univerzalnost imenski h skupina
nije sporna, osobit je problem u suvremenoj sintaksi pitanje imaju li
svi jezici svijeta glagolske skupine (VP, prema engleskomu verb ph rase)
koje ukljuuju glagol i (u tradicionalnoj terminologiji) njegov izravni
objekt. S j edne strane, jezici poput engleskoga pruaju mnoga svjedo
anstva za njihovo postojanj e. Primjerice, u engleskome se prijelazni
glagol zaj edno s obj ektom moe zamijeniti pomonim "deiktikim"
glagolom do, to pokazuje da se glagol zajedno sa svojim objektom
ponaa kao sintaktika cjelina (skupina). Tako u odgovoru na pitanje
Who caught the mouse? "Tko je ulovio mia" VP caught the mouse
("ulovio mia") moemo zamijeniti oblikom did, i odgovoriti The cat
did, pri emu oblik did igra istu sintaktiku ulogu u reenici kao itav
Granice jezine raznolikosti 8
7 1
VP caught the mouse. Meutim, u mnogim j ezicima izgleda kao da
nema nikakvoga svjedoanstva za postojanj e VP-a kao posebne sintak
tike skupine, a meu takvim je j ezicima opet ve spomenuti varlpiri.
U tom su j eziku, za razliku od engleskoga, mogue sve permutacij e u
reenici s prijelaznim glagolom:
Kurdu-ngku ka-ju nya-nyi ngaju
dijete-ergativ prezent-ljd.objekta vidjeti-prezent j a(apsolutiv)
"Dijete me vidi"92
Kurdu-ngku ka-ju ngaju nya-nyi
Nya-nyi ka-ju kurdu-ngku ngaju
Ngaju ka-ju nya-nyi kurdu-ngku . . .
I z toga bi se mogao izvesti zakljuak da VP u varlpiriju ipak postoji,
no da, za razliku od engleskoga, moe biti diskontinuiran. S druge
strane, varlpiri takoer nema glagola koji bi odgovarao engleskome
do, kojim bi se mogao zamij eniti glagol zajedno sa svojim objektom,
kao ni hrvatski. Po kriteriju supstitucij e, dakle, VP u varlpiriju i u
hrvatskome ne postoji kao sintaktika skupina, no po nekim drugim
kriterijima moglo bi se ustvrditi da ipak postoji. Primjerice, u varlpiriju
i u hrvatskome povratni glagol moe se protumaiti kao VP u kojem
je glagol "integriran" sa svojim objektom, koji se mora odnositi na
isti predmet oznaen subjektom reenice: Ivan se udara istoznano
je s Ivan udar sebe, odnosno "Ivan udara Ivana", te je povratnim
glagolom udarti se iskazan VP ekvivalentan glagol skoj skupini udara
Ivana. Povratna zamjenica i u naglaenom obliku (sebe) i kao klitika
(se) mora biti "koreferentna" sa subjektom, ali sama ne moe doi u
poloaj subjekta reenice (stoga je nepravilno *Sebe udara Ivana). Isto
takvo ogranienje vrij edi u varlpiriju, gdje se moe rei:
Napa/jarri-rli ka-nyanu paka-rni
N. -ergativ prez.-povratnost udarati-preterit
"Napaljarri se udarao"
Meutim, Napa/jarri ne moe biti objekt u reenici:
92 Baker 2003: 409. Jedino j e pravilo da pomoni glagol ka-ju mora stajati na drugom mjestu
u reenici.
1 88
" Napaljarri ka-nyanu paka-mi
N. apsolutiv prez.-povratnost udarati-preterit
Iz toga bi se moglo zakljuiti da varlpiri ipak ima diskontinuirani
VP, a da se u povratnoj konstrukciji glagol i njegov objekt zamjenjuju
povratnim oblikom glagola. Teorijski je problem univerzalnosti VP-a
nerij een; transformacij sko-generativna kola Noama Chomskoga
smatra da j e taj konstituent univerzalan, dok to druge teorij e, npr.
gramatika uloga i referenci Roberta Van Valina, izriito osporavaju.
Za nas je najvaniji zakljuak to, da u svim j ezicima svijeta postoje
sintaktike skupine, premda konkretan popis tipova konstituenata u
pojedinim jezicima moe biti razliit.
Meutim, u prethodnim smo primjerima upotreblj avali termine
"subjekt" i "objekt" kao da je posve jasno o emu se radi, te da su to
gramatiki pojmovi za koje je oigledno da postoje u svim j ezicima.
U sljedeem emo odjeljku vidjeti da nipoto nije tako.
10. Gramatike relacije
U odjeljku 8 vidjeli smo kako je jedno od evolucijskih nasljea ljudskoga
jezika injenica da predicirajui elementi iskaza (glagoli) obavezno
uz sebe vezuju odreen broj referiraj uih elemenata (argumenata).
Meutim, iz te injenice nita ne slij edi o nainima kako se u iskazu
uspostavljaju odnosi meu argumentima. Jezik je uistinu dizajniran
da bi se njime komuniciralo "o tome to tko radi ili daje komu", no
nita u do sada razmotrenoj strukturi jezika ne objanjava kako njegovi
govornici raspoznaju odnose meu argumentima polivalentnih predi
kata. U komunikacijskim sustavima primata ti odnosi nisu dio nekakve
gramatike strukture, ve se prepoznaju iz konteksta i po smislu. Kada
jezino nadareni bonobo Kanzi svojim simbolima proizvodi poruke
kao jesti banana ili piti voda, samo je iz konteksta jasno tko je onaj koji
treba izvriti radnju izraenu "glagolom" (obino je to sam Kanzi); po
smislu je, naravno, jasno da initelj radnje Kanzijevih "glagola" jesti i
piti ne mogu biti neivi predmeti banana i voda. Meutim, vano je to
da Kanzijev "jezik" nema nikakva naina da izrazi to tko radi komu
u "reenicama" tipa Udarati Kanzi Jane. Tko udara koga?
Golema veina jezika na svijetu ima gramatike naine za istica
nje razlike izmeu argumenata glagola koji uzimaju vie od j ednoga
argumenta. To znai da jezici u pravilu razlikuju tematske uloge, npr.
initelja i trpitelja kod glagola udarati. Jedan je od moguih naina da
se istakne ta razlika poredak rijei (odnosno sintaktikih konstituenata)
u reenici. U engleskom, razlika izmeu znaenja "Kanzi udara Jane"
i "Jane udara Kanzija" izraava se samo redom rijei u reenici: Kanzi
hits Jane i Jane hits Kanzi. Mogli bismo pomisliti da su u hrvatskome
osnovno sredstvo za razlikovanj e argumenata polivalentnih glagola
padeni nastavci : Meutim, u reenici Ines udara Dolores niti jedan
od argumenata ne nosi padeni nastavak, jer se strana imena enskoga
roda na suglasnik u hrvatskome najee ne dekliniraju; pa ipak, svaki
e govornik hrvatskoga odmah protumaiti reenicu Ines udar Dolores
tako da pretpostavi da ona znai da j e Ines ona koja udara Dolores. To
pokazuje da red rijei ipak igra ulogu u sintaksi hrvatskoga, odnosno
da kao gramatiki pokazatelj preuzima ulogu padenih nastavaka uvij ek
kada oni nisu dovoljno razlikovni. Dokaz su toj tezi i sluajevi kada
kao argumenti prijelaznog glagola stoje dvij e imenice srednjega roda,
koje u hrvatskom ne razlikuju nominativ od akuzativa; zapitamo li se
"tko vidi koga? " u reenici Tele vidi janje zakljuit emo da je najvje
roj atnij e tumaenje da j e tele ono koje vidi janje (osim u kontekstom
jako ogranienim uvjetima, npr. ako je reenica odgovor na pitanje
Koga vidi janje?). Poistovjetiro li initelja s tradicionalnim subjektom
reenice, a trpitelj a s objektom, rei emo da je u hrvatskome, kao i
u engleskome, temeljni poredak sintaktikih konstituenata S(ubjekt)
V (glagol) O(bjekt). Prema jednoj je statistici93 oko 360/0 j ezika svijeta
poput hrvatskoga i engleskoga (temeljni poredak SVO), oko 39% jezika
ima SOV poredak (npr. japanski, turski), 15% jezika ima VSO poredak
(npr. irski, biblijski hebrejski), a preostali j ezici pripadaju j ednom od
ostalih moguih tipova: npr. VOS u majanskim jezicima i u malga
kore, OVS u jeziku hikarjana (Amazonij a), OSV u jeziku avante (u
Brazilu), a postoje i j ezici s posve slobodnim poretkom sintaktikih
konstituenata (npr. u australskom j eziku varlpiri).
Meutim, kao to emo vidjeti poslij e, poistovj eivanje subjekta s
initeljem radnje nije teorijski opravdano, ako ni zbog ega drugoga,
93 Hagege 1995: 68.
onda zbog reenica kao to j e Ivan pati od depresije; u toj j e reenici,
prema uobiajenoj sintaktikoj analizi hrvatskoga, imenica Ivan subjekt
reenice, iako u semantikom pogledu nipoto nije initelj radnj e. Na
slian nain, u pasivnim reenicama trpitelj radnje postaje subjekt (npr.
Ivan biva udaren), to takoer svjedoi protiv olakoga poistovjeivanja
semantikoga pojma (trpitelj ) sa sintaktikim (subjekt). Nadalje, u
nekim j ezicima initelj se od trpitelj a ne moe razlikovati niti mor
folokim obiljejima (npr. padenim nastavcima), ali ni redom rijei.
Takav j e sinotibetski j ezik lisu. U tom jeziku razlika izmeu initelja i
trpitelj a radnj e nije izraena ni redom rijei ni ikakvim morfolokim
ili sintaktikim sredstvima; reenice s prijelaznim glagolima sustavno
su vieznane:
lathyu nya ana khu-a94
ljudi tema pas gristi-deklarativ
"Glede ljudi, oni grizu pse" ili "Glede ljudi, psi ih grizu".
Oba su prijevoda mogua i podjednako vjerojatna: red je rijei u jeziku
lisu slobodan, nema ni padea ni glagolskoga slaganja sa subjektom
reenice, a estica nya, koja oznauj e "temu" reenice (engleski to
pic) iskazuje samo to da je u navedenoj reenici rije o ljudima, ne o
psima. Samo nam izvanjezino znanje kae da je vjerojatnija druga
interpretacija ("Psi grizu ljude"), jer, naime, ljudi ne grizu pse. Meu
tim, u sljedeoj reenici izvanjezino znanje nije dovoljno za odabir
vjerojatnije interpretacij e:
lama nya ana dza nisyv-a
tigar tema pas j esti htjeti-deklarativ
"Glede tigrova, oni ele jesti pse" ili "Glede tigrova, psi ih ele jesti".
|
U jeziku lisu, dakle, ne postoji gramatiki nain za razlikovanje trpitelj a
i vritelja radnje (initelja), dvaju argumenata kod (nekih) prijelaznih
glagola, barem u nekim konstrukcij ama. Veina jezika ipak nije kao
94 U transliteraciji su zanemareni tonovi koji postoje I jeziku lisu (Matasovi 2001). Prema
nekim lingvistima (usp. Palmer 1995: 23-25) u jeziku lisu ipak postoji gramatiki nain za
razlikovanje semantikih uloga, barem u nekim konstrukcijama.
9
1 1
lisu, nego posjeduje gramatike naine razlikovanj a tematskih uloga. U
veini jezika svijeta initelj se razlikuje od trpitelj a padenim nastavkom,
mjestom u reenici, ili afiksom kojim se lice (eventualno i rod i broj)
j ednoga od argumenata izrie na glagolu. U nekim j ezicima initelj se
ponaa na isti nain kao i jedini argument neprelaznih glagola, tj . stoji
na istoj strani glagola u reenici, oznaen je istim padeom ili istim
glagolskim afiksom. To su jezici nominativno-akuzativnog tipa, poput
latinskoga, u kojem initelj ("subjekt") prijelaznoga glagola stoji u istom
padeu (nominativu) kao i j edini argument ("subjekt") neprelaznoga
glagola, dok je drugi argument (trpitelj ) prijelaznoga glagola istaknut
osobitim padeom, akuzativom:
Lupu-s currit
vuk-Nom. tri
Lupu-s devort lepor-em
vuk-Nom. prodire zec-Akuz.
Nasuprot tomu, u ergativnim jezicima trpitelj se morfoloki i sintaktiki
ponaa kao jedini argument neprelaznoga glagola; ako takav jezik ira
padee, tada initelj stoji u tzv. "ergativnom" padeu, dok se pade
drugoga argumenta prijelaznih glagola naziva apsolutivom. Takav j e
australski aboridinski jezik jalarnnga95 :
Kupi-ngku milnga tiaca-mu "Riba je zagrizla muhu"
riba-Erg. muha(apsolutiv) gristi-preterit
Milnga-ngku kupi tiaca-mu "Muha je ugrizla ribu"
muha-Erg. riba(apsolutiv) gristi-preterit
Milnga waka-mu "Muha je pala"
muha(apsolutiv) pasti-preterit
Razlika izmeu ergativnih i akuzativnih j ezika sastoji se, dakle, u
tore koji se od dvaju argumenata prijelaznoga glagola sintaktiki i
morfoloki (npr. padenim nastavcima) tretira kao j edini argument
neprelaznoga glagola. Ako simbolom A oznaimo initelj a, simbolom
O trpitelj a, a simbolom S j edini argument neprelaznoga glagola, tada
se razlika izmeu ergativnih i nominativno-akuzativnih jezika moe
prikazati ovako (Prikaz ! ! ) .
95 Van Valin 2001: 35.
PRI KAZ 1 1
ergativni
nominativno-akuzativni tip
Razlika izmeu ergativnih i akuzativnih jezika ne iscrpljuje sve
mogunosti u jezicima svijeta96; postoje i j ezici u kojima se sva tri tipa
argumenta (S, A, i O) ponaaju razliito (npr. ameriki indijanski jezik
nez perce), te jezici kao lisu, gdje se ponaaju identino; u jezicima tzv.
"aktivnoga tipa" (npr. indijanski jezik poro) argument A se konstruira
poput argumenta S u neprelaznih glagola koji znae radnju, ali kod
glagola koji izraavaju neko stanj e, jedini argument S dobiva isti tretman
kao i O (trpitelj u prijelaznih glagola). Nadalj e, u nekim se j ezicima
samo neke sintaktike konstrukcije ponaaju po ergativnom obrascu,
dok su druge nominativno-akuzativne. Primjerice, u hindskome samo
reenice s glagolima u svrenom vidu imaju ergativnu konstrukciju,
dok ostale reenice imaju nominativno-akuzativnu.
Napomenuli sro ve da poistovjeivanj e "initelja" sa subjektom,
a trpitelj a s "objektom" teorijski nije opravdano. Ono je zasnovano
na injenici da su u hrvatskome, i drugim j ezicima nominativno-aku
zativnog tipa, argumenti glagola koji oznauju initelja radnje ujedno
oni koji imaju slj edea morfoloka i sintaktika svojstva:
1. stoje u nominativu;
2. slau se u licu s glagolom (npr. u reenicama Ja te udaram i Ti
me udara glagol uvijek stoji u onom licu u kojem j e initelj),
3. izraavaju temu reenice (engleski topic), ono o emu j e u reenici
rij e;
96 V. Palmer 1995.
4. upravlj aju povratnim zamjenicama (npr. u reenicama Ja se uda
ram, On se udara i Ja znam da se Ivan udara povratna zamjenica
se koreferentna je sa "subjektom" reenice u kojoj stoj i).
5. mogu se izostaviti u koordiniranoj konstrukciji (sloenoj reenici
povezanoj sastavnim veznikom) : u reenici Udario sam Ivana i _
otiao izostavlj eni element mora biti koreferentan sa initelj em,
"subjektom" prvoga glagola, a ne moe se odnositi na trpitelj a
(Ivana) .
Najjednostavniji opis jezika u kojima sva navedena ogranienja vrij ede
jest da se kae kako je u svim tim sluaj evima onaj konstituent koji igra
ulogu u gramatikom pravilu "subjekt" reenice, osobita gramatika
relacija. Meutim, im se malo udubimo u gramatiku strukturu jezika,
vidimo da je takvo zakljuivanje prej ednostavno.
Kao prvo, prijelazni glagoli esto imaju i druge tematske uloge osim
initelja i trpitelja. U reenicama kao Ivan je prebolio tifus "subjekt",
Ivan, svakako nije u semantikom smislu initelj radnj e, iako stoji u
padeu "subjekta", nominativu, kao i u reenicama Ivan vidi majku,
Ivan osjea bol, i Ivan voli okoladu. Mogli bismo pretpostaviti da se
nominativni pade s "prototipskih" subjekata, initelja radnje, nekako
analogij om prenosi i na druge tematske uloge (npr. iskusitelj a), no
u nekim j ezicima pravi "inioci radnj e" gramatikim se pravilima
razlikuju od argumenata glagola koji imaju drukije tematske uloge.
U avarskome, nahsko-dagestanskom jeziku koj i se govori na Kavkazu,
samo svjesni inioci radnje stoje u ergativnom padeu; uz glagole
spoznavanj a i percepcije (npr. vidjeti) iskusitelji stoje u lokativu, a
uz glagole koji izaavaju htij enje i druge vrste emocija (npr. voljeti)
argumenti stoje u dativu97:
Inssu-cca (ul q01-ula "Otac sijee drvo"
otac-Erg. drvo(apsolutiv) sjei-prezent
Inssu-da /imer wix-ana "Otac je vidio dijete"
otac-Lok. dijete vidjeti-preterit
97 erny 1971.
Inssu-je !imer bok'-ula "Otac voli dijete"
otac-Dat. dijete volj eti-prezent
Kao drugo, jezici esto (iako ne uvijek) imaju gramatika pravila koja
omoguuju da se isto stanje stvari izrazi na dva naina: jednom s toke
gledita initelj a, u "aktivnom" stanju, a drugi put s toke gledita
trpitelj a, u "pasivu"; u tore je razlika izmeu reenica Otac voli sina
i Sin je voljen (od oca), ili u latinskome Pater ama t (ilium i Filius (a
patre) amatur. U pasivnim reenicama trpitelj stoji u nominativu, slae
se u licu s glagolom, i moe se izostaviti u slijedu reenica koje dijele
j edan argument (Sin voli majku i _ voljen je od oca, latinski Filius
matrem ama t et _ a patre amatur) . To znai da je u tim sluajevima
trpitelj "subjekt". U nekim jezicima, kao to je malgaki (Madagaskar),
postoje i druga glagolska stanja u kojima se radnja izraava i s toke
gledita drugih argumenata, ne samo initelja i trpitelja. Semantike
pojmove, tematske uloge initelj a i trpitelj a, treba dakle razlikovati od
gramatikih relacija kao to su subjekt i objekt. Gramatike relacij e
korelirane su sa semantikim ulogama u nominativno-akuzativnim
j ezicima, kao i u ergativnima (na obrnut nain), ali ne mogu se s njima
poistovjetiti niti svesti na njih. Pravilo koje kae da se u koordiniranim
konstrukcijama moe izostaviti "subjekt" posve je sintaktiko, i za
njegovu formulaciju nije potrebno specificirati koju tematsku ulogu
igra argument glagola koji se izostavlj a. U nominativno-akuzativnim
j ezicima to je obino initelj radnj e, jer je u takvim j ezicima tematska
uloga initelj a radnje korelirana s gramatikom relacijom subjekta;
meutim, u nekim ergativnim j ezicima98 element koji se moe izostaviti,
i koji u toj konstrukciji igra ulogu "subj ekta" redovito je trpitelj radnje,
odnosno onaj konstituent koji nosi apsolutivni pade; to j e sluaj u
australskom aboridinskom j eziku djirbalu:
balan guda bunga-n banggul yarnggu buran
on+apsolutiv pas siao je on+ergativ ovj ek+erg. vidio je
"Pas je silazio i vien je od ovjeka"
98 Takvi su ergativni jezici zapravo vrlo rijetki i za njih se kae da su "sintaktiki" ergativni,
kako bi se razlikovali od "morfoloki" ergativnih jezika koji imaju samo morfoloka obiljeja
ergativnosti poput padenoga sustava; osim ve spomenutoga djirbala, sintaktiki su ergativni
jo npr. ukotski (jezik koji se govori u Sibiru) i jezik sama (na Filipinima). O sintaktikoj
ergativnosti v. i Matasovi 2001 : 195.
U djirbalu dakle gramatika relacija ("subjekt", definiran drukije
nego u hrvatskome ili latinskome) odreuj e pravilo o tome to se
moe izostaviti u koordiniranoj konstrukciji, no ta j e gramatika re
lacija obrnuto povezana sa semantikim ulogama nego u hrvatskome.
Ali ima i jezika u kojima gramatike relacije uope ne igraju ulogu u
takvoj konstrukciji. U mandarinskome (kineskome) u koordiniranoj
se konstrukciji moe izostaviti bilo koji argument glagola, bez obzira
na njegovu sintaktiku funkciju, odnosno gramatiku relaciju:
Xiao gou zou dao shan dixia, nei ge ren jiu kanjian le
mali pas ii do planina podnoje ta(j) klas. ovjek tada vidjeti perfekt
"Mali pas siao je dolje i ovjek (ga) je vidio"
nei ge ren zou dao shan dixia, jiu kanjian le xiao gou
ta(j) klas. ovjek ii do planina podnoje tada vidjeti perf. mali pas
"Taj je ovjek siao dolje i vidio je maloga psa"
U prvom primjeru, u drugom je dijelu konstrukcije izostavlj en trpitelj
("objekt"), a u drugoj je reenici izostavlj en initelj radnje ("subjekt").
Obj e su reenice podj ednako pravilne. Mandarinski j e razliit i od
hrvatskoga (u kojem se moe izostaviti samo "subjekt") i od djirbala (u
kojem se moe izostaviti samo "subjekt" neprelaznoga glagola i "objekt"
prijelaznoga) : u njemu ni jedan argument u koordiniranoj konstrukciji
ne predstavlja gramatiku relaciju. Hrvatski j e, pak, poput djirbala po
tome to postoji gramatika relacija koja igra ulogu u koordiniranoj
konstrukcij i, premda se ta relacija ne moe definirati na isti nain u
oba j ezika. Jezici se, dakle, razlikuju i po tome u kojim konstrukcijama
koriste gramatike relacij e: u nekim su jezicima gramatike relacije
vane za vrlo velik broj konstrukcija, a u nekima se pravila za samo
malen broj konstrukcija moraju formulirati koritenjem gramatikih
relacija. U hrvatskome je taj broj znatan: ve smo vidjeli da nam pojam
"subjekta" treba za odreivanj e pripisivanj a padea, slaganja u glagol
skom licu, pravila za upravlj anje povratnim zamjenicama, pravila za
izostavljanje konstituenta u koordiniranoj konstrukcij i, itd.
U nekim je j ezicima uloga "subj ekta" j o i vea; u malgakome
konstituent na koji se odnosi relativna reenica mora biti "subjekt",
dok u hrvatskome on nije odreen svojom gramatikom relacij om;
u malgakore, za razliku od hrvatskoga, ne moete rei
ovjek,
kojega vidim, ili
ovjek, kojemu dajem okoladu, jer u tim relativnim

reenicama imenska skupina na koju se relativna reenica odnosi nije
subjekt, ve blii ili dalji objekt. Da biste u ralgakome izrekli istu
stvar, morate upotrij ebiti pasiv, ili parafrazu koja e relativizirani
konstituent uiniti "subj ektom";
ovjek, kojega vidim tako bi postao
ovjek, koji biva vien od mene, a
ovjek, kojemu dajem okoladu reklo

bi se
ovjek, koji od mene prima okoladu, ili slino99 Jezici se, dakle,
znatno razlikuju po ulogama koje gramatike relacije igraju u njima.
Jezik sama, koji se govori na Filipinima, neobian je po tore
to upotreblj ava razliite kriterije za odreivanje gramatike relacije
konstituent a zavisno od konstrukcije o kojoj se radi. Pogledajmo koji
konstituent u sljedeim primjerima upravlja povratnom zamjenicom
di-na (koja je glosirana kao "sebe") :
(1) B'l!i d'nda daing ma di-na
kupiti ena riba za sebe
"ena je kupila ribu za sebe": di-na mora biti koreferentno s d'nda "ena".
(2) N-b'l/i d'nda daing ma di-na
antipa siv-kupiti ena riba za sebe
"ena je kupila ribu za sebe", ili '''Riba je kupljena od ene za sebe"
(na hrvatskome bi takva konstrukcija bila nepravilna, jer se povratna
zamjenica, sebe, mora odnositi na subjekt reenice). "Antipasiv" u
j eziku sama u odreenom smislu odgovara hrvatskomu pasivu, j er ne
mijenja znaenj e reenice, ve samo sintaktike odnose u njoj.
Pogledajmo sada primjere s relativnim (odnosnim) reenicama:
(3) daing b'l!i d'nda ma di-na
riba kupiti ena za sebe
"Riba koju je ena kupila za sebe"
(4) d'nda N-b'/li da ing ma di-na
ena antipasiv-kupiti riba za sebe
"ena koja je kupila ribu za sebe"
99 V. Shop en (ur.) 1985, II: 155 i dalje.
(5) "d'nda b'lli da ing ma di-na
ena kupiti riba za sebe
Ovaj posljednji primjer ne moe znaiti, kao to bismo oekivali, "ena
koja je kupila ribu za sebe", ve bi morao znaiti "ena koju je riba
kupila za sebe", to je, naravno, besmisleno.
Ako je glagol u aktivnom stanju, di-na se odnosi na prvu imensku
skupinu iza glagola (d'nda "ena"). Ako je glagol u antipasivnom sta
nju, vrijedi isto pravilo; zovemo li prvu imensku skupinu iza glagola
"subjektom", mogli bismo rei da se povratna zamjenica odnosi na
subjekt, kao u hrvatskome. Poistovjetimo li "initelja radnj e" (imenicu
d'nda "ena") sa subjektom, takoer moemo tvrditi da se povratna
zamjenica odnosi na subjekt.
Meutim, ako "subjekt" prve reenice (1) stavimo u relativnu
konstrukciju, glagol mora biti u antipasivu (4) : inae dobivamo posve
obratnu interpretaciju od oekivane (5). To je zbog toga to je u relativ
noj reenici konstituent koji upravlja povratnom zamjenicom odreen
drukije nego u glavnoj izjavnoj reenici: to je uvijek onaj argument
koji je trpitelj kod aktivnog glagola, a initelj radnje kod antipasivnog
glagola, dakle "subjekt" definiran drukije nego u hrvatskom, i to samo
za navedenu konstrukciju. U relativnim reenicama, u istom jeziku,
pravilo za odreivanje "subjekta" funkcionira dakle drukije nego
u glavnim izjavnim reenicama. Pojam "privilegiranog sintaktikog
konstituenta"100 j edini je koji je zajedniki hrvatskome i jeziku sama:
u hrvatskom j e to konstituent koji se moe neovisno definirati kao
subjekt, bez obzira na sintaktiku konstrukciju, a u jeziku sama to mogu
biti razliiti konstituenti zavisno od toga o kojoj se konstrukciji radi.
Upravo razmotrene injenice upuuju na zakljuak da u svim jezicima
svijeta postoje sintaktike konstrukcije u kojima neki konstituenti imaju
odreenu gramatiku relaciju bez obzira na znaenj e, odnosno bez
obzira na svoju tematsku ulogu. Svi j ezici svijeta imaju dakle pravila o
privilegiranim sintaktikim argumentima, no naini na koje ta pravila
djeluju na semantiki odreene tematske uloge znatno se razlikuju u
j ezicima svij eta. To ujedno znai i da pojmovi kao "subjekt", "objekt"
100 Za pojam "privilegiranog sintaktikog argumenta" i primjere iz jezika sama v. Van Valin i
LaPaHa 1997.
i "dalji objekt" nisu dijelovi univerzalne gramatike, ve samo pojmovi
koji mogu pomoi u opisu nekih (ali ne svih) jezika na svijetu. Jezici
svijeta jako se razlikuj u:
1. ulogom koju gramatike relacije igraju u njihovoj gramatici;
2. korelacijom izmeu tematskih uloga i gramatikih relacij a;
3. mj erom u kojoj gramatike relacije ovise o tipu sintaktike
konstrukcije u kojoj se pojavljuju.
U suvremenoj se lingvistici vodi estok prijepor meu razliitim teo
rijama upravo o naravi gramatikih relacij a; neke teorij e, primjerice
leksiko-funkcionalna gramatika Joan Bresnan101, i relacijska gramatika
Barryja Blakea, uzimaju gramatike relacije kao subjekt, objekt i dalji
objekt za nedefinirane pojmove, smatrajui ih intuitivno samorazumlji
vima. Prethodni nam je odjeljak pokazao da ti pojmovi nipoto nisu
samorazumljivi, te da ih zapravo nije mogue definirati tako da na
isti nain vrijede u svim jezicima svijeta. Transformacijska generativna
gramatika Noama Chomskoga pokuava na univerzalan nain definirati
gramatike relacije pomou konstituentske strukture, i izriito porie
da semantiki pojmovi poput "initelja radnje" i "trpitelj a" igraju ulogu
u definiciji gramatikih relacija. Prethodna nam razmatranja pokazuju
da je to vjerojatno tako u nekim j ezicima, no posve razliite korelacije
koje postoje izmeu tematskih uloga i gramatikih relacija u razliitim
j ezicima, te neposredna osj etljivost sintaktikih pravila na tematske
uloge u j ezicima kao to je sama, pokazuju da znaenje vjerojatno ne
moemo iskljuiti iz definicij e gramatikih relacija u svim jezicima.
11. I nformacijska struktura
Ljudska se komunikacija odvija kroz niz govornih inova. Kad razgova
ramo s nekim sugovornikom, ono to inimo nije puko iznoenje teza
i opisa situacije u kojoj se nalazimo, ili koja je predmet razgovora; mi
takoer pitamo, zapovij edamo, zabranjujemo, obeavamo, ili iskazujemo
svoje elje da 'se neto dogodi. Svi jezici svij eta mogu razlikovati mnoge
vrste govornih inova, za razliku od ivotinj skih sustava komunikacije
u kojima takva razlikovanja ne postoj e. Jezina poruka nij e, dakle,
101 V npr, Bresnan 2000,
`
samo apstraktni izraz nekoga kognitivnog sadraja, ve i sredstvo kojim
manipuliramo vjerovanj ima, namjerama i ponaanjem drugih ljudi. U
skladu s tim, svi j ezici imaju naina za izraavanj e informacijske strukture
j ezinih poruka, odnosno razlikovanj e onih dijelova reenice za koje
govornik pretpostavlja da su sugovorniku poznati (tzv. tema reenice,
engleski topic) i onih za koje pretpostavlja da su mu nepoznati (tzv.
fokus). U nekim je j ezicima to razlikovanje izraeno intonacijom (kao
kada u hrvatskoj reenici Juer sam doao stavimo jai naglasak na
fokus, juer), u nekima redom rijei u reenici (npr. u maarskom, gdje
je poredak sintaktikih elemenata odreen pravilom da tema prethodi
fokusu), a u nekim se j ezicima razlika izmeu teme i fokusa izraava
posebnim gramatikim morfemima; primjerice, u j apanskome, estica
wa oznauje temu reenice, bez obzira na njezinu gramatiku ulogu:
Kono wa han desu "Ovo je knjiga"
ovo tema knjiga jest
Tokyao ni wa iki-masu, Osaka ni iki-mas-en "Idem u Tokio, ne idem u Osaku"
Tokio dativ tema ii-prezent Osaka dativ ii-prezent-negacija
Jezici se meusobno znatno razlikuju po tome kojoj je mjeri i na kakav
nain opreka izmeu teme i fokusa izraena u njihovoj gramatici. Pa
ipak, ta je opreka prisutna u svim j ezicima i ona na razliite naine
utj ee na ostale komponente gramatike. Osobito je esta interakcija
informacijske strukture j ezika i sintaktikih pravila. Primjerice, u
veini j e j ezika subjekt, odnosno onaj sintaktiki konstituent koji
sudjeluje u najveem broju sintaktikih pravila ("privilegirani sintak
tiki konstituent") obino i tema reenice, odnosno imenska skupina
koja oznauje predmet razgovora koji je poznat sugovorniku. Budui
da se razgovor obino strukturira tako da govornik prvo uspostavlja
zajedniku pretpostavku za sporazumij evanj e, odnosno spominje onaj
predmet razgovora koji je poznat i njemu i sugovorniku, to e u pravilu
biti tema, odnosno "subjekt". Subjekt e, dakle, ukoliko je identian s
temom, biti spomenut prije svih drugih argumenata u reenici. Iz toga
slij edi da pragmatiki inioci utjeu na odavna uoeno pravilo da u
veini jezika svijeta subjekt prethodi objektu (u stilistiki i pragmatiki
neobiljeenim reenicama). Doista, kao to smo vidjeli u jednom od
prethodnih odlomaka, vie od 9000 j ezika na svijetu ima jedan od tri
\ 1
00
poretka u kojima subjekt prethodi objektu (SOY, SYO, ili YSO), dok
su preostali mogui poredci izuzetno rijetki.
Drugi se vid utjecaja informacijske strukture jezika na sintaktiku
osobito esto oituje u nainu na koji se u jezicima postavljaju pitanja.
U mnogim j ezicima pitanja se postavljaju tako da se upitna rije, koja
oznauje fokus, informaciju koja se eli uti od sugovornika, postavi na
poetak reenice; takav je i hrvatski, gdje upitne zamjenice u pitanjima
dolaze na poetak reenice, iako sintaktiki igraju ulogu objekta: tako
iz izjavne reenice
eli kupiti knjigu u hrvatskome dobivamo upitnu

reenicu
to eli kupiti? Budui da se pravilo o pomicanju upitne

rijei na poetak reenice pojavljuje u mnogim jezicima svijeta, neki
ga lingvisti smatraju j ezinom univerzalij om, dijelom univerzalne
gramatike. Meutim, u jeziku kao to j e (mandarinski) kineski, to
pravilo ne djeluj e, ve upitna rije stoji na istom mjestu na kojem i
objekt izjavne reenice, tj . iza glagola: nl mai-Ie shenme? doslovno "ti
eli kupiti to". Pomicanje upitne rijei (engleski Wh-movement) stoga
nije niti univerzalno pravilo, niti je posve sintaktiko, jer je oigledno
motivirano informacijskom strukturom reenice. U hrvatskome upitna
zamjenica moe ostati u poloaju objekta (iza glagola) ako j e jako
naglaena, to je uobiaj en intonacij ski nain za obilj eavanje fokusa:
eli kupiti to?

12. Struktura leksikona
U nekim se, osobito starijim, lingvistikim teorijama leksikon (rjenik)
smatrao pukim "skladitem" rijei, iz kojega se pri proizvodnji jezine
poruke uzimaju gotovi elementi, na koje onda djeluju sintaktika
pravila 102. Leksikon j e, dakle, shvaan kao neka vrst kompjutorske
memorij e, mjesta na tvrdom disku gdje su smjeteni podatci kojima
program (sintaksa) barata u generiranju reenica Danas znamo da
takva j ednostavna slika leksikona sigurno nije tona. Leksikon ima
svoju unutranju strukturu, koja se vrlo vjerojatno razlikuje od j ezika
do jezika. U hrvatskome, primjerice, pravila tvorbe rijei p
o
dsjeaju
na rekurzivna pravila u sintaksi. Tako od glagola gledati moemo
napraviti svreni glagol pregledati dodavanj em sufiksa pre-, iz toga
102 To je, U osnovi, nain na koji se leksikon promatrao U "standardnoj" verziji generativne
transformacijske gramatike (Chomsky 1965).
1
0
1 I
glagola nesvreni pregledavati, a iz toga pak opet svreni ispregledavati,
eventualno i poispregledavati103 Morfemska struktura toga glagola
podsj ea na stablaste konstituentske strukture kakve susreemo u
sintaksi: [po[is[[pre[gledj[avaj[tiJJJJ. Lakou kojom hrvatski tvori nove
rijei od postojeih elemenata (morfema) puristi esto istiu kao argu
ment protiv prekomjernog posuivanja novih rijei iz stranih jezika. U
mnogim je j ezicima, meutim, tvorba rij ei znatno ogranienija nego
u hrvatskome, a u izolativnim jezicima poput vijetnamskoga gotovo
da je nema. Stoga nije ba vjerojatno da leksikon treba zamiljati kao
velik ormar, na ijim su policama sloene gotove rijei (koje u nekim
jezicima mogu biti j ednake morfemima) ; leksikon predstavlja sloenu
i dinaminu komponentu gramatike koja posreduje meu fonoloke,
morfosintaktike i semantike jezine komponente;
eksikon je ono
mjesto na kojemu znaenja, koja generira um, dobivaju svoj jezini
izraz. Leksikon mora biti i ono mjesto na kojem se odreuje koje se
rijei mogu kombinirati s kojima da bi se izrazila sloena znaenja
jezinih poruka. Znaenj e reenice i veih jezinih poruka, naime,
nikada nije jednostavan zbroj znaenja pojedinih rijei od kojih je ta
reenica sastavljena; znaenje je reenice uvijek funkcija, proizvod
znaenja rijei izveden na osnovi pravila o znaenjskom meudjelovanju
rijei u kontekstu.
Znaenja rijei u ljudskim j ezicima ograniena su kognitivnim
ustrojem ljudskog uma. Ve smo vidjeli da glagoli_ u jezicima u pravilu
imaju od jednoga do najvie tri argumenta, rijei koje im dopunjuju
znaenj e. Meutim, mogue znaenje predikatnih rijei (pridjeva
i glagola) u j ezicima je ogranieno i drugim iniocima, primjerice
prostorno-vremenskim kontinuitetom radnj e ili svojstva oznaenoga
pojedinim predikatom. Nema nikakva logikog razloga zato u nekom
jeziku ne bi mogao postojati glagol, koji bi znaio "kopati rupu u zemlji
prije zalaska sunca, a zatim jesti salatu", ili pridjev znaenja "plav
do 15. veljae 2005. , a zatim zelen"; meutim, rijei takvih znaenja
nema u ljudskim jezicima. Slina ogranienja postoje i u znaenju
imenica. Dijete se raa s uroenim znanjem o tome koja su znaenja
rijei u jeziku kojeg e uiti mogua. Dojene s dvanaest mjeseci, kada
pone uiti prve rijei, ve intuitivno zna da postoji razlika izmeu
103 Je li to hrvatski glagol? Ne vidim zato ne bi mogao biti, premda nije zabiljeen U rjenicima.
1 1
0
2
vlastitih imena, rijei koje se uvijek odnose na konkretnu osobu, i
opih imenica, rijei koje imaju openito znaenj e, a u pojedinim se
situacijama mogu primij eniti na uvijek nove pojedinane predmete.
Dojene tako rije mama isprva upotrebljava kao osobno ime, a ne
kao opu imenicu da bi oznailo bilo koju odraslu ensku osobu koja
ima dijete. Na slian nain, imenicu duda dojene e upotrijebiti kao
opu imenicu, znajui da se ta rije moe primij eniti za oznaivanje
itavog niza konkretnih predmeta slinoga oblika i namj ene. Razlika
izmeu opih imenica i osobnih imena postoji u svim jezicima, iako
je u rijetkima i gramatiki izraena (kao u filipinskom jeziku tagalog).
Takoer, u svim jezicima rijei u pravilu oznauju cijele predmete, a ne
njihove dijelove, ili proizvoljne kombinacije njihovih dijelova. Dojene
"zna" da se rije duda odnosi na cijeli predmet, a ne na kombinaciju
mekanog gumenog vrha i okruglog plastinog drala, koji se sluajno
uvijek poj avljuju zajedno u njegovu opaajnom vidokrugu 104. Premda
jezici mogu na razliite naine rijeima "rastavljati" dijelove tijela ili
biljaka, u njima redovito postoje posebne rijei za predmete koje ljud
ski um percipira kao cjelinu. Na koncu, iako u j ezicima postoje rijei
istoga znaenja (sinonimi), oni su prije iznimka nego pravilo. Dojene
koje poinje uiti jezik zna da u novoj komunikacijskoj situaciji moe
ponovno upotrij ebiti rije duda za predmet istoga izgleda i namjene,
ne oekujui novu rije istoga znaenja koja bi bila prikladna za tu
komunikacijsku situacij u.
Pa ipak, niti u jednom ljudskom jeziku znaenje pripisano elementima
leksikona (rijeima) nije fiksno odreeno i nepromjenljivo od j edne
do druge komunikacijske situacij e, kao to je to sluaj s elementima
ivotinj skih komunikacijskih sustava. Ne radi se pri tome o opreci
izmeu znakova za ope i posebno; i bonobo Kanzi uspio je nauiti
neke znakove koji imaju openito znaenje, no oni za njega uvij ek imaju
isto znaenj e neovisno o kontekstu i komunikacijskoj situaciji. Glava
za Kanzija ne znai uvij ek isti konkretni dio njegova tij ela, ili tij ela
bilo kojega ovjeka ili majmuna u njegovoj blizini; Kanzi razumije da
glava znai "glava" u openitom smislu, da je to izraz primijenljiv na
mnotvo konkretnih predmeta. Meutim, Kanzi ne moe shvatiti niti
proizvesti metaforike izraze kao to su okrenuti neto na glavu, ili
104 V. Eliot 1999: 372 i dalje, Bloom 2001.
l
10
3
1
razumjeti na to se odnosi izraz glava u igri s noviima pismo-glava.
Ljudski je pak j ezik pun metafora i metonimija, a rijei slobodno
mijenjaju znaenj e zavisno o kontekstu u kojem stoj e.
Osobito su este metafore kojima rijei koje izraavaju prostorne
odnose, ili kretanje u prostoru, preuzimaju apstraktna znaenja izvan
prostorne sfere. One se poj avljuju u svim j ezicima i obuhvaaju sve vrste
rijei - glagole i prijedloge poput imenica i priloga. Naravno, govornici
jezika potpuno su nesvjesni opsega i uestalosti takvih metaforizacija;
uzimamo zdravo za gotovo da j e prijedlog na upotrijebljen na slian
nain u reenicama Imam kapu na glavi i Imam zamisao na pameti;
tek kad bolje o tome razmislimo, uvidj et emo da analogija izmeu
te dvije upotrebe prijedloga na nipoto nije oigledna. Neprostomu
upotrebu prijedloga na i ne zamijeujemo kao neto osobito, ba kao
to u sljedeem primjeru na prvi pogled uope nije jasno da je glagol
prijei upotrijebljen metaforiki:
Preao sam s Odsjeka za lingvistiku u Odsjek za klasinu filologiju
U emu se sastoji prelaenje iz jednoga odsjeka u drugi, i kakva j e
zapravo slinost toga procesa s prelaenjem rijeke, pustinje, ili planine?
Na slian nain, u slj edeem primjeru ne trebamo posebno objanjenje
upotrebe glagola voditi i imenica dno i rub:
Politiari su ovu zemlju odveli na dno, na rub propasti.
U svakom pojedinom jeziku lako je nai motivaciju takvih metaforikih
upotreba rijei, no ono to zapanjuj e jest da se uvijek iste metafore
ponavlj aju iz jezika u jezik, bez obzira na vremenske i prostorne granice
meu njima. U latinskome glagol ducere znai prije svega "voditi", u
fiziko-prostornome smislu; meutim, ducere uxorem, doslovno "voditi
enu", zapravo znai "oeniti se", a ducere rationem "voditi raun o
neemu", ba kao i u hrvatskome. U jeziku tagalog, koji se govori na
Filipinima, glagol lagay znai "postaviti", kao u maglagay ka sa aking
lugar "postavi se na moje mjesto"; meutim, isti glagol moe znaiti i
"oeniti se", u izrazu lumagay sa estado, i "misliti", kao u glagolskoj
imenici palagay "miljenje, stav". Sline metafore nalazimo u hrvatskim
izrazima voditi mladu i voditi raspravu; u posve razliitim jezicima
pronalazimo iste puteve kojima se znaenje prenosi od prostornih
1
10
4
odnosa prema drutvenim odnosima i apstrakcij ama. Jezik j e naprosto
proet pojmovima prostora i sile, te neki strunjaci
105 smatraju da se
u tome oituj e utjecaj naega "primatskog" uma, koji svijet oko sebe
doivljava kroz meudjelovanja objekata na koje djeluju sile u prostoru.
Zakljuak: koliko se jezici mogu razlikovati?
to nam razmotrena univerzalna svojstva jezika kau o opsegu jezine
raznolikosti? Univerzalnih je obilj eja j ezika dovoljno da ima smisla
pretpostaviti pojam "univerzalne gramatike", ali i dovoljno malo,
da univerzalnu gramatiku ne treba nuno smatrati autonomnim
kognitivnim sustavom poput vida ili dugotrajnog pamenja. S jedne
strane, jezici se meusobno ne razlikuju onoliko koliko bi logiki bilo
mogue, ali s druge strane, veina je navedenih univerzalnih obiljeja
jezika meusobno logiki neovisna: moemo zamisliti komunikacijske
sustave koji bi imali neka od njih, ali ne sva. To nipoto ne znai da
treba pretpostaviti postojanje jedinstvenoga "gena za gramatiku",106 kao
to to ine neki lingvisti, jer razliita univerzalna obilj eja gramatikih
sustava mogu imati i posve razliite evolucijske izvore i biti povezana
s drugim genetski naslij eenim obrascima ljudskoga ponaanja.
Univerzalna su obilj eja j ezika vrlo apstraktna, poput rekurzij e,
mogunosti potencijalno beskonanoga kombiniranja razliitih struk
tura iz istih elemenata. Rekurzija je sastavni dio nekoliko razliitih
univerzalnih gramatikih struktura, a ne samo sintakse, kao to se
ponekad misli. Osim toga, mogunost je rekurzivnog miljenja sastavni
dio i drugih kognitivnih podruja, sustava u ljudskom umu koji nemaju
veze s jezikom, poput intuicije niza prirodnih brojeva, ili sposobnosti
analize drutvenih i rodbinskih odnosa. Radi se o kognitivnoj spo
sobnosti koja postoji meu pripadnicima svih ljudskih zajednica. Valja
ipak spomenuti da je nedavno ameriki lingvist Daniel Everett, koji
105 V. npr. Pinker 1997: 352 i dalje.
106 Nedavno su genetiari identificirali gen FOXP2 koji j e spektakularno nazvan "genom za
jezik". Defekt na tom genu uoen j e na pripadnicima obitelji iji lanovi boluju od specifinog
jezinog poremeaja i teko ovladavaju sloenijim jezinim strukturama i artikulacijama.
Utvreno je, meutim, da isti gen ima i mnoge druge funkcije (npr. u razvitku dinoga su
stava) te jo uvijek nije sasvim jasno na koji nain utjee na razvitak jezine sposobnosti, no
sigurno j e da se ne radi o jedinom genu "odgovornom" za jezik (v. Fisher & Scharff 2009).
Isti j e gen pronaen i u genomu neandertalaca.

je cijeli ivot posvetio prouavanju indijanskih j ezika u Amazoniji,
pokuao pokazati da u j eziku piraha niti j edna gramatika struktura
ne ukljuuje rekurziju. Everett tu svoju tezu, koja je jo jako daleko od
opeprihvaenosti, povezuj e i s opaanjem da kultura naroda Piraha
ograniuje komunikaciju na konkretne sadraje u dosegu neposrednog
iskustva.
T
O tonosti Everettovih teza meu lingvisti ma i antropolo
zima vode se estoki sporovi i j edino se moemo nadati da e one biti
provjerene novim terenskim istraivanjima prije nego to se govornici
jezika piraha kulturno i j ezino asimiliraju.
Apstraktnost j ezinih univerzalij a zapravo ini a priori malo vjero
jatnim da su one iskljuivo vezane za j ezinu kognitivnu domenu108 . U
fonologiji, na najkonkretnijoj od svih j ezinih razina, teko je pronai
ijedan segment koji bi bio zajedniki svim jezicima svijeta. Jedine fono
loke osobine koje se mogu pripisati "univerzalnoj gramatici" oituju se
u apstraktnom ustroju razliitih razina prikaza (vremenske, metrike,
itd.) i u hijerarhij skoj organizaciji sustava distinktivnih obilj eja. Da je
jezina sposobnost evoluirala neovisno od drugih ljudskih kognitivnih
sposobnosti oekivali bismo postojanje veega broja specifino jezinih
struktura koje dijele svi j ezici svij eta. Primjerice, oekivali bismo da
e pojmovi kao "subjekt", "slaganje", "upravlj anj e", "pade", i slino,
imati istu ulogu u gramatikama svih jezika. Meutim, upravo izloene
injenice pokazuju nam da nije tako: ono to je u gramatikama j ezika
univerzalno veinom nije specifino j ezino. lo9 Univerzalna gramatika
obiljeja, poput argumentske strukture iskaza, ogranienja moguih
znaenja rijei, ili postojanja gramatikih kategorij a, izravno su povezana
sa strukturom ljudskoga uma, odnosno s nainom kako um percipira
svijet oko sebe. Kao to smo predvidj eli na koncu prethodnoga poglav
lja, j ezici se meusobno razlikuju upravo onoliko koliko j e mogue,
a da svaki poj edini j ezik moe funkcionirati kao efikasno sredstvo
107 V Everett 2005. U jeziku piraha navodno nema niti rijei za brojeve i apstraktne pojmove,
kvantifikacijskih izraza (rijei kao sav, svaki, nekoliko) te izgleda neobino to j e toliko tipo
loki neobinih obiljeja koncentrirano upravo u tom jeziku (koji j e za sada iscrpno,opisao
samo jedan lingvist).
108 Do slinog zakljuka dolazi i Terrence Deacon (1997).
109 Neki autori (npr. Evans & Levinson 2009) idu tako daleko da pokuavaju opovri postoianje
ikakvih jezinih univerzalija, pa ak i onih koje mogu biti motivirane izvanjezinim kogni
tivnim iniocima. Zbog argumenata izloenih u poglavlju o granicama jezine raznolikost,
tu radikalnu, gotovo pozitivistiku tezu autor ovih redaka smatra pogrenom.
1 106
komunikacij e. Svaki j ezik koji se danas govori na svijetu na osobit
nain pokazuje na koje se sve naine jezici mogu razlikovati. Svaki j e
od njih i nastao na j edinstven nain, a procesi jezinih promj ena, koji
su na djelu ve tisulj eima, i danas jo dovode do nastanka novih
jezika. Tim e procesima biti posveeno sljedee poglavlj e.
Razvitak j ezine raznolikosti 10
7
1
Razvital<
Jezina karta svijeta
Na svijetu se danas govori oko 6. 000 jezika; toan broj nitko ne zna, i
zato to u nekim dijelovima svijeta (poput Nove Gvinej e i Amazonije)
nisu jo svi jezici popisani, i zato to nije jasno to treba brojati: pitanje
o tore koliko je jezika na nekom teritoriju sasvim je drukije od pitanja
koliko je ljudi u nekoj sobi. Odluka je o tore to su razliiti jezici, a
to razliiti dijalekti istoga jezika, uvijek pomalo arbitrarna, odnosno
zavisna od kriterija koji upotrebljavamo pri identifikaciji j ezikallo.
Jezici se mogu razvrstavati na nekoliko naina, no za nae j e sadanje
potrebe najvanija podjela jezika prema genetskoj srodnosti. Za jezike
kaemo da su genetski srodni ako su se razvili iz istoga izvora, odno
sno iz istoga j ezika-pretka. to to konkretno znai, te kako se jezici
razvijaju tijekom vremena, vidjet emo poslij e. Sada moramo ukratko
pogledati j ezinu kartu svijeta i vidjeti kako su na njoj rasporeeni
skupovi genetski srodnih jezika (jezinih porodica).
Indoeuropski se j ezici govore u najveem dijelu Europe, ali i u
mnogim drugim dijelovima svij eta. Po broju su govornika oni najvea
jezina porodica na svijetu danas. Indoeuropski se j ezici mogu podijeliti
na sljedee grane: 1. anatolijski jezici, poput hetitskoga, svi su izumrli,
110 Usp. Matasovi 2001, Hagege 2005.
1 1
08
a govorili su se u drugom i prvom tisuljeu pr. Kr. u dananjoj Turskoj .
2. Indoiranski jezici, koji ukljuuju indoarijsku granu (staroindijski ili
sanskrt, iz kojega su se razvili novoindoarijski jezici poput hindskoga,
bengalskoga, marathskoga, nepalskoga, asamskoga, sinhalekoga, itd.),
iransku granu (npr. perzijski, pato ili afganski, kurdski i baludski),
te malenu skupinu nuristanskih jezika koji se govore na granici Indije
i Pakistana. 3. Grki. 4. Italski jezici predstavlj aju skupinu antikih
j ezika Italij e, ukljuujui latinski iz kojega su se razvili romanski
jezici (npr. talijanski, francuski, panjolski, portugalski, rumunjski,
retoromanski, katalonski, provansalski ili okcitanski, itd.). 5. Keltski
jezici, od kojih su preostali j o samo irski, kotski, velki i bretonski.
6. Germanski jezici, npr. engleski, njemaki, nizozemski, afrikaans,
jidi (zapadnogermanska skupina) i norveki, vedski, ferski, danski i
islandski (skandinavska skupina). 7. Armenski. 8. Slavenski jezici (ruski,
ukrajinski, bjeloruski, poljski, kaupski, slovaki, eki, luiki, slovenski,
hrvatski, srpski, bonjaki, makedonski i bugarski). 9. Baltijski jezici
(od kojih su ivi samo jo litavski i latvijski). 10. Albanski. ll. Toharski
jezici (dva izumrla jezika koji su se govorili u l. tisulj eu po. Kr. u
Kineskom Turkestanu). Neki se slabo poznati izumrli indoeuropski
jezici ne mogu razvrstati niti u jednu poznatu granu, npr. venetski (u
sjeveroistonoj Italiji prije rimskih osvajanja), mesapski (u antikoj
Apuliji) i frigijski (u Maloj Aziji u 1 . tisuljeu pr. Kr.) .
Ostale j ezine porodice u Euraziji su sljedee: uralski jezici, koji se
dijele na ugrofinsku i samojedsku granu. Ugrofinski j ezici ukljuuju
maarski, finski, estonski, i nekoliko malih j ezika koji se govore
u Ruskoj Federacij i. Meu turkijskim jezicima najvei je turski, ali
kazaki, uzbeki, kirgiski, j akutski i ujgurski (u Kini) takoer imaju
prilian broj govornika. Mongolski jezici ukljuuju halha-mongolski,
koji je slubeni j ezik Mongolij e, a tungusko-mandurski jezici, osim
izumirueg mandurskoga, ukljuuju nekoliko malih j ezika poput
evenskog i evenkijskoga (oba se govore u Sibiru). Turkijski, mongolski
i tungusko-mandurski jezici ponekad se smatraju granama altajske
j ezine porodice, no o njezinu se postojanju ne slau svi lingvisti.
Na Kavkazu se govore mnogobrojni jezici razvrstani u tri porodice:
kartvelski jezici (npr. gruzijski), abhasko-adigejski jezici (npr. abhaski) i
nahsko-dagestanski jezici (npr. eenski i lezginski). Iako neki lingvisti
smatraju sve tri porodice kavkaskih jezika genetski povezanima, ta
teza za sada nije dokazana.
Razvitak jezine raznolikosti

10
9 1
Sinotibetski se jezici dijele na sinitsku granu (koju predstavlj a man
darinski kineski, slubeni jezik Kine, zajedno s drugim j ezicima koji
se govore u Kini, npr. kantonskim) i na tibetsko-burmansku granu, u
kojoj se kao najpoznatiji izdvajaju tibetski i burmanski (ili mjanmar).
Porodica mijao-jao (ili hmong-mien) sastoji se od malobrojnih jezika
koji se veinom govore u JI Kini, dok su dajski j ezici (npr. tajski i laoski)
uglavnom ogranieni na Indokinu. Austroazijska porodica sastoji se
od dviju grana: zapadne grane, koja se uglavnom sastoji od nekoliko
jezika munda, koji se govore u SI Indiji (npr. santali, mundari i sora), i
istone grane, koja ukljuuje monsko-kmerske j ezike, od kojih su brojem
govornika najvei vijetnamski i kmerski (slubeni jezik Kambode). Na
jugu Indij skoga potkontinenta govore se dravidski jezici, meu kojima
su najvei tamilski, telugu, kannada i malajalamski.
Osim tih porodica, u Euraziji postoji i nekoliko izoliranih j ezika,
tj . j ezika ij i genetski srodnici nisu otkriveni. U Europi je j edini
izolirani jezik baskijski, dok j e u Aziji najvei izolirani j ezik korejski
(iako ga neki lingvisti povezuju s japanskim, koji je najvei j ezik male
japansko-riukiuske porodice). U teko pristupanim podrujima Hin
dukua u Pakistanu se jo govori buruaski, izoliran j ezik koji j e ve
tisulj eima okruen indoeuropskim j ezicima indoiranske grane. U
podruju Himalaje izoliranim se jezikom smatra kusunda, a u Sibiru
je ketski jezik j edini preivjeli pripadnik porodice jenisejskih jezika, a
genetski su izolirani jezici giljaki (ili nivhski, na Sahalinu) i jukagirski
(na sjeveru Sibira). Mala ukotsko-kamadalska porodica obuhvaa
nekoliko jezika na krajnjemu istoku Sibira.
Nasuprot velikoj genetskoj raznolikosti j ezika u Euraziji, svi se
j ezici Afrike mogu svrstati samo u etiri velike jezine porodice. Ti
j ezici ukljuuju afroazijsku porodicu, koja ima est grana: 1. izumrli
egipatski jezik; 2. berberske jezike u Magrebu; 3. kuit sk u granu, koja
je proirena u dijelovima istone Afrike (npr. somalski); 4. omotsku
granu, koju sainj avaju neki mali jezici u Etiopiji; 5. adsku granu, koja
ukljuuje mnoge jezike koji se govore u Sahelu (npr. jezik hausa), i 6.
semitsku granu, koja se iz Afrike proirila i na Bliski istok, a ukljuuje
jezike kao to su arapski, hebrejski, sirski, tigrinj a i amharski (u Etiopiji).
Druga velika j ezina porodica u Africi j e nigersko-kordofanska
porodica, koju sainj ava nekoliko stotina j ezika. Najvanije grupe
nigersko-kordofanske porodice su mandski jezici u zapadnoj Africi
1 1 1
0
(npr. maninke, barbara i kpele), zapadnoatlantski j ezici (npr. fulbe,
volof i diola), voltajski j ezici (npr. senari, bvamu, itd.), te bantuski
j ezici, koji su se proirili u najveem dijelu Afrike juno od Ekvatora
(npr. svahili, ngando, kikuju, kongo, luganda, ruanda, rundi, ieva,
ona, soto i zulu). Oni su tek najbrojniji odvjetak j edne od sporednih
grana nigersko-kordofanskih j ezika. Meu nigersko-kordofanskim
jezicima koji se ne svrstavaju niti u jednu od spomenutih skupina istiu
se npr. igbo (u Nigeriji), j oruba (u Nigeriji i Beninu), akanski (u Cen
tralnoafrikoj Republici), eve (u Gani), itd. Veina jezika nilosaharske
porodice govori se u istonoj Africi, s izuzetkom j ezika songai, koji se
govori u velikom dijelu Sahela. Meu mnogim nilosaharskim jezicima
moemo spomenuti jezike masai, nubij ski, fur, kanuri, nuer i berta.
Na koncu, kojsanska porodica jezika gotovo je posve ograniena na
jug Afrike, s izuzetkom dvaju malih jezika, hadza i sandave, koji se
govore u Tanzaniji. Kojsanskir jezicima govore veinom rale skupine
lovaca-sakupljaa i nomadskih stoara, npr. ! xu i nama. Neki lingvisti
sumnjaju u jedinstvenost koj sanske porodice, te pretpostavljaju da se
radi o nekoliko jezinih porodica koje dijele samo tipoloka obilj ej a.
Austronezijska porodica proirena j e na golemoj povrini, a protee
se od Madagaskara (gdje se govori malgaki) preko Indonezije (gdje
toj porodici pripadaju indonezijski, malajski, j avanski, kelabitski,
acehski i balijski) i Filipina (npr. tagalog i ilokano) do Oceanije (gdje
toj porodici pripadaju havaj ski, tonga n ski, samoanski) i Novog Zelanda
(maorski). Tri od etiri osnovne grane austronezijskih jezika govore
se na Tajvanu, no svi su austronezijski jezici koji se govore ondje pred
. . .
IzumIranJem.
U Australiji ira mnogo jezinih porodica. Tradicionalno razlikovanje
izmeu jezika pamanjunganske porodice, koja se govori na najveem
dijelu toga kontinenta, i mnogobrojnih nepamanjunganskih j ezinih
porodica, koje su smjetene na Arnhemovoj zemlji, nedavno je dovedena
u pitanj e. Na Novoj Gvineji je do sada otkriveno pedesetak j ezinih
porodica, no vjerojatno je da e se taj broj smanjiti kad lingvisti bolje
istrae genetske veze meu j ezicima toga otoka. Svi su domorodaki
jezici Tasmanije izumrli, a o njihovim genetskim odnosima ne zna se
nita pouzdano.
Domorodaki j ezici Sj everne Amerike ukljuuju porodice poput
eskimsko-aleutskih j ezika (npr. inuit, koji se govori na Grenlandu),
na-dene (npr. tlingit, koji se govori na Aljasci, te athapaskanski jezi
ci, poput j ezika kiova i navaho, veinom u Novom Meksiku). Tu su
zatim siuski j ezici (npr. lakhota i omaha), algiki jezici, porodica koja
ukljuuje dva malena j ezika koji se govore u Kaliforniji (vij ot i j urok)
te mnotvo algonkijskih jezika, koji su se veinom govorili u istonim
dravama SAD i u istonoj Kanadi (npr. kri, menomini, ejenski,
odibva). Kadojski j ezici neko su se govorili u dolini Misisipij a (npr.
viita i poni), a muskogijski j ezici neko su pokrivali velik dio JI SAD
(npr. ikaso, alabama i muskogi). Irokijska je porodica predstavlj ena
jezicima kao to su eroki, mohok, oneida i seneka.
Najvea genetska raznolikost u Sj evernoj Americi nalazi se na
zapadnoj obali; ondje pronalazimo mnogo malih j ezinih porodica
poput vakaanskih jezika (npr. kvakiutl na Otoku Vancouver), sa!ikih
j ezika (npr. usvap i tilamuk), te tsimijske, imakvanske, inuke,
sahaptijske, palaihnihanske, jumanske, vintunske, kostanoanske i
drugih jezinih porodica. Valj anost penutijske j ezine porodice, koja
je moda ukljuivala neke od spomenutih skupina jezika, nije ope
prihvaena. Uto-asteki j ezici govore se u SZ SAD i u Meksiku; to
su, primjerice, hopi, kahuilja i nauatl, jezik kojim su govorili Asteci.
Majanska porodica jedna je od najvanijih indijanskih porodica Srednje
Amerike; j ezici koji pripadaju toj porodici su j ukateki, kie, mam,
ol, ontal, itd. Ostale su velike j ezine porodice u Srednjoj Americi
otomanguanski j ezici (npr. mitek, zapotek, otori, itd.), totonaki
j ezici, j ezici mie-zok, itd.
Genetska je klasifikacija jezika u Junoj Americi jo uvijek nerijeen
problem. Glavne su i opepriznate j ezine porodice toga kontinenta
npr. ibanski jezici (primjerice gvajmi u Venezueli), paezanski j ezici
(npr. paez u Kolumbij i), mapudungu j ezici (npr. araukanski u
ileu),
jezici haki (npr. ajmara u
ileu, Boliviji i Peruu), te keuanski jezici,

kojima su govorili Inke (u Peruu, Boliviji i Ekvadoru). Zatim, tu su
tukanoanski j ezici (u Amazoniji), karipski j ezici (npr. hikarjana u
Venezueli), te j ezici maipuranske porodice, koja j e po broju govornika
vj erojatno najvea u Junoj Americi (npr. aravaki, crni karib, taino,
itd. ). Najvie govornika od svih indijanskih jezika u Junoj Americi
ima guarani, koji se svrstava u tupijsku porodicu, a govori se veinom
u Paragvaj u.
PRI KAZ 1 2
NS
Aa - austroazijski
Af - afroazijski
Ag - algonkijski .
AI - altajski
An - austronezijski

