Knjiga Proroka Danijela

Uvodna rije
Okretao se na krevetu, buncao a potom umirio. Ujutro, zamiljen je sjedio. ta sam to sanjao, pitao se. Tajni hodnici podsvijesti su zadravali u svom zagrljaju slike sna te noi. Ustao je iz kreveta. Savijene glave i zabrinut etao se od.jednog do drugog zida sobe. Sta sam sanjao? Car Nabuhodonozor ponovo se pitao, ali podsvijest nije odgovarala svijesti. Nekoliko godina ranije, golobradi plemi judejskog carstva krenuo je kao ratni zarobljenik na dugaak put iz Jeruzalema u Babilon. Pod arkim bliskoistonim suncem danima je putovao kao zarobljenik mranih misli. ivot mu je spiralno iao na dole u ambis oajanja. Jahve!? Pomisao na njega pokrenula je lavinu molitve-molitve plaa, preispitivanja, kajanja, traenja i vrste odluke. udesan splet okolnosti povezao je Danijela, princa porobljenog naroda Jude s Nabuhodonozorom, monarhom neobabilonske drave. Taj susret, iniciran jednim nadnaravnim snom, odredio je ivotni put kako Danijela tako i Nabuhodonozora. On se odrazio i na budue careve tri svjetske imperije. Njihova sudbina bila je u stalnoj sjenci nadnaravno trasiranog puta ovjeanstva. Snovi i vizije koje su primali spajaju sadanje s buduim i nepovratno utiu na njihove ivotne odluke. Danijel je studija Knjige proroka Danijela. Knjiga, The Secret of Daniel, adventistikog profesora Starog zavjeta i uglednog lingviste orjentalnih jezika Jacques Doukhana, bila je vodilja u oivljavanju drevnog teksta Danijela s njegovih originalnih jezika.

Danijel 1

1. Sukob dva carstva

U samom poetku Knjige proroka Danijela nalazimo izvjetaj o vojnom sukobu izmeu Babilona i Jeruzalema: "Godine tree caro vanja Joakima cura Judina doe Nabuhodonozor car babilonski na Jeruzalem i opkoli ga. " (l, l) Iz ugla ovog vojnog lokalnog sukoba, u koji su ukljuena dva povijesna carstva, prorok Danijel e nam ubrzo ukazati na jedan drugi, univerzalan konflikt. Dobrom poznavaocu Biblije odmah e biti jasna asocijacija na sukob ta druga dva carstva - carstva dobra i carstva zla. Od najstarijih vremena Babilon je u Bibliji simbolizirao sile zla, koje se suprotstavljaju Bogu i ele da steknu boanske karakteristike i privilegije. Tema univerzalnog sukoba u simbolu Babilona i Jeruzalema, to jest dobra i zla, automatski se namee umu poznavaoca Biblije. italac e se odmah sjetiti samog poetka povijesti nae planete i dogaaja koji su njemu prethodili. Jeruzalem i Babilon postali su sinonim sukoba dobra i zla. l, 2 - "I Gospod mu dade u ruku Joakima cara Judina i dio sudova doma Bojega, i odnese ih u zemlju Senar u dom boga svojega, i metnu sudove u riznicu boga svojega." Boji narod bio je odveden u zarobljenitvo, a sveto posue odnijeto iz Hrama kao ratni plijen cara Nabuhodonozora.

Povijesna pozadina
Nakon smrti cara Solomuna, Davidovo carstvo se podijelilo: deset sjevernih plemena postaje sjeverno carstvo Izrael, a dva juna plemena formiraju carstvo Jude. Ova dva carstva geografski su bila smjetena izmeu dvije svjetske super sile: Egipta na jugu a Asirije na istoku. Izrael i Juda su bili esto u iskuenju da stupe u savez s Egiptom prije negoli s Asirijom. Meutim, stvaranje saveza bilo s Egiptom ili s Asirijom za oba carstva, kako za Izrael tako i za Judu znaie nacionalnu tragediju i skoro potpuno unitenje. Car Izraela Hozija uao je u diplomatski i vojni savez s Egiptom u nadi da e se tako osloboditi jarma Asirije. Odgovor Asirije bio je brz. Ona je Hozeju odvela u zarobljenitvo, a Samarija, glavni grad, nakon tri godine opsade, pala je 722. godine prije nove ere u ruke asirskom caru Sargonu II.

Asirski car deportovao je stanovnitvo sjevernog carstva u istone dijelove , Asirije, a na opustjeloj teritoriji Izraela naselio je druge narode. Deset plemena Izraela se postepeno utopilo u narode zemlje izgnanstva. Mijeanjem s narodima u Asiriji, i materinjski jezik Izraelaca se izgubio. Juda sa svoja dva plemena uivao je suverenitet za narednih sto godina. Potom i on doivljuje sudbinu slinu Izraelovoj. U poznatoj bici kod Karkemia 605. godine, babilonska vojska pod vodstvom Nabuhodonozora izvojevala je pobjedu nad egipatskom. U istom vojnom pohodu Nabuhodonozor napada Judu koji je prethodno uao u savez s Egiptom, pokorava Jehoakima i vodi sa sobom roblje, u kojem se nalazi elita Jude. Meu ratnim zarobljenicima nalazio se i mladi princ Danijel. U to Nabuhodonozor dobija vijest da je njegov otac umro, i brzo se vraa u Babilon da bi osigurao za sebe oev prijesto. Nabuhodonozor je koristio krau rutu preko pustinje da bi to prije stigao u Babilon, dok je ostala vojska sa zarobljenim Judejcima pjeaila uobiajenom sjevernom rutom.1

Kulturno otuenje
l, 3-7 - im su Judejci stigli u Babilon, carevi slubenici su , ih odmah preuzeli u uobiajen postupak obrade. Nakon paljivog pregleda koje je obavio ef evnuha, babilonski administratori su odabrali mladie carskog porijekla. Meu izabranim mladiima nalazio se princ Danijel, najvjerovatnije direktni potomak Zedekije, posljednjeg judejskog cara. injenica da je Aspenaz, ef evnuha, predvodio preglede i izbor, navodi na zakljuak da su Danijel i njegovi prijatlji doivjeli sudbinu kastriranja. To je bila uobiajena praksa na drevnom Bliskom istoku.

a) kolovanje
Ubrzo nakon prijemne procedure, ti su mladii bili upisani u kaldejsku kolu. Osnovni predmeti u toj koli bili su poznavanje najmanje tri jezika i astronomije. Sumerski jezik. - To je bio jezik s hijeroglifskim znakovima kao pismom. Babilonski jezik (ili akadski). - To je bio nacionalni dijalekt koji je imao semitski korijen. Aramejski jezik, - To je bio internacionalni jezik diplomacije i ekonomije - jezik koji je vrlo slian u svom pisanom obliku dananjem jevrejskom jeziku.
1

1 The Interpreter's Dictionary of the Bible, Vol. II, str. 759-761.

 Astronomija. - Drugo ime za Babilon je Kaldeja. Ve sama rije "kaldu" znai "umjetnost konstruiranja astronomskih mapa". Babilonjani su bili dobri poznavaoci astronomije. Meutim, ova znanstvena disciplina imala je i drugi cilj: da se promatranjem nebeskih tijela predvidi budunost ovjeka. Dananji horoskopi vuku korijen iz babilonske astronomije, tanije reeno astrologije. Babilonjani su vjerovali da kretanje nebeskih tijela odreuje ovjekovu budunost Tako su Danijel i njegovi drugovi bili obavezni da pored izuavanja jezika upoznaju religijsko uenje Babilona. Time su oni bili izloeni ideolokom preusmjeravanju.1 b) Prehrana 1,5- Cilj kulturne transformacije nije se ograniio samo na intelektualnu sferu nego je ukljuivao i osobne vidove svakodnevnog ivota, kao to je prehrana. Sam car je "odreivao "jelovnik. Izraz "odredio" ("car odredi jelovnik"'- jevrejski wajeman) u Bibliji se koristi jedino gdje je Bog subjekt, drugim rijeima gdje jedino Bog odreuje, kao to je zabiljeeno u izvjetaju o stvaranju. U Danijelovoj knjizi taj se izraz koristi gdje se kae da Nabuhodonozor odreuje. Preutno se navodi na zakljuak da car Nabuhodonozor ima poziciju boanstva. Carsko jelo iji su glavni sastavni dijelovi bili meso i vino, uzimalo se za vrijeme obroka u kontekstu bogotovanja cara kao boanstva. Uzimanje ovakvog jela znailo je pokoravanje babilonskom kultu i priznavanje Nabuhodonozora kao boanstva. Babilonska religija je smatrala cara bogom na Zemlji.2

c) Babilonska imena
Kaldejsko obrazovanje trailo je potpunu preobrazbu, to je ukljuivalo i sasvim line strane jedne osobe. U tom smislu Danijel i njegova tri druga dobili su nova imena: Danijel na jevrejskom jeziku znai "Bog je moj sudija". Sada je dobio ime Belazar, to znai "neka Bel sauva moj ivot". Ananija-znai "milost Boja". Sada ima ime adu Aku, to znai "naredbom boga mjeseca Aku". Mihael znai "koji je kao Bog". Sada se zove Mualim Marduk, to znai "koji je kao Aku". Azarija znai "Jahve pomae". Njegovo novo ime je Ardi Nebu, to znai "sluga boga Nebu". Promjena imena, babilonska kola i jelovnik

1 2

Jacques Doukhan, The Secret of Daniel (Hagerstown: 2000), p. 17. Ibid., p. 17.

bila su sredstva koja je Babilon koristio za kulturnu i religioznu preobrazbu.1

Otpor
etiri zatoenika brzo reaguju na ovaj program kulturne i religiozne transformacije. Pogledajmo njihovu reakciju u odnosu na imena koja su im data. Paljivom studijom imena zapaamo da je element neznaboakih bogova u njihovim imenima sistematski i namjerno deformisan.

a) Deformacija imena
Umjesto da se zove Belazar, Danijel dodaje svome imenu slovo 't' tako da ime boga Bel sada postaje Belt. Oito da Danijel namjerno iskrivljuje ime babilonskog boanstva ime prikriveno prua otpor tom boanstvu. Umjesto da se zove adu Aku, Ananija sebi daje drugo babilonsko ime. On je Sadrak. Ime boga Aku svelo se na slova ak, i tako je potpuno deformisano. Umjesto da se zove Mualim Marduk, Mihael nosi ime Meah. Tako se ime log boga svelo na slovo k. Umjesto da se zove "Ardi Nebu", Azarija uzima ime "Abednego"tako ime boga Nebu postaje "nego.2 Svjesnim deformisanjem imena boanstava u svojini novim babilonskim imenima, ova etiri mladia pokazuju svoju odlunost suprotstavljanja religioznoj transformaciji.

b) Otpor u prehrani
Otpor izraen u smiljenom poigravanju rijeima ne zadrava se na vlastitim imenima, nego ide i dalje. 1,8- "Ali Danijel naumi (vrsto odlui). " Nakon to su nam prikazane metode koje e Babilon koristili u kulturnoj i religioznoj transformaciji slijedi Danijelova reakcija. Drugim rijeima - to je ono to Babilon planira, a sada emo vidjeli kako Danijel i njegovi drugovi reaguju na laj plan. Prvi otpor koji su pruili bio je iskrivljavanje imena boanstava u njihovim babilonskim imenima. Drugi njihov otpor bila je izmjena jelovnika. Danijelova prvenstvena briga nije bila zdravstveno pilanje, nego religiozno. Danijel nije buntovnik samo alo da bi bio buntovnik. On nije
1 2

Danijel l, SDA Bible Commentary, 1976, IV, p. 759. Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, pp. 18. 19.

nacionalista-fanatik koji se buni samo zato to je druge nacionalnosti. On shvata da namjera babilonske kulturne preobrazbe ukljuuje religioznu transformaciju. Jesti meso i piti vino koje se serviralo kao znak potinjenosti Nabuhodonozoru kao bogu njemu je bilo neprihvatljivo. Zato Danijel kae "Ne". l, 12 - On vrlo utivo trai drugi jelovnik. "Nek nam se da bilje!" Danijel koristi potpuno isti izraz za jelovnik koji on eli, a koji se nalazi u Prvoj Mojsijevoj. U tom tekstu Bog Stvoritelj odreuje ovjekov jelovnik. 1. Moj. l, 29: "Evo, dao sam vam sve bilje." Dan. l, 12: "Neka nam se daje varivo"(bilje)! To je jelovnik koji Danijel trai. Ovim stavom Danijel iznova sebe potinjava Bogu Stvoritelju suprotstavljajui se bilo kom drugom boanstvu koje trai njegovu religioznu potinjenost. Ovim stavom Danijel kae: Ja pripadam Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje, i moja potinjenosl pripada samo Njemu! Ovim stavom svaki puta kad sjeda za sto s jelom, on preutno govori svima: Moj Bog je Bog Stvoritelj, koji je stvorio nebo i Zemlju. Pored lekcije vjernosti koju moemo nauili od Danijela, postoji jo neto emu se moemo nauiti! Za Danijela postoji vana veza izmeu vjere i ivota. Njegova religija nije ograniena samo na nevidljive duhovne istine nego ukljuuje i svakodnevni ivot. Danijelov primjer nas ui da vjera ukljuuje ne samo duu nego i tijelo koji zajedno ine cjelinu. Biblijska religija je suprotna platonistikoj, koja vidi tijelo i materiju kao suprotstavljene duhu i misli. Danijel nije isposnik ili asketa. Ovi mladii su bili lijepi i stasiti. Ako smo religiozni, to ne znai da trebamo biti runi, natmureni ili ispijeni. Svijet esto pretpostavlja da su ljudi vjere intelektualno slabi. Danijel nam daje na znanje da inteligencija i fiziki razvoj nisu u sukobu.1 Primijetimo kakav stav Danijel zauzima prema carevom predstavniku. Njegovo religiozno uvjerenje i njegovi ideali ga ne ine arogantnim. Suprotno tome, Danijel pristupa svojim pretpostavljenima u iskrenoj poniznosti i trai dozvolu za promjenu jelovnika. Religiozna arogantnost je strana uenju Biblije. Svetost ne iskljuuje humanost i pristojnost. Danijel je mladi privlane spoljanjosti, vjeran svome Bogu i vrst u svojoj vjernosti. Njegova vjernost ga ini poniznim. Stoga je prijatno nalaziti se u njegovom prisustvu. Danijel trai dozvolu za promjenu jelovnika i konano dobija odobrenje. Ono je uslovno: na njima se mora vidjeti da jelovnik od povra daje dobar izgled i zdravlje. Pred sam kraj prvog poglavlja Bog intervenie. Sve do sada izgleda kao da je Bog odsutan. Tekst posljednji puta spominje Boga na
1

Abraham Heschel, God in Search of Man (New York: 1955) p. 238.

poetku prvog poglavlja i to u negativnom kontekstu - u kontekstu ropstva. Na kraju prvog poglavlja Bog se spominje u pozitivnom kontekstu. U poetku poglavlja Bog predaje cara Jehoakima i posue iz Hrama u ruke cara Nabuhodonozora. I na kraju prvog poglavlja Bog daje, ali ovog puta On daje znanje, razum i mudrost mladiima koji su mu vjerni. Izraz "dade Bog" (jevrejski ntri) koji se koristi u poetku i na kraju prvog poglavlja, uokviruje to poglavlje i ukazuje na simetrinost dvije situacije. Prva situacija je kad Bog predaje narod u ropstvo, a druga kad Bog daje mudrost, znanje i razum onima koji su njegove sluge. To nam govori da Bog dri pod kontrolom obje situacije i da On svojim provienjem vodi sve dogaaje.

Struktura prvog poglavlja

A Ropstvo B Pokuaj kulturnog i religioznog otuenja. B' Otpor tom pokuaju. A' Sloboda1

Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, p. 22.

Danijel 2

2. Proroki san mnogoboakog cara

Tri su godine prole od dolaska judejskih zarobljenika i Jeruzalema u Babilon. Dogaaji drugog poglavlja Danijelovc knjige deavaju se u 603. godini prije nove ere. Danijel i njegovi prijatelji proli su kroz zavrnu sveanost kolovanja na babilonskom fakultetu poslije uspjeno poloenog najvanijeg ispita, ispita pred carem. Od sada pa nadalje oni pripadaju takozvanoj klasi Kaldejaca. Ubrzo nakon zavrnog ispita i zavrne sveanosti, u trenutku kad su se etvorica mladia uspela na ljestvici drutvenog statusa, odigrao se dogaaj ije posljedice nisu bile samo lokalnog karaktera, nego su imale univerzalan znaaj. Taj dogaaj nee biti samo lokalna vijest za to vrijeme, nego univerzalna vijest za sve epohe budueg vremena, ukljuujui i nae vrijeme! Babilonski car Nabuhodonozor je zaokupljen snom usnulim jedne noi, koji nije bio obian san, ve proroka vizija. Probudio se duboko uznemiren. Danas ljudi ne pridaju veliki znaaj snovima. Korijeni naih snova su, prema objanjenju psihologa, u dubokim naslagama podsvijesti, gdje su pohranjene memorije iz naeg djetinjstva, koje izviru u snovima s vremena na vrijeme. A katkad su i plod optereenog eluca hranom! Meutim, drevni narodi nisu olako shvatali snove. Oni su ih smatrali porukama koje dolaze od njihovih boanstava. 2, l - "Duh mu se uznemiri." "Um mu se uznemiri." (prijevod NIV) Glagol uznemiri u jevrejskom originalu glasi titpaem. Tim se glagolom objanjavaju careva osjeanja, prouzrokovana snom te noi. Korijen rijei titpaem znai: lupa ili udaranje koraka. Tako je udaralo srce cara nakon tog sna! 2, 2 - Car eli saznati ne samo san koji je zaboravio nego i njegovo znaenje. 2,3- Trei stih doslovno preveden s jevrejskog ovako glasi: "Moje srce kuca u tenji za razumijevanjem mog sna. "

Zaboravljen san
Babilonski car jedino se sjea daje sanjao znaajan san. On osjea da je vaan ali se ne moe sjetiti njegovog sadraja. Nama moe izgledati da

je careva izjava protivrjena: kako neko moe tvrdili da je imao znaajan san ako ga je zaboravio? Kako rijeili tu dilemu? U prijevodu Danii i Karadi imamo rije san u jednini, a u jevrejskom originalu je u mnoini: snovi. Drugim rijeima, to je sluaj kad se jedan san ponavljao nekoliko puta u noi. Da li vam se dogodiJo da ste sanjali isti san nekoliko puta u toku jedne noi? :.-. Dok je te noi spavao, Nabuhodonozoru se ponavljao nekoliko puta isti san, ali je on ipak stalno zaboravljao njegov sadraj. Meu raznim objanjenjima najvjerovatnije je objanjenje koje spada u sferu natprirodnoga. Sam Bog je mogao prouzrokovati amneziju ili zaborav. I sami Babilonci su smatrali da je zaboravljanje sna ve samo po sebi znak da dolazi od nekog boanstva. Kaldejci su aludirali na tu injenicu rijeima: "... ne postoji ovjek na Zemlji koji moe uradili to to car trai... osim bogova koji ne ive meu ljudima." (2, 10.11)1 I zaista Nabuhodonozor se naao u neobranom grou: on zna da je san vrlo znaajan s vrlo vanom porukom za njega. On je takoe uvjeren da san dolazi od Boga. Meutim, on ne zna sadraj i koliko god vie pokuava da se sjeti, to vie vidi da ne moe. U isto vrijeme njegovo zaboravljanje sna postaje kriterij koji e mu pomoi da prosudi kompetentnost ili sposobnost onih koji tumae snove da kau injenice, a ne vjetinu izmiljanja. Toga su i mudraci bili svjesni, i zato se niko nije usudio rei caru: Care, ovo si sanjao i ovo je tumaenje. Car je znao da e jedino onaj koji zna sadraj sna dati i pravo tumaenje sna. Drugim rijeima, tumaenje ne moe biti nagaanje, nego mora biti potpuno tano kao i sadraj samoga sna. Zato car kae: "... recite mi san, i ja u znati da li ga moete protumaiti. " (2, 9, prijevod NIV) Car se ne eli zadovoljiti astrolokim pogaanjima. On eli da sazna sadraj sna, i jedino onaj ko mu kae sadraj moe mu rei i tumaenje. Kao to vidimo, istina je unikatna i specifina! U jednom trenutku car shvata da su ga obmanjivali ljudi koji su mu do sada laskali. Njegova zabrinutost se pretvara u gnjev i nasilje. On nareuje da se njegovi astrolozi pobiju. Gnjev i nasilje je esto izraz zabrinutosti i straha. Neproporcionalna kazna za neznanje astrologa otkriva injenicu daje car zabrinut i uplaen. 2, 5 - "... biete isjeeni u komade i kua vaa postae bunite." ("smetlite", prijevod L. Bakotia) Nabuhodonozor se ne ali, i njegove prijetnje se ne smiju zanemarili. Asirci i Babilonjani su bili poznati po svojoj okrutnosti. Isjei ovjeka na dijelove je neto to se doslovno deavalo.
1

Jacques Doukhan, The Secret of Daniel (Hagerstown: 2000), p. 25.

Molitva za razumijevanje tajne

2, 14 - Danijelov odgovor na carsku srdbu: "... i Danijel mu ree mudro i taktino... "(NIV) Nabuhodonozor je zabrinut i uplaen zbog sna, i zato nareuje pokolj. Aslrologe je obuzeo strah za svoje ivote. 2, 15 - Meutim, Danijelova reakcija nije reakcija straha i zabrinutosti. Okolnosti ne diktiraju njegova osjeanja. Njegov odgovor na carevu naredbu je mudar i taktian. On pita zapovjednika careve garde: "... zato je tako nagla zapovijest od cara?" 2,18 - Potom Danijel odlazi svojim prijateljima da se zajedniki mole Bogu nebeskom da saznaju ta znai ta tajna. To je prva molitva koju nalazimo u Knjizi proroka Danijela koja sadri ukupno sedam molitava. To nije ritualna molitva. To nije molitva iz molitvenika. To nije molitva koja izvire iz sujevjerja. Ta molitva je vapaj k Bogu. Smrt eka Danijela i njegove prijatelje. Oni oekuju odgovor. Pogreno je pretvarati molitvu u jednostavnu vjebu pobonosti koja zadovoljava ovjekove psiholoke potrebe. Molitva je susret sa stvarnom osobom, Osobom koja je izvan nas. Mi govorimo i traimo Boga koji moe odgovoriti. I zaista, Bog nebeski je odgovorio! 2, 19 - Prorok Danijel zna da se razumijevanje Bojih tajni ne dobija nekom tehnikom, mehanizmom ili intelektualnom sposobnou. 2, 30 - Evo ta Danijel kae o tome: ''Meni se ova tajna nije objavila mudrou koja je bila u meni. " Danijel shvata da odgovor na molitvu ne ovisi o onom koji se moli, nego o Onom kome se moli. Proces ide od gore ka dole, a ne od dole ka gore. Postoji oita razlika izmeu molitve Danijela i molitve Kaldeja. Za Kaldeje sve se deava na horizontalnoj razini, a ne na vertikalnoj razini Neba. Kao Simon vraar oni bi dali mnogo novca da saznaju kojom se vjetinom moe otkriti tajna sna (Djela 8, 18.19). Za njih je pristup Bojim sferama nezamisliv. Za Kaldeje bogovi su negdje gore daleko, i nezainteresovani su za ovjeka i dogaanja na Zemlji. Za Danijela je sve drugaije. On zna da ivi Bog moe otkriti ne samo sadrinu sna ve i njegovo tumaenje. Za Danijela Bog je zainteresovan za ovjeka, i On eli da komunicira s ljudima. Njegov Bog poznaje sve tajne prolosti i budunosti. On ima povjerenje u Njega i moli se za otkrivanje tajne carevog sna. S njim su udruena i njegova tri druga u toploj molitvi... Bog je uo molitve i usliio ih. Otkrio je tajnu sna i objasnio njegovo znaenje. Danijel i njegovi drugovi su zahvalni Bogu.

