91

12. UZEMLJIVAI U TELEFONIJI I SIGNALNOJ TEHNICI

Uzemljenja su vjerni pratioci svih elektrinih ureaja. Franklin je ve prije 250 godina
otkrio kako zemlja moe posluiti kao vodi za pranjenje atmosferskog elektriciteta, a
gromobran koji je on tada pronaao nije u principu znatno razliit od dananjih. Zemlja u
elektrinom znaenju, moe se smatrati tijelom koje ima praktino neogranienu sposobnost
apsorpcije elektriciteta ne mijenjajui pritom svoj potencijal.
Praktina konstrukcija uzemljenja se sastoji u postavljanju jedne metalne elektrode u
pogodnoj toki u odreenoj dubini ispod povrine zemljita, i u spajanju ove elektrode
pomou metalnih vodia s elektrinom instalacijom u toki u kojoj se eli obaviti uzemljenje
instalacije. Uzemljenje u elektrinom smislu predstavlja kontakt uzemljivaa s elektrinom
zemljom, a definira se preko otpora uzemljenja. Otpor uzemljenja se sastoji iz tri dijela:
1. Otpor metalnog spoja na elektrodi uzemljenja,
2. Otpor dodira izmeu elektrode uzemljenja i najblieg sloja zemljita i
3. Otpor mase zemljita koje okruuje elektrodu uzemljenja - otpor raspostiranja.
Otpor rasprostiranja uzemljivaa je otpor zemlje izmeu uzemljivaa i referentne zemlje.
Referentna zemlja je dio zemlje koji je od pripadnog uzemljivaa toliko udaljen da se izmeu
po volji odabranih toaka na tom dijelu ne pojavljuju znatnije razlike potencijala. Otpor
uzemljenja je zbroj otpora rasprostiranja i otpora zemljovoda. Uzemljiva predstavlja vodi
koji se postavlja u zemlju i s njom je u vodljivoj vezi ili vodi to se stavlja u beton koji je sa
zemljom u dobro vodljivoj vezi.
Otpor mase zemljita ovisi o:
a) geolokim znaajkama zemljita
b) kemijskom sastavu tla
c) temperaturi zemljita i
d) sadraju vlage.
Rezultati ispitivanja pokazuju kako se otpor zemljita moe predvidjeti u razliitim
uvjetima zemljita primijenjujui izraz:
a
R

=
2
, gdje je:
- specifini otpor zemljita, i
a - polumjer ekvivalentne polukugle naponskog ljevka
Uzemljenje treba ispuniti tri glavna zadatka:
a) osigurati pravilno funkcioniranje elektrinih instalacija razliitih vrsta - pogonsko
uzemljenje,
b) osigurati zatitu od po ivot ovjeka opasnih napona dodira i koraka koji se mogu
pojaviti pri smetnjama i kvarovima na vodiima niskog i visokog napona, kao i
strojevima i ureajima - zatitno uzemljenje i
c) omoguiti pranjenje prenapona razliitih uzroka - prenaponsko ili gromobransko
uzemljenje.
Sustav uzemljenja telekomunikacijskih mrea je kompleksan, ali se moe ukratko podijeliti na:
1. Uzemljenje komutacijskog vora - centrale
a) uzemljenje za jaku struju (zatitno i prenaponsko uzemljenje)
b) uzemljenje za slabu struju (prenaponsko i radno za npr. dvojnike prikljuke)
2. Uzemljenje pretplatnike mree
3. Pretplatniko uzemljenje
Prema propisima za izgradnju telekomunikacijskih ureaja, otpor zatitnog i
prenaponskog uzemljenja centrale i njezinih izdvojenih stupnjeva ne smije biti vei od 0,5
, a izvodnih stupova i razdjelnih ormara pretplatnike mree ne smije biti vei od 30 .
Za antenske stupove fiksne i mobilne mree gromobransko i prenaponsko uzemljenje
mora imati otpor uzemljenja maksimalno 0,5 .
Uzemljenje u telekomunikacijskim i signalnim sustavima mora osigurati siguran i pouzdan
rad ureaja, tako to pri projektiranju moraju biti zadovoljeni odreeni uvjeti kada uzemljenje
moe sluiti kao:
92
a) povratni vod u jednoilnim vezama,
b) povratni vod u signalnin strujnim krugovima,
c) element podizanja pouzdanosti,
d) element olakanja lokalizacija smetnji na vodovima,
e) element za izjednaavanje potencijala i zatite i
f) element za odvoenje prenapona i
g) element za spreavanje presluavanja