An
K - ukotsko-kamadalski
D - dravidski
Dj - dajski
EA - eskimsko-aleutski
lE -indoeuropski
Ir - irokijski
J - japanski
An
K - korejski
K - keuanski
Ko - kojsanski
M
- majanski
M
p - maipuranski
M
s - muskogijski
NK - nigersko-kordofanski
NS - nilo-saharski
PN - pamanjunganski
ST - sinotibetski
- tupijski (tupi-guarani)
U - uralski
Glavne su jezine porodice svijeta ucrtane na prethodnom prikazu
(Prikaz !2).
Svrha j e ovoga kratkog pregleda jezinih porodica u svijetu bila ne
samo da itatelju u neki kontekst smjesti jezike koji e biti spomenuti
u nastavku teksta, ve i da jasno iznese dvij e empirijske injenice o
jezinoj raznolikosti, koje zahtijevaju objanjenja: prvo, u nekim dije
lovima svij eta (npr. u Sj evernoj Americi) ima mnogo jezinih porodica,
odnosno mnogo razliitih skupina genetski srodnih jezika, dok u drugim
podrujima (npr. u Africi) imamo tek razmjerno malen broj porodica.
Zato je tako? Ima li to neke veze s vremenom i nainom naseljavanja
pojedinih kontinenata, ili s vrstama drutava i komunikacijskih zajed
nica koje postoje na pojedinim kontinentima? Drugo, neke su meu
jezinim porodicama velike brojem jezika (npr. nigersko-kordofanska
porodica, s gotovo tisuu jezika), dok su druge razmjerno malene (npr.
kartvelska porodica, sa samo etiri jezika). Istovremeno, nema razloga
za vj erovanj e da su u vremenskom smislu male porodice nuno i mlae;
ne zna se tono kada se govorio kartvelski prajezik, no to je moralo biti
prije prvoga tisulj ea pr. Kr. (najstariji gruzijski tekstovi potjeu iz 4.
stolj ea po. Kr., a poredbeni lingvisti mogu priblino ocijeniti koliko
je taj jezik bio vremenski udaljen od prakartvelskoga) . Istovremeno,
turkijskih j ezika ima tridesetak, a praturkijski je jezik jo vrlo blizak
najstarijim staroturskim tekstovima iz 8. st. po. Kr. To znai da se
praturkijski vj erojatno govorilo oko 500. g. po. Kr. to uvj etuje da se
neke j ezine porodice proire i razgranaju, a druge ostanu ograniene
brojem jezika i primarnih grana? Da bismo odgovorili na takva pitanj a,
morat emo prvo razmotriti kako se jezici razvijaju i dijele na nove jezike.
Kako se jezici mijenjaju?
Svi se jezici neprekidno mijenjaju. Istina je, mogu se pojaviti drutveni
uvjeti koji usporavaju brzinu jezinih promj ena; primjerice, puristike
jezine politike koje se provode u nekim dravama mogu smanjiti broj
posuenica koje bi inae ule u slubene j ezike u tim dravama, a utjecaj
pisanoga standardnog jezika moe potaknuti pismene ljude da se neko
vrijeme suzdre od prihvaanja jezinih novotvorina. Meutim, od oko
6000 jezika na svijetu tek oko dvjestotinjak iza sebe ima dravnu silu
koja moe propisivati ljudima kako moraju govoriti, a. golema veina
jezika uope se ne pie. Bez umjetnoga uplitanja dravne sile ili utj e
cajnih pedanata, pa i njima usprkos, j ezine su promjene nezadrive.
1 1 1
4
One obuhvaaju sve razine jezine organizacij e: fonetsku i fonoloku,
putem glasovnih promjena, morfoloku, putem gramatikalizacije lek
sikih morfema, sintaktiku, primjerice putem promjene reda rijei,
ili semantiku, putem promjene znaenja. Pogledajmo kako izgledaju
te jezine promjene.
Fonoloka promjena moe se sastojati u gubitku fonoloke opreke
meu glasovima u nekoj glasovnoj okolini. Primjerice, u sanskrtu su
se indoeuropski glasovi *1 i <r stopili u glas r:
indoeuropski *1 *r
\/
sanskrt
Zbog toga j e stapanja indoeuropski korijen ':-leykW- "ostaviti" (usp.
latinski linquo "ostavlj am") odraen u sanskrtskom glagolu rinakmi
"ostavljam", a " rudh- "crven" (latinski ruber) dalo je u sanskrtu rudhiras.
S druge strane, iz jednoga glasa u jeziku mogu nastati dva, i to tako da
se bez podrobnog poznavanja povij esti jezika ne moe znati za njihov
zajedniki izvor. Primjerice, u sanskrtu je od indoeuropskoga -kw postalo
C [] (ispred C i i) i k (ispored drugih glasova). Poslije je indoeuropsko
" e u sanskrtu postalo a, pa je tako nastala nova fonoloka opreka, pri
emu su i C i k mogli stajati u istoj okolini, ispred sanskrtskoga a: usp.
sanskrtski catviras "etiri" ie. " kWetwores (latinski quattuor, grki
tettares, hrvatski etiri, itd.) spram sanskrtsko ga kas "tko", od ie. " kwo
(latinski quod "to", staroslavenski hto, staro engleski hwaet, itd.).
indoeuropski *kw
/\
sanskrt C k
Glasovi mogu i nestati putem pravilnih fonolokih promjena; pri
mjerice, svi naslijeeni indoeuropski bezvuni dvousneni okluzivi
(indoeuropsko " p) nestali su u keltskome, tako da od indoeuropskoga
*ph
2
ter "otac" (latinski pater, gotski fadar) pravilno nastaje staroirski
athir, a od indoeuropskoga " pihlnos "pun" (latinski plenus, gotski
fuUs) imamo staroirski ldn.
Fonoloke su promjene pravilne u slj edeem smislu: ako se neki
glas promjeni u jednoj rijei u nekom jeziku, promijenit e se, u istoj
glasovnoj okolini, u svim rijeima u tom jeziku koje sadravaju taj
glas. To znai da indoeuropsko " kw nije u sanskrtu prelo u c samo
u brojki "etiri", ve u svim rijeima koje su sadravale glas " kw, u
istoj glasovnoj okolini (ispred prednjih samoglasnika e i i), npr. u
glagolu cara ti "kree se" (usp. latinski colo "obraujem, tujem"
indoeuropski " kWeloh2). To je naelo pravilnosti glasovnih promjena
vano u poredbenoj lingvistici, jer omoguuje pronalaenje glasovnih
podudarnosti izmeu srodnih jezika. Ono, meutim, ima svoja ogra
nienja. Naime, pravilnost glasovnih zakona moe naruiti analogija,
promjena glasovnih oblika uslijed smislenih asocijacija; primjerice, u
sanskrtskoj rijei kim "to" (od indoeuropskoga " kwid, usp. latinski
quid) promjena " kw ~ C je izostala, jer je rije analoki povezana s
rijeju kas "tko" (od indoeuropskoga " kwo-), gdje se po pravilu nije ni
trebala dogoditi. Suvremena su lingvistika istraivanja utvrdila i da
se pojedine glasovne promjene ne odvijaju uvijek istovremeno u svakoj
rijei koju zahvaaju, ve se ire od rijei do rijei, od govornika do
govornika. Ta se pojava naziva leksikom difuzijom, a uoena je kada
su lingvisti prouavali kako se glasovne promjene dogaaju u realnom
vremenu, osobito u pojedinim amerikim engleskim govorima. Uko
liko se proces leksike difuzije neke glasovne promjene naglo prekine
prij e no to se ona proirila po itavu rjeniku, rezultati te glasovne
promjene u j eziku izgledat e nepravilnima.
Morfoloke se promjene zbivaju, primjerice, kada neki gramatiki
morfem (afiks) promijeni funkciju, ili kada neki oblik rijei nestane
iz upotrebe; primjerice, indoeuropski je padeni nastavak za lokativ
jednine C'-i) u latinskome postao ablativom jednine (-e), a u grkome
je preuzeo ulogu dativa j ednine (s nastavkom " -ey), koji je nestao iz
jezika; tako grki dativ jednine patri "ocu" po obliku odgovara san
skrtskomu lokativu jednine pitari i latinskomu ablativu jednine patre:
1 1 16
indoeuropski :
sanskrt:
latinski :
grki :
dat;v 'rtr-ey
dativ pitre
t
dativ patri
dativ patri
lokativ *ph
2
ter-i
lokativ pitari
t
ablativ patre
Takoer, morfoloke promjene mogu nastati tako da se neka samostalna
rije reducira na status klitike (rijei bez naglaska), a zatim postane
afiksom na susjednoj rijei. Takva se promjena odvila kada je od latinske
konstrukcije cantare habeo, doslovno "imam pjevati", u romanskim
jezicima postao glagol s futurskim znaenjem, npr. talijanski cantero ili
francuski chanterai. Takve se jezine promjene nazivaju gramatikalizaci
jama, jer ukljuuju promjenu znaenja jezinih elemenata od leksikoga
("imati") do gramatikoga ("pokazatelj futura") . Gramatikalizacije
se u jezicima odvijaju po nekim prilino pravilnim obrascima, koje
lingvisti tek poinju istraivati i razumijevati11 1 Primjerice, uoeno je
da se odreeni lan u jezicima najee razvija iz pokaznih zamjenica,
npr. u engleskom, grkom, bugarskom, talijanskom, francuskome, itd.
Tako su odreeni lanovi u francuskome (le, la) potekli od latinske
pokazne zamjenice (ille).
Morfoloke promjene ponekad mijenjaju itav sustav gramatikih
kategorija u jeziku; to se dogodilo, primjerice, kada je u hrvatskome
nastalo budue vrijeme (futur), koje nije postojalo u praslavenskome
ni u indoeuropskome praj eziku. S druge strane, romanski su jezici
zamijenili latinski futur (tipa cantabo "pj evat u") novim tvorbama
(talijanski cantero, francuski chanterai, itd.) a da to nije utjecalo na
naslijeeni sustav latinskih glagolskih vremena.
Sintaktike je promj ene vjerojatno najtee precizno definirati,
j er su temeljne sintaktike jedinice ("konstrukcije") apstraktnije od
fonolokih i morfolokih jedinica. Najjednostavniji tip sintaktikih
1 1 1 Usp. Matasovi 2004.
promjena ukljuuje izmjenu reda rijei; primjerice, vjeruje se da je u
pragermanskome red rijei bio strogo odreen, pri emu je subjekt
reenice (S) slijedio objekt (O), dok je glagol (V) dolazio na kraju
reenice. Takav je red rijei jo est u staroengleskome:
Da reoan Iudei wedende /ne halgan staendon
tada okrutni idovi S) bijesno toga svetca (O) kamenovae (V)
"Tada su okrutni idovi bijesno kamenovali toga sve tc a".
Na suvremenom engleskom ta reenica glasi:
Then cruel Jews (S) wildly stoned (V) that saint (O).
Suvremeni je engleski jezik poopio poredak sintaktikih elemenata
SVO, koji je danas jedini pravilan. Reenica s glagolom na posljednjem
mjestu eThen cruel Jews that saint stoned) bila bi nepravilna.
Na koncu, rijei i morfemi tijekom jezinoga razvitka slobodno
mijenjaju znaenj a. Ponekad je promjena znaenja od openitoga
prema pojedinanomu, kao kad se znaenje staroengleske rijei cwen
"ena" promijenilo u suvremeno queen "kraljica" (tj . "kraljeva ena").
Obrnut razvitak takoer se ponekad odvija, a moe dovesti i do
gramatikalizacije leksikih elemenata, npr. kada se znaenje latinske
imenice (u ablativu jednine) mente "umom, duhom" toliko poopi da
od nje postane francuski sufiks -ment. Njime se od nainskih priloga
tvore prilozi, npr. facilement "lagano" od facile "lagan" (usp. latinski
facilis "lagan" i facili mente "laganim umom" ~ "lagano"). Promjene
znaenja mogu ukljuivati metonimiju - prijenos znaenja s jedne rijei
na drugu zbog neke prostornovremenske veze meu predmetima koj e
oznauju - kao kada od latinskoga focus "ognjite" dobijemo talijanski
fuoco i francuski feu, to oboje znai "vatra". Vrlo su este i meta
forike promjene znaenja, primjerice kada od latinskoga argentum
"srebro" postane francuski argent "novac". Metonimijske i metaforike
promjene znaenja u odreenom su smislu samo suavanje znaenja,
jer su metafore i metonimije vrlo este u svakome jeziku: jedno je od
obiljeja znaenja svake rijei to da se ona moe upotrebiti u metoni
mijskom i metaforikom smislu. Primjerice, rije argentum ve se kod
Plauta upotrebljava metaforiki, u znaenju "novac". Nekoliko tisua
godina nakon Plautova vremena, u suvremenom francuskome, ranija
1 1 18
je metafora postala temeljnim znaenjem rijei argento Na koncu, pro
mjene znaenja esto moemo razumjeti samo ako poznajemo kulturni
kontekst u kojem su se one mogle odviti. Primjerice, od staroengleskoga
feoh "stoka" postalo je englesko fee "naknada, cijena", jer je stoka u
ranom srednjem vijeku bila jedinica vrijednosti.
Jezine promjene mogu imati vanjske i unutarnje uzroke; vanjski
se uzroci jezinih promjena u osnovi svode na utjecaj drugih jezika.
U prikladnim drutvenim uvjetima, govornici jednoga jezika mogu iz
drugoga jezika posuditi ne samo rijei, ve i glasove i gramatika obi
ljeja, poput sintaktikih obrazaca. Primjerice, openito se pretpostavlja
da je poredak sintaktikih elemenata S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol) u
etiopskim semitskim jezicima (poput amharskoga) rezultat dodira s
govornicima kuitskih jezika, gdje je SOV poredak uobiajen. Premda
se sva obiljeja jezika mogu posuivati, openito se pretpostavlja da
se rijei posuuju ee od glasova i sintaktikih obrazaca, dok se
gramatiki morfemi posuuju u posve iznimnim okolnostima.
Unutarnji uzroci jezinih promjena rezultat su tendencija usaenih
u samoj naravi jezine sposobnosti ovjeka. Oni su u osnovi rezultat
dviju tenji do kojih dolazi u ljudskoj komunikaciji: sklonosti ljudi da
budu kreativni i inovativni na svim podrujima kulture, ukljuujui i
jezik, te naela ekonomije koje upravlja mnogim podrujima ljudske
komunikacij e. U j ezinim interakcijama, naime, ljudi obino ulau
upravo onoliko napora koliko je potrebno da bi ih njihovi sugovornici
razumjeli. Stoga se redundantna, suvina informacija moe iskljuiti iz
poruke koju oblikuje govornik112 To znai da se artikulacija glasova
u rijei moe pojednostavniti, kao kada se u nekim naim govorima
izgovara po!i
'
ar umjesto politiar, ili ku
'
i umjesto kui, ka'e umjesto
kae, itd. Na slian se nain u izreci mogu izostaviti rijei, ili skupine
rijei, a sloene se sintaktike konstrukcije mogu pojednostavniti. Kada
takva izostavljanja ili pojednostavljenja, koja isprva bivaju sporadika i
zavisna od konteksta, postanu pravilna i neovisna od konteksta, nastala
je jezina promjena. Primjerice, u govornom francuskome, sloena
negacija ne . . . pas zamijenjena je jednostavnijim oblikom negacije koji
112 Taj je uvid osnova Liidtkeove teorije jezinih promjena (Liidtke 1986). Iz te teorije, meutim,
ne slijedi da svi jezici nuno tijekom vremena skrauju prosjenu duljinu rijei, jer se duljina
rijei moe poveavati dodavanjem novih afiksa korijenima, esto uslijed procesa gramati
kalizacije (v. dolje).
ukljuuje samo postponiranu esticu pas; stoga, dok je u knjievnom
francuskome pravilno rei:
je n'aime pas les Anglais "ne volim Engleze",
u govornome je idiomu uobiajeno:
(moi,) j'aime pas les Anglais "ne volim Engleze"
Moemo pretpostaviti (a filolokom i povijesnom analizom i dokazati)
da je negativna estica ne isprva izostavljana u neformalnom govoru
kao zalihosna, no to je izostavlj anje potom postalom pravilnim u
govornome jeziku.
Modeli genetske srodnosti
Kada se jezik mijenja, mijenja se na razliite naine u raznim dijelovima
teritorija na kojemu se taj jezik govori. Zamislite jedinstveno podruje
na koj em se govori doidoN, ili dodem, u znaenju "doi u"; nakon
nekoliko generacija, na jednome dijelu toga podruja ljudi spontano
u istom znaenju ponu upotreblj avati izraz boNdoN doidlu, ili bom
doel (podruje A), a u drugome (podruje B) hot'oN dot'i ili doi u
(prva faza dolje). Ako izmeu podruja A i B postoje znatne prirodne
prepreke, poput planinskoga lanca, razlike izmeu podruja A i B
gomilat e se sve do trenutka kada ljudi iz j ednoga podruja nee
vie moi komunicirati s ljudima iz drugoga: nastat e dva jezika na
teritoriju gdje se ranije govorio samo jedan (druga faza dolje).
FAZA 1 FAZA 2
Upravo opisan proces nastanka novih jezika rekurzivan je, to znai
da se svaki od jezika koji su nastali moe podijeliti u nove j ezike
kako vrijeme prolazi. Rezultat tih ponovljenih dijeljenja jezika moe
1 12
0
se prikazati kao "genealoko stablo", to je model genetskih odnosa
meu jezicima koji je prvi predloio njemaki lingvist August Schleicher
(1821-1868). U njegovu je korijenu prajezik skupine genetski srodnih
jezika, koji su predstavljeni kao vorita na stablu. Primjerice, zajedniki
prajezik romanskih jezika (u korijenu stabla) bio bi latinski, a u sluaju
slavenskih jezika, njihov bi zajedniki prajezik bio praslavenski. Svi
jezici za koje se moe dokazati da imaju zajedniki prajezik nazivaju
se jezinom porodicom. Svaka generacija j ezika potomaka u nekoj
jezinoj porodici sadrava jezike koji i sami mogu postati prajezicima
novih j ezika:
prajezik

1 1
A B jezici potomci
A' A" B' B" jezici potomci (druga generacija)
U ovome su modelu svi j ezici potomci prikazani kao da se j asno
razlikuju j edan od drugoga. Oni su definirani skupom promjena
koje su se dogodile samo u podruju gdje se govori pojedini jezik
potomak. Meutim, takve jasne razlike meu jezicima-potomcima
rijetko se susreu u j ezicima ija nam je povijest dobro poznata. Pri
mjerice, na genealokom stablu germanskih jezika, lingvisti razlikuju
visokonjemaki (standardni jezik) od niskonjemakoga (koji ukljuuje
sjeverne njemake dijalekte i nizozemski) na temelju promjena poput
"drugoga germanskog suglasnikog pomaka". Tom su promjenom
od pragermanskih bezvunih okluziva (p, t, k) nastale afrikate (ili
frikativi) u visokonjemakome, ali ne i u niskonjemakome. Stoga,
nizozemskomu ik "ja" i maken "initi" odgovaraju rijei ich i machen
u visokonjemakome. Meutim, postoje njemaki govori u kojima je
spomenuta promjena utjecala samo na okluzive u sredini rij ei, a ima i
govora u kojima se ona dogodila samo s okluzivima na kraju rijei, ali
ne i s okluzivima u sredini rijei. To znai da ima njemakih govora s
oblicima ik, machen i onih s oblicima ich, maken. Hoemo li te govore
razvrstati kao visokonjemake ili kao niskonjemake govore? Ili treba

govoriti O etiri razliita jezika, od kojih je svaki odreen osobitim
oblicima rijei "initi" i "ja":
Meutim, kada bismo svaku promjenu smatrali jednako relevantnom
doli bismo do posve nevjerojatnog zakljuka da u svakoj generaciji
ima golem broj jezika potomaka, jednak broju pojedinanih promje
na koje su se odvile u toj generaciji. Kako bi se izilo na kraj s tim
problemom, predloen je alternativni model za prikazivanje odnosa
meu genetski srodnim jezicima. U tom modelu, koji se naziva model
valova 113 , jezici se prikazuju u dvije dimenzije, geometrijskim oblicima
koji odgovaraju podruju na kojem se govori neki j ezik ili j ezina
porodica. Granice do kojih su se proirile pojedine jezine promj ene,
koje nazivamo izoglosama, ucrtavaju se na te povrine, a svaki se
pojedini jezik odreuje kao skup izoglosa koji se proirio do pribli
no istih granica. Kada se razliite izoglose poklapaju, ili okupljaju u
"svenjeve", imamo jasan sluaj razliitih jezika koji su se razvili iz
zajednikoga prajezika. Takvi se svenjevi izoglosa obino poklapaju
s prirodnim preprekama ili politikim granicama meu skupinama
govornika nekoga prajezika. Primjerice, granica izmeu slovakoga i
poljskoga u najveoj se mjeri poklapa s poloajem planinskog masiva
Tatri, dok su hrvatski i slovenski odijeljeni starom politikom granicom
izmeu njemakog (habsburkog) i ugarsko-hrvatskoga teritorija. S
druge strane, ako se izoglose ne spajaju u svenjeve, kao u opisanom
sluaju njemakih govora, lingvisti govore o dijalekatskom kontinu
umu, gdje je podjela na jezike-potomke uvijek pomalo arbitrarna i
odreena politikim razlozima. Odsutnost velikih prirodnih prepreka
113 Prvi ga j e predloio njem,aki lingvist Johannes Schmidt (1843-1901).
1 122
i neprekidno mijenjanje politikih granica meu njemakim dravama
tijekom srednjega vijeka dovelo je do toga da su se jezine promjene
irile iz razliitih izvora i do posve razliitih granica, tako da meu
rubnim govorima (visokonjemaki i nizozemski) nema meusobne
razumljivosti, no susjedni se idiomi jedva primjetno pretapaju jedan u
drugi izmeu tih rubova. Razlika izmeu standardnoga nizozemskog i
visokonjemakog utvrena je na temelju politikih i vjerskih razloga tek
u esnaestom stoljeu, kada je veina sjevernih luteranskih njemakih
zemalja prihvatila junonjemaki pisani j ezik na kojem je svoja djela
sastavljao Luther, dok se u kalvinistikoj Nizozemskoj (koja je tada
stekla politiku neovisnost od panjolske) knjievni jezik razvijao na
temelju domaih niskonjemakih dijalekata. Opreku izmeu spomenute
dvije situacije (svenjevi izoglosa spram dijalekatskoga kontinuuma)
prikazali bismo u modelu valova na sljedei nain:
Budui da model valova ne uzima u obzir vremensku dimenziju
genetskih odnosa meu jezicima, a model genealokog stabla ne pri
kazuje prostornu dimenziju (teritorij) svakoga jezika, predloen je i
kombinirani prostorno-vremenski model, u kojem su genetski srodni
jezici prikazani povrinama u razliitim povijesnim fazama svojega
razvitka. Taj model, koji bolje odslikava stvarnu sloenost jezinog
razvitka, moe se prikazati na sljedei nain:
Meutim, ak i prostorno-vremenski model predstavlja apstrakciju koja
ne uzima u obzir neke vidove procesa j ezinih promj ena. Primj erice, u
svakom ljudskom jeziku postoje ne samo razlike meu dijalektima, ve
i razlike meu socioiektima, idiom ima razliitih drutvenih skupina koji
se govore na istom teritoriju, pa ih ne bi imalo smisla prikazivati. Meu
pojedinim sociolektima postoje razlike u prestiu, pri emu sociolekt
utj ecajnijih lanova drutva (obrazovanij ih, bogatijih, politiki moni
jih) redovito uiva i vei ugled (presti) od govora "niih" drutvenih
slojeva. Kada se j ezik mijenja, to se ne dogaa j ednakom brzinom
i na isti nain u svim sociolektima, a j edan od najeih pokretaa
jezinih promj ena upravo je tenja govornika "niih" sociolekata da
se govorom priblie "viima", i nastojanje drutveno privilegiranih
govornika "viih" dijalekata da odre razliku meu sociolektima. Vii
i nii sociolekti stoga redovito utjeu jedni na druge, a ti se utjecaji
odraavaju i u odnosima meu j ezicima-potomcima svakoga j ezika
koji ima sociolekte (to je golema veina povijesno zabilj eenih jezi
ka). Primjerice, u knjievnom je, standardnom latinskom nastavak 3.
lica mnoine perfekta fiksiran u obliku -erunt, stoga se "govorili su"
(od glagola dico, dicere) kae dixerunt, to je oblik koji se u kolskim
gramatikama ui do danas, a upotreblj avali su ga ve i Ciceron. Oba
ta autora, meutim, upotreblj avaju i nastavak -ere, koji j e u njihovo
vrijeme ve imao pomalo arhaian prizvuk. U starolatinskome pak,
osobito kod Plauta, pronalazimo osim nastavka -ere i nastavak -erunt
(s kratkim _e_)l1\ pa Plaut "rekli su" iskazuje oblicima dixere i dixerunt.
Plautova su djela bile komedij e, od ijeg je prikazivanj a njihov autor
zaraivao za ivot, te je stoga bio vrlo zainteresiran da ga njegova
publika - rimski puk - dobro razumij e. Stoga moemo pretpostaviti
da Plautov jezik dosta dobro odraava puki govor Rimljana na pri
jelazu iz 3. u 2. stolj ee pr. Kr. Moemo dakle zakljuiti da su oblici
dixere i dixerunt u to doba pripadali "niemu" sociolektu, pri emu
je oblik dixere do vremena Cezara i Cicerona (sredina 1. st. pr. Kr.)
promijenio status i postao dijelom "viega" sociolekta. Ono to j e
zanimljivo, meutim, jest da su u romanskim j ezicima preostali samo
tragovi oblika -erunt, od ega potjeu npr. starofrancuski distrent i
talijanski dissero. Nastavci "viega" sociolekta, -ere i erunt nestali su
114 L tome v. Matasovi 1997: 214-5.
1 12
4
u romanskim jezicima bez traga. Ovaj bismo sloen primjer meuigre
sociolekata u jezinoj povijesti mogli prikazati ovako:
Nii sociolekt Vii sociolekt
3. st. pr. Kr. dixerunt, dixere ?dixerunt
' -- \
1 . st. pr. Kr. ?dixerunt dixere, dixerunt
\
starofrancuski (od 9. st.) distrent
Potpun opis razvitka svakoga j ezika, pa i svake j ezine porodice,
ukljuivao bi i povijest razvitka i meuodnosa razliitih sociolekata
koji supostoje u svakom razdoblju povijesti pojedinih jezika. Budui
. da se razliiti jezici govore na istom podruju, razlike meu njima ne
moemo prikazati dvodimenzionalnim prostorno-vremenskim modelom;
za to bi nam bio potreban trodimenzionalni model, u kojem bi svaki
jezik u svakom vremenskom razdoblju svojega postojanja bio prikazan
trodimenzionalnim geometrijskim tijelom, primjerice valjkom:
/ \
.
12
5
1
Budui da bi ovakvi prikazi u svakom konkretnom sluaju bili neopisivo
komplicirani, u praksi se ne koriste. Ovdj e ih spominjem samo da bih
bolje istaknuo kako su modeli jezinog razvitka i genetskih odnosa meu
jezicima, kojima se slue lingvisti, uvijek pojednostavnjeni u odnosu
spram stvarnih procesa koji se odvijaju tijekom jezine povijesti. Takvi
se procesi obino zanemaruju pri zakljuivanju o neposvjedoenim
razdobljima povijesti pojedinih jezika i jezinih porodica. U sluaju
latinskoga, znamo da su suvremeni romanski jezici potekli od niega
sociolekta, varijeteta koji se naziva vulgarnolatinski; s druge strane,
primjerice, kada govorimo o povijesti indoeuropskih jezika, lako je
zaboraviti da ne znamo u kojoj su mjeri razliiti sociolekti indoeu
ropskoga prajezika sudjelovali u oblikovanju posvjedoenih oblika
najstarijih indoeuropskih dijalekata
11J_
Glasovne i morfoloke podudarnosti
Kada govorimo o modelima jezinog razvitka, ponekad je lako smetnuti
s uma koja su konkretna povijesna zbivanj a tim modelima odraena.
Ono to imam na umu je injenica da se svi do sada razmotreni modeli
genetske srodnosti meu j ezicima zasnivaju na implicitnim pretpo
stavkama o tome kako tee "normalni" jezini razvitak uslij ed kojega
nastaju genetski srodni jezici. Primj erice, pretpostavlja se da glasovne
podudarnosti na temelju kojih zakljuujemo da su neki jezici genetski
srodni nastaju uslij ed pravilnih glasovnih promj ena, koj e se na razlii
nain odvijaju na razliitim dijelovima teritorija gdje se govori neki
jezik. Tako panjolskomu ch (itaj []) pravilno odgovara talijansko
tt, a u francuskome se u izgovoru ne pojavljuje nikakav glas (dok u
pismu ostaje zavrno -t):
' .

..
.

..
leche lait [lE] latte "mlijeko"
noche nuit [nui] notte "no"
hecho fait [fE] fatta "uinio"
115 Poseban je problem u tome to nai najstariji opseniji korpusi tekstova na indoeuropskim
jezicima, Rg-veda i Homerovi epovi, odraavaju jezik junakoga pjesnitva i vjerske himnike,
dakle po svoj prilici prestini, "vii" sociolekt. S druge strane, najstariji tekstovi jezika koji
su pismenost stekli tek s primanjem kranstva, poput armenskoga, staroirskoga ili staro
slavenskoga, najvjerojatnije odraavaju puki, "nii" sociolekt. Ta se bitna razlika obino
ne uzima u obzir pri rekonstrukciji indoeuropskoga rjenika.
1 126
Takve su glasovne podudarnosti nastale zbog toga, to su se glasovi
u vulgarnome (pukome) latinskome na razliite naine mijenjali na
razliitim predjelima Rimskoga Carstva, tako da se U rijeima koje
su sadravale suglasniku skupinu -ct- (npr. latinski lacte- "mlijeko",
nocte- "no" i factu- "uinjen") ta skupina promijenila u -ch- u veem
dijelu panjolske, u -tt- u Italiji, dok je na podruju gdje se govori
francuski nestala (osim u pismu) :
Drugi je vaan rezultat "normalnoga" j ezinog razvitka genetski
srodnih jezika nastanak podudarnih morfolokih paradigmi, odnosno
sustavnih morfolokih podudarnosti. Takve su sljedee podudarnosti
u deklinaciji rijei koj e znae "vuk" na tri slavenska jezika:
pade ruski . poljski hrvatski
Nominativ volk wilk vuk
Akuzativ volka wilka vuka
Vokativ
-
wilku vue
Genitiv volka wilka vuka
Dativ volku wilkowi vuku
Instrumental volkom wilkem vukom
Lokativ volke wilku vuku
Podudaranje svakoga od nastavaka pojedinano moglo bi biti i sluajno:
primjerice, glas ~H u instrumentalu jednine moda se posve sluajno
pojavljuje u svim jezicima ije smo oblike naveli. I u kabardinskom,
posve nesrodnom sjeveroistonokavkaskom jeziku, afiks koji odgovara
slavenskomu instrumentalu sadrava ~H. Meutim, istovremeno sluajno
podudaranje glasa ~O u genitivu jednine bilo bi posve nevjerojatno.
Takoer, mogli bismo posumnjati da su govornici ruskoga, poljskoga i
hrvatskoga u dalekoj prolosti j edni od drugih posudili ne samo brojne
rijei, ve i neke gramatike oblike, primjerice nastavak za instrumental
jednine1
1
6 Ali ipak bi bilo posve nevjerojatno pretpostaviti da su se
posuivale itave morfoloke paradigme. Stoga se jedino prihvatljivo
objanjenje takvih podudarnosti sastoji u tome, da su svi slavenski jezici
naslijedili podudarne oblike imenskih padea iz zajednikoga prajezika,
koji nazivamo praslavenskim, i koji metodama poredbenopovijesne
lingvistike moemo priblino rekonstruirati 117:
pade pra$lavenski
Nominativ *wilku
Akuzativ *wilkaN
Vokativ *wile
Genitiv *wilka
Dativ *wilk6
Instrumental *wilka, *wilkomi
Lokativ *wilkaj
Konkretno pak to znai da se praslavenski jezik na razliite naine
mijenjao u podrujima dananje Hrvatske, Poljske i Rusije, te su stoga
nastale razlike meu navedenim oblicima ondje gdje je neko (u pra
slavensko doba) postojalo jezino jedinstvo. U prostorno-vremenskom
modelu prikazat emo odnose izmeu posvjedoenih i rekonstruiranih
116 U nekim dijelovima svijeta ini se da je posuivanje gramatikih morfema ee nego u
drugima; Dixon (1997: 21) spominje sluajeve posuivanja negativnoga afiksa i sufiksa za
ablativni pade u jezicima Arnhemove zemlje u Australiji.
117 Rekonstruirani se, neposvjedoeni jezini oblici konvencionalno oznaavaju zvjezdicom; o
metodama lingvistike rekonstrukcije v. Matasovi 2001.
1 12
8
oblika, a posredno i izmeu jezika, na sljedei nain (uzmimo za
primjer samo oblik lokativa jednine):
Ogranienja poredbene metode
Sve do sada reeno o scenarijima jezinog razvitka i o dokazivanju
genetske srodnosti zavisi o nekim neizreenim pretpostavkama. Prvo,
ocrtani je razvitak mogu samo ako se jezici-predci govore na dovoljno
velikom podruju - ili se tijekom svoje povijesti proire na dovoljno
velika podruja - da se izoglose (granice jezinih promjena) ne mogu
proiriti po itavu tore podruju: tako nastaju isprva dijalekatske,
a potom i jezine razlike. Na taj nain je mogue da danas razliiti
slavenski narodi imaju razliite oblike lokativa jednine rijei za "vuka"
(wilku, vuku, odnosno votke) : na velikom teritoriju gdj e se govore
slavenski jezici praoblik (*wilkaj) razliito se mijenjao, te su stoga
dananji odrazi toga oblika razliiti. Meutim, u sluaju slavenskih
jezika znamo da je njihovo ishodino podruje, negdje na sjeveru od
Karpata, bilo mnogo manj e od golemih prostora od Habarovska do
Trsta i od Murmanska do Plovdiva, na kojima se slavenski jezici danas
govore. Da su govornici praslavenskoga ostali teritorijalno ogranieni,
tako da su se jezine promjene nastavile iriti po itavu teritoriju na
koj em se taj jezik govorio, danas ne bismo imali petnaestak slavenskih
jezika, ve ouvan, premda promijenjen, praslavenski jezik. Maarski
je u Panoniju dospio u 9. stoljeu, u vrijeme kad su razlike meu
slavenskim jezicima bile zapravo neznatne (moglo bi se jo govoriti o
jednom "opeslavenskom jeziku" u to doba), pa ipak je do danas ostao
jedinstvenim jezikom, jer su njegovi govornici ostali ogranieni na
razmjerno uzak prostor, pritisnuti sa sjevera i juga Slavenima, a s istoka
i zapada Rumunjima odnosno austrijskim Nijemcima. Da su Arpad i
Geza, maarski vojskovoe u 10. stoljeu, bili vojno uspjeniji, te da
su svoju vlast proirili od Karpata do Rajne, danas bi zacijelo postojalo
vie meusobno srodnih jezika poteklih iz pramaarskoga. Oigledno
je, dakle, da razvitak jezika-potomaka iz zajednikih prajezika ne tee
automatski u svakom pojedinanom sluaju, a pogotovu taj proces ne
tee u svim sluajevima podjednakim tempom.
Mnogo toga pritom ne ovisi samo o veliini teritorija na kojem
govornici nekoga jezika ive, ve i o naravi toga podruja, i o nainu
njihova ivota. Na razmjerno malenom podruju vicarskih i talijan
skih Alpa, u dolinama koje su meusobno odvojene teko prohodnim
planinskim lancima, nastala su u svega nekoliko stotina godina tri
razliita jezika retoromanskog odvjetka romanskih jezika: rumonki
i engandinski (s ak etiri razliita standardna oblika u vicarskoj) i
njima vrlo bliski furlanski jezik u Italiji .. Slina je situacija i na Kavkazu:
nekoliko desetaka nahsko-dagestanskih jezika govori se na razmjerno
malenom podruju, pri em je svaki jezik ogranien na svoju visora
van ili planinsku udolinu. Sigurno je da iz pranahsko-dagestanskoga
ne bi bi nastao tako velik broj jezika da podruje svakoga jezika nije
omeeno drevnim etnikim i rodovskim podjelama, te ekonomskim
iniocima: neki se kavkaski narodi tradicionalno bave poljoprivredom,
neki planinskim stoarstvom, no uvijek je njihovo ivotno podruje
vezano uz sasvim odreenu ekosferu. U nekim je sluajevima ta eko sfera
odreena plodnim podrujima pogodnima za razvitak poljoprivrede,
a u drugima distribucijom panjaka pogodnih za ispau stoke.
Drugi je vaan inilac koji odreuje broj jezika koji e nastati na
nekom podruju ekoloki rizik. Podruja malenog ekolokog rizika
dijelovi su svijeta u kojima je hranu mogue proizvoditi tijekom cijele
godine, a nije velika ni mogunost neoekivanih klimatskih zbivanja:
Takva zbivanja, poput sua ili katastrofalnih poplava, ugroavaju ili
naruavaju proces proizvodnje hrane. Ekoloki rizik odreen je ponajvie
koliinom godinjih padalina, njihovom uestalou i raspodijeljenou
unutar godine. Podruja velikog ekolokog rizika oni su dijelovi svijeta
u kojima hranu nije mogue proizvoditi tijekom cijele godine, ve se
barem u nekim prilikama treba osloniti na uteene zalihe, sezonsku mi
graciju, ili razmjenom steena dobra. Primjerice, pripadnici stoarskoga
1 1
3
0
. afrikog naroda Fulbe ive u Sahelu, velikom sunom podruju juno
od Sahare, gdje postoje velike razlike izmeu sunoga dijela godine
i kratkotrajnoga kinog razdoblja, kada ima dovoljno vode i trave za
prehranu stoke. Fulbe je jedan od najveih afrikih jezika ne toliko
po broju govornika, koliko po rasprostranj enosti, jer fulpski stoari
prate svoja stada od polupustinjskih podruja Nigera, ada i Malija do
ruba prauma u Nigeriji i Togou, uvijek u potrazi za novom ispaom.
U svojim migracij ama Fulbanci stvaraju iroku mreu rodbinskih i
prijateljskih odnosa, skupine zajednica na koje se u trenutcima krize
mogu osloniti; drutveni sustav toga naroda zasnovan je na mnotvu
obaveza uzajamne razmjene darova i uzajamnoga gostoprimstva. U
vremenima sue i poasti, koje povremeno desetkuju njihova stada,
Fulbanci se uvijek mogu skloniti kod neke skupine svojih roaka ili
sunarodnjaka. Uobiajen je i sustav posuivanja stoke za obnovu stada
onih pripadnika plemena koji su zbog klimatskih katastrofa ili epidemija
izgubili veinu svojega blaga. irok pojas drutvenih veza koje njeguju
Fulbancima dakle slui kao neka vrsta "osiguranja" za sluaj nezgoda,
do kojih esto dolazi u njihovoj klimatski vrlo nepredvidljivoj ekosferi.
Posve drukije drutvene odnose susreemo, primjerice, na Novoj
Gvineji. Ondje veina zajednica ivi u podruju malenoga ekolokog
rizika, bilo da se radi o primorskim ribarima i skupljaima plodova, ili
o poljoprivrednim narodima koji ive na visoravnima u unutranj osti
otoka. Obilne padaline rasporeene su ravnomj erno tijekom itave
godine, stoga nema potrebe za uskladitavanjem velikih koliina hrane,
a i razmjena svake zajednice sa susjednim plemenima vrlo je ograniena.
Zbog svega toga, plemena na Novoj Gvineji nemaju mnogo potrebe
za socijalnom interakcijom i razmjenom izvan vlastitoga sela, koj e je
u ekonomskom smislu gotovo posve samodovoljno.
Daniel Nettle118 j e pokazao da postoji velika korelacija izmeu
broja jezika u nekoj zemlji i razine ekolokog rizika koji postoji u toj
zemlji. Tropska podruja s redovitim padalinama ujedno su i podruja
najvee j ezine raznolikosti na svij etu, primj erice Nova Gvinej a,
Srednja Amerika i tihooceanska otoja kao to je Vanuatu. U takvim
podrujima obino ive male zajednice koje su, zbog neugroenosti
procesa proizvodnje hrane, u ekonomskom smislu uglavnom samo-
118 V. Nettle 1999: 70 i dalje.
dovoljne, pa nemaju potrebe za komunikacijom s vanjskim svijetom.
Podruja velikog ekolokog rizika, kao to su pustinje Bliskoga Istoka,
Sahare i Srednje Azije, ili polarna podruja Sibira, Grenlanda, Aljaske
i Kanade, pogoduju jezinoj homogenizaciji, jer zajednice koj e ive u
takvim podrujima moraju stvarati dalekosene razmjenske i druge
drutvene veze, na koje se mogu osloniti u vremenima klimatskih ili
ekolokih kriza; takoer, u okoliu veega ekolokog rizika uestale
su sezonske migracije, koje omoguuju da se razliiti dijelovi toga po
druja ekonomski iskoritavaju u razliitim dijelovima godine. To pak
obino dovodi do irenja zajednikog jezika nomadskih zajednica na
razmjerno velikim povrinama. Pokazuje se, dakle, da su zemljopisne
i ekoloke odlike pojedinog podruja kljune za razumijevanje opsega
jezine raznolikosti koja e na tom podruju nastati.
Bilo da promatramo velike j ezike, poput slavenskih j ezika, maar
skoga, i jezika fulbe, ili "malene" jezike poput retoromanskih, ili veine
nahsko-dagestanskih jezika, za tempo njihove izmjene i diferencijacije na
jezike-potomke bitna je veliina i narav ekosfere u kojoj ive govornici
dotinih jezika. Meutim, bitno je i to da su njihovi govornici vezani
za odreenu ekosferu, odnosno da ive sjedilakim ivotom poljopri
vrednika, ili da se sezonski sele izmeu prostora ljetne i zimske ispae,
poput veine stoarskih zajednica. Samo u takvim uvjetima moe se
dogoditi da izoglose koje se stanu iriti iz nekog dijela teritorija na
kojem se govori odreeni jezik ne proire na itav taj teritorij , to vodi
do dijalektaInih, a potom i jezinih razlika. Ako teritorij , na kojem se
govori neki jezik, nije fiksno definiran, nije jasno moe li se klasini
model genetskoga razvitka uope primijeniti. Kakvi bi se procesi jezinih
promjena odvijali kada bi se jezik-predak govorio na podruju koje se
neprekidno mijenja iz generacije u generaciju govornika?
Sve nas to vodi da postavimo jo jedno pitanje: to bi se dogaalo
s jezicima kojima govore ljudi koji nisu vezani za odreeno podruje,
ve ive nomadskim ivotom lovaca-sakupljaa? Stvar je u tome da
su pripadnici ljudskoga roda devet desetina svojega postojanja ivj eli
upravo u takvim uvjetima, a tih devedesetak tisua godina prije izu
mIjenja poljoprivrede i stoarstva upravo je i vrijeme tijekom kojega
se oblikovao velik dio jeziriih porodica koje danas poznajemo.
1 1
3
2
Pogledamo li velike j ezine porodice na svijetu, one na kojima je
najlake pokazati u emu se sastoji jezina srodnost meu jezicima,
utvrdit emo da one obuhvaaju jezike kojima govore narodi koji ve
tisuama godina ive na utvrenim teritorijima (usprkos povremenim
migracijama), te da su njihovi govornici redovito jo prije nekoliko
tisuljea ovladali tehnologijama poljoprivrede i/ili stoarstva. Velike
porodice (u smislu broja jezika) jednostavno nisu poznate meu na
rodima koji se jo uvijek bave (ili su se do razmjerno nedavna bavili)
lovom i sakupljanj em plodova, djelatnostima o kojima je ovisio ivot
naih predaka sve do izuma poljoprivrede prije nekih desetak tisua
godina. Jedini mogui izuzetak, porodica pamanjunganskih j ezika,
koja se sastoji od nekoliko desetaka jezika ratrkanih po itavoj Au
straliji, nedavno je osporena kao valjana jezina porodica u genetskom
smislu
117_
ini se da su svi nai zakljuci o tome to je "normalno" u
j ezinom razvitku i lananju prajezika na jezike-potomke, dobiveni
na temelju prouavanja povijesti i pretpovijesti jezika koji se koriste u
posve specifinim uvjetima, koji vrijede u veini ljudskih drutvenih
zajednica tek tijekom posljednjih desetak tisua godina. Poopavanje
na temelju specifinih povijesnih dogaaja (naina kako su se razvijali
jezici postneolitskih drutava) na openite teorijske dogme (zakljuke
o tome kako se razvijaju ljudski jezici openito) nije ba dobar nain
da nekoga uvjerite da se bavite ozbiljnom znanou; to je kao kada
bi fiziari zakone gibanja poopavali na temelju specifinih pravila o
gibanju tijela u tekuini osobite gustoe (npr. u vodi).
Stvar je naravno u tome to mi ne znamo kako su se razvijali jezici
malih skupina lovaca-sakupljaa prije dvadeset, trideset, ili stotinjak
tisua godina; moemo samo nagaati o veliini zajednica u kojima su
ivjeli, o stabilnosti njihovih zajednica tijekom vremena, o postojanosti
ekosfera u kojima su ivjeli, o uestalosti bilingvizma (dvojezinosti)
i plurilingvizma (viejezinosti) meu njima, te o tempu jezinih pro
mjena u njihovim drutvima. Neke smjernice o tim pitanjima mogu
nam pruiti drutvene zajednice- preostalih lovaca-sakupljaa, poput
Bumana u Junoj Africi, Pigmeja u sredinjoj Africi, ili Eskima i nekih
malih sibirskih naroda. Meutim, zakljuci koje bismo mogli izvesti iz
119 V. Dixon 1997, 2001; osobno nisam posve uvjeren da je Dixonova skepsa prema pamanjun
ganskoj porodici sasvim opravdana, no njegove je poglede teko osporiti jer nije vjerojatno
da itko na svijetu zna o australijskim aboridinskim jezicima vie od njega.
prouavanja njihovih jezika i naina kako se oni mijenjaju, ak i kada
bi takvih istraivanja bilo dovoljno, ne bi bili pouzdani iz dva razloga:
prvo, dananji su lovci-sakupljai izgurani od strane poljodjelaca i
stoara na same rubove naseljivog svijeta, u polupustinje, dungle i
arktike pustoi. Tijekom devedesetak tisua godina u kojima se obli
kovala jezina raznolikost dananjega svijeta, lovci-sakupljai ivjeli su
u daleko bogatijim i raznovrsnijim ekosferama, u jezinim zajednicama
koje su moda u velikoj mjeri odudarale od jezinih zajednica dananjih
lovaca-sakupljaa. Drugo, svi preivjeli lovci-sakupljai, koje je istraila
suvremena etnologija, ive ve stoljeima u nekoj vrsti simbioze sa su
sjednim poljodjelcima i stoarima120 Gotovo u svim dokumentiranim
sluajevima moe se pokazati da je dolazilo do uzajamnih utjecaja izmeu
lovaca-sakupljaa i njihovih "naprednijih" susjeda, tako da isti sluajevi
predneolitskih drutava, koji bi mogli biti reprezentativni za oblike
drutvene organizacije u dalekoj prolosti ljudske vrste, zapravo nisu
poznati121 Zbog toga ne moemo sa sigurnou rei kako su se razvijali
jezici u vrijeme dok su svi pripadnici ljudske vrste ivjeli u uvjetima
posve razliitim od onih koji prevladavaju tijekom posljednjih desetak
tisua godina. Jesu li se izoglose irile na isti nain, do fiksnih granica,
kao bi stvorile odvojene jezike-potomke svakih nekoliko generacija? Ili
je inherentna nestabilnost i nevezano st za teritorij ljudskih zajednica
dovodila do neprekidnog mijeanja razliitih jezinih varijeteta, uslijed
ega je proces jezinih izmjena bio daleko sporiji, a jezina diferencijacija
daleko rjei dogaaj nego u nae vrijeme? U tradicionalnom je modelu
genetske srodnosti meu jezicima diferencijacija jezika-potomaka poslje
dica nastanka snopova izoglosa koje odvajaju dvije skupine govornika
jezika koji se razvijao na nekom teritoriju (Prikaz !J, desno). to ako
su tijekom veeg dijela povijesti ovjeanstva jezine zajednice bile
premale, prenestabilne i premobilne da bi se snopovi izoglosa ikada
mogli formirati? (Prikaz !J, lijevo)
120 V npr. Headland & Reid 1989, Ingold (ur.) 1994: 197-225 (lanak R. Ellena).
121 Najblii bi takvom "istom" sluaju predneolitskoga drutva bili Tasmanci, predeuropski
stanovnici Tasmanije koji su uslijed tisuljea izolacije na tom otoku "zaboravili" ak i tako
primitivne tehnoloke postupke kao to je paljenje vatre i izrada mrea i udica za ribolov.
Meutim, njih su Europljani istrijebili jo sedamdesetih godina 19. stoljea; australska
aboridinska drutva takoer su predstavljala razmjerno ist sluaj predneolitskih zajednica,
no gotovo sve su aboridinske skupine pretrpjele znatan, u pravilu destruktivan utjecaj
Europljana uslijed kontakata koji'su zapoeli koncem osamnaestoga stoljea.
PRIKAZ 13
Diferencijacija jezika u
postojanim, sjedilakim
jezinim zajednicama
Nepostojane, nomadske jezine
zajednice ne doputaju stvaranje
snopova izoglosa
Prvi lingvist koji je otvoreno osporio da su uobiajeni modeli genetske
srodnosti univerzalno primjenljivi na sve skupine jezika svijeta australski
je lingvist Robert Dixon. U danas ve klasinom eseju The Rise and
Fall of Languages ("Uspon i pad jezika", Dixon 1997) on je ustvrdio
da je veina ljudskih jezika, tijekom postojanja vrste homo sapiens
sapiens, postojala u stanju ravnotee (ekvilibrija), u kojem su jezici
brojem govornika ogranieni na najvie nekoliko tisua, u kojemu je
tempo promjena izuzetno spor, a proces diferencijacije jezika pretka u
jezike-potomke neprekidno se usporava zbog irenja rijei i gramatikih
obiljeja iz jezika u jezik. Takvo je stanje tijekom pretpovij esti bilo
prekidano samo u iznimnim uvjetima; primjerice, ravnotea u kojoj se
razvijaju jezici na nekom podruju moe biti naruena naglim irenjem
stanovnitva koje govori jednim od jezika, a do toga moe doi uslijed
vane tehnoloke inovacije, kao to je otkrie poljoprivrede, stoarstva,
ovladavanje uzgojem konja, ili neega slinog. U takvoj e se situaciji
jedan od jezika naglo proiriti na velikom teritoriju te potisnuti ili
asimilirati sve druge jezike na tom podruju, a zatim e unutar toga
jezika doi do diferencijacije na jezike-potomke prema tradicional
nom modelu genealokog stabla. Takav je pak model prikladan samo
za prikazivanje odnosa meu jezicima koji su nastali kao posljedica
prekida prvobitne ravnotee. Stoga Dixon svoj novi model genetskih
odnosa meu j ezicima naziva modelom isprekidane ravnotee (ili
punktuiranoga ekvilibrij a, engleski punctuated equilibrium).
Ravnotee i prekidi odvijali su se tijekom ljudske povijesti na mnogo
mjesta i u mnogim razdobljima, no velike porodice, poput afroazijskih
ili indoeuropskih j ezika, nastale su kao rezultat prekida ravnotee,
dakle u iznimnim uvjetima. Kao to emo jo vidj eti, poetnom ire
nju afroazijskih jezika vjerojatno je doprinijela tehnoloka revolucija
izazvana uvoenjem ekstenzivnog stoarstva, dok najvjerojatnija teorija
o postanku indoeuropskih jezika objanjava njihovo brzo irenje u 3.
tisuljeu pr. Kr. napretkom tehnologije kolnoga prijevoza. U oba su
sluaja velike jezine porodice prekrile raniju jezinu kartu na kojoj
su mnogi jezici tisuljeima postojali u stanju ravnotee. Genetski
odnosi meu tim jezicima moda nisu bili onako jasno izraeni kao
u sluaju odnosa meu indoeuropskim ili afroazijskim j ezicima. U
sluaj evima j ezika kojima govore, ili su donedavna govorili, j edini
preostali lovci-sakupljai koje nisu istisnule velike porodice nastale
u "neolitskoj revoluciji", genetski odnosi znatno se tee razaznaju,
primjerice meu jezicima Australije, zapadne obale Sjeverne Amerike,
ili meu Bumanima u Junoj Africi.
Na ovom mjestu treba rei da bi model isprekidane ravnotee mogao
imati posljedice i na nau sliku tipoloke jezine raznolikosti svijeta.
Naime, teorijski postoji mogunost da su jezici "primitivnih" lovaca
i sakupljaa, koji su postojali tijekom veega dijela jezine povijesti
svijeta, bili na neki nain strukturalno drukiji od jezika postneolitskih
drutava. Takva je pomisao u suvremenoj lingvistici prilino heretika.
Kao reakcija na europocentrike, a ponekad i rasistike predrasude
o primitivnosti jezika neeuropskih naroda, lingvisti su u dvadesetom
stolj eu razvili neku vrst dogme da su svi jezici na svijetu u struktu
ralnom pogledu ravnopravni, te da nema nikakve korelacije izmeu
strukture jezika i tehnoloke i ekonomske naprednosti njegovih govor
nika. Znamenita je izreka velikog amerikog lingvista Edwarda Sapira,
prema kojemu "u pogledu jezine forme, Platon hoda s makedonskim
svinjarem, Konfucije s divljim lovcem na glave iz Asama"122. Meutim,
ta pretpostavka nikada nije empirijski provjerena, izmeu ostaloga i
zbog slabe dostupnosti podataka o j ezicima predneolitskih drutava.
A priori bismo mogli pretpostaviti da e postojati sustavne razlike
izmeu jezika malih i velikih jezinih zajednica, i to zbog sljedeeg
razloga: jezine promjene koje unose neobina obiljeja, stvaraju kom
plicirane strukture, ili proturjee nekim funkcionalno motiviranim
122 "Wnen it comes to linguistic form, Plato walks with the Macedonian swineherd, Confucius
with the head-hunting savage of Assam", Sapir 1921: 234 (moj prijevod).
svojstvima ljudskih jezika, imat e veu vjerojatnost da se proire u
malim zajednicama; u velikim zajednicama novonastale neoekivane i
komplicirane strukture morale bi, u prosjeku, proi kroz vie meusobno
neovisnih procesa prenoenja u kojima ih novi govornici mogu prihvatiti
ili odbaciti. Premda o tome jo nisu provedena sustavna istraivanja,
moje je miljenje da su gramatiki najkompliciraniji jezici svijeta, te
oni s obiljejima koja najvie "odskau" od tipolokoga "prosjeka",
redovito mali jezici, poput kabardinskoga (na Kavkazu), jimasa (na
Novoj Gvineji), ketskoga (u Sibiru) itd. Meu takvim jezicima nema
niti j ednoga s vie od milijun govornika, j er kada se neka j ezina
zajednica proiri, jezine promjene prirodno tee pojednostavljivanju
gramatike strukture i eliminaciji neobinih ili nefunkcionalnih obi
ljeja. Gramatike komplikacije obiljejem su, u pravilu, "malih" jezika
kakvima su govorili nai paleolitski predci.
Daniel Nettle123 je pokazao da doista postoje neka obiljeja koja
se osobito esto susreu u izoliranim, malim jezinim zajednicama,
u kakvima obino ive lovci i sakupljai. Primjerice, jezici s izrazito
velikim fonolokim sustavima, odnosno s jako mnogobrojnim segmen
tima, osobito su esti u malenim zajednicama govornika, a rijetki u
"velikim" jezicima. Na slian nain, neki se segmenti, koji inae ne
postoje u jezicima svij eta, osobito esto pojavljuju u malim jezicima.
Takav je i suglasnik, koji podsjea na zvuk koji se uje pri pljuvanju,
a posvjedoen je jedino u malenom jeziku vari, kojim govori nekoliko
stotina Indijanaca u Amazoniji. Sline se "fonetske rijetkosti"124 u
pravilu ne susreu u "velikim" jezicima porodica nastalih za vrijeme
neolitske revolucije. Jezici lovaca i sakupljaa esto ne trebaju posebne
rijei za brojeve, a u jednom od njih, amazonijskom jeziku piraha, ne
postoji ak niti posebna rije za "jedan" u opreci spram "mnogo". Au
stralski aboridinski jezici, primjerice guugu yimidhirr, esto izraavaju
prostorne odnose na posve razliit nain od suvremenih europskih
jezika, u emu neki lingvisti vide odraz lovako-sakupljakog naina
ivota njihovih govornika: guugu yimidhirr nema rijei i gramatike
morfeme za izraavanj e relativnih prostornih odnosa poput "pored",
"pokraj", "lijevo", ili "desno", ve samo za izraavanj e apsolutnih
123 Nettle 1999: 138 i dalje. V i Newreyer 2002.
124 V Ladefoged i Everett 1996.
'
odnosa kao to su "sjeverno", "istono", "juno" i "sjeverno". 125 Na
koncu, pravilan poredak sintaktikih elemenata u kojem je objekt na
poetku reenice (jezici tipa OVS i OSV) susree se gotovo iskljuivo
u aici malih j ezika kojima govore plemena lovaca i sakupljaa u
Amazoniji i Australiji. Samo jedan jezik toga tipa, macui (Venecuela)
ima vie od 3000 govornika126 Postoj e neka svjedoanstva o tome da
se tipoloki najrjea obiljeja malih jezika brzo gube kada zajednica
koj a se njima slui stupi u intenzivne kontakte sa zajednicama koje
govore "velikim" jezicima. Primj erice, papuanski j ezici murik, buna
i arape, u svega tridesetak godina od prvih intenzivnijih dodira s
civiliziranim svijetom izgubili su vrlo sloen sustav od dvanaestak
imenskih klasa (koje odgovaraju gramatikim rodovima u jezicima
poput hrvatskoga), a kuit ski jezik dahalo izgubio je neke tipoloki
rijetke suglasnike, poput labiovelarnoga lateralnog frikativa /I*/otkako
su njegovi govornici postali veinom dvojezini na dahalu i svahiliju127
Moemo se zapitati jesu li takve tipoloke neobinosti bile ue
stalije u vrijeme kada je veina ljudskih jezinih i etnikih zajednica
brojala samo nekoliko stotina lovaca i sakupljaa. Ako je tako, onda
je slika koju imamo o tome to je u jezicima oekivano i uestalo, a
to rijetko i neoekivano, beznadno iskrivljena injenicom da su je
lingvisti desetljeima stvarali promatrajui gotovo iskljuivo jezike
postneolitskih drutava i velikih j ezinih porodica nastalih za vrijeme
"neolitske revolucije", ili nakon nje. Zamislite da u nuklearnom ratu, ili
uslijed globalne poasti neke zarazne bolesti poput side, pogine 99,9%
svjetskoga stanovnitva, a da preive samo pripadnici izoliranih malih
plemena koja ive u pustinji Kalahari i u Amazonskoj dungli. Kakav
bi si zakljuak o strukturi ljudskih jezika nakon te kataklizme mogao
stvoriti posjetitelj s Marsa, koji bi elio utvrditi tipina obiljeja ljudskih
jezika? Ako bi marsovski lingvist svoje zakljuke stvarao na temelju
jezika kao to je hikarjana (koji ima poredak sintaktikih elemenata
OSV) i !kung (koji ima stotinjak segmenata, meu kojima je i nekoliko
desetaka "klikova"), njegov bi zakljuak sigurno bio da su upravo to
125 Za problem postojanja brojeva u jeziku piraha v Frank, Everett et alii 2008, a za prostorne
opise u jeziku guugu yimidhirr v. Levinson 1997.
126 Nettle 1999: 140.
127 V. Hagege 2005: 87-89. Za slian gubitak tipoloki neobine "dvostruke mnoine" u nekim
govorima bretonskoga, koji su pretrpjeli velik utjecaj francuskoga, v. Dressler 1981: 8.
1 1
3
8
tipina obiljeja ljudskih sustava komunikacij e. Ne moemo dakle
iskljuiti mogunost da generalizacije o jezinoj strukturi, do kojih su
lingvisti doli analizom suvremenih jezika i dokumentiranih jezika iz
blie prolosti, nisu reprezentativne za ljudski jezik kao takav, jer jezici
goleme veine drutava lovaca i sakupljaa nestali su ne ostavivi traga.
Nasljeivanje i posuivanje
Potpuno nejasnim ostaje u kojoj su mjeri nae navodne spoznaje o tore
to predstavlja "normalan jezini razvitak" oblikovane promatranj em
iskljuivo povijesno dokumentiranih zbivanja u jezicima postneolitskih
drutava, te u koliko mjeri su takva zbivanja obiljeavala i razvitak
j ezika "primitivnih" drutava. Poredbena je metoda utemeljena na
pretpostavci da jezici mogu meusobno posuivati rijei, ali da u pravilu
ne posuuju rijei "temeljnoga jenika"128, te gramatike morfeme,
osobito u morfolokim paradigmama. Stoga kaemo da je hrvatski
slavenski (i indoeuropski) jezik, iako je, primjerice, iz neindoeuropskog
turskoga posudio velik broj rijei, od kojih se neke uope ne ostjeaju
kao posuenice, npr. boja, jastuk, jarak, biser i alat.
Broj posuenica u nekim jezicima moe biti i vei od broja na
slijeenih rij ei; primjerice, u albanskome je broj rijei latinskoga
podrijetla vei od broja naslijeenih rijei: iz latinskoga su i posve
obine albanske rijei, npr. qen "pas" (latinski canis), mik "prijatelj "
(latinski amicus), (ale "rije" (latinski vocabulum), kuptoj "razumijem"
(latinski computo "raunam"), luaj "igrati se" (latinski ludere), i mire
"dobar" (latinski mirus "udesan"), itd. U korejskome, takoer, broj
posuenica iz kineskoga sainjava 60% rjenika, dok domae, korejske
rijei ine tek
350
0 rjenika; preostalih 5% rijei potjee iz drugih
jezika (osobito iz japanskoga i engleskoga). 129 Posuenice ne moraju,
naravno, biti sve iz istoga jezika, a njihov kumulativni zbroj moe
biti vei od broja naslijeenih rijei. Po mojoj evidenciji, nastaloj za
vrijeme izrade "Hrvatskoga enciklopedijskog rjenika", kojemu sam
bio glavni urednik (zajedno s Ljiljanom Joji), 72% hrvatskoga rjenika
128 Meutim, uvijek ima protuprimjera: u nekim su jezicima zabiljeeni sluajevi posuivanja
i rijei temeljnoga rjenika poput rijei za "srce", "ime", "otac", "majka", brojeva od jedan
do tri, itd., v. Haarmann 1990.
129 V. Sohn 2001: 87.
sastoji se od posuenica, dok je samo 280/0 naslijeeno pravocrtnim
razvitkom od indoeuropskoga preko praslavenskoga. Treba istai da je
ta analiza nastala na temelju grae koja se sastojala od suvremenoga
supstandardnoga i razgovornog hrvatskog jezika, u kojem su rijei
poput kompjutor, aerodrm i klavir posve uobiajene. Da je analiza
raena na temelju prikupljanja grae standardnoga j ezika, u kojem bi
spomenute posuenice bile zamijenjivane rijeima raunalo, zrana
luka i glasovir, postotak bi posuenica nesumnjivo bio znatno manji.
Meutim, hrvatski bi ostao slavenski jezik ak i kada bi broj turcizama
ili anglizama u hrvatskome bio vei od broja naslijeenih slavenskih
rijei. To bi bilo zbog toga, to bi gramatiki sustav hrvatskoga ipak ostao
slavenski. I danas moete sastaviti hrvatske reenice (na argonu ili na
dijalektu) u kojima e veina rijei biti posuenice, no gramatika im je
struktura ipak naslijeena, slavenska: kaem li mjuza je DJ-a skulirala
u filingu, iz dipeta u lavat pjate, ili muftija se zatefterio u itabu, svi
su gramatiki morfemi u tim reenicama naslijeeni, iako su dodani
korijenima rijei koji su posueni iz engleskoga, talijanskoga, odnosno
turskoga. Prij edlozi kao iz, u, padeni nastavci kao -a (za akuzativ i
genitiv imenica mukoga roda) ili -u (za akuzativ imenica enskoga
roda), posvojna zamjenica se, pomoni glagol za tvorbu futura e, sve
su to gramatiki morfemi koj e je hrvatski naslijedio iz praslavensko
ga (a posredno i iz indoeuropskog prajezika). To su morfemi koji se
obino ne posuuju iz jezika u jezik, barem u uvjetima "normalnog
jezinog razvitka" koji su lingvisti prouavali na povijesti poznatih
jezika. Iznimke su malobrojne; primjerice, engleski je iz staronordij
skoga (takoer srodnoga germanskog jezika) posudio zamjenice they
"oni" i their "njihov", te oblik 2. lica jednine prezenta glagola "biti"
(are) ; korejski je iz japanskoga najvjerojatnije posudio rije kka, koja
funkcionira kao pokazatelj subjekta reenice (rjeica za nominativni
pade, usp. japanski ga) !3O; indonezijski je iz sanskrta posudio zamjenicu
saya "ja" (koja na sanskrtu nije zamjenica, ve imenica sahaya- koja
znai "sluga") ; grki su dijalekti u Maloj Aziji (Kapadokiji) iz turskoga
posudili nastavke za 1. lice mnoine glagola (-ik) i za 2. lice mnoine
glagola (-iniz) . Junoameriki indijanski jezik resigaro posudio je iz
jezika bora morfeme za dvojinu, koje je pridodao ve postojeoj opreci
130 V.Thomason 2003: 690.
1 1
4
0 Jezina raznolikost svijeta
izmeu jednine i mnoinel3l . Takvi bi se primjeri mogli nabrajati i dalje:
u literaturi su opisani sluajevi posuivanja svih vrsta gramatikih
morfema132, to samo potvruje da nema vrstih granica i propisa o
tome to se moe ili ne moe posuditi iz jezika u jezik.
U svakom sluaju, nije dvojbeno to da se gramatiki morfemi
posuuju rjee od leksikih; to je zacijelo bilo tako i u jezicima naih
davnih predaka. Meutim, i gramatiki se morfemi ipak posuuju,
osobito u nekim sociolingvistikim situacijama, te stoga ostaje otvoreno
pitanje kakav utjecaj na meusobne odnose dvaju jezika moe imati
gramatiko posuivanje ako ti jezici - uslijed praktine nepromjenljivosti
naina ivota u paleolitiku - stoje u dodiru nekoliko tisua, ili ak
desetaka tisua godina. Nee li u takvoj situaciji i razmj erno rijetko
posuivanje gramatikih morfema dovesti do polaganog "mijeanja"
jezika i potiranja njihovih iskonskih genetskih odnosa, ma kakvi oni
izvorno bili? To uvelike zavisi od sociolingvistikih uvjeta u kojima
su ivjele ljudske zaj ednice tijekom tisuljea koja su prethodila izumu
poljoprivrede, sjedilakog naina ivota i pismenosti, a o tim uvjetima
moemo zapravo samo nagaati.
Kako e tei meusobni utjecaji dvaju jezika, ili skupine jezika koji
se govore na istom teritoriju (ili na susjednim teritorijima s odreenim
preklapanjem) zavisi od nekoliko inilaca, no najvanijima mi se ine
sljedei:
1. postoji li, ili ne postoji, velik broj bilingvalnih (dvojezinih) ili ak
plurilingvalnih (viejezinih) govornika na teritoriju o kojem se
radi, ili su takvi govornici izrazita manjina, a jezici koji stupaju
u dodir ostaju u relativnoj izolaciji j edan od drugoga.
2. postoji li, ili ne postoji, znatna razlika s obzirom na status (presti)
jezika koji stupaju u dodir.
3. jesu li jezini dodiri polifunkcionalni (tj. takvi da se jezici koji
stupaju u dodir upotrebljavaju u sasvim razliitim komunikacijskim
situacijama) ili nisu (tj. jezici koji stupaju u dodir upotrebljavaju se
u ogranienom tipu situacija, npr. pri trgovini ili pri komunikaciji
gospodara i robova) .
131 V. Curnow 2001: 429.
132 Ltome V. Thomason & Kaufman 1988.
Razvitak jezine raznolikosti 141
1
Pogledajmo neke primjere situacija u kojima se jezini dodiri razlikuju
s obzirom na upravo spomenute inioce. U ll. stoljeu normanski je
francuski (jedan starofrancuski dijalekt) dospio u Englesku zajedno s
Vilimom Osvajaem i tankim slojem njegovih plemia; oni su zavla
dali Engleskom i tijekom idua dva stoljea zadrali svoj jezik koji se
upotrebljavao na engleskom dvoru i u svim slubenim i javnim doku
mentima, potiskujui staroengleski kao prestini j ezik Otoka. Zbog
velike razlike u statusu normanskoga francuskog i staroengleskoga,
dvojezinih je govornika, koji su potpuno vladali obama jezicima, bilo
vrlo malo: Norrani se nisu trudili nauiti jezik podinjenih Engleza,
a govornicima staro engleskoga je ovladavanje starofrancuskim bilo
onemogueno zbog rigidnog feudalnog sustava koji nije doputao
drutvenu promociju, niti je pruao prilike za obrazovanje na novom
prestinom idiomu. Jaz izmeu dviju zaj ednica odrao se sve do
sredine etrnaestoga stolj ea, kada je dolo do ponovne integracije
engleskoga drutva i procvata knjievnosti na srednjoengleskome133
U takvoj situaciji, golem je broj rijei uao iz starofrancuskoga u sred
njoengleski: normanski su vladari na otok sa sobom donijeli i rij ei
za predmete visoke kulture, ali i neke posve obine rijei, koje su se
proirile zbog drutvenog prestia normanskofrancuskoga. Kao to je
utvrdio Walter Scott na poetku romana "Ivanhoe": u engleskom su
rijei za jestive domae ivotinje staroengleskog podrijetla (pig "svinja",
calf "tele", sheep "ovca", cow "krava"), ali rijei za njihovo meso su iz
normanskog francuskoga, usp. pork "svinjetina" (francuski porc), veal
"teletina" (francuski veau), mutton "ovetina" (francuski mouton), beef
"govedina" (francuski boeuf) . Do toga je dolo zbog toga jer engleski
kmetovi nisu od svojih feudalnih gospodara morali nauiti nazive
za ivotinj e koje su uzgajali, ve jedino rijei za vrste mesa kojim su
ih posluivali. Usprkos takvomu golemom utjecaju starofrancuskoga
rjenika na staroengleski (i srednjoengleski), utjecaja starofrancuske
gramatike na gramatiku srednjoengleskoga gotovo da nije bilo: takav
se utjecaj mogao ostvariti samo prenoenjem sintaktikih ili fonolokih
obrazaca u govoru dvoj ezinih govornika, a takvih je u Engleskoj bilo
izuzetno malo tijekom dva stolj ea koegzistencije staroengleskoga i
starofrancuskoga.
133 Usp. Koziol 1967: 34-36 ..
1 1
4
2
S druge strane, postoje i obrnuti sluajevi: na Balkanu su albanski,
grki, rumunjski, bugarski, makedonski, i srpski tor1aki dijalekti
(koji se govore u J Srbiji i na Kosovu) stoljeima ivjeli u susjedstvu,
a djelomino i na istome teritoriju; gramatika su obiljeja i fonoloki
sustavi svih balkanskih jezika postali slinima, uslijed velikog broja
govornika koji su jo do nedavna na Balkanu znali i po nekoliko jezika;
govornici razliitih balkanskih jezika u srednjem su vijeku bili ukljueni
u sloen sustav komplementarne ekonomije, pri emu su stanovnici
rijetkih gradova govorili (bizantski) grki, poljoprivredno stanovnitvo
u dolinama govorilo je slavenskim jezicima, dok su stanovnici plani
na, koji su se bavili ekstenzivnim, sezonskim stoarstvom, govorili
romanski (prarumunjski) i (staro)albanski. Oni su dolazili u brojne
kontakte, bez sumnje ne samo zbog trgovine, ve i zbog razmjene
ena (egzogamije). U takvim je drutvenim uvjetima morao postojati
velik broj govornika koji su govorili dvama, ili ak trima jezicima,
iji su se gramatiki sustavi zbog toga stali pribliavati; primjerice,
u balkanskim se jezicima budue vrijeme, futur, tvori na podudaran
nain, pomonim glagolom htjeti, usp.
albanski
srpski (torlaki)
makedonski
do te shkruaj "pisat u"
htj eti.1lice jd. veznik pisati. 1lice jd.konjunktiva
e da piem
k'e da piam
Slina je jezina situacija postojala na Britanskom otoju izmeu konca
4. i konca 6. st. po. Kr.; nakon povlaenja rimskih legija (410.) latinski
je jezik u velikoj mjeri izgubio status prestinoga jezika, a Britanija
se raspala na niz malenih, plemenskih teritorija u kojima se govorilo
goidelski (iz kojeg je postao irski), britski (jezik-predak velkoga), piktski
i anglosaski (staroengleski). Niti jedan od tih jezika nije imao status
prestinoga jezika. Niti u jednom od navedenih jezika (osim piktsko
ga, koji je izumro jo u srednjem vijeku i gotovo je posve nepoznat)
nije zabilj een velik broj posuenica iz drugih jezika s kojima je bio u
dodiru; latinski je ostao univerzalni jezik-davatelj rjenikoga blaga i
u irskome, i u velkome i u engleskome. Meutim, neka od tipoloki
najpoznatijih obiljeja otonih keltskih jezika (goidelskih i britskih)
oblikovala su se upravo u uzajamnim dodirima tijekom 5. i 6. stolj ea,
u malim plemenskim zajednicama u kojima je vj erojatno bilo mnogo
dvojezinih (ili ak trojezinih) govornika 134; U to su doba otpali svi
zavrni slogovi u oba j ezika, te je s njima nestala i veina gramatikih
nastavaka naslijeenih iz prakeltskoga; osim toga, ispali su i mnogi
slogovi u sredini rijei, a izmijenili su se i samoglasnici poetnih slogova
pod utjecajem samoglasnika u susjednim slogovima (prijeglas). Tako
goidelskom imenu Catubuttas, u genitiv u jednine, zabiljeenom na
spomeniku iz 4. st., u staroirskome 8. stoljea odgovara oblik Cathbad,
a britskomu imenu Maglocunus nekoliko stoljea poslije odgovara ve
lki oblik Maelgwn. Neke tipine otonokeltske gramatike kategorije
nastale su takoer najvjerojatnije u to doba uslijed intenzivnih dodira
meu jezicima Britanskog Otoja (osobito goidelskih i britskih). To
su, primjerice, zamjeniki prijedlozi, tj . prijedlozi koji se spreu po
licima (usp. npr. staroirski uaimm "od mene", uait "od tebe", itd.),
ili postojanje osobitog stupnja usporedbe pridjeva, ekvativa, koji se
upotrebljava kada neki pridjev izraava neko svojstvo u istoj mjeri kao i
neki standard usporedbe, usp. staroirski senithir "jednako star kao" (od
pridjeva sen "star") spram srednjevelkoga henhet "jednako star kao"
(od pridjeva hen "star"). Postoje razlozi da se vjeruje kako je i tipino
otonokeltski poredak rijei u reenici, V (glagol) S(ubjekt) O(bjekt)
takoer rezultat kontakata meu otonim keltskim jezicima u to doba.
Proces jezine konvergencije, pribliavanja jezika po strukturalnim
obiljejima uslijed jezinoga kontakta, olakan je i ojaan u drutvi
ma u kojima postoji egzogamija, uzimanje ena iz druge drutvene
(i j ezine) zajednice. Egzogamija u pravilu dovodi do velikoga broja
dvojezinih i viejezinih lanova drutva, jer djeca od obaju roditelja
ue razliite jezike; dvojezinost pak, kao to sro vidjeli, olakava
preuzimanje strukturalnih, gramatikih elemenata iz jednoga jezika u
drugi. Egzogamna su drutva osobito esta u nekim dijelovima svijeta,
nadasve meu zajednicama lovaca-sakupljaa i razmjerno "primitivnih"
poljoprivrednika, primjerice u Amazoniji!35 ili na Novoj Kaledoniji136 U
takvim "simbiotikim" zajednicama izmeu govornika razliitih jezika
meu kojima nema jasne hijerarhije ponekad nastaju i pravi "mijeani"
jezici, u kojima su gramatiki i rjeniki elementi dvaju jezika-izvora
134 L tome v. Matasovi 2004a.
135 O jezinom savezu koji j e nastao kontaktima razliitih indijanskih plemena u slivu rijeke
Vaupes u Amazoniji v. Aikhenvald 1 999.
136 Grace 1990.
1 1
44
potpuno pomijeani, i to u podjednakim omjerima. Premda su takvi
sluajevi rijetki, u literaturi se navode, primjerice, jezik ma'a, nastao
mijeanjem jednoga jezika kuitske grane afroazijske porodice i dvaju
bantuskih j ezika nigersko-kordofanske porodice137, a jezik miif koji
se govori U Kanadi i sjeverozapadnim dravama SAD, nastao je mije
anjem jezika francuskih trapera i indijanskoga jezika kri iz algonkijske
porodice. Miif je nastao u zajednicama mjeanaca, tzv. Mitis-a, koji
potjeu iz mijeanih brakova Francuza i Krija. U tore su jeziku imenice
i njihova morfosintaksa iz francuskoga, a glagoli i njihove gramatike
kategorije iz jezika kri 138 . U svakoj se reenici miifa mijeaju, dakle,
dva jezina sustava i nemogue je objektivno utvrditi koji bi od njih
trebalo smatrati naslijeenim, a koji posuenim (jesu li za identitet
jezika vanije imenice ili glagoli?). Odnos se algonkijske i romanske
(francuske) komponente miifa vidi u sljedeoj reenici:
nu tulta aja-w a lol "On nije uvijek u koli"
negacija uvijek biti-3j d. ivo u kola
Rijei francuskoga podrijetla su tulta (fr. tout le temps), a liRol (fr. t
recole) i, vjerojatno, negacija nu (fr. non), no glagol je, zajedno s gra
matikim nastavkom za tree lice jednine ivoga subjekta, iz jezika krio
I fonoloki sustavi krija i francuskoga kao da su stopljeni u miifu; taj
jezik ira 14 samoglasnika i 23 suglasnika, koji uglavnom predstavljaju
artikulacije zajednike obama jezicima. Iz francuskoga potjeu nazalni
(nosni) samoglasnici, a iz krija "sibilantska" harmonija, zbog koje se
u jednoj rij ei ne mogu kombinirati frikativi i s frikativima s i Z
tako francuska imenica sauvage "divljak" (koja se izgovara, otprilike,
sova) u miifu postaje ava "indijanac".
I u Indiji postoje neki oblici mijeanih dravidsko-novoindoarijskih
jezika u podrujima gdje dravidske i indoarijske zajednice koegzistiraju
u razmjerno egalitarnim prilikama (npr. govornici dravidskoga jezika
kannada i novoindijskoga jezika konkani), a kao "mijeani" jezik opi
suje se i mednij aleut, jezik nastao mijeanjem ruskoga i aleutskog na
jednom od Aleutskih otoka. Naravno, ne moemo znati koliko su takvi
137 V Thomason 2003.
138 V. Mithun 1999: 599.
Razvitak jezine raznolikosti 1
45 1
sluajevi bili esti u pretpovijesti, no posve je mogue da je njihova
rijetkost u dananjem svijetu posljedica inilaca koji su nastali razmjerno
nedavno u povijesti: odsutnost dvojezinosti koja obiljeava velik broj
nacionalnih drava posljedica je oblika drutvenog ivota koji ne moe
biti stariji od prvih neolitskih zajednica139, a egzogamija ne moe biti
esta u velikim i gusto naseljenim poljoprivrednim zajednicima iji
svi pripadnici dijele zajedniki jezik i materijalnu i duhovnu kulturu.
I u sluaju balkanskih jezika u srednjem vijeku, kao i u sluaju jezika
na Britanskom Otoju izmeu 4. i 6. stoljea, niti jedan od idioma u
kontaktu nije se isticao kao izrazito prestiniji od ostalih; u mnogim
drugim sociolingvistikim situacijama jedan je od jezika u dodiru jezik
vladajue klase, jezik ije poznavanje omoguuje drutvenu promociju.
U takvim sluajevima drutveno "nii" jezik esto izumire, kao to se
dogodilo s galskim, jezikom keltskih prastanovnika dananje Francuske
koji je izumro tijekom stoljea rimske vladavine Galijom (dananjom
Francuskom). Ukoliko se "nii" jezik ipak odri, to moe biti rezultat
posve razliitih inilaca: mogue je da je broj govornika "niega"
jezika razmjerno malen i drutveno izoliran od ostatka stanovnitva
(kao u sluaju normanskoga francuskog u Engleskoj u 12. stoljeu), a
mogue je i da "nii" jezik uslijed zemljopisnih faktora zadri izolirana
podruja kao izvor novih generacija govornika, kao u sluaju baskijskoga
u odnosu spram panjolskoga (kastiijanskoga). Premda je kastiljanski
stoljeima bio "vii" jezik dravne uprave, obrazovanja i meunarodne
civilizacij e u Baskiji, baskijski se odrao zbog postojanja planinskih,
zabitih enklava govornika toga jezika. Te su enklave iz generacije u
generaciju sluile kao izvor novih valova doseljenika u gradove, gdje se
odravalo panjolsko-baskijsko dvojezije. Takve su dugorone situacije
proirenoga bilingvizma, kao to emo vidj eti, ansa za preivljavanje
mnogih "malih" i ugroenih jezika koji se danas jo govore u svijetu.
Kada neki j ezik niega statusa ipak izumre, to se dogaa tako
da djeca prestanu uiti taj jezik od svojih roditelja (koji su veinom
dvojezini) i ponu uiti prestini jezik zajednice. Ako je stanovnitvo
koj e je govorilo jezikom niega statusa u manjini, njegov jezik obino
ne ostavlja nikakvoga traga u jeziku koji ga je zamijenio; primjerice,
139 Na znatno veu proirenost dvojezinosti i viejezinosti u predneolitskim drutvima upozorava
i afrikanist Christopher Ehret (1988: 569). Za openiti uvod u dvojezinost (bilingvizam) v.
Grosjean 1982.
1 1
4
staropruski, baltijski jezik koji je u 18. stoljeu u istonoj Pruskoj isti
snuo njemaki, nije ostavio znatnijih tragova na lokalnim njemakim
dijalektima. U vrijeme kada su zapisani dokumenti na staropruskome
(14.-16. stoljee) tim su j ezikom ve govorili samo seljaci u zabitim
krajevima Pruske, stanovnitvo koje je demografski posve preplavljeno
njemakim kolonistima. Meutim, mogua je i obrnuta situacija: veina
stanovnitva na nekom podruju govori "niim" j ezikom, a zatim taj
jezik zamijeni za "vii" jezik manjine; ukoliko, kao to je esto sluaj ,
govornici "nieg" jezika nisu savreno ovladali gramatikom "viega"
jezika 140, rezultat e zamjene jezika biti znatno izmijenjen oblik "vie
ga" jezika; u takvim se sluaj evima kae da su u nekom jeziku jasno
vidljivi utjecaji starijega supstrata. Primjerice, etnoloki, antropoloki, i
povijesni podatci navode na zakljuak da je armenski neko bio jezikom
znatne manjine stanovnitva u dananjoj Armeniji, no nametnuo se kao
vii jezik veinskom stanovnitvu koje je govorilo nekim nepoznatim
jezikom, moda neindoeuropskim urartskim. Vjerojatno je uslijed te
jezine zamjene armenski izgubio mnoga tipina indoeuropska jezina
obiljeja (npr. gramatiku kategoriju rodaI41), a stekao neka indoeurop
skim jezicima prilino tua obiljeja (npr. izrazito kompliciran sugla
sniki sustav). Zamjene jednoga jezika drugim, u manjim razmjerima,
sigurno su se dogaale i tijekom paleolitskoga razdoblja, no teko je
pretpostaviti da su takvi procesi mogli biti rairena pojava. Naime, u
takvim procesima jezik drutvene elite zamjenjuje jezik stanovnitva
"drugoga reda", a u paleolitiku zacijelo nisu postojali uvjeti da neka
skupina dulje vremena gospodari drugom i namee j oj svoj jezik.
Konano, moramo razmotriti i problem takozvanih kontaktnih
jezika. U mnogim dijelovima svijeta jezici koji dolaze u dodir izrazito
su razliitoga prestia, no dodiri meu njima samo su djelomini, jer
razliiti jezici slue razliitim potrebama, tj . ne upotrebljavaju se svi
podjednako za sve komunikacijske svrhe. Jednostavan je sluaj jezika
koji nastaju kada se dvije zajednice, koj e govore razliitim jezicima,
140 Sarah Thomason (2003) naglaava stupanj ovladavanja drugim jezikom kao presudan faktor
u raznim tipovima jezinih kontakata; meutim, neutemeljenom smatram njezinu tezu da
do posuivanja rijei tipino dolazi u situacijama kada govornici potpuno ovladavaju dvama
jezicima u dodiru, a do posuivanja gramatikih obiljeja kada to ovladavanje nije potpuno.
Hrvatski j e danas prepun engleskih posuenica, a oigledno j e da one u jezik ne ulaze u
prvom redu kroz govor potpuno dvoj ezinih govornika.
141 V. Matasovi 2004b.
moraju sporazumijevati u ogranienom tipu situacija, primjerice radi
trgovine. U sredozemnim lukama, od srednjega vijeka sve do 18. sto
ljea, trgovci iz romanskih zemalja susretali su se s arapskim, grkim,
kasnije i turskim trgovcima i putnicima, te komunicirali na jeziku koji
je sadravao rijei iz svih tih spomenutih jezika. Taj je jezik poznat pod
imenom lingua franca, doslovno "franaki", jer su na islamskom dijelu
Sredozemlja Francima nazivali sve krane. Meutim, lingua franca
nikome nije bio materinski jezik, njime se moglo razgovarati samo o
ogranienom broju tema, a nemamo razloga vjerovati ni da je imao
posve utvrenu gramatiku, odnosno fiksna gramatika pravila, budui
da je njegova upotreba uvijek ovisila o konkretnoj situaciji i kompetenciji
pojedinih sugovornika iji su materinski jezici bili razliiti. Premda je
slabo dokumentirana, lingua franca morala je pomalo podsjeati na
upotrebu njemakoga kojim govore hrvatski, grki ili turski radnici
na privremenom radu u Njemakoj , koji nikad nisu imali prilike uiti
njemaki u koli. U 18. i 19. stoljeu u norvekim se i sjevernim ruskim
lukama upotrebljavao russenorsk, jezik u kojemu su neke rijei i grama
tiki elementi iz ruskoga, a neki su iz norvekoga. I on je, poput lingua
france, imao ogranien rjenik i nepotpuno odreenu gramatiku, jer
je sluio samo pri trgovinskim transakcijama za toplijeg dijela godine
kada su trgovaki brodovi mogli ploviti iz norvekih u ruske luke i
obratno. Takvi su kontaktni jezici, nastali za potrebe trgovine, poznati
pod imenom sabiri. Drugi je sluaj kontaktnoga jezika pidin, jezik
koji nastaje kada govornici razliitih jezika moraju komunicirati, a da
pritom kao zajedniki moraju prihvatiti neki prestini j ezik kojim ne
vladaju u potpunosti142 U 19. stoljeu na havajske plantae dovedeni
su radnici iz razliitih dijelova Oceanije, te iz Kine i Japana. Oni su
se nali na podruju gdje je prestini jezik bio engleski, no oni su tim
jezikom mogli ovladati samo djelomino. Oblik engleskoga koji se
upotrebljavao bio je znatno pojednostavljen, pun posuenica iz j ezika
koje su sa sobom na Havaj e donijeli doljaki radnici, a poznat je pod
imenom havajski pidinski engleski. U tijeku jedne ili najvie dvije ge
neracije, meutim, dj eca radnika iji su roditelji govorili tim pidinom
nauila su ga od svojih roditelja, te je tako nastao nov j ezik, s posve
142 Neki lingvisti ne razlikuju pidine od sabira, jer u oba se sluaja radi o kontaktnim jezicima
ija je komunikacijska upotrebljivost ograniena, te koji nikome nisu materinski. U ovoj se
knjizi oni razlikuju injenicom da za razliku od pidina, jezici uslijed ijega kontakta sabiri
nastaju nisu hijerarhijski odvojeni, ve su barem priblino ravnopravni.
1 1
4
8
odreenom gramatikom strukturom i rjenikom kojim je mogue
razgovarati o svemu na svijetu. Spomenuti se proces, uslijed kojega
jezik ograniene funkcionalnosti postaje materinskim i polifunkcio
nainim jezikom, naziva kreolizacija, a jezici koji su tako postal zovu se
kreolskim jezicima. Jezici poput haianskog kreolskog francuskog, ili
jamajkanskog kreolskog engleskoga, u prvoj su fazi svojega postojanja
bili pidini, a kreolima su postali tek s prvom generacijom govornika
koji su ih nauili kao materinski jezik.
Zapaeno je da do sada proueni kreolski jezici imaju mnoge zajed
nike elemente u svojoj strukturi; primjerice, poredak je sintaktikih
elemenata u kreolima u pravilu S(ubjekt) V(glagol) O(bjekt), posvojnost
se izraava posebnim rijeima (npr. prijedlozima poput engleskoga of ili
francuskoga de), itd. ; neki lingvisti te slinosti kreolskih jezika pripisuju
njihovu zajednikom podrijetlu, navodnom "prakreolskom" jeziku kojim
su u svojim dodirima s uroenicima govorili portugalski kolonizatori
u 15. i 16. stoljeu, a neki "prakreolski" jezik poistovj euju s lingua
francom. S druge strane, lingvisti poput Dereka Bickertona143 vjeruju
da su kreolski jezici strukturalno slini jer njihova gramatika izravno
odraava dubinske strukture "gramatike uma" s kojom se raamo i
koja nam je genetski uroena. Premda ta teza nipoto nije dokazana,
podudarnu strukturu kreolskih j ezika mnogi smatraju j ednom od
vanih potvrda pretpostavke da su barem neke gramatike strukture
u jezicima doista univerzalne, odnosno uroene.
Shematski se razliiti tipovi situacija jezinih kontakta mogu pri
kazati kao na sljedeoj tablici (Prikaz !+na slj edeoj stranici) :
Mijeani su jezici, kao miif, uistinu rijetki meu dananjim jezi
cima, no nema naina da doznamo u kojoj su mjeri situacij e, koje su
mogle dovesti do nastanka takvih jezika, bile rijetke u paleolitiku. O
sociolingvistikim prilikama u paleolitiku moemo samo nagaati, a
spoznaje o tipovima jezinih dodira do kojih dolazimo promatrajui
suvremene jezine zajednice ne moraju biti valjane i za zakljuke o
jezinim dodirima naih davnih predaka. Da, ljudi su i prij e dvadeset
tisua godina dolazili u dodir s govornicima drugih jezika, da, uili
su strane jezike i, da, u takvim su situacijama njihovi jezici poprimali
rijei i gramatika obiljeja drugih jezika. Ali u kojoj su mjeri takve
143 V. Bickerton 1990.
PRI KAZ 14 Tipovi jezinih kontakata
Primeri: .
1 . "jezini savez", npr. balkanski jezini
savez; 2. mijeani jezici
nemogu tip
nemogu tip
1 . postojana dugotrajna diglosija (npr.
baskijski-panjolski); 2. izumiranje
"niega" jezika (npr. galski-latinskO,
supstrat
pidini
(npr. havajski pidin)
sabiri (npr. russenorsk)
1 '"
'
I
E
0