10

San o carstvima
Danijel javlja Ariohu da zna sadraj sna kao i tumaenje. Zatim izlazi pred cara. Ve prve Danijelove rijei ukazuju na proroku prirodu carevog sna. 2, 31 - Jevrejski1 glagol "hzh" koji se prevodi s "vidje" specifian je izraz u Bibliji kojim se ukazuje da je rije o prorokoj viziji (Iz. l, 1; 2, 1; 13, 1; Amos l, 1; Mihej l, l).2 Izraz vidje spominje se dva puta i prirodno dijeli .viziju iz carevog sna na dva dijela: nakon prvog izraza "Ti, care, vidje...", slijedi opis kipa gigantskih proporcija, sastavljenim od etiri metala, ija se vrijednost postepeno smanjuje: poinje od zlatne glave a zavrava sa stopalama od gvozda i gline (2, 31-33). Nakon prvog "vidje" imamo drugi izraz za vidje : "Ti gledae..." koji nas upoznaje s drugim dijelom sna. Taj dio sna sadri opis unitenja kipa, u koji udara kamen i satire ga. Kamen postaje velika planina koja ispunjava cijelu Zemlju (2, 34.35). Vizija iz sna sadri pogled u budunost kojom e tei povijest poslije Nabuhodonozora i njegovog carstva. Prenesimo se u duhu u prolost i sluajmo kako Danijel izlae caru san i daje tumaenje. Dok Danijel govori, mi gledamo kako se razvijaju dogaaji budunosti sve do kraja vremena, kad poinje vjenost. Drevna blisko-istona kultura je esto koristila kipove ljudskog oblika da bi predstavila zamiljenu budunost svijeta. Isto je tako broj etiri (etiri vrste metala - etiri svjetska carstva) znaajan broj. Drevni narodi su ga esto koristili kao simbol zemaljskih prostora (Dan. 7, 2; Ez. 37, 9; Otk. 7, l).3 Carev san nam u slici kipa i kamena izlae dva poretka u dvije dimenzije: zemaljski poredak metala (horizontalna dimenzija) i poredak kamena (vertikalna dimenzija). Preimo sada na znaenje ova dva poretka!

1. Zlatna glava - Babilon (605 - 539. pr.n.e.)

2, 37.38 - "Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krjcpost i slavu: i gdje god ive sinovi ljudski, zvijeri poljske i ptice nebeske, dao li je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona gla va zlatna. "

1 2 3

tanije, aramejski, prim. B.P. Isaiah 1, SDA Bible Commentary, 1976, IV, p. 94. vidi, The Secret of Danijel, p. 29.

11

Nabuhodonozoru nije trebala Danijelova pomo da razumije da zlatna glava predstavlja njegovo carstvo. Lista metala u silaznom poretku od glave do stopala nam ukazuju na kronoloku progresiju. Rije glava na jevrejskom i aramejskom znai prvi ili poetak. Stoga Nabuhodonozoru nije bilo teko zakljuili da je njegovo carstvo glava ili prvo carstvo. Zlato je bilo najpopularniji metal u Babilonu. Prilikom svog dolaska u Babilon, grki povjesniar Herodot se divio obiljem zlata i njegovom koritenju u- hramovima i palaama. Zidovi, kipovi i drugi objekti preliveni zlatom svjedoili su o babilonskoj raskoi i slavi. Prorok Jeremija je usporedio Babilon sa zlatnom aom (Jer. 51, 7).1 Titula "car nad carevima" i njegova vladavina nad svim to ivi na Zemlji ukazuje na babilonsku superiornost nad drugim carstvima. Titula "car nad carevima" bila je oficijalna titula koritena na dvoru Babilona. Ezekijel koristi ovu titulu specifino za Nabuhodonozora (Ez. 26, 7). Danijelova izjava caru nas podsjea na paralelan tekst u Prvoj Mojsijevoj l, 28 u kojem se koristi identian tekst. Kao to je Adam bio prvi ovjek kome je dato pravo da vlada nad svim ivim stvorenjima i cijelom prirodom, i kao to je s njime zapoela povijest Zemlje - isto je lako Nabuhodonozor bio postavljen kao prvi od tri cara kojima je Bog dao vlast nad svijefom. U isto vrijeme, ova vizija podsjea Nabuhodonozora da on ovisi o Bogu. Sila koja je njemu dala podrazumijeva odgovornost prema onima koji su njemu podloeni.2

2. Prsa od srebra - Medo-Perzija (539-331. pr.n.c.)

2,39.44 - Izraz car je esto sinonim za carstvo. "Nakon tebe nastae drugo carstvo." Nakon Babilona dolazi druga Imperija ili Carstvo, manje vrijedno od babilonskog. Kao to i vizija indirektno ukazuje (poslije zlata - srebro), srebro ima manju vrijednost od zlata. Isto tako i Danijel jasno izjavljuje daje to lako (2,39). To drugo carstvo je carstvo Medijanaca i Perzijanaca. Uprkos veem geografskom prostranstvu kojim su vladali Medijanci i Perzijanci, njihovo carstvo je po kulturi bilo manje vrijedno od babilonskog. U stvari, Medijanci i Perzijanci su usvojili babilonsku civilizaciju koja je bila naprednija i sloenija od njihove. (Babilon nije bio razruen i zadrana je drutvena i dravna struktura.)

1 2

Herodotus 1. 181, 183; 3. 1-7. Vidi Hie Secret of Daniel, p. 30.

12

- Biblija kae da su prsa bila od srebra. Srebro je zaista bilo glavna karakteristika sljedeeg carstva. Perzijanci su koristili srebro u svom poreskom sistemu. Po Herodotu, satrapi su morali plaati danak u srebru. Standardna monetarna vrijednosl za Perzijance bilo je srebro.1

3. Bedra od bronze - Grka (331-168. pr.n. e.)

Bronzana bedra predslavljaju carslvo Grke. Melal bronza bio je karakteristian za to carslvo. Prorok Ezekijel ukazuje na bronzu kao valutu koju su koristili Grci (Ez. 27, 13). Grka vojska je naroilo poznala po koritenju bronzanih titova, kaciga,, pa i oruja. Egiptaski faraon Psametik itao je latinske izreke traei naina da se osveti Perzijancima. Dobio je odgovor: "Osveta e doi s mora u rukama ljudi bronze.'"2 Egipatski monarh je prihvatio taj odgovor s dozom skepticizma sve dok se jednoga jutra na obali nisu pojavila mrtva tijela potopljenih grkih vojnika u njihovoj svjetlucajuoj bronzanoj opremi. Tekst takoe kae da e "vladati cijelom Zemljom ". (2,39) Grci su osvojili Feniciju, Palestinu, Egipat. Granice Grke su se protezale preko Perzije do Indije. Grka kultura je preuzeta od strane cijelog svijeta. Grki jezik se proirio po cijelom svijetu i grka kultura ulice i na suvremenu kulturu svijeta.

4. Noge od eljeza - Rim (168. pr.n. e.- 476. n. e.)

a) Metal
Nakon perioda bronze, proroki san ukazuje na period eljeza. Ono to je bronza bila za Grke, to je eljezo bilo za Rimljane. Latinski pjesnici svjedoe o ovom prijelazu iz bronze u eljezo. Poznati drevni pjesnik Virgil opisuje vojsku Grka naoruanu u bronzi: "Bronza odsjajuje na njihovim oklopima i maevima." Lukrecije suprotslavlja bronzu eljezu Rima: "Koritenje bronze je bilo poznato prije eljeza... Bronzom su ljudi obraivali zemlju... Bronzom su uzburkali valove rata."3 Ovakvi tekstovi latinske knjievnosti svjedoe o prijelazu bronzanog perioda Grke u period eljeza Rima. Kad promatramo povijesnu realnost, rimska vojska je zaista bila vojska eljeza: maevi od eljeza, titovi od eljeza, kacige od eljeza i koplja od eljeza!
1 2 3

Herodotus 3. 89 - 95. Herodotus 2. 153, 154. Vidi, The Secret of Daniel, p. 32.

13

b) Snaga i ponaanje
Fizika snaga. - Objanjenje Danijela cilja na nelo vie od samog metala. eljezo takoe predstavlja snagu i ponaanje koje "lomi i satire sve u komadie". (2, 40 - prijevod NIV) Snaga dravnog aparata i vladavine.- Rimsko carstvo se geografski rairilo dalje od svih prethodnih carstava. Rim je takoe razvio visoko napredni oblik politike uprave. Osim to je postao prva republika u povijesti, Rim je takoe imao najnapredniji administrativni sistem koji mu je omoguavao kontrolu nad narodima geografski udaljenim od centra. Ovakva dravna uprava je odravala jedinstvo koje je titilo mir u svijetu, poznat kao Pax Romana. Tako dakle, Rim je imao eljeznu vojsku i eljeznu upravu. Cezarova povijesna izjava se u potpunosti slae s proroanstvom Danijela: "Veni, vidi, vici!" (Dooh, vidjeh, pobijedih!) Galija, Druidi, Kartaga, Izrael doivjeli su na svojoj koi ta znae rijei proroka Danijela da e Rim satirali i razbijali sve u komade.

c) Duina vladavine Rima

Duina vladavine Rima je takoe bila znak njegove snage. Rimska vladavina je trajala oko 650 godina - mnogo due nego ijedno carstvo prije njega.

Stopala od eljeza i gline -podijeljena carstva

Iako je Rimsko carstvo bilo najdue po trajanju, snazi i geografskoj irini, u prorokom objanjenju, na nae iznenaenje, odvojen je samo jedan stih da objasni prirodu tog carstva (2, 40). S druge strane, za period stopala nainjenih od eljeza i gline koje nastaje odmah nakon nogu od eljeza odvojeno je tri stiha. Dakle tri puta vie! Danijel naroitu panju posveuje periodu eljeza i gline. Tekst ne opisuje novonastala carstva na teritoriji Rimske imperije kao drugaija od eljeznog carstva koje im je prethodilo. Prije bi se moglo rei da ona i dalje pripadaju etvrtom carstvu, kao to i prisustvo eljeza u stopalama na to ukazuje. Meutim, glina koja je pomijeana sa eljezom kao novi element, ini ovaj period karakteristinim.

Tri karakteristike perioda eljeza i gline

2, 41 - To e biti "podijeljeno carstvo". Pomijeanost eljeza i gline ukazuje na podijeljenost meu njima. To je vrlo vano da zapazimo. Period koji je prethodio ovome bio je period jedinstva - ujedinjenjenosti Rimske imperije (Pax Romana). Tom periodu jedinstva slijedi period 14

razjedinjenosti. Ako retrospektivno pogledamo u prolost povijesti, zapaziemo da je to tano. Nasljednici Rimskog carstva su deset razjedinjenih carstava. Poslije pada Rimskog carstva do danas drave na teritoriji bive Imperije nikad vie nisu postigle jedinstvo, i prema rijeima proroka, nikad to nee ni postii! 2, 42 - ''Carstvo e biti neto jako a neto slabo." U samom tekstu krije se objanjenje znaenja tih rijei. eljezo je jako a glina je slaba. Ta podijeljena carstva e biti jaka i slaba - sastavljena od jakih i slabih, od bogatih i siromanih nacija. Reprezentativna funkcija gline. - Meutim, eljezo i glina znai neto vie nego samo "jako i slabo". U prethodnim carstvima svako od razliitih metala imalo je svoju reprezentativnu funkciju. Na primjer, zlato predstavlja Babilon, srebro Medo-Perziju, bronza Grku i eljezo Rim. U tom smislu i glina ima svoju odreenu reprezentativnu ulogu. Sve do stopala imali smo metale koji su predstavljali politiku silu. Sad se odjednom pojavljuje neto to nije metal, neto to je po svo]oj prirodi drugaije od metala. Glina je drugaija od svih ostalih. Stavie, Danijel je odreen kad kae daje ta glina lonarska - materija koja se obrauje.1 Biblija koristi sliku gline, naroito lonarske gline, u kontekstu stvaranja: "Ali sada, Gospode. Ti si na Otac! Mi smo glina, a Ti si na lonar; i svi smo djelo ruku Tvojih. "(Iz. 64, 8) Kad god Biblija koristi rije "glina", ta je rije uvijek popraena rijeju ''lonar", i ona uvijek ukazuje na ljudska bia u njihovom odnosu prema Bogu i njihovoj ovisnosti o Bogu. Stoga spominjanje gline ima jak religiozni naglasak. Iz tog razloga, koritenje izraza lonarske gline u stopalama predstavlja silu koja nije samo politika kao to su prethodne bile, nego je i religiozna. Povijesno gledano, to znai da e nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja e stupiti na svjetsku scenu biti religiozna sila, koja e imati i politike elemente naslijeene od eljeznog Rima. Ta religiozno-politika sila treba da postoji i danas, polo nam proroki tekst govori da e ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji e udarili lik, upravo e udariti u njegova stopala od eljeza i gline. To je vrijeme kraja. To sve znai da ova sila stvarno postoji i u nae vrijeme. Prema veini jevrejskih komentatora, ova neobina politikoreligiozna sila nije niko drugi nego kranstvo. To je religija koju je

Ibid., p. 34.

15

prihvatila Rimska imperija. To je religija koja je postala dravna religija Rima.1 U nebeskoj viziji koju Danijel vidi i koju aneo objanjava dolazi do metamorfoze svjetovne sile stare Imperije u religioznu silu - kranstvo. Kranstvo, do nedavno progonjeno, sada je prihvaeno od Imperije u licu imperatora Konstantina kao religija Imperije. Kranstvo kao dravna religija sada dobija ne samo religioznu ve i politiku silu! 2, 43 - "A to si vidio gvoe pomijeano s glinom grnarskom, to e se oni pomijeati (bie izmijeani)..." Dvije karakteristike opisuju stanje kakvo e biti do kraja. Po prvi puta umjesto jednine koristi se mnoina "carevi" ( 2, 44), dok smo ranije imali uvijek po jedno carstvo. Prethodni stih opisuje pokuaje ujedinjavanja tih careva (drava Evrope). Meutim, prema ovom proroanstvu, to se nee nikad ostvariti. Tekst nam takoe daje jasnu vezu s drevnim Babilonom. Danijel koristi izraz "plg" to na jevrejskom jeziku znai razdijeljeno (carstvo). Korijen ove jevrejske rijei od koje dolazi rije "peleg", biblijska tradicija povezuje s kulom babilonskom: "... bjee ime Peleg... jer se u njego vo vrijeme razdvoji zemlja." (l. Moj. 10,25)2 Proroanstvo Danijela predvia dogaaj koji je slian dogaaju prilikom gradnje kule babilonske. U izvjetaju Prve Mojsijeve Bog silazi s Neba u trenutku kad su se ljudi svijeta ujedinili u strahu da e biti uniteni nekim novim potopom, te su poeli graditi visoku kulu (1. Moj. 11,4). Meutim, Bog je inlervenisao mijeanjem jezika, i tako je dolo do razilaenja graditelja. Isto e tako na kraju vremena Bog intervenisati kad svjetske sile, zbog straha od unitenja, budu pokuale da se ujedine. Mi danas ivimo u svijetu koji pokuava da se ujedini u razliitim sferama. Nikada u povijesti svijeta nije bilo tako mnogo pokuaja za jedinstvom. To je jedna od tipinih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjeaju potrebu zbliavanja i ujedinjenja. Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama: a) politiki: NATO, UN b) ekonomski: EEZ, OPEC c) religiozni: Ekumenski pokret d) politiko-religiozni: Kranska desnica (Amerika). Ne tako davno u svijetu se poelo sve vie govoriti-o jednoj novoj alijansi koja bi nakon pada komunizma obuhvatala sve kontinente i ideologije svijeta. Nova politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.
1

Nosson Scherman and Meir ZIotowitz, eds., Daniel, Art Scroll Tanach Series (Brooklyn: Mesorah Pubns., 1979), p. 105. 2 Vidi The Secret of Daniel, p. 36.

16

Kamen
A sada ulazimo u najvaniji dio vizije! Ovaj dio je zauzimao najvei dio carevog sna, i to je fokusna taka prema kojoj se sve kree i gdje se sve zavrava. To je drugi dio carevog sna. 2, 44 - "U vrijeme tih careva Bog e nebeski podignuti carstvo. " Ovaj period je jedini period karakteristian po akciji. Sve do ovog momenta inspirisane rijei su se koncentrisale na stanje stvari ili kvalitetu (podijeljeno, jako, slabo - 2,42). U objanjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zakljuno sa stopalama od gline i eljeza, Danijel zapoinje izrazom "Bog nebeski" (2,37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takodje zapoinje s "Bogom nebeskim "(2, 44). Isti izraz dijeli san na dva dijela. U prvom dijelu - u prvom poretku stvari - carstva su data ovjeanstvu. U drugom dijelu - u drugom poretku stvari - "Bog nebeski" lino uspostavlja carstvo koje je pod Njegovom punom kontrolom. Ovo drugo, Boje carstvo, potpuno je drugaije od ostalih carstava. Postoji kontrast u materijalima: raznolikosti metala kipa i jedinstva stijene. Drugi poredak, poredak stijene, sastoji se samo od jednog carstva, dok se prvi poredak sastojao od nekoliko razliitih materijala (zlato, srebro, bronza, eljezo, glina). Biblija koristi slike kamena i stijene u kontekstu saveza ovjeka s Bogom: rtveni oltar (2. Moj. 20, 25) Solomunov Hram (1. Car. 6, 7) Deset zapovijesti (2. Moj. 24, 12) Kamen ili stijena u svom prirodnom obliku, kao mateijal za gradnju, simbolizira boansku dimenziju, samog Boga i Mesiju (Ps. 118, 22; Iz. 28, 16).1 S druge strane, biblijske slike kojima se opisuje gradnja idola od metala ukazuju na religiju koja je horizontalnih dimenzija, to jest koja dolazi od ovjeka. Knjiga proroka Danijela uvijek povezuje metale s inom idolopoklonstva (3, 5; 5, 4.23). Kamen i stijena predstavljaju carstvo Boje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Glina predstavlja religioznu dimenziju, ali zbog svoje povezanosti sa eljezom, ona gubi biblijsko znaenje iste religije.

Ibid., p. 37.

17

Porijeklo kamena
2, 34.45 - Iznenadno pojavljivanje i brzo kretanje kamena koji ne baca ljudska ruka otra je suprotnost nepokretnom karakteru metala. Carstvo stijene je drugaije od carstava kipa po tome to ga podie Bog nebeski (2,44). Carstvo stijene je s Neba. U svom objanjenju Danijel vidi stijenu kao "planinu" (2, 45). Po babilonskom vjerovanju, planina je temelj nebeske rezidencije vrhovnog boga neba. Stoga je za Nabuhodonozora taslika potpuno jasna. On shvata da je vjeno carstvo potpuno drugaije prirode. Za jevrejskog proroka planina simbolizira Sion. Psalam 48, 2 govori o gori Sion koja se nalazi u visinama nebeskim. Simboliki termin koji se koristi za gornji Sion je "Gora zborna, strana sjeverna". (Iz. 14, 13) Aramejska rije tur je identina jevrejskoj rijei cur koja znai kamen. Biblija esto koristi taj izraz kao simbol samog Boga.

Priroda kamena
Kip i kamen su otro suprotstavljeni jedno drugom. Stijena ili kamen udara u kip. Glagol udariti (2, 34) izraava sukob izmeu dva poretka koje predstavljaju kip i stijena. Carstvo koje Bog uspostavlja nije ogranak ili nastavak ovjekovog carstva. Sva ljudska carstva su smrvljena u paramparad (2, 35) i potpuno unitena (2,44). Ona iezavaju ne ostavljajui ni traga za sobom (2.35). Novo carstvo, novi poredak nema nikakve veze s prethodnim carstvima. ak je i glina unitena zajedno sa eljezom (2, 35.45). a)- Glavna razlika izmeu dva poretka sastoji se u tome to - Boje carstvo dolazi iz svemirskih sfera. Kamen koji se odvalio od planine ponovo postaje planina (2, 35), a od starog poretka ne ostaje nita, b)- Novo carstvo, kae prorotvo, trajae vjeno (2, 44). Zemaljska carstva su bila privremena, i sva su najzad propala. Posljednje carstvo e biti vjeno carstvo. Vjeno carstvo je porazilo privremena carstva, c) Gigantski kip koji je Nabuhodonozor vidio u snu je sitni patuljak u odnosu na planinu koja je ispunila cijelu Zemlju. Beskonano nadvlauje ono to je konano.

Nabuhodonozorova molitva
2, 46 - Nakon ovakvog sna i vizije, molitva je jedini mogui odgovor. "Tada car Nabuhodonozor pade na lice svoje, i pokloni se Danijelu. " Ovo je druga molitva po redu u Danijelovoj knjizi. 18

Car se nije htio obratiti Bogu nebeskom. Bog je jo suvie udaljen za njega, suvie stran! Velianstvo Neba ga je suvie uznemirilo. Umjesto da se okrene i obrati Bogu nebeskome, Nabuhodonozorov poloaj tijela je okrenut prema Danijelu. Ipak, to ne znai da Nabuhodonozor misli da je Danijel Bog. Prema svjedoanstvu povjesniara Josipa Flavija, Aleksandar Veliki je pao na zemlju pred sveenikom Jeruzalema i rekao: "Ja se ne klanjam pred njim, nego pred Bogom pred kojim on ima ast da bude sveenik." Isto je tako Nabuhodonozor priznao Boju suverenost: 2, 47 - "Tvoj Bog je Bog nad bogovima." Meutim, padajui na lice i klanjajui se pred Danijelom, car se samo na izgled pokorio "Gospodaru nad carevima". Izraz "Gospodar nad carevima" je u stvari drugo ime za Marduka, babilonskog boga plemstva, i za boga Nabu-a, sina Mardukovog. Stoga je carevo priznanje prilino sumnjivo. Babilonski car jo nije shvatio ko je u stvari Bog. Slikovito reeno, on govori Bogu Danijelovom, a namiguje svome bogu. Car se nije promijenio. Stoga taj rasplet nema sretan zavretak. Car ne ini oekivani korak naprijed - ne izraava poniznost ni pokajanje. Umjesto da je njegov odgovor vertikalne prirode, on je iskljuivo horizontalan: okrenut je Danijelu. Nabuhodonozor priznaje vrijednost Danijela, i tu se sve zavrava. Religija Nabuhodonozora ne ide dalje od ljudskog bia. Njegova je molitva pomijeana s ponosom. On vie voli svoju sopstvenu religiju i stavlja svoj idol iznad pravog Boga. Lake mu je pokloniti se pred idolom ili ljudskim biem negoli pred nevidljivim Bogom! Natprirodno otkriven san i njegovo tumaenja nije imalo eljeni efekat na cara. Nabuhodonozor sada vjeruje da postoji ivi Bog, ali on sam mu se jo nije poklonio niti ga prihvatio. On izbjegava odnos s nevidljivim Bogom koji otkriva budunost. Boji plan za Nabuhodonozora do ovog trenutka nije uspio. Nije teko prepoznati povijesnu tanost Danijelovog proroanstva. Mi s lakoom prepoznajemo i identifikujemo carstva Babilonjana, Medijanaca i Perzijanaca, Grka, Rimljana i naroda podijeljene Evrope. Poslije saznanja udesnog sadraja sna cara Nabuhodonozora, kakav je utisak to otkrivenje ostavilo na nas? Mi moemo biti uvjereni da je Bog dao san i otkrio tajnu caru, ali kad je rije o carstvu nebeskom mi moemo ostati sumnjalice. S druge strane, jedini je razlog zbog kojeg je dat taj proroki san, ne samo Nabuhodonozora ve i svakom od nas lino, da nas uvjeri u povijesnost svih dogaaja i z, sna, ukljuujui i nebesko carstvo. 19

Sva navedena zemaljska carstva nisu nita drugo nego privremeni kronoloki orijentiri koji nas konano upuuju na vjeni cilj. Oni su dani da nam pokau kad e u vremenu povijesti ovjeanstva nastali Boje carstvo. Mi moemo shvatiti, na osnovu velianstvene proroke sadrine drugog poglavlja Danijelove knjige, da se nalazimo na kraju vremena.

Literarna struktura poglavlja

A Nabuhodonozorov zaboravljeni san (2, 1-13) a) Tri dijaJoga (Nabuhodonozor i Kaldejci) b) Nabuhodonozorova zapovijest B Danijelova molitva (2, 14-23) a) Tri molbe (Danijel zArioh, car. Bog) b) Danijelova molitva i zahvalnost B' Danijelu san otkriven (2, 19-30). a) Tri dijaloga (Danijcl-Arioh; Arioh-car, car -Danijel). b) Danijelovo izlaganje sna. I Ekspozicija sna a) "Ti vidje kip. "(2,31) b) "Ti gledae...kamen/planina." (2, 34.35) " II Interpretacija a) "Bog nebeski dade li carstvo. " (2, -37) b) "Bog nebeski e podii carstvo. " (2, 44) A' Nabuhodonozorova molitva Tri careve akcije (pao na lice, odgovorio, uzdigao Danijela).1

Ibid., p. 42.