12.1. MJERENJE OTPORA UZEMLJENJA
12.1.1. Princip mjerenja

Propisi trae da su kuita svih elektrinih naprava uzemljena, kako u sluaju greke u
izolaciji ne bi bio ugroen ivot osoblja koje posluuje naprave. Razumije se, meutim, da
takva zatitna mjera odgovara svojoj svrsi jedino u sluaju kada je uzemljenje ispravno
izvedeno, te je otpor uzemljenja dovoljno nizak. Zato su potrebna mjerenja otpora uzemljenja.
Otpor uzemljenja treba izmjeriti nakon to se uzemljenje izvede te se treba uvjeriti je li
uzemljenje uope odgovara svojoj svrsi, a budui da nikada nije iskljuena mogunost
oteenja na napravama za uzemljenje, potrebna je stalna kontrola otpora uzemljenja.
No prije nego to se pone raspravljati o samom mjerenju otpora uzemljenja treba znati
kako zemlja vodi elektrinu struju. Zamislimo, da se u meusobnom razmaku (sl. 12.1.)
nalaze uzemljivai Z i S
2
. Kada na njih narinemo napon, izmeu uzemljivaa poinje tei
elektrina struja.

Slika 12.1. Mjerenje otpora uzemljenja UI metodom
Pretpostavimo da struja izlazi iz uzemljivaa S
2
i tee prema uzemljivau Z. Kao to je
vidljivo na slici 12.2., struja izlazi iz uzemljivaa u svim smjerovima, rasprostre se zatim po
svoj okolnoj zemlji te se na kraju sjedinjuje, kada se priblii drugom uzemljivau. Prema
tome, u neposrednoj blizini uzemljivaa struja raspolae malim presjekom, pa stoga mora
savladati prilino veliki otpor, zbog ega je tu pad napona velik. U sredini pak izmeu
uzemljivaa struja raspolae ogromnim presjekom te treba da savlada samo mali otpor, pa je
stoga i pad napona u tom dijelu vrlo malen. Na taj nain se dakle napon koji je narinut na
uzemljivae du staze izmeu uzemljivaa ne rasporeuje jednoliko, odnosno, u neposrednoj
blizini uzemljivaa doivljava veliki pad napona, dok u srednjem dijelu pad napona skoro i ne
postoji. Principijelni raspored napona izmeu uzemljivaa, prikazuje slika 12.3.

Slika 12.2. - Raspored strujnica i ekvipotencijalnih ploha izmeu uzemljivaa i sonde
Podruje oko uzemljivaa na kome se pojavljuje najvei pad napona naziva se naponski
ljevak. Veliina naponskog ljevka ovisi o veliini uzemljivaa te njegov polumjer kod malih
uzemljivaa iznosi oko 5 metara.
93
Opisana raspodjela napona izmeu uzemljivaa moe se mjeriti voltmetrom dovoljno
velikog unutranjeg otpora. U tu svrhu se voltmetar prikljuuje, kao to je pokazano na slici
12.1, jednom stezaljkom npr. na uzemljiva Z, a drugom stezaljkom na mjerni uzemIjiva
(sondu) S
1
. Ako se sa sondom S
1
udaljujemo od uzemljivaa A, mjerimo napon izmeu
pojedinih toaka i uzemljivaa Z. tj. napon U
ZS
. Ako oitane vrijednosti napona unesemo u
dijagram dobijemo krivulju podjele napona izmeu uzemljivaa (sl. 12.3.).
Mjerenje otpora uzemljenja sastoji se sada u tome da se mjeri otpor izmeu uzemljivaa i
okolne zemlje izvan potencijalnog ljevka. Oito je naime, da je praktino sav otpor
uzemljenja uzemljivaa koncentriran u unutranjosti zaporne plohe, tj. u neposrednoj blizini
uzemljivaa. Budui da samu zemlju ne moemo upotrebiti za mjerenje i na taj nain
neposredno mjeriti otpor uzemljenja uzemljivaa, iji otpor uzemljenja moramo kontrolirati,
otpor uzemljenja mjerimo tako da mjerimo otpor izmeu uzemljivaa koji kontroliramo i
pomonog uzemljivaa koji u tu svrhu postavimo.