t '
'
E
"
O .D
. >

+
+
+
+
.
.
U
O R'
. W 0
..
" ;=, E

'
..

<

_
t 1 c

O

.
+
. .
+
.
+ +
+
.
. .
situacije u paleolitiku bile ee, ili rjee, nego danas? Mnogi su aspekti
ivota u to doba bili posve neusporedivi s dananjima; pomislite kada
ste zadnji put proveli itav dan skupljajui plodove ili lovei divlje
ivotinje koplj em. Podatke o jezinim kontaktima u nae doba treba
iznimno oprezno koristiti kada zakljuujemo o jezinim dodirima u
pradavna vremena. Meutim, neke teze o "sociolingvistici paleolitika"
ipak ne bi trebale biti sporne:
1. zbog egalitarne naravi veine paleolitskih zajednica, tipovi jezinih
kontakata u kojima presudnu ulogu igra razlika izmeu "vieg"
i "nieg" jezika bili su iznimka, prije nego pravilo.
2. zbog ogranienosti trgovine i nepostojanja robovlasnitva, na
stanak kontaktnih jezika (pidini, sabiri) bio je izuzetno rijedak,
ili nemogu.
1 1
5
0
Iz reenoga slijedi da su najee posljedice jezinih kontakata tijekom
najveega dijela postojanja ljudske vrste bile nastanak jezinih saveza,
odnosno mijeanih jezika (to je ekstremni rezultat jezine konvergencije
tipine za jezine saveze). To pak znai da metode kojima raspolae
poredbena lingvistika nisu efikasne u otkrivanju genetske srodnosti
meu jezicima paleolitskih zajednica u istoj mjeri kao i pri utvrivanju
genetskih porodica koje su nastale u postneolitskom razdoblju.
Makroaree i distribucija tipoloke raznolikosti
U mnogim dijelovima svijeta, u kojima postneolitske jezine zajednice
nemaju onako dugu povijest kao u veemu dijelu Eurazije, neki bi
jezici mogli biti povij esno povezani, a da se njihov meusobni odnos
ne moe svesti na genetsku srodnost u uobiajenom smislu toga ter
mina. Mogue je i da jezici dijele nizove obiljeja u veoj mjeri nego
to to moe biti sluajno, da ne moemo dokazati da su tijekom svoj e
povijesti stajali u dodiru, a da iz toga ipak ne moemo zakljuiti da
su ti j ezici genetski srodni. Alternativno je objanjenje takvih sluajeva
da su strukturalne slinosti koje dijele jezici razliitih porodica na
nekom podruju nastajale uslijed jezinih kontakata u pretpovije
snom razdoblju, kada su se ti kontakti odvijali u sasvim drukijim
sociolingvistikim uvjetima nego tijekom dokumentirane povijesti.
Ako su tijekom paleolitika ljudi ivjeli u malim zaj ednicama u kojima
su velik stupanj bilingvizma i plurilingvizma bili pravilo, prij e negoli
izuzetak, moemo oekivati da je zemlja bila prekrivena mnotvom
jezinih saveza koji su se postupno pretapali jedan u drugi. irenje
stanovnitva iz onih jezinih saveza, na podruju kojih je isprva dolo
do ovladavanja poljoprivredom, stoarstvom, i drugim tehnologijama
koje su dovodile do demografske ekspanzije, redovito bi uzrokovalo i
irenje kontaktima steenih obiljeja na daleko vee teritorije, odnosno
na makroaree144
Makroaree su velika podruja, ponekad podudarna s itavim
kontinentima, na kojima se neke jezine pojave susreu ee nego
to to moe biti sluajno. Neka su jezina obiljeja tipina samo za
neke makroaree, dok se u drugima ne pojavljuju. Primjerice, ergativna
144 Vie o pojmu makroaree, v. u knjigama Nichols 1992 i Matasovi 2001.

konstrukcija reenice gotovo se uope ne susree u sjevernoj Euraziji,
veem dijelu Sjeverne Amerike (osim u sjeverozapadnim dravama
SAD i na krajnjem sjeveru), u istonoj Aziji i u Africi; s druge strane,
ergativni su jezici pravilo u Australiji i Srednjoj Americi, a s vjerojat
nou veom od oekivane susreu se i u dijelovima June Amerike.
Kategorija gramatikoga roda arealno je obiljeje jugozapadnoga dijela
Eurazij e, itave Afrike i Australij e, te istonih drava SAD, a nema
je u sjevernoj i istonoj Euraziji, u gotovo itavoj Junoj Americi i
najveem dijelu Sjeverne Amerike. A priori bismo oekivali da e oba
obilj eja, ergativnost i rod, biti podj ednako rasporeena po itavoj
zemalj skoj kugli; meutim, njihova je distribucija vrlo nejednolika,
a moe se opisati samo pretpostavljajui gore navedene makroaree.
One su, donekle pojednostavlj eno, prikazane na Prikazima !' i !.
PRI KAZ 15 Di stribucija jezika s rodom u svijetu
PRIKAZ 1 6 Distribucija ergativnih jezika u svijetu
1 1
5
2
Kako su, dakle, nastale te makroaree? Premda to ne moemo
sa sigurnou znati, mogue je da je dananja distribucija obilj ej a
tipinih za pojedine makroaree rezultat irenja jezinih porodica koje
su u predneolitskom razdoblju bile u intenzivnim j ezinim dodirima
na znatno manj em teritorij u. Moda je prisutnost pojedinih obiljeja
koja odreuju makroaree mogue objasniti j ezinim dodirima do kojih
je dolazilo u pretpovij esti. Do takvih je dodira vj eroj atno dolazilo u
drukijim sociolingvistikim uvjetima od onih koji su zabiljeeni u
dokumentiranom razdoblju, prij e ekspanzije porodica koje su se proi
rile za "neolitske revolucij e". Ukoliko je u Africi i bilo jezika i jezinih
porodica s ergativnom konstrukcijom, oni su tijekom pretpovijesti i
povijesti preplavljeni govornicima jezika jedne od etiriju porodica, od
kojih niti za j ednu nije bila tipina ergativna konstrukcij a. Takoer je
potrebno pretpostaviti i da j e sintaktiki ustroj reenice (nominativno
akuzativni ili ergativni) povijesno izuzetno stabilno obiljej e, koje se u
pravilu u jeziku ne razvija ukoliko nema intenzivnog jezinog kontakta
s govornicima jezika koji imaju to obilj eje145 Iz svega toga vidimo da
j e neravnomj ernost u raspodjeli pojedinih tipolokih obiljeja meu
dananjim j ezicima svijeta rezultat dvaju inilaca:
dijakronijske stabilnosti samih obilj eja;
povijesnih procesa kojim su se pojedini jezici i skupine jezika

irili po svijetu.
Prethodna razmatranja pokazuju da bi nedokumentirana povijest
pojedinih j ezika i j ezinih porodica mogla biti znatno sloenija od
dokumentirane povij esti j ezika koj i su dostupni lingvistima. Da
bismo doznali neto o toj povijesti moramo iskoristiti sve dostupne
lingvistike, genetike, antropoloke i arheoloke podatke. Dananja
jezina raznolikost svijeta rezultat je tisuljetnoga razvitka, koji samo
djelomino moemo rekonstruirati. Sve to trebamo imati na umu
u sljedeem dijelu ove knjige, koji e biti posveen povijesti jezine
raznolikosti svij eta.
145 Lpovijesno (dijakronijski) stabilnim obiljejima v. Matasovi 2001 i Nichols 2003.
Lingvistika povijest svijeta

Lingvistil<a
povij est svij eta
Van iz afrike
1
53 1
U prvom sro dijelu ove knjige vidjeli da je ljudska vrsta, u genetskom
smislu, nastala u Africi prije otprilike 150-100. 000 godina. Pretpo
stavimo li da je i ljudski jezik evoluirao zajedno s vrstom, to znai da
korijeni jezine raznolikosti svijeta zacijelo potjeu iz Afrike. U ovom
emo poglavlju razmotriti kako su se sa irenjem ljudi iz Afrike po
ostatku svijeta proirili i razliiti jezici, te to nam lingvistika u suradnji
s drugim disciplinara moe rei o tim najranijim ljudskim seobama.
PRI KAZ 1 7 Naseljavanje pojedinih kontinenata nakon prvobitne seobe i z Afrike
(u godinama prije sadanjice).
1 1
54
Arheologija i antropologija ne mogu potvrditi da je ijedan pripadnik
moderne ljudske vrste (homo sapiens sapiens) napustio Afriku sve do
otprilike prije 70. 000 godina. Na tako golemu podruju kao to je
afriki kontinent, morali su se ve tada razviti mnogi razliiti jezici;
pretpostavimo li da su svi ljudski jezici potekli iz jednoga zajednikog
praj ezika, koji se govorio pred stotinjak tisua godina, do prve j e
seobe ljudi i z Afrike moralo postojati mnotvo jezika, barem u smislu
dijalekatskoga kontinuuma na ijim rubovima vie nije bilo meusobne
razumljivosti. Jezik, ili jezici, koji su napustili Afriku prije sedamdesetak
tisua godina odraavali su samo dio jezine raznolikosti koja je ve
tada ondje morala postojati. Meutim, od te pretpostavljene jezine
raznolikosti Afrike u paleolitiku malo je preostalo do danas. Osim jezika
kolonizatora i razmjerno nedavnih doljaka (primjerice, malgakoga na
Madagaskaru i afrikaansa u Junoj Africi), svi jezici Afrike mogu se
svrstati u samo etiri j ezine porodice. irenje barem dviju meu tim
porodicama moe se pripisati neolitskoj revoluciji. Afroazijski jezici
proirili su se po velikom podruju sjeverne Afrike iz pradomovine
koja je moda bila na Bliskom istoku, a moda u podruju dananjeg
Egipta ili Sudana i Eritreje, zajedno sa irenjem polunomadskoga
stoarstva do kojega je dolo s pripitomljavanjem ovaca prije desetak
tisua godina. irenje nigersko-kordofanskih jezika negdje iz predjela
zapadne Afrike vjerojatno je potaknuto otkriem poljoprivrede zasno
vane na afrikom jamu i uljnim palmama, a moda i sorgum-penici.
Do uzgoja tih biljnih vrsta dolo je ve oko 3000 godina pr. Kr146 (u
vrijeme koj e bi se moglo pripisati nigersko-kordofanskom prajeziku).
O tome da je jezina karta Afrike u genetskolingvistikom smislu
neko morala izgledati znatno raznolikije svjedoi populacijska genetika.
Utvreno je da su genetske razlike meu razliitim populacijama u
Africi vee nego na bilo kojem drugom kontinentu147; meutim, ak i
unutar Afrike te razlike nisu posvuda jednake; primjerice, po mnogim
su genetskim obiljejima govornici nigersko-kordofanskih j ezika me
usobno blisko povezani, osobito govornici bantuskih jezika koji su se
proirili u podruja juno od Ekvatora u razmjerno nedavnoj prolosti.
Genetski se od njih znatno razlikuju Pigmeji, lovako-sakupljaka
146 Diamond 1999: 100.
147 V. Cavalli-Sforza et alii 1988, Underhill et alii 2000; oba navedena genetika istraivanja
posve neovisno potvruju da su predci dananjih ljudskih populacija emigrirali iz Afrike.
plemena koja jo ive meu govornicima raznih bantuskih i drugih
nigersko-kordofanskih jezika koji ih okruuju. Genetske su razlike tolike
da su neki istraivai zakljuili kako su Pigmeji od svojih dananjih
susj eda, govornika nigersko-kordofanske porodice, bili odvojeni ak
dvadesetak tisua godina14
8 Pigmeji, nisu zadrali svoje jezike, ve
su veinom preuzeli nigersko-kordofanske (osobito bantuske) jezike
svojih poljoprivrednih i stoarskih susj eda. Meutim, u jednom od
rijetkih istraivanj a jezika kojima govore Pigmeji, Serge Bahuchet149 je
pokazao da u njima ira mnotvo rijei nepoznatog podrijetla, koje se
jedino mogu pripisati iezlom pigmejskom supstratu. Te supstratne
rijei odnose se na znaenjska podruja vana za lovako-sakupljaki
nain ivota: rijei za divlje ivotinje u praumi, razne vrste biljaka i
kukaca, kulturni termini povezani s pripremom hrane, i slino. Jo
je zanimljivije to to analiza takvih rijei u razliitim jezicima kojima
govore Pigmeji pokazuje da se one sve ne mogu pripisati jednom jeziku,
ve da najvjerojatnije potjeu iz nekoliko izvornih pigmejskih jezika
koji moda uope nisu bili genetski srodni. Genetika potvruje da
su, primj erice, Mbuti Pigmeji iz istonoga Konga (bivega Zaira) bili
dugo odvojeni od Kola Pigmeja iz Kameruna, a ni supstratne rijei
u jeziku Mbutija nemaju nita zajedniko sa supstratnim rijeima u
jeziku drugih pigmejskih naroda.
Nigersko-kordofanski jezici, najvea jezina porodica u Africi, ira
prilino zagonetne izvore. Vjeruje se da su se proirili odnekuda iz za
padne Afrike, gdje je smjeten najvei broj primarnih grana te porodice.
Neki su meu narodima koji govore nigersko-kordofanskim jezicima
tradicionalno poljoprivrednici, koji uzgajaju afrike itarice, osobito
proso i sorgumsku penicu. Meutim, meu skupinama govornika
nigersko-kordofanske porodice ira i naroda koji se tradicionalno bave
uzgojem stoke, ili mijeanom privredom u kojoj stoarstvo igra veliku
ulogu uz poljodjelstvo. Takav je stoarski narod (samo djelomice asimi
liran s poljodjelskim stanovnitvom) primjerice narod Fulbe (ili Fula,
Peul). Fulbanci su proireni po velikom dijelu zapadne Afrike (Nigerija,
Gana), a govore jednim nigersko-kordofanskim jezikom zapadnoatlantske
skupine. Openito se moe rei da su jezici tradicionalno stoarskih
148 V. Cavalli-Sforza 200lo
149 V. Bahuchet 1993.
1 1
5
naroda proireni na znatno veoj povrini od jezika poljoprivrednih
naroda, no to je pravilnost koja se moe uoiti i u ostalim dijelovima
svijeta. Jednu kompaktnu skupinu nigersko-kordofanskih jezika, ne
samo u lingvistikom, ve i u genetskom smislu, ine jezici bantuske
skupine, a njihovo je irenje dobro proueno arheolokim, povij esnim
i antropolokim istraivanjima.
Pradomovina govornika bantuskih jezika nalazila se, prema zajed
nikom miljenju veine afrikanista, u pograniju Kameruna i istone
NigerijeISO . Odatle je prije otprilike tri tisue godina zapoela njihova
ekspanzija, prvo na jug, kroz tropsku praumu, a zatim na istok, prema
podruju velikih jezera u Tanzaniji, Keniji i Ugandi. Dio je toga procesa
kretanja stanovnitva mogue pratiti i arheolokim nalazima; veina
se arheologa slae da je ekonomski pokreta te ekspanzij e bilo irenje
poljoprivrede, a u kasnijim fazama (od oko 500. pr. Kr.) i upotreba
eljeza. Kultura Chifumbaze, koja predstavlja prvu arheoloku kulturu
u jugoistonoj Africi koja je znala za upotrebu eljeza 151, dobro se
poklapa s podrujem istonih bantu skih jezika, koji su se u prvom
tisuljeu po. Kr. proirili do Transvaala i Natala u Junoj Africi.
Ondje su neki bantuski narodi s poljoprivrede preli na ekstenzivno
stoarstvo (npr. narod Zulu), te se u drugom tisuljeu proirili i do
samoga junog ruba afrikoga kontinenta. Dospjeli su do Rta Dobre
Nade u 17. stoljeu, otprilike u isto vrijeme kada su Nizozemci ondje
osnovali koloniju. U toj su nizozemskoj koloniji naseljeni Buri, europsko
stanovnitvo juga Afrike koje govori afrikaans. Jedini prastanovnici
June Afrike, Bumani i Hotentoti, govornici khoisanskih (kojsanskih)
jezika, potisnuti su u ekonomski najmanje isplative okolie pustinja i
suhih savana, gdje preivljavaju do danas.
Premda u antropolokom i genetskom smislu stanovnici Afrike pri
padaju vrlo razliitim populacijama, te premda njihovi jezici obuhvaaju
etiri razliite jezine porodice, u jezicima Afrike ipak postoje neka
obiljeja koja se susreu s vjerojatnou veom nego to bi moglo biti
sluajno. U ta se obiljeja ubrajaju sustavi tonskih naglasaka, postojanje
gramatikog roda, nominativno-akuzativna struktura reenice (u Africi
150 Phillipson 1993: 198.
151 Phillipson 1993: 204.
PRIKAZ 18 Jezici Afrike
@khoisanski
nilosaharski
ni gersko-kordofanski
afroazijski
1
57
1
@malgaki (austronezijski)
gotovo da nema ergativnih jezika)152 itd. Nije posve jasno je li uestalost
takvih obiljeja u Africi mogue protumaiti dodirima izmeu jezika
razliitih porodica, do kojih je dolazilo u pretpovijesnom razdoblju.
Genetika i arheoloka istraivanja upuuju na zakljuak da je
iz Afrike najprije naseljena Azija, prij e svega Bliski istok i priobalna
podruja J i JI Azije, odakle je krenulo naseljavanje Australije, kamo
su pripadnici ljudske vrste pristigli ve prije 50. 000 godina. Trag se
o smj eru kretanja ljudi od kontinenta do kontinenta jo oituje u
stupnju genetike udaljenosti meu stanovnitvima kontinenata. Radi
se, pomalo pojednostavljeno, o postotku genetikih razlika izmeu
populacija razliitih kontinenata; pretpostavka je da e stanovnitvo u
152 Vie o tipinim obiljejima afrikih jezika v. u Matasovi 2001: 167 i Heine i Nurse (ur.)
2000.
1 1
5
susjednim krajevima imati malen broj razliitih gena, dok e se taj broj
poveavati s udaljenosti izmeu populacija. Meutim, manje razlike u
genetikom materijalu izmeu dvije populacije, A i B, u odnosu spram
razlika izmeu populacija A i C, gdje je zemljopisna udaljenost izmeu
A i B podjednaka kao i udaljenost izmeu A i C, upuuju na zakljuak
da je u pretpovijesti podruje na kojem ivi populacija B naseljeno
stanovnitvom iz podruja populacije A, dok je podruje C naseljeno
nekim drugim, posrednim putem. Stoga je genetika razlika izmeu
Amerike i Azije manja negoli razlika izmeu Amerike i Oceanije, jer
predci dananjih amerikih Indijanaca nisu u Ameriku stigli plovei s
Tahitija, ve preko zamrznutog Beringovog tjesnaca, iz Azije. Tablica
genetike udaljenosti meu kontinentima vidi se na Prikazu 1 9153 :
PRIKAZ 1 9 Geneti ke udaljenosti meu kontinentima
Afrika Oceanija, Amerika
Oceanija 24,7
Amerika 22,6 1 4,6
Europa 1 6,6 1 3,5 9,5
Azija 20,6 1 0,0 8,9
Europa
9,7
U prethodnoj je tablici jedino neobian genetiki poloaj stanov
nitva Europe. Najmanja je genetika udaljenost Europe u odnosu
prema Africi, to bi moglo upuivati na dva zakljuka: prvo, da je
Europa naseljena neposredno iz Afrike prije ostalih kontinenata, to
za sada nema potvrde u arheolokim nalazima, ili drugo, da je tijekom
europske povijesti i pretpovijesti dolazilo do eih mijeanja gena
s afrikim populacijama nego u odnosima izmeu Afrike i drugih
kontinenata. Ova je druga pretpostavka poveziva s onim to znamo o
europskoj povijesti i pretpovijesti, premda nije sigurno da ona moe u
potpunosti objasniti genetsku bliskost stanovnitava Europe i Afrike.
O problemima naseljavanja Europe i genetskim istraivanjima koja
ukazuju na tragove razliitih valova doseljenika u Europu bit e j o
rijei poslij e.
153 Prema Cavalli-Sforza 2001: 37.
J una Azija
Genetika istraivanja ukazuju na pretpostavku da j e najranije irenje
ljudi iz Afrike poteklo prema Bliskom istoku, uz obale Sredozemlja,
te prema junoj Aziji, vjerojatno uz morsku obalu Arabije, Irana i
Indije. Analiza mtDNK razliitih populacija u Indiji pokazala je da
najvee slinosti s istonoafrikim populacijama imaju plemenske
skupine koje govore mundskim jezicima austroazijske porodice (npr.
j ezikom santali). Plemena koja govore mundskim jezicima do nedavna
su se u Indiji bavila uglavnom lovom i sakupljanjem plodova; danas su
potisnuta na preostale praume veinom u istonoj Indiji, ali genetika
istraivanja pokazuju da su ona neko bila rasprostranjena po itavom
Potkontinentu, te da po svoj prilici predstavljaju prastanovnike Indije
koji su onamo pristigli iz Afrike prije oko 50. 000 godina
1
5\ u srednjem
paleolitiku. Na to upuuje i procijenjeno vrijeme rasprivanja austroa
zijske populacije u Indiji od otprilike 55. 000 godina [ 6000 godina).
Drugu skupinu stanovnitva Indije predstavljaju govornici dravidskih
jezika. Oni su danas rasprostranjeni uglavnom na jugu Potkontinenta
\
(gdje se govore veliki dravidski j ezici kao tamilski, malajalamski i
kannada), no ima dokaza da se neko dravidskim govorilo po itavoj
Indiji (osim u prostorima u koje su potisnuta mundska plemena) !55.
Jedan je dravidski jezik, brahui, do danas opstao daleko na sjeveru, u
Pakistanu, te veina lingvista vjeruje kako on predstavlja ostatak neko
rasprostranjenije skupine dravidskih jezika. Postoj e i indicije (iako ne
i dokazi) da je dravidski srodan davno iezlomu elamskom jeziku,
koji je zabiljeen na klinopisnim natpisima jo u 3. tisuljeu pr. Kr.
u zapadnomIranu. Takoer, jezik pisma Indske dolinske civilizacij e,
predindoeuropske kulture koja je u treem tisuljeu pr. Kr. cvjetala
u dolini Inda (na granici Indije i Pakistana), mogao bi biti dravidski,
ili srodan dravidskim jezicima. Premda to pismo jo nije deifrirano,
dovoljno se zna o njemu da bi se vidjelo kako je jezik za koji je ono
koriteno bio tipoloki vrlo slian dravidskim jezicima
1
56 Ako je tako,
154 V. Basu et alii 2003.
155 V. Steever (ur.) 1998, Uvod.
156 Najvie j e na deifriranju pisma Indske dolinske civilizacije uradio finski indolog Asko
Parpola, koji j e i iznio tezu o tome da j e to pismo sluilo za biljeenje nekoga oblika dravid
skog; njegove su rezultate, meutim, nedavno otroj kritici izloili Michael Witze! i njegovi
suradnici, koji osporavaju da zapisi "pismom" Indske doli nske civilizacije uope predstavljaju
ikakve tekstove; v. lanak "The Collapse of the Indus-Script Thesis: The Myth of a Literate
Harappan Civilization" na, http://www.people.fas.harvard.edu/-witze1!mwpage.htm.
1 160
dananji dravidski jezici vjerojatno su samo preitak neko znatno
vee jezine porodice koja je, osim veega dijela Indije, obuhvaala i
dijelove Pakistana i Irana. irenje je te hipotetske porodice (i dravidskih
jezika) zacijelo povezano s razvitkom poljoprivrede, koja se u Iranu i
u sjevernoj Indiji pojavljuje jo u 4. tisuljeu pr. Kr.
Trei val doseljenika u Indiju pripisuje se govornicima indoiranskih
jezika. Genetika istraivanja potvruju da su govornici indoiranskih
jezika indoeuropske porodice najmlai pridolice u Indiju; njihova
mtDNK i Y-kromosomi pokazuju osobitu bliskost s genomom popu
lacija Srednje Azije, gdje arheolozi smatraju da je bila pradomovina
Indoiranaca. Oni su odatle sredinom drugog tisuljea provalili u
dolinu Inda, gdje su zatekli ruevine Indske dolinske civilizacij e.
Neko se njezina propast pripisivala dolasku Indoiranaca, no danas
znamo da je ona propala prije njihova doseljenja, vjerojatno uslijed
klimatskih promj ena. Koncentracija genetskih obrazaca tipinih za
govornike indoiranskih jezika na Indijskom potkontinentu jo i danas
je najvea na sjeveru i to osobito meu viim kastama (sveenicima ili
brahmanima, i plemiima ili katrijama)157.
I danas veina jezika Indije, bez obzira na genetsko podrijetlo,
dijeli neka jezina obiljeja, zbog ega se govori o indijskom jezinom
savezu; primjerice, veina indijskih jezika ima tzv. cerebralne (ili "re
trofleksne") suglasnike, koji se tvore pritiskanjem vrha jezika uz tvrdo
nepce. Meu morfolokim obiljejima indijskih jezika izdvaja se tvorba
participskih konstrukcija i postojanje kategorije gramatikoga roda,
a meu sintaktikima poredak sintaktikih konstituenata S(ubjekt)
O(bjekt) V (glagol)
1
58