20

Danijel 3

3. Uarena pe
U treem poglavlju Danijelove knjige susreemo se s novim kipom. Meutim, ovog puta kip ne dolazi od Boga kao onaj iz sna, nego je rezultat Nabuhodonozorovih elja i zamisli (3, 1). Iako je razumio, po kipu koji mu je Bog pokazao u snu, da e njegovo carstvo bili privremeno (samo je glava bila zlatna), Nabuhodonozor je odluio da se usprotivi od Boga datom snu. Odluio je da sam kroji povijest svijeta i da njegovo carstvo bude vjeno. Car nareuje da se izgradi vrlo slian kip onome koji mu je Bog pokazao u snu, ali s jednom bitnom razlikom. San od Boga, u slici kipa ija je samo glava bila zlatna, pokazivao mu je da je njegovo carstvo privremeno. Kip koji on sada pravi je ogroman, i to cijeli zlatan, ime je Nabuhodonozor elio rei da njegovo carstvo nee biti vremenski ogranieno. On eli carstvo koje e dosei do samih stopala - a to znai da e trajati vjeno. Po emu znamo da on eli da njegovo carstvo bude vjeno? 2, 44 - "U vrijeme tih careva Bog e podignuti zpostaviti carstvo koje se dovijeka nee rasuti (trajae vjeno)." Rije "postaviti"na aramejskom originalu haqim (koja se u 2, 44 koristi u kontekstu Bojeg vjenog carstva), postaje kljuna rije u treem poglavlju, koja se ponavlja kao refren: "Car Nabuhodnozor postavi (naini) zlatni lik." (3, l) "I posla car da se saberu knezovi... da dou da se osveti lik to ga postavi car Nabuhodonozor." (3, 2) "... da se osveti lik to ga postavi car Nabuhodonozor." (3, 3) ''...poklonite se zlatnom liku koji postavi car Nabuhodonozor." (3, 5) "...I poklonie se zlatnom liku io ga postavi car Nabuhodonozor," (3, 7) " Imaju ljudi Jevreji ...ne haju za te, i ne potuju bogova tvojih, i ne klanjaju se zlatnom liku koji si postavio. " (3, 12) "Nabuhodonozorprogovori i ree: "Je li istina ... da se ne klanjate zlatnom liku kojiposlavih?" (3, 14) "... bogovima tvojim neemo sluiti niti emo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio. " (3, 18)1
1

Jacques Doukhan, The Secret of Daniel (Hagerstown: 2000), p. 44.

21

Izraz postaviti koji se pojavljuje u drugom poglavlju u vezi s Bogom "koji e postaviti vjeno carstvo", ima eho u treem poglavlju (osam puta se ponavlja), u caru koji takode eli postaviti svoje carstvo koje e trajati vjeno. Nabuhodonozor odluuje da se suprotstavi Bogu i Njegovoj suverenosti, i sebi pripisuje atribute boanstva. U treem poglavlju nalazimo opis borbe izmeu dobra i zla, olienoj u osobi koja pripisuje sebi prerogative koji pripadaju samo Bogu. To je pobuna protiv Boga. U njoj je prikazan odjek borbe izmeu Babilona i Jeruzalema.

Babilonski kompleks
Zlatan lik velikih proporcija podignut je na irokom polju (jevrejski biqah), po imenu Dura (3, 1). Prije Nabuhodonozorovog, Babilona, drevna babilonska kula takoe se poela graditi na jednom irokom polju (biqah, 1. Moj. 11, 2).1 Ne samo to se kula babilonska i zlatan lik grade na irokom polju ve je najvjerovatnije da su bili graeni na istom geografskom podruju koje se prvobitno zvalo Ravnica Senarska, a u vrijeme Nabuhodonozora zvalo se Dura. Arheoloke iskopine su potvrdile postojanje mjesta koje na arapskom i danas nosi isto ime (Tolul Dura). Nalazi se pet kilometara juno od Babilona, blizu rijeke Dure koja se nedaleko uliva u rijeku Eufrat. Iskopine su otkrile platformu visine oko jedan metar, povrine oko 13 kvadratnih metara. Na jednoj ovakvoj platformi mogao se izgraditi takav lik. Prema tome, na istom geografskom podruju graena je kula babilonska i podignut zlatan lik.2

Babilonska kula i zlatan lik - simboli pobune protiv Boga

3, 2 - Ceremonija na koju Nabuhodonozor poziva predstavnike vazalnih naroda je religiozna ceremonija. On ih poziva na posveenje velikog zlatnog lika, "da dou da se osveti lik to ga postavi Nabuhodonozor". Izraz "da se osveti" koji se ovdje koristi na jevrejskom jeziku glasi hanukah. Biblija koristi ovaj izraz kad se posveuje oltar i hram (4.Moj.7, 10; 2. Dn. 7, 9). Nabuhodonozorove namjere su vrlo jasne. On oekuje da se njegov zlatni lik oboava.
1 2

Andre Parrot, The Tower of Babel (New York: 1955), p. 15. Vidi The Secret of Daniel, p. 45.

22

Nabuhodonozor nareuje da se predstavnici svih vazalnih drava poklone pred zlatnim kipom. Nabuhodonozor koji je pao i poklonio se pred Danijelom i Bogom nebeskim, sada nareuje da se ista gesta bogotovanja ukae njegovom zlatnom liku: da svi padnu i poklone se. Car je poelio zamijenili Boga i sebi pripisuje boanske karakteristike.

Svet i univerzalan akt, netolerancija i jednolikost

Paralela izmeu starog Babilona i Nabuhodonozorovog Babilona se nastavlja. A u vrijeme starog Babilona sav svijet se sakupio u polju, udruen u zajednikom svetom aktu koji je znaio pobunu protiv Boga (1. Moj, 11,1-4). A Nabuhodonozor sakuplja predstavnike cijelog svijeta: "... upravitelje, vojvode, starjeine, rizniare, sudije, nastojnike i sve vlastele zemaljske" na istom geografskom podruju i poziva ih da se ujedine u aktu posveenja, to jest oboavanja. B Nabuhodonozorov Babilon ne tolerie razliitost. B' I drevni Babilon je teio da nametne zajednicu jednolikosti pozivajui na slogu u izgradnji kule: "Hajde da sazidamo grad i kulu... da steemo sebi ime..." (1. Moj. 11,4) Jednolikost metala (cijeli kip od zlata) i mjere ovog kipa takoe izraavaju tenju modernog Babilona za jednolikou. Kao reakcija na kip koji mu je Bog pokazao u snu, sastavljen od vie razliitih metala, koji predstavljaju vie carstava, Nabuhodonozor gradi kip od jednog metala, koji predstavlja jedno carstvo - zlatno carstvo. On ne samo to odbacuje ideju o nastanku nekog drugog carstva nego odbacuje i koncept razliitosti. Sve mora biti isto -jednolino! To se ogleda u jednakosti mjera kipa: a) visina 60 lakata b) irina 6 lakata Broj ezdeset ili broj est moramo razumjeti u njegovom kulturnom kontekstu. Sumersko-akadski numeroloki sistem je sekstinski sve se vrti oko broja est. On se razlikuje od egipatskog koji smo mi prihvatili. Meutim, i babilonski sistem se odrao: i danas se koristi na podruju vremena i prostora (60 minuta, 60 sekundi, 360 stepeni). U Babilonu je simbol broja 6 predstavljao ideju jedinstva. Time to gradi lik od jednakog metala ija visina takoe naglaava ideju jedinstva, Nabuhodonozor eli nametnuti svoju volju za jednoobraznou.'1 Jedno carstvo i jedna religija! To je njegov cilj.

Ibid., p. 46.

23

Hitler je takoe traio takvu vrstu jedinstva: mariranje strojevim korakom, isti pozdrav: heil Hitler i istu gestakulaciju. Hitlerov znanstvenik Mengele je vrio znanstvene opite u potrazi za jednolinom rasom. I Staljin je traio takvu vrstu jedinstva. Kad je takva jednolikost ideal, tada svako javno izraavanje ideje o razliitosti izaziva sumnju. Teko svakom ko tri! 3,6- Prilikom ceremonije oboavanja zlatnog lika car prijeti svakome ko misli i ponaa se drugaije. "A ko ne bi pao i poklonio se, onaj as bie baen u pe ognjenu i uarenu. " Religija koja se ovdje opisuje je nametnuta. Ona nije rezultat sopstvenog izbora kome je prethodilo razmiljanje i lino uvjerenje. U takvoj religiji noge se savijaju u znak klanjanja, ali je srce daleko. To je religija birokrata, ovaca i automata. To su stvarno protutipovi koje susreemo u Duri. Prvi na listi pozvanih da dou i poklone se carevom liku su birokrate. Primijetimo da lista ide od najvie dunosti u carstvu do najnie. Njihovo klanjanje je formalnost. Oni su tu da bi ouvali svoju poziciju i odrali se na svojoj drutvenoj ljestvici. Nakon liste oficijalnih gostiju slijedi obian narod. Narod kome treba usmjerenje, kome je potreban poetni signal za klanjanje. Eho jednolikosti izraen je u etiri stiha koja odzvanjaju u repeticiji.1 "I posla car Nabuhodonozor da saberu knezove, upravitelje i vojvode, starjeine, rizniare, sudije, nastojnike i sve vlastele zemaljske, da dou da se osveti lik to ga postavi car Nabuhodonozor. Tada se skupie knezovi, upravitelji i vojvode, starjeine, rizniari, sudije, nastojnici, i svi vlastelji zemaljski, da se osveti lik to ga postavi car Nabuhodonozor. i stadoe pred likom to ga posta vi car Nabuhodonozor... Kad ujete rog, svirale, kitare, gusle, psa zlire, pjevanje i svkojake svirke, popadajte i poklonite se zlatnom liku, koji postavi car Nabuhodonozor... Zato svi narodi kako ue rog, svirale, kitare, gusle, psaltire i svakojake svirke, popadae svi narodi, plemena i jezici, i poklonie se zlatnome liku koji postavi car Nabuhodonozor." (3,2.3.5.7) Ovi dugaki stihovi, namjerno dugaki, oznaavaju automatizirano i jednolino oboavanje uz satirinu tehniku repeticije.

Ibid., p. 47.

24

Muzika i naglasak na estetiku, na trenutno i istovremeno

Muzika igra vanu ulogu u cijelom ambijentu! Zastupljena su tri duvaka instrumenta, a isto tako i tri iana instrumenta. Dupli broj tri je simbol perfekcije. O svemu se vodi rauna. Sve je izmjereno. Postoji zaokupiranost vanjskim izgledom. S druge strane, sve je tako sterilno i jednolino. Administracija Babilona je preokupirana strukturom i pravilima. Formalizam religije Babilona dominira nad duhovnom istinom. Primarna uloga muzike u ovakvom kontekstu je da proizvede iluziju religioznog doivljaja. Drevni narodi su znali kako da koriste muziku da bi pobudili mistian doivljaj. Muzika je odavno povezana s upotrebom droge i izazivanjem doivljaja ekstaze. Pri ovakvoj muzici sve se svodi na nivo emocija i nervnog sistema.1 U nae vrijeme mi smo takoe svjedoci uticaja muzike na mase. Pjevai i muziari i danas imaju isto tako veliku mo nad masama vjernih oboavatelja. Vie nije potrebna ni poruka pjesme da bi se sluaoci osvojili. Taj fenomen je izvrio invaziju i na religiozne zajednice. Obeshrabruje se koritenje uma i razmiljanje. Meutim, istinsko oboavanje Boga ukljuuje cijelu osobu, bez zapostavljanja bilo kojeg dijela ljudskog bia. U ravnici Duri propovjednici Babilona ne troe vrijeme da bi predoili argumente za takvo bogotovanje. Muzika je dovoljna da utie na sve prisutne. U tekstu se nekoliko puta stavlja naglasak na sadanje i trenutno: "im ujete... padnite i poklonite se!" Dananja kasina, noni klubovi i mjesta slina ovima koriste takoe mistinu mo muzike i prigueno, neprirodno svijetlo predoavajui nerealnu stvarnost kao neto bolje i potiui na ono to se deava trenutno: "Sada jedi, sada pij, sad se kockaj, sad ini blud!" - Kao da za sve to nema onog sutra! - A to e sutra dovesti oamuenu osobu u prirodnu realnost.

Uarena pe
Nedaleko od zlatnog kipa stajala je prijetnja uarene pei svima koji ne pristanu uz veinu. Poznato je da je u Larsi, juno od Babilona, jo od sedmog stoljea prije nae ere, praktikovano spaljivanje u uarenoj pei. Ta -praksa se koristila jo od vremena Hamurabija i Abrahama.2 Arheoloke iskopine su

1 2

Ibid., p. 48. Moses Alshekh, The Rose of Sharon (Venice: 1952)

25

potvrdile postojanje takvih pei oko samog Babilona. Drevni Babilon je takode koristio sline pei za peenje opeka pri graenju babilonske kule. Prema Diodoriju, Kartaginjani su izgradili pe u podnoju bronanog kipa svog boga. Dio njihovog religioznog rituala bilo je bacanje ivih beba u uarene pei.1 3, 6 - Nasilnika, netolerantna i bezosjeajna religija usmjerena je na sadanjost: "A ko ne bi pao i poklonio se, onaj as bie baen u pe ognjenu i uarenu."

Optube Kaldeja
Kao i u prvom poglavlju, tri mlada Jevrejina se ne povode za masom, i njihovo ponaanje tri tako da ih svi vide. Iz teksta se ne moe zakljuiti gdje su se oni nalazili dok su se drugi klanjali. Moda se nisu obazirali na edikt koji je obavezivao na dolazak u polje Duri, te su ostali u svojim domovima. Moda su i bili u polju, ali se nisu poklonili kad su svi pali na zemlju da se poklone. Bilo kako bilo, oni su bili meta promatraa zavidljivih Kaldeja. 3,8- "A neki Kaldeji taj as dooe i tuie Jevreje." Zapazimo da tekst kae "Jevreje". Vrlo je mogue da je bilo vie od trojice Jevreja koji se nisu htjeli pokloniti kipu. Meutim, Kaldeji, babilonske birokrate, koji su zauzimali vaan poloaj u Babilonu, usmjerili su svoju panju na trojicu mladia koji su takoe imali visok poloaj u drutvu. Kaldeji su gledali na nedavno uzdizanje jevrejskih mladia kao na opasnost koja prijeti njihovoj poziciji. Bio je to izrazili primjer zavisti pa i antisemitizma, koji na Jevreje gleda kao opasnost po naciju. Kaldeji su na ove mladie gledali kao na rivale, i sada se naao idealan povod da ih se rijee. to se Danijela lie, on je imao funkciju satrapa, to je bio vii poloaj od birokrata Kaldeja. Stoga je Danijel bio izvan njihovog domaaja. Vrlo je mogue da je on bio negdje na dunosti van zemlje. Posljednje to je zapisano o njemu do tog trenutka jeste da je bio na slubi u carskom dvoru (2, 49).

Pred carem
3, 14 - Car se uzdrava i ne nareuje brzo izvrenje kazne. On ih dobro poznaje. Ve nekoliko godina oni su u slubi caru.Zato im daje ansu. Nabuhodonozor pita da li su oni namjerno prezreli njegovu naredbu. Moda im naredba nije bila jasno prenijeta. Moda nisu shvatili ozbiljnost situacije.
1

Vidi The Secret of Daniel, str. 49.

26

Zato car ponavlja naredbu rije po rije (3, 15). Tri mladia potvruju da su primili originalnu poruku i shvatili njenu ozbiljnost, ali odbijaju da joj se pokore.

Sukob dviju religija

Sukob koji nastaje govori nam o dva nepomirljiva religiozna mentaliteta. Religija Babilona nasilniki prisiljava na bogotovanje. Ona stavlja naglasak na trenutno (sada), kao da ne postoji sutra! "Sada kad ujete rog, svirale... da se poklonite... ako li se ne poklonite, onaj as biete baeni u pe ognjenu. "(3, 15) Za cara je bitno samo ono sada. Za religiju svijeta takoe je bitno samo sada! S druge strane, religija Jeruzalema nema nieg nasilnikog u sebi. Ne postoji nita to bi bilo osvetniko. Nema prijetnje: "Gorjee u paklu..." - Religija Biblije to ne poznaje. Za razliku od babilonske religije, religija Jeruzalema je usmjerena ka budunosti: "Evo, Bog na, kojemu mi sluimo, moe nas izbaviti iz pei ognjene i uarene; iizbavienas iz tvojih ruku. care. "(3, 17) Tri mladia, na carevu prijetnju koja glasi: "... ako se ne poklonite... biete baeni u pe ognjenu...", odgovaraju: "A i da ne bi, znaj care... neemo se pokloniti. " Ovo "A i da ne bi" govori o riziku vjere trojice mladia koja ide mnogo dalje preko granica sadanjosti. Postoji jasan kontrast izmeu ove dvije religije. Carevo "ako se ne poklonite" govori o mehanikoj religiji. S druge strane, odgovor trojice mladia "A i da ne bi" govori o dobrovoljnosti i slobodi njihove religije. Ako nas Bog i ne izbavi, mi se neemo pokloniti. U pravoj, istinskoj religiji postoji sloboda. Bog je slobodan i ovjek je slobodan. Takvo shvatanje religije strano je caru. On to ne moe shvatiti. Ipak, on shvata da su tri mladia izvan dohvata njegove volje. On ih ne moe prinuditi. Tri mladia gledaju preko sadanjosti s nadom u budunost. Suoeni s gubitkom ivota, oni odgovaraju bezuvjetnom odanou i slubom svome Bogu. Lana religija je oblikovana po ljudskom liku. Prava religija je otkrivenje odozgo, otkrivenje ivog Boga s kojim se moe sklopiti lini odnos. Taj odnos podrazumijeva obostrano, ali isto tako i neogranieno povjerenje. Zato ako Bog i ne spasi ili ne blagoslovi, vjernik ostaje vjeran uprkos negativnom odgovoru.1 3, 19 - Car gubi kontrolu nad sobom, jer ne moe podnijeti da su ovi mladii izvan njegove vlasti. Tekst kae da mu se izgled promijenio. On
1

Ibid., p. 52.

27

reaguje srdnjom na miran i spokojan stav ovih mladia. Nabuhodonozor nareuje da se pe zagrije sedam puta jae nego obino, to doslovno znai do maksimuma. Sedam je broj punine. Na carevu komandu straari bacaju ove mladie u uarenu pe. 3,22 - Pe je bila toliko uarena da je kotala ivota straare koji su ih bacili u vatru. 3, 25 - Tekst ovog stiha kae, im su mladii bili baeni u pe, car je vidio etiri osobe kako hodaju po njoj. Ko je ova misteriozna etvrta osoba? - Nabuhodonozor shvata da postoji veza izmeu te etvrte osobe i uda koje gleda svojim oima. Zapanjen, on gleda u tu osobu i ona mu izgleda kao "sin bogova". To je interesantan izraz. U semitskim jezicima izraz: "sin od neega ili nekoga" znai da ima prirodu neega ili nekoga. Tako na primjer izrazi: a) "sin od 20 godina" znai da sin ima 20 godina (2. Moj. 30,14); b) "sin ovjeji"znai da sin ima ljudsku prirodu (Jer. 49, 18); c) "sin smrti" znai da sin ima smrtnu prirodu" (l Car. 3, 21); d) "sin bogova" - onaj koji ima boansku prirodu" (Dan. 3, 25).1 Car zakljuuje da etvrti koji hoda u pei s trojicom mladia ima boansku prirodu. Dok promatra etvrtu osobu, on shvata daje ona uzrok uda koje gleda. 3, 26 - Nabuhodonozor poziva mladie da iziu iz pei. Ovim inom on priznaje svoj poraz. Ponien, car shvata da se susree s nadnaravnim, ivim Bogom. On naziva Boga "Bogom Vinjim". To udo nije bilo rezultat ljudske sile ili magije, nego Boje djelo. Bila je potrebna etvrta osoba da bi se udo desilo. Neko izvana morao je uiniti to udo.

Spasenje
a) Spasenje dolazi izvana
Prava religija kae da spasenje uvijek dolazi izvana a ne iznutra. To je prva lekcija koju uimo iz ovog dogaaja u pei. Bez obzira koliko je neko pravedan i dobar, njegovo spasenje je Boje djelo. Spasenje je iskljuivo Boji in -Boga koji se nije zakljuao negdje gore na nebu, Boga koji ne mari, nego koji je zainteresovan za ovjeka i ukljuen u sve to se dogaa s njim.

Ibid., p. 53.

28

b) Bog prave religije sputa se na ovjekov nivo

Druga lekcija koju uimo jest da On dolazi i sputa se na nivo ovjeka. Da bi spasio druge od vatre, sam Bog mora ui u vatru. Uskoro e isti Bog, koji eli da spasi ovjeka od grijeha, sam postati grijehom tako to e uzeti na sebe grijehe svijeta. On eli zajednicu s ovjekom i zato On hoda s ovjekom. 3, 27 - Tri mladia izlaze iz pei. Car i njegova vlastela ele da ih dotaknu, kako bi se uvjerili da su mladii zdravi, ivi i nepovrijeeni. Oni ih dotiu i zakljuuju da na njima nema nikakve povrede!

c) Bog koji spaava

Bog Jevreja nije doao da ih samo utjei, ili da ih ohrabri, ili da im izrazi svoju suut, nego da ih spasi od vatre. Bog Biblije je Bog koji prvenstveno spaava.

d) Bog koji uskrsava

Sva careva vlastela shvata da Bog Vinji ima vlast nad smru. Babilonjani gledaju na ova tri mladia kao na uskrsle iz smrti.

e) Bog koji stvara

Ovim udom to je i dokazao! "Ovako veli Gospod koji te je stvorio, Jakove ... kad poe preko vode, ja u bili s tobom, ili preko rijeka, nee te potopiti; kad poe kroz oganj, nee izgorjeti i nee te plamen opaliti. " (Iz. 43, 2) Jedino Stvoritelj moe spasiti od vatre. Tri mladia su zaprepatena i uzbuena. Oni ne progovaraju ni jednu jedinu rije poslije svega to se dogodilo. Odgovor se krije u samom dogaaju. Sama injenica da stoje tu ivi potpuno je dovoljno svjedoanstvo njihove vjere u ivog Boga. Rijei nisu potrebne. Tiho svjedoanstvo je silno svjedoanstvo. To se deava onda kad djela govore vie nego rijei. Tri mladia su mirna, a svi ostali govore u njihovo ime i umjesto njih!

Careva reakcija
3, 29 - Car koji je izdao naredbu da se svi klanjaju zlatnome liku sada izdaje naredbu da niko ne smije govoriti protiv Boga Jevreja. Oigledno je da car ponovo izbjegava direktni kontakt s pravim Bogom. Iako se po drugi put suoio s Njim - sada to nije bilo u snu nego licem u lice, ipak on se ponaa kao da se nita nije desilo.

29

3, 24 - Iako je vidio etiri osobe i bio uvjeren da etvrta mora biti sam Bog, on poziva samo trojicu da iziu iz pei, a nije spreman da pozove i etvrtog. On ponovo zanemaruje Boga Vinjeg. 3, 28 - Car zapoinje svoj govor uobiajenom frazom: "Da je blagosloven Bog..." Meutim, on lino ostaje rezervisan odravajui udaljenost od Boga nebeskog. Ipak car otvoreno i objektivno priznaje sljedee injenice: Bog Sedraha, Misaha i Abdenaga izbavio je svoje sluge. Oni su se uzdali u Njega i nisu posluali zapovijesti careve. Svoje ivote su Njemu predali i nisu se klanjali ni jednom drugom bogu. Nabuhodonozor se zadovoljava konstatacijom da postoji pravi Bog i zakljuuje da laj Bog spaava. Ali to se njega lino lie, On postoji i djeluje samo u korist Jevreja. To nije njegov Bog, i on ga kao takvog ne prihvata. To je Bog Sedraha, Misaha i Abdenaga. To je Bog koji izbavlja svoje sluge. To je Bog kome oni vjeruju. To je njihov Bog. Nabuhodonozor i dalje zadrava svoje uvjerenje da je religija Jevreja samo njihova vjera. On ne vjeruje u Njega kao univerzalnog Boga. Za njega ne postoji lina veza koju bi on elio uspostaviti s pravim Bogom. Interesantno je da injenice mogu biti toliko uvjerljive i naem umu i srcu, a da ipak ne prihvatimo istinu, nego se drimo hladne fraze tebi tvoje a meni moje. Biti suoen s injenicama koje nam jasno govore ta treba raditi, ali nam je lake vratiti se na stare puteve - to odgovara naoj ljudskoj prirodi. Lake je nastavili grijeiti negoli ivjeti po istini koja nam je otkrivena. Car meutim sada ini neto neobino! On prijeti smru svakome ko bi omalovaavao vjeru Jevreja. Situacija se potpuno promijenila. Od sada ''ljudi svake nacije i jezika" moraju imati potovanje prema jevrejskoj religiji. Nabuhodonozor ide iz krajnosti u krajnost. Do malo prije bio je krut kad je prisiljavao na bogotovanje zlatnog lika, a sad upada u drugu krajnost, i pritom je i dalje krut! Car pokazuje da ne zna ta je tolerancija!

Uspjeh tri mladia

Na kraju zakljuujemo da Nabuhodonozor ne prihvata pravog Boga. Umjesto toga on legalizira i pohvaljuje jevrejsku religiju i unapreuje tri mladia. Mladii se vraaju da rade isti posao meu onima koji su im zavidjeli. Meutim, oni su sada priznati od cara. Do sada je samo Danijel bio priznat od cara, a sada su to etvorica... Tri mladia nisu traili poziciju. Oni su se odrekli i ivota za Boga u koga su vjerovali i koga su oboavali. Carstvo Boje pripada onima iji cilj nije zadovoljavanje sebinih interesa. Ono nije plata za pravedne niti se moe zasluiti dobrim djelima.