Slika 12.3. Raspored potencijala izmeu uzemljivaa i sonde S
2

Posljednji meutim, mora biti udaljen bar za dvostruki polumjer naponskog ljevka, tj. kod
malih uzemljivaa bar 10 metara, da se naponski ljevci ne prekrivaju, jer bi to prouzrokovalo
pogrene rezultate. Preporuuje se da sonde budu razmaknute 15 do 20 metara. Otpor
uzemljenja treba mjeriti izmjeninom strujom, jer kod istosmjerne struje dolazi do
polarizacionih pojava koje ometaju mjerenje i kvare tonost rezulata.

12.2. Mjerne metode

Mjerenje otpora uzemljenja UI metodom - mjerenjem struje i napona. U ovom se
sluaju upotrebljava spoj prikazan na slici 12.4; ampermetrom se mjeri struja koja tee kroz
oba uzemljivaa, a voltmetrom napon izmeu uzemljivaa i okolne zemlje, pri emu treba
postaviti sondu izvan naponskog ljevka.

Slika 12.4. Nadomjesna shema mjerenja otpora uzemljenja

Ako voltmetar prikljuimo izmeu sonde i uzemljivaa Z, mjerimo napon U
ZS2
,, a ako ga
prikljuimo izmeu sonde i uzemljivaa S
1
, mjerimo napon U
ZS1
. Budui da nam je poznata
struja I koja tee kroz uzemljivae, otpor uzemljivaa moemo izraunati po Ohmovom
zakonu.
Otpor uzemljivaa Z je:
94
I
U
R
ZS
Z
1
= ,
a otpor uzemljivaa S
2
I
U
R
ZS
S
2
2
= .
Kod mjerenja ovom metodom potreban je voltmetar vrlo velikog unutranjeg otpora, kako
bi bio to manji utjecaj sonde na mjerni rezultat. Zato se esto upotrebljavaju elektroniki
voltmetri koji imaju veliki ulazni otpor.
Otpor pomonog uzemljivaa utjee u prvom redu na struju kroz zemlju; zato otpor ne
smije biti prevelik, jer bi inae bio potreban vii napon za postizavanje dovoljne struje.
Kod mjerenja uzemljivaa male prostranosti rjee se upotrebljava metoda mjerenja struje i
napona u opisanoj izvedbi, jer ona openito trai mnogo priprema, pa su zato za praktini rad
podesnija tvornika mjerila koja su za mjerenje po ovoj metodi izraena prvenstveno kao
kvocijentna mjerila s ugraenim izvorom izmjeninog napona.
Meutim, ova metoda ima u nekim sluajevima takoer u svome osnovnom obliku
izvjesne prednosti. Ona je naroito znaajna kod mjerenja velikih povrinskih uzemljivaa u
elektranama i velikim transformatorskim stanicama gdje je otpor uzemljivaa vrlo malen te
kod sistema sa direktno uzemljenom neutralnom tokom iznosi jedva nekoliko desetinki oma
ili ak manje i gdje je ova metoda praktino jedini nain mjerenja otpora uzemljenja. Kod
ovih mjerenja obino se postupa tako da se strujni krug izmeu mjernog i pomonog
uzemljivaa napaja direktno iz mree, pri emu struja kroz uzemljiva iznosi 50 do 100 A. No
pri tome treba paziti na injenicu da promjer naponskog ljevka kod velikih uzemljivaa iznosi
nekoliko stotina ili ak preko tisuu metara, pa zato sondu treba postaviti dovoljno daleko.
Wiechertova mosna metoda (sl. 12.5.) omoguuje podesnije mjerenje otpora uzemljenja
od upravo opisanog naina mjerenjem struje i napona. I ovdje su potrebni pomoni
uzemljiva B i sonda C. Metoda je mosna i potpuno analogna Wheatstoneovom mostu s
mjernom icom. Treba izvesti dva mjerenja jedno za drugim. Kod prvog mjerenja, kada je
sklopka u poloaju 1, potraimo na mjernoj ici toku C', koja u ravnotei ima isti potencijal
kao i toka F. Kao to se vidi, u tom se sluaju oba otpora uzemljenja nalaze u jednoj grani
mosta, pa zato dobijemo omjer:
(R
A
+ R
B
) : R = a
1
: b
1
=
1
,
u kome je R otpor usporedbenog otpornika, a
1
: b
1
omjer izmeu odsjeka na mjernoj ici
koju kliznik u toki C' dijeli na dva dijela.