Australija i Nova Gvi neja
Sve do prije dvanaestak tisua godina Australija i Nova Gvineja inile
su jednu veliku kopnenu masu, koju geolozi nazivaju Sahul. Zatim
j e, uslij ed podizanja razine mora nakon posljednjeg ledenog doba,
preplavljen Torresov tjesnac, koji odvaja Australiju od Nove Gvineje.
Prvi su stanovnici na Novu Gvineju pristigli pred vie od 40. 000 tisua
157 Basu et alii 2003.
158 Vie o tome v. u Matasovi 2001.
PRI KAZ 20 Jezici Indije
iranski
austroazijski
sinotibetski
indoarijski
dravidski
161 I
godina; iako su do sada pronaeni arheoloki nalazi u Australiji stariji
od onih na Novoj Gvineji, Australiju se moglo dosei samo prolazei
preko otoka na sjeveru, te ne moe biti dvojbe da je naseljavanje Nove
Gvineje prethodilo naseljavanju Australije. Zbog toga bi se moglo
oekivati i da su neki jezici Nove Gvineje genetski srodni barem nekim
australijskim aboridinskim jezicima, no tisue godina razdvojenosti
izbrisale su svaki trag o tore. Nova je Gvineja naseljena iz JI Azij e,
zacijelo preko Malajskog poluotoka i dananje Indonezij e; genetiari
su ustanovili slinosti izmeu papuanskog stanovnitva Nove Gvi
neje i govornika austroazijskih jezika u Indokini (npr. vijetnamskog
i kmerskoga) i u istonoj Indiji (mund ski j ezici poput santalija) 159.
Meutim, nema dokaza o genetskoj srodnosti austroazijskih jezika s
jezicima Nove Gvineje, a i jezici toga otoka genetski su jako raznoliki.
159 Basu et alii 2003.
1 162
Na Novoj se Gvineji govori oko 750 j ezika koji se mogu podijeliti na
oko pedeset jezinih porodica. Iako je vjerojatno da jo nisu istraene
sve genetske srodnosti meu jezicima Nove Gvineje, sigurno je da i
genetska raznolikost j ezika na tom otoku odraava vrlo veliku starost
populacija (pradavno vrijeme naseljavanja), kao i osobite ekoloke uvjete
koji su pogodovali jezinoj rascjepkanosti; obalna, tropska podruja
teko su prohodna, a stanovnitvo se sastoji od malih skupina lovaca,
ribolovaca i sakupljaa koji su uglavnom koncentrirani u predjelima
oko rijeka; kontakti meu pojedinim plemenima bili su sve do nedavna
minimalni, to je doprinijelo jezinoj fragmentaciji. U unutranj osti
Nove Gvineje prostiru se visoja, do kojih je vrlo teko doprijeti (Eu
ropljani su onamo dospjeli tek tridesetih godina dvadesetog stoljea).
Meutim, planinska klima pogodovala je razvitku poljoprivrede, koja je
ondje nastala bez vanjskoga poticaja vrlo rano, jo prije 6000 godina160
Premda nije sasvim sigurno koje su se biljne vrste tada uzgajale, one
su vjerojatno ukljuivale domae vrste taroa, jama i banana. Njih je
u suvremeno doba uglavnom zamijenio uzgoj uvezenih kultura poput
slatkoga krumpira i eerne trske.
Razvitak poljoprivrede na visoju sredinje Nove Gvineje doveo je
do toga da se ondj e govore jezici sa znatno veim brojem govornika
nego u priobalnim podrujima. Najvei meu tim jezicima, kao to je
jezik enga s desetak tisua govornika, govore se na najviim nadmor
skim visinama, gdje povremeni mrazevi predstavljaju stanovit ekoloki
rizik, te uvjetuju stvaranje irih drutvenih mrea i sustava razmjene.
Veina bi j ezika Novogvinejskoga visoja mogla pripadati j ednoj
jedinoj jezinoj porodici, koja se naziva "transnovogvinejskom", no
njezino postojanje nije jo vrsto dokazano. U tipolokom smislu jezici
visoja Nove Gvineje pokazuju mnoge slinosti s jezicima Australije;
prevladavaju jednostavni suglasniki sustavi bez frikativa (tjesnanih
suglasnika, poput t 5 ), poj avljuju se sloeni sustavi gramatikoga
roda, a esta je i ergativna konstrukcija reenice. Ostaje nejasno jesu
li ta obiljeja rezultat sluajnoga usporednog razvitka, ili svjedoe o
postojanju pretpovijesnih jezinih kontakata (koji su se mogli odvijati
samo prije vie od desetak tisua godina, dok su Australija i Nova Gvi
neja jo bili spojeni). Postoje i lingvisti koji smatraju da izmeu jezika
160 Diamond 1999: 304.
16
3 1
sredinje Nove Gvineje i jezika Australije postoji genetska povezanost,
no te veze nikako jo nisu dokazane161
Tasmanij a, otok uz jugoistoni rub Australije, naseljena je prije
otprilike 35. 000 godina, u doba dok je j o bila dijelom australijskoga
kopna, no ostala je odvojena od Australije nakon podizanja razine
mora koje je od nje odvojilo i Novu Gvineju. Tasmanijski su se j ezici,
ako su isprva i bili srodni s j ezicima australskih Aboridina, desetak
tisua godina razvijali neovisno, sve dok nisu izumrli koncem 19.
stoljea. Danas se o njima vrlo malo zna.
U Australiji je j ezina raznolikost najvea na sjevernom dijelu
Kontinenta, osobito na poluotoku Arnhemova zemlja. Ondje se govore
jezici koji pripadaju nekolicini porodica, koje se obino zajedno nazi
vaju nepamanjunganskima, kako bi se razlikovale od pamanjunganskih
jezika, skupine jezika162 koja prevladava u preostalom dijelu Australije.
Premda, kao to smo vidjeli, postoje dvojbe o tome moe li se tradici
onalna genetska klasifikacija primijeniti na jezike lovaca i sakupljaa,
nema nikakve sumnje da se najvei broj j ezika, koji moda uope
nisu genetski srodni, govori upravo u onom dijelu Australij e gdje su
ekoloki rizici najmanji, to potencira samodostatnost malih etnikih
i jezinih zajednica. U suhoj unutranjosti Kontinenta, na jugu, broj
je jezika znatno manji, i svi su oni vjerojatno genetski srodni.
I stona Azija
U istonoj Aziji danas dominiraju jezici sinotibetske porodice. Man
darinski, j ezik koji pripada toj porodici, danas je j ezik s najveim
brojem govornika na svijetu. Od preko milijardu stanovnika Kine,
867 milijuna govori mandarinski, a j o gotovo dvjesto milijuna ljudi
govori nekim od jezika sini tske grane sinotibetskih j ezika. Oni su svi
genetski razmjerno blisko povezani, otprilike koliko i germanski jezici
meu sobom, te se pretpostavlja da su se, kao i mandarinski, razvili
iz starokineskoga, jezika koji je pisan najstarijim oblikom kineskoga
pisma. Taj je j ezik zabilj een u tekstovima koji potjeu iz 2. tisuljea
161 Usp. Foley 1987.
162 Ve smo spomenuli da neki lingvisti, a osobito poznati australijanist Robert Dixon (1997,
2001), osporavaju tvrdnju da pamanjunganski jezici predstavljaju porodicu u genetskom
smislu.
1 164
pr. Kr. Meu sinitskim jezicima Kine (osim mandarinskoga) najvaniji
su jezik jue (ili kantonski), kojim govori 52 milijuna ljudi na jugu Kine,
jezik wu (sa 77 milijuna govornika), i haka (s 25 milijuna govornika) .
Arheoloka, genetika i lingvistika svjedoanstva upuuju na zakljuak
da su se sinitski jezici proirili sa sjevera Kine, te da u juna podruja
te zemlje nisu pristigli sve do posljednjih stoljea pr. Kr., osobito za
dinastije Qin, koja je ujedinila Kinu i dala j oj ime (221. g. pr. Kr.).
Meu stanovnicima dananje Kine postoje, osim lingvistikih, i
znaajne genetike razlike. Razliitost genoma sjeverne i june Kine
vea je nego razlike izmeu bilo koj e dvije populacije u zapadnoj Eu
ropi, to ukazuje na dugotrajnu odvojenost razvitka sjevera i juga Kine.
Njihova dananja j ezina homogenost r.ezultat je razmjerno nedavnih
jezinih promjena, uslijed kojih je sjever nametnuo sinitske jezike jugu.
irenje sinotibetskih jezika isprva je zacijelo bilo povezano sa irenjem
poljoprivrede, koja se u Kini razvila vrlo rano, oko 7500 g. pr. Kr163 .
Sredita su najranije neolitske privrede u Kini doline dviju velikih
rijeka, Jangce na jugu, gdje se poela uzgajati ria, i ute Rijeke na
sjeveru, gdje je glavna poljoprivredna kultura bila jedna vrsta prosa.
Sinotibetski su se jezici stali iriti sa sjevera prema jugu, gdje su prekrili
veinu jezika koji su se ondje bili govorili (Prikaz 2!) .
Naj dalje je od sinotibetskih jezika na jug dospio mjanmar (neko
poznat pod imenom burmanski), danas slubeni jezik istoimene drave.
O doseljenju Mjanmaraca sa sjevera u njihovu dananju postojbinu
postoje i povijesna svjedoanstva, zabiljeena u mjanmarskoj pismenoj
predaji koja zapoinje oko 1100. g. po. Kr.
Osim sinotibetskih jezika, sa sjevera prema jugu proirili su se i
jezici drugih porodica: dajski (ili tajski) jezici, od kojih se neki jo
govore u junoj Kini, no veina je danas smjetena u Indokini (npr.
tajski u Tajlandu i laoski u Laosu). Zatim, tu su austronezijski jezici,
od kojih se neki jo govore na Tajvanu (uz veinski kineski). Oni su
se s Tajvana, a moda i sa susjednoga kineskog kopna, proirili na
golema podruja Oceanije, o emu e jo biti rijei. Neki lingvisti
smatraju da su dajski jezici genetski srodni austronezijskima, to je
dosta vjerojatna, ali za sada nedokazana pretpostavka. I, naposljetku,
163 V npr. Bellwood 2001: 36.
16
5
1
PRI KAZ 21 Sinotibetski jezici
u junoj su Kini neko bili proireni jezici porodice mijao-jao (poznati
i pod imenom hmong-mien). Oni su danas ogranieni na nekoliko
enklava, koje u Kini uivaju stanovit stupanj autonomije, no ubrzano
im prijeti izumiranje. Tipoloki su jezici mijao-jao toliko slini kine
skim (sinitskim) jezicima da su neki lingvisti pomislili kako se radi o
dubinskoj genetskoj srodnosti izmeu sinotibetske porodice i porodice
jezika mijao-jao. Danas ipak veina upuenih lingvista smatra da su te
tipoloke slinosti nastale zbog velikoga utjecaja kineskoga i drugih
sinitskih jezika na j ezike mijao-jao.
Osim migracij a sa sjevera na jug, povezanih sa irenjem poljopri
vrede iz porjeja rijeka Jangce i ute rijeke, vjerojatno je da su valovi
doljaka u pretpovijesti dospjeli u Indokinu i sa zapada. Jednu granu
austroazijskih j ezika ve smo susreli u naem pregledu lingvistike
povijesti Indijskoga potkontinenta; pokazalo se vjerojatnim da su jezici
munda ondje jezici najstarijeg sloja stanovnitva, to bi znailo da su
govornici austroazijskih jezika u Indokinu pristigli odande. Trag je te
migracije vjerojatno austroazijski jezik khasi, koji se govori u najisto
nijim podrujima Indije, a ne pripada u mundsku granu austroazijskih
1 1
66
j ezika, ve j e genetski blii austroazijskim jezicima Indokine. Iako
pretpostavka o doseljenju govornika austroazijskih jezika u Indokinu
sa zapada izgleda vjerojatnom, za nju za sada, koliko mi je poznato,
nema genetikih i arheolokih potvrda. Najvea grana austroazijskih
jezika u Indokini naziva se mon-kmerskom, a u nju se svrstavaju jezici
poput vijetnamskoga i kmerskoga (u Kambodi). Za neke se od njih
moe metodama lingvistike paleontologij e pokazati da u Indokini
predstavljaju jezike doljaka, koji su pretrpjeli velik utjecaj susjednih
jezika, osobito jezika sinotibetske porodice. Primjerice, mnogi su au
stroazijski jezici u dodiru sa sinotibetskim i dajskim susjedima razvili
tonski naglasak i jednoslonu (izolativnu) strukturu (npr. vijetnamski).
Prastanovnitvo j ugoistone Azije gotovo je sigurno pripadalo
genetski posve drukijem tipu populacije, a zacijelo je govorilo i po
sve razliitim jezicima od jezika doljaka sa sjevera i zapada. Ostatci
su toga stanovnitva pripadnici naroda Semang, koji jo nastanjuju
tropske dungle Malajskoga poluotoka, ali su u meuvremenu preuzeli
austroazijske jezike svojih susjeda poljoprivrednika (kao to su afriki
Pigmeji preuzeli nigersko-kordofanske jezike). Postoje pretpostavke da su
pripadnici toga naroda dio istoga pretpovijesnog sloja onoga vala ljudi
koji je naselio Novu Gvineju i Australiju, te da su ostatci tih populacija
jo ouvani kao Vedde na Sri Lanki, Negritosi na Filipinima i kao
prastanovnici Andamanskoga otoja. Meutim, nije mi poznato jesu
li te pretpostavke potkrijepljene i nekim genetikim istraivanjima, a
lingvistikih potvrda za takve spekulacije nema164 Vedde danas govore
jednim novoindijskim jezikom koji je blisko srodan veinskom jeziku
Sri Lanke, sinhalekomu, Negritosi su preuzeli susjedne filipinske
jezike austronezijske porodice, a prastanovnici Andamanskoga otoja
jo govore izumiruim jezicima nepoznate genetske pripadnosti (npr.
jezikom apucikvar). Nedavno je iznesena prilino uvjerljiva hipoteza
da su neki od andamanskih jezika (tzv. onganski jezici) genetski srodni
austronezijskim jezicima. 165
U jugoistonoj Aziji veina jezika dijeli neka tipoloka obiljeja, zbog
ega se o tom podruju moe govoriti kao o jezinomu savezu; meu
164 Teza amerikog lingvista Josepha Greenberga (v. Ruhlen 1991) o postojanju indo-pacifike
porodice, koja bi obuhvaala jezike Nove Gvineje, Tasmanije i Andamanskih otoka, posve
je neutemeljena.
165 V. Blevins 2007.
Lingvistika povijest svijeta 16
7
1
ta se obiljeja ubrajaju, primjerice, tonski naglasak, izolativna struktura
rijei, numeriki imenski klasifikatori, itd. Ve sro vidjeli da su neka
od tih obiljeja u jugoistonoj Aziji poprimili i j ezici naroda koji su
se doselili iz drugih predjela, poput govornika austroazijskih jezika.
Poseban problem predstavljaju tri j ezika u sjeveroistonoj Aziji:
korejski, japanski i ainu. Sva su tri jezika tipoloki dosta slina: imaju
poredak sintaktikih konstituenata S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol), po
stpozicije, imenske padee i neka druga zajednika obiljeja. Meutim,
nema dokaza o tore da svi oni potjeu iz iste porodice. Vjerojatnom
se ini pretpostavka da su japanski i korejski genetski meusobno
srodni, dok ainu predstavlja jezik prastanovnika sjevernoga Japana
i Sahalina. Toponimijska svjedoanstva i povijesni podatci pokazuju
da se jezik ainu neko govorio po itavom Hokaidu (najsj evernij em
japanskom otoku), te na dijelu ostatka japanskoga otoja, ali nikada
na junim otocima. Danas je ainu pred izumiranjem, dok su korejski
i, osobito, japanski, brojem govornika svjetski jezici.
Amerika
Najstarija sigurno datirana arheoloka kultura u Americi, kultura
Clovis, poj avljuj e se oko 11 200 godina prije sadanjice na podruju
dananjih Sjedinj enih Drava. Pronaeni su i vjerojatno neto stariji
arheoloki nalazi na Aljasci, a mnogi su arheolozi miljenja da su
ljudski ostatci u nalazitu Monte Verde u ileu ak 1000 godina stariji
od najstarijih nalazita kulture Clovis. Svi su nalazi navodno stariji
od toga osporavani; moemo stoga biti sigurni da su ljudi u Ameriku
pristigli prije oko 14-12 tisua godina preko koridora slobodnog od
leda, koji se otprilike u to doba otvorio od Aljaske do velikih ravnica
u Sjedinjenim Dravama. Prvi S ljudi u Ameriku morali pristii iz
sjeverne Azije preko Beringovog tjesnaca; taj je tjesnac, zbog sputanja
razine mora za posljednjega ledenog doba, zapravo bio kopneni uski
prolaz izmeu Sibira i Aljaske sve od, otprilike, 25. 000 godina pr. Kr.
Zbog toga su prvi naseljenici Amerike mogli iz Azije pristii kopnenim
putem, premda se ne moe iskljuiti ni mogunost da su u Ameriku
pristigli plovei ili plutajui na santara leda.
Genetika istraivanja amerikih indijanaca pokazuju da se populacije
predeuropskoga stanovnitva Amerike mogu podijeliti na tri skupine.
1 168
Prvo, tu su Eskimi, koji govore eskimsko-aleutskim jezicima, za koje se
pretpostavlja da predstavljaju posljednji val doseljenika u Ameriku; oni
su pristigli pred svega 4- 6 tisua godina i uspjeli se prilagoditi najteim
eko sferama krajnjega sjevera kontinenta. Drugu skupinu sainjavali bi
indijanski narodi koji govore j ezicima na-dene, meu kojima najveu
skupinu ine athapaskanski indijanci, podijeljeni na plemena koja
ive u Kanadi i neto brojniju skupinu plemena koja su se preselila na
ameriki srednji zapad. Meu njima su najbrojniji pripadnici plemena
Navaho (koji govore indijanskim jezikom s najveim brojem govornika
u Sjedinjenim Dravama, u Novom Meksiku) i Apai. Treu skupinu
amerikih indijanaca sainjavaju svi ostali indijanski narodi u sve tri
Amerike; pripadnici te populacije, koju moemo nazvati amerindijskom,
jasno se razlikuju od Eskima i govornika jezika na-dene, te od svih
drugih populacija u svijetu (ukljuujui i istonu Aziju), no genetske
razlike unutar amerindijske populacije preduboke su da bi bile mogle
nastati u Americi, tijekom prethodnih 12-13 tisua godina. Osim toga,
pripadnici amerindijske populacije govore posve razliitim jezicima,
koje je mogue razvrstati u barem pedesetak jezinih porodica (prema
nekim miljenjima, ak u 157 jezinih porodica). Po broju je jezinih
porodica Amerika (smatra li se j ednim kontinentom) najraznolikiji
kontinent na svijetu. Odatle je mogue izvui dva zakljuka: prvo, da
je genetska i jezina razlika meu amerindijskim narodima postojala
i prije seobe u Ameriku, i drugo, da su oni bili podijeljeni u nekoliko
valova. Ti su valovi mogli biti odvojeni i razmacima od nekoliko sto
tina, ili ak tisua godina, sve dok je kopneni most preko Beringova
tjesnaca omoguavao nesmetan prijelaz iz Azije u Ameriku.
Druga je mogunost da se prvotno naseljavanje Amerike dogodilo
znatno prije no to to arheolozi danas mogu dokazati. Amerika
lingvistica Johanna Nichols166 smatra da je prvi val doseljenika u
Ameriku pristigao prije etrdesetak tisua godina, te da je danas
naseljen u istonijim predjelima obiju Amerika; ostatak bi toga vala
bili, primjerice, algonkijski jezici u istonim dravama SAD. Drugi je
val amerindijskoga stanovnitva stigao prije trinaestak tisua godina i
danas je predstavlj en jezicima koji se govore uz pacifiku obalu obiju
Amerika. Nicholsova smatra da meu te dvij e skupine jezika postoje i
166 V. npr. Nichols 1990, 2000.

9
1
vane arealno-tipoloke razlike, koje vode zakljuku da su se izvorno
govorili u razliitim podrujima (vjerojatno j o prije doseljenja u
Ameriku). Ovo su arealno-tipoloka obiljeja jezika pacifike obale (ne
poj avljuju se sva uvijek u istim jezicima) : obrazac linih zamjenica s
glasom H~ u prvom licu jednine i glasom H u drugom licu, sintaktiki
poredak s glagolom na prvom mjestu u reenici, imenski klasifikatori
(rij ei koje se obavezno upotrebljavaju uz brojive imenice), te pravi
padeni sustavi (kao u indoeuropskim j ezicima). Sva su spomenuta
obiljeja razmj erno rijetko povezana u jezicima svijeta, te njihovo
supojavljivanje u jezicima pacifike obale izgleda neoekivano. S druge
strane, u jezicima koji se govore u istonom dijelu obiju Amerika ta
se obiljeja gotovo uope ne pojavljuju, a Nicholsova upravote jezike
smatra potomcima prvoga vala doseljenika u Ameriku.
Argumenti u prilog vrlo ranomu naseljavanju Amerike, ak prije
40. 000 godina, nisu uvjerljivi; osim injenice da u Americi nema ar
heolokih dokaza o prisutnosti ljudi u predledenodobnom razdoblju,
problem je i u tome to sjever Sibira, po svoj prilici, nije bio naseljen
sve do prije otprilike 20. 000 godina. Zbog toga je znatno vjerojatniji
datum doseljenja prvih ljudi u Ameriku prije oko 14. 000 godina, koncem
posljednjega ledenog doba. Brzina napredovanja prvih doseljenika od
sjevera prema jugu kontinenta, potrebna da se u svega tisuu godina
od Aljaske pristigne do ilea, vjerojatno je bila poveana injenicom
da su prvi doseljenici pristigli u nedirnutu i od ljudi nenaseljenu
ekosferu, to je potaklo demografsku eksploziju i ubrzalo seobu167
Jezina raznolikost u takvim se uvjetima mogla brzo poveavati, kao i
cijepanje jezika (ili jezika) poetnih doseljenika na nove jezike. Koliko
je pak duboka jezina raznolikost amerikog kontinenta, te jesu li prvi
doseljenici govorili jednim jezikom ili vei brojem j ezika, to zacijelo
nikada neemo pouzdano znati. Meutim, argumenti Johanne Nichols
ine mi se dovoljno uvjerljivima da bih bio sklon povjerovati kako su
j ezine razlike meu amerindijskim populacijama nastale jo prije
njihova doseljenja u Ameriku. To konkretno znai da je u razdoblju
oko 12. 000 godina pr. Kr. preko Beringova tjesnaca u Ameriku prela
jedna populacija iji su pripadnici govorili jezicima barem dviju jezi
nih porodica, ili da su se otprilike u to doba, moda s razmakom od
167 V. Diamond 1999, Nettle 1999a;
nekoliko stoljea, u Ameriku doselile dvije skupine ljudi koji su govorili
j ezicima razliitih porodica.
etrnaest tisulj ea koje nas dijele od

toga doba predugako su razdoblje da bismo mogli utvrditi dubinske
genetske srodnosti jezika koje povezuju pojedine amerike indijanske
jezike s jezicima ostalih kontinenata. Meutim, vrijedna je panje teza
Johanne Nichols prema kojoj jezici koji se govore uz pacifiku obalu
Amerike dijele arealno-tipoloka obilj eja s drugim jezicima "pacifi
koga obrua", tj . s j ezicima Oceanij e, obalnoga podruja Papue Nove
Gvineje i dijelova istone Azij e168

U objema Amerikama razmjerno su malobrojne velike j ezine
porodice, tj. porodice u koje se svrstava velik broj j ezika, osobito
jezika s velikim brojem govornika. Njihovo se irenj e obino dosta
uvj erljivo moe povezati sa irenjem poljoprivrede, koja se na ameri
kom kopnu poj avila u tri sredita. Prvo, u Srednjoj Americi, gdje se
uzgajao grah i kukuruz, poljoprivreda se razvila ve oko 3500 pr. Kr.
Drugo, u istonim podrujima Sj everne Amerike polj oprivredna se
proizvodnja razvila oko 2500. pr. Kr. na temelju uzgoja suncokreta i
nekih, danas rijetko upotrebljavanih, sjemenarki (npr. Chenopodium,
engleski goosefoot) ; zbog slabe iskoristivosti tih biljaka, poljoprivreda
se u Sj evernoj Americi nikad nije znatnije proirila, sve dok u prvim
stolj eima poslije Krista nije iz Meksika uvezen kukuruz. Na koncu, u
tropskim je dijelovima June Amerike u jo nerazjanjenim okolnostima
dolo do razvitka polj oprivrede zasnovane na uzgoju manioke. Srednjo
ameriki j e polj oprivredni kompleks po svoj prilici povezan sa irenjem
majanskih i uto-astekih jezika169, a moda i jo nekoliko dominantnih
porodica toga podruja, kao to su jezici mie-zok i otomanguanski
jezici. U Sj evernoj su Americi algonkijski jezici, proireni po istonoj
obali dananjih SAD, po svoj prilici bili nosiocima irenja prvoga vala
poljoprivrede, dok se muskogijska porodica proirila u jugoistonim
dravama SAD zahvaljujui irenju poljoprivrede iz Meksika. U Junoj
su Americi sa irenjem poljoprivrede takoer povezane najvee porodice
poput keuanskih i ajmaranskih j ezika (u Andama) i maipuranskih
jezika (u sjevernom Brazilu, Venezueli, i susjednim podrujima), no
ondje su nae etno lingvistike i povijesne predodbe najmanj e sigurne.
168 Ltome V. Nichols 1992, Nichols 1999.
169 V. npr. Bellwood 2001: 38-39.
Meutim, treba znati i to da o j ezinoj raznolikosti Amerike za
cijelo imamo vrlo iskrivljenu sliku zbog strahovitog genocida koji se
ondje odvio nakon europske kolonizacij e; vie od europskog oruja,
izumiranje Indijanaca uzrokovale su europske bolesti poput ospica,
na koje prastanovnici kontinenta nisu imali nikakve imunosti. Neki
autori procjenjuju da j e zbog epidemij a izginulo oko 95% stanovnitva
koje je 1492. ivjelo u objema Amerikama170 U mnogim su krajevima
nestali itavi narodi, a malobrojni preivj eli prikljuivali su se drugim
desetkovanim plemenima, pri emu je esto moralo dolaziti do izu
miranja, a moda i mijeanja jezika.
Oceanija
Oceanija j e posljednje podruje na Zemlji koje su ljudi naselili; budui
da je itava Oceanija naseljena populacijom koja je govorila jezicima
jedne jezine porodice, otoci Pacifika predstavljaju neku vrst jezinog
laboratorij a za povijesne lingviste koji ele prouiti kakve se promj e
ne dogaaju u j eziku kada se ne moe pretpostaviti utjecaj starijih,
supstratnih j ezika. U itavoj se Oceaniji govore jezici koji pripadaju
austronezijskoj porodici; srodnost j ezika Havaja sa samoanskim i
tonganskim opazio je jo slavni James Cook u 18. stolj eu, a lingvisti
danas znaju da su jezici Oceanije genetski srodni s brojnim jezicima
Indonezije (npr. bahasa indonesia, slubeni jezik te zemlje), Filipina
(npr. tagaloki) i udaljenoga Madagaskara (malgaki) . Svi se ti jezici
objedinjuju u malajsko-polinezijsku skupinu jezika, a poredbena lin
gvistika uspjela je dokazati njihovu genetsku srodnost s malobrojnim
izumiruim jezicima koji se jo govore na Tajvanu. Zajedno s tim j ezici
ma, malaj sko-polinezijski jezici ine austronezijsku j ezinu porodicu, a
injenica da se od etiri primarne grane te porodice tri govore na Tajvanu
upuuje na zakljuak da j e pradomovina govornika austronezijskoga
bila ondj e, ili na susjednom junokineskom kopnu, gdje je eventualno
austronezijsko prastanovnitvo preplavio val govornika sinitskih (kine
skih) j ezika sa sjevera. irenje austronezij skih jezika s Tajvana svakako
je omoguilo ovladavanje tehnologijom izrade plovila za plovidbu na
velike udaljenosti; malo je pothvata u ljudskoj povijesti usporedivo
170 Diamond 1999.
1
1
7
2
po odvanosti s austronezijskom kolonizacijom Pacifika, no do nje ne
bi bilo dolo bez ekonomskih inilaca koje su te drevne moreplovce
potakle na emigracij u; najvjerojatniji je uzrok njihovoj seobi zacijelo
leao u prevelikom prirastu stanovnitva, do kojega je moralo doi
kada su stanovnici Tajvana ovladali poljoprivredom, osobito uzgojem
taroa. Prekomjerne naseljenosti ljudska se drutva rjeavaju uglavnom
ratovima i emigracij om, osobito u sluaj evima kada ira nenaseljene
zemlje za kolonizacij u. Austroneani su na prostranstvima Kineskoga
mora i Pacifika pronali mnogo slobodne zemlj e, kamo su se, prema
arheolokim nalazima1?1, stali iriti oko 4000 godina pr. Kr.
ini se da
su prvo naseljeni Filipini, gdje su austronezijski doljaci zatekli starij e,
negroidno lovako-sakupljako stanovnitvo koje su j ezino asimilirali.
Slino se dogodilo u Melaneziji, osobito na Bismarckovu otoju, gdje
se oko 3500. - 3200. g. pr. Kr. iri tzv. "Lapitska keramika", koja se
povezuje s dolaskom austronezijskoga stanovnitva. Odatle j e naseljeno
otoje Fidi, gdje su govornici austronezijskoga takoer zatekli negro
idno stanovnitvo papuanskoga tipa; austronezijski je onamo pristigao
oko 1000 godina pr. Kr., a zatim je Fidi po svoj prilici posluio kao
ishodite odakle je kolonizirana Oceanija. Lingvisti i arheolozi slau se
da je s Fidija oko 500. pr. Kr. naseljena Samoa, koja je prij e toga bila
nenaseljena, a ubrzo zatim i Tonga. Odatle su Poline an i dospjeli na
Markiske otoke i Tahiti (koncer prvoga tisulj ea pr. Kr.), a zatim j e
naselj en Uskrnji Otok (poetkom nove Ere), Havaji, i, na koncu, Novi
Zeland (u 11. stoljeu). Posvuda se s Polineanira irila i polj oprivreda,
proizvodnja keramike koja se moe izvesti iz drevne lapitske kulture,
te karakteristine polineanske drutvene institucije, koje su opstale
u vrlo slinom obliku na jako udaljenim otocima u vrijeme kad su u
Polineziju pristigli Europljani (u 18. stolj eu).
Genetika istraivanja djelomino potvruju upravo ocrtanu sliku
kolonizacije Pacifika, ali je donekle i ispravlj aju. Primjerice, analiza
Y-kromosoma meu populacijama Pacifika pokazuje da su se Polinezijci
mijeali s melanezijskim stanovnitvom vie nego to je to ostavilo trago
va u njihovu jezikuln. ini se da je u Melaneziji dolo do dugotrajnoga
suivota dviju populacija: jedne, koja je donijela austronezijske j ezike s
171 V. sintezu arheolokih nalaza U Kirch 2000.
172 V. Gibbons 2001.
"
1
73
1
Tajvana i susjednih podruja, i druge, koja je onamo pristigla s Papue
Nove Gvinej e jo u paleolitiku. Premda Polineani fiziki mnogo vie
podsjeaju na svjetloputo stanovnitvo JI Azije nego na tamnopute
Melaneane, njihovi geni pokazuju da su se predci dananjih Polineana
pomijeali s Melaneanima prij e konane kolonizacije Polinezij e. Iako
znamo da je moralo doi do barem minimalnih kontakata izmeu Po
lineana i stanovnika June Amerike, j er je jedino na taj nain mogue
obj asniti pretpovijesno prenoenje polj oprivredne kulture slatkoga
krumpira iz Amerike na polineanske otoke, suvremena genetika u
potpunosti opovrgava spekulacije Thora Heyerdahla prema kojima je
Tihi ocean naseljen kolonizacijom iz June Amerike173
Meutim, u lingvistikom smislu, austronezijski j ezici Oceanije
pokazuju neka tipoloka obilj eja koja ih vezuju ne samo uz jezike
istone Azije i obalnoga podruja Nove Gvinej e, ve i pacifikih obala
Amerike. Primjerice, u tim podrujima osobito su esti jezici koji razli
kuju inkluzivne i ekskluzivne line zamjenice prvoga lica mnoine174;
radi se o tome da su u jezicima poput hrvatskoga zamjenice prvoga
lica mnoine zapravo dvoznane: mi moe znaiti "ja i oni" (kada nije
ukljuen sugovornik), i "ja, ti i oni" (kada je sugovornik ukljuen).
Prva se upotreba naziva ekskluzivnom, a druga inkluzivnom. Jezici s
gramatikom oprekom inkluziva i ekskluziva, poput fidijskoga, imaju
razliite rij ei za "ja i oni" i "ja, ti i oni". Budui da to razlikovanj e u
sustavu linih zamjenica inae nij e osobito esto u drugim podrujima
svijeta, estotnost opreke ekskluzivnih i inkluzivnih zamjenica u jezicima
"Pacifikog obrua" mogla bi ukazivati na postojanje pretpovijesnih
kontakata meu prajezicima iz kojih su potekli ti j ezici. Do takvih j e
kontakata moglo doi samo na nekom manjem podruju iz kojega
su naseljeni Oceanija, Amerika (ili barem njezin zapadni dio) i obale
Nove Gvinej e, najvjerojatnij e na obalama istone Azij e, osobito Kine.
Pradomovine glavnih jezinih porodica u Euraziji i osnovni smjerovi
njihova irenja vide se na vide se na Prikazu 22. Lingvistikoj povijesti
Europe, koja je osobita zbog dugotrajne dobro dokumentirane povijesti,
okrenut emo se u iduem odjeljku.
173 V. Sykes 2001.
174 Za druga takva obilj eja, jezika "Pacifikog obrua" v. Nichols 1992.
1 1
74
PRIKAZ 22 Jezine porodice Eurazije
Aa = austroazijski
AI = altajski
An = austronezijski
D = dravidski
lE = indoeuropski
Dj = dajski (tajski)
ST = sinotibetski
U = uralski
Europa - nacrt za jezinu povijest
Europu su, kao to smo vidjeli, hominidi naselj avali jo od vremena
starijega paleolitika. Posljednji neandertalci izumrli su u junoj pa
njolskoj prije tridesetak tisua godina, to znai da su pripadnici te
vrste hominida prilino dugo obitavali u Europi zajedno s modernim
ljudima, iju prisutnost na europskom kontinentu moemo arheoloki
pratiti od otprilike 45. 000 godina prije sadanjice. Ostaje nejasno jesu
li moderni ljudi istrijebili neandertalce, ili su oni izumrli zbog nekog
drugog razloga (primj erice, zato to su moderni ljudi bolje iskoritavali
prirodni okoli i preoteli im izvore prehranjivanj a). U svakom sluaj u,
neandertalci su nestali ne ostavivi genetskoga traga u populacijama
dananjih ljudi koji ive u Europi. Prema suvremenim spoznajama
genetska je udaljenost izmeu homo neanderthalensisa i homo sapiensa
sapiensa bila prevelika da bi se oni mogli meusobno uspjeno pariti.

75
1
Pripadnici vrste homo sapiens sapiens, nai neposredni predci, suvereno
su zagospodarili Europom prije tridesetak tisua godina; o njihovu
jeziku ili jezicima ne zna se nita; prema antropolokim i arheolokim
nalazima oni su u Europu pristigli veinom s Bliskog istoka, preko
Turske i Balkana. U Europi ih je zateklo posljednje ledeno doba, koje
je traj alo od otprilike 25. 000 g. do 13. 000 godina prije sadanjice.
Mnogo je lingvista spekuliralo o tome kojim su jezinim porodicama
pripadali jezici najstarij ega stanovnitva Europe nakon posljednjega
ledenog doba. To uvelike ovisi i o tome je li predledenodobno sta
novnitvo Europe bilo j ezino homogeno ili nij e; kada su ledenjaci
prekrili veinu kontinenta, stanovnitvo se iz razliitih pravaca povu
klo u nezaleene oaze na jugu, te su ljudi za ledenog doba nastavili
ivjeti samo u toplijim predjelima na jugu panjolske, Francuske i na
Balkanu (a vjeroj atno i na jugu Italij e, premda odatle nema posve
sigurnih arheolokih nalaza). Povlaenjem leda prema sjeveru nakon
ledenog doba, iz tih je enklava ponovno naseljena Europa, a sa irenjem
stanovnitva s juga proirili su se i j ezici toga stanovnitva. Njemaki
lingvist Theo Vennemann175 miljenja je da su jezici koji su se tada
proirili Europom pripadali dvjema porodicama: j ezici afroazijske
porodice proirili su se, prema njegovu miljenju, uz obale Atlantika
do Britanskoga Otoja, a jezici srodni baskijskome ("vaskonski") iz
juga Francuske prema srednjoj i sjevernoj Europi. to se tie teze o
"vaskonskom" supstratu u Europi Vennemannova je teorija lingvi
stiki posve neosnovana; njezin ju je autor nastojao potkrijepiti samo
fantastinim etimologijama imena rijeka (hidronima) u Europi, koje
on proizvoljno povezuje s baskijskim rijeima ne uzimajui u obzir
niti golemu vjerojatnost sluajnog podudaranj a, niti j ezine promj ene
koje su se dogodile u povijesti baskijskoga jezika tijekom posljednjih
dvaju tisuljea (neke se od tih promj ena mogu i rekonstruirati na
temelju prouavanja latinskih posuenica u baskijskome, koje su jako
mnogobrojne). U sluaju navodnoga afroazijskoga supstrata u zapadnoj
Europi Vennemann se oslanja uglavnom na neke tipoloke slinosti
izmeu otonih keltskih j ezika i afroazij skih jezika sjeverne Afrike; te
su slinosti odavno uoili i drugi lingvisti, npr. John Morris-Jones i
Julius Pokorny; primjerice, poredak rijei u reenici i 1 afroazijskom
175 V. npr. Vennemannove lanke U Bammesberger & Vennemann (ur.) 2003.
1 1
7
berberskom i u otonom keltskom je V (glagol) S(ubjekt) O(bjekt). Budui
da se radi o razmjerno rijetkom poretku sintaktikih elemenata meu
j ezicima svijeta, nije oigledno da je podudarnost izmeu berberskoga
i otonokeltskoga sluajna. Iako po miljenju goleme veine lingvista,
ukljuujui i mene, takve slinosti nisu dovoljne da dokau postojanje
nekoga afroazijskog supstrata na zapadu Europe, takva se mogunost ne
moe ni iskljuiti, osobito zbog postojanja arheolokih, antropolokih
i genetikih svjedoanstava o seobama stanovnitva iz sjeverne Afrike
i june panjolske uz atlantsku obalu prema Britanskom Otoju.
A priori je o jezinoj raznolikosti Europe neposredno nakon posljed
njeg ledenog doba mogue rei ovo: povlaenje stanovnitva u enklave
na jugu kontinenta svakako je pogodovalo jezinoj fragmentaciji, a
dvanaest tisua godina trajanja te fragmentacij e bilo bi dovoljno da
se potre svako svjedoanstvo o eventualnim genetskim srodnostima
jezika u predglacijalnom razdoblj u. Kada je Europa ponovno naseljena
nakon ledenog doba, najvjerojatniji je scenarij onaj po kojemu se tada
kontinentom proirio itav niz malenih jezika lovaca-sakuplj aa, jezika
meu kojima genetske srodnosti ili nije bilo, ili je ona bila preduboka
da bi se o njoj ita moglo znati. U nedostatku ikakvih lingvistikih
svjedoanstava o najranijoj j ezinoj raznolikosti Europe, moramo se
okrenuti arheologiji i genetici.
Novija genetska istraivanj a stanovnitva Europe dovela su do nekih
iznenaujuih rezultata. Kada je prije petnaestak godina u austrij skim
Alpama otkriveno potpuno ouvano tijelo lovca koji se ondje smrznuo
prije pet tisua godina, znanstvenicima je uspjelo analizirati njegovu
mitohondrijsku DNK (mtDNK). Ta je analiza, provedena na pokojniku
iz bronanog doba koji je dobio ime Oetzi, pokazala da se on u genet
skom smislu vrlo malo razlikovao od dananjeg stanovnitva susjednih
podruja u Alpama176; iz toga slijedi da je priljev genetskoga materijala,
do kojega je moglo doi samo migracijama iz drugih podruja, u tom
dijelu Europe bio minimalan. Ta je pretpostavka dodatno potvrena
analizom mtDNK ljudskih ostataka u drugim dijelovima Europe,
primjerice usporedbom mtDNK "ovjeka iz Cheddara"177 u Engleskoj ,
iji ostatci potjeu iz razdoblja prije 9000 godina, s genetikim mate-
176 V. Sykes 2001, Cavalli-Sforza 2001: 34.
177 V. Sykes 2001.
rijalom iz uzoraka prikupljenih meu dananjim stanovnitvom juga
Engleske; male razlike koje su otkrivene pokazuju da je stanovnitvo
i toga dijela Europe bilo izrazito postojano tijekom prethodnih devet
tisulj ea. Svi ti rezultati potvuju pretpostavku da je stanovnitvo
Europe u genetikom smislu vrlo postojano ve tisulj eima, te da
na genetsku sliku Europljana migracij e koje su se zbile u posljednjih
nekoliko tisua godina nisu znatno utjecale.
Istraivanja mtDNK raznih populacija u Europi pokolebala su jo
neke hipoteze, koje su se prije smatrale gotovo opeprihvaenima.
Primjerice, vj erovalo se da su Baski, jedini zapadnoeuropski narod koji
j e sauvao svoj predindoeuropski jezik, i genetski razliiti od ostalih
Europljana. Istraivanje klasinih genetskih pokazatelja, prije otkria
suvremenih metoda za analizu DNK, potvrivalo je tu pretpostavku,
budui da je Rh-negativna krvna grupa izrazito esta u baskij skoj
populaciji, a razmjerno rijetka u svim drugim dijelovima Europe (i
svijeta). Meutim, analiza mtDNK meu Baskima pokazuje da se oni
uope ne razlikuju po estoi pojedinih geneskih sekvenci od susjednih
zapadnoeuropskih naroda koji govore indoeuropskim jezicima 178
Obrnut sluaj neslaganja izmeu genetike i lingvistike slike neke
populacij e nalazimo u Finskoj . Finci govore ugrofinskim j ezikom
uraIske porodice, koji je genetski vrlo blisko srodan laponskome (ili
saamskome) j eziku, kojim govore uzgajivai sobova, polunomadski
Saami na sjeveru Finske, Norveke i vedske. Meutim, usporedba
gena izmeu Saama i Finaca pokazuje velike razlike, pri emu se Finci
jasno uklapaju u genetski prosjek ostatka Europe, dok Saami od njega
znatno odstupaj u179. Najvjerojatnije je tumaenje tih injenica teza
da su Finci u genetskom smislu potomci neke indoeuropske skupine
poljoprivrednika i stoara, koja se u pretpovij esno doba naselila u Fin
skoj i prihvatila neki ugrofinski jezik umjesto svojega indoeuropskoga
jezika; o tom procesu jezine zamjene svjedoe i brojne indoeuropske
posuenice u finskome, a dodatno ga potvruju genetiki argumenti :
178 V Sykes 2000. Za starija istraivanja korelacija izmeu genetike i jezika Europe v. Barbujani
& Sokal 1 990.
179 V. Sajantila & P11bo 1995. Za slian primjer nepodudaranja genetike i lingvistike situacije
na Kavkazu v. Nasidze et alii 2001: genetiki profil Armenaca gotovo se potpuno podudara s
genomom Azerbajdanaca, premda govore posve razliitim jezicima koji pripadaju razliitim
porodicama. S druge strane, Ingui i eenci govore bliskosrodnim jezicima, a odvaja ih
prilina genetika barijera.
1 17
8
uestalost nekih nasljednih genetskih bolesti u Finskoj dokazuje da
j e tijekom pretpovijesti finsko stanovnitvo prolo kroz tzv. genetsko
"usko grlo", situaciju u kojoj brojnost populacije drastino opada, a
potom se naglo iri, ali dijeli vrlo malen broj zajednikih predaka.
Na slian nain, stanovnitvo Maarske u genetskom se smislu vrlo
malo razlikuje od okolnoga, veinom slavenskog stanovnitva, iako
je maarski neindoeuropski jezik uraiske porodice, srodan finskomu
i saamskomu. To je u skladu s injenicom, za koju znamo iz povijesti,
da je broj maarskih doljaka koji su koncem 9. stolj ea pristigli u
Panoniju bio razmjerno malen, svega oko 25. 000. Vie od tisuu go
dina suivota sa Slavenima, ali i sa susjednim Germanima i Romanima
(Rumunjima), dovelo je do toga da su genetski tragovi neeuropskih
nomada u dananjoj maarskoj populaciji razmjerno slabo zastupljeni.
Najveu je senzaciju u genetskom istraivanju europskih populacij a
izazvala knjiga Bryana Sykesa, "Sedam Evinih keri"180 . U njoj je iznesena
teza da golema veina stanovnitva Europe (preko 95 posto! ) potjee od
samo sedam ena, od kojih je est ivj elo u Europi jo prij e neolitskoga
razdoblj a. Prva od ena iji su mitohondriji preivjeli do dananjega
doba, koju Sykes naziva Ursula, ivj ela je prije 45. 000 godina, ukoliko
treba vjerovati genetikim metodama procjene tempa mutacija mtDNK.
Njezinu mtDNK naslijedilo je dvanaest posto dananjih Europljana,
iji potomci ive u svim dijelovima kontinenta. Iduih pet ena, ije
obrasce mtDNK moemo identificirati u dananjem stanovnitvu
Europe, ivj elo j e za ledenoga doba, izmeu 25. 000 i 13. 000 godina
prije sadanjice. To potvruje pretpostavku o demografskoj fragmen
taciji Europe za ledenoga doba, emu je po svemu sudei morala
odgovarati i j ezina rascjepkanost kontinenta u tom razdoblju. Tek
sedma i posljednja populacija u Europi potjee od ene koja j e ivj ela
poslije ledenoga doba, koju Sykes naziva Jasmin. Najveu bliskost
mitohondrijske DNK ta populacija pokazuje s populacijama Bliskoga
istoka, to upuuje na zakljuak da je upravo Bliski istok podruje s
kojega je potekao dio stanovnitva koje danas naselj ava Europu, te
da j e migracija toga stanovnitva poela u postglacijalnom razdoblju,
pred otprilike 8. 000 godina. Taj se datum izuzetno dobro poklapa s
razdoblj em poetka irenja neolitske privrede s Bliskoga istoka prema
180 Sykes 2001.
1
79
1
Europi, to j e jo jedan proces za koji arheolozi mogu dokazati da j e
potekao s Bliskoga istoka.
Navedena istraivanja varijacije mtDNK u Europi dobro se podu
daraju s posve neovisnom metodom genetikoga istraivanj a, to im
daje dodatnu vjerodostojnost. Naime, osim mtDNK koja se, kao to
smo vidjeli, prenosi iskljuivo po enskoj liniji, genetiari danas mogu
analizirati i varijabilnost gena sadranih na Y-kromosomima, koji se
prenose iskljuivo po mukoj liniji, od oca na sina. Analiza genetskih
varijacija na Y-kromosom i ma populacija Europe potvrdila je pretpo
stavku da je golema veina dananjega stanovnitva toga kontinenta
potekla od paleolitskih lovaca-sakupljaa, dok migracije s Bliskog istoka
u neolitiku mogu objasniti tek
20
-
260
/
0 ukupne genetske varijabilnosti
u Europil8l Iz toga moemo zakljuiti da neolitski poljoprivrednici,
koji su oko
8000
godina prije sadanjice iz Male Azij e poeli prelaziti
u Europu, nisu zamijenili starije europsko lovako-sakupljako stanov
nitvo, ve su se uglavnom s njime stopili. Poveanje stanovnitva do
kojega je doveo prelazak na neolitsku privredu proizveo je poveanje
udjela gena s Bliskoga istoka na Balkanu i u JI Europi, no moe se
egzaktno pokazati da udio takvih gena progresivno opada prema
zapadu kontinenta.
irenje neolitskih polj oprivrednika u Europi moe se pratiti i u
arheolokim nalazima; j edan j e val doseljenika prodirao Balkanom
prema Podunavlju, gdje o njihovom irenju svjedoe neolitske kulture
poput kultura Vina i Karanovo.
Drugi je val neolitskih doseljenika u Europu putovao iz Male Azij e
obalama Sredozemlja, zahvaajui jug Italij e, Siciliju i jugoistone obale
panjolske (Kataloniju). Arheoloki se taj trag neolitskih doseljenika
poklapa s rasprostranj enou tzv. "Kulture utisnute keramike" (engl.
Impressed Ware)
182. Meu vidljivim tragovima neolitskih doseljenika
koji su putovali obalama Sredozemlja, a potom i Atlantika, istiu se
dolmeni, veliki kameni spomenici (ili megaliti), ija se distribucija
uvelike poklapa s rasprostranj enou najstarijih zapadnoeuropskih
neolitskih kultura. Meu megalitskim spomenicima prvih zapadno
europskih polj oprivrednika najpoznatiji je Stonehenge, pretpovij esna
181 v. Semino, Passarino, et alii 2000. i Sykes 2003.
182 V. npr. Renfrew 1973: 139, Renfiew 1987: 160, Zvelebil & Zvelebil 1988: 580.
1 180
megalitska konstrukcija u junoj Engleskoj . Premda postoje miljenja
da su megalitske kulture na zapadu Europe nastale uvelike neovisno
jedne o drugima, teko je porei da je od naj ranijega neolitika dolazilo
do irenja kulturnih utjecaja junim rubovima Sredozemlja i obalama
Atlantika, a genetika prilino vjerno potvruj e da su ti utjecaji bili
praeni i migracijama stanovnitva 183 .
injenica da polj oprivrednici pristigli s Bliskog istoka nisu istrijebili

ili demografski posve preplavili mezolitske lovce-sakupljae u Europi ne
bi nas trebala iznenaditi; u neolitskim uvjetima pripadnici ljudske vrste
j o nisu bili razvili oruja masovnoga razaranja, koja bi im omoguila
efikasno unitenje prethodnih, "primitivnijih" populacija (da jesu, nema
dvojbe da bi mezolitsko stanovnitvo Europe doista bilo istrij ebljeno).
Osim toga, napredovanj e neolitske privrede u Europi odvijalo se, kako
pokazuju arheoloki nalazi, razmjerno sporim tempom, otprilike 1
km godinj e. U takvim uvjetima, lovci-sakupljai imali su dovoljno
vremena da se u kontaktima s novopridolim poljoprivrednicima
asimiliraju i prihvate njihov nain privrede. Posljedice svega toga po
j ezinu sliku Europe u neolitiku ponovno su dalekosene. Kada bi
tona bila slika o neolitskom naselj avanju Europe, koju zastupaju neki
genetiari poput Luigi-Luce Cavalli-Sforze i arheolozi poput Colina
Renfrewa18\ mogli bismo pretpostaviti da je populacijska eksplozija
poljoprivrednika koji su se doselili s Bliskoga istoka dovela i do nagle
eskpanzije njihova jezika po itavoj Europi (uz pretpostavku da je jezik
doseljenika iskonski bio homogen, odnosno da je pripadao jednoj poro
dici). Nova genetika slika Europe potpuno izokree ono to se moglo
smatrati najvjeroj atnij om pretpostavkom: ako su neolitski doseljenici
iz Male Azije isprva i govorili j edinstvenim j ezikom, nemamo razloga
vjerovati da j e taj jezik sauvan u procesima asimilacij e i akulturacij e
s lovako-sakupljakim stanovnitvom na koje su doseljenici naili u
Europi. Znatno je vjerojatniji scenarij u kojem su se doseljenici stopili
s prastanovnitvom te u nekim sluajevima preuzeli jezik na koji su
naili, dok je u drugim sluajevima mogao prevladati jezik doseljenika.
Nije mogue sa sigurnou utvrditi u kojoj su mjeri malobrojni ostatci
predindoeuropskih jezika Europe potomci jezika prvobitnih lovaca-
183 Sykes 200I.
184 V. npr. Renfrew 1987; V. i Richards, Macaulay et alii 2000.
Lingvistika povijest svijeta 1 8 1
I
sakupljaa, a u kojoj se mjeri radi o j ezicima neolitskih doseljenika
koji su u Europu stali pristizati s Bliskog istoka od 7. tisulj ea pr. Kr.
U svakom sluaju, predindoeuropski jezici Europe mogu se nabroj ati
na prste dvij u ruku. Na Iberskom poluotoku susreemo neindoeu
ropski iberski jezik, poznat s razmjerno malobrojnih natpisa pisanih
osobitim iberskim slogovno-alfabetskim pismom. Ti natpisi potjeu
iz posljednjih stolj ea pr. Kr. i sadravaju uglavnom osobna imena;
njihovom analizom moe se utvrditi j edino to, da iberski nije bio
indoeuropski j ezik, te da najvjeroj atnij e nije imao nita zajedniko s
baskijskim, neindoeuropskim j ezikom sjeverozapada panjolske koji
se ouvao do danas, a neko je bio rasprostranj en i u velikom dijelu
jugozapadne Francuske (otprilike do rijeke Garonne). Jezik-predak
baskijskoga, koji se naziva akvitanskim, poznat je uglavnom na osnovi
onomastikih podataka iz rimskoga razdoblj a. Naposljetku, u antikoj
je Hispaniji sauvan i odreen broj natpisa na tartesanskom, najvje
roj atnij e neindoeuropskome jeziku koji se govorio na krajnjem jugu
panjolske. Nije mogue utvrditi veze toga jezika s bilo kojim drugim
jezikom Europe ili svij eta.
Na sjeveru kotske sauvani su jezini tragovi neindoeuropskoga
jezika koji nazivamo piktskim. Tim su j ezikom govorili Pikti, j edan od
naroda koji je u ranom srednjem vijeku ukljuen u stvaranj e kotske
drave; sauvan je i malen broj natpisa na piktskome, pisanih ogam
skim pismom kojim se izmeu 4. i 6. stolj ea pisao i indoeuropski irski
j ezik. Svi su ostali podatci o piktskom jeziku onomastike naravi, te
je stoga taj jezik preslabo poznat da bi se o njemu moglo rei bilo to
drugo osim toga da nije pripadao indoeuropskoj porodici. U Italiji je
ouvano mnotvo natpisa na neindoeuropskom etruanskom jeziku;
veina tih tekstova potjee iz posljednjih stolj ea pr. Kr., a najvei se
tekst na etruanskome, Liber lin teus, uva u Arheolokom muzeju u
Zagrebu, kamo je dospio iz Egipta. O podrijetlu Etruana postoje
dva razliita miljenja: neki autori, na temelju Herodotova izvjea
10J
i nekih slinosti etruanske kulture s bliskoistonima, smatraju da su
Etruani u drevnoj Italiji bili doljaci iz Male Azije. Na takav zakljuak
upuuje i injenica da je na otoku Lemnu u Egejskom moru otkriven
natpis na j eziku koji je sigurno vrlo blisko srodan etruanskomu.
185 Herodot, I 94.
1 182
PRIKAZ 23 Predindoeuropski jezici Europe
Drugi pak strunjaci smatraju da su upravo spomenutu "Stelu s Lemna"
onamo donijeli rani etruanski trgovci ili kolonisti iz Italij e, dok
izvore Etruana treba traiti u zapadnoj Italiji, odnosno u Toskani,
pokrajini koja je po njima dobila i ime
186 Tu bi tezu mogla potvrditi
novija istraivanja koja pokazuju da je etruanski vj eroj atno genetski
srodan s retskim, jezikom koji je poznat s malobrojnih predrimskih
natpisa naenih u talijanskim i vicarskim Alpama. Na koncu, u pre
drimskom se razdoblju na Siciliji govorio elim ijski, slabo posvjedoen
neindoeuropski jezik poznat uglavnom na temelju osobnih imena i
toponima.
Postoje jo neki vrlo slabo posvjedoeni jezici u Europi koji bi mogli
biti predindoeuropski; to je prij e svega sjevernopicenski, jedan od dva
jezika koji su se govorili u antikom Picenumu, jednoj od talijanskih
186 Preko latinskoga Tusci, varijante imena Etrusci.
18
3
1
pokrajina. Taj je jezik zabiljeen na velikoj "Steli iz Novilare"; premda
taj tekst uope nije razumlj iv, neki gramatiki nastavci u j eziku toga
teksta j ako podsjeaju na gramatike morfeme u indoeuropskim j e
zicima. Naposljetku, na Kreti j e u predgrkom razdoblju zabilj eeno
mnotvo tekstova na j eziku ili j ezicima od kojih bi neki mogli biti
predindoeuropski. O njima e jo biti rijei poslije.
Danas gotovo itava Europa govori indoeuropskim jezicima; me
utim, spoznaje genetike, arheologije i lingvistike zajedno pokazuju
da se indoeuropski jezici izvorno nisu govorili u Europi, barem ne u
njezinu najveem dijelu.
Doseljenje Indoeuropijana nije vidljivo u genetikim analizama
mtDNK suvremenih populacija Europe187, no druge vrste genetikih
analiza pokazuju korelaciju s najvjerojatnijim pravcem irenja govornika
indoeuropskoga praj ezika u Europi. Jedna se takva genetika analiza
naziva metodom primarnih komponenti188 Ta se metoda sastoji u us
poredbi estoe pojedinih gena u razliitim i zemljopisno odvojenim
populacijama. Statistike analize pokazuju kada je uestalost pojedinoga
gena, ili skupine gena, u nekoj zemljopisno odreenoj populaciji sta
tistiki relevantna (tj . nije rezultatom sluajne varijacije u distribuciji).
Na taj se nain utvruju primarne komponente, skupine gena koje
govore o zajednikom podrijetlu pojedinih populacija. Smatra se da
lanovi populacije, koji dijele gene koji pripadaju poj edinoj primarnoj
komponenti, dijele i vei broj zajednikih predaka. Podruje najvee
uestalosti gena poj edine primarne komponente upuuju na Izvor
pretpovij esnih migracija nositelja te primarne komponente.
Za indoeuropeizaciju Europe vano je to to su genetiari, pred
voeni talijanskim istraivaem Lucom-Luigijem Cavalli-Sforzom
187 Kao nestrunjak za genetiku esto se osjeam nesiguran kada prenosim rezultate genetikih
istraivanja koja su povezana s lingvistikom problematikom. Meutim, izgleda mi da neki
strunjaci za prirodne znanosti imaju jo manje obzira u razlikovanju onoga to se u lingvistici
smatra opepoznatim od istih besmislica. Nedavno je jedan tim istraivaa iz Srbije objavio
lanak o korelaciji nekih jezinih i genetikih obiljeja u kojem j e ustvrdio da "Dinaridi,
Kromanjonci, Mediteranci i njima bliski narodi npotrebljavaju melodijski naglasak, dok svi
drugi narodi svijeta imaju dinamiki naglasak" (moj prijevod s engleskoga). Taj se nevjerojatan
lanak, iji su autori Milo Bogdanovi, Marija Bogdanovi i njihovi suradnici s Instituta
Laza Lazarevi u Beogradu moe proitati na sljedeoj adresi: http://www.angelfire.com/
film/materija/genlang.pdf.
188 O tome v. Cavalli-Sforza 2001 i Cavalli-Sforza, Piazza et alii1988.
1 1
utvrdili da j edna od primarnih komponenti u Europi ima sredite
ekspanzije u podruju sjeverno od Crnoga Mora i Kaspijskoga jezera,
u rusko-ukrajinskoj stepi
18
9 To se, kao to emo vidjeti, dobro slae s
arheolokim pretpostavkama o pradomovini Indoeuropijana, za koje
smo vidjeli da u Europi predstavljaju doljake. Meutim, treba rei i da
je problem s metodom primarnih komponenti u tome, to za razliku
od analize mtDNK, ne upuuje na starost migracija koje su doprinijele
irenju frekvencije poj edinih gena. estoa gena koje je Cavalli-Sforza
sa suradnicima otkrio u crnomorsko-kaspijskom podruju mogla j e, u
principu, nastati i kao rezultat novijih mutacij a u posljednjih nekoliko
stotina godina, a mogla bi odraavati i daleko stariju mutaciju, do
koje je moglo doi i u paleolitiku. Pa ipak, iako su teoretski mogua
i drukija tumaenja genetikih nalaza, poklapanje svjedoanstava
genetike, arheologije i lingvistike o irenju stanovnitva iz stepa prema
Balkanu i Podunavlju smatramo polaznom tokom u svakoj raspravi
o indoeuropeizaciji Europe.
O govornicima indoeuropskoga prajezika i podruju na kojem su
ivj eli mnogo toga moemo doznati na temelju rekonstrukcije rjenika
toga prajezika. U prolom smo poglavlju vidjeli kako se rekonstruira
j ezik nekoga zajednikog praj ezika neke porodice; premda rekon
struirani oblici i znaenja rijei indoeuropskoga prajezika nisu posve
sigurni, uzeti pojedinano, kao cjelina rekonstruirani rjenik toga
prajezika prua konzistentnu sliku o kulturi i krajobrazu u kojem se
indoeuropski praj ezik govorio.
Indoeuropijani su ivj eli u podruju u kojemu su postojala barem
tri godinja doba; mogu se rekonstruirati rij ei za zimu (indoeuropski
" g'heym-, odakle latinski hiems, sanskrt heman-, hrvatski zima), proljee
(indoeuropski ':-wesr, latinski ver, staroslavenski vesna), i ljeto (,'sem-,
odakle staroirski sam, i engleski summer), a postojala je i rije za snijeg
(indoeuropski " sneygWh-, latinski nix, hrvatski snijeg), to znai da
nisu ivjeli u junim toplim predjelima. Postojala je barem jedna rije
za veliku vodenu povrinu, more ili jezero: to je indoeuropski " mori,
odakle imamo latinski mare, staro irski muir i hrvatski more (ali u
hetitskome marmara- znai "movara", kao i englesko moor). Odatle
slijedi da su Indoeuropijani mogli ivjeti bilo gdje u kontinentalnom
189 Cavalli-Sforza 2001. V i Piazza et alii 1995.
5
1
dijelu Europe gdje postoje jezera, to svakako ne olakava traenje
pradomovine. Rije koja nedvosmisleno znai "more" ne moe se re
konstruirati. Takoer, mogu se rekonstruirati rijei za veinu ivotinja
proirenih posvuda u Euraziji, npr. za vuka (indoeuropski ':'wlkwos,
latinski lupus i hrvatski vuk), medvjeda (,'h2rtk'os, odakle latinski ursus
i grki arktos), psa (indoeuropski " k'w6n, latinski canis, grki ky6n),
itd. Vano je to u rekonstruiranom rjeniku postoji rije za "konja"
(indoeuropski " h1ek'wos, latinski equus, sanskrt asvas), jer u religiji i
kulturi mnogih najstarijih indoeuropskih naroda konjska rtva i kult
konja igraju veliku ulogu, a pripitomlj eni konji prema arheolokim
su nalazima u Europu pristigli iz crnomorsko-kaspijskoga podruja
tijekom eneolitika ("bakrenog doba"). Isprva su se konji uzgajali zbog
prehrane: tijekom otrih zima u stepi, konji su pouzdaniji izvor mesa od
goveda, budui da imaju instinkt za otkopavanj e trave ispod snijenog
pokrivaa, dok je za goveda ziri potrebno pripremiti zalihe suhoga
sijena. Meutim, ubrzo nakon to su pripitomlj eni, konji su se poeli
koristiti i za jahanj e. Najstariji arheoloki tragovi upotrebe konjskih
vala potjeu iz prve polovice treeg tisulj ea pr. Kr. 190, a vana je i
injenica da u indoeuropskom rjeniku moemo rekonstruirati rije
za "uzde" (ie. ':'h2ens- ~ grki henia, staroirski eisi, usp. i latinski ansa
"dralo, ruka posude").
Starije su generacij e lingvista vrlo vanim smatrale tzv. "argument
bukve": u indoeuropskom se rjeniku moe rekonstruirati rij e ije
je naj vj erojatnij e znaenje "bukva" (fagus silvatica, indoeuropski
':'bheh2g'os, odakle latinski fgus i grki pheg6s "vrst hrasta"19
1
). Mislilo
se da to upuuje na zakljuak da su Indoeuropijani morali ivjeti negdje
u Europi, jer danas bukva nije rasprostranj ena istono od crte koja
spaja Konigsberg na Baltiku s Krimom na Crnom moru. Meutim,
paleobotanika su istraivanja pokazala da je bukva tijekom eneolitskog
razdoblja zapravo bila ograniena na Grku i Malu Aziju, upravo ona
podruja gdje indoeuropska rije " bheh2g'os nije zabiljeena u znaenju
"bukva"; osim toga, utvreno je da je jedna blisko srodna vrsta drveta
190 V. Anthony 2007: 216. Najstariji tragovi upotrebe vala otkriveni su na konjskim zubima u
podruju Botajske kulture, istono od Urala, no postoje jasne naznake da su konji pripito
mljavani za jahanje u irokom pojasu eurazijske stepe ve oko 4000. g. pr. Kr.
191 Hrvatska (i praslavenska) rije bukva posuena je iz germanskoga (usp. njemaki Buche);
odraz je indoeuropske rijei za "bukvu" u hrvatskome moda rije bazga, koja oznauje
drugu vrstu drveta.
1 1
86
jo uvijek rasprostranj ena u sj evernom Prikavkazju i na Krimu. Zbog
svega reenoga, "argument bukve" danas vie nema teine u ozbiljnim
raspravama o indoeuropskoj pradomovini.
Za arheologiju je osobito vano to se u indoeuropskom rjeniku
moe rekonstruirati barem j edna rije za "kovinu" (vjerojatno bakar) :
to je indoeuropski *h2eyos, odakle potjee latinski aes i sanskrtski
ayas; vjerojatna je i rekonstrukcij a rijei za "srebro" (indoeuropski
" h2erg'ntom, latinski argentum i staroirski argat). To indoeuropski
prajezik kronoloki smjeta u razdoblj e eneolitika (5-4. tisulj ee pr.
Kr.). Postoj anje rijei za "ito" (indoeuropski " yewos, sanskrt yavas,
grki zeiai) i "ralo" (indoeuropski " h2erh3trom, latinski aratrum, grki
arotron) pokazuje da su govornici prajezika poznavali poljoprivredu,
premda je sigurno da su se bavili i uzgojem stoke, osobito goveda
(indoeuropski ':gW6ws, grki hous, hrvatski gov-edo) i ovaca (indo
europski " h2owis, latinski ovis, sanskrt avi-). Na temelju postojanja
rijei za "kota" (indoeuropski " kwekwlo-, grki kyklos, sanskrt cakra-),
"osovinu" (indoeuropski h2ek'si-, latinski axis, hrvatski os) i "j aram"
(indoeuropski *(H)yugom, latinski iugum, sanskrt yugam) zakljuuje
se da su poznavali kolni prij evoz; moe se rekonstruirati i glagol koji
znai "voziti" (indoeuropski " weg'h-, latinski veho, hrvatski vezem).
Osobito je vano to u indoeuropskom prajeziku moemo rekonstru
irati itav niz rijei povezanih sa "sekundarnim proizvodima", kako
je britanski arheolog Andrew Sherratt nazvao proizvode povezane
s uzgojem domaih ivotinj a koje nisu namijenjene za neposrednu
konzumaciju, tj . ne uzgajaju se samo da bi se ubile radi mesa i koe.
Osim kolnoga prijevoza (upotreba ivotinjske snage za vuu) radi se o
proizvodima poput vune (ie. " wlh2neh2 ~ latinski lana, velki gwlan,
hetitski hulana-) i mlijeka (ie. " glk- ~ latinski lac, lactis, grki gala,
galaktos) . Sekundarni su se proizvodi proirili u podruju istone
Europe i Mezopotamije u drugoj polovici etvrtoga tisulj ea pr. Kr.,
dakle na samom kraju razdoblj a kada se mogao govoriti indoeuropski
praj ezik. Svi navedeni argumenti znaajno smanjuju broj arheolokih
kultura koje bi mogle biti tragom govornika indoeuropskoga praj ezika192
1 92 V. npr. Mallory 1 996 i Anthony 2007, osobito str. 73-74. Za razvitak "sekundarnih proiz
voda" v. Sherratt i Sherratt 1988, a za kritiki osvrt na novije hipoteze o indoeuropskoj
pradomovini v. Sherratt 1998.