30

Uspjeh ovih mladia nas ui da se milost Boja nikad s pravom ne moe oekivati, ali se daje onima koji na izgled gube sve i ne oekuju nita za uzvrat.

Literarna struktura Danijela 3

A Car postavlja zlatan kip u Babilonu (3, 1-7). B Optube i presuda protiv tri mladia (3, 2-12). C a) Dijalog: car i tri mladia (3,13-18). b) Tri mladia baena u uarenu pe (3, 19-22). C' a') Jevreji spaeni u uarenoj pei (3, 23-25). b') Dijalog: car i Jevreji (3, 26.27). B' Blagoslov i presuda u korist mladia (3,28.29). A' Jevreji uzdignuti u asti u Babilonu (3, 30).1

Ibid., p. 58.

31

Danijel 4

4. Drvo na sredini Zemlje

Po prvi put u Danijelovoj knjizi vidimo nasmijeeno lice cara Nabuhodonozora. Sve do sada smo ga poznavali kao srditog cara! U prvom poglavlju on kao razjareni vojskovoa opsijeda Jeruzalem i u srdbi odvodi zarobljenike iz Jeruzalema. U drugom poglavlju on prijeti da e isjei Kaldeje i astrologe u komade i da e njihove kue pretvoriti u bunite. U treem poglavlju on izjavljuje da e svako ko se ne pokloni njegovom liku zavriti u uarenoj pei. U tom istom poglavlju on u estini svoje srdbe nareuje da se tri mladia bace u uarenu pe. 4, l - Ovaj isti car, car srdbe i terora za svoj narod, sada nas pozdravlja rijeju "Shalom"- "Mirda vam se umnoi!" 4, 2 - Po prvi put on spominje "Boga Vinjeg ": "Svidje mi se da objavim znake udesa to mi uini Bog Vinji. " Po prvi put on priznaje Boga Jevreja u apsolutnom smislu, kao Boga superiornog ostalim bogovima. On ga ak priznaje kao linoga Boga: "...znake i udesa to mi uini Bog Vinji." U prethodnim poglavljima Nabuhodonozor izdaje samo nareenja. Sada on ne nastupa s nareenjem, nego sa svjedoanstvom o Bogu. Po prvi put on je dobrog raspoloenja. Nabuhodonozor ovo ne govori zato to mora, nego zato to hoe. Grubi i osvetljivi vladar koga se svi boje, odjednom postaje pjesnik. On pie pjesmu o Bogu Vinjem.

Znaci i udesa
Njegovo srce je ispunjeno udima koja je iskusio s Bogom. Sada Nabuhodonozor daje svojoj dui oduka aom koja se presipa u slavljenju Boga. Ovo je trea po redu molitva u Knjizi proroka Danijela. Iako je komponujc neznaboaki car. ova molitva nam daje odlian primjer predivne molitve. 4, 3 - Doslovan prijevod prvih rijei molitve glasi ovako: "Znaci! kako grandiozni! udesa! kako silna!" Ova molitva se sastoji od dva dijela. Oba dijela sadre po est rijei u originalnom tekstu. Misaonoj cjelini prve tri rijei slijede nove tri rijei nove misaone cjeline. Ova repeticija broja tri ostavlja dojam ritma sveanog divljenja i poetskog proslavljanja Boga. 32

Gledajui udesa Boja, car intuitivno osjea realnost veliinu tih uda. On se divi nadnaravnom snu, nadnaravnom tumaenju sna i susretu s Bogom licem u lice dok Ga gleda kako hoda s trojicom mladia po uarenoj pei. S pogledom na ova uda, on se.u mati divi buduem carstvu usporeenom s kamenom koji ispunjava cijelu Zemlju. On se divi Bojem carstvu koje je sada ve prisutno u ivotima njegovih vjernih ljudi Danijela i tri mladia. Njegova pjesma se razvija u dupli paralelizam, u ponovnom ritmu od tri rijei u originalnom jeziku. "Njegovo vjeno carstvo Vlast narataja u narataj.1 Nabuhodonozoru je najtee bilo prihvatiti istinu daje vjeno carstvo Boje carstvo. On nije htio prihvatiti injenicu daje njegovo carstvo privremeno, da je njegovo carstvo samo zlatna glava. Kao sin Marduka, on je elio da njegovo carstvo bude vjeno. Po prvi put on shvata da je vjenost karakteristika samo Bojeg carstva. Stie se dojam kao da Nabuhodonozor ezne za tim carstvom. San iz etrtog poglavlja koji je Nabuhodonozor sanjao, po prvi put ga osvjedoava s realnou da je sve na svijetu prolazno. Taj straan san potpuno ga je okirao. U vrijeme kad se dobro osjeao, taj novi san vraa ga u stanje nelagodnosti i straha.

San
4,4 - "Ja Nabuhodonozor bijah miran u kui svojoj i cvatijah u dvoru svom.'" Naglaavanje mira i prosperiteta kao da upozorava na dolazak nemira i krize. Car ponovo trai objanjenje od vraara, zvjezdara, gatara i Kaldeja. Ali niko od njih ne moe protumaiti san. Car ovoga puta ne prijeti da e pobiti gatare ako mu ne kau tumaenje sna. Oito je da se Nabuhodonozor promijenio. Meutim, kad se niko nije usudio da mu protumai san, jedini koji mu je preostao ponovo je Danijel. Postavlja se pitanje zato ga car nije odmah pozvao, jer je znao da je u njemu "duh svetih bogova". On je sam rekao (9. stih) da Danijelu "nikakva tajna nije teka". Zato ga onda nije pozvao prije svih ostalih? Moe se zakljuiti da je car ve due vremena namjerno izbjegavao Danijela. Kao i u drugom poglavlju, car izbjegava da se suoi s realnou koja mu ne odgovara. On se ponovo sudara s neprijatnom istinom. Boanska istina ga uznemiruje.
1

Jay P. Green, Sr., The Interlinear Hebrew-Aramaic Old testament (London: 1980 1984), vol. 3, p. 2044.

33

4, 8 - Konano, Danijel dolazi po svojoj sopstvenoj inicijativi. Nabuhodonozor priznaje Danijelovu superiornost ("duh svetih bogova je u tebi"), ali u istom dahu on dodaje: "... koji se zove Baltazar, po imenu boga mojega." Car indirektno pripisuje Danijelovu mo babilonskom bogu. Jo postoji ponos koji on pokuava prekriti poniznou. Danijel je doao kao rob, a ja sam car! Njegov je narod pokoren narod i zato je njegov Bog slabiji bog! Realnost je pokazivala drugo, ali Nabuhodonozor nije spreman prihvatiti novu realnost koja u njegovim oima znai poniziti se. Ponos je bio njegov glavni problem. Carevo opisivanje sna razvija se u dva dijela. Oba dijela zapoinju onim to je vidio. Prilikom izlaganja sna on dva puta koristi izraz "vidjeh", koji dolazi od Boga. a) 4, 10 - "A utvara glave moje ... vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika" b) 4, 13 - "Vidjeh u utvarama glave svoje... Straar i Svetac sie s neba." Prvi dio izlaganja sna koji zapoinje izrazom "vidjeh" je pozitivan. Car je vidio visoko i snano drvo. Drugi dio izlaganja sna koji takoe zapoinje izrazom "vidjeh "negativan je i koban. Danijelovo tumaenje sna je takoe podijeljeno u dva dijela. a) 4, 20 - "Drvo to si vidio..." Kad poinje tumaiti san, Danijel slijedi istu strukturu. Zapoinje izrazom "to si vidio" i govori u pozitivnim terminima prvi dio sna. b) 4, 23 - "A to car vidje Straara..." Tumaenje drugog dijela, kobnog po cara, zapoinje takode izrazom "vidje"'.

Objanjenje sna
Simbol drveta nije bio stran Nabuhodonozoru. Poznati povjesniar Herodot pie o sluaju brata Nabuhodonozorove sestre po imenu Astijaga. Astijag je takode sanjao drvo koje je simboliziralo njegovu vlast nad jednim dijelom svijeta.1 Isto tako paralelizam izmeu kipa od razliitih metala i ovog drveta je dovoljno jasan da Nabuhodonozor shvati neto od znaenja ovoga sna.

Herodot 1. 108.

34

Paralelizam zlatne glave i sna o drvetu

Zapazimo neke slinosti Nabuhodonozorovog carstva (zlatne glave) iz drugog poglavlja i sna o razgranatom drvetu iz etvrtog poglavlja. A "I gdje god ive sinovi ljudski, zvijeri poljske i plie nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarom nad svim tim. Ti si ona glava zlatna." (2, 38) A' "...zvijeri poljske odmarahu se u hladu njegovu, i na granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjae svako tijelo. " (4, 12) Poput zlatne glave i drvo se moe vidjeti sa svih krajeva Zemlje! Danijel identifikuje to drvo i izjavljuje da ono predstavlja cara Nabuhodonozora. Pod pozitivnim opisom drveta u punoj snazi, koje se vidi do kraja zemlje i sklonite je za mnoge, ono to je na prvi pogled pozitivno krije kobnu negativnost, a to je ponos. Ponos je glavna znaajka opisa tog drveta. San o drvetu koje je u punoj snazi slika je ponosnog cara Nabuhodonozora. Ezehijel koristi istu metaforu da bi opisao asirski ponos (Ez. 31, 39). Taj tekst sadri mnoge zajednike karakteristike s Danijelom 4. I u Ezehijelu se ptice kriju meu granama drveta, i ivotinje tu nalaze zatitu i hranu. Ono je takode zasaeno u sredini vrta i vie je od svakog drugog drveta. Tekst Danijela je gotovo eho teksta u Ezehijelu: "Zato ovako veli Gospod Gospod: to je visok narastao, i digao vrh svoj meu guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom... "(Ez. 31, 10) Drvo koje dosee do neba u stvari je otvoreno suprotstavljanje Bogu. To drvo simbolie ponos cara koji eli da se uspne u nedogledne nebeske visine. 4, 19.22 - to se samoga cara tie, on vrlo jasno shvata da to drvo predstavlja njega. Zato se on prvo obraa astrolozima, jer eli izbjei Danijela. Kad Danijel najzad izlazi na scenu, car mu iznosi san i ovog puta odmah dobija odgovor. Duh Boji rasvjetljuje proroka u istom trenutku! Utivo ali otvoreno, bez ustezanja i straha, prorok izjavljuje: "O gospodaru, kad bi samo ovaj san se odnosio na neprijatelje tvoje!" Zatim daje tumaenje koje se poput noa zabada u srce. Ti si care, to drvo!

Pad drveta
4, 23 - "A io car vidje Straara i Sveca gdje silaae s neba..." U ovom trenutku moemo ponovo uoiti paralelizam izmeu drevnog i Nabuhodonozorovog Babilona. Prije nego to je naglo prestala gradnja

35

babilonske kule, desilo se pojavljivanje Sveca neba: "A Gospod sie da vidi grad i kulu... " (1. Moj. 11,5) Opis drveta iz prvog dijela sna je vizualan i statian. S druge strane, opis Straara i Sveca koji silazi s neba pun je dinamike i prati ga zvuk. Prva scena je mirna i velianstvena, dok je druga nemirna i puna dinamike. Nebesko bie nema ime, ali se naglaava njegova sluba i funkcija. Doslovan prijevod glasi ovako: ''Onaj koji strai, Svetac." Ovo je jedino mjesto u cijeloj Bibliji koje opisuje takvo nebesko bie.1 Izraz svetac ili sveci je opis koji se esto pripisuje anelima (Job 5, 1; 15, 15; Ps.89, 7). Nakon pojave Bia koje strai, to jest Sveca s Neba, ujemo nekoliko naredbi koje On izdaje u svojoj prvoj reenici:

Naredba Straara
a) "Posijecite drvo i potrite ga!"(4, 23) Po toj naredbi, drvo e izgubiti svoje grane, lie i plodove, te e stoga prestati njegova funkcija zatite i prehranjivanja. Ta naredba znai da e car biti "prognan izmeu ljudi". (4, 25) U drugoj reenici to nebesko Bie daje samo jo jednu naredbu koja se odnosila na drvo nakon njegovog djelominog unitenja: b) "Ali mu panj sa ilama ostavite u zemlji u okovima gvozdenim i mjedenim... " (4, 23) Okovi e zaustaviti dalji rast drveta. Glagol koji se koristi ovdje ima znaenje da e se car nai kao u zatvoru i da e njegova ljudska priroda biti pretvorena u ivotinjsku. On e boraviti meu ivotinjama, spavae s njima i kvasie ga rosa nebeska (4, 25). 4, 16 - "Srce ovjeje neka mu se promijeni, i srce ivotinjsko neka mu se da... " Naredba o pretvaranju ljudskog uma u ivotinjski kljuna je promjena koja e se dogoditi. Meutim Danijel istie da e Nabuhodonozor prestati biti zvijer ili ivotinja im prizna daje Bog Vinji -suvereni Vladar nad carstvima ljudskim (4, 25). Objektivno gledano, car se nije mogao nie spustiti. Nebesko Bie objavljuje dekret koji je definitivan i ne moe se promijeniti (4, 24). Bog je ak odredio i vrijeme: "sedam vremena" (4, 25). Broj sedam je svet i savren broj i ima boansko porijeklo. - Ipak je ostavljen traak nade. Pad drveta jo se nije desio. Nabuhodonozor je samo uo naredbu da se ovo dogodi. Trenutak izvrenja ovog dekreta jo nije doao. Nabuhodonozor je u svojim najboljim

Jacques Doukhan, The Secret of Daniel, (Hagerstown: 2000), p. 65.

36

godinama. Njemu se daje prilika i vrijeme da okrene ovu prijetnju Neba u pozitivan ishod. Kako? Evo ta Danijel kae: 4, 27 - "Zato, care. da ti je ugodan moj savjet: oprosti se grijeha svojih pravdom, i bezakonja svojih milou prema nevoljnima, eda bi ti se produljio mir. " Dva puta Danijel podsjea cara da jedino priznavanjem Boga Vinjega i poslunou Njegovoj volji moe izbjei izvrenje naredbe (4, 26).

Rjeenje ima religioznu i etiku stranu

Rjeenje drame se nalazi na religioznom podruju i tie se Nabuhodonozorovog odnosa prema Bogu. Rjeenje takoe ima i etiku stranu i tie se njegovog odnosa prema ljudima. Od njega se oekuje da bude pravedan i milostiv. Prema tome, pokajanje ukljuuje vertikalnu i horizontalnu dimenziju. Jedino priznavanjem da je Bog iznad njega, Nabuhodonozor e biti sposoban da uvaava potrebe siromanih i da bude pravedan i milostiv. Svijest o Onome koji je izvan i iznad nas ini da moemo potovati druge. Svijest da nas Bog promatra ("Onaj koji strai") titi ovjeka od nanoenja nepravde blinjima i obavezuje da bude pravedan. S druge strane, nemogue je imati pozitivan odnos prema Bogu i u isto vrijeme biti u loem odnosu s blinjim. Ljubav prema Bogu podrazumijeva ljubav prema blinjemu. Ubiti drugu osobu, znai ubiti Boji lik u sebi. Isto tako uguiti svijest o Bogu znai prezirati blinjega. Zato su religija i etika usko povezane jedna s drugom. Po Danijelovim rijeima, Nabuhodonozoru je dala ansa. Postoji zraak nade za cara. Kakve e posljedice uslijediti potpuno zavisi od njega samog. Njegova budunost je u njegovim rukama. Nabuhodonozor je slobodan. Meutim, postoji doza neizvjesnosti. Bog je takoe slobodan i Bog moe initi po svojoj slobodnoj volji. Mogunosti ostaju otvorene. U svakom sluaju postoji nada. ak ako se car i ne pokaje i ako doivi ono sto je proreeno, postoji nada. Odreen je rok vremena (sedam godina) nakon kojeg e prestati ovakvo jadno stanje.

Carev ponos i ispunjenje sna

Danijel daje tumaenje sna i govori o njegovom ispunjenju. Nabuhodonozor ne daje odgovor ni na jedno ni na drugo. Car jednostavno oslaje bez rijei. Na njemu e se ispuniti to proroanstvo. Godinu dana nakon sna vidimo cara Nabuhodonozora kako ponosno uiva u svojim dostignuima, i ne misli ta ga oekuje. Gledamo ga kako hoda po krovu 37

svog dvora i oholo govori o svojim velikim uspjesima. Sada biblijski tekst mnogo jasnije ukazuje na ponos cara: 4, 30 - "I progovori car i ree: Nije li to Babilon veliki to ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska i slava velianstvu mojemul" Babilon je stvarno bio vrijedan divljenja. Nabuhodonozor je zaista priznat kao najvei graditelj Babilona. Njegovi prethodnici su vie bili vojskovoe. Nabuhodonozor je bio graditelj. Raniji babilonski vladari su ivjeli u drugim gradovima i dolazili su u Babilon za specijalne prilike. Meutim, za Nabuhodonozora je ovaj grad bio carska rezidencija - "grad njegovog ponosa". I bez ikakve sumnje, Babilon je svoju slavu dugovao Nabuhodonozoru: Predivna carska palaa, visei vrtovi, pedeset hramova! Sve je ovo ostavljalo dojam veliine i raskoi. Glavni motiv koji je pokretao Nabuhodonozora u svim ovim poduhvatima bio je ponos. On promatra svoje stvaralako djelo oima ponosa. Ponos Nabuhodonozora. glavnog arhitekte grada, ne opisuje samo Biblija nego i glinene ploice koje su pronaene . arheolokim iskapanjima. Postoji pedesetak glinenih ploica koje svjedoe o carevom ponosu. Evo samo nekoliko njegovih zapisa: "Ja sam i zgradio ovu palau, prijesto moga carstva nad monim carevima...'' "'Ja sam izgradio Babilon, sveti grad. na slavu velikim bogovima, velianstveniji nego ikada u prolosti... Nijedan car nije izgradio ono to sam ja izgradio za Marduka.'"1 Ovi tekstovi nas podsjeaju na drevni Babilon: a) Poput graditelja babilonske kule koji su eljeli da "dosegnu do nebesa". Nabuhodonozor je elio isto. b) Poput graditelja babilonske kule koji su teili da "steknu sebi ime", i Nabuhodonozor je elio da stekne slavno ime. c) Kao to se dogodilo drevnom Babilonu kad je glas s neba donio presudu i prekinuo izgradnju njegove kule, tako je glas s neba prekinuo Nabuhodonozorovo hvalisanje. 4, 31 - "Te rijei jo bjehu u ustima caru, a glas doe s neba: 'Tebise govori, care Nabuhodonozore. carstvo se uz od tebe. '"

Cara snalazi bolest ludila

Car postaje slian ivotinji. Jede, spava i razmilja kao goveda. Dogodilo se neto neoekivano suprotno: teio je da bude iznad ostalih ljudi, a pao je nie od svakog ljudskog bia. Svako ko je ispunjen ambicijama u tenji za uspjehom trebalo bi da se zamisli nad ovim dogaajem. tMnogi su dosegli sam vrh, i onda su pali na samo dno.
1

Francis D. Nichol, The Seventh-day Ad\'entist Bible Commentary (Washington, D.C.:1977), vol.4, p. 799).

38

Dananja psihijatrija ima posebnu dijagnozu za Nabuhodonozorovo ponaanje. Ono se smatra jednim oblikom paranoidne izofrenije.1 lako je ova bolest rijetka, ona se pojavljivala tokom povijesti. Danas ona praktiki i ne postoji u industrijalizovanom svijetu. Meutim, jo se moe sresti u Kini, Indiji, Africi, i Junoj Americi. Isto tako posljednjih godina nekoliko sluajeva ove bolesti su evidentirani u bolnicama Pariza i Bordoa. Simptomi su uvijek isti: oboljela osoba je uvjerena da se pretvorila u vuka ili neku drugu ivotinju (psa, leoparda, zmiju, krokodila). Takva osoba se ponaa kao i ta ivotinja i to u skoro najmanjim detaljima. Iluzija pacijenta je toliko potpuna da i sam pogled na samoga sebe izaziva bolesno ponaanje.2 Tri stoljea nakon smrti Nabuhodonozora, babilonski sveenik Berosus, navodi ovaj detalj o Nabuhodonozoru: "Nakon etrdeset tri godine vladanja, Nabuhodonozor se razbolio na zidovima palae, poslije ega je i umro."3 Ova veza izmeu bolesti cara i krova palae po kojem je hodao podsjea na biblijski izvjetaj. Grki povjesniar Abidenus (3. stoljee prije Krista) svjedoi da je Nabuhodonozor bio "opsjednut veliinom boanstva ili neim slinim tome, te se popeo na balkon carske palae, izgovorio rijei proricanja budunosti i potom naglo nestao."4 Iz zapisa tog povjesniara moemo vidjeti nekoliko zajednikih elemenata s biblijskim izvjetajem (car na krovu palae, njegov neobjanjivi nestanak, zloslutne rijei). Nedavni pronalazak glinenih ploica u arheolokim iskapanjima potpuno potvruje biblijski zapis. Godine 1975. asirolog A. K. Grayson objavio je tekst zapisan na glinenim ploicama koje se trenutno nalaze u britanskom muzeju i koji ukazuje na Nabuhodonozorovo ludilo. Taj tekst glasi: "... njegov ivot je izgledao kao da nema vrijednosti. On je davao besmislene i protivrjene naredbe. Nije osjeao nita prema svome sinu i kerki, nije prepoznavao druge niti je uestvovao u gradnji Babilona i hramova."5 Tekst nam kae da je bolest poela ubrzo nakon to je Nabuhodonozor zavrio svoje graditeljske poslove u Babilonu. U tom patolokom stanju nalazio se u vremenskom periodu od ''sedam

Gregory Zilboorg and George W. Henry, A History of Medical Psychology (New York: 1941), str. 105, 167, 171, 228, 261. 2 Harvey A. Rosenstock and Kenneth R. Vincent, "A Case of Lycanthropy", in American Journal of Psyciatry 134, No. 10 (1977): 1148. 3 Josephus Against Apion 1. 146. 4 Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, p. 70. 5 A. K. Grayson, Babylonian Historical-Literary Texts (Toronto/Buffalo: 1975) str. 8792.

39

vremena"(A, 23). Postoje dva razloga zato se aramejska rije idan prevodi pluralom - godine. Bolest Nabuhodonozora je nastupila tano 12 mjeseci poslije datog sna (4, 28). U tekstu naglaeni period od 12 mjeseci nam ukazuje da sedam vremena treba raunati 7 x 12 mjeseci, to znai sedam godina. Kad biblijski tekst koristi izraz vremena umjesto godine, on skree nau panju na broj sedam, simbol boanskoga. I zaista, trajanje te bolesti nema prirodno objanjenje nego da je dirigovano od Boga (4, 16.34). Bog je kontrolisao njegovu budunost i niko to nije mogao promijeniti.