Slika 12.5 Wiechertova mosna metoda
Kod drugog je mjerenja sklopka u poloaju 2, tako da se R
B
i R nalaze u seriji u jednoj
grani. U tom sluaju dobijemo novi omjer
R
A
: (R
B
+ R) = a
2
: b
2
=
2
.
gdje je a
2
: b
2
omjer izmeu dvaju odsjeka na mjernoj ici. Iz ovih dviju jednadbi moe se
odrediti otpor uzemljenja uzemljivaa A. Rjeenjem obiju jednadbi dobijemo kao otpor
uzemljenja R
A

95
2
2
1
1
+
+
=
a
R R
A

gdje smo omjer a
1
: b
1
zamijenili s
1
, a omjer a
2
: b
2
s
2
, kako bi jednadba bila
preglednija.
Wiechertova metoda omoguuje, tonija mjerenja od prijanje metode, jer je sonda u.
ravnotei bez struje te njen otpor uzemljenja ne utjee na mjerenje, no ona nije praktina, jer su
potrebna dva mjerenja, a konani se rezultat dobiva tek izraunavanjem po navedenoj formuli.
Kao nulinstrument kod prenosivih mjerila obino se upotrebljava slualica.
Stsselova mosna metoda (sl. 12.6.) zahtijeva, dodue isto tako, dva mjerenja kao i
Wiechertova metoda, no ona daje rezultat bez posebnog raunanja. Kod ove se metode glavni
izmjenini strujni krug zatvara preko otpornika, R2, uzemljivaa A, zemlje i pomonog
uzemljivaa B, a paralelno tome su prikljueni otpornik R
1
i mjerna ica odnosno
potenciometar snabdjeveni skalom.

Slika 12.6. Stsselova mosna metoda
Mjerenje se izvodi tako da se preklopka najprije prebaci u poloaj 1, a kliza C' pomakne
do toke A', pa se zatim mijenja poloaj klizaa B' sve dok se u mostu ne postigne ravnotea.
Kada je most u ravnotei vrijedi omjer
R
1
: R
2
= R :(R
A
+ R
B
)
u kome je R
A
kao i prije otpor uzemljenja uzemljivaa A koji mjerimo, a R
B
otpor
uzemljenja pomonog uzemljivaa B. Kada je ovo mjerenje zavreno ostavimo kliza B' na
tome mjestu, prebacimo preklopku u poloaj 2 te kliza C' pomiemo sve dok ne postignemo
ravnoteu kod nove kombinacije otpora u mostu. U tom sluaju vrijedi u ravnotei:
B A
R
R R
R R
R R
3
2
3 1

=
+
+

Iz ovih jednadbi dobijemo za otpor uzemljivaa A
1
2
3
R
R
R R
A
=
Ako su otpori R
1
i R
2
jednaki te ako je skala mjerne ice badarena u omima, moe se
neposredno oitati otpor uzemljenja uzemljivaa A. Mijenjanjem pak omjera R
2
/R
1
dana je
mogunost da se promijeni mjerni opseg. Ako je na primjer R
2
/R
1
= 10 ili 1/10, otpor R
A
dobijemo
jednostavno na taj nain da vrijednost oitanu na mjernoj ici pomnoimo sa 10 ili sa 0,1.

Behrendova metoda. Ova metoda omoguava odreivanje otpora mjerenog uzemljenja iz
samo jednog mjerenja. Iz runog generatora dobivamo izmjeninu struju I
1
, koja tee kroz
primar strujnog transformatora, ispitivani uzemljiva Z i sondu S
2
(sl. 12.7.). Kroz sekundarni
namot strujnog transformatora tei e struja I
2
koja je u stalnom omjeru prema struji I
1
. Na
nulinstrumentu nema otklona kada je napon U
l
izmeu ispitivanog uzemljivaa Z i sonde S
1

jednak padu napona U
2
na dijelu klizne ice otpora R
l
, tj. kada je:
96
I
1
.
Rz = I
2
.
R
l

Kako je omjer struja I
2
/I
1
konstantan, tj. I
2
/I
1
= k, slijedi:
R
Z
= k R
l

Veliinu mjerenog otpora uzemljenja moemo izravno oitati na skali klizne ice. Promjena
mjernog opsega postie se otporom R
2
koji se spaja paralelno kliznoj ici.
Lutajue struje ne utjeu na rezultat, jer je za nulinstrument upotrebljen sistem s pominim
svitkom i mehanikim ispravljaem, koji je povezan s osovinom runog generatora.