Rekonstrukcija termina za najblie krvne srodnike odaje sustav u
kojemu muki roaci igraju bitno veu ulogu od enskih; to upuuje na
patrijarhalnu i patrilokalnu obitelj , u kojoj ena udajom naputa svoje
srodnike (za koje u indoeuropskom prajeziku veinom ne postoje ni
rijei) 193 . Na patrijarhalnost indoeuropskoga drutva upuuje i injenica
da je mogue rekonstruirati nekoliko imena indoeuropskih boanstava,
koja dijele uglavnom injenicu da su mukoga roda194; na elu je indo
europskog panteona bio "otac nebo" (" dyews ph
2
ter), odakle latinski
juppiter, grki Zeus (pater) i staroindijski dyaus (pita). Rekonstrukcija
apstraktnoga indoeuropskog rjenika ukazuje na drutvo u kojem j e
jedna od najveih vrijednosti "slava" (indoeuropski " k'lewos, sanskrtski
sravas, grki kleos), osobito "slava mueva", "slava junaka", *k'lewos
h
2
ner6m, to je pjesnika formula koja se pojavljuje u homerskom
grkom (k lea andr6n) i vedskome sanskrtu (sravas nrnam) . Sve to upu
uje na ratniku kulturu koja svojim vrijednostima podsjea na svijet
junaka Homerove Ilijade ili srednjevj ekovnih irskih saga, s njihovim
neprekidnim ratovima i kraama stoke (to je jo jedna od tema za
koju postoje usporednice u najranijim indoeuropskim predajama) 195 .
Ono to znamo o Indoeuropljanima na vrlo se uvjerljiv nain slae
s dostupnim podatcima o nosiocima ranih eneolitskih (bakrenodobnih)
kultura izmeu Dnjepra i Kaspijskog jezera. Meu tim se kulturama
istie kultura Srednji Stog, koja je zabilj eena od sredine 5. tisulj ea
pr. Kr. u podruju koje se zemljopisno vrlo dobro slae s podrujima
rasprostranjenosti biljnih i ivotinjskih vrsta za koj e su znali Indoeu
ropljani. Kultura Srednji Stog poznata je s vie od stotinu nalazita.
Najpoznatije je nalazite u Dereivki na srednjem Dnjepru: ondje j e
iskopano naselje na oko 2000 etvornih metara, s poluukopanim etve
rokutnim kuama i mjestima za vrenje obredal96 U toj su kulturi mrtvi
pokapani u grobovima u poloaju nauznak sa skvrenim nogama, to
je tipino i za druge stepske kulture. Iznad groba se podizao humak,
to je jedno od glavnih obilj eja arheolokih kultura koj e se povezuju s
193 L rekonstrukciji indoeuropskih termina za srodstva i druge drutvene pojmove i "institucije"
v. Benveniste 2005.
194 Rijetka je iznimka indoeuropska "boica Zora", homer sk a Eos, odnosno staroindijska Uas, v.
Matasovi 1996. O indoeuropskoj kulturi i njezinoj vanosti za kronologiju indoeuropskoga
prajezika v. i Zimmer 1990.
195 O rekonstrukciji indoeuropskoga pjesnitva i kulture v. Matasovi 1996.
196 Mallory 1989: 198, Anthony 2007: 241-249.
1 188
Indoeuroplj anima; prema ruskoj rijei za "nadgrobni humak", kurgan,
takve se kulture nazivaju "kurganskima".
O patrijarhalnosti nositelj a kulture Srednji Stog svjedoi injenica
da grobovi sadravaju uglavnom ostatke mukaraca (ponekad i djece);
grobni su prinosi bogati, a sastoje se osobito esto od bodea i bojnih
sjekira, to pokazuje da ratnike vrijednosti nisu bile strane ljudima
koji su u te grobove pokapani. Na kult konj a, tako vaan za Indoeu
ropljane, upuuju konjski ostatci sauvani u rtvenom kontekstu; osim
svjedoanstava za stoarsku privredu (ostatci ovaca i goveda), postoje
dokazi da je kultura Srednji Stog poznavala i uzgoj itarica, o emu
svjedoe mlinovi pronaeni na nalazitima. Takoer, nositelji kulture
Srednji Stog poznavali su upotrebu kovine (bakra), a upotreba vrpa
stih ukrasa na nekim od keramikih predmeta kulturu Srednji Stog
dovodi u vezu s Kulturom vrpaste keramike koja se kasnij e proirila
po veem dijelu Srednje Europ e !97.
Ostale su kulture ranoga eneolitika (5-4. tisulj ee) kultura No
vodanilovka na Donu, kultura Donja Mihajlovka sjeverno od Krima i
kultura Hvalinsk na istoku, sjeverno od Kaspijskoga mora. Sve su one
zajedno s kulturom Srednji Stog utjecale na Jamnaj sku kulturu (odnosno
"kulturu jamastih grobova") koja je kronoloki posljednja arheoloka
kultura koja se moe pripisati govornicima indoeuropskoga prajezika.
Jamnajska kultura protezala se od srednje Volge i Urala do rubova
Karpata, a njezini su vremenski okviri od sredine 4. tisulj ea pr. Kr.
do otprilike 2200. pr. Kr
1
98 . Poznata je uglavnom na osnovi grobova,
otkopanih ispod velikih humaka, kurgana, s obiljejima uvelike sli
nima pokopima u kulturi Srednji Stog. Jamnajska je kultura osobita i
po tore to se u njoj po prvi put poj avljuje svjedoanstvo za upotrebu
kola. Na nalazitima te kulture pronaeni su ostatci primitivnih kola,
nekad ak kao grobni prinosi. Grobovi Jamnajske kulture razlikuju se
po bogatstvu prinosa, to svjedoi o drutvenoj diferencijaciji meu
njezinim pripadnicima, a neke su naseobine (npr. Mihajlovka)199 utvrene,
to zajedno s orujem pronaenim u grobovima vjerojatno ukazuje
na ratniku narav jarnajskog drutva. Uz bakar, poznat i iz ranijih
197 Mallory 1989: 200.
198 V. Mallory 1989, Anthony 2007: 300-328.
199 V. Mallory 1989: 212, Anthony 2007: 268-271, 320-321.
Lingvistika povijest svijeta 1 8
9
1
bakreno dobnih kultura, jamnajska nalazita sadravaju i predmete od
srebra, kovine koja je u to doba u Europi (poetak 3. tisulj ea) bila
nepoznata. Neka svjedoanstva o religiji pripadnika Jamnajske kulture
mogu se prikupiti analizom antropomorfnih kamenih stela, od kojih
neke prikazuju naoruane mukarce, po nekim shvaanjima ratnike
bogove. Meutim, ima i stela na kojima su prikazani enski likovi.
U JI Europi je od poetka 6. tisulj ea pr. Kr. do konca 5. tisu
ljea pr. Kr. tekao razvitak neolitskih kultura izvorno maloazijskoga
podrij etla. Tipine su meu tim kulturama Vina u Podunavlju i
Cucuteni-Tripolje u istonoj Rumunjskoj i Moldavi. Meu njima se
koncem 5. tisulj ea poela iriti upotreba bakra. Neolitske i rane
eneolitske kulture JI Europe bile su, po svemu sudei, zasnovane na
poljoprivredi uz vrlo ogranien uzgoj domaih ivotinj a.
O jezicima kojima su govorili poljoprivrednici, koji su poevi od 7.
tisulj ea pr. Kr. preko Male Azij e pristizali na Balkan i u Podunavlj e,
ne znamo nita. Neke bi nade o njima moglo pruiti pismo koje su oni
upotrebljavali, ukoliko nizove znakova pronaenih na spomenicima
poput "Natpisa iz Tartarij e" (u Rumunj skoj) uistinu treba smatrati
pismom. To "pismo", koje bi se moglo smatrati najstarijim pismom
ovj eanstva za sada nije deifrirano. Njegovi "tekstovi" potjeu iz 6.
i 5. tisuljea te ak do 2000 godina prethode najstarijim sumerskim
i egipatskim natpisima. Neki lingvisti misle da se moe pokazati200 da
su neki znakovi toga pisma u poneto izmijenjenu liku preivj eli do
2. tisulj ea pr. Kr., kad su zabilj eeni u slogovnom pismu predgrkih
stanovnika Krete, u Linearu A. Bilo bi presmiono kada bismo tvrdili
da postojanje toga pisma i neobino dug kontinuitet njegove upotrebe
svjedoi o tome da je na Balkanu tijekom neolitika postojao neki oblik
jezine homogenosti, jer ne moemo znati ak niti to jesu li jezici pisani
tim pismom pripadali istoj porodici.
Vie moemo rei o kulturi drevnih neolitskih Europljana (odnosno
"Balkanaca", to je u ovom kontekstu zapravo isto). Litavsko-amerika
arheologinja Marija Gimbutas201 u mnogim je radovima izrazila mi
ljenje da je postojala j edinstvena duhovna kultura, koju ona naziva
"Kulturom stare Europe", zajednika neolitskim zajednicama JI Europe
200 L pismu "Stare Europe" i moguim vezama s Linearom A v. Haarmann 1991: 70 i dalje.
201 V. npr. Gimbutas 1988, 1991.
1
1
9
0
prije dolaska IndoeuropIjana. Obiljeja te kulture prema Gimbutasovoj
teko da bi mogla biti razliitija od kulture IndoeuropIjana. Naselja
u "Staroj Europi" nisu bila ograena nasipima, jarcima ili zidinama,
to upuuje na razmjerno miroljubiv nain ivota; grobovi obino ne
sadravaju oruje kao posmrtne prinose, a u religiji "Stare Europe"
istie se tovanje enskih boanstava, prikazanih enskim figuricama s
naglaenim spolnim obiljejima. Prema mnogim arheolozima, vrhovno
je boanstvo najranijih neolitskih kultura Europe tovano kao "majka
zemlja", a prikazivano je ne samo u enskom liku, ve i kao zmija
(simbol zemlje) i kao ptica (sjetite se znamenite "Vuedolske golubice"
koja pripada tomu arheolokom kontekstu) .
Dodiri izmeu doljaka iz stepa i neolitskih starosj edilaca u JI
Europi vjerojatno su bili vrlo sloeni; lako je mogue da se u mnogim
sluajevima aristokracija stepski h osvajaa nametnula starosj ediocima,
no ne treba uvijek zamiljati velika barbarska osvajanja kao za vrije
me seobe naroda u ranome srednjem vijeku. Tezu Marije Gimbutas,
prema kojoj su upravo indoeuropski doljaci iz stepe razorili civili
zaciju "Stare Europe" ne treba u potpunosti odbaciti, ali ne smijemo
je shvatiti niti predoslovno, jer to bi znailo previe pojednostavniti
zacijelo vrlo sloene povijesne procese koji su se zbivali od poetka 4.
tisulj ea pr. Kr. Poetak izgradnje obrambenih opkopa na Balkanu
i u Podunavlju, do kojega dolazi od otprilike 4200. pr. Kr., kao i sve
vei broj kurganskih grobova, svjedoe o tome da barem dio kontakata
izmeu IndoeuropIjana i neolitskih starosjedilaca Europe treba shvatiti
kao vojno osvaj anj e. Tu postupnu "militarizaciju" balkansko-podu
navskog prostora dodatno potvruju i sve ei nalazi u grobovima
koji ukljuuju oruje kao prinos, te irenje konj a koji se u to doba jo
koristio prij e svega za prehranu, ali zacijelo i za jahanje, to j e moglo
doprinijeti intenziviranju pljakakih pohoda usmjerenih na otimanje
stoke (est motiv u mitologijama mnogih indoeuropskih naroda).
Tijekom etvrtoga tisulj ea pr. Kr. mnoga su stara neolitska nalazita
naputena, a sredita kultura koje su opstale obino se premjetaju u
svim pravcima osim na istok. Meutim, dodiri su izmeu stepskih
doljaka i starosj edioca zacijelo bili i miroljubivi, a neki od procesa
erozije predindoeuropskih kultura Balkana (koje nisu bile bnoliko
homogene kako je to htjela pokazati Marija Gimbutas) vjerojatno se
mogu pripisati i openitom pogoranju klime do kojega je dolo u 4.
tisulj eu pr. Kr. U nekim su sluajevima nastajale hibridne kulture,
PRIKAZ 24 Priblina rasprostranjenost kultura "kurganskoga" tipa U Europi
191
I
kakva je ve spomenuta Cucuteni-Tripolje u Moldavi i istonoj Ru
munjskoj , kulture koje imaju i elemente pripisive stepskim izvorima i
elemente naslijeene iz razdoblja "Stare Europe".
Vrlo je vj eroj atno u vrijeme prvih susreta izmeu stepskih doljaka
i pripadnika balkanskih neolitskih poljoprivrednika, na prijelazu iz
5. u 4. tisulj ee, jedan val Indoeuropljana preao s Balkana u Malu
Aziju. To bi mogli biti izvori kasnijih indoeuropskih naroda Male
Azij e, govornika anatolij skih jezika poput hetitskoga i luvij skoga; za tu
tezu, meutim, za sada j o nema opeprihvaenih arheolokih dokaza.
Treba na koncu spomenuti da upravo ocrtana slika indoeurope
izacije srednje i istone Europe nije opeprihvaena; neki arheolozi,
poput Lothara Kiliana202 i Andreasa Hauslera, i lingvisti, poput W. P.
202 V. npr. Kilian 1983.
Schmida, jo uvij ek trae pradomovinu Indoeuropijana u Europi, obino
od obala Baltika do bjeloruskih movara i gornjega Dnjepra. Drugi,
poput Rusa Vjaeslava Ivanova i Gruzijca Tamaza Gamkrelidzea203 ,
zastupaju vrlo slabo utemelj enu tezu o podrijetlu Indoeuropijana u
Zakavkazju; Igor Diakonov204 predloio je Balkan kao pradomovinu
Indoeuropijana dok Colin Renfrew i neki arheolozi smatraju da j e
irenje indoeuropskih jezika povezano s ekspanzijom poljoprivrede iz
Male Azij e, te stoga upravo dananju Tursku smatraju pradomovinom
Indoeuropijana. Niti j edna od tih teza ne moe se pomiriti s onim to
znamo o j eziku i kulturi Indoeuropijana, a, kao to smo ve vidjeli,
genetika istraivanja ne podravaju niti jednu spomenutu tezu bolje
od kurganske teorij e.
irenj e indoeuropskih j ezika iz sjevernog Balkana i Podunavlj a prema
zapadu, sjeveru i jugu nije dovoljno rasvij etljeno. Veina se arheologa
i lingvista slae da veliki kulturni kompleks, poznat pod imenom
"Obzora vrpaste keramike"205, odraava ostatke materijalne kulture
govornika ve izdiferenciranih indoeuropskih dijalekata, iz kojih e
se razviti baltoslavenski, germanski, a moda i italski i keltski j ezici.
Obzor vrpaste keramike pojavljuje se na velikom podruju srednje i
sj everne Europe u razdoblju od 3200 do otprilike 2300. g. pr. Kr., a
njegovi se odvjetci granaju i daleko na istok, preko baltikih zemalja,
Bjelorusije i zapadne Rusij e, sve do srednje Volge (Prikaz 25).
Velika rasprostranjenost "Vrpaste keramike", malobrojnost nalaza
stalnih naselja pripisivih toj kulturi, te "bojne sjekire" koje se esto
nalaze u grobovima, sve to upuuje na poluselilaki, preteito stoarski
i ratniki nain ivota koji se pripisuj e drevnim Indoeuropijanima.
Problem je, meutim, u tome, to arheolozima jo nije polo za rukom
na uvj erljiv nain povezati tu arheoloku kulturu s kurganskom, od
nosno sa stepskim kulturama 5. i 4. tisuljea pr. Kr. koje pripisujemo
govornicima indoeuropskog praj ezika. U mnogim su obiljejima "Obzor
vrpaste keramike" i kurganska kultura vrlo razliiti: za razliku od
kurganske kulture, pokojnici su pri pokapanju u grobovima Vrpaste
keramike polagani na bok, a ne nauznak. Takoer, stepski pokopi
203 V. Gamkrelidze & Ivanov 1984.
204 V. Diakonov 1985.
205 V. Mallory 1989: 109.
PRIKAZ 25 Rasprostranjenost Kulture vrpaste keramike u Europi
1
93 1
ispod grobnoga humka (kurgana) nisu zabilj eeni u srednjoj i sjever
noj Europi gdje se prostiru nalazita Obzora vrpaste keramike206, a
nema niti svjedoanstava za izrazitu patrij arhalnost te kulture kao u
sluaju Kurgana; mrtvi su obino polagani u grob u skupinama, pri
emu se ene u grobovima susreu podjednako esto kao i mukarci,
ali poloene u razliitom poloaju (na lijevom, umjesto na desnom
boku). Taj je "spolni dimorfizam" pokopa takoer posve odsutan u
stepskim nalazitima koja se pripisuju Indoeuropijanima. Na koncu,
fiziki tip ljudskih posmrtnih ostataka na podruju "Vrpaste keramike"
pokazuje da je ondje postojao kontinuitet u strukturi stanovnitva od
neolitskoga razdoblja, za razliku od j ugoistone Europe, gdje se moe
206 Iznimku predstavlja tzv. "Baalberka skupina", arheoloka kultura 3. tisuljea pr. Kr. u
podruju Labe u Njemakoj i
ekoj (usp. Mallory 1989: 249-50, Mallory & Adams (ur.)

1997: 41). Ondje su pronaeni pokopi koji su ukljuivali podizanje humka iznad groba,
kao u "kurganskim". pokopima. Nalazita su te kulture, meutim, udaljena ak 500 km od
najbliih "kurgana" u panonskoj stepi, oko rijeke Tise.
1 1
94
pokazati da j e od bakrenoga doba bilo prisutno dolj ako stanovnitvo
s podrijetlom u stepi.
Zbog svega toga, indoeuropeizacija podruja "Obzora vrpaste
keramike" ostaje jednom od velikih zagonetki europske pretpovij esti.
Genetikih i arheolokih dokaza o velikim migracijama iz stepe ili
junoga Podunavlja prema srednjoj i sjeveroistonoj Europi u pret
povijesnom razdoblju nema; s druge strane, indoeuropski j ezici za
koje imamo razloga vjerovati da su se razvili na podrujima Vrpaste
keramike u dijalektainom se smislu dosta razlikuju od ostalih indo
europskih j ezika, osobito od skupine dijalekata iz koje su potekli
grki, indoiranski i armenski. Takoer treba rei da italski, keltski,
germanski i baltoslavenski jezici dijele cijeli niz rijei koje su povezane
s polj oprivredom, a nisu posvjedoene u drugim indoeuropskim jezi
cima; u taj "poljoprivredni" rjenik svrstavaju se rijei kao " sehlmen
"sjeme" (latinski semen, hrvatski sjeme), ':-loyseh2 "lijeha" (lat. lira,
hrv. lijeha), itd. Sve to pokazuje da je proces indoeuropeizacije sred
nje i sjeverne Europe vjerojatno tekao drukije nego na europskom
jugoistoku; umjesto do osvajanja i s njima povezanih seobi, moda
je ondje dolazilo do postupne infiltracij e manjih skupina govornika
indoeuropskih dijalekata, skupina koje su bile ne samo teritorij alno
ve i drutveno pokretljive, tj . omoguavale su drutveno napredovanj e
svakomu tko bi im se pridruio. U takvoj situaciji, kada u dodir stupe
dvij e drutvene skupine, od kojih jedna omoguuje svakomu tko joj
se pridrui ravnopravan status, dok je druga zasnovana na hijerarhiji
i autoritetu, moe se oekivati da e postupno prevladavati j ezik prve
skupine, ak ako je njezinih pripadnika isprva manj e. Indoeuropeisti
odavna znaju da drutva rano posvjedoenih indoeuropskih naroda
poznaju takav tip drutvenih skupina; one su u literaturi poznate kao
"bratstva" (njemaki Mannerbunde)207. Rije je o udrugama mladih i
u pravilu neoenjenih ratnika, koji ive na rubu naseljenog drutva,
ijim zakonima nisu sputani; oni obino dijele zajedniki jezik, obrede
i kult ratnike asti, te koriste svaku priliku za nasilnim ovladavanj em
susjednim naseljenim zajednicama. U srednjevj ekovnoj Irskoj takva
su ratnika bratstva bila poznata pod imenom diberg i {iana; njima
meu drevnim Germanima odgovaraju Vikinzi, a u antikom Rimu
207 L drutvenoj instituciiji "bratstva" kod razliitih indoeuropskih naroda v. zbornik Meiser
& Das 2002.
1
95
1
bila su im srodna vjerska bratstva poput Luperka. Ako su u dodiru sa
starijim neolitskim stanovnitvom srednje i sj everne Europe tijekom
bakrenog doba takve skupine imale ikakvu tehnoloku prednost (npr.
upotrebu konja u ratne svrhe), moemo zamisliti da su se lako mogle
nametnuti zajedno s jezikom kojim su se sluile. irenje indoeuropskih
j ezika nij e, prema tome scenariju, moralo ukljuivati velike migracij e:
bilo j e dovoljno da razmj erno malene skupine polunomadskih ratnika
privuku dijelove stanovnitva susjednih sjedilakih podruja, da im
se pridrue radi pljakakih pohoda. Nakon nekoliko desetaka gene
racij a, tijekom kojih su se odvijali takvi procesi, vjerojatni je rezultat
bio zamjena j ezika prastanovnika srednje i sjeverne Europe j ezikom
!
drutveno privlane, iako isprva marginalne skupine (govornika
indoeuropskih jezika). Slian se proces, kao to emo vidjeti, odvijao
na rubovima Rimskoga Carstva kraj em antike, kada su se proirili
germanski i slavenski jezici. Meutim, u nedostatku arheolokih ili
povijesnih dokaza, i taj scenarij indoeuropeizacije srednje i sjeverne
Europe mora ostati spekulacijom.
Sredinom drugoga tisulj ea pr. Kr. imamo i prve dokaze prisutnosti
Indoeuropijana u Europi, ali na sasvim drugom kraju kontinenta. Radi
se o Grkoj , gdje od 15. st. pr. Kr. pronalazimo najranij e grke teksto
ve pisane slogovnim pismom Linear B, koje je sredinom 20. stolj ea
deifrirao Michael Ventris. Tekstovi pisani Linearom B pronaeni su
na Kreti, gdje j e grka dinastija zamijenila stariju "minojsku" u 15. st.
pr. Kr., ali i u drugim palaama grkih vladara toga doba, na grkom
kopnu, primjerice u Pilu, Mikeni i Tebi. Kada su otkriveni ti tekstovi
na arhainom obliku grkoga jezika, koji se naziva mikenskim, mnogi
su se filolozi ponadali da e na vidjelo izii najstariji knjievni tekstovi,
moda ak najranija verzija homerskih epova, Ilijade i Odiseje. Nita
se takva, meutim, nij e dogodilo, naprotiv! Mikenski su tekstovi
beziznimno dosadni, birokratski zapisi o porezima i rtvenim prino
sima, te sadravaju najveim dijelom imena, mjere i popis robe koja
se prinose kraljevskoj palai.
Nemamo razloga vjerovati da su Grci u Grkoj i na egejskim oto
cima zatekli govornike samo jednoga jezika, pa ak niti jezike koji su
pripadali samo jednoj jezinoj porodici. U predgrkom razdoblju (u
1 1
9
6
prvoj polovici 2. tisulj ea pr. Kr.) na Kreti su nastali tekstovi pisani
ak trima pismima20
8 : Linearom A (iz kojega je nastalo prvo grko
pismo, Linear B), kretskim hijeroglifskim pismom, koje je za sada
nedeifrirano, kao i pismom "Diska iz Festa", dosta opsenog natpisa
naenoga u gradu Festu (grki Phaistos) . Ta se pisma meusobno
razlikuju i po mjestima na kojima su naeni njihovi spomenici (iako
sva tri potjeu s Krete) i po naravi predmeta na kojima su pisana, a
nita ne ukazuje na zakljuak da se njima pisao isti j ezik. Jedan je od
predgrkih jezika, poznat pod imenom eteokreanski, preivio i do
klasinoga grkog razdoblj a, kada je zapisivan grkim alfabetom. Na
njemu se sauvalo neto natpisa, no oni su za sada posve nerazumljivi.
U klasinom grkom jeziku ira mnogo rijei koje su posuene iz ne
poznatih jezika, od kojih bi neki mogli biti i indoeuropski. Herodot,
koji je pisao u 5. st. pr. Kr., smatrao je prastanovnicima Grke narod
poznat pod imenom Pelazgi. On je izriito tvrdio da njihov jezik nije
bio grki209, ali nam nije ostavio uistinu korisnih povijesnih podataka
o nJ1ma.
Mikensko je razdoblje traj alo do sredine 12. stolj ea pr. Kr., kada
su razorene sve palae u kojima su sauvani tekstovi na Linearu B. Val
barbara nepoznatog podrijetla u to j e doba unitio hetitsku dravu u
Maloj Aziji, a ozbiljno je ugrozio i faraonski Egipat. Migracije do kojih
je zacijelo dolo u tom burnom razdoblju sigurno su izmijenile jezinu
sliku Sredozemlja, premda nam detalji ostaju nejasni. Frigij ski, j edan
od indoeuropskih jezika koji se govorio u Maloj Aziji, vjerojatno je u
to doba dospio onamo, a mnogi misle i da naselj avanj e Armenaca u
njihovu povijesnu domovinu treba pripisati tomu razdoblju. Kada se
grki ponovno poeo zapisivati, u osmom stolj eu pr. Kr., bilo je to na
grkom alfabetu, pismu izvedenom iz fenikoga, semitskog alfabeta. I
dijalekatska je slika Grke u to doba znatno izmijenjena u odnosu spram
mikenskog razdoblja. Primjerice, na Kreti, gdje se bio govorio mikenski
dijalekt, koji se svrstava u junu skupinu, u klasinom je razdoblju pre
vladao sjeverni, dorski dijalekt. To je najlake obj asniti pretpostavkom
208 V. Duhoux 1998.
209 Herodot, I 57: "Ne mogu tono kazati kojim su se jezikom sluili Pelazgi: ako se smije izvoditi
zakljuak na osnovi Pelazga koji danas ive u Krestonu povie Tirsenaca . . . i na osnovi svih
ostalih pelazgikih gradova koji su kasnije promijenili ime . . . Pelazgi su se sluili barbarskim
jezikom".
1
97 1
da j e u vrijeme razaranj a mikenske civilizacije (ili neposredno nakon
toga) dolo do seobe govornika dorskoga sa sj evera prema jugu, te
da su oni preplavili ranija podruja na kojima se govorilo mikenski.
Arkadij ski dijalekt, u lingvistikom smislu najblii mikenskomu, ostao
je ouvan u planinskim vrletima sredinjeg Peloponeza, najjunij eg
grkog poluotoka na koji su se takoer doselili Dorani.
Tragovi grke kolonizacije Sredozemlja vidljivi su i u geneti;koj
slici europskih populacij a. Luigi-Luca Cavalli-Sforza tvrdi da jedna od
genetskih "primarnih komponenti" ima svoje sredite upravo u Grkoj ,
na Siciliji i u junoj Italiji, glavnim podrujima dorske kolonizacije210
Bilo kako bilo, irenje Grka po Sredozemlju imalo j e kao posljedicu i
irenje grkoga jezika, ije natpise od 7. stolj ea pr. Kr. pronalazimo
gotovo po svim kolonij ama, od Massilije (dananj ega Marseillea) na
uu Rhone u Francuskoj do Krima na Crnome Moru. Glavno je obi
ljeje grkoga jezika u razdoblju od poetaka kolonizacije do osvajanja
Aleksandra Velikoga (u 4. st. pr. Kr.) dijalekatska ralanjenost, ak
rascjepkanost. Svaki je grki grad-drava, polis, izdavao j avne proglase
na svom lokalnom govoru, odnosno na govoru grada-osnivaa pojedine
kolonij e. Tako je i poznata "Psefizra iz Lumbarde", pronaena na
mjestu gdje se nalazila dorska kolonija na Kerkiri (Koruli), sastavlj ena
na j ednome dorskom govoru. Grka je pak knjievnost uvij ek imala
vee, nadlokaino i naddijalektaino podruje cirkulacij e, tako da se
na grkom razvilo nekoliko dijalekatski obojenih, ali ipak opegrkih
knjievnih narjeja: j onsko, koje je tradicionalno predstavljalo jezik
epike (Homer i Heziod), dorsko, narj eje na kojem su sastavljane
korske pjesme (npr. djela Pindara i Bakhilida), eolsko (narj ej e lirske
poezije) i atiko, na kojem nam je ouvan velik skup tekstova atenskih
dramatiara (npr. Sofoklo, Euripid, Aristofan), filozofa (npr. Platon),
povjesniara (Tukidid) i drugi. Atiko je narjeje posluilo kao osnova
za izgradnju opegrkoga standardnog j ezika, zvanoga koine. Do
toga j e dolo u helenistikom razdoblju (3.-2. st. pr. Kr.), kad se zbog
Aleksandrovih osvajanja grki kulturni i politiki utjecaj proirio na
goleme prostore Bliskoga istoka i Egipta.
Ako je grki bio prvi opeeuropski jezik proiren na Mediteranu,
sredinom prvoga tisulj ea pr. Kr. poj avio se i prvi jezik na kojem se
210 Cavalli-Sforza 2001.
1 1
9
8
moglo sporazumij evati s j ednoga na drugi kraj europskoga kontinenta
sjeverno od Alpa. Rije je o galskom jeziku, koji su proirili Kelti211 ,
indoeuropski narod ija se pradomovina, prema arheolokim nalazi
ma, nalazila u podruju june Njemake, Austrij e i zapadne eke.
Najstarija arheoloka kultura koja se moe pripisati Keltima naziva se
Hallstattskom kulturom (7-6. st. pr. Kr.), a njezina se nalazita sastoje
u prvom redu od tzv. "prinevskih grobova" koji imaju dodirnih toki
s mnogo starijim "Kurganima"212. Grobnice Hallstattske kulture odra
avaju aristokratsku, ratniku kulturu u kojoj su keltski vladari poka
pani s bogatim grobnim prinosima, poput onih u razmj erno nedavno
otkopanoj grobnici u Hochdorfu u junoj Njemakoj . Ondje su ispod
nadgrobnog humka uz pokopanog vladara pronaena itava dobro
ouvana borna kola zajedno s nekoliko kamenih statua i mnotvom
predmeta od razliitih plemenitih kovina.
Najveu teritorij alnu ekspanziju Kelti su doivjeli za kasnije kulture
La Tene (5.-2. st. pr. Kr.), koja se prostire od obala Atlantskoga oceana
u Francuskoj do ua Dunava u Crno more; premda nisu tako esti
kao na kontinentu, predmeti latenske kulture pronaeni su i u junoj
Britaniji i u sj evernom dijelu Irske, premda je vrlo vjerojatno da su
Kelti na Britansko Otoje pristigli i prije irenja latenske kulture ondj e.
U svojim su osvajakim pohodima Kelti u 3. st. pr. Kr. dospij eli ak i
u Malu Aziju, gdje su do vremena Evanelja preivj eli kao Galaani,
poznati iz jedne od poslanica apostola Pavla. O velikom teritorij alnom
irenju Kelta u to doba svjedoe i brojni keltski toponimi (imena mjesta)
po itavoj Europi; mnogi suvremeni gradovi nose imena koja potjeu
od Kelta, primjerice London (keltski Londinium), Leiden, Louvain i
Lyon (keltski Lugdunum), Be (njemaki Wien, keltska Vindobona),
Milano (keltski Mediolanum), a u naem susjedstvu nalazio se keltski
Singidunum (dananji Zemun). Vjerojatno je i ime rijeke Dunav (an
tiki Danuvius) keltskoga podrijetla. Osim imena, od jezika latenskih
Kelta ostalo je vrlo malo tragova: sauvani tekstovi, poput druidskoga
"Kalendara iz Colignyja" imamo samo u Galiji i u sjevernoj Italiji, a
211 Ime "Kelti" dolazi od grkoga imena Ke/toi, dok su ime "Gali" proirili Rimljani, koji su
terminom Galli oznaivali stanovnike Galije (dananje Francuske) i dijela sjeverne Italije. U
antikim je izvorima "Kelti" esto sinonimna s "Gali", a danas do nesporazuma moe doi
stoga to se terminom "keltski jezici" oznauju i drugi jezici keltske grane indoeuropskih
jezika osim galskoga.
212 V npr. Baum 2004.
99
1
njihov se jezik naziva galskim; ostaje nejasno u kojoj se mjeri galski
razlikovao od britskoga, j ezika keltskih stanovnika Britanij e, te od
keltskih jezika ili dijalekata koji su se govorili u Podunavlju i sredinj o
istonoj Europi. Lepontijski, slabo posvjedoen keltski jezik koji se ve
u 6. stoljeu pr. Kr. govorio u talijanskim Alpama, mogao bi biti samo
arhaian galski dijalekt. Meutim, od galskoga se svakako u velikoj
mjeri razlikuje keltiberski, keltski j ezik iji su spomenici pronaeni u
sredinjoj panjolskoj , a govorio se u posljednjim stoljeima pr. Kr. (prije
rimskoga osvajanja panjolske). O tome kako su govornici keltiberskoga
pristigli u dananju panjolsku arheologija ne moe nita pouzdano rei
(latenskih nalaza u panjolskoj ima malo, a haltatskih uope nema).
Antiki su pisci Keltibere smatrali mj eavinom Kelta i neindoeuropskih
Ibera; keltiberski su tekstovi, poput znamenitih bronanih ploa iz
Botorrite, doista pisani iberskim slogovnim pismom, a i arheoloka
kultura keltiberskoga podruja odaje velik utjecaj susjednih Ibera.
Takoer je zagonetno kako su i kada govornici keltskih jezika pristigli
na Britansko Otoje. U povijesnom razdoblju ondje su se razvili jezici
goidelske skupine keltskih jezika (irski, kotski i izumrli manski), te
britski jezici (velki, bretonski i izumrli korniki). Bretonski, kojemu
danas prijeti izumiranj e, jo uvijek se govori u Francuskoj, no to nije
j ezik-potomak odavna izumrlog galskoga, ve jezik koji su sa sobom u
ranome srednjem vijeku donijeli britski izbjeglice iz Britanij e.
Keltske su j ezike na krajnje zapadne rubove Europe potisnuli
latinski jezik, u doba velike teritorij alne ekspanzij e Rima, i german
ski jezici, tijekom pretpovij esnoga razdoblja. Ako podrijetlo i uzroci
irenja keltskih jezika jo nisu do kraja razjanjeni, irenje je latinskoga
jezika pravo udo. Koncem sedmoga stoljea, kada nailazimo na prve
latinske natpise, latinski je bio samo mali dijalekt kojim se govorilo u
ne osobito znaajnom gradu na periferiji Etrurij e, gradu ije je i samo
ime (Roma) vj eroj atno etruansko. Tisuu godina poslij e, latinski
se proirio na vei dio Europe, a dvij e i pol tisue godina nakon tih
skromnih poetaka, romanskim j ezicima koji su nastali iz latinskoga
govori gotovo milijardu ljudi na trima kontinentima. Moda nas nita
vie od povijesti latinskoga ne moe nauiti o ulozi sluajnosti u jezinoj
povij esti, pa i u povij esti j ezine raznolikosti svijeta; u sedmom stoljeu
pr. Kr. svakomu bi se zacijelo uinilo da etruanski ima vie anse
od latinskoga da se proiri po itavu svijetu, pa ipak je etruanski
1 2
00
nestao gotovo bez traga - od njega je preostalo tek neto posuenica
u latinskome.
Najblii srodnik latinskoga jezika je falianski, jezik koji se govorio
u gradu Falerii oko 40 km udaljenom od Rima. Koliko je taj j ezik
blizak latinskomu, lako se vidi iz slj edeega natpisa, naenoga na
jednom vru: FOIED VINO PIPAFO CRA CAREFO, to bi na latinskome
glasilo Hodie uinum bibam, cras carebo "Danas u piti vino, sutra e
mi nedostajati". Latinski se zajedno s faliskikim svrstava u latinsko
faliskiku granu italskih jezika, dok drugu, oskiko-umbrijsku granu,
sainjavaju umbrijski (dosta dobro posvjedoen bronanim ploama
iz Gubbija, latinski Tabulae Iguvinae, nastalim od 5. do 1. st. pr. Kr.),
oskiki, koji je bio rasprostranjen u Kampaniji, juno od Rima, te niz
slabije poznatih jezika kao to su presamnianski, pelignijski, volanski,
marucinski, marsijski, itd213 Oskiko-umbrijski se jezici od latinsko
faliskikih razlikuju u prilino velikoj mjeri, tako da neki lingvisti
sumnjaju predstavljaju li italski jezici valjanu granu na genealokom
stablu indoeuropske porodice. Mnoge slinosti meu njima zacijelo
su nastale tek na tlu Italije.
Postoje razliita miljenja o tome kada su govornici italskih jezika
pristigli na Apeninski poluotok, a nije jasan niti smjer migracije; neki
misle da je barem j edan val italskih doseljenika pristigao s istoka,
preko Jadrana, dok drugi smatraju vjerojatnijom migraciju sa sjevera,
preko Alpa, istim putovima kojim su u Italiju u S. st. pr. Kr. pristigli
latenski Kelti214. ini se da je bronano doba najvjerojatnije vrijeme
pristizanja stanovnitva koj e je donijelo italske jezike u Italiju. Tada
se na Apeninskom poluotoku pojavljuju arheoloke kulture kao to su
Rinaldone, Gaudo, Terramare i Villanova, za koje arheolozi smatraju
da su u Italiju donesene izvana, zajedno s migracijama doljakoga
stanovnitva. Kultura Terramare (rasprostranjena u sjeveroistonoj
Italiji sredinom 2. tisuljea pr. Kr.) osobito je zanimljiva zbog toga
to naselja te kulture neobino podsjeaju na organizaciju kasnijih
213 Dvojbena j e pripadnost italskoj grani junopicenskoga jezika na jadranskoj obali Italije,
venetskoga (u okolici Venecije), te sikulskoga (jednoga od pred rimskih jezika Sicilije).
Meutim, svi su ti jezici sigurno indoeuropski. Pripadnost indoeuropskoj porodici ligurskoga
(u Genovskom zaljevu) dvojbena je, dok vrlo slabo poznati protosardski (jezik prastanovnika
Sardinije) zacijelo nije bio indoeuropski.
.
214 V. Mallory & Adams (ur.) 1997: 316-318.
PRIKAZ 26 Jezici Italije prije romanizacije
201
I
rimskih legionarskih logora (castra) . Stoga j e posve mogue da toj
arheolokoj kulturi treba pripisati irenje latinsko-faliskikih jezika215,
ako ne i drugih italskih jezika. Meutim, korelacija 'izmeu arheolo
kih kultura i jezika u Italiji bronanog doba nipoto nije potpuna;
kultura Rinaldone, posvjedoena u starijem bronanom dobu (4.-3.
tisulj ee) ima mnoga obiljeja susj ednih kultura koje se smatraju
indoeuropskima (italskima), a ipak se njezino podruje gotovo posve
podudara s podrujem na kojem je poslije posvjedoen neindoeuropski
etruanski j ezik. S druge strane, kultura kasnoga bronanog doba
zvana Villanova (oko 1100. - oko 900.) prostirala se po gotovo itavoj
Italiji, prekrivajui podruja na kojima su se u to doba sigurno govorili
posve razliiti j ezici, ak i jezici razliitih porodica 216.
215 ViHar 1997: 480.
216 Usp. MaHory & Adams (\r.) 1997: 622-3.
V usporedbi s grkim poetcima, poetci su latinskoga neobino
skromni; dok na grkom od trenutka poj ave alfabeta imamo golem
broj najrazliitijih natpisa, natpisi na latinskome nastali u prva etiri
stolj ea postojanja grada (8-4. st.) mogu se nabrojati na prste. tovie,
navodno najstariji latinski natpis, poznata Fibula Praenestina ("Zlatna
kopa iz Praeneste") mogao bi' biti krivotvorina, a ne izvorni natpis
s konca 7. stolj ea. Premda epigrafi i lingvisti potvruju da taj tekst
odraava vrlo arhaini oblik latinskoga, arheolozi tvrde da zlato na
koj em je napisan ne moe potjecati iz tako davnoga razdoblj a. Osim
toga, dok na grkom na samom poetku alfabetske predaje stoje dva
golema epa, homerska remek-djela "Ilijada" i "Odisej a", latinska knji
evna predaja nije proizvela spomena vrijednih veih djela do Plautovih
komedija, koje su nastale koncem 3. st. pr. Kr. i poetkom 2. st. pr. Kr.
V to je doba u Rim prodirala helenistika kultura, koja je proimala
sve slojeve drutva. Komedije Plauta i njegova mlaeg suvremenika
Terencija slobodne su prerade grkih izvornika, osobito komediografa
Menandra. Iako namijenjene obinom puku, Plautove su komedije
prepune grkih izraza i aluzija na poj ave preuzete iz grke kulture,
to je znaajno jer pokazuje da su i nii slojevi rimskoga graanstva
ve u 3. st. pr. Kr. bili proeti grkim utjecajem.
I nakon Plautova razdoblja, mnogi su latinski pisci svjesno oponaali
grke uzore, a bilo je i mnogo roenih Rimljana koji su svoja dj ela sa
stavljali na grkome; ak je i rimski car Marko Aurelije svoje filozofsko
djelo "Samomu sebi" (Eis heaut6n) napisao na grkome. Obrazovani su
slojevi Rimljana tijekom veeg dijela postojanja Carstva bili dvoj ezini,
i dugo su zadrali obiaj da svoj e sinove alju na obrazovanj e u Atenu
i na Rod. Cezar se podj ednako dobro izraavao na grkome kao i na
latinskome, te se bez sumnje s Kleopatrom, egipatskom vladaricom
s kojom je imao ljubavnu vezu, razgovarao na grkome; i njegove su
slavne posljednje rij ei, "Zar i ti sine Brute? " izgovorene na grkome217,
a ne na latinskome. Rimsko j e Carstvo bilo dakle dvoj ezina drava
tijekom itava svojega postoj anj a, a ta se dvoj ezinost protezala na
mnogim razinama, ne samo meu obrazovanim slojevima. Zapadom
su se drave osim grkih ideja irili i grki trgovci i obrtnici, te natpise
217 Cezar je Brutu rekao kai sy teknon "i ti, dijete", no ta je izreka dvoznana: kai sy na grkom
uistinu znai "i ti", ali se upotrebljava i kao psovka; Cezar dakle nije samo izrazio razoaranje
Brutom, nego ga je i opsovao! (v. Dubuisson 1980.
na grkom pronalazimo u rimskom razdoblju posvuda, a ne samo na
grkome istoku; izrazito su brojni grki natpisi sauvani u samome
Rimu. Prvi krani koji su iz Palestine pristigli u Rim u doba svetoga
Petra, govorili su grki, a i idovska se dijaspora u zapadnom dijelu
Carstva sluila grkim j ezikom. Premda je veina obrazovanih Rimljana
bila filhelenski nastroj ena, na mnogim se stranicama koje su napisali
Ciceron (u 1. stolj eu pr. Kr.), ili satiriar Juvenal (u 1. stolj eu po.
Kr.) oituje nepovjerenj e, prezir, pa ak i mrnja prema Grcima, koje
su mnogi Rimljani osj eali kao nairoko proireno strano tijelo u
Rimskome Carstvu. Grka i grkoga j ezika bilo je u rimskom drutvu
posvuda. Pa ipak, tijekom iduih pet stotina godina postojanja Rim
skoga Carstva, latinski se, a ne grki, proirio od Albanije i dananje
Rumunjske do Portugala, od Tunisa do sjevera Britanij e.
Polibije, talac koji je 167. s mnogim drugim uenim Grcima doveden
u Rim, svoju je "Rimsku povij est" zapoeo tvrdnj om da nema ovjeka
koji ne bi htio doznati na koji je nain i kojim oblikom vladavine Rim
u svega pedesetak godina uspio zavladati gotovo itavim poznatim
svijetom; parafrazirajui ga, mogli bismo rei da danas ne bi smjelo
biti lingvista koji ne bi htjeli doznati kako se latinski jezik u svega
nekoliko stotina godina proirio od bliske okolice Rima po gotovo
itavoj Europi. Kada bi trebalo iznijeti dva inioca koja su po mojem
miljenju najvie doprinijela irenju latinskoga jezika, bile bi to rimske
ceste i rimske legij e. Italija je do sredine 2. st. pr. Kr. ve bila dobro
povezana cestama, koje su Rimljani nastavili graditi i nakon osvajanja
drugih dijelova Europe. One su omoguavale brzo premjetanj e vojske
s j ednoga kraja drave na drugi, ali njima su putovali i trgovci, obrtnici
i robovi koji su se u Rim slijevali iz osvojenih zemalja, a posredno su
njima proirene i rimske kulturne i pravne tekovine. Rimsko graan
sko pravo irilo se posvuda gdje su nastajali rimski gradovi, a pravne
institucij e povezane sa statusom rimskoga graanina posvuda su bile
prenoene latinskim j ezikom218 Dugo nakon propasti zapadnoga
Rimskog Carstva latinski j e ostao jezikom prava i na grkome istoku,
pa upravo bizantskom vladaru Justinijanu pripada zasluga konane
redakcije latinske pravne tradicije ("Justinijanov zakonik").
218 L rimskom pravu i rimskoj vojsci kao iniocima pri romanizaciji naih krajeva pisao je i P.
Skok (1936: 18-20). Iako pisana prije sedamdesetak godina, njegova analiza procesa roma
nizacije i danas je vrijedna itanja.
1 2
0
4
Rimska je vojska vana za irenje latinskoga jezika ne samo zato
to je osvojila veinu antici poznatoga svijeta, ve osobito zbog toga
to je j ezik kojim se ona sluila oduvijek bio latinski, te zbog toga
to su se bivi legionari planski naselj avali u osvojenim provincij ama.
Istovremeno, rimska je vojska bila otvorena za svakoga tko joj se htio
pridruiti, kojim god on j ezikom kao materinskim govorio. Ponovno
vidimo na djelu mehanizam koji najee vodi zamjeni jednoga jezika
drugim: pridruivanje nekoj drutvenoj skupini (rimskoj legiji) dovodi
do poveanja drutvenog prestia (osobito izgleda da ete, nakon
dvadeset godina slube, dobiti vlastiti komad zemlje za obraivanj e u
provinciji); istovremeno, nema drutvenih prepreka pridruivanju toj
drutvenoj skupini (legiji), nitko zbog rase ili jezika nije unaprij ed iz
nje iskljuen. Koji bi Gal ili Ilir s malo avanturistikog duha mogao
odoljeti takvoj ponudi?
Nakon stravinih gubitaka u drugome punskom ratu protiv Hani
bala, koncem 3. st. pr. Kr. Rimljani vie nisu imali dovoljno slobodnih
seljaka iz Lacija da popune svoje legij e, te su se sve vie oslanjali na
italske saveznike. Za diktatora Marija, poetkom 1. st. pr. Kr., stari j e
sustav, u kojem su slobodni ljudi sluili vojsku "u slobodno vrijeme",
izmeu poljskih radova, zamijenjen novim; time je zapravo uvedena
stajaa profesionalna vojska sastavljena od dobrovoljaca koji su joj se
eljeli pridruiti. Nakon svakog zavrenog rata, ti ljudi svakako nisu
eljeli ostati nezaposleni; stoga su ili prielj kivali da zapone novi rat, s
novim prilikama za otimanj e plijena, ili da im se vojskovoa odui dije
ljenjem zemlje u osvojenim podrujima. U nekim se sluajevima podjela
zemlj e veteranima svodila na pravo etniko ienje: kad su sredinom
2. stolj ea pr. Kr. u sjevernoj (transpadanskoj ) Italiji konano poraeni
Kelti, sva je njihova zemlja podijeljena legionarima, a keltska plemena
poput Boja prestala su postojati. U drugim je pak kolonizacijama odnos
prema starijem stanovnitvu bio neto obzirniji, osobito u udaljenijim
provincijama u koje je bilo tee privui velik broj umirovljenih vojnika.
U Italiji su izuzetno brojni posjedi podijeljeni veteranima nakon
"saveznikih ratova", 91-89. pr. Kr.; Sula, j o j edan od diktatora koji
su se domogli vlasti pomou vojske, svojim je legionarima podijelio
zemlju koja je prethodno pripadala gradovima Italije. Ti su gradovi
20
5 \
bili odbjegli od Rima borei se za graansko pravo svojih stanovnika,
odnosno za ravnopravan status s Rimljanima. Premda su izgubili rat
s vrlo neugodnim posljedicama, rimsko je graansko pravo u to doba
ipak podijeljeno svim slobodnim stanovnicima Italij e. Biti slobodan
graanin u provinciji, ali bez zemlje, nije bilo osobito privlano mnogim
stanovnicima Italije, koji su se stali naseljavati u kozmopolitskom Rimu.
Ondje su ivjeli kao proleteri, od dravnih subvencija za siromahe,
kruha i igara, te prihvaali latinski jezik; u provinciji su pak latinski
proirili veterani pobjednike rimske vojske. Neke potvrde da je upravo
naseljavanje veterana doprinijelo potpunoj romanizaciji imamo i u
epigrafskim nalazima. U sjevernoj Etruriji sve do 91. pr. Kr. gotovo
da nema tragova prisutnosti latinskoga jezika, a ouvani natpisi su svi
na etruanskome. Nakon toga datuma pojavljuju se dvoj ezini natpisi
na etruanskom i latinskome, a do Ciceronova vremena, tijekom
svega j ednog pokoljenj a, etruanski je praktiki nestao219 Kada j e
car Klaudije sredinom 1. stolj ea po. Kr. zapoeo svoje etruanske
studij e, etruanski je ve zacij elo bio mrtav j ezik.
Slini su se procesi irenja latinskoga nakon naselj avanja veterana
ponavlj ali posvuda u Rimskome Carstvu, sve dok je bilo nove osvojene
zemlje koju se moglo podijeliti. Osobito je vana kolonizacija koju j e
proveo Pompej nakon svojih pobjedonosnih ratova na istoku 59. pr.
Kr., a i nakon Cezarova osvaj anja Galije u istome desetlj eu dolo j e
do naselj avanja veterana u novim provincij ama.
Vaan je mehanizam u irenju latinskoga jezika svakako bilo irenje
rimskoga graanskog prava, jer upravo je ono omoguavalo pristup
rimskim politikim i kulturnim institucij ama. Tijekom postojanja
Rimskoga Carstva u principu nitko nije roenjem bio iskljuen iz
tih institucij a, jer graansko pravo moglo se stei tijekom ivota, a
mogli su ga stei ak i osloboeni robovi. Naposljetku je ono 212.
godine (za cara Karakale) dodijeljeno svim slobodnim stanovnicima
drave. Imamo razloga vjerovati da je u treem stolj eu latinski ve
bio istisnuo veinu predrimskih jezika u zapadnom dijelu Carstva; u
lingvistikom smislu, zapadni je dio carstva odreen tzv. "Jireekovom
219 Boardman et alii 1988: 37.
1
2
linij om"220, zamiljenom crtom koja prolazi Albanijom i Makedonijom
i odvaja latinskojezini od grkojezinoga dijela rimske drave. Ta se
crta djelomino poklapa s rimskim trgovakim putem poznatim kao
Via Egnatia, koji j e u antici spajao Dra (Dyrrachion) sa Solunom
(Thessalonike) . Jugoistono od te ceste natpisi i toponimi odaj u
prevlast grkoga, a sjeverozapadno od nje dominirao je latinski jezik.
Izuzetak je opoj romanizaciji predstavlj ala donekle Britanija, koja je
bila osvojena tek za Klaudija (43. godine), a posve j e mogue da su
se predrimski jezici uspjeli ouvati i u nekim zabaenim dijelovima
Ilirika, Norika i Galij e.
Latinski se uspio sauvati ak i u dananjoj Rumunj skoj , antikoj
provinciji Daciji koja je razmjerno kratko vrijeme bila pod rimskom
vlau. Osvojena je za Traj ana u ratu od 101. do 106. godine po. Kr.,
a naputena j e ve 271. ili 274. po. Kr.; od latinskoga koji se govorio u
Daciji postao je dananji rumunjski jezik. Postoj e, meutim, ipak neki
nagovj etaji da se rumunjski u ranom srednjem vijeku razvio junije,
u dijelovima Carstva juno od Dunava koji su dulje bili pod rimskom
vlau. Primjerice, postoj anj e brojnih rijei nelatinskog podrijetla
koje rumunjski dijeli s albanskim najlake j e obj asniti ako su one u
rumunjski ule u doba dok se taj j ezik govorio junije na Balkanu,
blie dananjoj Albanij i. Do migracij e romanskojezinog stanovnitva
u dananju Rumunjsku moglo je doi i poslije, tijekom ranog srednjeg
vijeka, zahvaljujui poluselilakom, stoarskom nainu ivota koji je
meu njima prevladao i ouvao se do razmjerno nedavna.
U nekim dijelovima Rimskoga Carstva latinski se ipak nije uspio
odrati. U sjevernoj Africi, osobito u j ako romaniziranom Tunisu,
zamijenio ga j e arapski, koji j e onamo dospio sa irenjem islama u 7. i
8. stolj eu. U dijelovima Njemake, Belgije i Nizozemske, koji su neko
bili pod rimskom vlau, latinski je potisnuo jezik germanskih plemena
koja su se od konca 4. stolj ea udruivala u provalama preko rimskoga
limesa (granice) na Rajni. Franci, najmonija skupina tih pljakakih
plemena, uspjela je u drugoj polovici 5. stolj ea zavladati i itavom
Galijom, no njihov se jezik nije nametnuo domaemu stanovnitvu;
prevladao je vulgarnolatinski, iz kojega se ondje razvio francuski.
U ilirskim provincij ama, izmeu Istre i Epira, te u Panoniji, latinski
220 Ime j e ta zamiljena jezina granica dobila po ekom povjesniaru Konstantinu Jireeku
koji j u je prvi predloio. Korigirao ju je hrvatski lingvist Petar Skok (v. npr. Skok 1936).
2
0
7 1
su zamijenili drugi jezici. Slaveni su u 7. stolj eu preplavili podruje
nekadanjeg Rimskog Carstva juno od Dunava; kao juni Slaveni
oni su postali veinskim stanovnitvom na itavom prostoru od Slo
venije do crnomorske obale u Bugarskoj . U doba dolaska Slavena na
Balkanu su se j o, osim latinskog i grkog, vjerojatno govorili i neki
ostatci predrimskih jezika, poput trakoga (u Bugarskoj) ; jedino tako
je mogue objasniti zato slavensko ime grkoga grada Philippopolis
glasi Plovdiv. Oito Slaveni poetkom 7. stoljea to ime nisu uli od
Grka, ve od Traana, na ijem se jeziku on zvao Pulpudeva. Iz jed
noga od predrimskih indoeuropskih jezika ilirikih provincija, moda
iz takozvanog "ilirskoga", razvio se u srednjem vijeku albanski j ezik,
koji je knjievnim tekstovima posvjedoen tek od kraja 15. stoljea.
Premda su stoljeima ivj eli u dodiru s pismenim kulturama Grke i
Rima, predci dananjih Albanaca od njih ili nisu preuzeli pismenost, ili
nita od te pismenosti nije sauvano. Prva je albanska reenica koja je
do nas dola "Formula za krtenje" iz 1462: Unte paghesont premenit
Atit e birit et sperit senit "Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga".
S kraja 15. stolj ea potjee i popis albanskih rijei i reenica sauvan
u djelu A. von Harffa. Taj njemaki pustolov proputovao je velik dio
Europe i sastavio neku vrst "turistikog vodia". U njemu je zabiljeio
rijei i fraze na nekoliko do tada slabo posvjedoenih europskih jezika,
ukljuujui baskijski, novogrki i albanski. Von Harffov spis sadrava,
primjerice, brojeve od j edan do deset, fraze kao "to je to? ", "Koliko
to kota?" i "eno, hou s tobom spavati! " - najvanije reenice koje
u nepoznatoj zemlji mogu zatrebati putniku-namjerniku. Nekoliko
desetljea poslije (1555.) nastala je prva knjiga na albanskome, "Mi
sal" (Meshari) Gjona Buzukua. Albanski dakle predstavlja posljednju
granu indoeuropskih jezika po vremenu posvjedoenja. Iako sainjava
samostalnu granu indoeuropske porodice, albanski je pretrpio velik
utjecaj latinskoga jezika, tako da je u njemu gotovo 50 posto rijei
latinskog podrijetla. One su posuene iz balkanskoga latiniteta, koji
je na osobit nain preivio do dananjih dana, u obliku rumunjskih
dijalekata koji se govore u Makedoniji (meglenorumunjski i arumunj
ski). U gradovima, ali i u planinskim predjelima Balkana, pogodnim
za ekstenzivno stoarstvo, iz latinskoga su se razvili i drugi romanski
jezici; na naim se otocima i u nekim gradovima na obali (npr. u
Zadru i Dubrovniku) taj romanitet pod imenom dalmatskoga jezika
ouvao do visokoga srednjeg vijeka; najdulje je opstao na Krku, gdje
se nazivao veljotskim, a preivio je do kraja 19. stoljea.
U Britaniji, kojom su Rimljani vladali svega tri i po stoljea (43. -
410.), nakon povlaenja legija nastao je opi kaos. U gradovima, koji
su bili najbrojniji na jugoistoku Otoka, propala je novana privreda
i civilizirani nain ivlj enj a; to j e, vie negoli masovno doseljenje
germanskih Angla, Sasa i Juta (takoer tijekom 5. stoljea), razlog
zbog kojega je latinski jezik nestao na tom dijelu Britanije. Na zapadu
i sjeveru Otoka, gdje veih gradova uglavnom nije ni bilo, tijekom
rimske je vlasti opstao britski jezik, iz kojeg su se poslije razvili velki,
korniki i bretonski. Zapad je Britanije u to doba pretrpio i velik priljev
naseljenika iz Irske, to je vjerojatno jedan od razloga zato se dio
britskog stanovnitva iselio u Bretanju. O prisutnosti Iraca u Walesu
i Cornwallu tijekom 5. i 6. stoljea svjedoe mnogobrojni ogamski
natpisi, meu kojima su neki dvoj ezini na irskom i latinskom. Tipian
je primjer kamen na kojem latinicom pie Memoria Voteporigis protic
toris "Spomenik Voteporiksa, zatitnika" a irskim ogamskim pismom
Votecorigas (genitiv jednine britskoga imena Voteporix, adaptiranoga
na rani staroirski). Titula Protector koju nosi spomenuti Voteporiks
pokazuje nam da u 6. stoljeu jo nije prekinuta svijest o kontinuitetu
rimske vlasti u Britaniji, jer u rimsko je doba Protector bio jedan od
zapovjednika rimske vojske na Otoku. Navedeni nam natpis dakle
svjedoi o trojezinoj sredini u kojoj se istovremeno govorilo britski,
goidelski (irski) i latinski. Iz takve je sredine potekao i sveti Patrik, ija
su nam djela pukim sluajem sauvana; Patri k je bio rimski graanin,
sin dekuriona, a ivio je sredinom 5. stoljea221 U svojoj "Ispovijesti"
on opisuj e kako su ga kao djeaka irski razbojnici oteli i s "tolikim
tisuama ljudi" odveli u Irsku, gdje je sluio kao rob prij e no to je
pobjegao; poslije se po vlastitoj odluci vratio propovijedati kransku
vjeru. Premda je pisao latinski, Patrik je sam priznavao da je njegov
stil siromaan i neuk, u to se moe uvjeriti svatko tko ih pokua
itati u izvorniku. Materinski je jezik Patriku bio britski, a za svojega
je misionarskog djelovanja sigurno nauio i irski.
Kao to smo vidjeli u prethodnim odlomcima, meu barbarima
koji su dokrajili prevlast Rima na zapadu najveu su ulogu odigrali
221 Tradicionalni datum (432.) pokrtavanja Irske u suvremenoj j e historiografiji osporen; o tome
v. Matasovi 2004c.
germanski narodi. Poetkom nove ere oni su svi jo govorili vrlo bli
sko srodnim jezicima, meu kojima je morao postoj ati velik stupanj
uzajamne razumljivosti. Pragermanski j e, dakle, pojava drugog reda
veliine nego prakeltski (koji se govorio mnogo dublj e u prolosti) ili
praitalski (za koji nije posve sigurno da je ikada postojao). Arheolozi
se slau da korijene Germana treba traiti u Jastorfskoj kulturi koja je
u eljezno doba (od oko 500. pr. Kr.) bila rasprostranjena u Danskoj,
j unoj vedskoj i sjevernoj Njemakoj, osobito uzdu rijeka Labe i
Odre. Ondje j e, dakle, bila pradomovina Germana, odakle je zapoelo
njihovo irenje prema jugu i zapadu222 O izvorima Jastorfske kulture
mogue je malo toga pouzdano rei, no veina se istraivaa slae
da se ona razmjerno postojano razvila iz lokalnih varijanti Vrpaste
keramike. Nema, dakle, sigurnih tragova za doseljenje Indoeuropijana
na podruje pragermanskoga, a postoje i lingvistiki argumenti koji
pokazuju da u germanskome treba raunati s vrlo j akim utj ecajem
predindoeuropskoga supstrata. Procjenjuje se da j e oko 28% rijei
u pragermanskome bilo neindoeuropskoga podrijetla223 . Nacistiki
ideolozi koji su tridesetih godina olako poistovjeivali Germane s
"pravim Indoeuropijanima", ili "Indogermanima", sigurno bi se na te
podatke okrenuli u grobu.
Premda je u osnovi autohtona, na jastorfsku je kulturu u odreenoj
mjeri utj ecala kultura latenskih Kelta. O tim pretpovij esnim dodirima
Kelta i Germana svjedoi i lingvistika. Iz keltskoga je u pragermanski
posuen itav niz rijei, primjerice opegermanska rij e za "eljezo"
(engleski iron, njemaki Eisen), koja dolazi od keltskoga ':isarno- (sta
roirski iarn), ili germanska rije za "dravu, kraljevstvo" (njemaki
Reich), koja dolazi od keltskoga " rigyo- (staroirski rige). Utjecaji Kelta
na Germane u sferama materij alne i duhovne kulture lako su razumlji
vi, uzme li se u obzir da su u doba procvata Jastorfske kulture Kelti
posredovali u trgovakim i kulturnim dodirima germanskoga sjevera
i kulturno razvijenijih podruj a Sredozemlja. Mogue je i da su u
podruju dananjih zemalja Beneluksa, izmeu germanskih predjela
sj everne Njemake i keltske Galij e, ivjeli i drugi, slabo poznati indo
europski narodi. Onomastika Belgije i Nizozemske pokazuje brojne
osobitosti u odnosu spram keltske i germanske onomastike, a i Cezar
222 V Todd 1995.
223 Mallory & Adams (UL) 1997.
je, za svojega pohoda u Galiji (sredinom 1. st. pr. Kr.) Belge smatrao
narodom koji se razlikuje od Gala i Germana.
Prve su dodire s Germanima Rimljani imali za ve spomenutog
voj skovoe Marij a. On je 103. pr. Kr. porazio dva germanska plemena,
Cimbre i Teutonce, koji su bili ugrozili Italiju. U Cezarevo vrijeme
Germani su j o ivjeli istono od Rajne, no jo za rimske vlasti u
Porajnju oni su se stali naselj avati i na zapadu od te rijeke. Upravo
je pritisak Germana na galske Aedue pruio Cezaru dobru izliku da
krene u osvajanje Galije, gdje se susreo i s Germanima pod Ariovistom.
Poslije Cezarove smrti, Rimljani su pokuali pokoriti i Germane, te su
za Augusta uputili u Germaniju veliku vojsku pod Kvintilijem Varom.
U znamenitoj bitci u Teutoburkoj umi (13. po. Kr.) germanska su
plemena pod Arminijem (Hermanom) unitila Varove legije i defini
tivno zaustavila prodor Rimljana na istok. Granica je izmeu Rima i
Germana uspostavljena na Rajni i Dunavu, te je ondje, uz male izmjene,
ostala sve do petoga stoljea. Uz rimsku su se granicu, ili limes, stali
oblikovati plemenski savezi koji su kontrolirali trgovinu izmeu Rima
i ostatka Germanije te novaenj e saveznikih trupa u rimskoj vojsci.
Najvanije su meu tim savezima sainjavali (sa sjevera prema jugu)
Franci, naseljeni od ua Rajne do dananjeg Schwarzwalda, Alemani,
po kojima su kasnije Francuzi prozvali sve Nijemce (na francuskome
les Allemands), te Goti, koji se u 3. stolj eu poj avljuju na rimskome
limesu na Dunavu.
Moe se pretpostaviti da su podruja uz granicu s Rimom privlaila
i stanovnitvo iz veih udaljenosti, te da je ondj e dolazilo do neprekid
noga poveanja stanovnitva. Nije neobino to to su Germani koji su
se ondje naselili samo ekali priliku za pljaku u rimskim provincij ama.
Prvi ozbiljniji pokuaj invazije Rimskoga Carstva dogodio se u drugoj
polovici 2. st. po. Kr., kada je germansko pleme Markomana pokualo
Rimljanima preoteti Podunavlje i podruje dananje Austrije. Toj se
prijetnji uspjeno suprotstavio car Marko Aurelij e, no rtve su na
rimskoj strani bile velike.
U drugome stolj eu najvjeroj atnij e nastaju prvi germanski natpisi
pisani runskim pismom224 Njihova je distribucija najvea u podrujima
224 Jedini j e stariji natpis na germanskome pisan jednom varijantom etruanskoga alfabeta, a
naen je u Negovi u Sloveniji. ini se da potjee iz posljednjih stoljea pr. Kr.
june Danske i sjeverne Njemake, no runsko su pismo poznavali
svi germanski narodi; neki su runski natpisi naeni i u anglosaskoj
Engleskoj , a u Skandinaviji, gdje su se njime u srednjem vijeku sluili
Vikinzi, ono se zadralo i dugo nakon pokrtavanj a. Podrijetlo j e
runskoga pisma sporno, no u njegovu su oblikovanju sigurno odigrali
ulogu sjevernoitalski alfabeti poput onih kojim su u posljednjim sto
ljeima pr. Kr. bili pisani etruanski i venetski. Runskim su pismom
isprva pisani kratki natpisi, poput znamenitoga "Roga iz Gallehusa" (u
Danskoj), koji vjerojatno potjee iz 3. stoljea. Na tom je rogu runama
izrezbaren tekst Ek HlewagastiR HoltijaR horna tawido, to znai "Ja,
Hlewagastir iz Holta napravio sam (ovaj) rog".
Prvi dulji tekst na nekom germanskom jeziku nije, meutim, pisan
runskim pismom, ve posebnim alfabetom koji je na temelju grkog
alfabeta stvorio gotski biskup Wulfila u 4. stoljeu. On je na gotski
preveo Novi zavjet, a pukim je sluajem taj prijevod ouvan u jedno
me rukopisu koji se uva u Uppsali i do danas je najvaniji tekst za
prouavanje gotskoga jezika. Goti su pokrteni poto su ih Rimljani
prihvatili kao saveznike i dopustili im da se nasele unutar granica
Carstva. Bila je to pogrena odluka s dalekosenim posljedicama, j er
Goti su jedan od germanskih naroda koji je najvie pridonio slomu
zapadnoga Rimskog Carstva.
Sami Goti vjerovali su da je njihova prapostojbina bila u Skandinaviji,
odakle su se poetkom nove ere doselili na podruje uz ue Visle.
Navodno su, prema povjesniaru Jordanu koji je u 6. st. zabiljeio te
stare gotske predaje, od ua Visle Goti napredovali prema Crnome
moru i uu Dunava, uspostavivi prvu dravnu zajednicu na podruju
istone Europe. Meutim, za takvu veliku seobu nema dovoljno ar
heolokih dokaza; vjeroj atno je izmeu 2. i 4. st. po. Kr. dolazilo do
povremenoga prodiranja germanske aristokracije u podruja istone
Europe, na slian nain kao to su nekoliko stoljea prije Kelti irili
svoj utjecaj u Podunavlju. U takvim je uvjetima zacijelo dolo i do
prvih dodira izmeu Germana i Slavena, emu slavenski jezici duguju
mnogobrojne posuenice iz germanskoga. Sredinom treega stolj ea
nalazimo Gote naseljene na donjem Dunavu, odakle su se u dva vala stali
iriti Rimskim Carstvom. Zapadni Goti (Vizigoti) osvojili su Rim 410. ,
a potom se naselili u junoj Francuskoj i u panjolskoj, gdje je njihova
drava opstala do arapskoga osvajanja u 8. stoljeu. Osim razmjerno
malobrojnih posuenica u panjolskome, gotski jezik nije ostavio mnogo
traga na j ezinoj karti Pirinejskoga poluotoka, ba kao ni germanski
jezici drugih Germana koji su boravili ondje (npr. Suebi). Istoni Goti
(Ostrogoti) ostali su veim dijelom na sjevernoj strani Dunava sve do
sredine 5. stolj ea, kad su se pridruili valu barbara koji su zajedno s
Hunima zadali posljednje udarce Rimu. Nakon poraza Huna na Ka
talaunskom polju (451.) i smrti hunskoga voe Atile (453.) Ostrogoti
su pod Teodorikom zauzeli sjevernu Italij u. Nakon Teodorikove smrti
(526.) prevlast germanskih barbara u Italiji tek nakratko je ugrozilo
Justinijanovo osvaj anje poluotoka, kada je nakratko uspostavlj ena vlast
Bizanta. Ve koncem 6. stolj ea sa sjevera su pristigli novi Germani,
Langobardi, po kojima je ime stekla Lombardij a, sjeverozapadna ta
lijanska pokrajina. Kao to su Gote na njihove seobe potakli Huni, i
seobu Langobarda potakli su stepski jahai altajskog podrijetla, Avari.
Oni su osnovali svoju dravu u Panoniji u estome stolj eu. O toj se
dravi zna razmjerno malo, zbog nedostatka pismenih spomenika, no
ona je opstala sve do 795. kada ju j e razorio Karlo Veliki. Dva j pol
stolj ea avarske vlasti izmeu Bavarske i Karpata ostavilo je, kao to
emo vidjeti, i jezine tragove, jer je upravo avarska vlast pogodovala
irenju praslavensko ga jezika u istonoj i srednjoj Europi.
Germanski je sj ever ostao razmjerno izoliran od europskih zbivanj a
sve do vikinkoga razdoblja. U vedskoj , Norvekoj i Danskoj razvio
se u osmom stolj eu pranordijski jezik, iz kojega potjeu svi suvremeni
skandinavski jezici (norveki, vedski, danski, islandski i ferski). Njega
su po velikom dijelu Europe proirili Vikinzi, pomorski nomadi koji
su trgujui i pljakajui obilazili Atlantik, Sredozemlje i rijeke konti
nentalne Rusije od poetka 9. do konca 11. stolj ea. Oni su na samom
poetku 9. stolj ea naselili Island, gdje su zatekli samo aicu irskih
redovnika, a u 9. stolj eu zavladali su i velikim dijelom Engleske,
kotske i Irske, gdje se njihov j ezini utjecaj oitovao u velikom broju
posuenica u engleskom i goidelskim j ezicima. U drugim podrujima
koja su osvojili, Skandinavci nisu ostavili j ezinih tragova, vjerojatno
zbog toga to su ve u drugoj generaciji preuzeli jezik domaeg stanov
nitva. To se dogodilo u Kijevskoj Rusiji, dravi koju su u 9. stolj eu
utemelj ili Vikinzi. I samo ime Rusije zacijelo j e nordijskoga podrijetla,
ono dolazi od staronordijskoga rds-menn "veslai, vikinzi". Meutim,
osim nekoliko osobnih imena (kao to je rusko ime Igor, koje dolazi od
nordijskoga Ingvarr, ili Olga, to dolazi od imena Helga) Vikinzi nisu
ostavili nikakva jezinog traga u ruskome; na slian nain, vikinka
kolonija u Normandiji (u Francuskoj) vrlo je brzo prihvatila francuski
jezik, tako da su Normani, koji su 1066. osvojili Englesku, ve bili
posve romanizirani. Isto se dogodilo i u normanskoj dravi koju su
Vikinzi osnovali na Siciliji. Objanjenje zato u tim podrujima nije
sauvano nita od jezika kojim su izvorno govorili Vikinzi vjerojatno
treba traiti u injenici da oni u svoje pljakake pohode nisu sa so
bom vodili ene; kada bi se naselili u udaljenim krajevima, uzimali
su lokalne ene, a djeca roena u takvim vezama nauila su svoj prvi
jezik od majki (oeva vjerojatno nije esto bilo u blizini). Na svojim
su trgovako-osvajakim pohodima Vikinzi ponekad ostavlj ali kratke
natpise pisane runskim pismom, no prvi su vei knjievni tekstovi na
skandinavskim jezicima nastali tek nakon pokrtavanja, u postvikinkom
razdoblj u. Meu njima se istie Edda, zbirka mitolokih pjesama koje
svoje korijene imaju u germanskom poganstvu.
U podrujima Europe u kojima su se germanski osvajai privremeno
nametnuli stanovnitvu, koje je veinom govorilo romanskim j ezicima,
njihovi su tragovi razmjerno oskudni. U panjolsku su Goti pristigli
u 5. stolj eu ve u velikoj mjeri romanizirani, tako da je na panjolski
jezik gotski razmjerno skromno utjecao. Langobardi su, meutim, u
sjevernu Italiju provalili u vrijeme kada su jo govorili svojim germanskim
j ezikom, tako da je iz langobardskoga u standardni talijanski dospjelo
oko 280 rijei (i jo vie u sjevernim talijanskim dijalektima). Najdublje
je tragove ostavio franaki u galoromanskim dijalektima sjeverno od
rijeke Loire, na temeljw kojih se razvio suvremeni standardni francuski
jezik. Franake posuenice u francuskome broje se stotinama (razliiti
izvori spominju izmeu 520 i 700 franakih rijei u francuskome) ;
meu njima su neke posve obine rijei, kao imenica honte "sram"
(od franakoga 'haunitha) ili glagol gaigner "osvojiti, pobijediti" (od
franakoga *waidanjan) 225 Meutim, utjecaj se franakoga u francu
skome oitovao i u fonologiji i sintaksi, to svjedoi o dugotrajnom
franako-galoromanskom bilingvizmu u ranome srednjem vijeku. U
fonolokom sustavu starofrancuskoga iz franakoga je potekao glas
h, koji se u izgovoru ponovno izgubio tijekom 16. stolj ea. Sintaktiki
225 v. Bruneau 1955: 28.
se utjecaj franakoga jo oituj e, primjerice, u promjeni poretka rijei
kojim se na francuskome postavljaju pitanj a: upitna reenica est-il venu?
(doslovno: "je-on-doao?") postala je od izjavne il est venu zamjenom
mjesta subjekta i glagola u reenici, to je tipian obrazac za tvorbu
upitnih reenica u germanskim, ali ne i u ostalim romanskim jezicima.
Teko je odgovoriti na pitanje do kada je trajala romansko-franaka
dvoj ezinost u sjevernoj Francuskoj i Belgiji; najvei franaki vladar,
Karlo Veliki, bio je dvojezian, po svjedoanstvu njegova biografa
Einharda; nauio j e, uz materinski franaki, i govorni latinski jezik,
jer nije znao pisati. U mnogim se gradovima u Porajnju, poput Triera,
romanski (eventualno i starofrancuski) govorilo dugo vremena poto
su okolna seoska podruja prihvatila germanski226
Uspjeh j e germanskih j ezika nakon srednjega vijeka bio upravo
spektakularan. Engleski se u 17. stolj eu proirio u Sj evernoj Americi, u
19. stoljeu u Junoj Africi, Australiji i na Novom Zelandu, a sredinom
20. stolj ea postao je zapravo jedinim globalnim j ezikom, osobito u
sferama znanosti i ekonomije227 Nizozemski i njemaki nisu se do te
mjere proirili svijetom, prije svega zbog slabije uspjenosti njihovih
kolonij alnih poduhvata. Meu nizozemskim kolonijama jedino je ona
u Junoj Africi sauvala nizozemski jezik, iz kojega je ondje nastao
suvremeni afrikaans; njemake su pak kolonij e izvan Europe ostale
pukom epizodom. Nakon poraza Njemake u Prvom svjetskom ratu
njih su meusobno podijelile Velike Britanija i Francuska.
Vratimo se sada j ezinoj povijesti Europe u ranome srednjem vi
jeku, neposredno nakon germanskih naj ezdi. S Avarima, koji su 567.
potisnuli iz Panonij e germanske narode poput Gepida i Langobarda,
stali su se prema jugu i zapadu pomicati i Slaveni. Njihova seoba pre
ma granicama Bizanta tijekom 6. stolj ea ponavlja isti obrazac kojim
su granice klasinoga svijeta u prethodnim stolj eima dospjeli Goti i
Franci. Na slavenskim emo se jezicima malo dulje zadrati, ne samo
zato to se hrvatski svrstava u tu skupinu indoeuropskih j ezika, ve i
zbog golemoga uspjeha slavenskih j ezika (osobito ruskoga) u njihovu
irenju po Europi i Aziji.
226 V Wolff 2003: 56.
227 L engleskom kao globalnom jeziku bit e jo rijei u posljednjem dijelu knjige.
Pitati se gdje su ivj eli Slaveni u drugom tisulj eu prije Krista ima
onoliko smisla koliko i postavljati pitanje o pradomovini Amerikana
ca u antiko doba. Slaveni su narod, odnosno etnika zajednica, od
najranijeg doba podijeljena u velik broj plemena, koji se na povijesnoj
pozornici po prvi put pojavljuju u 6. st. po. Kr. Posve je neplodno, a
teorijski dvoj beno, govoriti o "Praslavenima" u prvom tisuljeu pr.
Kr., ili smjetati praslavenski jezik u razdoblje oko 1500. pr. Kr., kao
to to ine neki lingvisti i arheolozi228 . Praslavenski je poj ava posve
drugoga reda od, primjerice, "prakeltskoga", a da i ne govorimo o
"praitalskome": u vrijeme kada se pojavljuju na povijesnoj pozornici,
u estome stolj eu, Slaveni su govorili posve j edinstvenim j ezikom,
po svemu sudei gotovo bez dijalekata. Razlike koje odvajaju skupine
slavenskih jezika nastele su tek poslije, nakon dramatinoga irenja
praslavenskog u 6. i 7. stoljeu. Prije toga razdoblja, praslavenski j e
morao biti tek jedan od niza iezlih idioma, po svoj prilici vrlo bliskih
baltijskim j ezicima229
Suvislo se pitanje o podrijetlu i pretpovijesti Slavena moe posta
viti na ovaj nain: sloimo se da praslavenskim nazivamo jezik koji
se govorio oko godine 600. , iz kojega su se razvili svi ivi i izumrli
slavenski j ezici; taj je j ezik po logikoj nunosti morao imati itav
niz j ezika-predaka, od kojih je najstariji j ezinoj znanosti dohvatljiv
j ezik-predak indoeuropski prajezik. Indoeuropski praj ezik, koji se
zasigurno nije govorio nakon 3. tisulj ea pr. Kr., nije posvjedoen, i
gotovo je sigurno da nikada nee biti, no postoji mogunost da je neki
drugi j ezik-predak praslavensko ga zabiljeen, na ovaj ili onaj nain,
u povijesnim izvorima. Svakim se jezikom, koji se prirodnim putem
razvij a, u svakom trenutku njegove povijesti slui neka drutvena i
komunikacijska zajednica. Zajednicu koja se sluila indoeuropskim
praj ezikom moemo u tom smislu nazivati "Indoeuropijani". Na slian
nain, govornike prajezika iz kojih se razvio praslavenski, moemo
smatrati "Predslavenima" ili predcima Slavena. Pruaju li nam dakle
povijesni izvori ikakve j ezine spoznaje o predcima Slavena i njihovu
j eziku?
228 Npr. ruski lingvist O. Trubaev (1982) ili ameriki arheolog J. P. Mallory (1989); v. i Golqb
1990 za raspravu o podrijetlu Slavena koja j e podjednako opirna koliko i neplodna.
229 O odnosu baltijskih i slavenskih jezika v. npr. Matasovi 1994. O rekonstrukciji praslaven
skoga kao jedinstvenoga jezika bez dijalekata v. Holzer 1995 i Matasovi 2008.
U literaturi se esto pojavljuje teza230 da j e prvi jezini trag o pred
cima Slavena zabilj een u Herodota, u dijelu njegove "Historij e" gdje
se govori o Neurima (Neurof) jednom divljem narodu koji je navodno
ivio sjeverno od Azovskoga Mora. Kako se ne bismo izloili sumnji da
olako odbacujemo vano povijesno i filoloko svjedoanstvo o pretpovi
jesti Slavena, pogledajmo to Herodot doista kae o Neurima (IV, 17) :
"Dalje od Alizonaca ive Skiti orai, koji siju ito ne zbog prehrane,
ve zbog prodaje. Iznad njih ive Neuri, a sj everno od Neura uope
nema ljudi, koliko mi znamo". I dalje (ibid., IV, 105-106):
"Neuri pak imaju skitske obiaj e, a tijekom j edne generacije prije
Darija morali su zbog zmija napustiti itavu svoju zemlju. Mnoge su se
zmije pojavljivale iz njihove zemlj e, a j o vie ih je upadalo izvana, iz
divljine, pa su bili prisiljeni ostaviti zemlju i naseliti se meu Budinima.
ini se da su ti ljudi arobnjaci. Meu Skitima i Helenima koji ive