Molitvu "mrtvoga "

Stanje cara niko nije mogao promijeniti osim samog cara. 4, 34 "Ali poslije toga vremena ja Nabuhodono z.or podigoh oi svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslov ih Vinjega... " Bez obzira na ozbiljnost bolesti, pacijent stalno zadrava povremene elemente svijesti i trenutke razuma. Sve to je Nabuhodonozor trebao uiniti bilo je da u jednom takvom momentu podigne oi svoje prema Nebu. Nabuhodonozor je poslao poput ivotinje u asu kad je sebi pripisao boanske osobine. Meutim, dimenzija ljudskog bia mu se vratila kad je sebe prepoznao kao ivotinju i pogledao iz praine prema Nebu. Vrlo* je vano da zapazimo neke naoko suprotstavljene istine! Prije svega moramo znati da smo kao ljudska bia ogranieni. Kad to priznamo, otkriemo tajnu svoje slobode i sree. Spoznajmo : jo jednu duhovnu istinu: samo onaj ko je sposoban da sagleda realnost svoje ogranienosti, moe shvatiti potrebu spasenja i dobili ga. Spasenje dolazi izvana, a ne iznutra. Poput Nabuhodonozora mi moramo podignuti svoje oi gore. Kad je car shvatio tu istinu u dubini svoje due, povratio mu se um. Biblija jasno kae da lud govori "u srcu svojemu: nema Boga". (Ps. 53, 1) Neko je rekao: Iluzorno je misliti da je vjerovati iluzija. Nabuhodonozorovo iskustvo ima univerzalne domete. Osim iscjeljenja, u njegovom iskustvu prepoznajemo i iskustvo uskrsnua. Ve prve rijei ovog teksta nam ukazuju na to. Doslovno pie: "Na kraju vremena... " (4, 34) Na kraju sedam vremena obraeni Nabuhodonozor doivljuje uskrsnue. Na kraju vremena-i svi e pravedni doivjeti uskrsnue. Sve do ovoga trenutka tekst govori o caru u treem licu. Meutim, kad je ponovo dobio svijest i razum, car govori u prvom licu. Nabuhodonozorove prve rijei bile su rijei molitve. To je etvrta molitva u Knjizi proroka Danijela. Carev pogled bio je usmjeren prema nebu. Kad je ovjek bio stvoren, njegov prvi pogled je bio pogled prema gore - prema Bogu. Kad 40

ovjek doivi obraenje, njegov pogled je takoe okrenut prema gore. Prilikom uskrsnua, kad Bog ponovo bude stvarao, ovjekov pogled e biti okrenut prema gore. 4, 37 - Nabuhodonozorova dua je izrazila tri emocije u rijeima: Hvalim, uzvisujem, slavim... Njegova dua je ispunjena hvalom, velianjem i proslavljanjem. Te tri emocije imaju paralelizam s Boje tri karakteristike: Bog koji ivi vjeno, ima vjenu mo i vlada vjeno!1 Sve iri karakleristike Boga kao osobe ukazuju na Njegovu vjenost. To je najhitnija lekcija koju je Nabuhodonozor morao nauiti. On je elio da njegovo carstvo bude vjeno. Smatrao je da je on u centru svega. Sada shvata da je samo Bog vjean. U novoobraenom stanju Nabuhodonozor je oduevljen spoznajom o Bojoj vjenosti. Njegova molitva je molitva proslavljanja vjenog Boga koga on eli da slavi i hvali. Izlazei iz svoga ludila, sve to Nabuhodonozor vidi bilo je -Bog. On je prvi put svjestan da sve duguje Bogu, koji najzad postaje njegov Bog. Shvata da je bez Boga nita. Nabuhodonozor je izgubio sve ukljuujui i svoj identitet. Sada mu se vraa sve to je imao, a najvea vrijednost je izraena u prvim rijeima: "U to vrijeme um moj vrati mi se... "

Vraanje uma i velianstva

Glagol vratiti spominje se tri puta u dva stiha. Jednom se spominje u 34. stihu i dva puta u 36. stihu: a) 4, 34 - "... i um moj vrati mi se... " b) 4, 36 - "... um moj vrati mi se... " c) 4, 3 6 - "... vrati mi se velianstvo moje... " Nabuhodonozor doivljuje jo vei ugled nego koji je imao nekada. U samom zenitu svoga ivota car izgovara posljednje rijei svoje molitve. To su ujedno i njegove posljednje rijei u Knjizi proroka Danijela. Nabuhodonozorova ivotna pria ima sretan zavretak... Nabuhodonozor kao novi ovjek jasno vidi onu drugu, vertikalnu realnost. On vidi ono to je izvan njega, vidi Boga neba. On vidi Boga ljubavi, dostojnog hvale. Bog je nadvladao njegov bezvrijedni ponos. On je sazreo i narastao u poniznosti. Nekima je potreban cijeli ivot da naue ovu ivotnu lekciju, a Nabuhodonozoru je trebalo sedam godina. On je shvatio i prihvatio injenicu da nije vjean. Postao je svjestan svojih ogranienja i odluio da ide stazom pokajanja i poniznosti. Taj monarh je konano doivio iskustvo obraenja.
1

Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, p. 72. "Ibid., 75.

41

Literarna struktura poglavlja:

A Poetsko-religiozna ispovijest (4, 1-3). B' Iznoenje sna (u prvom licu: 4, 4-18): a) uznemirujui san, b) drvo, c) nebeski straar. B" Tumaenje sna (u treem licu: 4. 19-27): a) uznemirujui san, b) drvo, c) nebeski straar. B' Ispunjenje sna (u treem licu: 4, 28-33): a) carev ponos, b) nebeski glas, c) carevo ludilo. A' Poetsko-religiozna ispovijest (4,34-37)."

42

Danijel 5

5. Kobna ruka osude

Nakon ponizne molitve Nabuhodonozora susreemo arogantno hvalisanje Baltazara (5, 1.2). U petom poglavlju Danijelove knjige nailazimo na zapanjujui kontrast. Na jednoj strani ostavili smo Nabuhodonozora samog, a na drugoj njegov unuk Baltazar sjedi na prijeslolu okruen hiljadama velikodostojnika. Oni zajedno piju vino. Oba cara odbijala su da prihvate Boju proroku najavu da e doi kraj Babilonu. Meutim, iako su krenuli istim ivotnim putem, njihove ivotne staze naglo se poinju razilaziti. ini se kao da Baltazar namjerno kree ivotnim pravcem suprotnim Nabuhodonozorovom. Baltazar je vrlo dobro poznavao dogaaje iz ivota svog djede Nabuhodonozora. Prema babilonskim analima, Nabuhodonozor umire 562 pr.n.e. u 104. godini ivota. Te godine Baltazar je imao 26 godina i bio je general babilonske armije. Dogaaj koji Danijel zapisuje u petom poglavlju svoje knjige deava se u noi prije Kirovog osvajanja Babilona 539. godine. Osvajanje Babilona se dogodilo svega dvadesetak godina nakon Nabuhodonozorove smrti. Po majinoj liniji, Baltazar je unuk Nabuhodonozora. Ovo je injenica koja je sedam puta naglaena u izvornom tekstu (5, 2.11.13.18.22), nazivajui ga sinom Nabuhodonozorovim. Unuk nije zaboravio povijest svoje familije.

Careva zdravica
Peto poglavlje u stvari zapoinje Baltazarovim sjeanjem na povijest. On nareuje slugama da donesu posveeno posue koje je Nabuhodonozor donio iz jeruzalemskog Hrama. Zato je bilo potrebno da se donese upravo to posveeno posue na gozbu? Iz jednostavnog razloga - da se proslavi sjeanje na pobjedu Babilona nad Jeruzalemom. Da se obnovi uspomena na trijumf boga Babilona nad Bogom Izraela. 5, 4 - "Pijahu vino i hvaljahu bogove zlatne i srebrne i bronzane i eljezne i drvene i kamene." U ovom stihu se spominju isti metali koje smo susreli u Nabuhodonozorovom snu iz drugog poglavlja. Isto tako redoslijed metala ovog stiha slijedi identian poredak kojim su metali bili ugraeni u kip.

43

Baltazarovo nazdravljanjc na ovoj gozbi nije bilo nita drugo nego ismijavanje sna njegovog djede. Zajedno sa svojim velikodostojnicima on se izruguje tom snu. U drugom poglavlju vidjeli smo da razliiti metali predstavljaju svjetska carstva koja e jednom ieznuti sa svjetske scene. Ovom gestom, Baltazar namjerno i javno, pred svim svojim velikodostojnicima, odvaja sebe od svoga djede koji je prihvatio jedinoga i pravoga Boga. Udaljavanje od Nabuhodonozorove vjere zapoeo je ve Baltazarov otac Nabonid. Nabonid je bio jedan od posljednjih sveenika Babilona, koji je proveo cijeli svoj ivot pokuavajui da ponovo uspostavi drevnu tradiciju oboavanja babilonskih bogova koje je Nabuhodonozor potpuno odbacio. Nabuhodonozor je ostao poznat po dvije stvari: kao glavni arhitekta Babilona i kao prvi monoteista i oboavatelj pravog Boga. S druge strane, Nabonid je bio poznat takoe po dvije stvari: kao najpoznatiji graditelj hramova razliitim bogovima Babilona i klasian predstavnik mnogobotva. Kakve li otre razlike izmeu oca i sina! To je tipian primjer kako se vjera ne nasljeuje! Ona se stie. U vrijeme ovog dogaaja, Nabonid, otac Baltazara, bio je jo iv i najvjerovatnije je igrao ulogu osobe koja povlai konce ovjeka -marionete, koji mu slui kao slijepo orue. Prema babilonskom izvoru, Nabonid je u to vrijeme ivio u gradu Temi, zapadno od Babilona. On je postavio svoga sina na elo Babilona. Baltazarovo izrugivanje nije bila samo njegova reakcija usmjerena protiv preminuloga djede nego i njegovo ismijavanje Boga koga je njegov djeda prihvatio. On se u stvari osjea ugroenim od strane tog Boga. On pokuava da uniti istinu koja ga mui i plai. To ne ini toliko iz svoga uvjerenja koliko iz slabosti i nesigurnosti. On je slian religioznom kriminalcu koji nastoji da uniti sve to bi moglo biti istina, i pokuava da obeasti sve to je sveto. Oskvrnue posveenog posua jeruzalemskog Hrama koje je pripadalo Bogu, nije nita drugo nego otvoreno suprotstavljanje Bogu ismijavanjem. Bog najee odgovara na ovakve izazove utnjom. Boje nereagovanje katkada izgleda kao odobravanje djela koja znae suprotstavljanje Bogu i onima koji mu slue. Meutim, ovog puta na taj drski izazov Bog odgovara akcijom.

Grafiti na zidu
5,5- Iznenada se te veeri iznad svijenjaka pojavljuje jedna ruka. Ta se ruka sama pokree. Ona za sobom na bijelom zidu ostavlja zapisane 44

rijei tako da ih svi prisutni mogu itati. Carevo lice postaje bijelo kao bijeli zid na kojem su bile ispisane rijei. 5, 6 - Ponosni, ironini, cinini car koji se do tog trenutka ismijavao Bogu neba i oboavao bogove nainjena od ona etiri metala pijui vino iz posveenih posuda jeruzalemskog Hrama, sada se naglo mijenja. Slika postaje groteskna i nakazno-komina. "Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemirie, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo." Ono to je trebalo biti povijesna raskrsnica javnog udaljavanja od Nabuhodonozorove vjere postaje tragikomina scena. Bespomoan car sada trai pomo svojih astrologa i vraara. Ruka konano nestaje, ali slova na zidu ostaju. Carev pogled je prikovan u rijei na zidu. Na nesreu, ne samo to ih on ne razumije nego ni njegovi astrolozi i vraari ne mogu ih razumjeti. Na dvoru sada nastaje konfuzija koja se pretvara u samrtniku utnju. Baltazar se u strahu sjea iskustva svoga djede. Jedino je Danijel tada mogao protumaiti san caru Nabuhodonozoru! Baltazar se pita da li je ovo manifestacija istog Boga?

Kraljiin ukor
5, 10.11 - Kraljica stupa na scenu. Prema bliskoistonoj kulturi, doi u prisustvo cara na carski dvor bila je privilegija koju je malo njih imalo. Niko se nije usudio nepozvan ui u dvor. Kraljica najvjerovatnije nije bila Baltazarova ena zato to je ta kraljica vrlo dobro poznavala period Nabuhodonozorove vladavine. Ona takoe nije bila ni ena Nabonida, to jest majka Baltazara koja je u to vrijeme bila u Temi sa svojim muem. Isto tako poznalo je da je ena Nabonida bila sveenica i tipina mnogobokinja. Kraljica takoe nije bila ni majka Nabonidova, jer je ona prema babilonskim analima umrla 547. godine, a ovaj dogaaj se desio 539. godine. Kraljica o kojoj je rije mora da je bila niko drugi nego ena Nabuhodonozora. Poznati povjesniar Herodot nam kae da se ona zvala Niotkris. Kao predstavnik svog preminulog supruga, baka je uivala potovanje svih u dvoru. Ona je mogla bez pitanja ui u dvor. Majke i bake careve su esto igrale vanu ulogu na dvoru (1. Car 15,13; 2. Car 11,1-3; 24,12; Jer 13,18). im ju je vidio, Baltazaru je sve bilo jasno. Bio je primoran da se sjeti onoga to je pokuavao da zaboravi. Ona ga tri puta podsjea na vrijeme njegovog djede. Tri puta ona kae "u vrijeme oca (djede) tvojega". Prisustvo kraljice se sada duboko urzalo u potisnutu memoriju cara, podsjeajui ga na ono to ga je uznemiravalo. Bio je prisiljen da se suoi s injenicom Nabuhodonozorovog obraenja Bogu Danijelovom.

45

Baltazar trai pomo Baltazara

Pritisnut uza zid, Baltazar nema drugog izbora nego da dozove jevrejskog proroka. Danijel je jo iv. Njegova reputacija nije izblijedila. Baltazar se boji susreta s Baltazarom. Kad je nekad Danijel izaao pred cara Nabuhodonozora, car ga nije htio nazvati njegovim pravim imenom. Ovaj car ga sada naziva njegovim jevrejskim imenom. Baltazar kao da je zaboravio Danijela i obraenje svoga djede, ali ga memorija slui kad se tie Danijelovog porijekla. 5,13- "Jesi li ti Daniijel izmeu roblja Judina koje dovede iz Judejske car otac moj?" On podsjea sve prisutne i samog Danijela o superiornosti babilonskih bogova nad Bogom Izraela. 5, 14 - On zatim ponavlja rijei svoje bake s jednom bitnom razlikom. Baka je rekla da je u Danijelu duh svetih bogova, a Baltazar izostavlja rije svetih, te kae: "uh da je u tebi duh bogova". Baltazar manipulira injenicama. Drugim rijeima, on eli rei da je Danijel samo jedan od mnogih koji ima nekog svog boga, i daje taj njegov bog samo jedan od mnogih. 5, 16 - Baltazar pokuava da kupi Danijela nudei mu zlato i visoku poziciju u carstvu. On bi elio uti tumaenje i utjenu vijest. Kao da je osjetio da je izazvao Boga Danijelovog i sada trai spasonosni izlaz.

Ukor proroka
5, 17 - Danijelov odgovor je otar. Sve dosad navikli smo li na uobiajeni takt i respekt u Danijelovom govoru. Stoga nas iznenauje njegov otar odgovor. Danijel kae: "Darovi tvoji neka tebi i podaj drugome poklone svoje." Danijel prozire cara i zadrava svoje dostojanstvo i slobodu. Danijelov otar odgovor je simptom neeg dubljeg. Takav odgovor nije bio samo ukor na carev pokuaj podmiivanja. 5, 22 - "A ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo." Nama je sada u potpunosti jasno da je Baltazar elio zakopati prolost i s njome Boga Izraela. Duboko u svome srcu on je svjestan da je znao istinu. Osjeajui da ga istina uznemirava, on ju je elio unititi ili zaboraviti. Car Baltazar je shvatio da je Bog Izraela pravi Bog. Stoga zakljuujemo da se car svjesno i otvoreno suprotstavljao Bogu. 5, 23 - "... nego si se podigao na Gospoda nebeskoga!" Iz Danijelovih rijei vidi se da je car mnogo vie poznavao pravog Boga nego to je to elio priznati. Danijel nastavlja sa svojim ukorom i kae: "... a ne proslavi Boga koji dri u ruci svojoj tvoj udisaj." (prijevod NIV) Izrazi ruka i udisaj jasna, su asocijacija na Stvaranje:

46

 '"... i dunu mu u nos duh ivotni, i posta ovjek dua iva." (I. Moj. 2, 7) "Ruke Tvoje stvorile su me i nainile me." (Ps. 119, 73) "Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uinila? Kojemu je u ruci dua svega ivoga... " (Job 12,9.10). Baltazar sve to zna: "A ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo. "(Dan. 5. 22) Po pravilu, oni koji odbacuju Boga Stvoritelja, na Njegovo mjesto stavljaju stvorenje. Akciji odbacivanja Boga neminovno slijedi druga akcija, koja na Njegovo mjesto postavlja bogove nainjene rukom onog ko ne priznaje Boga. To su bogovi nainjeni po njegovoj sopstvenoj slici. Takva osoba postaje sama sebi bog. Danijel preuzima novu ulogu. On vie ne nastupa samo kao mudar ovjek koji tumai fenomen udnih slova na zidu. On preuzima na sebe ulogu proroka koji otvoreno ukorava. Danijel prvenstveno istie razlog zato se ovaj tekst uopte pojavio na zidu a ne toliko ta je napisano na zidu. Carevo spasenje je vanije od tumaenja ili prevoda nepoznatog teksta.

Deifrovanje grafita i presuda

5, 23 (II). 24 - Ruka koja se pojavila na zidu je ona ista ruka koja je stvorila Baltazara i koja odrava njegov ivot: "A ti ne proslavi Boga, u ijoj Je ruci dua tvoja i svi putevi tvoji. Zato od njega bi poslana ruka i ovo pismo bi napisano." Car ima dva ra zloga za zabrinutost: prvi je nerazumljivi i tajanstveni tekst na zidu a drugi je osoba kojoj pripada ruka koja pie. Baltazar je ustao protiv Boga i njegovom grijehu slijede posljedice. Ruka je iza sebe ostavljala tekst osude. U Bibliji, kad Boja ruka pie, to se uglavnom deava kad se izrie sudska presuda. "Rijeka ognjena izlaae i tecijae ispred njega, tisua tisua sluae mu, i deset tisua po deset tisua stajahu pred njim: sud sjede, i knjige se otvorie. " (7, 10) "I izgovorivi ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploe svjedoanstva, ploe kamene pisane prstom Bojim. " (2.Moj. 31, 18) "Koji pobijedi on e se obui u haljine bijele, i neu izbrisati imena njegova iz knjige ivota..." (Otk. 3, 5) " i nee u nju ui nita to je pogano, i to ini mrzost i la, nego samo koji su napisani u ivotnoj knjizi Jagnjeta." (Otk. 21,27) Ruka koja ispisuje neobine slovne znake na zidu je ruka suda. To nije samo ruka Stvoritelja nego i ruka Sudije. Stvoritelj je i Sudija. Samo Onaj koji je otkao svojom rukom ovjekovo bie i koji u tanine poznaje njegove misli, s pravom moe biti i njegov Sudija. Logino je da nam se 47

ovdje pojavljuje Bog kao Stvoritelj i Bog kao Sudija. I psalmista David to potvruje u svome psalmu: "Nijedna se moja kost nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemlje..." (Ps 139,1-23). Zapis na zidu uplaio je cara. On shvata da ova poruka dolazi od Boga Stvoritelja i Sudije. On osjea da mora hitno saznati znaenje rijei napisanih na zidu. Ali to nije lako. Prva tekoa je u tome to aramejski jezik kao i jevrejski nema samoglasnika. "... i ree car mudracima babilonskim: Ko proita ovo pismo i kae mi to znai..." (5, 6). Zapazimo da potekoa nije bila samo u razumijevanju znaenja ve prije svega u raitavanju teksta. Druga tekoa: vrlo je mogue da nije postojao razmak izmeu rijei. Evo kako je tekst mogao izgledati na zidu u jednoj rijei bez samoglasnika: MNMNTCLFRS Evo kako bi izgledao isti tekst spojenih rijei bez samoglasnika napisan na nama razumljivom jeziku: BRBRZMJRRZDJL (brojao, brojao, izmjerio, razdijelio) Nije teko razumjeti s kakvom su se tekoom suoili Kaldeji u pokuaju da razumiju ovaj tekst na zidu. Kad Danijel stupa na scenu, on prvo raitava tekst. Sjetimo se da je i sam car upozorio da je problem dvostruk. Prvo treba raitati, a potom protumaiti. Dakle, Danijel prvo raitava tekst. On radi dvije stvari: 1. Najvjerovatnije on prvo razdvaja jednu po jednu spojenu rije i dijeli ih u etiri odvojene rijei, od kojih svaka ima svoje znaenje. 2. Drugo, on dodaje samoglasnike za svaku rije u reenici. Tako u toj reenici postoje etiri rijei, od kojih su dvije iste: MENE, MENE, TEKEL, U PARSIN (U znai i, a P se ispred U ita kao F, prim. BP) U prvoj fazi tumaenja mi se suoavamo s mjerama za teinu: MENE = mina (600 g) TEKEL = ekel (10 g) PARSIN = pola mine (300 g.) Baltazar je vrlo dobro poznavao te mjere. Vjeruje se da je on pored uloge vladara imao i profesiju trgovca. Prema babilonskim analima u to vrijeme carevi Babilona bili su i trgovci vunom. Danijel u svom tumaenju ide dalje objanjavajui etimoloko znaenje (porijeklo, korijen) svake rijei: MENE a) Korijen ove rijei je brojati ili odredili. Ovu rije takoe susreemo u petom stihu prvog poglavlja: "I odredi im car obrok na don odjela carskoga. "

48

b) Ova rije se u Bibliji pojavljuje samo u kontekstu gdje se govori o Bogu Stvoritelju, o Bogu koji kontrolie i odreuje tok povijesti. c) Korijen ove rijei ukazuje takoe na babilonskog boga budunosti ili sudbine po imenu Meni koga spominje prorok Izaija: "A vi koji ostavljate Gospoda... i lijevate naljev Meniju..." (Iz 65,11) d) Arapski jezik takoe ima ovu rije i ona znai neto kobno ili odreeno sudbinom. Oito da je ova rije bogata idejom o tekoj i kobnoj budunosti koju je Bog odredio ili izbrojao. Danijel toj rijei i daje takvo tumaenje: "... brojao je Bog ili odredio kraj tvome carstvu. " TEKEL a) Korijen ove rijei je mjeriti. Iznova imamo izraz za mjerenje. Prvo smo imali brojali ili odrediti, a sada imamo i mjeriti. b) U cijeloj blisko-istonoj kulturi ovaj izraz se koristi ne samo u trgovakom argonu ve isto tako i u kontekstu Bojeg suda. l Sam 2,3 - "... jer je Gospod koji sve zna i On mjeri djela" (ovjekova). (Prijevod s engleskog NIV) Job 31, 6 - "Neka me Bog izmjeri na mjerilima pravim." Baltazar je u potpunosti svjestan da se izraz TEKEL koristi ne samo u trgovakom argonu nego i u religioznom jeziku suda, i da je u ovoj rijei sadrana presuda. "Bog te je izmjerio i naao si se lak. " (Dan 5, 27) PARSIN Ova rije se takoe nalazila na zidu. a) Znaenje ove rijei je razlomili, podijeliti. Ova rije se esto pojavljuje u Bibliji, i to najee u kontekstu nasilja. i razlomie kosti njihove u dijelove. "(Mihej 3, 3) Na jevrejskom pares je orao bijelog repa odnosno ptica grabljivica (5. Moj 14, 12). Drugim rijeima, boanska -poruka mu stavlja do znanja da e njegovo carstvo biti razgrabljeno. b) Pares je jedina od ovih rijei u mnoini i to znai da e biti vie nego jedan grabljivac. Zvuk ove rijei ve aludira na Perziju kao jednu od osvajakih sila koja e se nalazili u tom procesu grabljenja. Svi navedeni glagoli su svreni: Mene - izbrojano Tekel - izmjereno Parsin - razdijeljeno Baltazar sada shvata da je njegovo carstvo dolo svome kraju. Iza ovih rijei postoji i zlokobni ritam rimovanja: Izbrojano, izbrojano, izmjereno, razdijeljeno. U originalnom tekstu na svaku rije napisanu na zidu Danijel dodaje etiri rijei objanjenja. Brojka etiri igra vanu ulogu u Knjizi 49

proroka Danijela. Kip koji je Bog predstavio caru u snu (2 gl.) bio je sastavljen od etiri metala. Svaki melal je predstavljao novo svjetsko carstvo koje e se pojaviti na sceni povijesti. Ista etiri svjetska carstva bie predstavljena u sedmoj glavi, ali ne vie u simbolu etiri metala, nego u simbolu etiri zvijeri. Ne postoji peto zemaljsko carstvo. Zemaljska carstva nee prei brojku etiri. Zato je brojka etiri zlokobna slutnja kraja. Za Baltazara zlokobnost broja etiri postaje jo oiglednija u injenici da su Nabuhodonozora naslijedila etiri babilonska cara: Amel Marduk, Neriglisar, Labai Marduk i Nabonid, koji je svoj carski poloaj dijelio sa sinom Baltazarom. Baltazar shvata da je on etvrti car i da nakon njega vie nee biti ni babilonskog cara ni carstva.

Smrt cara Baltazara

5, 29 - Ritam ove ivotne prie se na kraju ubrzava. Car na sve to brzo reaguje. On daruje Danijela svim onim to je obeao. Stavlja na njega purpurnu, carsku odjeu i postavlja ga da bude trei ovjek u carstvu. Njegov otac je prvi, on drugi i Danijel je trei. Danijel prihvata ove darove iako mu je jasno da e nadolazei dogaaji ponititi njihovu vrijednost. Proroanstvo ruke koja pisala po zidu ispunilo se z.a manje od dvadeset etiri sata. Medopcrzijska vojska je ula u Babilon, osvojila ga, i te noi car Baltazar je ubijen. Nastupilo je novo carstvo koje e ispuniti vrijeme svjetske povijesti. Darije, prvi car tog carstva preuzima vlast...