Slika 12.7. Behrendova metoda
U novijim izvedbama se umjesto runog generatora primjenjuju elektroniki sklopovi koji
napon depne baterije pretvaraju u pravokutni izmjenini napon frekvencije od npr. 108 Hz
kako bi se lake izbjegao utjecaj lutajuih struja iz industrijskih pogona. Umjesto mehanikog
ispravljaa upotrebljavaju se sinhroni elektroniki filter i sinhroni detektor s pojaalom.
Behrendova kompenzaciona metoda (sl. 12.8.) omoguuje mjerenje otpora uzemljenja
samo jednim mjerenjem.

Slika 12.8. Behrendova kompenzaciona metoda
Kao to se vidi na slici, u strujnom krugu, koji se napaja izmjeninim strujom, nalazi se
transformator s prijenosnim omjerom 1, uzemljiva A, iji otpor mjerimo, i pomoni
uzemljiva B. U sekundarnom strujnom krugu transformatora nalazi se poredbeni otpornik u
obliku mjerne ice DE te sekundarni strujni krug transformatora predstavlja zapravo pomoni
strujni krug kompenzatora. Kao nulinstrument slui slualica ili instrument s pominim
svitkom i poluvodikim ispravljaem koji je ukljuen izmeu klizaa C' i sonde. Pri mjerenju
pomiemo kliza C' po mjernoj ici sve dok ne naemo nulu. Ako je izmeu uzemljivaa A i
sonde C napon U
1
, a na pripadnom dijelu mjerne ice napon U
2
, onda je u ravnotei U
1
= U
2
;
izmeu toaka C i C' ne postoji razlika potencijala, pa stoga zvuk u slualici prestane, jer je
ona bez struje. Ako u primarnom strujnom krugu tee struja I
1
, a u sekundarnom strujnom
krugu struja I
2
u sluaju ravnotee vrijedi.
97
I
1
R
A
= I
2
R
m

gdje je R
m
otpor mjerne ice izmeu toke D i klizaa C'. budui da je I
1
= I
2
kod jednakih
napona U
1
= U
2
mora biti R
A
= Rm. Stoga je otpor iju vrijednost oitamo na mjernoj ici
jednak mjerenom otporu uzemljenja uzemljivaa A. Kod ove mjerne metode, dakle, otpor
sonde i pomonog uzemljivaa u jednadbi uope nije uzet u obzir, te otpor pomonog
uzemljivaa utjee jedino na jakost struje u primarnom strujnom krugu a time na osjetljivost
cijelog ureaja. Otpor sonde ne treba uope uzimati u obzir, jer je u postignutoj ravnotei
sonda bez struje.
Mjerni opseg moe se mijenjati time da se uzme strujni transformator s nekoliko
prijenosnih omjera tj. s nekoliko odvojaka. Na taj nain mogu se dobiti odnosi struja I
1
= 0,1I
2

ili I
1
= 10 I
2
i u skladu s time R
A
= 0,1 Rm ili R
A
= 10 Rm. No mjerni opseg moe se mijenjati
i time da se paralelno s mjernim otpornikom DE prikljuuju otpornici razliitog otpora.
Ova metoda se danas najvie primjenjuje, te po njoj djeluje i veina tvornikih mjerila.

Mjerenja specifinog otpora tla. Da bi se pri projektiranju uzemljenja mogle odrediti
dimenzije uzemljivaa, potrebno je prethodno mjerenjem odrediti specifini otpor tla. Pri
tome se mora voditi rauna o nehomogenosti tla i ovisnosu specifinog otpora o klimatskim
prilikama, pa je mjerenje potrebno izvriti na vie mjesta i u razna doba godine.
Obino se takva mjerenja provode pomou etiri elektrode zabijene u zemlju u jednakim
dovoljno velikim udaljenostima a (sl. 12.9.). Na vanjske elektrode prikljui se izvor
izmjeninog napona, a pomou voltmetra s velikim unutarnjim otporom izmjeri se pad
napona U
BC
izmeu dvije unutarnje elektrode.