u Skitiji pria se da se svaki Neur j ednom u godini za nekoliko dana
pretvara u vuka, a potom opet dobiva svoj prijanji lik. Mene oni koji
to govore ne mogu uvjeriti, no oni to ipak tvrde, te se ak i zaklinju
u to. Androfagi pak od svih ljudi imaju najdivljije obiaje . . . "23
1
Iz citata je vidljivo koliko Herodot zapravo zna o Neurima: gotovo
nita232 Oni su za njega otprilike na istoj razini kao i Androfagi, to
na grkome znai "ljudoderi"; oba naroda navodno obitavaju negdje
u nepreglednim stepama Eurazij e. Bilo bi zanimljivo zapitati se odakle
onda toliko slavista misli da zna kako su upravo Neuri pretci starih
Slavena ili, u jo manje probavljivoj varij anti iste teze, najstariji slavenski
etnonim, odnosno najstariji j ezini spomen praslavenskoga. Ne stoji
lingvistiki argument prema kojem se ime Neuroi moe dovesti u vezu
s imenom rijeke Nur, u podruju oko rijeke Bug koje je inae ispunjeno
slavenskim hidronimima; praslavenski odraz oblika " newro- bio bi
" Nj oru-, odakle bismo u suvremenim slavenskim j ezicima oekivali
*Njur, ne Nur; ak i kada bi postojala glasovna podudarnost izmeu
etnonima Neuri i hidronima Nur, to ne bi znailo mnogo vie od
230 V. npr. Gol<b 1992.
231 Citiram prema prijevodu Dubravka
kiljana (Herodot 2000).

232 U odlomku IV, 16 Herodot i sam priznaje da o predjelima oko Boristena (Dnjepra) nije uo
ni od koga tko je ondje osobno boravio: "Nitko tono ne zna to je iza ove zemlje, jer nisam
u stanju pronai nikoga tko je bio ondje, da mi ispria to j e osobno vidio . . . Ali j a u ipak
sve po redu iznijeti to sam odreenije doznao iz pria."
21
7 1
vjeroj atne sluajnosti; hidronim Nur turskoga podrijetla zabilj een
j e i u Bakirskoj Republici Ruske Federacij e, a nitko ga i ne pomilja
pripisati praslavenskomu.
Elementi Herodotove prie o Neurima koji navodno imaju po
dudarnosti kod Slavena prividni su, ili u najboljem sluaju povrni.
Likantropija je pojava koja je zabilj eena kod mnogih indoeuropskih
i neindoeuropskih naroda: grki je povjesniar mogao iz tree ruke
nauti neto o nekom obiaju ili svetkovini Neura koja je podsjeala
na rimske Luperkalij e, ili na hetitske obrede u kojima se pojavljuju
"ljudi-vukovi". Na slian nain, naj ezda zmija koju Herodot spominje
kod Neura samo uz mnogo mate moe biti povezana sa slavenskim
mitom o zmijskom bogu Velesu, to tvrde neki lingvisti; kult zmije,
koji je mogao dati povoda Herodotovoj prii, bio je, prema onome
to znamo iz povijesnih izvora, rairen i meu Ilirima, Hetitima, a
zacijelo i meu drugim narodima.
Druga je teza o predcima Slavena, vrlo rairena u literaturi, prema
kojoj su oni identini s Venetima, narodom koji je ivio oko ua Visle
(gr. Ouenedikon k6ipos), a spominju ih Tacit (v. dolje), Plinije (4, 97)
i Ptolemej (3, 5, 7). Rimski povjesniar Tacit (1. stolj ee po. Kr.) u
svojem etnografskom spisu Germania (46, 1, 2) o Venetima kae ovo:
"Ondje je kraj Suebij e. Dvojim treba li narode Peucina, Veneta
i Fena pripisati Germanima ili Sarmatima. Premda su Peucini, koje
neki nazivaju i Bastarnima, po govoru, nainu ivota, te po tome
to imaju stalne naseobine, poput Germana, porunjeli su pomalo
na nain Sarmata zbog mijeanih brakova. Veneti su od njih (tj . od
Peucina) preuzeli mnoge obiaj e; naime oni krstare podrujem uma
i planina izmeu Peucina i Fenna u pljakakim pohodima. Treba ih
pribliiti Germanima, j er podiu kue i nose titove i raduju se zbog
brzine (svojega) pj eatva; sve je to razliito nego kod Sarmata, koji
ive na kolima i konjima".
Iz citata se vidi da Tacit o Venetima na Pribaltiku ne zna mnogo.
uo je za taj narod koji se od iranskih Sarmata razlikuje sjedilakim
nainom ivota, a po nekim obiljejima izgleda slian Germanima.
Poput Herodotovih Neura, i Tacitu su Veneti narod. s kraja svijeta,
o kojima nema pouzdanih vijesti; u istom odlomku "Germanij e" on
spominje i Helusijce (Heiusios) i Oksionce (Oxionas) koji navodno
imaju ora hominum vultuques, corpora atque artus ferarum "usta i lica
ljudi, a tijela i udove zvijeri" (Germania, 47).
Dobro j e poznato da j e stariji germanski naziv za Slavene Wenden
(pridjev windisch), to je izvodivo iz germanskoga "'winitha-; taj je pak
oblik vjerojatno zabilj een u Tacitovu obliku Venethi, gdje th umjesto
t treba pripisati djelovanju Grimmova zakona, odnosno tipine ger
manske promj ene suglasnika. Iz germanskoga je etnonim dospio i u
finski, gdje je Venaja " Venada ime za Rusiju. Oni koji ele vj erovati
da je pradomovina Slavena u Poljskoj (a meu njima veinu ine poljski
uenjaci), rado stoga upravo u Venetima prepoznaju pretke Slavena.
Osobit je problem s etnonimom Veneta u tome, to se to ime poj av
ljuje posvuda po Europi233 , pa zato njegovo poj edinano poj avljivanje
ne govori mnogo; Veneti po kojima je ime dobila dananja Venecij a
ivjeli su u sjeveroistonoj Italiji prije rimskih osvaj anj a; njihov j e
jezik dovoljno dobro poznat, i posve je sigurno da nema nikakve veze
sa slavenskim. To je indoeuropski jezik koji pokazuje osobite veze s
italskim i germanskim jezicima. U antikoj Galiji, u blizini dananjega
Vannesa, ivj elo je jedno keltsko pleme koje se nazivalo Veneti, a u
podruju Makedonij e Herodot je zabiljeio i jedno ilirsko pleme imenom
Enetol " Wenetoi234 Radi se dakle o etnonimu koji je lako prelazio
s jedne etnike skupine na drugu, i izuzetno je proiren u vremenu i
prostoru, pa je zbog toga i vrlo neinformativan. Ukoliko ima smisla
etimologizirati etnonime, ini se vjerojatnim da svi oblici toga imena
dolaze od pralika " wenh1eto-, pridjeva izvedena iz korijena ':'wenh1-
"volj eti, biti blizak" (usp. staroirski fine *wen(h1)yeh
2
"obitelj "). Iz
onoga to o Venetima kae Tacit ne moemo zakljuiti gotovo nita,
osim da se vj eroj atno radi o nekom negermanskom narodu ili skupini
plemena. Imaju li Tacitovi Veneti ikakve veze sa Slavenima j ednako
je nepoznato kao i to, radi li se o ostatku istih Veneta koji su se u
pretpovij esno doba nastanili na obalama Jadrana.
Jordan, gotski pisac koji djeluje u 6. stoljeu, naziva Slavene Vtnetima
i Antira, istiui da se radi o brojnom narodu koji ivi u golemom
podruju na istonoj obali Visle: Ab ortu Vistulae fluminis per immensa
233 V Witczak 19867.
234 Za druge potvrde istoga etnonima v. Golfb 1992: 269.
Lingvistika povijest svij eta

spatia Venetharum natio populosa consedit quorum nomina licet nunc
per varias familias et Ioca mutentur, principaliter tamen Sclaveni et
Antes nominantur "Od izvora rijeke Visle na golemim prostorima
naseljen j e narod Veneta, a iako se njihova imena mijenjaju na razlii
tim mjestima i meu raznim obiteljima, prvenstveno se ipak nazivaju
Sclaveni i Antes" (Jordan, De origine actibusque Getarum, 34-35).
Takoer, u odlomku gdje govori o Ermanarikovim vojnim pohodima
koncem 4. st. (op. cit. 23): Post Herulorum cede item Hermanaricus in
Venethos arma commovit, qui quamvis armis despecti sed numerositate
pollentes primum reSistere conabantur . . . Nam hi . . . ab una stirpe exor
ti, tria nunc nom ina ediderunt, id est: Venethi Antes Sclaveni; qui . . .
tunc omnes Ermanarici imperiis servierunt. "Nakon pokolja Herulaca
Ermanarik je podigao oruje na Venete, koji su, iako slabiji orujem,
bili preroni brojem, te su se isprva pokuavali oduprij eti. Oni, nai
me, potjeu od istoga roda, a sada su poznati pod trima imenima, tj .
kao Venethi, Antes i Sclaveni. Svi su oni tada sluili Ermanarikovim
zapovijedima". U Jordanovu se djelu po prvi put spominje slavensko
ime, u latiniziranom obliku Sclaveni, to vjerojatno tono odraava
praslavenski oblik ):-Slawenaj : U to doba praslavensko a jo nije bilo
prelo u o, dugo je e ouvano, a suglasnika skupina sl- koje nema u
latinskom zamj enjuj e se sa scl-. Drugi se pak etnonim, Anti (Antes)
zacijelo isprva odnosio na istoni dio Slavena235 , ili na etniki mijeano
stanovnitvo u kojem su se slavenski elementi pretapali s iranskima.
Samo bi ime Antes moglo biti iransko - izvodivo je iz prairanskoga
)'anta- 'rub, granica, kraj ', to je sauvano u iranskom osetskome jeziku,
u rijei att'iya 'posljednji, straga'.
U isto vrijeme kada i Jordan, prve vijesti o Slavenima donose i
bizantski izvori, u prvom redu Prokopij e, Justinijanov suvremenik (usp.
Historia arcana 18, De bello Gothico 3, 14). I on za Slavene ima dva
imena, Sklabenoi i
A
ntai, no istie da su im isti jezik, obiaji i vjera.
Slaveni su ve sredinom 6. stoljea organizirali pljakake pohode preko
Dunava, a zabilj eeno je da su 548. prodrli do Draa na j adranskoj
obali. Neto poslije, Slavenima su se u pohodima pridruili i Avari,
barbarski narod iz stepa, vjerojatno turkijskog podrijetla.
ini se da
235 To nipoto ne znai na "istone Slavene" u lingvistikom smislu; u Jordanovo doba dijalekatske
osobine istonoslavenskoga gotovo sigurno jo nisu bile oblikovane.
su se nomadsko-stoarski Avari nametnuli Slavenima kao neka vrsta
vojne aristokracij e koja je organizirala i usmjeravala njihovu teritori
jalnu i etniku ekspanziju236 Bizantski izvori iz kasnoga 6. st., npr.
Mauricijev strategikon (11 2-4) razlikuju Avare od Slavena ponajvie
nainom ivota i drutvenom organizacij om237, dok se u kasnijih pisaca
razlika meu njima sve vie pomuuj e.
Pitanje podrijetla Slavena ostaj e, dakle, nerijeeno. Sve to mi mo
emo uiniti, j est formulirati j ednu pretpostavku koja je konzistentna
s povijesnim svjedoanstvima, no koju ne moemo definitivno ni
dokazati ni opovri: Slaveni su kao etnika zajednica nastali u 6. st.,
za vrijeme seobe naroda, u neprekidnim ratovima izmeu Bizanta i
Avara238 Slavensko se zajednitvo oblikovalo na dunavskom limesu
Bizanta, gdje se u svrhu lake komunikacije (i koordinacije rata i trgo
vine) meu govornicima razliitih, ali bliskih dijalekata i usko srodnih
j ezika proirila neka vrst koine, zajednikoga naddijalektainog idioma
koji nazivamo praslavenskim. Taj je jezik bio prilino j edinstven: u 6. i
7. st. nema nikakvih svjedoanstava o nj egovoj dijalektainoj ralanj e
nosti. Govornici toga jezika potekli su (u etnikom smislu) iz razliitih
dijelova Istone Europe sjeverno od Karpata i Dunava, istono od Visle
i zapadno od Dnjepra. To se podruje, osobito u svojem zapadnom
dijelu, dosta dobro podudara s rasprostranj enou arheoloke kulture
Prake keramike, j ednostavnih glinenih posuda jajolikog oblika, koje
potjeu iz 5. i 6. st. po. Kr. i s velikom se vjerojatnou mogu pripisati
Praslavenima, ili barem dijelu toga naroda. Meu govornicima pra
slavenskoga u 6. i 7. stolj eu zasigurno je bilo i mnogo onih koji su
236 Usp. Pritsak 1983.
237 "U ranom srednjem vijeku se u jugoistonoj Europi, dakle, mogu razlikovati dva barbarska
ivotna oblika: s jedne strane konjanici, koji se djelomino bave vie ili manje nomadskim
stoarstvom i esto okupljaju u visokoorganizirane velike saveze; a s druge strane seljaci koji
uglavnom ive u lokalnim seoskim savezima, ali radi ratovanja i pljake katkada stvaraju
kratkotrajne vee zajednice. Sredinom 6. stoljea se oba ivotna modela vie gotovo i ne
mogu etniki razlikovati" (Pohl 1995: 88). V. i Bernhard & Kandler-Palsson (ur.) 1986.
238 Usp. i Katii 1998: 131-132: ". . . valja jasno uoiti da, kako su se meu zapadnim Germanima
Franci pojavili tek kasno, u 3. stoljeu poslije Krista, kao narod na donjoj Rajni, takoer na
pograninoj rijeci Rimskoga Carstva, kojega im j e pljaka bila glavnim zanimanjem - isto
su se tako, samo jo mnogo kasnije, pod kraj 5. stoljea, na donjem Dunavu pojavili Slaveni
i s te su granice u brojnim pljakakim pohodima prodirali na podruje carstva. Oboji su
narodi bez povijesti. Prije toga se ne nailazi na Franke u Germaniji istono od Rajne niti na
Slavene meu istonoeuropskim narodima sjeverno od Dunava, bar ne pod tim imenom i
u vojnikoj organizaciji koja je povezana s njime. Gotovo da se ini kako je slabost carstva
proizvela te nove narode, potaknula njihovo stvaranje".
sauvali predaju o svojem iranskom, odnsno skit skom ili sarmatskom,
podrijetlu. Meu njima je moglo biti i pleme Hrvata, ije je ime zacijelo
iranskoga podrijetla. Nema nikakve dvojbe da je meu hordama koje
su u 6. i 7. stoljeu pustoile Bizant moglo biti mnogo dvoj ezinih
barbara: u takvim sredinama bilingvizam, ak i plurilingvizam, prije
je pravilo nego iznimka. Koliko su se dugo ouvali j ezici stepskih
naroda - iranski, protobugarski, avarski, itd. - nije mogue utvrditi:
sve je te j ezike prekrio veinski praslavenski jezik.
Razlog uspjeha praslavenskoga vj eroj atno treba traiti u sociolingvi
stikom obrascu koji se mnogo puta ponavlj ao na podruju eurazijske
stepe239: klan pokretljivih stepskih ratnika razmjerno bi brzo ovladao
golemim prostorima na rubu naseljenih organiziranih sjedilakih
drutava (Kine na istoku i Rimskoga Carstva, odnosno Bizanta, na
zapadu). Spektakularni uspjeh toga klana privlaio je goleme brojeve
ratnika koji su eljeli sudjelovati u pljaki i osvajanjima, a ti su ratnici
pripadali posve razliitim lokalnim populacijama istone Europe i srednje
Azij e; zatim bi se u roku od svega nekoliko generacija dogodila jedna
od dvij u stvari: ili bi pripadnici pobjednikoga klana prihvatili jedan
od jezika podinjenih, ili bi nametnuli svoj izvorni jezik kao prestini
idiom na osvojenim podrujima. U oba sluaja dogaala se velika ek
spanzija jednoga razmj erno j edinstvenog jezika na velikim prostorima
istone Europe i srednje Azij e: gotskoga u 4. i ranom 5. stolj eu, kada
su turkijski Huni preuzeli gotski240, a zatim praslavenskoga u Avarskom
kaganatu u 6. i 7. stolj eu, kada su Avari prihvatili praslavenski. S druge
strane, od sredine 6. stolj ea turkijski su nomadi (u kineskim izvorima
poznati pod imenom Tu-Chie) po itavoj srednjoj Aziji proirili svoj
staroturkijski j ezik, zabiljeen poetkom 8. stolj ea na znamenitim
"Orhonskim natpisima" u Mongoliji241 Iz toga su se j ezika poslije
razvili svi suvremeni turkijski jezici, proireni od Moldove (gagauski)
i Turske (turski) preko srednje Azij e (uzbeki, kazaki) i zapadne Kine
(ujgurski) do istonoga Sibira (j akutski). Kasnije invazije stepskih ratnika
239 L tome v. sjajnu studiju Omeljana Pritsaka (1983), ije zakljuke prihvaam u cijelosti.
240 Huni, koji su u 5. stoljeu ratovali s Rimljanima, ve su bili temeljito germanizirani; i Atilino
ime bilo j e gotsko (znai neto kao "mali otac, tatica"). O Hunima i Gotima v. npr. Wallace
HadrilI 1996: 28 i dalje}.
241
ini se da j e prvi jezik koji se proirio u podruju turkijske vlasti sredinjoj Aziji bio
sogdijski, jedan istonoiranski jezik, poznat s natpisa iz oaza na "Putu svile", za iju su se
kontrolu otimali stepski nomadi: V. o tomePritsak 1983.
1 222
u Euraziji nisu u lingvistikom smislu bile tako uspjene: Maari, koji
su 895. pristigli u Panonsku nizinu zadrali su svoj uralski jezik, ali
nisu ga proirili na veinu svojih indoeuropskih susjeda. Mongoli,
posljednji nomadski narod koji je osnovao najveu dravu koja je ikad
postojala na Zemlj i; za Dingis-kana i njegovih nasljednika (13-14.
st.) obuhvaala j e gotovo itavu Eurazij u, od zapadnih granica Rusije
do jugoistoka Kine. Pa ipak, mongolski jezici nisu se proirili, ve su
ostali ogranieni na pradomovinu Mongola (Mongolija, gdje se govori
halha-mongolski) i nekoliko izoliranih otoia na Kavkazu, u Sibiru
i u Afganistanu, koji svjedoe o nekadanjoj moi Dingis-kanovih
potomaka.
Praslavenski se u 7. stolj eu proirio na golemu podruju od juga
Grke do, priblino, Novgoroda u Rusij i. Na zapadu su Slaveni u
ranome srednjem vijeku doprli do Labe u Nj emakoj , gdje su j o
do 18. stolj ea preostali, izmijeani s Nijemcima, kao Polablj ani. U
Grkoj su u ranom srednjem vijeku uglavnom samo gradovi zadrali
grki j ezik; u selima se govorilo slavenski, a moemo pretpostaviti da
je grko-slavenska dvoj ezinost bila vrlo proirena. Mnoge su jezine
pojave, koje se mogu pripisati balkanskom jezinom savezu, vjerojatno
nastale u to doba u dvoj ezinoj, ili viejezinoj sredini. Apostoli Slavena,
braa Konstantin i Metod, koje je bizantski car u 9. stolj eu poslao da
proire kulturni utjecaj Bizanta meu moravskim Slavenima, potekli
su iz takve dvojezine sredine. Konstantin (iril) je sastavio i prvo
slavensko pismo, glagoljicu, koju je kod veine Slavena (osim kod dijela
Hrvata) ubrzo istisnulo preraeno grko pismo poznato pod imenom
irilice. U Grkoj je slavensko-grko dvoj ezije prevladano u srednjem
vijeku, kada je jezik grada (grki) gotovo posve potisnuo slavenski,
no o prisutnosti Slavena jo i danas svjedoe mnogobrojni slavenski
toponimi razasuti po itavoj Grkoj . Na sjeveru Balkana prevladali
su slavenski dijalekti, iz kojih su se kasnije oblikovali bugarski242,
makedonski, srpski, hrvatski, bonjaki i slovenski. Usprkos miljenju
mnogih slavista, nema osobito uvjerljivih razloga da se vjeruje kako
su u doba doseljavanja na podruje od Alpa do junoga Balkana svi
doseljenici govorili posebnim junoslavenskim dijalektom koji se ve
tada razlikovao od dijalekata slavenskoga sjevera; zajednika obilj eja
242 Prevlast bugarskoga nije naruila ni provala Bulgara, turkijskoga naroda koji je u 7. i 8.
stoljeu ovladao Bugarskom, ali j e prihvatio jezik podinjenih Slavena.
junoslavenskih j ezika razvila su se tek poslije, i znatno su manje izra
zita od obiljeja koja povezuju zapadno slavenske j ezike (eki, poljski,
slovaki, luiki, kaupski i izumrli polapski) i istonoslavenske jezike
(ruski, ukrajinski i bjeloruski). U 7. se stolj eu j o posvuda govorilo
praslavenski, razmj erno j edinstven jezik proiren u Avarskoj dravi.
U Rusiji se slavenski j ezik iz kojega je potekao ruski irio prema
sjeveru i istoku, potiskujui u prvom redu baltijske i ugrofinske jezike.
Imena mnogih ruskih rijeka, ak do okolice Moskve, pokazuju da je
starije stanovnitvo tih predjela govorilo baltijski243 U ranome srednjem
vijeku Rusi su te Balte uglavnom jezino asimilirali, no u ruskim su
srednjevj ekovnim kronikama j o zabiljeena imena nekih baltijskih
plemena iji nam j ezik nije sauvan, primjerice Galinda (staroruski
Go!jad
'
), to potjee od baltijske rijei za granicu, "krajinu" (usp.
litavski ga!as "kraj "). Dananji baltijski narodi, Litavci i Latvijci (Le
tonci), predstavljaju tek ostatke ostataka neko znatno rasprostranjenije
jezine skupine. Litva je u 15. stolj eu izrasla u vrlo monu dravu,
koja se mogla suprotstaviti i Tatarima na istoku i njemakim teuton
skim vitezovima na zapadu. Meutim, litavsko je plemstvo vrlo brzo
prihvatilo poljski jezik, dok se meu obinim pukom proirio j edan
oblik bj eloruskoga. Koncem devetnaestoga stolj ea u Litvi i Latviji
govornicima baltijskih jezika prijetilo je izumiranj e: u gradovima su
prevladavali jidi, poljski (u Vilniusu) i njemaki (npr. U Rigi), jezik
j e administracij e bio ruski, a stanovnitvo koje j e govorilo litavski i
latvij ski ivjelo je uglavnom u selima. Meutim, poboljani ivotni uvjeti
i porast nataliteta, te razvij anj e nacionalne svijesti meu Litavcima i
Latvij cima, koji su se i vjerom razlikovali od susjednih pravoslavnih
Slavena (Litavci su katolici, a Latvij ci veinom protestanti), sve je to
dovelo do poveanja broja govornika baltij skih jezika poetkom 20.
stolj ea. Privremeni kolaps ruskoga imperijalizma neposredno nakon
Oktobarske revolucije omoguio je Litavcima i Latvij cima da izgrade
vlastite drave, to je u konanici omoguilo i da njihovi jezici preive
i razviju se U standardne, slubene jezike tih zemalj a.
Neto istonij e, u dijelovima Rusije prema Volgi i Uralu, i sjevernije
(prema Baltiku i Sjevernom moru) Slaveni su zatekli uraisko stanovnitvo,
koje nikada nije u potpunosti rusificirano; do danas su U Rusiji opstali
243 Npr. hidronimi Oka i Ugra u zapadnoj Rusiji nesumnjivo su baltijskoga podrijetla.
ugrofinski narodi poput Marij aca,
eremisa, Mordvinaca, Vepsij aca,

Karelaca i drugih, koji jo uvijek govore svojim j ezicima. Svoju vlastitu
dravu imaju jedino Estonci, koji su poput svojih baltijskih susjeda
tijekom ruske i sovjetske vlasti bili izloeni velikom pritisku rusifikacije.
irenj e ruskoga u Sibiru zapoelo j e tek u 16. stolj eu, s koloniza
cijom koju je zapoeo kozaki voa Jermak Timofejevi (1558). Do
1639. Rusi su u Sibiru prodrli sve do Tihog Oceana, a do danas je vei
dio te goleme zemlj e rusificiran; prastanovnici, koji su govorili raznim
malim sibirskim j ezicima (npr. ketski, ukotski, kamadalski i nivhski),
te j ezicima altajske porodice (osobito turkijski j akutski i tungu ski
goldski jezik) imaju danas status nacionalnih i j ezinih manjina. Na
Kavkazu i u srednjoj Aziji ruski se poeo iriti u 18. stolj eu, osobito
za Katarine Velike. Ondje rusifikacij a nije bila uspjena kao u Sibiru,
te je danas u kavkaskim dravama (Armenij a, Gruzija i Azerbajdan)
i u dravama srednj e Azij e (Kazahstan244, Uzbekistan, Turkmenistan,
Tadikistan) ruski manjinski j ezik.
Oko prij elaza s prvoga na drugo tisulj ee uspostavlj ena je j ezina
karta Europe koja je, s manjim izmjenama, opstala do danas. Pomicanja
jezinih granica bilo je i poslije, no te su promjene malene u usporedbi s
promjenama u prethodnim razdobljima. Na krajnjem je zapadu Europe
nastavlj eno potiskivanje keltskih j ezika, koji su u dvadesetom stolj eu
opstali jo samo na krajnjem zapadu Irske i kotske, u Walesu, i u
seoskim podrujima sjeverne Bretanj e. U panjolskoj je "rekonkvista"
dovrena tek u 15. stolj eu, kada je arapski etnikim ienjem istjeran
s poluotoka. U konanoj fazi rekonkviste (1492. ) iz panjolske su pro
tjerani i sefardski idovi, koji su govorili judeopanjolski (sefardski) .
Oni su se naselili u mnogim sredozemnim lukama, izmeu ostaloga
i u Dalmaciji. "Crna smrt", kuga koja je sredinom 14. stolj ea pobila
gotovo treinu europskoga stanovnitva, dovela je do depopulacije
nekih podruja u Europi, to je uzrokovalo pomicanje nekih etnikih
i jezinih granica, osobito izmeu Nijemaca i Slavena u srednjoj Eu
ropi. Veliki Tridesetogodinji rat (1618 -1648) takoer je strahovito
opustoio srednju Europu, to je moglo pospj eiti izumiranje nekih
jezika, npr. j ezika polapskih Slavena i staropruskoga, baltijskoga jezika
244 U Kazahstanu vie stanovnika govori ruski (oko 85%) nego kazaki (oko 65%), no Kazasi
predstavljaju veinsko stanovnitvo (53%) i veinom su dvojezini.
koji se govorio u istonoj Pruskoj. Na drugom kraju Europe, turski,
koji je u Europu dospio s osmanlijskim osvajanjima (14.-16. stoljee)
nije ostavio dublj ega traga; govornici turskoga na Balkanu veinom
su protjerani u Tursku nakon Balkanskih ratova, poetkom 20. st. ,
a danas predstavljaju znaajniju j ezinu manjinu jedino u Bugarskoj .
Posljednje prepravlj anje j ezinih granica u Europi dogodilo se za
vrijeme i nakon 2. svjetskog rata; u holokaustu su praktiki uniteni
govornici jidia, germanskoga jezika kojim su govorili istonoeuropski
idovi. Oni su u srednjem vijeku bili naselili mnoga podruja Poljske,
Litve, Ukrajine i Bjelorusije, no nigdje nisu sainjavali kompaktnu,
teritorij alno j asno omeenu zajednicu. Njemake su pak zajednice
u Sudetima (zapadna eka), u istonoj Pruskoj (oko Konigsberga),
u Srijemu i Vojvodini, te u leskoj (u dananjoj Polj skoj ), dokraj ene
nakon 1945. Tada su nestale i neke jezine manjine u Ukrajini (Krimski
Tatari i Poljaci, koji su preseljeni u valu staljinistikoga terora) . Danas
jezinu sliku Europe dodatno kompliciraju jezici novijih useljenika, koji
su, meutim, uglavnom ogranieni na gradove, te se njihova prisut
nost ne vidi na j ezinim kartama; radi se, primjerice, o govornicima
hindskoga i urdskoga u Britaniji, o turskim i drugim "gastarbajterima"
u Njemakoj , itd. Svi ti procesi, meutim, utjeu na drutveno rasloja
vanje jezika, a ne na dijalektaino rasloj avanj e, ili na promjene jezinih
granica. Veina novih doseljenika ivi u gradovima, dok se u selima i
manjim mjestima u zapadnoj Europi njihova prisutnost j edva osjea.
Veinski j ezici nigdj e u Europi nisu ugroeni j ezicima doljaka koji
obino, ve u drugoj generaciji, primaju veinski jezik kao materinski
(ili j edan od materinskih jezika).
S druge strane, u zapadnoj Europi danas izumiru lokalni dijalekti, pa
granice meu j ezicima sve vie postaju granicama izmeu nacionalnih,
standardnih jezika. Prije stotinjak godina to j o nije bilo tako: putnik
koji bi iz Pikardije u sjevernoj Francuskoj putovao preko flamanskog
dijela Belgije i june Nizozemske do Kolna u Njemakoj proao bi
kroz mnoga sela i gradove u kojima su se govorili vrlo razliiti lokalni
dijalekti niskonj emakog jezinog kontinuuma, no jezine granice nisu
se nimalo poklapale s dravnima. irenje obrazovanj a i pokretljivost
stanovnitva u suvremenim dravama dovele su do toga da se danas
posvuda govore standardni i supstandardni oblici nacionalnih jezika.
U okolici Kolna, gdje sam proveo godinu dana i dobro se upoznao s
j ezinom situacij om, danas svi slojevi stanovnitva govore standardni
njemaki s jakim niskonjemakim naglaskom (primj erice, guten Tag
izgovaraju, otprilike, gutn tah). Njihov jezik vie nije lokalni kolnski
dijalekt, ko/seh, koji se od standardnoga jezika razlikuje gotovo jednako
kao i nizozemski. Jedino vrijeme u godini kada danas jo moete uti
ko/seh je doba karnevala, kada se karnevalske ale i slogani tradicionalno
izgovaraju na tom narj eju. Meutim, mladi, obrazovani Nijemci, koji
za karnevala luduju ulicama Kolna, zapravo ne govore kolsch niti u
svojoj obitelj i, ve su fraze koje izgovaraju i ispisuju na transparentima
uglavnom nauili od djedova i baka kao izdvojene ostatke neko ose
bujnog lokalnog dijalekta. Slian se proces izumiranja dijalekata odvija
i u mnogim drugim dijelovima Europe. Naprimjer, u Belgiji flamansko
stanovnitvo sve vie prihvaa standardni nizozemski jezik umjesto
mnotva lokalnih flamanskih dijalekata koji su se ondj e donedavna
govorili245 Jezina emancipacija Flamanaca u odnosu na Valonce
(koji govore francuski) ujedno j e dovela do zapostavlj anja flamanskih
dijalekata umjesto kojih se proirio standardni jezik (gotovo identian
standardnomu nizozemskom idiomu koji se koristi u Nizozemskoj ).
U dananj em svijetu ne izumiru, dakle, samo jezici: izumiru i dija
lekti, koji s kulturne i lingvistike toke gledita nisu nita manj e vani
i zanimljivi. Izumiranju j ezika i dijalekata, te razvitku meunarodnih,
"svjetskih" jezika, posveen je posljednji dio ove knjige.
245 V. Fishman (ur.) 1999: 345.
Ruenje babilonskog tornja, ili budunost jezine raznolikosti
Ruenj e babilonsl<og
tornj a, ili budunost
227
1
There is something inexpressibly sad about watching the disappearance
of a unique local language that will never again be heard flowing in its
full magnificenee from the tongue of a verbally gif ted speaker. "Ima
neto neizrecivo tuno u promatranju kako nestaje j edinstveni lokalni
jezik, koji se vie nikada nee uti da u svojem punom sjaju tee iz usta
j ezino nadarena govornika" (Nancy Dorian, 1999: 39) .
I zumiranje jezika
Jezici izumiru otkada postoje, a to znai otkada postoji ljudska vrsta.
U "primitivnim" drutvima lovaca i sakupljaa jezici su izumirali kao
i u suvremenom svij etu, premda ne tako golemom brzinom kao danas.
Ali kako zapravo izumiru j ezici? Jedan je od moguih scenarija za
izumiranje nekoga jezika prirodna katastrofa uslij ed koje pomru svi
njegovi govornici. Golemi val (tsunami) koji je pogodio junu Aziju o
Boiu 2004. gotovo je izbrisao i posljednje govornike nekih andaman
skih j ezika, jer Andamansko je otoje pretrpjelo osobito estok udar
vodene stihij e. I u pretpovij esti su se dogaale mnoge takve katastrofe,
koje su mogle dovesti do masovnoga izumiranja ljudskih zajednica,
primjerice kada je prije desetak tisua godina poplavlj en kopneni most
izmeu Australij e i Nove Gvinej e. Ako su se na poplavlj enom podruju
1 228
govorili jezici koji bi, da su preivj eli, pruili jasnija svjedoanstva o
moguim genetskim odnosima australskih i papuanskih jezika, mi to
nikada neemo doznati.
Najvea od svih prirodnih nepogoda svakako je ovj ek; mnogo
ee od prirodnih stihija nestanak itavih ljudskih zajednica, a s
time i njihovih jezika, izazivaju ljudi. Genocidi kojima su bili izloeni
Armenci, idovi, stanovnici Kambode i Ruande u prolom stolj eu
samo su posljednji primjeri u nizu okrutnih progona kojima su tijekom
povij esti bile izloene mnoge ljudske zajednice. U Tasmaniji su u 19.
stoljeu europski doseljenici kao divlje ivotinje lovili Tasmance, narod
ili skupinu naroda koji su bili tehnoloki tako zaostali da nisu znali
upaliti vatru niti loviti ribu udicom. Posljednji preivjeli okupljeni su
u koncentracijskom logoru (koji se, naravno, nije tako nazivao) na
malenom otoku Flinders, pedesetak kilometara od tasmanskoga kopna.
Ondje su svi pomrli od bolesti i pothranjenosti. Posljednja "istokrvna"
Tasmanka, ena imenom Trukanini246, koju su bijelci silovali u mladosti,
umrla je 1876. Nije joj potovana ni posljednja elja da bude sahranjena
u moru, ve su njezini posmrtni ostatci, kao znanstveni kuriozum, bili
izloeni u Muzeju Tasmanij e. Zbog tragine sudbine Tasmanaca danas
ne znamo gotovo nita o j ezicima Tasmanij e, pa njihov odnos spram
australskih aboridinskih jezika vj erojatno nikada nee biti razjanj eno
U Kaliforniji je poetkom 20. stolj ea u sukobu s bijelcima gotovo posve
istrijebljeno pleme Jahi (dio naroda Jana) ; posljednji preivjeli skrivali
su se po vrletima Sierra Madre ak etrdeset godina, dok nisu pomrli
od gladi i iscrpljenosti svi osim jednoga. Posljednji preivjeli, imenom
Ishi, predao se bijelcima, najvjerojatnije oekujui brzu likvidaciju, no
umjesto toga dobio je smjetaj u jednom kalifornijskom etnografskom
muzeju, gdje je nedugo zatim (1916.) umro od tuberkuloze247. Da se
on nije predao, danas o jeziku plemena Jahi ne bismo znali nita. Ne
moemo znati koliko je jezika u povijesti i pretpovijesti nestalo uslijed
progona njihovih govornika, ali uestalost genocidnog ponaanja meu
ljudima, pa i meu "primitivnim" plemenima24
8
, navodi na zakljuak
246 Nettle & Romaine 2000: 122. Za sudbinu Trukanini v. i Diamond 1991: 253.
247 Diamond 1991: 270, Mithun 1999: 564-6.
248 Mit o navodnoj miroljubivosti lovaca-sakupljaa poput Hotentota i Bumana odavna j e
pobijen u ozbiljnoj antropolokoj literaturi (usp. npr. Keeley 1996); dokazano j e da je za
svakoga pojedinca vjerojatnost nasilne smrti u veini skupina lovaca-sakupljaa vea nego
u suvremenom amerikom drutvu, ak i ako se uzmu u obzir smrti vojnika u oba svjetska
rata. (v. Pinker 2002: 56-58, Diamond 1991).
da se moralo raditi o jednom od znaajnih uzroka izumiranju jezika.
Do istrebljenja poj edinih etnikih skupina ne dolazi uvijek uslijed
unaprijed pripremljenoga plana. U Americi su masovnom izumiranju
indijanskog stanovnitva klice, koje su sa sobom donijeli Europljani,
doprinijele vie nego njihovo oruje. Indijanci, naime, nisu imali nika
kva imuniteta na bolesti kao to su boginje i ospice, koje su u Europi
postojale ve tisulj eima, pa je i europsko stanovnitvo na njih bilo
otpornij e. Kada je Cortes 1519. stigao u Meksiko, procjenjuje se da je
u toj zemlji ivjelo oko dvadeset milijuna ljudi; 1520. s Kube je onamo
pristigao j edan boginjama zaraen rob, to je potaklo epidemiju te
bolesti nevienih razmjera249 Cortes, koji je isprva raspolagao sa samo
600 vojnika, osvojio je Meksiko ne samo zbog tehnoloke premoi
panjolskog oruja te vlastite okrutnosti i beskrupuloznosti, ve i zbog
strane poasti koja je poharala asteke trupe. Samo stotinjak godina
poslije dolaska panjolaca, 1618. g., stanovnitvo Meksika opalo je
na svega 1, 8 milijuna ljudi. Koliko je jezika izumrlo za vrijeme prvih
dodira Europljana i Indijanaca u Srednjoj Americi nikada neemo
znati. U Australiji se koncem 18. stoljea, kad su Britanci ondje osno
vali prve kanjenike kolonije, govorilo barem 200 jezika250 U dva
stolj ea koja su otada protekla, izumrlo je oko 50 jezika, ali i svima
preostalima drastino se smanjio broj govornika zbog poasti i nasilja
bij elih doseljenika. Poslj ednji masakr australskih Aboridina zbio se u
Alice Springsu 1929. g., kada je gotovo posve istrijebljeno jedno pleme.
Danas samo dva aboridinska jezika u Australiji imaju vie od 3000
govornika: kala lagav ja (na Otoju Torres) i jezik zapadne pustinje
(western desert).
Meutim, do izumiranja jezika esto dolazi i kada jedna zajednica
nametne svoj jezik drugoj, a da je prethodno nije istrij ebila, ili kada
jedna skupina ljudi dobrovoljno prihvati jezik druge i pritom prestane
govoriti svoj jezik. Zanimljiv je u tom sklopu sluaj jezika samburu
i elmolo251 U Keniji je osamdesetih i devedesetih godina 19. stolj ea
249 Diamond 1999: 210.
250 Ethnologue (http://www.ethnologue.com) i Nettle (1999: 92) navode brojku od 234 iva
aboridinska jezika, no ta je brojka posljedica isticanja dijalekatskih razlika kao jezinih, to
je tipino za pristup koji zastupaju ti autori. R. M. W. Dixon u lanku za "Meunarodnu
enciklopediju lingvistike" (Frawley, ur. 2003, s. v. Australian languages) navodi da se u Aus
traliji u doba prvog kontakta s Europljanima govorilo oko 250 jezika,
'
od kojih je polovica
do danas izumrla.
251 V. Dorian 1999: 29 i dalje.
,
1 2
3
0
dolo do masovnog pomora stoke, zbog ega su pripadnici naroda
Samburu, koji su govorili j ednim nilotskim j ezikom nilosaharske pro
dice, izgubili gotovo sve svoje blago i bili prisiljeni ivjeti meu svojim
susjedima niega drutvenog statusa, pripadnicima naroda Elmolo,
koji su se bavili ribarstvom na obalama Jezera Turkana. Elmolski j e
j ezik pripadao kuitskoj grani afroazijske porodice, no u dodiru s
pripadnicima naroda Samburu govornici elmolskoga u svega nekoliko
generacija suivota preuzeli su njihov jezik, koji je otprij e uivao vei
ugled. Kada su se prilike za uzgoj stoke popravile, Samburci su obnovili
svoja krda i odselili se s obala jezera. Dvije zajednice i dalje odvojeno
ive u Keniji, no govore istim jezikom; jedino je terminologija ribarenja
meu Elmolcima ostala kuitska, te odaje njihovo kuitsko podrijetlo.
Taj primj er pokazuje nam kako do izumiranja j ezika (elmolskoga) moe
doi u jednoj razmjerno "primitivnoj " sredini i bez prisile, odnosno
porobljavanja jedne skupine govornika od strane druge.
Ipak, esto je prisila na jednoj drutvenoj razini povezana s do
brovoljnom zamjenom jezika na drugoj ; u Irskoj su, polovicom de
vetnaestog stolj ea, djecu u kolama kanjavali kada bi ona govorila
irskim jezikom, koji dodue nije bio zabranj en, ali u zemlji nije imao
nikakav slubeni status. S druge strane, mnoge su obitelji dobrovoljno
prihvaale engleski jezik, koji je njihovoj djeci otvarao vrata ekonomske,
ako ne i nacionalne emancipacij e. U samo nekoliko generacija irski
je postao izumiruim j ezikom, a od potpunoga izumiranja spaen j e
tek s politikim osamostaljenjem Irske dvadesetih godina prologa
stolj ea. U Litvi su ruske vlasti 1864. g. zabranile upotrebu litavskoga
u svim javnim ustanovama; bilo je zabranjeno ak i tiskanj e litavskih
knjiga na latinici, ime se eljela potai rusifikacija litavskih seljaka,
za koje se oekivalo da e prihvatiti ruski jezik i irilicu. Meutim,
taj je apsurdni zakon imao sasvim obrnute posljedice od oekivanih:
u Litvi je procvjetao posao krijumarenja poljskih knjiga, tiskanih u
dijelu Poljske kojim su vladale Austrija i Pruska, a velik dio litavskoga
stanovnitva identificirao se s poljskim nacionalnim pokretom; u tradi
cionalno dvojezinim poljsko-litavskim sredinama prevladao je poljski,
a ne ruski koji su vlasti eljele nametnuti252
itava povijest pokazuje