Tekst glinenih ploica

Meu glinenim ploicama koje opisuju pad Babilona, nalazi se dnevnik Nabonida u kome su zapisani ovi redovi: "Gobrijas (Ugbaru), guverner Gutijuma i Kirove vojske uao je u Babilon bez vojnog otpora... Nabonid, po svom povratku u Babilon bio je uhapen... U mjesecu Araamanu, treega dana, Kirova vojska je ula u Babilon... Gobrijas, njegov guverner, potom je postavio upravitelje nad Babilonom." Prvi korak koji Gobrijas (Darije) preduzima bio je da postavi upravitelje koji e biti pod njegovom kontrolom. Prema drevnim dokumentima i pomenutom dnevniku, Gobrijas ili Darije umro je godinu dana i tri sedmice nakon pada Babilona, to objanjava zato je Kir preuzeo titulu cara Babilona tek godinu dana nakon pada Babilona. Tako doznajemo da je odmah nakon Gobrijasa ili Darija vlast preuzeo Kir (Dan 6, 28). Interesantno je da i sam Danijel spominje samo prvu godinu Darijeve vladavine (Dan 9, 1).

50

Peto poglavlje postaje prekretnica u knjizi proroka Danijela. Carstvo Medijanaca i Prezijanaca smjenjuje carstvo Babilonaca. Proroanstvo drugog poglavlja Danijelove knjige poelo se ispunjavati...

Literarna struktura poglavlja 5

A Slava cara Baltazara (5, 1-4). B Misterija pisanog teksta na zidu (5, 5-9). C Kraljiina propovijed (5, 10-12). D Baltazar poziva Baltazara (5, 13-16). C' Prorokova propovijed (5,17-24). B' Objanjena misterija pisanog teksta na zidu (5, 25-28). A' Pad cara Baltazara (5, 29-31).
1

Jacques Doukhan, Hie Secret of Daniel, (Hagerstown: 2000), p.

77. Ibid. 78. Ibid. 78. 4 Pritchard, Ancient Near Eastern Texts, p. 313. 5 Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, 82. 6 Ibid., str. 83. 7 Ibid., str. 84. 8 Ibid., str. 84. 9 Vidi, Pritchard, pp. 606, 607. 10 Biblija ga naziva Evil-Merodah 11 Vidi Pritchard, p. 306. 12 William H. Shea, "An Unrecognized Vassal King of Babylon in the Early Achaemetiid Period, " Andrews University Seminary Studies 10 (1972): 113-117. 13 Vidi Doukhan, p. 86.
3 2

51

Danijel 6

6. Ukroeni lavovi
esto poglavlje nastavlja gdje peto zavrava. Darije je zauzeo prijcslo, a Danijel je i u novom carstvu postavljen na visok poloaj. Nalazimo se u 539. godini prije Krista. ivot je prilino ugodan z.a prognanog princa i njegova tri druga. Ali da H e uvijek lako biti? U drugom poglavlju tri su mladia bila postavljena na vii poloaj. Ali ovom uspjehu ubrzo je slijedila nevolja, proba i iskuenje opisano u treem poglavlju. Da li e se povijest ponoviti? Autor knjige kao da nagovjetava da hoe. esto poglavlje je slino treem poglavlju u mnogim svojim izrazima. Kao i u treem poglavlju, glavni problem estog poglavlja je stvaranje jake baze za jako carstvo. Isto tako kao i u treem poglavlju, car sakuplja oko sebe visoke funkcionere. U treem poglavlju car postavlja (aramejski haqim) kip a u estom poglavlju postavlja se (jevrejski haqim) se administracija koja e upravljati cijelim carstvom. Administracija carstva je podijeljena izmeu 120 satrapa ili guvernera (Estera l, 1; 8, 9). Iznad guvernera ustanovljena je pozicija tri predsjednika. Danijel je jedan od njih. Car ak razmilja da njega postavi kao prvog od tri predsjednika. Darije namjerava da ostvari uspjeh administaracije svoga carstva oslanjajui se na iskustvo i znanje Danijela. Postoji nekoliko razloga za ovo: a) Danijel je kao i Darije stranac u stranoj zemlji. b) Danijel je prorekao pad Babilonskog carstva i dolazak MedoPerzijskog carstva na vlast. c) Danijel je bio dugogodinji guverner Babilona i pun je iskustva. d) Darije se odluio da zadri babilonsku upravnu strukturu. Danijel je tu kao jedan od najboljih poznavalaca funkcionisanja dravnog aparata. On postaje kljuna linost za izgradnju i ouvanje novog dravnog aparata postavljenog na strukturi Babilona kao osnovi. Ponaanje satrapa je identino ponaanju Kaldeja iz treeg poglavlja. Mrnja je na djelu; mrnja prema strancima, njihovim obiajima i religiji. Ponovo se suoavamo s bolesnom zaviu. I satrapi imaju neku svoju religiju. Njihova je religija ljudska izmiljotina. Umjesto da je inspirisana i zaeta u Bogu, ona je proizvod zakulisnog planiranja na sjednicama zavjerenika.

52

6, 7 - "Sve starjeine u carstvu, poglavari i upravitelji, vijenici i vojvode dogovorie se da se postavi carska naredba i otra zabrana da ko bi se god zamolio za to kome god bogu ili ovjeku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku." Oboavanje o kome se ovdje govori je programirano. Neposluan se automatski kanjava bacanjem u lavovsku jamu. Poglavari i upravitelji su donijeli odluku, i sada kao grupa odlaze k caru (6, 6.11.15). U lanoj religiji ljudsko zamjenjuje boanske: Boji zakon (6, 5) se zamjenjuje ljudskim (6, 8). Isto tako ianatizam i netolerantnost je karakteristika religije koju je ovjek izmislio.

Danijel se moli
Postoji jasna suprotnost izmeu mirnog Danijela i bunih satrapa oko njega. On ne ustaje protiv svojih kolega niti se ali caru. Umjesto toga on se povlai u svoju kuu, odlazi u sobu i okree se prema zapadu u pravcu Jeruzalema. Na politiki potez satrapa Danijel odgovara molitvom. To je peta molitva u ovoj knjizi. Danijel, ostarjeli prorok, zna da je bespomoan. On vrlo dobro poznaje medoperzijski zakon (6, 8 i Est. 8, 8) i zato ne vidi izlaz iz situacije. ak se ni car nije mogao usprotiviti donijetom zakonu, ovjerenom carevim peatom. Danijel je bio svjestan da je njegov ivot u opasnosti. 6, 10 - Meutim, ni sada okolnosti ne diktiraju Danijelov stav prema Bogu i molitvi. On nastavlja da se moli Bogu tri puta na dan kao to je to inio i ranije. On se moli Bogu kao slobodan ovjek bez obzira da li su okolnosti dobre ili loe. Molitva za njega nije posljednje sredstvo koje se koristi kad si na samrtnikoj postelji. Ona je vitalni dio njegovog ivota. Molitva Danijela je molitva heroja i sveca.

Molitva heroja
Bila je potrebna herojska hrabrost suprotstaviti se ediktu MedoPerzije molitvom Bogu. Jednostavnim djelom savijanja koljena u molitvi, Danijel rizikuje svoj ivot. On se mogao moliti tajno. Biblija ak i ohrabruje tajne molitve (Mat. 6,6). Kad molitva postaje moda kojom se podie hvalisava zastavica pobonosti, onda je bolje moliti se tajno. Ali kad vlast zabrani molitvu, moliti se tajno znai indirektno priznati daje car vei od Boga. Danijel je mogao da se za neko vrijeme prilagodi okolnostima. Konano, zar Bog nije Bog koji prata, gleda na srce i zna la je u njemu? Ali Danijel bi radije umro nego to bi prekinuo naviku svog linog duhovnog ivota. Danijel se ne skriva, ve stoji uzdignut kao slobodan 53

ovjek koji slobodno slui svome Bogu. Prorok odluuje da ostane vjeran svome Bogu kako u srcu tako i javno. Njegova hrabrost je zadivljujua. Kao inteligentan ovjek znao je ta e prouzrokovati tim postupkom. Bio je svjestan posljedica.

Molitva sveca
Danijelova molitva je ne samo molitva heroja nego i molitva sveca. Mnogo je lake moliti se usred problema negoli u svakodnevici ivota. Danijel je navikao moliti se svakoga dana Bogu bez obzira na ivotne okolnosti. To je molitva sveca. Neko je rekao da je lake biti heroj nego svetac. Herojski postupak je kratak i javan. Meutim, djelo sveca ostaje nezapaeno i traje cijeli ivot. Niko mu ne aplaudira, niko ga ne poznaje. Potrebno je manje napora za molitvu u nevolji ili iskuenju negoli u monotonoj svakodnevici ivota. Danijelov postupak bio je herojski zato to je vodio ivot posveen Bogu u molitvi kad ga niko nije vidio. Na gornjem katu svoje kue Danijel je imao sobu za svoju svakodnevnu molitvu. Njegov ivot molitve odravao se disciplinom. On se moli tri puta na dan. Molitva ne bi smjela ovisiti o raspoloenju, okolnostima i osjeajima. Primjer Danijela koji se moli tri puta na dan nam govori da bi molitva morala biti sastavni dio ivotnog ritma. Molitva je ivot. Ona je osnovna ivotna potreba koju Ireba ispunjavali ak i kad osjeanja nisu ukljuena. Na ivot molitve mora biti dio nas kao to je hrana, posao, i sve ostalo. Jedino tada mi emo biti dovoljno jaki da se nosimo s problemima ivota. Interesantno je zapaziti da se vrijeme Danijclove molitve poklapa s vremenom prinoenja rtava u Jeruzalemu (l Dn. 23, 30.31). Sjeajui se rtvovanja u Jeruzalemu, Danijel okree lice svoje prema zapadu u pravcu Jeruzalema. Danijel se sjea Solomunove molitve i rtava koje su bile prinesene nakon molitve. "Ako se pokaju u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu Ti se moliti u zemlji onih koji ih zarvbic, i reku: Sagrijeismo i zlo uinismo, skrivismo, i tako se obrate k Tebi svim srcem svojim i svom duom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole Ti se okrenu vsi se k zemlji svojoj, koju si dao oima njihovim, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu Tvojemu, tada uj s Neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu ... Tada car i sav Izrael s njim princsoe rtve pred Gospodom, "(l. Car. 8, 47-49.62) Molitva je usko povezana sa rtvovanjem. Bog eli da na.s molitva poput rtve priblii Njemu. Jevrejski glagol rtvovati ima korijen u rijei grb, to znai blizu. Ovo ukazuje da nam Bog prilazi blizu preko rtve. Molitva nije nae uzdizanje Bogu, nego silaenje Boga k nama. U ovome je 54

bila osnovna razlika izmeu religije Danijela i religije Babilonjana koji su eljeli sve postii svojim djelima.

Molitva vjere i nade

Okretanje tijela prema Hramu lakoe je gest nade, nade da e se zarobljenici vratiti u svoju zemlju i da e se Hram ponovo sagraditi. Danijel se ne okree prema Jeruzalemu u nekoj gesti sujevjerja. On zna da se odgovor ne nalazi u Jeruzalemu, nego u Bogu. Danijelova molitva ima dva osnovna elementa: vjeru i nadu. Ova dva elementa nam se otkrivaju u dva glagola. a) 6, 10 - "zahvalnost davae" (prijevod NIV). Prvi glagol dolazi od rijei yad (otvorena ruka) i izraava zahvalnost nekoga koji je neto primio. b) Druga rije, ili drugi glagol, mithana"', ima u svome korijenu rije hanan, to znai milost i ukazuje na osobu koja trai neto to jo nije primila.1 Jacques Doukhan u svojoj knjizi "Secret of Daniel" izjavljuje: "Molitva ima svoje korijenje u oskudici a cvijet u milosti Bojoj koja daje."2 Moliti se znai uvidjeti svoje nedostatke i priznati da sve dolazi odozgo. Takva molitva je akt poniznosti. Danijel klei na molitvi. To je gesta roba ili podreenog vojnika ija je budunost u rukama njegovog gospodara.

U lavovskoj jami
6, 16 - Molitva Danijelova kao da ostaje neusliena. Izgleda kao daje i sam Bog bespomoan. Dogaaji se redaju kako se moglo i zamisliti. Danijel je osuen. Car Darije uspijeva da mu kae nekoliko rijei ohrabrenja: "Bog tvoj kojemu bez prestanka slui, neka te izbavi." Ove rijei nemaju neku posebnu teinu. Straari bacaju Danijela u lavovsku jamu i stavljaju carev peat na vrata jame. Prema povjesniaru Herodotu, jaka vrpca je zategnuta preko vrata i krajevi vrpce su zavrili u glini u koju je urezan carev peat. Tako je Danijelova sudbina bila zapeaena. 6, 18 - Car odlazi u postelju bez jela i pia. U drevno vrijeme veera je bila najvaniji obrok dana. Carevo uzdravanje od jela je vie nego izraz alosti - car posti. Bespomoan car se okree religiji kao rjeenju problema. 6, 20 - Slijedee jutro on uri do lavovske jame i zadihan progovara: "Danijele, slugo Boga ivoga, Bog tvoj kojemu ti slui bez prestanka, moe li te izbaviti od lavova?" 6, 21 - Stari prorok mimo odgovara: "O care, iv bio uvijek!" injenica da je Danijel iv najvee je svjedoanstvo za velikog i vjenog 55

Boga. Njegove rijei daju isto svjedoanstvo: "Bog moj posla anela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudie; jer se naoh ist pred njim, a ni tebi, care, ne uinih zla."

Spasenje dolazi izvana

U treem poglavlju spasenje dolazi izvana (tri mladia u uarenoj pei). U etvrtom poglavlju spasenje dolazi izvana (Nabuhodonozorovo ozdravljenje). U estom poglavlju spasenje takoe dolazi izvana. Bog je poslao svoga anela da spasi Danijela. Danijel nije spaen svojom mudrou, nili hrabrou, nego zato "to je vjerovao svome Bogu". (6, 23)

Osveta
Dvije naredbe koje car daje u poetku (dekret o trideset dana bogotovanja Darija i dekret da se Danijel baci u lavovsku jamu) imaju svoj eho u dvije naredbe na kraju poglavlja (da se tuitelji bace u lavovsku jamu i da se svi boje Danijelovog Boga). A Dekret o 30 dana bogotovanja Darija. B Naredba da se Danijel baci u lavovsku jamu. B' Naredba da se tuitelji bace u lavovsku jamu. A' Dekret da se svi boje Danijelovog Boga.3 Druge dvije naredbe su isto tako besmislene kao i prve dvije. Nasilje u Boje ime ne moe imati iskupiteljsku ulogu z,a nasilje koje je uinjeno protiv Boga. Izreena je kolektivna kazna da bi se izbjegla osveta lanova obitelji. Ovoga puta aneo nije intervenisao. Dekret ili naredba da se oboava car sada se zamjcnjuje naredbom da se oboava Bog. Dekret Darija paralelan je onom koji je nekada izdao Nabuhodonozor. Razlika izmedju ta dva dekreta je u to.me to je Nabuhodonozor zabranio da se govori protiv Boga Jevreja, dok je Darije naredio da ga narod oboava. 6, 26 - udo koje se dogodilo u lavovskoj jami pomoglo je Dariju da shvati da je Danijelov Bog ivi Bog i da je Njegova vlast univerzalna. Kad se neko suoi s takvom realnou Bojeg postojanja, nemogue je ostali ravnoduan. Tu se susreemo sa estom po redu molitvom Darijevom molitvom priznanja. Ta molitva nas podsjea na Nabuhodonozorovu molitvu priznanja. Postoje slinosti u rijeima, stilu i sadraju. Meutim, Darije je pokazao dublje razumijevanje Boga. On je za njega: ivi Bog

56

Darijeve prve rijei molitve su upuene Bogu koji ivi i vlada vjeno, ije carstvo nikad nee biti uniteno kao to se to dogaa sa zemaljskim carstvima. Car priznaje ivog Boga - Onoga koji je izvor sveg ivota. Vjernik se moli Bogu koji je izvor ivota, a neznaboac se moli onome to je stvoreno. Bog Stvoritelj Molitva vjernika je usmjerena na Nevidljivog. Taj Nevidljivi ini znake i udesa (6, 27). On je stvorio Sunce. Mjesec i zvijezde. Sve vidljivo je udesno djelo Nevidljivoga. Vjerom mi dotiemo Nevidljivoga koji pretvara tajne ivota u radost, smrt u ivot, nita u neto. Bog Spasitelj Darije takoe kae: "On je Bog ' z.ivi!... On izbnvljn i spaava..." (6, 26. 27) Vjera u spasenje podrazumijeva vjeru u Boga Spasitelja. S druge strane, vjera u stvaranje podrazumijeva vjeru u Boga Stvoritelja. Vjera je mnogo vie nego subjektivno iskustvo. Ona stremi ka promjeni svemirskih dimenzija. U molitvi se lei za boljim svijetom. U molitvi se ezne za promjenom loega u dobro. Jedino Bog Spasitelj to moe uiniti. Bog kao Stvoritelj mogao je od niega stvoriti neto, ali jedino Bog kao Spasitelj moe zlog pretvoriti u dobrog. U svojoj molitvi Darije dotie tri univerzalne teme: ivot, stvaranje i spasenje. Ove tri teme bile su istaknute u Danijelovoj knjizi. Preivjeti okruen gladnim lavovima, izai iz jame iv, ili preivjeti uarenu pe iskustvo je novog ivota i uskrsnua.

Danijel i Isus
Danijel je u mnogome slian Isusu: Kao to su protiv Danijela njegove najblie kolege isplanirale zavjeru, tako je i protiv Isusa njegov uenik skovao zavjeru. Darije se ustezao da osudi Danijela isto tako kao to se Pilat ustezao da osudi Isusa. U oba sluaja osuenik je bio nevin, i pokuaji da se spasi bili su bezuspjeni. Kao to je Danijelova jama bila zapeaena Darijevim peatom tako da niko nije smio sklanjati kamen s vrata jame, lako je Isusova grobnica bila zapeaena peatom Pontija Pilata tako da niko nije smio pomjerati kamen nakon polaganja Isusa u grob. Kao to je Danijel 'uskrsnuo', tako je i Isus uskrsnuo. Danijel je izaao iz lavovske jame kao pobjednik nad smru. Isus je takoe izaao iz groba kao slavan pobjednik nad smru. 57

 Izgledalo je tako mrano u tami groba i u jami lavovskoj, a zavrilo se pobjedniki slavno i za Isusa i za Danijela. Pobjeda Danijela bila je velianstvena!

Danijelov uspjeh
Kraj ove ivotne prie je vrlo slian doivljaju tri mladia u uarenoj pei. Ovim iskustvom Danijela zavrava se prva polovina ove knjige, koja nam je u iskustvu nekoliko careva, kao i u iskustvu Danijela i njegovih drugova govorila o Bogu ivome, a) Bogu koji kontrolic sadanjost i poznaje budunost, b) koji je umijean u svakodnevicu ivota vjernika i nevjernika. Vjernika - da uvrsti povjerenje u Njega (Danijel, tri mladia), a nevjernika da dovede k sebi (Nabuhodonozor, Baltazar, Darije). c) Boga koji je Stvoritelj, Spasitelj i Sudija, d) ije e carstvo doi nakon etvtog svjetskog carstva i koje se : potpuno razlikuje od svih ostalih carstava.

Literarna struktura poglavlju

A Danijelov uspjeh (6,1-3). B Optube satrapa (6, 4-13). C Lavovi (6, 14-24). Dijalog Danijel baen u lavovsku jamu. Dijalog Danijel izvaen iz lavovske jame. B' Satrapi kanjeni. A' Danijelov uspjeh.4
1 2

Vidi Doukhan, p. 93. Ibid., 93. 3 Ibid., 94. 4 Ibid., 99.

58

Danijel 7

7. etiri zvijeri i Sin ovjeji

Nalazimo se u sredini Knjige proroka Danijela. Komentatori nazivaju sedmo poglavlje srcem te knjige.1 Ovim poglavljem ulazimo u njezinu drugu polovinu. Od sada pa nadalje promatraemo dogaaje u svijetu kroz proroke snove i vizije. Stil pisanja knjige prelazi iz opisa konkretnih, povijesnih dogaaja u simbolian opis. Sada se poinjemo susretati s neobinim zvijerima i brojevima kao i s apokaliptikim stilom pisanja. Sedmo poglavlje nas vraa u vrijeme Baltazarove vladavine, u 553. godinu prije nove ere. Iako sedmo poglavlje koristi apokaliptiki jezik, tematika pisanja nije sasvim nova.

Slinosti dragog i sedmog poglavlja

a) Dvije vizije iz ova dva poglavlja prikazuju nam paralelni razvoj istih dogaaja. b) One obuhvataju isti vremenski period: od Babilonskog carstva pa sve do kraja ljudske povijesti. c) Drugo i sedmo poglavlje opisuju carstva koja e dominirati svjetskom pozornicom. To su etiri svjetska carstva, simbolino prikazana s etiri metala u drugom poglavlju, i s etiri zvijeri u sedmom poglavlju. Paralelizam u ova dva poglavlja ini ih jednom cjelinom. Sedmo poglavlje moramo itati u svjetlosti drugog. Iako su vizije u oba poglavlja paralelne, svaka je od njih specifina, i svaka ima karakteristike koje druga nema. U drugom poglavlju san dobija Nabuhodonozor, a u sedmom viziju dobija Danijel. 7, l - Po zavretku vizije Danijel je zapisao sadraj. On nam eli otkriti ono to je njemu Bog otkrio. Nita vie niti manje. Izvor sadraja vizije je sam Bog, i stoga trebamo pristupiti prouavanju te vizije s punom ozbiljnou. Ve od samog poetka sedmog poglavlja konstatujemo da vizija ima univerzalno znaenje.

Vizija u tri scene

7,2- etiri vjetra nebeska se sudaraju na velikom moru. Ovo proroanstvo se odnosi na cijeli svijet.

59

Izraz vidje dijeli viziju na tri dijela. Svaka scena zapoinje izrazom "Vidjeh u utvari svojoj nou", (7, 2.7.13) U prvoj sceni gledamo prve tri ivotinje: lava, medvjeda i risa. U drugoj gledamo etvrtu bezimenu i stranu ivotinju. U treoj promatramo scenu suda i dolazak Sina ovjejeg ka Drevnome. Zvijeri koje susreemo u ovoj viziji malo lie na zvijeri s kojima su usporeene. Tako je prva zvijer kao lav, ali nije lav. Druga je zvijer kao medvjed, ali nije medvjed. Trea je zvijer kao ris, ali nije ris. Ove zvijeri u viziji nisu uzete iz realnosti prirode. Svi elementi prikazanih ivotinja su nam ipak poznati. Tako na primjer znamo kako izgleda lav, ali nikad nismo vidjeli lava s orlovim krilima, niti lava koji staje na noge kao ovjek, niti lava kome se daje srce ljudsko. Meutim, u povijesnom kontekstu vremena, svaki detalj ovih ivotinja ima veliko znaenje. Prema babilonskoj tradiciji, takve neobine ivotinje simboliziraju predstojee povijesne dogaaje. S druge strane, u biblijskom kontekstu hibridni tipovi ivotinja naruavaju principe stvaranja po kojima je svaka ivotinja stvorena u skladu sa svojom vrstom (1. Moj. l).2 Levitski zakoni izriito zabranjuju da se jedna vrsta ivotinja ukrta s drugom vrstom (3. Moj. 19, 19). Stoga ove hibridne, zastraujue ivotinje predstavljaju neprijateljski raspoloene sile zla.

Lav
Prva ivotinja koja nam se predstavlja je lav s krilima. Ova ivotinja ima paralelu s prvim metalom kipa iz drugog poglavlja - sa zlatnom glavom. Lav s krilima i zlatna glava iz drugog poglavlja predstavljaju Babilonsko carstvo. Biblijski izvori kao i babilonske skulpture lava nam potvruju da je upravo rije o Babilonu. Babilonska umjetnost esto opisuje lavove s krilima, to se moe vidjeti na zidovima Babilona koji su se do danas odrali, kao i u mnogim muzejima, a naroito u berlinskom. Interesantno je da Biblija predstavlja Nabuhodonozora s likom lava i orla (Jer. 49, 19.22). Metafora lava i orla nam personificira dvije nove karakteristike: snagu lava (Prie 30, 30) i brzinu orla (2. Sam. l, 23). Krilati lav nam izgleda nepobjediv. Snaan je i brz. Lav je upravo kao ona zlatna glava: najbolji i najkvalitetniji. Meutim, njegova krila odjednom slabe i sue se. Ovo nas podsjea na iskustvo Nabuhodonozora usporeenog s visokim, snanim drvetom ije se grane sijeku, te ostaje samo panj i korijen (4,15). 60

Zvijer s krilima se zatim podie sa zemlje i staje na dvije noge kao ovjek. U Knjizi proroka Danijela ljudske karakteristike ukazuju na religioznu dimenziju. Na kraju teksta se dodaje da mu se daje i ljudsko srce. Nabuhodonozor postaje novi ovjek kad iz praine svoje bijede potrai Boga nebeskog i doivljuje obraenje. Onaj koji je gotovo doslovno bio kao ivotinja postao je ovjek kad se obratio Bogu. Lav s dva krila koja su se osuila, koji staje na dvije noge i kome se daje ljudsko srce predstavlja Babilonsko carstvo.