Slika 12.9. Mjerenje specitinog otpora tla
Ako su elektrode male prema njihovoj meusobnoj udaljenosti, moe ih se tretirati kao
tokaste uzemljivae, pa e razlika potencijala izmeu elektroda B i C iznositi:
a
I
U
BC

=
2

pa je specifini otpor tla:
I
U
a
BC
= 2
Specifini otpor tla moemo odrediti i raznim drugim metodama, koje se bitno ne razlikuju
od onih za mjerenje otpora uzemljenja. Tako moemo izmjeriti spocifini otpor pomou
ureaja prikazanog na sl. 12.7. ako otklonimo vezu izmeu stezaljke A i B, te stezaljke A, B,
C i D ureaja poveemo redom sa sondama A, B, C i D.

12.2. PRIMJERI UPORABE MJERILA UZEMLJENJA

Instrument MU-4 proizveden u tvornici Elektronika Zadar predstavlja jedan od rijetkih
domaih instrumenata, a slui za mjerenje otpora uzemljenja i specifinog otpora zemljita.
Ovaj instrument koristi Beherendovu kompenzacijsku metodu, kod koje u momentu
kompenzacije kroz sondu S1 prema uzemljivau i sondi S2 ne tee struja, te tako tonost
mjerenja ne ovisi jako o dubini ukapanja ispitnih sondi S1 i S2. Ima dva mjerna podruja: od
0,3 do 12,00 i od 12,00 do 120,0 .
98

Slika12.10. Prikaz prednje ploe mjerila MU4

Mjerenje otpora uzemljenja

Prije poetka mjerenja treba podesiti kazaljku nulinstrumenta na sredinu skale, a nakon
toga provjeriti napon baterije pritiskom na taster TEST BAT. U sluaju da kazaljka nije u
obiljeenom podruju treba promijeniti baterije.
Nakon toga se uzemljiva i sonde prikljuuju prema slici 12.11. ako se radi o mjerenju s tri
vodia ili prema slici 12.12 s etiri vodia.

Slika 12.11. Prikljuak uzemljivaa kod mjerenja s tri vodia
Uzemljiva se spaja na stezaljku U, a sonde na stezaljke S2 i PU. Prekida 14 s postavlja u
horizontalni poloaj koji oznaava kratko spajanje stezaljki U i S1, dok su stezaljke S2 i PU
odspojene (vertikalni poloaj prekidaa 13). Pritiskom tastera MJERENJE, a pomou
preklopnika 3, 4, 5 i 6 uravnoteuje se most. Oitana vrijednost na preklopnicima predstavlja
otpor uzemljenja. Oitanoj vrijednosti treba oduzeti otpor prikljunog voda (oko 0,5 ). Ova
metoda se najee koristi za vee otpore uzemljenja (preko 100 )
Za mjerenje manjih otpora uzemljenja (manjih od 10 ) koristi se postupak s etiri vodia
kako je to prikazano slikom 12.12.

Slika 12.12. Prikljuak uzemljivaa kod mjerenja s etiri vodia
99
Kod ove metode mjerenja oba prekidaa 13 i 14 su iskljuena, a uravnoteenja mosta je
isto kao i za metodu s tri vodia. Oitanoj vrijednosti otpora uzemljenja, kod ove metode, se
ne oduzima vrijednost vlastitog otpora prikljunog vodia.
Pri mjerenju otpora uzemljenja velikih sustava treba poveati razmake izmeu sondi te
sondi i uzemljivaa, tako da on bude 2,5 do 5 puta vei od dijagonale odreene
najudaljenijom tokom sustava za uzemljenje. Otpor sondi odnosno sonde i pomonog
uzemljivaa treba biti to manji, a to znai da sonde moraju biti to bolje ukopane.

Mjerenje specifinog otpora uzemljenja
Za mjerenje specifinog otpora zemlje koristi se shema prikazana slikom 12.13.