da politike zabrane upotrebe pojedinih j ezika nikada ne uspijevaju.
252 Zinkeviius 1998: 286 i dalje.
2
3
1 1
Meutim, politike odluke mogu dovesti do izumiranja jezika, ak i
kada to nije svrha zbog koje je odreena politika odluka donesena.
U nekim su dijelovima June Amerike mnogi j ezici izumrli ne zato
jer ih je prisilno istisnuo panjolski, ve zbog toga to su kolonijalne
vlasti favorizirale upotrebu nekih indijanskih jezika umjesto drugih.
Primjerice, u Meksiku je nahuatl, jezik drevnih Asteka, dobio polu
slubeni status u 17. stolj eu, te je bio poznat i pod imenom lengua
Mexicana "meksiki j ezik". panjolski su misionari objavili rjenik
(1571. ) i gramatiku (1645) toga jezika, na njemu je cvjetala knjievnost,
a njegova je upotreba bila doputena ak i na kolonijalnim sudovima u
Meksiku. Zbog toga j e u vrijeme panjolske vlasti mnotvo meksikih
Indijanaca poelo govoriti nahuatlom, umjesto panjolskim, koji ionako
nisu imali prilike nauiti. Slinu je ulogu u Peruu odigrao keua, jezik
Inka, koji j e zamijenio mnotvo malih j ezika koji su danas poznati
uglavnom samo iz onomastike253
U svima navedenim sluajevima do izumiranja nekog jezika dolo
je kada su njegovi govornici bili izloeni kulturnom, politikom ili
gospodarskom pritisku govornika nekog drugog j ezika, koji uiva
vei drutveni presti. Kada god u dodir stupe dvije ekonomski ili
politiki neravnopravne zajednice, koje govore razliitim j ezicima,
jezik je siromanije zajednice (koja je esto i politiki potlaena) pod
pritiskom, i u veoj je opasnosti od izumiranja od jezika ekonomski
privilegirane i politiki nadmonije zajednice. Isti se drutveni obrasci
odnosa meu j ezinim zajednicama, koji dovode do izumiranja jezika,
ponavljaju ve tisulj eima, i to na svim kontinentima.
Europa je, kao to smo vidjeli, doivjela nekoliko vie ili manj e
dokumentiranih valova izumiranja jezika. Prvi se val morao dogoditi za
posljednjega ledenog doba, kada je stanovnitvo ili pomrlo od hladnoe
ili je stjerano u pribjeita na krajnjemu jugu Kontinenta. Drugi se val
izumiranja mogao dogoditi s pristizanjem poljoprivrede u Europu, oko
6000. godina pr. Kr. Demografska eksplozija izazvana novim nainom
proizvodnje hrane vjerojatno je barem u nekim dijelovima Europe
dovela do toga da su starije skupine lovaca i sakupljaa preplavlj ene
novim populacij ama, koje su sa sobom donijele i svoje j ezike. Koliko
je taj proces bio proiren neemo zacij elo nikada znati. Trei veliki val
253 V Adelaar 1999.
[ 232 Jezina raznolikost svijeta
izumiranja jezika u Europi dogodio se s izgradnjom prvih velikih drava
i plemenskih saveza; vidjeli smo kako su grke kolonije na Mediteranu
i keltska kolonizacija Podunavlja i Galije nametnuli grki i galski na
velikim prostorima Kontinenta, no najvanije posljedice za jezinu
povijest Europe imalo je irenje latinskoga unutar granica Rimskoga
Carstva. Ono je dovelo do izumiranja velikog broja jezika ija su imena
zabiljeena, a u mnogim sluajevima imamo i njihove tekstove. U svega
nekoliko stotina godina s jezine karte Europe nestali su etruanski,
venetski, mesapski, oskiki, umbrijski, tartesanski, keltiberski, iberski,
jezici Ilirika, galski, daki, i mnogi drugi jezici. Ostaje nejasno u kojoj
su mjeri izumiranju jezika u Europi doprinijele najezde barbara tijekom
prijelaza iz antike u srednji vijek, no nedvojbeno je da je posljednji
val izumiranja malih jezika u Europi povezan s procesom izgradnje
nacionalnih drava i standardnih jezika Europe, osobito u razdoblju
prosvjetiteljstva. Tada su nestali posljednji govornici starQPruskoga,
kornikoga i polapskoga, a moda i nekih drugih jezika.
Usprkos svemu reenomu, niti j edno se povijesno razdoblje po
opsegu i brzini izumiranja jezika ne moe usporediti s dananjicom.
Taj se proces ne osjea toliko u Europi, kojom ve nekoliko stoljea
dominiraju veliki nacionalni jezici, s kojima su manjinski jezici uglav
nom uspjeli uspostaviti neki oblik koegzistencij e. Izumiranje jezika
poprimilo je akutne razmjere uglavnom u drugim dijelovima svijeta.
Prije neto vie od deset godina, najprestiniji je ameriki lingvistiki
asopis Language objavio apel skupine lingvista da se sprijei izumiranje
jezika. Autori niza lanaka objavljenih u tom broju asopisa254 ustvrdili
su da jezicima svijeta prijeti masovno izumiranje, proces bez presedana
u svjetskoj povijesti, te da je lingvistika zajednica duna skrenuti
pozornost politiara na tu opasnost. Nije se radilo samo o strahu da
e lingvisti ostati bez posla na sveuilitima bude li jezika na svijetu
manj e; kao glavni razlog zato je potrebno zaustaviti izumiranje jezika
autori su naveli da smanjenje jezine raznolikosti dovodi do osiromaenja
kulturnog bogatstva ljudske vrste, te da buduim generacij ama ovj e
anstva oduzima priliku za upoznavanje jednog bitnog vida razliitosti
meu ljudima. Jedan od autora, Michael Krauss, iznio je dramatine
podatke: na Aljasci, podruju gdje je on vrio terenska istraivanja,
254 V Hale, Krauss, et a/ii 1992.
2
33 1
samo dva jezika djeca j o ue od roditelj a, dok su govornici ostalih 18
jezika iskljuivo odrasle osobe, u velikom broju sluajeva starci. Ejaki
je jezik 1992. imao samo dva govornika, oba u poodmaklim godinama,
bez nade da e biti prenesen na iduu generaciju. U meuvremenu je i
taj jezik izumro. U cj elokupnim Sj edinjenim Dravama i Kanadi, prema
Kraussovim podatcima iz 1992. g, od 187 domorodakih jezika ak
je 149 bilo ugroeno, u smislu da ih djeca vie ne ue, a to je sluaj
i s ak 900 aboridinskih jezika u Australiji. Budui da jezici, koji
jednom izumru, tj . izgube posljednjega izvornog govornika, vie ne
uskrsavaju255, trend izumiranja jezika kojem svjedoimo ne moe se
preokrenuti, jedino bi se mogao donekle usporiti.
Krauss je takoer usporedio izumiranje jezika s nestankom ivo
tinjskih vrsta, na to je kulturna javnost daleko vie osjetljiva: istaknuo
je da je od 4400 vrsta sisavaca na svijetu samo 326 ugroenih vrsta
(7,40), a od 8600 vrsta ptica samo 231 vrsta (2,70) moe se smatrati
ugroenom. Kada se te brojke usporede s 900 ugroenih jezika na
svijetu, ugroenost j ezika moe se uiniti goruijim problemom od
ugroenosti biolokih vrsta! Autori lanka stoga zakljuuju da je du
nost lingvista angairati se kako bi j ezina raznolikost svij eta ostala
sauvana, barem u smanjenom opsegu. Zato je po njihovu miljenju
potrebno uputiti poziv politiarima i svim utj ecajnim krugovima
kako bi se u posljednji trenutak spasilo to j e mogue vie j ezika, jer
prognoze su autora uistinu crne: predvidj eli su da e, ako se nita ne
uini, do konca 21. stolj ea izumrijeti 900 jezika koji su se krajem
20. stolj ea jo govorili na svijetu.
Kako to esto biva u akademskim krugovima, ubrzo se pronaao
uenjak koji o istom problemu ima posve opreno milj enje. U istom
je broju asopisa Language iziao odgovor amerikog fonetiara Petera
Ladefogeda256 Haleu, Kraussu i kolegama, pod naslovom "Drugi pogled
na ugroene jezike". Ladefogedovo je miljenje da lingvisti ne bi trebali
zauzimati pokroviteljski stav prema govornicima ugroenih j ezika, te
misliti da oni bolje od samih govornika znaju to je za njih najbolj e.
U siromanim zemljama ima mnogo vanijih zadataka od razvijanja
255 Sasvim su rijetke iznimke, poput hebrejskoga (ivrita), koji je oivljen usuvremenom Izraelu
(o tome v. dolje).
256 V Ladefoged 1992.
pismenosti na j ezicima s manje od tisuu govornika, a prihvaanj e
"velikih" j ezika doprinosi nacionalnoj integraciji viejezinih drava,
koje su osobito brojne u Africi. Ukoliko mnogi j ezici izumru, istie
Ladefoged, gotovo je sigurno da e nastati novi jezici iz onih koji
danas postoj e, jer jezine izmjene proces su koji se ne moe zaustaviti,
a nastojanj a ljudskih drutava da se istiu razliitostima svojih kultura
i jezika predstavlj aju temeljnu ljudsku potrebu. Osim toga, dokidanje
razliitosti j ezika ne mora dovesti do brisanja kulturnih razliitosti:
odvjetnici s Wall Streeta, farmeri iz Indiane i rudari iz Apalaijskoga
gorja svi govore engleski, no kulturne su razlike meu njima znatno
vee nego one koje postoje izmeu govornika nekih posve razliitih
kojsanskih j ezika u Junoj Africi, koji svi dij ele gotovo identinu
materijalnu i duhovnu kulturu. Posao je lingvista, smatra Ladefoged,
da opisuj u jezike, a ne da odluuju o tome kako bi njihovi govornici
trebali, ili ne bi trebali, ivj eti. Ladefoged svoj lanak zavrava priom
o susretu koji je imao s nepismenim seljakom u Keniji, govornikom
kuitskog j ezika dahalo, kojemu prijeti izumiranj e. Taj mu je seljak
s ponosom i osmijehom na licu ispriao kako njegovi sinovi govore
samo svahili, dravni jezik njegove zemlje, te kako u koli imaju priliku
nauiti (na svahiliju) toliko toga to on ne zna. Who am I to say that
he was wrong - "Tko sam ja da kaem da on nije imao pravo? " pita
se Ladefoged.
Krauss ima pravo: otkako je objavljen onaj lanak 1992. , i preostala
dva govornika ejakoga jezika umrla su, te je to danas izumrli jezik
koji lingvisti ma vie nije dostupan za istraivanj e. Trend izumiranja
j ezika nastavlja se nesmanjenom brzinom, pa uskoro lingvisti moda
nee vie imati to opisivati osim ve ionako dobro opisanih "velikih"
jezika. Meutim, i Ladefoged ima pravo: nisu lingvisti oni koji trebaju
odluivati kojim bi j ezicima ljudi trebali govoriti; na demokratski iza
branim vladama je da odlue hoe li novac poreznih obveznika uloiti
u suzbijanje side, gradnju autocesta, isplatu premija nogometaima
nacionalne reprezentacij e, ili u financiranj e kolstva na manjinskim
j ezicima kojima prijeti izumiranj e. Lingvisti mogu samo upozoravati
na izumiranje j ezika, j er to je pojava koje javnost do nedavna nije
uope bila svjesna. Oni su takoer tu da opiu j ezike koji se jo uvij ek
govore, te da objasne ljudima zato j e opstanak jezine raznolikosti
svijeta vaan.
U Wisconsinu, u Sjedinjenim Dravama, gdje sam proveo studijsku
godinu 1997-8, postoji rezervat indijanskog plemena odibva. Nakon
desetljea ekonomske zaostalosti, problema s masovnim alkoholizmom
i nezaposlenou, rezervat danas ekonomski prosperira, uglavnom
zahvaljujui kockarnici koju su otvorili njegovi stanovnici. Premda su u
dravi Wisconsin kockarnice zakonom zabranj ene, indijanski stanovnici
rezervata u SAD ne podlijeu zakonodavstvu federalnih drava, ve
savezne vlasti u Washingtonu, to omoguuje mnogim Indijancima da
koriste neslaganja izmeu federalnih i dravnih zakona, kao u ovom
sluaju. S otvaranj em kockarnice dola su i nova radna mjesta, ali zbilo
se i potpuno otvaranj e rezervata prema vanjskom svijetu. Svi domovi
sada imaju televizore, s programom koji je iskljuivo na engleskom,
a djeca redovito zavravaju osnovnu kolu, a esto i srednju, gdje je
nastava samo na engleskom. Jedna od posljedica takvoga stanja jest
da djeca vie ne ue odibvanski j ezik, koji se sve manje koristi ak i
u domovima, u krugu obitelji. Kada razgovarate sa stanovnicima re
zervata, rei e vam da j e njima vanije da njihova djeca imaju posao i
dobro obrazovanje nego da govore odibvanski, te da se ne boj e da e
njihov plemenski identitet zbog toga biti ugroen. Meni se ondje uinilo
tunim da je kockarnica postala vaniji element plemenskog identiteta
od j ezika. Ali ja sam lingvist, i po naravi svojeg posla smatram j ezik
neim osobito vanim i zanimljivim. Veina ljudi ne mora tako misliti.
Treba rei i da usporedba ugroenih jezika s ugroenim ivotinjskim
vrstama nije osobito uspjela; novi jezici neprekidno nastaj u, i nastajat
e, ukoliko je osnovna teza ove knjige istinita, sve dok se ne promijeni
ljudska narav. Izumrle ivotinjske vrste, s druge strane, ne nadomjetaju
se novima, osim dugotrajnim procesom prirodne selekcije na koji veina
ljubitelja ivotinj a nije spremna ekati. Napredak genetskog ininjeringa
vjerojatno e u ne tako dalekoj budunosti omoguiti "projektiranje"
novih vrsta na temelju genetskoga materij ala postoj eih, no mnogi
istraivai, politiari, i obini ljudi, zaziru od takvih postupaka iz
etikih razloga. Novih e j ezika uvijek biti, jer jezik j e dio kulturnog
identiteta svake zajednice, tovie, jezik je kod pomou kojega ljudi
najlake utvruju tko pripada njihovoj zajednici, a tko ne. Sociolin
gvistika istraivanja tako pokazuju da se j ezik amerikih crnaca,
afroameriki engleski (ili ebonics) sve vie razlikuje od standardnoga
amerikog engleskog kojim govori veina amerikih bijelaca, i s kojim
1 236 Jezina raznolikost svijeta
j e j ezik crnake zajednice u neprekidnom kontaktu ve vie od dvjesta
godina257. Razlog je tomu to afroamerika zajednica osjea neprekidnu
(i, kako izgleda, sve veu) potrebu za izgradnj om svojega jezinog i
kulturnog identiteta razliitog od identiteta veinske bjelake zajednice.
Sociolingvistika su istraivanja pokazala da je stav govornika prema
vlastitom etnikom i jezinom identitetu presudan inilac ubrzavanj a
ili usporavanj a j ezinih promj ena. Ameriki je sociolingvist William
Labov jo ezdesetih godina pokazao da narjeje stanovnika monde
nog ljetovalita Martha's Vineyard u Massachussetsu zadrava upravo
ona j ezina obilj eja kojima se razlikuj e od vie-manj e standardnoga
amerikog engleskog govora turista, koji svake godine preplavljuju tu
malenu zajednicu na atlantskoj obali SAD258 tovie, u govoru onih
stanovnika Martha's Vineyarda koji su najvie drali do vlastite po
sebnosti, i koji su imali najnegativniji stav o "doljacima", lokalna su
j ezina obilj eja bila najizrazitija i teila su sve veem razlikovanju od
standardnog engleskoga. Slini se procesi j ezine diferencijacije odvi
jaju i drugdj e u svijetu, uvij ek kada neka zajednica osjea potrebu za
etnikim, politikim i kulturnim odvaj anj em od neke druge zajednice
s kojom dijeli jezik.
Bez obzira na sve, savj est lingvista, ako ne i ostatka svij eta, osjea
da bi izumirue j ezike trebalo zabilj eiti i to detaljnije opisati prije
no to izumru. Ve za nekoliko desetlj ea bit e prekasno za mnotvo
jezika koji bi lingv isti ra mogli pruiti vrijedne podatke o svim vidovima
j ezine raznolikosti svij eta. Pretpostavka da e za nekoliko tisulj ea
na svijetu vjerojatno postojati novi jezici, potekli iz dananjih, te da e
i oni imati zanimljive gramatike strukture, slaba j e utjeha dananjim
lingvistira. Zbog toga je na sadanjoj generaciji lingvista da opie onaj
dio jezine raznolikosti svijeta koji je jo uvijek dostupan prouavanju,
dok za to ira vremena.
Meutim, veina lingvista, ukljuujui i pisca ovih redaka, umjesto
da se uputi u amazonsku dunglu radije provodi vrijeme u svojim
klimatiziranim radnim sobama piui knjige o svojim materinskim
j ezicima, ili o j ezicima koji se mogu nauiti iz davno napisanih knjiga.
257 V. FennelI 2001 i Fishman (ur.) 1999.
258 V Labov 1963, gdje j e po prvi put objavljeno istraivanje o meusobnoj uvjetovanosti stava
o jeziku neke drutvene zajednice i jezinih promjena; v. takoer i Labov 1994, gdje j e
iznesena itava sociolingvistika teorija jezinih promjena.
2
3
7 1
Premda u vjerojatno do mirovine pomalo osjeati sram to nisam
napisao niti jednu gramatiku nekoga izumirueg jezika, u svoju obranu
mogu rei samo to da za takav posao nemam dovoljno novca, niti je
vjerojatno da u ga uskoro imati. Australski je lingvist Robert Dixon
izraunao da za terensko istraivanje koje moe dovesti do sastavljanja
znanstveno objektivne gramatike nekoga izumirueg jezika treba oko
100. 000 dolara259: morate platiti zrakoplovne karte za vie posjeta
egzotinim i udaljenim dijelovima svijeta, morate ondje od neega
ivjeti barem godinu dana kako biste prikupili dovoljno grae, morate
platiti informante koji e s vama provoditi i po nekoliko sati dnevno,
odgovarajui na gramatika pitanja i diktirajui tekstove na svojem
jeziku . . . sve u svemu, radi se o investiciji koja bi bila dovoljna i za
druge humanitarne projekte, za koj e bi netko rogao pomisliti da su
vaniji od pisanja gramatike.
Oivljavanje jezika
Premda lingvisti o tore mogu rei svoje informirano miljenje, kao i
svatko drugi, oivljavanje ugroenih ili izumiruih jezika uvijek treba
prepustiti samim ljudima koji njima govore. Kada jezik jednom izumre,
gotovo je posve nemogue ponovno ga oivjeti. Jedini je protuprimjer
toj openitoj tvrdnji oivljavanje drevnoga hebrejskog jezika u obliku
suvremenog iv rita, koji je slubeni jezik u Izraelu26o idovi, koji su se
potaknuti cionistikim pokretom koncer 19. stoljea stali vraati u
svoju pradomovinu na Bliskom istoku, govorili su meusobno posve
razliitim jezicima; bilo je meu njima istonoeuropskih idova, koji
su govorili jidiem, mediteranskih idova, iji je jezik bio sefardski,
idova iz arapskih zemalja koji su govorili arapski, i mnogih drugih.
Zbog potrebe meusobnog sporazumijevanja odlueno je da zajedniki
jezik idovske zajednice u Palestini, iz koje je izrasla drava Izrael, bude
hebrejski, koji je bio upotrebljavan u bogosluju u svim podrujima
gdje su ivjeli idovi. Osnivanjem Izraela hebrejski je jezik, poneto
pojednostavljene fonologije i sintakse, postao slubenim jezikom Izraela,
a nakon svega nekoliko generacija to je ve bio materinski jezik mno
gobrojnim govornicima. Danas hebrejskim (ivritom) kao materinskim
259 Dixon 1997.
260 O tome procesu V. npr. Hagege 2005: 213 i dalje.
jezikom govori veina idovskih stanovnika Izraela, gotovo pet milijuna
ljudi. Meutim, kao to smo rekli, sluaj je hebrej skoga posve izuzetan.
Neto je vie primjera uspjene revitalizacije izumiruih jezika, premda
uglavnom u bogatim drutvima zapadne Europe i Sj everne Amerike.
Pogledajmo prvo primjere iz "keltskih" zemalja, Irske i Walesa.
U Irskoj je, kao to smo ve rekli, irski jezik koncem devetnaestog
stolj ea bio ve gotovo izumro. Meutim, nacionalni preporod, koji
su zapoeli - da ironija bude vea - uglavnom pripadnici protestant
skoga graanstva koje je govorilo engleski, veliku je panju posvetio
oivlj avanju irskoga jezika. Godine 1893. osnovana je "Gelika liga"
(GaeZic League), kojoj je predsjednik bio Douglas Hyde, budui pred
sj ednik neovisne Irske; u to je doba tek 1 9% stanovnitva Otoka
govorilo irskim, a j ednojezinih govornika gotovo da vie nije bilo.
Nastojanja "Gelike lige" i mnogih drugih dravnih slubi, osobito
nakon stjecanja neovisnosti (1922. ), doprinij ela su da udio puanstva
koje govori irskim jezikom poraste, te je prema popisu stanovnitva
iz 1996. navodno 43,5% Iraca (1,43 milijuna ljudi) govorilo irski261
Meutim, taj broj zavarava, j er svi oni koji su za sebe u popisu rekli
da govore irski nisu ujedno i aktivni govornici jezika; za mnoge to
znai tek da se sjeaju nekoliko fraza koje su nauili u koli. Takoer,
broj govornika kojima je irski materinski j ezik i dalje je opadao, a taj
se trend nastavlj a i danas. Nakon stjecanja neovisnosti 1922. , irski j e
proglaen prvim slubenim j ezikom Irske (uz engleski), a nastava iz
irskog jezika uvedena je kao obavezan predmet u sve kole. Ta mjera
nije dala oekivane rezultate, jer veina Iraca obiava zaboraviti sve
to su nauili o irskome jeziku slino kao to i naa djeca zaborave
latinski im zavre gimnaziju. Podruja na krajnjem zapadu zemlj e,
u kojima j e irski jo bio materinskim j ezikom veini puanstva, pro
glaena su podrujima "od posebne dravne skrbi", ili gaeltacht-ima.
Stanovnici gaeltachta imaju posebne porezne povlastice ako svoju djecu
odgajaju na irskome i alju ih u irske kole, a u tim podrujima vlada
je posebno poticala razvitak i zapoljavanj e. Gaeltachti su, meutim,
do danas ostali izoliranim oazama u Irskoj , a trend iselj avanj a iz tih
podruja zaustavlj en je tek nedavno. Danas u gaeltachtima ivi samo
261 Lalor (ur.) 2003: 545. Prema slubenim statistikama, to je znaajan napredak u odnosu na
popis iz 1971. , kada j e irskim govorilo 28% stanovnitva, i u odnosu na popis iz 1981, kada
je zabiljeeno 32% govornika irskoga.
2, 3% stanovnitva Irske262. Putujui Irskom U ljeto 1999. ak i u mje
stima kao to je Dunquin, u srcu gaeltachta na zapadnoj obali, uo
sam starce u lokalnom pubu kako meusobno razgovaraju engleski,
premda znaju i irski. Kad sam ih pitao zato, jedan mi je rekao da j e
prestao govoriti irski kad mu j e umrla ena, a djeca su mu se odselila
u Dublin, a drugi se naalio rekavi da se umorio govorei irski cijeli
ivot. Za svojega malog "terenskog istraivanja" samo sam jednom uspio
uti djecu kako govore irski; bilo je to za vrijeme utakmice irskoga
hokeja na travi (hurling) u malom mjestu na zapadnoj obali, u blizini
Galwaya. I prisutnost je irskoga u javnome ivotu i medijima vrlo
skromna; iako su svi javni natpisi dvoj ezini na irskome i engleskome,
postoji samo j edna radio postaja (Raidi6 na Gaeltachta) koja emitira
program iskljuivo na irskome. Godine 1996. osnovan je i dvoj ezini
televizijski kanal (Teilifis na Gaeilge), no ne postoje niti j edne dnevne
novine na irskom, a najvei tjednik (Foinse) ima nakladu od svega
10. 000 primjeraka; godinje se tiska svega stotinj ak naslova na irskome
(ne raunajui kolske udbenike?63 .
Kao govorni jezik irski je danas gotovo izumro; i ljudi koji ga zna
ju, zato jer su ga uili u koli, u svakodnevnici ga ne upotreblj avaj u.
Prema istraivanju koje j e 1984. g. proveo Institiuid Teangeolafochta
E
ireann ("Irski j ezikoslovni institut") samo 500 Iraca upotrebljava irski
"svakodnevno ili esto" nakon zavretka kolovanj a, a 18% kae da
ponekad govori irski. Mnogi meu onima koji kau da znaju irski imaju
zapravo vrlo ogranieno znanje jezika. Pa ipak, velika veina Iraca ima
pozitivan stav prema irskomu jeziku i tvrdi da je njegovo odravanj e
vano za budunost nacij e. U povjerenju e vam, meutim, priznati
da je "irski u njihovu srcu, ali ne i u njihovim ustima".
Na prvi je pogled jezina situacija u Walesu znatno loija za ugroeni
manjinski jezik od one u Irskoj. U popisu iz 1891. zabiljeeno je da je
tada u Walesu bilo j o 54% govornika velkoga j ezika; do 1911. taj j e
broj pao na 43,5%, otprilike postotak govornika irskoga u suvremenoj
Irskoj, a prema popisu iz 1991. u Walesu je velkim govorilo 510. 920
ljudi, odnosno 18,7% stanovnitva. Za razliku od Irske, gdje j e broj
govornika irskoga rastao tijekom dvadesetog stoljea, ini se kao da
262 Fishman (ur.) 1999: 27I.
263 Lalor (ur.) 2003: 546.
j e u Walesu na djelu posve obratan trend. Meutim, posj etitelj Walesa
zaudit e se koliko je velki danas prisutan u svim sferama javnih
djelatnosti, pa ak i u svakodnevnom ivotu. Za razliku od irskoga,
velki moete redovito uti i na ulicama gradova poput Aberystwytha,
a taj jezik igra i veliku ulogu u nacionalnim kulturnim manifestacij ama
kao to je Eisteddfod, javno natj ecanje u pjesnitvu, glazbi i drugim
oblicima umjetnosti. Takoer, za razliku od irskoga, velki je jezik
kojemu raste broj izvornih govornika, odnosno sve j e vie male djece
koja govore velki. U popisu iz 1991. bilo je 16,10/0 djece izmeu 3
i 4 godine koja su govorila velki, a 1971. takve je djece bilo samo
11 %264. Velki dakle i doslovno oivljava sa svakim novim djetetom
koje kao materinski j ezik naui taj j ezik. Preporod velkoga jezika,
meutim, razmjerno j e nova pojava, ije korijene moemo potraiti u
oivljavanju velke nacionalne svijesti ezdesetih i sedamdesetih godina
prolog stolj ea.
Veliku j e ulogu u razvitku svijesti o vanosti j ezika u Walesu odi
gralo osnivanje nacionalnih institucija za promicanj e velkoga jezika,
osobito Gymdeithas yr Iaith Gymraeg ("Udruenje za velki jezik"),
osnovano 1962. , ali i djelatnost malenog broja aktivista. Jedan je od njih,
Gwynfor Evans, 1980. zapoeo trajk glau kojim je prisilio britansku
vladu na otvaranje televizijskog kanala na velkom jeziku265 Taj kanal,
Sianel Pedwar Cymru, danas emitira oko 200/0 programa na velkom
jeziku, a postoji i nekoliko radio postaja koje emitiraju na velkom.
Meutim, slubena je promj ena u stavu prema velkome nastupila tek
devedesetih godina, osobito s donoenjem zakona o velkom j eziku
1993. Danas je Wales i slubeno dvoj ezina zemlj a, u kojoj su javni
natpisi na engleskom i velkom podj ednako proireni kao i dvojezini
formulari u bankama, bolnicama i opinama. Stav se prema jeziku
promij enio toliko da i engleski doseljenici u velkojezinim podruji
ma esto pohaaju teaj eve velkoga j ezika, jer smatraju da e im to
pomoi u asimiliranju u novu kulturnu sredinu. Jezina politika koja
se danas provodi u Walesu nastoji velki prikazati kao stvar osobnog
izbora, a ne prisile; ljude se nastoji uvjeriti da je poznavanj e velkoga
vano za njih, jer je j ezik dio nacionalnoga kulturnog naslj ea koje se
ne smije zaboraviti. Veliku ulogu u tome igraju kole, u kojima velki
264 Fishman (ur.) 1999: 278.
265 To je vjerojatno jedini primjer u povijesti da je netko bio spreman umrijeti za jezina prava.
2
4
1
J
nije obavezan predmet, a ipak se ui u sedamdesetak posto srednjih
kola, dok je u 11% srednjih kola to prvi jezik u nastavi. Oivljavanju
velkoga znatno doprinosi i postojanje filmske i televizijske produkcije
na tom jeziku, te nekoliko popularnih rock sastava koji svoje pjesme
pj evaju na velkom. Jedino podruje u kojemu velki jo uvijek nije
nimalo uznapredovao je trgovina: promatrajui oglase za kupovinu i
prodaju istaknute u samoposlugama u srcu velkojezinoga podruja
u okolici Aberystwytha, nisam pronaao niti j edan j edini oglas na
velkome. elite li doista neto prodati u Walesu, engleski j e kao medij
za oglase j o uvijek sigurniji izbor od velkoga.
Kako objasniti takvu razliku u uspjehu oivljavanj a irskoga i vel
koga jezika? Neki su razlozi zacij elo povijesni: dok je irski polovicom
devetnaestog stolj ea bio jezikom nepismenih seljaka, iju upotrebu nije
ohrabrivala ni katolika crkva, velki nikad nije posve izgubio poloaj
jezika tradicionalne velke kulture. Tomu je doprinijela i injenica da
je Biblija j o 1581. prevedena na velki, to je u velikoj mjeri pospijei1o
standardizaciju jezika; osim toga, budui da su Velani velikom vei
nom protestanti, velki je ostao jezikom bogosluja u Walesu tijekom
17. i 18. stolj ea, u vrijeme kada su u Irskoj katolici bili proganj ani, a
njihove vjerske i kulturne institucije zabranjivane. Aktivisti koji su u
drugoj polovici 20. stolj ea poeli oivlj avati velki j ezik nisu morali
stvarati novi j ezini standard, j er je protestantska crkva ouvala i
razvila standardni jezik. U Irskoj je situacija bila drukija: standardni
j ezik poetkom 20. stolj ea nije postojao, ve je na temelju ratrkanih
i prilino razliitih govornih dijalekata trebalo izgraditi novi pravopis
(uveden 1946. g.), j ezinu normu i zajednika pravila izgovora; u tore
se do danas samo djelomino uspjelo, j er su dijalekatske razlike u
irskome vrlo znatne.
Meutim, vaan razlog skromnijega uspjeha u oivljavanju irskoga
zacij elo lei u injenici da Irci imaju sreu to ne ive na istom otoku s
Englezima, iji jezik danas veinom govore. Od stjecanja neovisnosti,
irski nacionalni identitet nije vie bitno ugroen, te engleski jezik kojim
govori golema veina nacije nije prepreka nacionalnomu osjeaju. Ircima
ne predstavlja problem prihvatiti da su Swift, Joyce i Beckett irski pisci,
premda su svoja djela pisali na engleskome, a velik su dio svojih ivota
proveli izvan Irske. Jezik im, dakle, za nacionalni identitet nij e onoliko
vaan kao Velanima, koji s Englezima, osim otoka na kojem ive, dijele
1 2
4
2
i protestantsku vjeru i gotovo tisuu godina pripadanj a zajednikoj
dravi. Pouka koju moemo izvui iz usporedbe Irske i Walesa je da
jezik dodue jest bitan inilac pri odreivanju nacionalnoga identiteta,
no on svakako nije jedino to odreuje taj identitet, osobito u uvjetima
kada neka nacija nije ugroena od druge. vicarska, koja nije vodila rat
niti s j ednim od svojih susjeda ve vie od petsto godina, sasvim dobro
funkcionira kao nacij a s etiri razliita jezika (nj emaki, francuski,
talijanski i retoromanski), a Sjedinjene Drave nikada nisu provodile
jezinu politiku namjernoga izgraivanja standardnoga jezika koji bi
se razlikovao od britanskog engleskog, jer od bivega ih kolonizatora
razdvaja Atlantski ocean. Malo e koji Amerikanac inzistirati na po
sebnosti amerikoga engleskog u odnosu spram britanskog engleskog
onako estoko kao to e Pakistanac braniti tezu da je njegov urdski
razliit j ezik od hindskoga, koji se govori u Indiji (od koje se Pakistan
odvojio uz veliko krvoprolie 1947.) . Jezini identitet najlake je ouvati
ili izgraditi kada se neka nacija ili etnika skupina osjea ugroena od
druge: jezik tada istupa u prvi plan kao najoitiji pokazatelj etnike
samosvijesti i posebnosti, posve u skladu s integrativnom ulogom jezika
u ljudskome drutvu, o emu sro govorili u prvom dijelu ove knjige.
Primjer Irske i Walesa pokazuj e kako trend izumiranja jezika moe
biti usporen, moda ak i obrnut, u razvijenim i bogatim drutvima
s demokratskim poretkom u kojima neka zajednica prihvaa svoj
manjinski jezik kao bitan dio svojega identiteta. U Irskoj, Walesu, ili
Baskiji, u kojoj se takoer dogaa ponovno oivljavanje baskijskoga
j ezika, zajednice koje nastoje oko vlastitog j ezika uivaju politiku
samostalnost (Irska), ili razmjerno visok stupanj politike autonomij e
(Baskija, Wales). Meutim, razvijena drutva mogu usporiti izumiranje
jezika i u sluajevima kada zajednice njihovih govornika nemaju gotovo
nikakve politike autonomij e; primjer takvoga razvitka imamo meu
amerikim indijanskim j ezicima Kalifornij e.
Kalifornija j e savezna drava u kojoj se prije dolaska bijelih doselje
nika vj erojatno govorio najvei broj jezika u SAD. Ondj e je zabiljeeno
vie od stotinu razliitih indijanskih jezika, od kojih je pedesetak j o
uvijek ivo. U dvadesetom stolj eu veina je indijanskih jezika Kalifornije
dospjela na rub izumiranj a; u posljednji trenutak osnovana je "Mrea
domorodake Kalifornij e" (Native California Network) koja si je kao
jedan od glavnih zadataka postavila oivljavanj e izumiruih jezika. Uz
2
43
1
potporu dravne administracije u vidu stipendija, zapoet je "Program
uenja j ezika uitelja i uenika" (Master-Apprentice Language Learning
Program), u kojem dobrovoljno sudjeluju govornici izumiruih indijanskih
jezika koji individualnim radom s uenicima nastoje prenijeti svoj jezik
u iduu generaciju. Osobit pristup uenju indijanskih jezika u tom pro
gramu nametnuo se sam od sebe zbog injenice da za veinu tih j ezika
ne postoje ni udbenici, niti laicima upotreblj ive gramatike i rjenici.
Uenici moraju pristati s uitelj em provesti dvadesetak sati tjedno za
vrijeme ljetnih mjeseci svake godine, tijekom kojih smiju govoriti samo
jezikom koji pokuavaju nauiti. Program je 1993. g. zapoeo samo
sa est skupina sudionika, no ve do kraja desetlj ea taj se broj popeo
na nekoliko desetaka timova, ijim naporima j e broj govornika nekih
j ezika (npr. karok i hupa) udvostruen. Premda veinu domorodakih
jezika Kalifornije ipak oekuje neizvjesna budunost, program koji j e
zapoela "Mrea domorodake Kalifornij e" hvalevrij edan j e primjer
organiziranog otpora izumiranju jezika u gotovo bezizglednoj situaciji.
Mnogi mali j ezici mogli bi biti ouvani zahvalj ujui slinim inici
j ativama, a svakako je vrijedno kada napori za ouvanje malih jezika
zaponu prije no to oni dou u fazu izumiranja. U Maroku su ber
berski jezici tamaziht i taelhit stolj eima bili govoreni u planinama
Atlasa usporedno s arapskim, koji je prevladavao u gradovima i u
nizinama uz obalu. Premda taelhitom i tamazihtom u Maroku govori
po tri milijuna ljudi, to ini gotovo 25% stanovnitva te zemlj e, oni
donedavna nisu imali nikakva statusa, a slubena je politika zapravo
ignorirala njihovo postojanj e. Meutim, tijekom posljednjega desetljea
zaivjela je svijest o vanosti tih, a i drugih berberskih jezika, koji su se
u Maroku i susjednim zemljama Magreba govorili davno prije arapskog
osvaj anj a u 8. stolj eu. Tek od 1994. poelo je emitiranj e televizij skoga
programa na tamazihtu, a od 2002. tamaziht je uveden i u neke osnovne
kole u podrujima gdje veina stanovnitva govori njime. Nastavi
li se trend uvoenja tamazihta i taelhita u j avnu komunikaciju, tim
jezicima zacijelo nee zaprijetiti izumiranj e, premda je slubeni jezik
Maroka arapski, j edan od svjetskih jezika. Primjer odnosa berberskih
jezika i arapskog u Maroku pokazuje kako je relativan odnos "malih" i
"velikih" jezika: "mali" jezik od tri milijuna ljudi u j ednoj zemlji moe
biti ugroen od "velikoga" j ezika kojim govore desetci milijuna ljudi,
ba kao to u Latviji "veliki" latvijski jezik, kojim govori svega milijun
i pol ljudi, istiskuj e ugrofinski livski jezik, kojim govori jo nekoliko
desetaka starijih osoba u okolici Rige. to j e malo, a to veliko, stvar
je perspektive, u lingvistici kao i u ivotu.
Mali i veliki jezici
U dananjem svijetu najveu prijetnju malim j ezicima predstavlj aju
"svjetski" j ezici. Osam j ezika na svijetu ima vie od sto milijuna
govornika: mandarinski, engleski, panjolski, bengalski, hindski,
portugalski, ruski i japanski; tim j ezicima govori gotovo 2,4 milijar
de ljudi, a preko polovice stanovnitva svij eta govori jednim od 20
najveih j ezika; u stvari, golema veina j ezika koji se danas govore na
svijetu su "mali" jezici: ak 940/0 stanovnitva svijeta govori jednim
od samo 4% jezika266 Preko polovice jezika na svijetu ima manje od
10. 000 govornika! Koliko "mali" mora biti j ezik da bismo ga smatrali
ugroenim? Na to pitanje nema jednostavnog odgovora, jer mjera u
kojoj je neki jezik ugroen ne zavisi samo od broja govornika, ve i
od cijeloga niza drutvenih inilaca. U Europi se ugroenim moe
smatrati svaki jezik koji iza sebe nema barem neke kulturne instituci
j e, a i mnogim j ezicima koji dobivaju znatne dravne potpore prijeti
izumiranj e. Primjerice, donjoluikim j ezikom govori jo oko 14. 000
ljudi u okolici Cottbusa u Njemakoj ; u nekim se kolama odrava
nastava na donjoluikom, na Sveuilitu u Leipzigu postoji i odjel
za sorabistiku, gdje j e donjoluiki jedan od prouavanih predmeta
zajedno s gornjoluikim. Ovaj potonji jezik neto bolje stoji po broju
govornika (oko 15. 000 ljudi upotreblj ava ga u svakodnevnoj komuni
kaciji, ali jo 40. 000 govornika ima ogranieno znanje toga j ezika), a
i po zastuplj enosti u medijima (postoje radijski i televizijski programi,
a i vei broj tiskovina). Za oba luika jezika i njihovu kulturu brine
se Matica Luika (Towarstwo Maicy Serbskeje), jedna od najstarijih
kulturnih institucija u slavenskom svij etu, osnovana jo 1847. Pa ipak,
veina se slavista slae da su oba luika j ezika ugroena, premda
gornjoluiki ima neto vee anse za preivlj avanj e267. S druge strane,
266 Crystal 2001 : 14.
267 Gornjoluiani su u sociolingvistiki povoljnijem poloaju jer su kao katolika enklava i
time poneto izolirani od protestantske veine u tom dijelu Njemake. Zbog toga su brakovi
izvan gornjoluike zajednice neto rjei, pa se gubitak jezika do kojeg dolazi kod djece u
mijeanim njemako-luikim brakovima ne dogaa tako esto kao kod Donjoluiana, koji
su protestanti.
2
45
1
u malim, izoliranim zaj ednicama kakve postoje u tropskim predj elima
Amazonij e, Nove Gvinej e, ili Sibira, opstanak j ezika ne mora biti do
veden u pitanj e ak ni kada zajednica koja njime govori ne broji vie
od nekoliko stotina ljudi. ukotski j ezik, kojim govori oko 10. 000
ljudi u istonom Sibiru, ima manje govornika od oba luika j ezika,
nema svoje kulturne institucije (osim jedne kole u mjestacu Anadir,
gdje djeca pohaaju nastavu na ukotskome), a ipak mu neposredno
ne prijeti izumiranj e. Veina ukij a (ili
ukota) govori tim jezikom,
osobito meu nomadskim stoarima dj eca ga takoer usvaj aju, a
dvoj ezinost na ruskom i ukotskom za veinu populacije postojano
traj e ve generacij ama. U razmjerno izoliranom svijetu
ukija ini se
da ne postoji opasnost da e ruski potpuno istisnuti ukotski, barem
ne u neposrednoj budunosti.
I u Europi ima sluajeva koji pokazuju kako dvoj ezinost na jed
nom velikom i j ednom malom jeziku moe trajati stolj eima, a da ne
dovede do potpunog zamiranja maloga j ezika. Baskijski j e stolj eima
bio stisnut izmeu francuskog i panjolskoga, dva svjetska jezika, a
tek je u posljednjih stotinjak godina postao ozbiljno ugroen. Latinski
natpisi koji sadravaju domaa, prabaskijska (ili "akvitanska") osobna
imena pokazuju da je jo u rimsko doba morao postojati znatan broj
ljudi koji su uz (pra)baskijski govorili i latinski. Baskijski i danas ima
velik latinskih posuenica, no gramatika je struktura toga j ezika
posve razliita i od strukture latinskoga, ali i od strukture svih ostalih
europskih jezika. Neupuenima moe ostati skrivena injenica da su
mnogi velikani panjolske povijesti, poput Ignacij a Loyole ili Miguela
de Unamuna, bili Baski, te da su oni, ili njihovi neposredni predci,
govorili i baskijskim j ezikom. I u velikim panjolskim prekomorskim
osvajanjima sudjelovao je velik broj Baska, a brodovi su iz baskijskih
luka poput Bilbaoa i San Sebastiana obilazili sva svjetska mora; na
tim se brodovima veinom govorilo panjolski, a da je pri tome jezik
domova u koje su se vraali baskijski mornari uvijek ostajao baskij ski.
I dananja vlada Autonomne pokrajine Baskije (Euskal Herria) svjesno
provodi politiku postojanoga dvoj ezija, pri emu nastoji baskijski
ponovno uiniti jezikom j avne komunikacije unutar granica Baskij e,
dok za komunikaciju Baskije s ostatkom panjolske, Europe i svijeta
uloga panjolskoga ostaje neosporena.
Najvea je zabluda koja se ponekad uje meu laicima, a naalost i
meu nekim lingvistira, da "mali" jezici predstavljaju prepreku razu
mijevanju meu ljudima, te da bi svijet bio mirnije i sretnije mjesto kada
bi svi govorili nekim od velikih, svjetskih, "kulturnih", "civilizacijskih",
ili kakvim drugim laskavim epitetom ukraenih jezika. Mnoga meu
najmiroljubivijim ljudskim drutvima tradicionalno su viejezina, a
veina drava u kojima je viejezinost slubeno sankcionirana stoljeima
nije vodila osvajake ratove (pomislite na Belgiju, Kanadu i vicarsku).
Krvavi vicarski graanski rat polovicom 19. stoljea nije podijelio tu
zemlju po jezinim granicama, ve su presudnu ulogu odigrale vjerske
podjele izmeu katolika i protestanata, pa su se njemaki kantoni s
protestantskom i katolikom veinom nali na suprotnim stranama
bojinice. Koliko god jezina prava bila vana, i koliko god jezik su
djelovao u izgradnji nacionalnog identiteta, u povijesti nije zabiljeen
sluaj nekoga rata koji bi se vodio zbog jezika. Ukidanje "malih" jezika
moda bi smanjilo zbrku u glavama onih koji ne ele pamtiti ni njihova
imena, ali ne bi doprinijelo miru u svijetu. Voltaireova teza, iskazana
u pismu Katarini Velikoj, da bi svi ljudi svijeta govorili francuski, da
nije bilo "nezgode" s babilonskim tornjem, ostaje samo neostvariva
elja onih, kojima uenje stranoga jezika naruava samoprisvojeno
pravo na intelektualnu lijenost.
Svjetski jezici i jezina budunost svijeta
Sjedei u jednom edinburkom pubu prije nekoliko mjeseci razgo
varao sam s jednim kolegom lingvistom iz Frizije, koji je upravo na
kongresu o jezinim dodirima u Europi bio odrao vrlo zanimljiv
referat o izumiranju frizijskoga, malenoga germanskog jezika koji je
u svojoj domovini (koja se na domaem jeziku naziva Fryslan) gotovo
potpuno ustuknuo pred veinskim nizozemskim. Razgovor je skrenuo
na temu globalizacije i engleskoga kao jedinoga preostalog globalnog
jezika i prisjeam se da sam frizijskomu kolegi tada rekao: "Da su Vai
nizozemski susjedi bolje uvali svoju koloniju u New Amsterdamu u
sedamnaestom stoljeu, moda bismo mi sada razgovarali na nizozem
skome umjesto na engleskome". Uistinu, povijest je svjetskih jezika
teko predvidiva, i moramo se naviknuti da na nju ne gledamo kao
na neto to nuno proizlazi iz zakonitosti povijesnoga, politikog ili
jezinog razvitka. Prij e prvoga je punskoga rata, poetkom 3. stoljea
2
47 1
pr. Kr., bilo nemogue predvidjeti da e se latinski, neko tek j edan
od manjih jezika srednje Italij e, proiriti u veemu dijelu Europe, te
da e kroz gotovo dvije tisue godina igrati ulogu osnovnoga jezika
znanosti i kulture po cijelome kontinentu. Na slian nain, danas
izgleda nevjeroj atno da j e u sedamnaestom stolj eu nizozemski bio
jednim od najvanijih kandidata da postane svjetskim j ezikom, te da
j e u drugim povijenim okolnostima nizozemski umjesto engleskoga
mogao biti dananjim svjetskim jezikom. Nizozemskim ste u sedamna
estom stolj eu mogli govoriti u svjetskim lukama od Rotterdama do
New Amsterdama (dananji New York) u sjevernoj Americi i Batavije
(dananja Jakarta) u Indoneziji. To je bio i jedini europski jezik koji se
mogao studirati na visokim uilitima u Japanu sve do devetnaestog
stoljea. Meutim, porazi Nizozemaca u ratovima s Engleskom tijekom
17. stolj ea, opadanje nizozemske trgovine u 18. stoljeu i pomanjkanje
volje za stjecanjem novih kolonija u Africi u 19. stoljeu doveli su do
toga da je nizozemski danas samo jedan od europskih jezika, i to ne
jedan od onih koji se najee ue u kolama izvan Nizozemske.
Ali, to je uope svjetski j ezik? Kaemo li da je latinski u drugom
stolj eu po. Kr. bio svjetskim jezikom kojim se komuniciralo od Atlan
tika do Kavkaza, lako je pri tome zaboraviti da se u priblino istom
vremenu mandarinski kineski za dinastij e Han proirio na jo veem
podruj u od Mandurij e do Hong Konga, te da su mandarinskim
govorili obrazovani slojevi u Koreji i u dijelovima Indokine. Iz toga
je vremena i prvi sauvani popis stanovnitva Kine, prema kojemu
je u carstvu Hana ivjelo 57 milijuna ljudi, mnogostruko vie nego
u Rimskome Carstvu toga doba (nisu svi, naravno, govorili kineski,
no na itavom je tom podruju kineski bio j ezikom meunacionalne
komunikacij e).
Svjetski jezik nije svaki jezik kojim govore razne skupine govornika
koji ne dijele materinski jezik. U srednjem je vijeku mjeavina raznih
romanskih j ezika i arapskoga poznata pod imenom lingua franca bila
u upotrebi u sredozemnim lukama; lingua franca, meutim, nije bila
svjetskim j ezikom u smislu u kojem su to bili latinski, mandarinski,
ili u novije doba francuski i engleski: njime se, jednostavno reeno,
nije moglo komunicirati o svemu, ve je podruje lingue france bilo
ogranieno na minimum rjenika i gramatikih pravila potrebnih za
trgovinske transakcij e. Ako ste ikada uli june Slavene kako u Trstu
1
2
4
8
pokuavaju razgovarati talijanski dok kupuju j eftinu robu na tando
vima, tada znate kakav je jezik otprilike bila lingua franca. Nasuprot
tomu, svjetski je jezik najbolje definirati kao jezik, rasprostranjen na
nekom podruju koj e dijeli zajednika kulturno-civilizacijska obiljeja,
kojim se govornici razliitih materinskih jezika slue u meusobnoj
komunikaciji u svim sferama duhovne kulture. Svjetski su j ezici stoga
oduvijek bili vezani uz velike "kulturne krugove": latinski uz kulturni
krug drevnoga Sredozemlja, francuski uz kulturni krug prosvjetiteljske
Europe, a mandarinski uz kulturni krug dalekoga Istoka.
Prvi je "svjetski jezik" u povijesti bio babilonski, mlaa varijanta
starosemitskoga akadskog j ezika268 Premda je potekao iz Mezopo
tamij e, u kojoj su nomadski Semiti jo sredinom 3. tisulj ea pr. Kr.
primili pismenost od drevnih Sumerana, babilonski se kao jezik visoke
kulture i meunarodne diplomacij e proirio i u zemljama u kojima su
se govorili drugi jezici: u dananju Siriju i Kurdistan, gdje se govorio
neindoeuropski hurijski jezik, u drevnu Anatoliju, gdje su se naselili
indoeuropski Hetiti i Luvij ci, te u podruje Palestine i Jordana, gdje
su od pretpovij esnog doba ivjeli Babiloncima srodni, ali po jeziku
razliiti zapadnosemitski narodi. U 2. tisulj eu pr. Kr. babilonski je kao
svjetski jezik bio prihvaen i u Egiptu, ija je pismena tradicija jednako
stara kao i akadsko-babilonska. Kada je egipatski faraon pisao vladaru
hetitske drave u 13. stoljeu pr. Kr., pisao mu je na babilonskome, a u
hetitskoj palai u Hattui, nedaleko od dananje Ankare, postojali su
pisari koji su taj tekst preveli s babilonskoga na hetitski. Babilonski j e
bio ne samo prvi svjetski jezik u povijesti ovj eanstva, ve j e od svih
svjetskih jezika imao i najdulji sta: u upotrebi se zadrao gotovo dva
tisulj ea. Perzijski su vladari iz ahemenidske dinastije jo u 4. st. pr.
Kr. sastavlj ali j avne natpise u svojem carstvu na babilonskome, osim
na staroperzij skome i elamskome, govornim j ezicima Perzije toga doba.
Posljednje su klinopisne tablice s babilonskim tekstovima zapisane u
posljednjim stoljeima pr. Kr., neposredno poto se Bliskim istokom
proirio grki, jezik helenistike civilizacije koja je pratila Aleksandrova
osvaj anja. Grki, meutim, nije dugo opstao na svjetskoj pozornici,
usprkos golemu ugledu koj i su u Europi i na Bliskom istoku uivale grka
znanost, filozofija i knjievnost; u zapadnom ga je Sredozemlju ubrzo
268 V Nougayroi 1 975.
2
49
1
zamijenio latinski, koji su po Europi proirile rimske legije i institucije
rimskoga prava, kao to smo ve vidjeli u prethodnom dijelu ove knjige.
Na Bliskome se istoku i u srednjoj Africi u 7. stoljeu proirio klasini
arapski, koji je u islamskom svij etu zadrao ulogu prestinoga jezika
sve do danas, te je ve i time stekao pravo na status svjetskoga jezika.
U Indiji je ulogu jezika visoke kulture i civilizacij e igrao sanskrt,
klasini indoarijski jezik. Njime su se za vjerske, znanstvene i knjievne
svrhe sve do dolaska Europljana koristili i stanovnici Potkontinenta
kojima je materinski jezik pripadao dravidskoj porodici; brahman iz
Kerale s juga Indije mogao je do nedavna na sanskrtu razgovarati s
brahmanom iz Delhija (danas bi oni meusobno najvjerojatnij e raz
govarali engleski). Sanskrtski epovi poput Mahabharate i Ramajane
cirkulirali su po itavoj Indiji, te se smatraju opeindijskim kulturnim
dobrom, poput vedskih tekstova, upaniada, klasine sanskrtske drame,
itd. Indijska je kultura bila uglavnom introvertna, okrenuta prema sebi
i nezainteresirana za irenje u druga podruja, te se utjecaj sanskrta
kao svjetskoga jezika nije proirio na ostatak Azije. Premda je budizam
potekao iz Indije, budistiki sveti spisi bili su sastavljeni na srednjein
dijskom jeziku paliju, a ne na sanskrtu (premda su naknadno mnogi
budistiki tekstovi prevedeni i na sanskrt) . Meutim, irenje budizma
u Tibetu, Kini i ostatku istone Azije nije dovelo do irenj a palija kao
svjetskog jezika (budistiki su tekstovi ubrzo prevedeni na klasini
tibetski, toharske jezike i druge jezike srednje i istone Azije). U Kini
sanskrt i pali nisu imali anse u odnosu spram mandarinskoga, jezika
koji je od pamtivjeka udomaen na dalekom istoku. Jedina podruja
na koja se sanskrt proirio izvan Indije i gdje je igrao ulogu svjetskoga
jezika su Tajland, Mjanmar (nekadanja Burma) i Indonezija. Govor
obrazovanih govornika mjanmarskoga i danas je pun posuenica iz
palija, a i burmansko je pismo nastalo na temelju indijskih pisama.
U Indoneziji se indijski utjecaj proirio u prvim stoljeima po. Kr., a
poetci civilizacije u Indoneziji usko su povezani s Indijom. Klasini
tekstovi indijske kulture ondj e su prihvaeni kao vlastiti, a na Baliju,
otoku gdje se hinduizam zadrao do danas, posjetitelj jo uvijek moe
gledati lutkarske predstave s likovima iz Mahabharate i Ramajane.
Sanskrt je izvrio i golem utjecaj na kavi, klasini jezik Indonezije, iji
spomenici potjeu iz 8. stoljea.
ak je i rije za "jezik" u dananjem
1 2
5
indonezijskome, bahasa, sanskrtska posuenica (dolazi od sanskrtskoga
bhaa-, to takoer znai "jezik").
U zapadnoj je Europi latinski bio bez konkurencije kao jezik viih
sfera duhovne kulture u ranome srednjem vijeku. Dj elomian izuzetak
toj tvrdnji predstavlj a Irska, gdje se irski jezik upotrebljavao u knji
evnosti, pravu i povijesti (analistici) od 7.-8. stolj ea ravnopravno s
latinskim. U usporedbi s opsegom irske srednjevjekovne knjievnosti,
pisane tradicije na staroengleskome i starovisokonjemakome (8. -1l.
st.) bile su manje razvij ene.
Posvemanja prevlast latinskoga traj ala je sve do 12. stolj ea, kad
puki jezici prodiru u javnu upotrebu, u poetku u poeziji. Trubadurske
pjesme nastajale su isprva na staroprovansalskom, starofrancuskom i
starogalicijskome. Uzajamni su utjecaji romanskih jezika i knjievnosti
u to doba bili znatni, a mnogi su autori pisali pjesme na jeziku koji im
nij e bio materinski. Primjerice, Danteov uitelj Brunetto Latini pisao
je svoje glavno djelo na francuskome, a j edan je trubadur, Raimbaut
de Vaqueiras oko 1200. sastavio j ednu pjesmu ijih je pet strofa naiz
mjence skladano na provansalskom, talijanskom, sj evernofrancuskom,
gaskonjskom i portugalskome269 Romanski su j ezici tada jo bili u
velikoj mjeri uzajamno razumljivi, a i naziv "romanski" potj ee iz
toga vremena, u kojem se izraz lingua latina obino dovodio u opre
ku spram j o nediferenciranoga pojma lingua romana rustica "puki
romanski jezik".
Neto poslije puki se jezici pojavljuju i u prozi. Boccaccio je na
talijanskome sastavlja "Dekameron" u 14. stolj eu, a mnogi se pravni
i povijesni spisi sastavljaju na kastiljanskome za vladavine Alfonsa X
(1252. -1284.). Povelje gradova i j avni dokumenti poinju se u veem
broju sastavljati na pukim jezicima od 13. stoljea27o: u junoj Njemakoj
javni dokumenti na njemakome nastaju neto prije nego u sjevernoj
Njemakoj , dok je, primjerice, u Engleskoj upotreba latinskoga (i, u
nekim j avnim sferama, francuskoga) potrajala dulj e, sve do konca
14. stolj ea. Povij est je visokog srednjeg vijeka bila dakle obiljeena
procesima u kojima su puki jezici postupno preuzimali pojedine sfere
izraavanja latinskomu; premda ti procesi nisu posvuda bili j ednoliki,
269 Curtius 1998: 41.
270 Wolff 2003: 129-131.
2
5
1 1
niti su se odvijali u isto vrijeme, latinski j e u svim europskim zemljama
postupno uzmicao pred govornim jezicima. U Njemakoj je izmeu 1564.
i 1570. tiskano 69, 2% latinskih knjiga, izmeu 1741. i 1750. 23, 8%,
a od 1791. i 1800. jo samo 5, 8%271. Hrvatska j e meu posljednjima
odustala od latinskoga kao slubenoga jezika prava i dravne uprave,
tek sredinom 19. stolj ea, a lingvistika j e znanstvena disciplina u kojoj
su znanstveni radovi najdulje sastavlj ani i na latinskome (izuzevi,
naravno, klasinu filologiju i katoliku teologij u) ; jo u drugoj polo
vici 19. stolj ea bilo j e na nekim europskim sveuilitima uobiaj eno
doktorske disertacije iz lingvistike braniti na latinskome. Na koncu,
latinskomu je poetkom 20. stolj ea preostalo jo jedino podruje bo
gosluja u katolikim zemljama, a i u tome je ustuknuo nakon Drugoga
vatikanskog koncila. Sedamdesetih godina prolog stoljea, u vrijeme
kada je Europska unija zaivj ela kao ozbiljni politiki entitet kojemu
je potreban neki oblik slubenoga j ezika (ili jezika), latinski naalost
nije vie mogao biti ozbiljan kandidat za taj status.
Francuski je postao svjetskim jezikom u 17. stolj eu; poput uspje
ha latinskoga, i uspjeh francuskoga na svjetskoj pozornici prilino
iznenauj e. Francuska vojska nije osvojila itavu Europu, premda je
sudjelovala u tridesetogodinjem ratu (1618. -1648.) iji se zavretak
priblino podudara s poetkom opeeuropske prevlasti francuskoga;
tovie, granice francuskoga u Europi nisu se bitno mijenjale ve gotovo
tisuu godina272: u Belgiji je granica izmeu valonskoga i flamanskoga
dijela i danas otprilike ondj e gdje je protj ecala granica izmeu Romana
i Germana u carstvu Karla Velikoga273 Kako to da je upravo francuski
postao prestinim j ezikom na europskim dvorovima u doba baroka i
prosvj etitelj stva? Razloge prevlasti francuskoga u 18. stoljeu vj erojatno
je najbolje iskazao pruski kralj Fridrik Veliki kada je za sebe govorio
da govori njemaki kao konjuar: taj je kralj sva svoj a djela napisao
na francuskome, a francuski se filozof Voltaire u njegovu dvorcu Sans
Souci u Potsdamu osjeao kao kod kue. Njemaki, kojim se govorilo u
najveemu dijelu kontinentalne Europe, j ednostavno nije bio spreman
271 Curtius 1998: 36.
272 Usp. Viatte 1969.
273 Vaan izuzetak predstavlja grad Bruxelles, u kojem veinu sainjavaju govornici francusk
oga, premda se grad nalazi na flamanskom jezinom podruju. U Bruxellesu se francuski,
meutim, proirio tek u 19. stoljeu kada je on postao glavni grad novoosnovane drave Belgije.
preuzeti ulogu univerzalnoga j ezika znanosti, kulture i diplomacij e.
panjolski (kastiljanski) j e putem standardizacij e krenuo prije drugih
europskih jezika, jo s objavljivanjem Nebrijine normativne gramatike
1492. Ali taj jezik nije dolazio u obzir zbog stagnacije panjolske eko
nomske i politike moi u 17. stolj eu, kao i zbog politike izolacije
panj olske od ostalih europskih sila. A Europa je u 17. stolj eu trebala
nov meunarodni jezik osim latinskoga, koji je bio previe vezan za
crkvene institucije i nije mogao pratiti drutvene, znanstvene i politike
promjene koje su tada zahvaale Europu.
Francuski je bio opeprihvaen u kontinentalnoj Europi jer se
prije ostalih jezika razvio u prikladan instrument za izraavanje ap
straktnih misli, novih znanstvenih pojmova, i drutvenih stvarnosti
za koj e u latinskome jednostavno nije bilo rijei. Francuski je postao
posve izgraen knjievni jezik zahvaljujui dugoj tradiciji pisanj a na
narodnome idiomu, ali i zbog toga to je u centraliziranoj francuskoj
monarhiji, prije nego u rascj epkanoj Njemakoj ili Italiji, nastala po
treba za normiranjem knjievnog jezika. Jo u 17. stolj eu Descartes j e
svoju "Raspravu o metodi" mogao napisati na francuskom (premda j e
"Meditacije o prvoj filozofiji" pisao latinski), a pedesetak godina poslij e
Descartesa, Gottfried Wilhelm Leibniz podj ednako se vjeto izraavao
i na latinskome i na francuskome. Razgovore u uenim salonima koji su
se, po uzoru na Pariz, stali otvarati po europskim prijestolnicama, nij e
se moglo voditi na latinskome: za to je trebao ivi jezik, a francuski j e,
zbog sjaja Versaillesa i mode koja se irila iz Pariza, bio najprikladniji
izbor. Utj ecaj francuskoga u zapadnoj Europi postupno se proirio i na
nj ezin istok; premda je Rusija za Katarine Velike, koja je i sama bila
Njemica, imala daleko vie kulturnih i ekonomskih dodira s njemakim
zemljama nego neposredno s Francuskom, francuski se jezik nametnuo
kao j ezik visokog plemstva jednostavno zbog toga to njemaki nije
dolazio u obzir: do njemakoga preporoda za Goethea i Herdera taj se
jezik smatrao, Fridrikovim rijeima, "jezikom konjuara". Svatko tko
je itao Tolstojev "Rat i mir" sjea se nebrojenih reenica koje likovi
toga romana, pripadnici ruskoga plemstva za napoleonskih ratova,
izgovaraju na francuskome: presti je j ezika europske civilizacije opstao
i za ratova koje je itava Europa vodila s dravom iz koje je taj jezik
potekao. I nakon Napoleonova poraza, ak i nakon ujedinjenja Nj e
make poslije francusko-pruskog rata (1871.), poloaj francuskoga kao
2
53
1
svjetskoga jezika nije bio ugroen. Naprotiv, on je i ojaan uspjenim
francuskim kolonijalnim osvajanjima u Africi i Indokini, te iznena
ujuim okretanjem mnogih hispanoamerikih drava francuskoj
kulturi274.
ak su i britanske tvrtke jo koncem devetnaestog stolj ea

veinu inozemnih financij skih transakcija obavlj ale na francuskome,
a i meunarodni su poslovni ugovori sastavljani na tom j eziku275
Ono to je moda manj e poznato jest da su se diplomati veine
europskih zemalja (osim Engleske) u slubenoj prijepisci i unutar
vlastitih zemalja sluili francuskim do sredine 19. stolj ea, a u Rusiji
sve do Oktobarske revolucij e276 Jo 1946. francuski je uivao takav
ugled, da je japanski knjievnik Shiga Naoya ozbiljno predloio da
se u poraenom Japanu kao slubeni jezik umjesto japanskoga uvede
francuski, "naj razraeniji i najljepi jezik na svijetu"277. Konaan uzmak
frankofona je diplomacija doivjela tek kada su nakon Drugoga svjetskog
rata Ujedinjeni narodi nali svoje sjedite u New Yorku. Posljednji znak
nekadanj e vanosti francuskoga kao svjetskoga diplomatskog jezika
pronalazim svaki put kad pogledam svoju vozaku dozvolu, na kojoj
jo pie Permis de conduire, i putovnicu, u kojoj su rubrike s podatcima
na hrvatskome i na francuskome; to mi, meutim, nije pomoglo kada
sam prij e nekoliko godina s naom vozakom dozvolom iznajmljivao
auto u Santa Barbari (u SAD). Slubenik tvrtke za iznajmljivanj e auto
mobila na mojim dokumentima nije znao prepoznati niti ime zemlje iz
koje dolazim. Taj j e slubenik, naravno, govorio engleski i niti jedan
drugi jezik osim toga.
Engleski je postao glavnim svjetskim jezikom polovicom 20. stolj ea;
njegov je uspon na svjetsku pozornicu bio brz koliko i neoekivan. Jo
polovicom 19. stolj ea teko je bilo nai obrazovane Europljane koji
su govorili engleski kao strani jezik.
ak niti standardni izgovor vie