Medvjed
7,5- Medvjed u Bibliji poznat je po svojoj okrutnosti i srdbi (2. Sam. 17,8; Prie 28,15; Amos 5,19). Prema drugom poglavlju i tumaenju koje Bog daje preko Danijela znamo da srebrna prsa predstavljaju Medoperzijsko carstvo. Medvjed je prikazan kako ne stoji uspravno, nego je nagnut na jednu stranu. Iz povijesti znamo da Babilonskom carstvu slijedi carstvo udruenih Medijanaca i Perzijanaca s tim to su Perzijanci postali jaa strana u tom savezu. Povijest potvruje proroku sliku. Godine 650. prije nove ere, preko sto godina prije ovog proroanstva, Perzijanci su kao vazali plaali danak Medijancima. Meutim, 550. godine Kir, sin cara Kambisa I, popeo se na prijesto Perzijanaca. Po majci on je bio unuk mcdijanskog cara Astijaga.3 Uskoro on postaje car ne samo Perzijanaca nego i Medijanaca. Tako se velika politika zvijer nagnula na drugu stranu. Tradicionalni naziv Medija i Perzija prema Esterinoj. knjizi postaje Persija i Medija (Esl. l, 3), to nam potvruje prevlast Perzijanaca. Ta zvijer dri tri rebra u svojim ustima to je njena druga karakteristika. Oito je da se ova slika odnosi na tri glavna vojna uspjeha Perzije i Medije: to carstvo je pokorilo tri carstva - Lidiju, Babilon i Egipat.

Ris
7,6- Ris je tree carstvo koje je identino s treim carstvom (bronzom) iz drugog poglavlja. To carstvo je Grka imperija. Ris je i bez ikakvih krila brza ivotinja (Hab. l, 8). Meutim, ovaj ris ima eitiri krila, to naglaava karakteristiku brzine ove zvijeri. Isto tako njegove etiri glave znae vladavinu u punom smislu. Kao to smo ve ranije vidjeli, brojka etiri predstavlja univerzalnost i potpunost. Ovo carstvo je karakteristino po brzini osvajanja (krila) i univerzalnoj vladavini (etiri glave}. Dok je lavu dato srce ovjeka, a medvjedu dato meso da jede, risu je data univerzalna vlast. 61

U odreenoj mjeri svaka zvijer ili carstvo je dobilo odreenu vlast: lavu je dato da vlada kao ovjek s ljudskim srcem i da vlada nad prirodom, kao stoje u poetku Bog rekao Adamu (l Moj. l, 28). Vlast koju je dobio medvjed bila je vlast nad mesom. Ovo carstvo nije dobilo vlast nad ovjekovim umom. Meutim vlast risa je potpuna i univerzalna.4 Vladavina risa nije samo vlast nad odreenim geografskim podrujem i svim mesom koje se nalazi na toj teritoriji - njegova vladavina je i kulturne prirode. I zaista, grka misao je zavladala cijelim svijetom i njen uticaj proima i dananje drutvo. Vlast nije neto to prirodno pripada ovim ivotinjama. To je neto to im je dato od Boga. Vlast daje Bog. S druge strane Bog nije odgovoran kako se ona koristi. Primajui je, ovjek postaje odgovoran Bogu za one nad kojima vlada.

Bezimena zvijer
To je druga scena koju vidimo u sedmom poglavlju. U prvoj sceni koja zapoinje izrazom i vidjeh u utvarama nonim" vidjeli smo tri zvijeri (lava, medvjeda, risa) koje predstavljaju tri carstva - Babilonsko, Mcdoperzijsko i Grko. Sada nam se otvara druga scena koja poinje istim izrazom: "I vidjeh u utvarama svojim nou." U ovoj sceni koja opisuje samo jednu - etvrtu zvijer, posveeno je toliko prostora koliko svim prethodnim zvijerima. Pratei paralelno drugo i sedmo poglavlje, utvrdili smo da etvrta zvijer predstavlja Rim.

Tri paralelne karakteristike drugog i sedmog poglavlja

Tri karakteristike ove zvijeri su identine s karakteristikama eljeza kao metala, to jest etvrtog carstva iz dragog poglavlja. Prva karakteristika - nasilje: 2. 40 7,23 1. satire, 1. guta sve, 2. lomi, 2. gazi, 4. satire u parad. 3. satire. Druga karakteristika - eljezni zubi: 2,40 7, 7 etvrti metal je od eljeza. Zubi ove zvijeri su od eljeza. Trea karakteristika: kao to etvrto carstvo nije sainjeno samo od jednog metala nego je u stopalima pomijeano s glinom, tako je etvrta zvijer drugaija od ostalih zvijeri, jer ima neke ljudske karakteristike (7, 8). 62

Deset rogova - deset plemena

Deset rogova predstavljaju carstva koja nastaju iz etvrtog carstva (2. gl). Kao to je prikazano u snu o kipu, etvrto carstvo e biti podijeljeno. Sedmo poglavlje nam daje precizniju sliku podjele. Povijest nam upravo to potvruje. U posljednjoj polovini etvrtog stoljea, barbarska plemena vre invaziju Rimske imperije i na njenom zgaritu uspostavljaju deset carstava. Veina povjesniara nam daje listu carstava koja nastaju podjelom Imperije. To su: Franci. Burgundi, Alemani (Huni), Vandali, Svevi, Istoni Goti, Zapadni Goti, Saksoni, Lombardi i Heruli.

Mali rog
7, 8 - U konanoj analizi carstava Danijel je najvie zaokupljen malim rogom iz etvrtog carstva. Mali rog ima lice ovjeka (usta i oi). Tom rogu i mi treba da posvetimo najvie panje, jer on pripada i naem vremenu. Mali rog je posljednja i najvea sila. Prorok nam omoguuje da je prepoznamo i detaljno opisuje 1. lice ove sile, 2. vrijeme njene vlasti, 3. prirodu njenih djela 4. i identitet te sile.

Lice malog roga

Ljudski elemenat (oi ovjeje i usta koja govore) malog roga ini ga razliitim od veine ostalih sila i zvijeri iz sedmog poglavlja. Poput malog roga, i lav ima ljudski elemenat: staje na noge kao ovjek i srce ljudsko mu je dato. Tako je ivotinjskom poretku dodat ljudski element. Isto je tako poretku metala iz drugog poglavlja dodat nemetalni dio. Lonarska glina iz drugog poglavlja koja nije metal, a dio je kipa sastavljenog od razliitih metala, simbol je Bojeg oblikovanja ovjeka kao duhovnog bia. U ovom kontekstu glina oznaava duhovno-religioznu silu malog roga. Mali rog, poput ostalih deset rogova koji predstavljaju politiku silu, i sam ima takvu mo. S druge strane, ljudske osobine ukazuju na njegovu religioznu dimenziju. Prema tome mali rog ima duplu prirodu religioznu i politiku.

Vrijeme njegove vlasti

8, 10 - Mali rog se kronoloki pojavljuje gotovo u isto vrijeme kad i deset rogova, a zatim prouzrokuje propast tri roga. Povijest nam kae da su 63

ta tri roga (plemena) bili pristalice arijanskog pravca u kranstvu koji je neprestano bio u sukobu sa srednjovjekovnom crkvom. On je stalno ugroavao njenu dominaciju. Tri plemena koja su prihvatila arijansko kranstvo bili su: Heruli, Vandali i Istoni Goti. Katolike voe ostalih plemena smatrali su svojom svetom dunou da eliminiraju njihov heretiki uticaj. Prvi rog (Hcrule) slomio je Tcodorik 493. godine. Klodovik (Clovis), car Franaka, poznat kao 'novi Konstantin' nakon izlaska iz krtenikog bazena krenuo je u bitku protiv Zapadnih Gota koji su takoe smetali rimskoj crkvi, i porazio ih 508. godine. Justinijan, car Islonog rimskog carstva, proglasio je papu 533. godine "poglavarom svih Bojih svetih sveenika". Odmah potom on objavljuje rat arijancima. Njegove snage su potpuno razbile Vandale (drugi rog) u zapadnoj Africi 534. godine. Zatim je Justinijanov general Narces protjerao Istone Gote (trei rog) iz Rima 538. godine.5 Tako je italijanski poluotok bio oien od arijanaca. Rimokatoliko kranstvo je poelo doivljavati procvat na religioznom i politikom podruju. Proroanstvo o malom rogu kao rcligiozno-politikoj sili koja e porazili iri roga polpuno se ispunilo 538. godine.

Aktivnosti malog roga

7, 25 - Mali rog usmjerava svoj napad na Boga i Njegov narod. A On e govoriti rijei na Vinjega. B Potirae svece Vinjega. A' Pokuae da promijeni vremena i zakone. B" Sveci e mu bili predani u ruke za vrijeme, vremena i pola vremena. Prvi napad malog roga je usmjeren protiv Boga i verbalne je prirode. "... usta koja govore velike i ponosite rijei." (7, 20). "Govorie rijei na Vinjega, "(7, 25) "Duh Babilona je olien u ovoj novoj sili, iji je cilj da preuzme Boji autoritet. Oholost i drskost malog roga se nije ispoljila samo u rijeima. On tei da zamijeni Boga na svim nivoima. Danijel kae da Bog "mijenja vremena i ase". (2, 21) U sedmom poglavlju imamo identian izraz za vremena koja mijenja mali rog: "... i pomiljae da promijeni vremena i zakone, "(7, 25) Mali rog se okree protiv svetaca. U Danijelovoj knjizi sveci su oni koji pripadaju nebeskom carstvu: "Ali e sveci Vinjega preuzeli carstvo, i drae carstvo uvijek i dovijeka. "(7, 18) "Dokle doe Drevni, i dade se sud svecima Vinjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo. "(7, 22) Svetac nije neko s oreoloin nad glavom. Svetac je sinonim za progonjenog. Sveci su progonjeni oboavaoci Boga ivoga. "Gledah, i taj 64

rog vojevae sa svecima i nadvlaivae ih. " (7. 21) "...i udesno e pustoiti (mali rog) ... i pogubie silne i narod sveti." (8. 24) Inkvizicija tamnog srednjeg vijeka je dokaz ispunjenja ovog proroanstva.

Vremensko trajanje progonstva

7, 25 - Vrijeme progonstva nije prikriveno nekom slikom ili simbolom. Tekst koji navodimo odreeno kae. koliko e dugo trajati progonstvo svetaca od strane malog roga. "I govorie rijei na Vinjega, i potirae svece Vinjega i pomiljae da promijeni vremena i zakone: i dae mu se u ruke za vrijeme i za vremena i za pola vremena." Prema tome, period progonstva ima sljedee trajanje: vrijeme, vremena i pola vremena. Mi smo se ve susreli s izrazom vrijeme u Danijelovoj knji zi u kojoj na aramejskom jeziku rije idan oznaava godinu: a) "... i sedam vremena neka proe preko njega. "(4, 16) b) "... i sa zvijerima poljskim neka mu je dio dokle sedam vremena proe preko njega. "(4, 23) c) "... i sedam e vremena prei preko tebe dokle pozna da Vinji vlada carstvom ljudskim... " (4, 25) d) "Poslije dvanaest mjeseci... "(4, 29) Vrijeme traje jednu godinu. Koliko je trajanje vremena? Rije vremena u aramejskom jeziku je dualna imenica. Prema tome, doslovni prijevod ove rijei je duplo vrijeme. To znai da izraz vremena traje dvije godine, a pola vremena traje pola godine. Tako vrijeme traje jednu godinu, vremena traju dvije godine, i pola vremena traje pola godine. Jedna godina po jevrejskom kalendaru traje 360 dana. Isto je toliko trajanje i jedne babilonske godine. Jedna godina = 360 dana Dvije godine = 720 dana Pola godine = 180 dana Zbir i znosi: 1260 dana U Otkrivenju nalazimo taj isti period prorokog vremena. "A ena utee u pustinju gdje imae mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i ezdeset dana. " (Otk. 12, 6) i dana joj bie usta da govori velike stvari i buljenja, i dana joj bi vlast da ini etrdeset i dva mjeseca. "(Otk. 13, 5). etrdeset dva mjeseca, hiljadu dvjesta i ezdeset dana i tri i po godine je jedan te isti vremenski period. Malom rogu je dalo odreeno vrijeme u kojem e moi progoniti svece. Taj period traje 1260 dana (42 mjeseca, tri i po godine). Vano je zapazili razliku izmeu etvrtog i sedmog poglavlja. etvrto poglavlje ima povijesni kontekst, a sedmo ima proroki kontekst. 65

etvrto poglavlje koristi svakodnevni, konkretni, nesimboliki jezik, a sedmo poglavlje koristi proroki, simboliki, apokaliptiki jezik. U prorokom jeziku Biblije jedan dan znai jednu godinu. "A kad ih navri, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonja domaJudina etrdeset dana: po jedan dan dajem ti za godinu." (Ez. 4,6) Kada treba poeti raunati period od 1260 dana, to jest 1260 godina? Taj vremenski period poinje tei 538. godine, od trenutka kad je malom rogu bilo omogueno da ostvaruje silu ili vlast koja mu je priznata sedam godina ranije (533. godine). Te godine crkva, na elu s papom, preuzima religioznu i politiku dominaciju na teritoriji koja je priznata papinoj vlasti. Povijest srednjovjekovne crkve ostavlja za sobom krvavi trag: krstaki ratovi, inkvizicija, pokolj protestanata u Bartolomejskoj noi, i desetine hiljade protestanata, Hugenota i Jevreja koji su u Francuskoj pobijeni kao heretici. Buduu da je period progonstva svetaca poeo 538. godine, zavrio se po isteku 1260 godina, a to znai 1798. godine. Ova godina e u povijesti ostati u sjeanju po direktnom i otvorenom sukobu francuske revolucije i crkve. Godine 1798. francuska vojska pod vodstvom generala Berthiera i zvrila je invaziju Rima, zarobila papu i odvela ga u zatocnitvo.

Identitet malog roga

Mali rog je postao politika sila prekrivena platem religije. U naem ekumenskom dobu, takva optuba izgleda nepravina prema srednjovjekovnoj crkvi koja danas ima humani lik. Mrani srednji vijek je nepovratno proao. Nema vie inkvizicije. Nema vie krstakih ratova. Nema vie progonstva Hugcnota, drugih protestanata i Jevreja. Ta crkva danas promovira mir u svijetu i sponzoru je mnoge dobrotvorne i humanitarne akcije. Meutim, dananje ne ponitava jueranje. Nepobitna je injenica da se proroanstvo o 1260 godina ispunilo. Iako ta crkva danas,vie ne progoni, ona i dalje sebi pripisuje boanske atribute.

Promjena vremena i zakona

Crkva je promijenila vremena (blagdansko ili praznino vrijeme) i zakone. Crkvene dogme su zamijenile biblijsko otkrivenje. Nedjelja, prvi dan sedmice, zamijenila je subotu, sedmi dan biblijskog otkrivenja. Crkva koja je trebala biti Boji svjedok, usprotivila se Bogu!

66

To je duboko uzbudilo proroka Danijela: "A mene Danijela vrlo uznemirite misli moje, i lice mi se sve promijeni. " (7, 28) Navedeno tumaenje biblijskog teksta nije nita novo. ak i katoliki autori kao to su arhibiskup Salzburga Ebcrhard II (13. stoljee) i portugalski jezuita Blasius Viegas (16. stoljee), zastupali su tumaenje tog teksta na isti nain.6 Iako proroka Rije osuuje povijesnu i politiku silu koja je ustala protiv Boga, promijenila Njegov zakon, pogazila Njegovu istinu i progonila Njegove sluge, Biblija nita ne govori protiv vjernika te crkve. U stvari, zlo koje predstavlja mali rog moe biti prisutno u bilo kojoj religioznoj zajednici na Zapadu ili Istoku koja doputa netolerantnost, i gdje je tradicija vanija od vjernosti i prea od ljubavi i boanskog otkrivenja.

Sud
Aktivnost suda javlja se u posljednjem dijelu teksta sedmog poglavlja. Povijesno gledano, deava se za vrijeme etvrte zvijeri i maloga roga. Prema Bibliji, sud je jedinstven i univerzalan dogaaj koji se deava u posljednjem periodu ljudske povijesti i izvan je ljudske kontrole. Smjeten je u odreeno vrijeme i prostor, i presuda suda odreuje sudbinu malog roga kao i Bojeg naroda. Sud se pojavljuje u drugom dijelu vizije koja poinje reenicom: "Potom vidjeh u utvarama nonim. " (7, 7) Nakon toga vizija se nastavlja tekstom: "Gledah dokle se postavic prijestoli... " (7,9) Prema 25. stihu zakljuujemo da e sud poeti nakon perioda od 1260 veeri i jutara - to znai nakon 1798. godine. i govorie rijei na Vinjega, i potirae svece Vinjega, i pomiljae da promijeni vremena (blagdane) i zakone i dae mu se u ruke za vrijeme, i za vremena i za pola vremena. Potom e sjesti sud, i uzee mu se vlast, te e se istrijebiti i zatrti sasvim." (7, 25.26) Danijel smatra taj dogaaj najvanijim dogaajem proroanstva. Kajastika (jevrcjski litarami stil naglaavanja) struktura sedmog poglavlja postavlja sud u sam centar poglavlja. Budui da je sedmo poglavlje u sredini Danijelove knjige, iz toga slijedi da je i sud u centru te knjige. Isto je tako interesantno zapaziti da dvije biblijske knjige povezuju proroka Danijela s nebeskim sudom: Knjiga proroka Ezehijela u jednom pasusu spominje tri osobe Biblije: Noja, Joba i Danijela, povezane jednom temom, temom suda (Ez. 14, 20). Jedini tekst u Novom zavjetu koji spominje Danijela stavlja ga u kontekst velikoga dana suda (Mat. 24, 15-21. 38.39). I samo ime Danijel znai Sud Boji. Pojam suda u naim mislima povezuje se s pojmom osude i izaziva strah. Biblija, meutim, gleda na sud kao na ispunjenje ovjekovih nada i 67

tenji. Na pojam suda treba gledati s take onih koji su tlaeni i iz perspektive onih koji su rtve.7 Stoga Biblija povezuje sud sa spasenjem i pobjedom nad tlaiteljem i zlom. Povijest starog Izraela potvruje to shvatanje. Sudije u Izraelu su bili ratni heroji koji su oslobaali narod od tlaitelja (Samson, Gedeon). Biblija ih prikazuje kao spasioce. "Potom vapie sinovi Izraelovi ka Gospodu, i podie Gospod izbavitelja sinovima Izraelovim da ih izbavi. Otonijela sina Kenazova, mlaeg brata Kalebova. "(Sud. 3, 9) "Potom vapie sinovi Izraelovi ka Gospodu, i Gospod im podie izbavitelja Aoda... "(Sud. 3,15) "Tada ree Gedeon Bogu: 'Ako e Ti izbaviti mojom rukom Izraela, kao to si rekao... "(Sud. 6. 36)

Dvije karakteristike Bojeg suda

Boji sud izbavlja tlaene, osuuje i unitava tlaitclje. Ova dvostruka funkcija Bojeg suda naroito je izraena u psalmima koji opisuju Boga kao Sudiju, Spasitelja i Osvetnika: "Boe od osvete. Gospode Boe od osvete, pokai se! Podigni se. Sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima. Dokle e se bezbonici. Gospode, dokle e se bezbonici hvaliti? Rue i oholo govore, veliaju se svi koji ine bezakonje... Ali je Gospod moje pristanite i Bog je tvrdo utoite moje. On e im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zlou istrijebie ih Gospod, Bog na." (Ps. 94, 1-6) Sedmo poglavlje Danijela ukazuje na dvostruku ulogu suda: presuda se donosi u korist svetaca a protiv njihovih neprijatelja. Isto tako .sud se opisuje u kontekstu rata koji se vodi protiv svetaca, koje tlae i; ubijaju njihovi neprijatelji. Stoga postoji po zilivan i negativan rezultat suda: negativan - osuda i unitenje malog roga (7, 26). i pozitivan - sveci primaju Boje carstvo (7, 27).

Prijestoli, Drevni i otvorene knjige

Scenom suda dominiraju: prijestoli. Drevni i otvorene knjige. Prvo to Danijel zapaa su prijestoli. U opisu prijestola Drevnog, Danijel koristi slian opis Ezehijelovom. l jedan i drugi prorok opisuju isti prijeslo koji su obojica vidjeli. a) Prijesto kao plamen ognjeni: '":.. prijesto mu bjee kao plamen ognjeni. " (7, 9.10) "... bijae kao prijesto... I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo. "(Ezeh. l, 26.27) b) Prijesto na tokovima: "... tokovimu kao plamen razgorio. " (7, 9) 68

 "... i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i tokovi prema njima. " (Ez. 1,21) Vatreni izgled trona je biblijski simbol gnjeva, unitenja i osude. "Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje. "(5. Moj. 4, 24) Drevni je neobian izraz, koji ne nalazimo ni na jednom drugom mjestu u Bibliji. Opis Drevnoga se istie njegovom bijelom kosom. On je okruen mnotvom. To je sam Bog. On sjedi na prijestolu. On vlada i sudi. injenica da je On Drevni daje mu najbolje kvalifikacije da moe suditi. Godine su znak mudrosti. Drevni je bio prisutan u samom poetku vremena, i On poznaje svako uinjeno djelo prije nego to je uinjeno (Ps. 139). Jedino On zna sve, te je stoga jedino On u najboljoj poziciji da sudi. Drevni ima bijelu odjeu, to predstavlja njegov savreni karakter. On je Sudija koji se ne moe potkupiti, i njegova je presuda potpuno objektivna i pravedna. On nikada nije sudjelovao u grijehu, i njegove moralne sposobnosti procjenjivanja su besprijekorne. Jedino On pravilno razlikuje dobro od zla. im je Drevni zauzeo svoje mjesto, knjige se otvaraju i nastupa trenutak donoenja presude. Prorok ovome nita vie ne dodaje. Kada Biblija opisuje Boga u kontekstu pisanja ili knjiga, uvijek se radi o sudu kojim predsjedava Bog. U knjigama su zapisana sva djela onih kojima se sudi, i te knjige slue kao tihi svjedoci u postupku suenja. "I u to vrijeme e se izbaviti tvoj narod, svaki koji se nade zapisan u knjizi." (12,1) Zapis u knjigama je s druge strane osnova za osudu malog roga (7,11.12). Vrijeme otvaranja knjiga i vrijeme istranog dijela suenja nije isto vrijeme. Ono to Danijel vidi samo je presuda koja objavljuje: kriv ili nije kriv. Izvrni dio osude nastupa kasnije. Sudbina malog roga je zapeaena. Njegovo unitenje je potpuno (7, 11.12).