Slika 12.13. Mjerenje specifinog otpora zemlje
Specifini otpor zemlje dobiva se iz relacije:
Z Z
aR = 2
gdje je:

Z
- specifini otpor zemlje u m,
a - razmak izmeu sondi u metrima i
R
Z
- oitana vrijednost otpora u .
Kod mjerenja specifinog otpora uzemljenja treba paziti da se u podruju mjerenja ne
nalaze metalni objekti ili kabeli. Specifini otpor zemlje predstavlja otpor kocke zemlje brida
1m, a mjereno izmeu dvije suprotne stranice, a izraava se u m
2
/m ili m.
Pomou ovog instrumenta mogue je mjerenje omskog otpora, tako to se nepoznati otpor
prikljuuje na stezaljke U i PU uz otvorene prekidae 13 i 14 za metodu mjerenja s tri vodia
ili zatvorene prekidae 13 i 14 za metodu mjerenja s etiri vodia.
Instrument PU 430 tvornice Iskra takoer koristi Beherendovu kompenzacijsku metodu,
kod koje u momentu kompenzacije kroz sondu S1 prema uzemljivau i sondi S2 ne tee
struja, a ima tri mjerna podruja: x 1 , x 10 i x 100 . Izgled prednje ploe instrumenta je
prikazana slikom 12.14.


Slika 12.14. Intrument za mjerenje otpora uzemljenja PU 430

100
Uzemljiva se prikljuuje na stezaljku Z uz otvorenu sklopku T za mjernu metodu s tri vodia,
a sonde se prikljuuju na stezaljke S i P. Duljina vodia do uzemljivaa ne bi smjela biti vea od
3m, a za sonde su predvieni vodii duljine 10 odnosno 20 m. Prije mjerenja pritiskom tipke 0
kontrolira se namjetenost instrumenta, a podeavanje se obavlja potenciometrom smjetenim
izmeu stezaljki S i P. Pritiskom tipke MAX mjeri se pad napona koji nastaje na ulaznom otporu
pojaala. Potenciometrom MAX-MIN se podesi pojaanje, tako to se kazaljka otkloni na
maksimalnu vrijednost skale. Nakon kalibracije obavlja se mjerenje pritiskom na tastere x100, x
10 i x 1, a na skali instrumenta direkno oitamo vrijednost otpora uzemljenja. U sluaju veih
duljina mjernih vodia do uzemljivaa, rabi se metoda s etiri vodia, gdje su vodii do sondi
duljina 20 i 40 m, a prekida T ne smije biti pritisnut.
Ovdje treba naglasiti opasnost od napona dodira, jer je napon praznog hoda na izlaznim
stezaljkama 85 V i frekvencije 135 Hz. U svakom sluaju dozvoljena je uporaba samo
izoliranih mjernih veza.
Specifini otpor zemlje obavlja se po istoj mjernoj metodi kao i za MU-4. U tablici 12.1.
su prikazane orijentacijske vrijednosti specifinog otpora za pojedine vrste tla.
Tablica 12.1.
Vrst zemlje (m)
Mokra zemlja, movara 8-60
Oranica, glina, ilovaa 20-300
Vlano pjeskovito tlo 200-600
Suho pjeskovito tlo 200-2000
Kamenito i mjeovito kamenito tlo 300-80000
isti kamen 10000-1000000
Vodljivost zemlje ovisi o vrsti zemlje, njene rasutosti po irini i dubini, temperaturi i vlanosti.
Takoer treba napomenuti da se vodljivost smrznutog zemljita smanjuje.
Prosjene vrijednosti raznih vrsta uzemljivaa u oranici (
Z
=100 m) prikazane su tablicom
12.2.
Tablica 12.2.
Vrsta uzemljivaa mjere uzemljivaa (m) Otpor uzemljenja ()
10 20
25 10
Trakasti
50 5
1 70 Cjevasti =2
2 40
Ploasti 1x1 25
Za priblino odreivanje otprora uzemljenja za neke tipove uzemljivaa u praksi se esto
koristi tablica 12.3.
Tablica 12.3.
Vrsta uzemljivaa Jednadba
Trakasti (zvjezdasti) uzemljiva
l
R
Z
p

=
2


Cijevni uzemljiva
l
R
Z
p

=

Prstenasti uzemljiva
D
R
Z
p

=
3
2

F D = 13 1,
gdje je:
R
p
- otpor uzemljenja (),

Z
- specifini otpor tla (m),
l - duljina uzemljivaa (m),
D - promjer prstenastog uzemljivaa (m) i
F - povrina koju omeuje prstenasti uzemljiva (m
2
).