klase (tzv. "RP, Received Pronuntiation") na koji su toliko ponosni
pripadnici "stare kole" obrazovanih Engleza, nije postojao do reforme
engleskoga kolskoga sustava 1870-ih godina; politiari poput Gladstonea
ili Disraelija jo sredinom devetnaestoga stolj ea govorili su u j avnosti
274 Viatte 1969.
275 Sve do 2. svjetskog rata britanske su tvrtke zapoljavale velik broj strunih prevodilaca koji
su poslovne dokumente prevodili na francuski i s toga jezika (Fennel! 2001).
276 Taylor 1971.
277 Taj podatak navodi Florian Caulmas u zborniku Fishman (ur.) 1999: 406.
1 2
54
s jakim naglaskom svojega lokalnog govora, a da se to nije smatralo
drutveno neprihvatljivim, ili znakom manjkave kulture i obrazovanj a.
U to je doba izgovor francuskoga, opeeuropskog jezika obrazovanja i
visoke kulture, ve dvjesta godina bio vie-manje precizno propisan,
a za njegovu se istou brinula Francuska Akademija, osnovana jo
1635. S druge strane, Royal Society u Engleskoj nikada nij e pokazivala
osobit interes za standardizaciju engleskog jezika. Uspon su engleskoga
olakale britanska kolonijalna politika u drugoj polovici devetnaestog
stolj ea i globalna prevlast amerike ekonomij e u dvadesetom stolj e
u, no nita nije uinilo engleski svjetskim j ezikom u toj mjeri kao
suvremena tehnologij a. Jedno od prvih podruja u kojem se engleski
probio bila je upotreba telegrafa: Engleska je od poetka kontrolirala
najveu svjetsku mreu telegrafa, s linijom izmeu Britanije i Indije
koja je uspostavljena j o 1865. i transatlantskim kablom koji je poloen
1866. godine; veina je telegrafskih postaja u svijetu upotrebljavala
engleski, a preko polovice svih meunarodnih telegrafskih poruka u
19. stolj eu odailjano je preko Londona278 Globalnu dominaciju En
gleske u telegrafskoj komunikaciji u dvadesetom j e stolj eu zamijenila
amerika prevlast u svim oblicima tehnologij e, a osobito u telekomu
nikacijama i medijima. Meu svim glavnim telekomunikacij skim i
medijskim inovacijama dvadesetog stolj ea (telefon, gramofon, radio,
televizija, tranzistori, osobna raunala) nema niti j edne koja nij e
izumljena ili razvijena u anglofonim zemljama. Naposljetku, egzodus
golemog broja europskih znanstvenika na amerika i (u manjoj mjeri)
britanska sveuilita za vrijeme nacizma i sovjetske okupacij e istone
Europe, etrdesetih i pedesetih godina prologa stolj ea, po mojem
je sudu takoer jedan od kljunih dogaaj a koji su doveli do globalne
dominacije engleskoga, osobito kao jezika znanosti. Danas je engleski
slubeni, nacionalni ili dominantani jezik u ak ezdeset od ukupno
dvjestotinjak zemalja svij eta; njegovu globalnu ulogu ne ugroava niti
j edan drugi svjetski jezik, a njegov utjecaj na druge jezike sve je jai.
ak i jezici s dugom puristikom tradicij om, kao to su francuski i
maarski, preplavlj eni su anglizmima.
U dananj e doba, kada se zahvaljujui globalizaciji medija i ekonomij e
jednolike kulturne vrijednosti ire po itavom svijetu, te se itav svijet
moe promatrati kao vie-manje j edinstven kulturni krug, svjetski su
278 FennelI 2001: 267.
2
55 1
jezici ujedno i globalni jezici. Poznavanje engleskoga postaje dijelom
"ope kulture", u istom smislu u kojem je znanje latinskoga do 19.
stoljea pripadalo opoj kulturi. Opekulturne sadraje sainjavaju ona
znanja koja obrazovanim ljudima slue za legitimaciju njihove pripadnosti
nekom kulturnom krugu, te ona znanja koja su neophodno potrebna
za funkcioniranj e u svijetu. Danas za legitimiranj e u razgovoru meu
obrazovanim ljudima nitko ne oekuje od vas da ete znati citirati
nekoliko stihova iz Ovidija ili u prikladnom trenutku izrei neku
latinsku poslovicu: tovie, bit ete smij eni ako to uinite. Da biste
u suvremenu svij etu mogli opstati u svakodnevnici nije vie potrebno
znati ni tablicu mnoenja ni Oena, no morate znati sluiti se chip
-karticama na bankomatima, Windowsima i Wordom na PC-ju, surfati
internetom i umetati diskove u DVD (obratite panju na broj novih
engleskih posuenica u prethodnoj reenici). Dijeljenje zajednikih
kulturnih vrijednosti - posjedovanje ope kulture - iskazuje se razgovo
rom o inovacij ama u operativnom sustavu PC raunala i primjerenom
upotrebom engleskih potapalica poput cool, wow, whatever; koristite
li takve rijei, time pokazujete da niste juer pristigli u grad sa sela,
da gledate televiziju i idete u kino, da se koristite internetom i da
vjerojatno znate tko su Eminem i Britney Spears, ak i ako ne sluate
njihovu glazbu. Rijei se posuuju iz jezika koji se povezuje s uspjehom
i drutvenim statusom; posuuju se rijei koje koriste uspjeni ljudi,
"idoli" s kojima se onaj tko ih posuuje eli identificirati. Rijei se
posuuju iz stranoga jezika na osnovi istoga mehanizma koji dovodi
do usvaj anja onih jezinih promjena koje obiljeuju uspjene pojedince
j ezine zajednice, ljude iji drutveni status i utjecaj govornici potuju
i ele oponaati.
Na kraju ove knjige, moemo si dopustiti jo jedno spekulativno
pitanj e, premda smo ve mnogo takvih pitanja ostavili neodgovoreni
ma: hoe li prevlast engleskoga potrajati, ili e se dananja globalna
dominacij a toga jezika pokazati tek prolaznom modom, koja je trajala
nekoliko ljudskih pokoljenja, ali e se u povijesnim razmjerima ipak
pokazati beznaajnom?
Prethodno navedeni primjeri iz povijesti pokazuju nam koliko j e
nezahvalno iznositi proroanstva o budunosti svjetskih jezika. Do prije
nekoliko desetlj ea, ruski j e, zbog politike i vojne moi Sovj etskog
Saveza, mogao pretendirati da jednom postane ravnopravnim partnerom
engleskomu; danas ruski gubi utjecaj ak i u zemljama bivega SSSR-a,
a ruski znanstvenici i poslovni ljudi u inozemstvu govore engleski, kao
i gotovo itav ostali svij et. panjolski, kojim govori tristotinjak milijuna
ljudi u svijetu, igra ulogu svjetskoga jezika ne samo zbog broja ljudi
koji njime govore, ve i zbog izrazito pozitivnog "imagea", koji taj jezik
ima u svijetu. Od kolega lingvista iz zapadne Europe ujem kako sred
njokolci u njihovim zemljama mnogo radije kao strani j ezik odabiru
panjolski od, primj erice, njemakoga, usprkos injenici da su trgovin
ske, kulturne i migracijske veze svih europskih zemalja s Njemakom
viestruko intenzivnije nego veze sa panjolskom i hispanoamerikim
zemljama. Njemaki j ednostavno nije tako "cool" kao panjolski, a
Nijemci ionako gotovo svi govore i engleski. panjolski nam primjer
pokazuje kako za stjecanje statusa svjetskoga jezika pomodni inioci
mogu biti j ednako vani kao ekonomski i politiki presti, te broj
govornika. Brojem govornika engleskomu jedinu ozbiljnu konkurenciju
predstavlja kineski (mandarinski). U stvari, kineskim kao materinskim
jezikom danas govori vie ljudi na svijetu nego engleskim. Takoer,
zbog nevjerojatnog ekonomskog razvitka i kulturnog otvaranja Kine
svijetu, moglo bi se oekivati da e u budunosti kineski igrati daleko
veu ulogu nego danas. Postoje naznake da on ve i sada preuzima
ulogu j ezika meunarodne komunikacije u istonoj Aziji, gdje se
snagom utjecaja pribliava engleskomu. Meutim, danas je poloaj
kineskoga kao svjetskog jezika zacijelo ogranien preprekama koje
namee kinesko pismo; i sam sam odustao od uenja toga jezika jer mi
se uinilo da je trud koji je potreban za uenje kineskog pisma vei od
truda potrebnog za svladavanje dva-tri europska j ezika. Ako kineski
ima budunost kao globalni jezik, Kina e se vjerojatno morati odrei
tri tisue godina svoj e pismene tradicij e, to ne bi bio mali korak za
tu veliku zemlju.
S druge strane, razina engleskoga jezika koji se upotrebljava u meu
narodnoj komunikaciji sve je nia, barem u usporedbi sa standardnim
engleskim (bilo da se radi o engleskome ili amerikom standardu). Na
konferencij ama, u strunim asopisima i na poslovnim sastancima
danas se mogu pronai oblici engleskoga kakvi prije tridesetak godina
ne bi bili prihvatljivi u j avnoj komunikaciji ni u anglofonim zemljama,
ali ni izvan engleskoga govornog podruja. Oblik engleskoga koji se
upotrebljava u meunarodnoj komunikaciji danas j e dosta razliit od
2
57 1
oblika koji u anglofonim zemljama i dalje postoje kao materinski i
standardni j ezici njihovim stanovnicima. Pravila toga pojednostavlj e
nog engleskoga (tzv. Basic English) nisu posve fiksirana, jer na njega
neprekidno utj eu standardne varijante, prema kojima se on i odreuj e:
netko ne moe biti "dobar govornik" pojednostavlj enoga engleskog,
jer upravo to je jezini oblik kojim se slue ljudi koji nisu dobri go
vornici standardnoga engleskog jezika. Neki lingvisti predviaju da
e se engleski razdvojiti na neku vrst meunarodne lingue france i niz
govornih jezika (u Americi, Australiji, Kanadi, Britaniji, itd.) koji e se
sve vie razlikovati i meusobno i od "meunarodnog" engleskoga. Bio
bi to slian razvitak kao kad je iz latinskoga u srednjem vijeku nastao
niz romanskih jezika, a latinski se, iako kao mrtav jezik, sauvao za
potrebe meunarodne komunikacij e. Po moj em je miljenju takav
razvitak malo vjerojatan; svi su oblici engleskoga, naime, u neprekid
nom dodiru, a veina varijanti toga jezika meusobno se ne udaljava
(uz vjerojatni izuzetak afroamerikog engleskoga) . Lokalni dijalekti
u Engleskoj izumiru poput ugroenih jezika u Aziji i Africi, a njihovi
govornici prihvaaju standardne ili sup standardne idiome koji su
proireni u medijima. U svijetu globalnih komunikacija teko bi moglo
biti drukij e. Engleski e bez sumnje evoluirati, kao i svaki drugi jezik
tijekom svjetske povijesti, ali nema naznaka da e se uskoro rascijepiti
na meusobno nerazumljive j ezike potomke koji bi se jednoga dana
mogli razlikovati od "meunarodnoga" engleskog jezika.
Meutim, iako nije vjerojatno da e globalna prevlast engleskoga
prestati u dogledno vrijeme, nema niti razloga za strah da e engleski
"progutati" druge jezike srednj e veliine kao to su hrvatski, danski,
laoski ili volof. Osobito su sigurni oni jezici koji iza sebe imaju dravu,
to znai vojsku, birokraciju i obrazovni sustav. Takoer je malo vj e
rojatno da e prevlast engleskoga jezika u svijetu trajati znatno dulje
od prevlasti drugih svjetskih jezika koje smo susreli u ovom poglavlju.
Jezici nisu prirodne sile, ve konvencije kojima se ljudi slue u meu
sobnom sporazumijevanju. A o tome kako e se sporazumijevati, i ele
li to uope initi, ljudi mogu odluivati sami.
Zakljuak
2
5
9
1
Zal<ljual<
Zato, dakle, ljudi govore razliitim jezicima?
U prvom smo dijelu knjige vidj eli da su pripadnici ljudske vrste
genetski "programirani" za razvitak jezika kao komunikacij skog sustava
kojim se njihova zajednica razlikuj e od drugih. U tom je smislu ljudskoj
vrsti uroena ne samo j ezina sposobnost, ve sposobnost razvitka
j ezine raznolikosti. Ustvrdili smo da jezik nije nastao kao evolucijska
adaptacija koja olakava ouvanje ljudske vrste kao cjeline, ve kao
genetski programiran obrazac ponaanja pomou kojega pripadnici te
vrste najlake mogu raspoznati pripadnike svoje drutvene zajednice i
manipulirati njihovim mentalnim stanjima, namjerama i vjerovanjima,
a posredno i njihovim ponaanjem. Jezino je ponaanje adaptivno
zbog toga to omoguuj e razmjenu informacija unutar drutvene
zaj ednice koja njime govori, i o kojoj ovisi opstanak pojedinaca koji
ju sainj avaju. U uvjetima u kojima je ljudska vrsta evoluirala to su u
pravilu bile zajednice genetiki blisko srodnih poj edinaca, a svakom
je pripadniku vrste opstanak ovisio o razlikovanju takvih pojedinaca
od svih ostalih.
Drugi razlog zbog kojega se ljudski jezici meusobno razlikuju lei
u injenici da ima vrlo malo specifino jezinih uroenih struktura po
kojima se jezici ne mogu razlikovati. Postoje univerzalna obilj eja koja
dijele svi ljudski jezici, no ona su vrlo malobrojna i apstraktna, a veina
je takvih obiljeja nastala kao posljedica drugih, nejezinih ogranienja
koja proizlaze
'
iz naravi ljudskih kognitivnih sposobnosti. Zbog toga
se jezici svijeta mogu razlikovati po neslueno velikom broju obiljeja.
Trei j e razlog nastanku jezine raznolikosti svijeta u injenici da
se jezici neprekidno mijenjaju, te da se svaki jezik mijenja na razliite
naine u razliitim podrujima gdje se govori. Iz jezika-predaka stoga
neprekidno nastaju jezici-potomci, a jezici koji dijele zajednike predke
sainjavaju j ezine porodice. Vidjeli smo kako je veina velikih j ezinih
porodica koje se danas govore na svijetu nastala u posljednjih dese
tak tisua godina, osobito nakon razvitka poljoprivrede i stoarstva.
Prelazak na takav nain proizvodnje hrane u mnogim je dijelovima
svijeta doveo do demografske eksplozije, a j ezici naroda koji su ovladali
polj oprivredom i stoarstvom preplavili su i istisnuli j ezike lovaca i
sakupljaa u gotovo itavu svijetu. Izrazili smo i sumnju o tome jesu li
tradicionalni modeli j ezinog razvitka prikladni za prouavanj e odnosa
meu j ezicima lovaca i sakupljaa, koji su ivj eli u posve drukijim
sociolingvistikim uvjetima od dananjih. Slika j ezine raznolikosti
svijeta koju imamo danas moda je posve razliita od one koja je po
stojala prije otkria polj oprivrede i stoarstva, u svijetu u kojem su nai
predci ivjeli tijekom devet desetina postojanja ljudske vrste na Zemlji.
Razmatrajui j ezinu raznolikost u mnogim dijelovima svijeta,
utvrdili smo da je ona u pravilu rezultat razliitih inilaca, meu
kojima se istiu sljedei:
1. jezina raznolikost prvotne ljudske populacije koja j e naselila
pojedino podruje; Island je vj eroj atno jedina drava na svijetu
bez j ezinih manjina: u vrijeme kad su naselili svoj otok, Islan
ani ondje nisu pronali starije stanovnitvo (zanemarimo li
aicu irskih misionara) . Budui da nije bilo kasnijih migracija
na Island, islandski je ostao jedinim jezikom toga otoka sve do
danas. S druge strane, Indokina, u kojoj se govori mnotvo jezika,
naselj avana je u vie navrata i iz razliitih smjerova, te su onamo
dospjeli jezici austroazijske, austronezijske, dajske i sinotibetske
porodice.
2. zemljopisna obiljeja pojedinih podruja; planinska podruja,
poput Kavkaza, pogoduju razvitku jezine raznolikosti, jer svaka
dolina i visoravan moe razviti vlastiti j ezik, a zajednica koja
se njime slui moe tisulj eima opstati u relativnoj izolaciji od
jezinih zajednica u susjednim predjelima. U velikim ravnica
ma, kao to su plodne doline Nila, ili velikih kineskih rij eka,
Zakljuak
261 1
jedan se jezik moe nesmetano iriti bez prirodnih prepreka, a
komunikacija izmeu udaljenih dijelova takvih podruja moe
potrajati tisulj eima.
3. raznolikost eko sfera koj e postoje na pojedinom podruju, i
naina kako ih ljudi na tom podruju iskoritavaju; vidjeli smo
da u podrujima pogodnim za razvitak intenzivne poljoprivrede
esto susreemo velike j ezike s mnogo govornika, ali i velike
j ezine porodice s mnogobrojnim j ezicima. Do toga dolazi zato
to sjedilako stanovnitvo, koj e se bavi poljoprivredom, ne us
postavlja komunikaciju "na daljinu", ve uglavnom komunicira sa
zajednicama u svojoj neposrednoj blizini. Zato j ezine promjene
u razliitim podrujima gdje se govori neki jezik brzo dovode do
nastanka novih jezika. S druge strane, u jezicima nomadskih i
polunomadskih zajednica na podrujima pogodnim za ekstenziv
no stoarstvo j ezine se promjene mogu lako proiriti u itavoj
zajednici na velikom podruju, pa proces jezine fragmentacij e
tee sporij e.
4. ekoloki rizici s kojim se suoavaju j ezine i etnike zajednice
na nekom podruju. Vidj eli smo da podruja visokog ekolokog
rizika, kao to su arktiki predj eli i pustinje Sj everne Afrike,
pogoduju jezinoj homogenizaciji, jer ljudske zajednice u takvim
ekosferama ovise o mogunosti komunikacije s mnogim, esto i
vrlo udaljenim skupinama svojih sunarodnjaka. S druge strane,
predjeli malenog ekolokog rizika, kao to su praumska podruja
u kojima mogu opstati brojne malene, ekonomski samodostatne
zajednice, potiu j ezinu fragmentaciju. Na taj nain nastaju
malene j ezine zajednice koje nemaju potrebe za meusobnom
komunikacijom. Takvo je podruje primjerice Nova Gvineja, "raj
za lingviste" u kojem se govori oko 750 veinom malih j ezika.
5. tipovi drutvene organizacije koje postoje, ili su postojali, na
pojedinim podrujima; u zajednicama s veim stupnj em drutvene
pokretljivosti, jezik e se prestine drutvene skupine lake pro
iriti nego u zajednicama zasnovanim na krutoj i nepromj enljivoj
drutvenoj organizaciji. Vidj eli smo da je razmjerno visok stupanj
drutvene mobilnosti u Rimskome Carstvu doprinio irenju la
tinskoga, a slini su procesi mogli dovesti i do indoeuropeizacije
1 262
Europe u 4. i 3. tisulj eu pr. Kr. S druge strane, u Indiji j e
rigidni kastinski sustav doprinio ouvanju mnogih jezika kojima
govore stanovnici Indije organizirani u plemenske zajednice
izvan kastinskoga sustava, kao to su govornici mundskih jezika,
ili tibetsko-burmanskih j ezika koji se govore na sjeveroistoku
Potkontinenta.
Razliiti su inioci dakle doveli do toga da se danas na svijetu govori
oko est tisua jezika, no ima mnogih naznaka da sadanje stanje j ezine
raznolikosti svijeta nee potrajati jo dugo. U posljednjem dijelu knjige
upozorili smo na injenicu da se j ezina raznolikost svijeta drastino
smanjuje tijekom posljednjih desetljea. Od danas, kada dovravam ovaj
rukopis, do trenutka poj avljivanja moje knjige u knjiarama umrijet e
barem desetak jezika, a moda i znatno vie njih. Konkretno to znai
da e umrijeti posljednji govornici jezika, koje zatim vie nitko nee
znati kao materinske jezike: u stvarnosti se zapravo radi o ljudima i
njihovim sudbinama, a ne o apstraktnim sustavima znakova. Uroenost
tenj e za j ezinom posebnou vlastite zajednice, odnosno injenica da
je jezina raznolikost prirodno stanje ljudskoga drutvenog okolia, ne
bi nam trebali davati lane nade: Pripadnici ljudske vrste prilagodili su
se u suvremenom svijetu mnogim okolnostima, za koje imamo razloga
vjerovati da nisu u skladu s naom genetski naslijeenom ljudskom
naravlj u: mnogi meu nama stanuju u skuenim uvjetima masovnih
"spavaonica" kakve postoje u suvremenim velegradovima, mnogi meu
nama jedu hranu prepunu umjetnih sastojaka koji ne odgovaraju naim
stvarnim kalorijskim i vitaminskim potrebama, i mnogi meu nama
ive u sredinama u kojima se govori samo jednim jezikom. Budu li se
nai potomci jednoga dana, u ne tako dalekoj budunosti, raali u vrlo
nezanimljivu svijetu kojim e gospodariti samo nekoliko "svjetskih"
jezika, velik dio krivnje za to snosit emo mi sami.
Literatura
263
1
Literatura
Adelaar, W. 1999 "Unprotected languages: the silent death of the languages of
northern Peru", in: A. Herzfeld & Y. Lastra (eds.) Las Causas Sociales de
la Desaparici6n y del Mantenimiento de las Lenguas en las Naciones de
America, Universidad de Sonora, Herrosillo: 205-222.
Aiello, L. & Collard, M. 2001 "Our newest oldest ancestor?" Nature 410: 526-27.
Aikhenvald, A. 1999 "Areal diffusion and language contact in the Icana-Vaupes
basin, north-west Amazonia", u: R. M. W. Dixon & A. Aikhenvald (eds.)
The Amazonian Languages, c.u.P., Cambridge 1999: 385-416.
Aikhenvald, A. 2001 "Areal Diffusion, Genetic Inheritance, and Problems of
Subgrouping: a North Arawak Case Study," u: Aikhenvald & Dixon (ur.)
2001: 167-194.
Aikhenvald, A. Y. & R. M. W. Dixon (ur.) 2001 Areal Diffusion and Genetic
Inheritance, Oxford University Press, Oxford.
Allan, K. 1977 "Classifiers", Language 53: 285-306.
Anthony, D. 2007 The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age
Riders from the Eurasian Stepes Shaped the Modern World, Princeton,
Princeton University Press.
Badcock, C. 2000 Evolutionary Psycholog, Polity, Cambridge.
Bahuchet, S. 1993 "History of the inhabitants of the central African rain forest;
Perspectives from comparative linguistics", in: C. M. Hladik et alii (eds.)
Tropical Forests, People and Food: Biocultural Interactions and Ap lications
to Development, UNESCO & Parthenon: 37-54.
Baker, Mark S. 2003 "The Natures of Nonconfigurationality", in: Baltin &
Collins 2003: 403-438.
Baker, Mark S. 2003a Lexical Categories. Verbs, Nouns, and Adjectives, Cam
bridge University Press, Cambridge.
1 264
Baltin, M. & C. Collins (ur.), 2003 The Handbook of Contemporary Syntactic
Theory, Blackwell, Oxford.
Bammesberger, A. & Vennemann, T. (ur.) 2003 Languages in Prehistoric Europe,
Winter, Heidelberg.
Banfi, E. 1985 Linguistica balcanica, Zanichelli, Bologna.
Barbujani, G. & Sokal, R. 1990 "Zones of sharp genetic change in Europe are
also linguistic boundaries", Proceedings of the National Academy of Sciences
of the USA 87: 1816-1819.
Basu, A. , Mukherj ee, N. Roy, S. et alii 2003 "Ethnic India: A Genomic View,
With Special Reference to Peopling and Structure", Genome Research 13:
2277-2290.
Baum, N. 2004 "Kelten - archaologisch betrachtet", u: S. Zimmer (ur.) Die
Kelten, Theiss, Stuttgart: 28-56.
Bellwood, P. 2001 "Archaeology and the Historical Development of Punctuation
in Language-Family Origins", u: Aikhenvald & Dixon (ur.) 2001: 27-43.
Benveniste, E. 1995 Rijei indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.
Bernhard, W. & Kandler-Palsson, A. (ur.) 1986 Ethnogenese europaischer
Volker, Fisher, Stuttgart & New York.
Bickerton, D. 1990 Language and Species, The University of Chicago Press,
Chicago.
Bickerton, D. 2002 "Foraging versus Social Intelligence in the Evolution of
Protolanguage", u Wray (ur.) 2002: 207-225.
Bickerton, D. 2007 "Language evolution: A brief guide for linguists", Lingua
117: 510-526.
Blevins, J. 2007 "A Long Lost Sister of Proto-Austronesian? Proto-Ongan,
Mother of Jarawa and Onge of the Andaman Islands", Oceanic Linguistics
146, 1: 154-198.
Bloom, P. 2001 "Roots of Word Learning" u: M. Bowerman & S. C. Levinson,
Language Acquisition and Conceptual Development, c.u.P. Cambridge
159-184.
Boardman, J. et alii 1988 The Roman World, Oxford University Press, Oxford.
Bresnan, J. 2000 Lexical-Functional Syntax, Blackwell, Oxford.
Bruneau, Ch. 1955 Petite histoire de la langue francaise, Armand Colin, Paris.
Byrne, R. W. 2000 "Evolution of primate cognition", Cognitive Science 24/2000:
543-570.
Cann, R. L. 2001 "Genetic clues to dispersal of human populations: Retracing
the past from the present", Science 291: 1742-1748.
Literatura
265 1
Cavalli-Sforza, L. L. 2001 Genes, Peoples, and Languages, Penguin, Harmon
dsworth.
Cavalli-Sforza, L. L., Piazza, A. et alii 1988 "Reconstruction of human evolution:
Bringing together genetic, archaeological, and linguistic data", Proceedings
of the National Academy of Sciences of the USA 85: 6002-6006.
Chambers, J. K. 1995 Sociolinguistic Theory, Blackwell, Oxford.
Chomsky, N. 1965 Aspects of the Theory of Syntax, The M. I.T. Press, Cam-
bridge (Mass.).
Chomsky, N. 1991 Iezik i problemi znanja, SOL, Zagreb.
Chomsky, N. 2002 On Nature and Language, CUP, Cambrige.
Comrie, B. 2000 "Is there a single time-depth cut-off point in historical lin
guistics? " u: C. Renfrew, A. McMahon & L. Trask, eds. Time Depth in
Historical Linguistics, The McDonald Institute for Archaeological Research,
Cambridge: 33-43.
Corballis, M. C. 2002 From Hand to Mouth. The Origins of Language, Princeton
University Press, Princeton.
Croft, W. 2000 Explaining Language Change. An Evolutionary Approach,
Longman, London.
Crystal, D. 2000 Language Death, CUP, Cambridge.
Curnow, T. J. 2001 "What Language Features can be 'Borrowed' ?", u: Aikhenvald
& Dixon (ur.) 2001: 412-436.
Curtius, E. R. 1998 Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed,
Zagreb.
erny, V 1971 "Some remarks on syntax and morphology of verb in Avar",

Archiv Orientalni 39: 46-56.
Dang At, V. & I. I. Glebova 1963 Naal'nyj kurs v'etnamskogo jazyka, Izdatel'stvo
IMO, Moskva.
Dawkins, R & Krebs, ]. R. 1978 "Animal Signals: Information or Manipulation"
in: Krebs, J. & Davies, N. (eds.) Behavioral Ecology, Blackwell, Oxford
1978: 282-309.
Deacon, T. W. 1997 The Symbolic Species. The co-evolution of language and
the brain, Norton, London.
Descartes, R. 1973 (1637) Discours de la methode, Le livre de poche, Paris.
de Villiers, J. 2007 "The interface of language and Theory of Mind", Lingua
117: 1858-1878.
Diakonov, I. M. 1985 "On the Original Home of the Speakers of Indo-Euro
pean", The Journal of Inda-European Studies 13: 92-174.
Diakonov, I. M. 1988 The Afrasian Languages, Nauka, Moskva.
Diamond, J. 1991 The Rise and Fall of the third Chimpanzee, Vintage, London.
Diamond, J. 1999 Guns, Germs, and Steel, Vintage, London.
Dixon, R. M. W. 1977 "Where have all the adjectives gone? " Studies in Lan
guage 1: 19-80.
Dixon, R. M. W. 1980 The Languages of Australia, C.U.P. Cambridge.
Dixon, R. M. W. 1988 A Grammar of Boumaa Fijian, The University of Chicago
Press, Chicago.
Dixon, R. M. W. 1997 The rise and fall of languages, CUP, Cambridge.
Dixon, R. M. W. 2001 "The Australian Linguistic Area", u: Aikhenvald &
Dixon (ur.) 2001: 64-104.
Dixon, R. M. W. & Aikhenvald, A. Y. (eds.) 1999 The Amazonian Languages,
CUP, Cambridge.
Dorian, N. 1999 "Linguistic and Ethnographic Fieldwork", u: Fishman (ur.)
1999: 25-42.
Dressler, W. 1981 "Language shift and language death, a Protean challenge for
the linguist", Folia Linguistica 15, 1-2: 5-28.
Dubuisson, M. 1980 "Toi aussi, mon fils!", Latomus 39, 4: 881-890.
Duhoux, Y 1998, "Pre-Hellenic Language(s) of Crete", The Journal of Indo
European Studies 26: 1-40.
Dunbar, R. 1996 Grooming, Gossip, and the Evolution of Language, Harvard
University Press, Cambridge.
Ehret, C. 1988 "Language change and the material correlates of language and
ethnic shift", Antiquity 62: 564-574.
Eliot, L. 1999 Early Intelligence, Penguin, Harmondsworth.
Evans, N. & Levinson, S. C. 2009 "The myth of language universals: Language
diversity and its importance for cognitive science", Behavioral and Brain
Sciences 32, 5: 429-448.
Everett, D. L. "Cultural Constraints on Grammar and Cognition in Piraha.
Another Look at the Design Features of Human Language", Current
Anthropology 46, 4: 621-645.
FennelI, B. 2001 A History of English. Sociolinguistic Approach, Blackwell,
Oxford.
Fishman, J. A. (ur.) 1999 Handbook of Language and Ethnic Identity, Oxford
University Press, Oxford.
Literatura 267
1
Fisher, S. E. & Scharff, C. 2009 "FOXP2 as a molecular window into speech
and language", Trends in Genetics 25, 4: 166-177.
Fitch, W. Tecumseh 2002 "Comparative Vocal Production and the Evolution of
Speech: Reinterpreting the Descent of the Larynx", u: Wray (ur.) 2002:
21-45.
Foley, W. 1986 The Papuan Languages of Papuan New Guinea, c.u.P. Cambridge.
Fortescue, M. 1984 West Greenlandic, Croom Helm, London.
Frank, M. c. , Everett, D. et alii 2008, "Number as a cognitive technology.
Evidence from Piraha language and cognition", Cognition 108, 3: 819-824.
Frawley, W. ]. (ur.) 2003 International Encyclopedia of Linguistics, Oxford
Gamkrelidze, T. & Ivanov, V. V. 1984 Indoevropejskij jazyk i indoevropejcy,
Izdatel'stvo tbilisskogo universiteta, Tbilissi.
Gazzaniga, M. S. (ed.) 2000 The New Cognitive Neurosciences, The M. LT.
Press, Cambridge (Mass.).
Gardenfors, P. 2003 How Homo Became Sapiens. On the Evolution of Thinking,
Oxford University Press, Oxford.
Gibbons, A. 2001 "The peopling of the Pacific", Science 291: 1735-1737.
Gimbutas, M. 1963 "The Indo-Europeans: Archeological Problems", American
Anthropologist 65: 1963: 815-836.
Gimbutas, M. 1988 "The collision of two ideologies", u: T. L. Markey & J.
A. C. Greppin (ur.) When Worlds Collide - The Indo-Europeans and the
Pre-Indo-Europeans, Karoma: 171-178.
Gimbutas, M. 1991 The Civilization of the Goddess, Harper, San Francisco.
Goldsmith, ]. (ur.) 1995 Handbook of Theoretical Phonology, Blackwell, Oxford.
Golqb, Z. 1992 The Origins of the Slavs. A Linguist's Viewpoint, Slavica,
Columbus (OH).
Grace, G. W. 1990 "The 'aberrant' versus 'exemplary' Melanesian languages",
u: P. Baldi (ed.) Linguistic Change and Reconstruction Methodolog,
Mouton De Gruyter, Berlin: 155-173.
Greenberg, J. 1987 Language in the Americas, Stanford University Press, Stanford.
Grosjean, F. 1982 Life with two Languages. An Introduction to Bilingualism,
Harvard University Press, Cambridge, Mass.
Haarmann, H. 1990 "'Basic' vocabulary and language contacts: the disillusion
of glottochronology", Indogermanische Forschungen 95: 1-37.
Haarmann, H. 1991 Universalgeschichte der Schrift, Campus Verlag, Frankfurt
a/M.
Hagege, C. 1995 Struktura jezika,
kolska knjiga, Zagreb.

Hagege, C. 2005 Zaustaviti izumiranje jezika, Disput, Zagreb.
Hale, K., M. Krauss, et alii 1992 "Endangered Languages", Language 68/1992:
1-42.
Hauser, M. D. 1996 The Evolution of Communication, The MIT Press, Cambridge.
Hauser, M. D., Chomsky, N. & Fitch, W. T. 2002 "The Faculty of Language:
What is It, Who Has It, and How Did It Evoive?", Science 298: 1569-1579.
Headland, T. N. 2003 "Thirty Endangered Languages in the Philippines", Work
Papers of the Summer Institute of Linguistics, University of North Dakota
Session, vol. 47 (http://www.und.edu/dept/linguistics/wp/2003Headland.pdf)
Headland, T. N. & Reid, L. A. 1989 "Hunter-gatherers and their neighbours
from prehistory to the present", Current Anthropology, 30: 43-66.
Heine, B. & Kuteva, T. 2002 "On the Evolution of Grammatical Forms", u:
Wray (ur.) 2002: 376-397.
Heine, B. & Nurse, D. (ur.) 2000 African Languages. An Introduction, c.u.P.
Cambridge.
Herder, J. G. 1966 (1770) Abhandlung uber den Ursprung der Sprache, Reclam,
Stuttgart.
Herodot 2000 Povijest (preveo Dubravko
kiljan), Zagreb, Matica hrvatska.

Heyes, C. M. 1998 "Theory of Mind in Nonhuman Primates", Behavioral and
Brain Sciences 21: 101-148.
Holzer, G. 1995 "Die Einheitlichkeit des Slavischen um 600 n. Chr. und ihr
Zerfall", WSJ 41: 55-89.
Hurford, J. R. et alii (ur.) 1998 A roaches to the Evolution of Language, CUP,
Cambridge.
Ingold, T. (ur.) 1994 Companion Encyclopedia of Anthropolog, Routledge,
London.
Jackendorff, R. 2002 Foundations of Language. Brain, Meaning, Grammar,
Evolution, Oxford University Press, Oxford.
Jacquesson, F. 2003 "Linguistique, genetique, et la vitesse d'evolution des
langues", Bulletin de la Societe de linguistique de Paris, 97(1): 101-121.
Jelaska, Z. 2004 Fonoloki opisi hrvatskoga jezika, Hrvatska sveuilina na
klada, Zagreb.
Jenkins, c. 2000 Biolinguistics, Cambridge University Press, Cambridge.
Jolly, A. 1999 Lucy's Legacy. Sex and Intelligence in Human Evolution, Harvard
University Press, Cambridge, MA.
Literatura
Joseph, B. D. & Janda, R. D. (ur.) 2003 The Handbook of Historical Linguistics,
Blackwell, Oxford.
Katii, R. 1998 Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb.
Keeley, L. H. 1996 War before Civilization: The Myth of the Peaceful Savage,
Oxford University Press, Oxford.
Kilian, L. 1983 Zum Ursprung der Indogermanen, Bonn.
Kirch, P. 2000 On the Road of the Winds: An Archaeological History of the
Pacific Islands before European Contact, The University of California
Press, Berkeley.
Klimov, G. A. 1986 Vvedenie v kavkazskoe jazykoznanie, Nauka, Moskva.
Knight, C. et al. (ur.) 2000 The Evolutionary Emergence of Language, CUP,
Cambridge.
Koziol, H. 1967 Grundzuge der Geschichte der englischen Sprache, Wissensc
haftliche Buchgesellschaft, Darmsdtadt.
Labov, W. 1963 "The social motivation of a sound change", Word 19: 273-309.
Labov, W. 1994 Principles of Linguistic Change. Internal Factors, Blackwell,
Oxford.
Ladefoged, P. 1992 "Another View of Endangered Languages", Language
68/1992: 809-812.
Ladefoged, P. & Everett, D. 1996 "The status of phonetic rarities", Language
72: 794-800.
Ladefoged, P. & Maddieson, I. 1996 The Sounds of the World's Languages,
Blackwell, Oxford.
Lalor, B. (ur.) 2003 The Encyclopaedia of Ireland, Gill & McMillan, Dublin.
Leakey, R. 1994 The Origin of Humankind, Phoenix, London.
Levinson, S. 1997 "Language and cognition: the Cognitive consequences of
spatial description in Guugu Yimithirr", Joural of Linguistic Anthropology
7, 1: 1-35.
Lieberman, P. 2000 Human Language and Our Reptilian Brain, Harvard
University Press, Cambridge, Mass.
Lock, A. & c. R. Peters (ur.) 1999 Handbook of Human Symbolic Evolution,
Blackwell, Oxford.
Ludtke, H. 1986 "Esquisse d'une theorie du changement langagier", La Lin
guistique 22: 3-46.
Malle, B. F. 2002 "The Relation Between Language and Theory of Mind in
Development and Evolution", u: T. Giv6n & B. F. Malle (ur.), The evolution
of language out of pre-language, Benjamins, Amsterdam: 265-284.
\ 270
Mallory, J. P. 1989 In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson,
London.
Mallory, J. P. 1996 "The Indo-European Homeland Problem: a matter of time"
u: K. Jones-Bley & M. Huld (ur.) The Indo-Europeanization of Northern
Europe, Institute for the Study of Man, Washington, D. C. : 297-323.
Mallory, J. P. & Adams, D. Q. (ur.) 1997 Encyclopedia of Indo-European
Culture, Fitzroy Dearborn, London and Chicago.
Matasovi, R. 1994 "Winterov zakon i baltoslavensko jezino zajednitvo",
Suvremena lingvistika 38: 5-23.
Matasovi, R. 1996 A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European
Linguistics, Peter Lang, Frankfurt a/M & New York.
Matasovi, R. 1997 Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika,
Matica hrvatska, Zagreb.
Matasovi, R. 2001 Uvod u poredbenu lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb.
Matasovi, R. 2004 "Patterns of Grammaticalization and the Layered Structure
of the Clause", paper presented at the RRG Conference at ITB, Dublin,
July 2004.
Matasovi, R. 2004a "Insular Celtic: language area, genealogical node, or
both? "
lanak iznesen na konferenciji SAILLS u Edinburghu, u lipnju

2004. ; pojavit e se u zborniku radova s te konferencije.
Matasovi, R. 2004b Gender in Indo-European, Winter, Heidelberg.
Matasovi, R. 2004c "Uvod" u: Sveti Patrik: Djela, Antibarbarus, Zagreb.
Matasovi, R. 2008 Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica
hrvatska, Zagreb.
Meiser, G. & Das, R. P. (ur.) 2002 Geregeltes Ungestiim. Bruderschaften und
Iugendbiinde bei indogermanischen V6lkern, Hempen Verlag, Bremen.
Miller, G. 2000 The Mating Mind, London.
Mithun, M. 1999 The Languages of Native North America, c.u.P. Cambridge.
Nasidze, I. et alii "Alu insertion polymorphisms and the genetic structure of
human populations from the Caucasus", European Journal of Human
Genetics 2001, 9: 267-272.
Nettle, D. 1999 Linguistic Diversity, Oxford University Press, Oxford 1999.
Nettle, D. 1999a "Linguistic diversity of the Americas can be reconciled with
a recent colonization", Proceedings of the National Academy of Sciences
of the USA 96: 3325-3329.
Literatura 271
1
Nettle, D. 2000 "Linguistic diversity, population spread, and time depth", in: C.
Renfrew, A. McMahon & L. Trask, Time Depth in Historical Linguistics,
The McDonald Institute for Archaeological Research, Cambridge: 665-677.
Nettle, D. & Romaine, S. 2000 Vanishing Voices. The Extinction of the World's
Languages, Oxford University Press, Oxford.
Newmeyer, F. J. 2002 "Uniformitarian Assumptions and Language Evolution
Research", u: Wray (ur.) 2002: 359-375.
Nichols, J. 1990 "Linguistic Diversity and the First Settlement of the New
World", Language 66: 475-521.
Nichols, J. 1992 Linguistic Diversity in Space and Time, The University of
Chicago Press, Chicago.
Nichols, J. 2000 "Estimating dates of early American colonization dates", in: C.
Renfrew, A. McMahon & L. Trask, Time Depth in Historical Linguistics,
The McDonald Institute for Archaeological Research, Cambridge: 643-663.
Nichols, J. 2003 "Diversity and Stability in Language", u: Joseph & Janda (ur.)
2003: 283-311.
Nougayroi, J. 1975 "Le babyionien, langue internationale de l'antiquite", Razprave
IX/l, SA ZU, Ljublj ana.
Palmer, F. R. 1995 Grammatical Roles and Relations, CUP, Cambridge.
Phillipson, D. W: 1993 African Archaeolog, CUP, Cambridge.
Piazza, A. et alii 1995 "Genetics and the origin of European languages", Pro-
ceedings of the National Academy of Sciences of the USA 92: 5836-5840.
Pinker, S. 1994 The Language Instinct, Penguin, London.
Pinker, S. 1999 How the Mind Works, The MIT Press, Cambridge.
Pinker, S. 2002 The Blank Slate, Penguin, Harmondsworth.
Pinker, S. & Bloom, P. 1990 "Natural language and natural selection", Behavioral
and Brin Sciences, 13: 707-784.
Pohl, W. 1995 "Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni", u: N. Budak (ur.),
Etnogeneza Hrvata, NZ Matice hrvatske, Zagreb 1995: 86-96.
PovineUi, D. et alii 1992 "Comprehension of role reversal in chimpanzees:
evidence of empathy? ", Animal Behavior 43: 633- 640.
Pritsak, O. 1983 "The Slavs and the Avars", u: Gli slavi occidentali e meridio
nali neU' alto medioevo, Settimane di studio del Centro italiano di studi
suU'alto medioevo, Spoleto: 353-435.
Renfrew, C. 1973 Before Civilization. The Radiocarbon Revolution and Prehi
storic Europe, jonathan Cape, London.
Renfrew, C. 1987 Archaeolog and Language, Pimlico, London.
Renfrew, C. 2000 "At the edge of knowability: towards a pre hi story of langu
ages", Cambridge Archaeological Journal 10: 7-34.
Richards, M., Macaulay, V et alii 2000, "Tracing European Founder Lineages
in the Near Eastern mtDNA Pool", American Journal of Human Genetics
67: 1251-1276.
Richter, D. K. 2001 Facing East from Indian Country. A Native History of Early
America, Harvard University Press, Cambridge, Mass.
Ritt, N. 2004 Selfish Sounds and Linguistic Evolution. A Darwinian A roach
to Language Evolution, C. U. P., Cambridge.
Robins, R. H. & Uhlenbeck, R. M. (ur.) 1991 Endangered Languages, Berg,
Oxford & New York.
Ross, M. 1998 "Sequencing and dating linguistic events in Oceania: the linguistics/
archaeology interface", in: R. Blench & M. Spriggs (eds. ): Archaeolog and
Language II: Archaeological Data and Linguistic Hypotheses, Routledge,
London: 141-173.
Ruhlen, M. 1991 A Guide to the World's Languages, Edward Arnold, London.
Sajantila, A. & Paabo, S. 1995 "Language replacement in Scandinavia", Nature
Genetics 11: 359-360.
Sapir, E. 1921 Language, Harcourt, Brace & Co. , New York.
Savage-Rumbaugh, S., Shanker, S. G. & Taylor, T. J. 1998 Apes, Language, and
the Human Mind, Oxford University Press, Oxford.
Semino, O. , Passarino, G., et alii 2000 "The Genetic Legacy of Paleolithic
Homo sapiens sapiens in Extant Europeans: A Y Chromosome Perspective",
Science 290: 10. Nov. 2000: 1155-1159.
Sherratt, A. i Sherratt, E. S. 1988, "The archaeology of Indo-European: An
alternative view", Antiquity 62 (236) : 584-595.
Sherratt, A. 1998 "Echoes of the Big Bang: The Historical Context of Language
Dispersal", u: K. Jones-Bley et alii (eds.) Proceedings of the Tenth Annual
UCLA Indo-European Conference, JIES Monograph Series No. 32, Was
hington: Institute for the Study of Man: 261-282.
Shopen, T. (ur.) 1985 Language Typolog and Syntactic Description, CUP,
Cambridge.
Shopen, T. (ur.) 1987 Languages and Their Speakers, University of Pennsylvania
Press, Philadelphia.
Siguan, M. 2004 Iezici u Europi,
kolska knjiga, Zagreb.

Skok, P. 1936 Dolazak Slovena na Mediteran, Split.
Sohn, Ho-Min 2001 The Korean Language, C. U. P., Cambridge.
Literatura 273
1
Steever, S. (ur.) 1998 The Dravidian Languages, Routledge, London.
Sykes, B. 2000 "Using genes to map population structure and origins", u: B.
Sykes, ur. The Human Inheritance: Genes, Language, and Evolution,
Oxford University Press, Oxford: 93-117.
Sykes, B. 2001 The Seven Daughters of Eve, Bantam, London.
Sykes, B. 2003 Adam's Curse, Bantam, London.
kari, I. 1991 "Fonetika hrvatskoga knjievnog j ezika", u: Povijesni pregled,

glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika, HAZU i Globus, Zagreb:
61-378.
Tagliavini, C. 1969 Le origini delle lingue neolatine, Patron, Bologna.
Taylor, A. J. P. 1971 The Struggle for Mastery in Europe 1848-1918, Oxford
Thomason, S. G. 2003 "Contact as a source of language change", u: Joseph &
Janda (ur.) 2003: 687-712.
Thomason, S. G. & Kaufman, T. 1988 Language Contact, Creolization, and
Genetic Linguistics, University of California Press, Berkeley.
Tobias, P. V 1987 "The brain of homo habilis: a new level of organization in
cerebral evolution", Journal of Human Evolution 16: 741-761.
Todd, M. 1995 The Early Germans, Blackwell, Oxford.
Tomasello, M. 1999 The Cultural Origins of Human Cognition, Harvard
University Press, Cambridge, Mass.
Tomasello, M. 2001 "Perceiving intentions and learning words in the second
year of life", u: M. Bowerman & S. C. Levinson (ur.) Language Acquisition
and Conceptual Development, c.u.P. Cambridge: 132-158.
Tomasello, M. & Call, J. 1997 Primate Cognition, Oxford University Press,
Oxford.
Trivers, R. L. 1971 "The evolution of reciprocal altruism", Quarterly Review
of Biology 46: 35-57.
Trubaev, O. N. 1982 "Jazykoznanie i etnogenez slavjan. Drevnie slavjane po
dannym etimologiji i onomastiki", Voprosy Jazykoznanija 4/1982: 10-24,
5/1982: 3-17
Underhill, P. A., Peidong Shen, et alii 2000 "Y chromos ome variation and the
history of human populations", Nature Genetics 26: 358-361.
Van Valin, R. D. 2001 An Introduction to Syntax, Cambridge University Press,
Cambridge.
Van Valin, R. D. & LaPolla, R. 1997 Syntax. Structure, Meaning, and Function,
Cambridge University Press, Cambridge.
Viatte, A. 1969 La francophonie, Larousse, Paris.
ViHar, F. 1997 Gli indoeuropei e le origini dell'Europa, Il Mulino, Bologna.
Wagener, P. 2004 "Longtime studies in language change: Low German speakers
at the North Sea", referat odran na konferenciji SAILLS u St. Andrewsu,
lipanj 2004.
Wallace-Hadrill, J. M. 1996 The Barbarian West 400-1000, Blackwell. Oxford.
Wiessner, P. 1982 "Risk, reciprocity and social influences on !Kung San econo
mics", u: Leacock, E. & Lee, R. (ur.) Politics and History in Band Societies,
CUP, Cambridge: 61-84.
Wilkins, W. K. & Wakefield, ]. 1995 "Brain evolution and neurolinguistic
preconditions", Behavioral and Brain Sciences 18: 161-226.
Witczak, K. T. 1986-7 "O pervonaal'nyx venetax", Etimologija 1986-7: 107-114.
Wolff, P. 2003 Western Languages AD 100-1500, Phoenix, London.
Wray, A. (ur.) 2002 The Transition to Language. Studies in the Evolution of
Language, Oxford University Press, Oxford.
Zilhao, ]. 2004 "The Neandertals have turned out to be related to us, after all",
Humboldt Kosmos 84: 30.
Zimmer, S. 1990 "The Investigation of Proto-Indo-European History: Methods,
Problems, Limitations", u: T. Markey & J. A. C. Greppin (ur.) When Worlds
Collide: The Indo-Europeans and the Pre-Indo-Europeans, Karoma: 311-345.
Zinkeviius, Z. 1998 The History of the Lithuanian Language, Mokslos ir
enciklopedijtt leidybos institutas, Vilnius.
Zvelebil, M. & K. V. Zvelebil, 1988 "Agricultural transition and Indo-European
dispersals", Antiquity 62: 574-583.
Zwicky, A. 1985, "Heads", Journal of Linguistics 21: 1-29.
Kazalo
I<azalo
!kung 137
A
abhaski 67, 108
adpozicije 86
afksi 71
Afrika 18, 31, 35, 1, 151, 153
afrikaans 108, 154, 156, 214
afroameriki engleski 235
afroazijski 109, 134, 154, 175
ainu 167
aj mara 111
akadskog 248
akanski 74
albanski 108, 138, 142, 206, 207
Aleksandar Veliki 197, 248
Alemani 210
algonkijski 79, 111
altruistino ponaanje 23
Aljaska 167, 232
Amazonija 137, 143, 245
Amerika 17, 167, 229
amharski 109, 118
analogija 115
Andamani 166
andamanski 227
Anti 218
apucikvar 166
arapski 109, 206, 243, 249
argument 81
Ariovist 210
armenski 7 108, 146
Arminije 210
arumunjski 207
asamski 108
Atila 212
August (Oktavijan) 210
Australija 1, 135, 151, 157, 160, 229,
233
australopiteci 27
austroazijski 161
austronezijski 18, 1, 164
Avari 212, 214, 219
avarski 93
Azija 17, 157
B
babilonski 248
Bahuchet, S. 155
Balkan 189, 190, 192, 207
balkanski jezini savez 142
baltijski 223
Baltik 185
baludski 108
bantuski 1, 144, 155, 156
baskijski 18, 81, 109, 145, 175, 177, 181,
245
Beckett, S. 241
Belgi 210
bengalski 108, 244
1 27
6
berberski 109, 176, 243
Beringov tjesnac 168
Biblija 16, 54, 241
Bickerton, D. 148
bilingvizam 140, 145
Bizant 220
bjeloruski 108, 223
Blake, B. 98
Bliski istok 159, 178
Bloom, M. 24
Boccaccio, G. 250
bonoboi 26, 42
bora 139
bonjaki 108, 222
brahui 159
bratstva 194
Bresnan, J. 98
bretonski 108, 208
Britanija 206, 208
Britansko Otoje 199
britski 142, 199, 208
Brocino podruje 57
Bug 216
bugarski 108, 142, 222
bukva 185
Buri 156
buruaski 109
Buzuku, Gj. 207
Byrne, R. 38
e
Cartier, J. 44
Cavalli-Sforza, L. L. 180, 183, 197
Cezar, G. J. 202, 205, 209, 210
Chifumbaze 156
Chimpsky, N. 26
Chomsky, N. 21, 57, 59, 88, 98
Ciceron, M. T. 203
Clovis 167
Corballis, M. 37, 55
Cortes, H. 229
Crno More 184
Cucuteni-Tripolje 191
adski 109
eenski 68, 7 108
eremiski 224
eki 108, 223
ibanski 1 1 1
impanze 26, 29, 37, 42, 56
ukotski 224, 245
D
daki 232
dahalo 137, 234
dalmatski 207
danski 108, 257
Dante Alighieri 250
Dereivka 187
Descartes, R. 21, 252
de Vaqueiras, R. 250
Diakonov, . 192
Diamond, J. 26
distinktivna obiljeja 65
Dixon, R. M. Y 134, 237
djirbal 94
Dmanisi 28
dojenad 52
Donja Mihajlovka 188
donjoluiki 244
Dorian, N. 227
dravidski 79, 109, 144, 159
Dunbar, R. 56
E
egipatski 109
egzogamija 142, 143
Einharda 214
ejaki 233
ekoloki rizik 129
ekvativ 143
elamski 159, 248
elimijski 182
elmolo 229
Eminem 255
enga 162
Engleska 141
Kazalo
engleski 52, 73, 75, 77, 86, 89, 108, 139,
214, 230, 234, 238, 244, 246, 253,
256
ergativni jezici 94, 150
Eskimi 168
estonski 108
eteokreanski 196
etruanski 181, 201, 205, 232
Europa 1 18, 158, 231, 244
eve 110
evenkijski 108
evenski 108
Everett, D. 104
F
fa li a nski 200
ferski 108
fidijski 78
Filipini 110
Finska 177
finski 108, 17 218
Flamanci 226
fokus 99
fonem 52, 67
fonologija 46, 64
FOXP2 104
franaki 213
France, A. 56
Franci 206, 210
francuski 52, 73, 75, 78, 80, 108, 116,
141, 144, 206, 213, 226, 242, 248,
251, 254
Fridrik Veliki 251
frigijski 108, 196
Frizija 246
frizijski 246
fulbe 110, 130, 155
furlanski 129
G
gaeltacht 238
gagauski 221
Galaani 198
galski 145, 198, 232
Gamkrelidze, T. 192
Gardenfors, P. 38
Gaudo 200
gavagai 45
genetska srodnost jezika 107
Gepidi 214
Germani 209
giljaki 109
Gimbutas, M. 189, 190
glagoli 76
glagolske skupine 86
goidelski 142
goldski 224
gorile 27, 38, 56
gornjoluiki 244
Goti 210
gotski 211, 221
govorni inovi 98
gramatem 71
gramatike relacije 94
gramatika 40
gramatikalizacija 116
Grka 195
277
grki 108, 115, 139, 142, 195, 202, 222,
248
gruzijski 69, 108, 113
guarani 1 1 1
guugu yimidhirr 136
H
haka 164
Hale, M. 233
Hallstattska kultura 198
Hanibal 204
hausa 73, 109
Hausler, A. 191
havajski 69, 110
havajski pidinski engleski 147
hebrejski 80, 109, 237
Herder, G. W. 36, 51
Herodot 216
hetitski 107, 191, 196, 248
Heziod 197
hindski 92, 108, 244
/
2
7
8
hindskoga 242
hikarjana 89, 1, 137
Hochdorf 198
Homer 197
hominidi 22, 26, 56
homo erectus 28, 29, 30
homo erga s ter 28
homo habilis 28, 30, 37, 57
homo sapiens 36, 39, 175
Hrvati 221, 222
Hrvatska 251
hrvatski 69, 89, 108, 116, 138, 139, 222,
257
Huni 212
hupa 243
hurijski 248
Hvalinsk 188
Iberi 199
iberski 181, 232
ideofoni 75
igbo 1
imenice 76
imenska skupina 84
Indija 18, 159, 249
indoeuropski 18, 10 134, 183
Indonezija 1, 249
indonezijski 1, 139, 250
Indska dolinska civilizacija 159
infksi 72
informacijska struktura 99
ingorotski 72
inuit 70, 1
irokijski 45, 1
Irska 198, 208, 238
irski 72, 74, 108, 199, 208, 230, 238,
241, 250
Ishi 228
islandski 108, 260
Ivanov, NN 192
ivrit 237
izoglosa 128
izolativni jezici 70
izolirani jezici 109
jakutski 108, 221, 224

Jamnajska kultura 188
jana 74, 75
Jana 228
Japan 247
japanski 78, 79, 89, 99, 109, 139, 167,
244, 253
Jastorfska kultura 209
javanski 1
Jermak Timofejevi 224
jezine pogreke 54
jezine promjene 54
jezik zapadne pustinje 229
jidi 108, 223, 225
jimas 136
Jireek, K. 205
Jordan 218
joruba 1
Joyce, J. 241
jukagirski 109
jukateki 79, 1
Justinijan 203, 212
Juvenal, D. J. 203
Juna Afrika 156
Juna Amerika 231
K
kabardinski 6 75, 81, 136
Kalahari 137
kala lagav ja 229
Kalifornija 242
kamadalski 224
kannada 109, 144, 159
kantonski 109, 164
Kanzi 38, 40, 41, 47, 48, 88, 102
Karakala 205
Karanovo 179
karelski 224
karipski 1
Karlo Veliki 212, 214
karok 243
Kazalo
kartvelski 108, 113
Kaspijsko jezero 184
kaupski 108, 223
katalonski 108
kavi 249
Kavkaz 18
kazaki 108, 221
keua 73, 231
keuanski Ul
Kelti 198, 204, 209, 218, 232
keltiberski 199, 232
keltski 175, 224
Kenija 229
ketski 109, 136, 224
khasi 165
Kilian, L. 191
kineski 69, 95, 100, 109, 163, 244, 247,
248, 249, 256
kirgiski 108
Klaudije 205
klitika U6
kmerski 109, 166
K6hler, Y 29
koine 197
koj sanski UO, 156, 234
kolni prijevoz 186, 188
k6lsch 226
konkani 144
Konstantin Filozof 222
konstituent 85
konj 185
konjska rtva 185
korejski 109, 138, 139, 167
korijen 71
korniki 208, 232
Kova, M. 22
kovina 186, 189
Krauss, M. 232
kreolizacija 148
kreolski 148
kri 144
kromanjonac 31
kultura 49
Kultura stare Europe 189
Kultura utisnute keramike 179
kurdski 108
kurgani 188, 192
kusunda 109
kuitski 109, U8, 144
Kvintilije Var 210
l
Labov, N. 236
Ladefoged, P. 233
lakhota 19, Ul
Langobardi 212, 214
laoski 109, 164, 257
laponski 177
larinks 38
Lascaux 31
La Tene 198
Latini, B. 250
2
7
9 1
latinski 103, 108, U4, US, U6, U7,
142, 199, 202, 208, 232, 24 248,
249, 250
latvijski 69, 108, 223, 243
Leakey, R. 37
Leibniz, G. Y 252
leksika difuzija US
leksikon 100
lezginski 108
likantropija 217
lingua franca 147, 247
lisu 92
litavski 79, 108, 223, 230
livski 243
lovci-sakupljai 180
Loyola, I. 245
Lucy 27
luganda UO
luvijski 191
luiki 108, 223, 244
M
ma'a 144
macui 137
maarski 19, 78, 99, 108, 178, 254
maipuranski l U
1 2
80
majanski 81, 89, 111
makedonski 108, 142, 222
makroarea 150
Mala Azija 189, 192
malajalamski 109
malajski 75, 110
malgaki 18, 89, 94, 95, 110, 154
mandski 109
mandurskoga 108
maorski 110
marathski 108
marijski 224
marki ski 67
Marko Aurelije 202, 210
Markomani 210
Maroko 243
masai 110
mednij aleut 144
megalitske kulture 180
meglenorumunjski 207
Meksiko 229
menom ini 111
mesapski 108, 232
Mesi, S. 41
metafora 41, 47, 103, 117
Metod 222
metoda primarnih komponenti 183
metonimija 117
Mezopotamija 248
miif 144, 148
Mihajlovka 188
mijao-jao 165
mitek 111
mitohondrijska DNK 176
mitohondrijska Eva 35
mjanmar 109, 164, 249
model isprekidane ravnotee 134
mohok 73
mongol ski 72, 108, 222
Monte Verde 167
mordvinski 224
morfem 70
Morris-Jones, J. 175
munda 109, 159, 165
mundari 109
muskogijski 111
8
na-dene 111, 168
nahsko 108
nahsko-dagestanski 108, 129
nahuatl 231
Naoya, S. 253
Napoleon Bonaparte 252
nauatl 111
navaho 19, 111, 168
neandertalac 30
neandertalci 36, 37, 39, 50, 174
Nebrija, A. 252
neokorteks 30, 56
nepalski 108
Nettle, D. 136
Neuri 216
nez perce 92
nigersko-kordofanski 109, 113, 154
nilosaharski 110
nivhski 224
nizozemski 108, 214, 226, 246, 247
norveki 108, 147
Nova Gvineja 17, 18, 110, 130, 160, 245
Nova Kaledonija 143
Novodanilovka 188
nutka 76
8j
njemaki 54, 73, 108, 146, 214, 223,
225, 226, 242, 250, 256
o
objekt 89
odibva 111, 235
Oetzi 176
Olduvai 28
omotski 109
oneida 111
Orrorin tugensis 27
osetski 219
oskiki 200, 232
Kazalo
Ostrogoti 212
otomanguanski 1 1 1
Ovidije Nazon, P. 255
p
paleolitik, sociolingvistike
prilike 149
pali 249
pamanjunganski 1 10
papagaji 38
pato 108
Patrik, sv. 208
pele 24
perzijski 108
pidin 147, 149
Pigmeji 154
piktski 142, 181
Pinker, S 24
piraha lOS, 136
Platon 197
Plaut, T. M. 117, 202
Plinije, G. 217
Podunavlje 189, 199
Pokorny, J. 175
polapski 223, 224, 232
Polibije 203
polski 108, 223, 230
pomo 92
portugalski 108, 244
Povi nelli, D. 42
pragmatika 46, 64
praslavenski 220, 221, 222, 223
Praka keramika 220
predikat 80
prefksi 72
pridjevi 73
primati 21, 22, 27, 37, 48, 56
privilegirani sintaktiki
konstituent 97, 99
proconsul 26
Prokopije 219
provansalski 108
Ptolemej 217
Qafzeh 31
R
rekurzija 40, 85, 104
Renfrew, C. 180, 192
resigaro 139
retoromanski 108, 129, 242
retski 182
rije 72
Rinaldone 200
romanski 108, 1 16, 129, 250
Rumunjska 206
rumunjski 108, 142, 206
28 1 1
ruski 81, 108, 144, 147, 223, 224, 230,
244, 255
russenorsk 147
S
Saami 177
sabir 147, 149
Sahel 130
Sahul 160
saliki 1 1 1
sama 96
samburu 229
sanskrt 108, 1 14, 139, 249
santali 109
Sapir, E. 135
Schmid, Y P. 192
Schwarzenegger, A. 30
Scott, Y 141
sefardski 224
segmenti 65
Semang 166
semantika 46, 64
semioza 40
semitski 109
Sherratt 186
Sibir 224, 245
sinhaleki 108, 166
sinotibetski 109, 163
sintaksa 46, 64
sintaktika skupina 84
1 282
siuski 111
Sjeverna Amerika 135, 151
sjevernopicenski 182
skandinavski 212
Slaveni 207, 2ll, 214
slavenski 25
SL! 58
slog 68
slovaki 108, 223
slovenski 108, 222
socijalizacija 53
socijalno uenje 41
Sofoklo 197
somalski 109
songa i 110
sora 109
Spears, B. 255
specifini jezini poremeaj 58
Srednja Amerika 151, 229
Srednji Stog 187, 188
Sri Lanka 166
srpski 108, 142, 222
St. Acheul 28, 30
staroengleski ll7, l l8, 142
starofrancuski 141, 250
starogalicijski 250
staroirski 75, l l5, 143
staronordijski 139
staroperzijski 248
staroprovansalski 250
staropruski 146, 224, 232
Stonehenge 179
subjekt 89, 93
sufksi 72
Sula, K. 204
supstitucija 84
supstrat 146
svahili 1 l0, 137, 234
Swif, J. 56, 241
Sykes, B. 178
avante 89
kotski 108
panjolski 108, 145, 231, 244, 252, 256
vedski 108
vicarska 246
T
Tacit, K. 217
tagalog 75, 102, 103, 110
Tajland 249
tajski 72, 79, 109, 164
Tajvan 110
talijanski 108, l l6, l l7, 139, 213, 242,
248, 250
tamaziht 243
tamilski 109, 159
tartesanski 181, 232
Tasmanija 1 l0, 163, 228
taelhit 243
telugu 109
tema 99
tematske uloge 89
teorija timarenja 56
teorija uma 42
Terencije 202
Terramare 200
tibetski 109, 249
tlingit l l l
toharski 108, 249
Tomasello, M. 42, 58
ton 69
Trajan 206
Trukanini 228
tukanoanski l l l
Tukidid 197
Tunis 206
turkijski 74, 108, 113, 221
turski 69, 75, 7 89, 108, 139, 221, 225
U
ubih ski 68
uenje jezika 53
ugrofnski 108
ujgurski 108, 221
ukrajinski 108, 223
umbrijski 200, 232
Kazalo
Unamuno, M. de 245
univerzalna gramatika 65, 104
uralski 18, 108, 222, 223
urartski 146
urdski 242
uto-asteki 1 1 1
uzbeki 108, 221
uzvici 76
V
vakaanski 76, 111
valencija 81
Valonci 226
Vanuatu 18
Van Valin, R. 88
vari 136
varlpiri 85, 87, 89
Vedde 166
velki 75, 108, 143, 199, 208, 239, 241
veljotski 208
Veneti 217
venetski 108, 232
Ven neman n, T. 175
Ventris, M. 195
vepsijski 224
verveti 24, 41, 47, 48
vijetnamski 70, 71, 79, 101, 109, 166
Vilim Osvaja 141
Villanova 200
Vina 179, 189
Vizigoti 211
Volga 188
volof 110, 257
Voltaire 251
von Harf, A. 207
vrpasta keramika 209
Vrpasta keramika 188, 192
vuna 186
W
Wales 239
Wilkins, Y 37
Wiliamsov sindrom 59
wu 164
Wulfla 211
X
xhosa 75
z
zamjenice 75
zapadnoat1antski 110
zulu 110
Zulu 156
ito 186

Jezična Raznolikost Svijeta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jezična Raznolikost Svijeta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

( ...

) Najvea je zabluda koja se pone

Uzmemo li da se danas u zapadnoj i srednjoj Europi (bez zemalja

u Africi, na 20. 244. 030 km

u Indiji na 3.287. 590 km

u Papui Novoj Gvineji na 462. 840 km

Podrijetlo j ezine raznolikosti

ovjek je po svojem odreenju proizvod

impanza je, pak, morao "razumjeti" da je sada on stavljen

Podrijetlo j ezine raznolikosti

ak ako pretpostavimo da unutar iste populacije postoji

kari 1991: 288.

eenski prema nekim analizama

to kupuj ete? "

Granice jezine raznolikosti

injenica da uzvici ne sudjeluju u

ini se, dakle, da j ezici u pravilu kategoriziraju one pojmove

Granice jezine raznolikosti

injenica da su ljudski jezici takvi da u njima glagoli u pravilu

ovjek, kojemu dajem okoladu, jer u tim relativnim

ovjek, kojega vidim tako bi postao

ovjek, koji biva vien od mene, a

ovjek, kojemu dajem okoladu reklo

eli kupiti knjigu u hrvatskome dobivamo upitnu

to eli kupiti? Budui da se pravilo o pomicanju upitne

eli kupiti to?

Granice jezine raznolikosti

Razvitak jezine raznolikosti

ileu, Boliviji i Peruu), te keuanski jezici,

Razvitak jezine raznolikosti

Razvitak jezine raznolikosti

dijakronijske stabilnosti samih obilj eja;

povijesnih procesa kojim su se pojedini jezici i skupine jezika

Lingvistika povijest svijeta

etrnaest tisulj ea koje nas dijele od

Lingvistika povijest svijeta 1

injenica da polj oprivrednici pristigli s Bliskog istoka nisu istrijebili

Lingvistika povijest svijeta

ekoj (usp. Mallory 1989: 249-50, Mallory & Adams (ur.)

ini se da su ti ljudi arobnjaci. Meu Skitima i Helenima koji ive

kiljana (Herodot 2000).

Lingvistika povijest svij eta

eremisa, Mordvinaca, Vepsij aca,

itava povijest pokazuje

ak su i britanske tvrtke jo koncem devetnaestog stolj ea

ak niti standardni izgovor vie

erny, V 1971 "Some remarks on syntax and morphology of verb in Avar",

kolska knjiga, Zagreb.

kiljan), Zagreb, Matica hrvatska.

lanak iznesen na konferenciji SAILLS u Edinburghu, u lipnju

kolska knjiga, Zagreb.

kari, I. 1991 "Fonetika hrvatskoga knjievnog j ezika", u: Povijesni pregled,

jakutski 108, 221, 224

You might also like