Sin ovjeji
Ovo je trea scena vizije. To je njezin najljepi dio. Na oblacima vidimo Nekoga koji dolazi. Nekoga koji je kao Sin ovjeji. Njegov identitet i njegov dolazak nas naroito interesuje. Ispred izraza Sin ovjeji namjerno se koristi rije "kao". Taj izraz smo ve ranije sreli: kao lav. kao medvjed, kao ris. To znai da te ivotinje imaju samo izgled, ali nisu to u stvarnosti. Rije kao ispred izraza Sin ovjeji maci. da on ima izgled ovjeka, ali je vie nego ovjek.8 Isto je tako oevidna suprotnost izmeu zvijeri i Sina ovjejeg. Ova vizija nam oigledno govori o dva razliita poretka koja su meusobno sukobljena: poredak ivotinja i poredak Sina ovjejeg. ivotinje 69

simboliziraju politiku dimenziju zemaljskih carstava, dok ljudski element simbolizira religioznu dimenziju nebeskog carstva - neto to smo ve susretali nekoliko puta u Danijelovoj prorokoj knjizi (2, 45; 3, 25; 4, 34; 5, 5). 7, 13 - Jevrejska tradicija identifikuje tu osobu kao Mesiju. Isus sebe naziva Sinom ovjejim. Ta osoba nije niko drugi nego Mesija, Isus Krist, koji je na sebe uzeo ljudsku prirodu, ali koji je vie nego ovjek. Dolazak Sina ovjejega na oblaku je tekst koji su rani krani uzeli kao pozdrav koji izraava nadu; Maran ata -Gospod dolazi! Aramejska rije ata u tom tekstu nam kae da Sin ovjeji dolazi. Danijel vidi Sina ovjejeg kako silazi na oblacima. Nada dolazi s neba. Ovo je istina koja se stalno naglaava u Bibliji. Ljudi i ene ne mogu spasiti sami sebe. Nama je potreban Bog! 5 Sinu ovjejemu se predaje vlast Primijetimo da Sin ovjeji dolazi u vrijeme suenja. Kakva se vlast predaje Sinu ovjejemu? Navodimo Njegove sopstvene rijei: "Otac ne sudi nikome, sav sud dade Sinu." (Iv. 5, 22) On je Sudija i Spasitelj. Prorok je vidio Sina ovjejega na Nebu. On je uzeo na sebe ljudsku prirodu i iskusio ta znai biti ovjek. On je dobio centralnu ulogu u odluivanju sudbine svakog ovjeka. On e suditi tlaiteljima i osuditi ih. On e donijeti presudu u korist potlaenih. Sin ovjeji je veza izmeu Neba i Zemlje. Prostorno gledano, tekst nas vodi as prema zbivanju na Zemlji, as prema zbivanju na Nebu. Kad se opisuju dogaaji na Zemlji, opis je dat u prozi. Kad se opisuju dogaaji na Nebu, opis je dat u poeziji! 7, 2-8 Na Zemlji u prozi: Vjetrovi, zvijeri, mali rog. 7,9.10 Na Nebu u poeziji: Prijestoli, Prijesto, Sud. 7, 11. 12 Na Zemlji u prozi: Aktivnost m. roga i unitenje. 7, 13. 14 Na Nebu u poeziji: Sin ovjeji prima vlast 7, 15-22 Na Zemlji u prozi: Zvijeri i mali rog. 7, 23-27 Na Nebu u poeziji: Sud, carstvo se daje narodu svetaca Vinjega.9 Postoji veza izmeu Neba i Zemlje! Zemlja odgovara Nebu, i Nebo odgovara Zemlji. Nebo nije prazno! Nebo je puno! Bog prati ta se deava na Zemlji. I nebeska bia prate ta se na njoj deava. Oni promatraju kako se ovjek ponaa kao odgovorno bie, i to je odluujue. Literarna struktura u poglavlju: A. Izlaganje vizije (2-14) I. Lav, medvjed, ris (2-14) 70

Druga zvjer (7-12) a Cetvrta zvjer b Deset rogova c Mali rog SUD c' Mali rog b'. Zivjer sa deset rogova a' Tri zvejri III. Sin oveji (13,14) Dolazak Pogled na sud Boje carstvo B. Objasnjenje vizije (15-27) I. Prvo objasnjenje (15-18) etiri zvjeri, sud, carstvo II. Zahtjev za dalje objanjenje (19-27) etvrta zvjer, sud, carstvo III. Konano objasnjenje (23-27) etvrta zvjer, sud, carstvo Epilog: Uznemirenost u mislima (28)
1

II.

Norman Porteous, Daniel: A Commentary, 2nd, revtd. izdanje

(London: 1979), p. 95. 2 Vidi Doukhan, p. 101. 3 Ibid., p. 103 4 Ibid., p, 104 5 Ibid., p. 107 6 Ibid., p. 110 7 Ibid., p. 112 slbid., p. 116 9 Ibid., p. 118

71

Danijel 8

8. Dan suda - Jom Kipur'

Osmo poglavlje nastavlja se tamo gdje je sedmo stalo, a zastalo je s Danijelovom izjavom: 'Ja Danijel duboko se uznemirih...' Ta dva poglavlja spajaju se karikom istog izraza: Ja Danijel (7, 28; 8, 2). 8, l - Dok ulazimo u osmo poglavlje, mi smo s Danijelom i dalje zabrinuti onim to se dogaalo u sedmom poglavlju. Osmo poglavlje nam opisuje Danijelovu drugu viziju, nakon one u sedmom poglavlju. Interesantno je zapaziti element vremena, to jest vrijeme davanja te dvije vizije. A Sedmo poglavlje - prva godina vladavine Baltazara. B Osmo poglavlje - trea godina vladavine Baltazara. Ovaj isti paralelizam vremena davanja vizije pojavljuje se i u devetom i desetom poglavlju. Dok je vrijeme davanja vizije zapisane u devetom poglavlju prva godina cara Darija, vrijeme davanja vizije u desetom poglavlju je trea godina cara Kira. Ovaj paralelizam vremena nam ukazuje na povezanost sedmog i osmog poglavlja, u isto vrijeme na povezanost s devetim i desetim poglavljem. Prve dvije vizije imaju nekoliko zajednikih tema koje pokrivaju isti povijesni raspon i doseu sve do kraja vremena. Prva i druga vizija se ipak u poneem temeljno razlikuju. Postoji jezina i sadrajna razlika izmeu ova dva poglavlja. Sedmo poglavlje je napisano na aramejskom jeziku, a osmo na jevrejskom. S druge strane, dok nam sedmo poglavlje prikazuje neobine i neprirodne ivotinje, osmo poglavlje nas upoznaje s prirodnim i poznatim ivotinjama. Cijela druga vizija bi se mogla podijeliti na ono to Daniiel vidi i to uie: Danijel vidi - 8, 3-12. Danijel uje- 8,13.14.

Ovan
8, 3 - Kao i u sedmom poglavlju prorok vidi ivotinju pored vode: a) U sedmom poglavlju - to je 'veliko more'. to upuuje da se dogaaji odigravaju na podruju Sredozemnog mora. b) U osmom poglavlju imamo 'vodu - rijeku Ulaj, to upuuje da se dogaaji odigravaju na uem geografskom podruju.

72

Danijel vidi ovna koji ima dvije karakteristike. Prva: od njegova dva roga jedan je vei (razlika u veliini nastaje kasnije). Druga: da rogovi bodu na tri strane svijeta: zapad, sjever i jug. Perzijanci, u poetku vazali Medijanaca, prevladavaju. Prorok kae da jedan od rogova kasnije postaje vei, to povijest potvruje. Perzijanci postaju nadmoniji od Medijanaca. Ovan napada rogovima prema zapadu, sjeveru i jugu. Jedini smjer u kome ne napada je istok. Istok je geografsko podruje s kojeg dolaze Medijanci. Na jugu je Babilon, na zapadu Egipat, a na sjeveru Lidija.

Usporedba sedmog i osmog poglavlja

7. glava a) Medvjed nagnut na stranu. (7, 55 b) Tri rebra u eljustima. (7,5) 8. glava a) Jedan rog vei od drugog. (8,3) b) Rog nasre na tri strane. (8,3)

Jarac
Vizija se nastavlja. Nova ivotinja izlazi na scenu. Jarac nasre na ovna koji se nalazi nad rijekom Ulaj i zadaje mu smrtnu ranu. Vizija naglaava dvije karakteristike jarca: brzina kojom se kree i znameniti rog, za kojim se pojavljuju etiri roga. Prvi nastavak usporedbe 7. glava a) etiri krila risa (7, 6) b) etiri glave (8, 5) 8. glava a) Brzina jarca (8, 5) b) etiri roga (8, 5)

8, 8 - "I jarac posta vrlo velik, a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastae znamenita etiri roga prema etiri vjetra nebeska." Jarac predstavlja Grku. Dvadeset prvi stih to potvruje. Povijest potvruje prorotvo. Godine 490. Atenjani pobjeuju Perzijance u bici kod Maratona. Godine 331. grka vojska Aleksandra Velikog potukla je do nogu vojsku Darija kod Arbele. Aleksandar Veliki je namjerno zapalio palau Kserksa da bi pokazao svijetu da je jedno carstvo palo a drugo stupilo na scenu.1 Aleksandar uzima titulu cara Perzije. Ali njegove su ambicije jo vee. On prelazi planine Azije, sputa se u doline Indije i osvaja nova podruja. U zenitu svoje slave, u trideset treoj godini ivota, on umire. Njegov veliki

73

rog se lomi. Proroanstvo se ispunjava u najsitnijim detaljima. etiri Aleksandrova generala dijele carstvo.

Mali rog
8, 9 - Pojavljuje se jedan novi rog, "malen" - nova sila! Njegov izgled i djelovanje podsjea nas na mali rog iz sedmog poglavlja. Drugi nastavak usporedba 7. glava 8. glava a) mali rog (7, 8) a) mali rog (8, 9) b) oholost i inteligencija (7, 20) b) oholost i intelig. (8, 23.25) c) uzima Boje prerogative (7, 25). c) uzima B. prerogative. (8,10), d) progoni svece (7, 25), d) progoni svece (8, 24), e) vlada do kraja vremena (7, 26.27). e) vlada do kraja vrem. (8,25). Poput rasta drevne babilonske kule i mali rog "naraste dok nije dosegao do vojske nebeske" (8, 10). Veza izmeu drevne babilonske kule, i malog roga se potvruje koritenjem glagola naraste (jevrejski gdl) koji se tri puta ponavlja u tekstu (8, 10.11.25). Ta rije potie iz istog korijena koju Biblija koristi da opie babilonsku kulu (jevrejski migdal).2 Pokuaj da se osvoji Boji prijesto odvija se u dva pravca. Prvo, poput maloga roga iz sedmog poglavlja, mali rog iz osmog poglavlja prisvaja sebi titule i prava Kneza i Princa vojske nebeske, i uzima od Njega svakodnevnu (stalnu, neprekidnu) rtvu. Ta rtva koja je trajno gorjela na oltaru simbolizirala je Boje prisustvo u Njegovim narodu. Bila je to rtva paljenica koja se neprekidno prinosila Bog je uspostavio tu rtvu i rekao: "... tu u se sastajati s tobom i govoriu ti... " (2. Moj. 25, 22) Uzimanjem svakodnevne rtve, mali rog namee sebe umjesto Boga. Drugo, poput maloga roga iz sedmog poglavlja, on prezire Zakon: "... i obori istinu na zemlju." (8, 12) Doslovan prijevod glasi: "... pogazi istinu na zemlji. " Izraz koji se koristi za rije istin je emet. Taj izraz je sinonim za izraz 'zakon'. Na jevrejskom pojam istine znai poslunost na djelu i nema veze s naim apstraktnim shvatanjem istine. To je vladanje u skladu sa zakonom. Rije emet dolazi od korijena rijei aman to znai posluati, neka bude tako. biti vjeran i posluan viem Autoritetu.3

Porijeklo malog roga

Mali rog iz osmog poglavlja izranja iz jednog od etiri vjetra nebeska koja se podiu na moru (8, 8). Za razliku od malog roga u sedmom poglavlju koji izlazi iz jedne od etiri zvijeri, mali rog u osmom poglavlju izranja iz jednog od etiri vjetra nebeska. i mjesto njega narastoe 74

znamenita etiri roga prema etiri vjetra nebeska, i iz jednog od njih izraste jedan rog malen..." (8, 8. 9) Ovaj tekst nas podsjea na porijeklo etiri zvijeri u sedmom poglavlju. "... i vidjeh u utvari svojoj nou, a to etiri vjetra nebeska udarie se na velikom moru." (7, 2) Prema tome mali rog iz osmog poglavlja izranja iz jednog od etiri vjetra a ne iz jednog od etiri roga. Ta se tvrdnja temelji na nekoliko osnovanih razloga: Prije svega nijedan rog pa ni onaj mali ne izrasta iz drugoga roga, nego iz glave. Stoga ako bismo po tekstu iz 8, 8 rekli da mali rog izrasta iz jednoga od etiri roga, to bi znailo da taj rog izrasta iz nekog drugog roga. Meutim takvo shvatanje bilo bi nelogino, jer rogovi ne izrastaju iz roga, nego iz glave. Kad god se u Danijelovoj knjizi pojavljuje novi rog, on se uvijek pojavljuje po cijenu unitenja prethodnog roga ili rogova: "Gledah rogove, i gle, drugi mali rog izrasle meu onim, a tri prva roga iupae se pred njim. " i jarac postade velik; a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastoe znamenita etiri roga." (7,8; 8,8) S gramatike strane, jevrejsku sintagma iz jednoga od njih (8, 9) treba ovako itati: "iz jednoga (enski rod) od njih "(muki rod). Ta reenica povezana je s prethodnom koja ima identian poredak: "etiri vjetra (enski rod) neba "(muki rod).4 U jevrejskoj poeziji ovo se naziva gramatiki paralelizam. vjetrovi () neba (m): ruhot haamaim iz jednoga () od njih (m): ahat mehem5 Koristei izraz etiri vjetra, Danijel podsjea na etiri zvijeri. Govorei da rog izlazi iz jednoga od etiri vjetra, on podrazumijeva da je u krajnjoj liniji porijeklo tog roga u jednoj od etiri zvijeri. Prorok namjerno ne spominje rije zvijeri da bi zadrao panju italaca na ovnu i na jarcu. Povezanost ovna i jarca. - Zato vizija iz osmog poglavlja prekida kontinuitet brojke etiri? U drugom poglavlju smo imali etiri metala koja predstavljaju etiri svjetska carstva. U sedmom poglavlju imamo etiri zvijeri koje takoe predstavljaju etiri svjetska carstva. Meutim, u osmom poglavlju prekida se ovaj kontinuitet s etiri zvijeri na dvije zvijeri. Zato ova razlika? Osmo poglavlje izostavlja prvo i etvrto carstvo iako su ona bitna! Prvo je bitno jer je u tom carstvu ivio sam Danijel. A i etvrto Rimsko carstvo - naroito je privlailo Danijelovu panju. Druga zanimljivost je u tome to se pred naim oima vie ne nalaze etiri strane hibridne zvijeri, koje su glavni akteri vizije u sedmom

75

poglavlju, koje predstavljaju neznaboaka carstva. Mi sada vidimo samo dvije obine ivotinje koje po levitskom zakonu prepoznajemo kao iste. Odgovor na pitanje zato ove razlike glasi: Danijelov glavni centar posmatranja nisu toliko carstva koliko dvije ivotinje (ovan i jarac) i ono to one predstavljaju. Jacques Doukhan u svojoj knjizi, The Secret of Daniel, zapaa da povezivanje ovna i jarca postaje znaajno u kontekstu velikog jevrejskog religioznog godinjeg praznika Jom Kipura - Dana oienja ili pomirenja (3. Moj. 16, 5). Na praznik Jom Kipur prinosila su se dva znaajna prinosa ovan i jarac. Prisutnost levitske atmosfere u osmom poglavlju postaje oevidnija dok promatramo aktivnost maloga roga povezanu sa svakodnevnom rtvom, grijehom i Svetinjom (8,11.12). Ovaj tekst spominje najviu titulu u slubi Svetinje - prvosveenika. Jevrejski izraz princ (8, 11 i 25) simboliki je izraz za prvosveenika (Ezdra. 8, 24). U kontekstu knjige Danijela rije je o Mihaelu (10, 5.13.21; 12, 1), koji je obuen u bijelu odjeu prvosveenika na Jom Kipuru (Danu suda ili ienja). Sljedea scena ukazuje na vie detalja o danu Jom Kipuru.

Sad
8, 13 - Jedan od svetih bia postavlja pitanje: "Do kada e trajati ova vizija o svakodnevnoj rtvi, i o grijehu, i do kada e se Svetinja i vojska gaziti?" (prijevod NIV) U momentima pobjede maloga roga, vizija prelazi iz onog to se vidi u ono to se uje. Sve to nam je do sada bilo predstavljeno primili smo ulom vida. Ono to nam se sada prikazuje primamo ulom sluha. Danijel slua razgovor izmeu dva nebeska bia.

Usporedba etvrtog i osmog poglavlja

4. glava 8. glava a) Glas zamjenjuje vid (4, 10.13). a) Glas zamjenjuje vid (8, 13). b) Sveta bia govore (4, 13.14). b) Sveta bia govore (8, 13). c) Kontekst suda (4, 14) c) Kontekst suda (8, 14). d) Suprotstavljanje cara (4, 23-25). d) Suprotavlj. m.roga (8, 25). Mali rog pokuava zamijeniti Boga uzimajui na sebe religiozni plat. Izrazi: bi dano, gaziti podsjeaju na gonjenje svetaca. Jedan Svetac postavlja pitanje (8, 13), a drugi daje odgovor (8, 14). Odgovor glasi: "Do dvije tisue i tri stotine veeri i jutara, onda e se Svetinja oistiti."

76

Nakon dvije tisue i tri stotine veeri i jutara pustoenje malog roga e prestati. To objanjenje daje Gabrijel (8, 25). Mali rog e biti uniten, ali ne od strane ovjeka. Kraj maloga roga nee biti rezultat prirodnih dogaaja, nego udesnih djela Boga koji e okonati i samu povijest Zemlje ( 2, 34 i 11,45). Kao to u sedmom poglavlju, ponaanju maloga roga sudi Bog i On uzrokuje njegov pad (7, 26), to se isto dogaa i u osmom poglavlju (8, 25).

Literarna struktura i sud

7. glava 1. Zvijeri i carstva (7, 4-7) 2. Mali rog (7, 8) 3. Sud (7, 9.10.26) 8. glava 1. ivotinje i carstva (8, 3.5) 2. Mali rog, (8, 9) 3. Sud (8, 14)

Na temelju paralelizma ova dva poglavlja, dogaaj opisan u osmom poglavlju kao ienje Svetinje (Svetita) paralelan je Danu suda iz sedmog poglavlja. Septuaginta prevodi izraz ienje Svetinje grkom rijeju katarizai (proistiti), to je simboliki izraz koji se odnosi na Jom Kipur (3. Moj. 16, 30). Oito je da ovaj tekst treba promatrati u kontekstu Dana suda. Ono to sedmo poglavlje naziva Danom suda, osmo poglavlje imenuje Danom ienja. U stvari, rije je o istom dogaaju. U iskustvu Izraela taj dogaaj imao je dva vida: sud i ienje. Trea Mojsijeva 16 poinje opis ovog religioznog praznika aluzijom na sud. Tekst poinje osudom dva sina Aronova koji su poginuli Bojim sudom. Prijetnja smrti nadvija se nad cijelim Izraelom kao sjena (16, 1.2.33.34). Odvajanje dva jarca - jednog istog i jednog neistog. Dva jarca doivljuju dvije razliite sudbine (l 6, 8-10). Narod mora postiti i poniziti se pred Bogom (16, 29). Krvlju jarca i junca kropi se s prsta po zaklopcu (16, 15). Prvosveenik se morao oprati (16, 4). I danas Jevreji proslavljaju Jom Kipur kao Dan suda ili Dan ienja. U toku cijele godine ovjek moe zaboraviti Boga i initi grijeh, ali i najgreniji Jevrejin je morao biti spreman za Dan ienja ili Dan suda. On e drhtati kad zasvira ofar (truba), znak boanskog suda. Molitve koje se mole na taj dan vrlo su znaajne. Evo kako glasi molitva koju Jevreji tradicionalno izgovaraju na Jom Kipuru: "Mi moramo 77

dati svetost ovome danu, jer ovo je dan straha i drhtanja. Na ovaj dan, Tvoje carstvo e se uspostaviti i Tvoj prijesto uvrstiti... Jer Ti si Sudija, Tuilac i Svjedok. Onaj koji pie i zapeaava. Ti e se sjetiti onoga to je davno zaboravljeno i otvoriti knjigu sjeanja... Onda e se uti veliki zvuk ofara, i zvuk tiine e se uti, aneli e u strahu rei: Gle, ovo je Dan suda!"6 Jevreji su uvijek smatrali da su deset dana koji prethode Jom Kipuru danima pripreme za Dan suda. Tradicionalni pozdrav u to vrijeme pripreme glasi: 'Hatema tova' - 'Bio ti dobro zapeaen' - to indirektno ukazuje na boanski sud koji e odluiti sudbinu svakoga ovjeka i zapeatiti je.7

Stvaranje
Prema Treoj knjizi Mojsijevoj, ovaj praznik ima svemirski znaaj. Narod je priznao sve svoje grijehe. Izraz sve njihove grijehe (sve prijestupe njihove) se stalno ponavlja u Treoj Mojsijevoj (16, 21. 22. 30). Dan pomirenja je trenutak kada se_ svi grijesi Izraela iste i narod prima oprotenje. Oprotenje se osigurava u toku godine svakodnevnom rtvom, ali Dan oienja je potreban da podri sve ostale rtve. Osloboenje od grijeha tog dana nije se odnosilo na pojedinca. Dan oienja bilo je jedino vrijeme kad je nagomilani grijeh, to jest sav grijeh naroda Izraela bio ien i kad je cijelo Svetite bilo oieno (3. Moj. 16, 17.33.34). To je bilo jedino vrijeme kad je prvosveenik mogao ui u svetinju nad svetinjama i stupiti u Boje prisustvo (2. Moj. 30, 6-10; 3. Moj. 16, 2.14). To je bilo jedino vrijeme kad je veliko Boje oprotenje bilo darovano narodu a ne pojedincu. Grijeh nije bio samo oproten nego i potpuno oien iz logora. Prvosveenik je istjerao izvan logora Azazelovog jarca koji je bio olienje grijeha (3. Moj. 16, 21). U stvarnosti, taj obred ienja ima mnogo ire i dublje znaenje. ienje Svetita je bilo simbol potpunog ienja cijele Zemlje na Dan Bojeg suda. Biblijska teologija vidi u izraelskom Svetitu prototip cijelog svijeta koji je Bog stvorio.8 Opis konstrukcije ili graenja Svetita iz Druge Mojsijeve paralelan je izvjetaju o stvaranju svijeta iz prvog i drugog poglavlja Prve Mojsijeve. Oba dogaaja se deavaju u sedam etapa i oba se zavravaju izrazom: "Svri se djelo." (1. Moj. 2, 2; 2. Moj. 40, 33) Gradnja Solomunovog Hrama takoe se odvijala u sedam etapa i zavrena je izrazom izrazom '"Svri se sav posao." (1. Car. 7, 40.51) Ova fraza pojavljuje se samo na tri mjesta u Bibliji, to jasno ukazuje na vezu izmeu Svetita-Hrama i Stvaranja. Na poseban nain Jom Kipur nas podsjea na sedminu subotu koja nas opet podsjea na stvaranje svijeta (2. Moj. 20, 11; 1. Moj. 2, 1-3). 78

Znaajno je primijetiti da su od svih ostalih religioznih praznika opisanih u Treoj Mojsijevoj samo Subota i Jom Kipur bili religiozni dani kad se nikakav posao nije smio raditi (3. Moj. 23, 3. 28. 35). Na ostale praznike nije se radio uobiajeni posao. Jom Kipur je za Izraelce simbolizirao oienje svijeta, istinsko ponovno stvaranje. Iz tog razloga Danijel koristi izraz "veeri i jutara" (8, 14). Taj izraz se koristi u izvjetaju o stvaranju: "I bi vee i bi jutro... " (1. Moj. l, 8.13.19.23.31) Molitve koje Jevreji tradicionalno izgovaraju na taj dan podsjeaju vjernika da je Bog Stvoritelj i Bog koji oprata. "Blagosloven bio Ti, Gospode na Boe, Care svemira, koji otvara vrata svoje milosti i otvara oi onima koji ekaju na oprotenje Onoga koji je stvorio svjetlost i mrak i sve stvari."9 Kako moe ovjek biti pravedan pred Stvoriteljem kad stoji go pred njim? Prorok Danijel vidi na horizontu povijesti nebeski Jom Kipur opisan izrazima kojim se govori o sudu i stvaranju. Jom Kipur koji su Izraelci praznovali svake godine u pustinji "blijeda je slika nebeskog Jom Kipura. Da bismo shvatili nebeski Kipur, mi moramo razumjeti zemaljski Kipur! Duhovna poruka osmog poglavlja Danijelove knjige podsjea nas da povijest vremena borbe izmeu dobra i zla dolazi svome kraju, i da e Bog kao Sudija ustati da zapeati budunost ljudskog roda i da ga pripremi za novo carstvo. Sud izabira nove ljude, odvojene i istrgnute iz kandi grijeha i patnje, ljude odvojene jedni od drugih, ali isto tako i ljude koji su prihvatili oprotenje. Sud i stvaranje imaju dva lica u Jom Kipuru. Nije udo to ih knjiga Otkrivenje spominje kao dva stuba vjere u vrijeme posljednjih dana (Otk. 14, 6. 7). Ulazei iz Otkrivenja ponovo u Knjigu proroka Danijela, upravo u vrijeme pred dolazak Sina ovjejega na Zemlju u slavu i velianstvu, pred nama blista sjaj slike nebeskog suda iz sedmog poglavlja deveti i deseti stih: "Gledah dokle se postavie prijestoli, i Drevni sjede, na kom bjee odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao ista vuna, prijesto mu bijae kao plamen ognjeni, tokovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlaae i tecijae ispred njega, tisua tisua sluahu mu i deset tisua po deset tisua stajahu pred njim. Sud sjede, i knjige se otvorie.'' (7,9.10) Toj blistavoj slici nebeskog Suda pridruuje se aneo iz Otkrivenja 14 s porukom Neba: "Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer doe as suda njegova. Poklonite se Onome koji je stvoiio nebo i Zemlju i more i izvore vodene. "(Otk. 14,7)

79

Prema knjizi Otkrivenje, koja je sestra bliznakinja Danijelove knjige, posljednji dani e odzvanjati objavljivanjem i prostavljanjem obje istine, istine o sudu i stvaranju. To proslavljanje e biti vie nego emocionalno i duhovno iskustvo. Ono e nai svoje korijene u nadi o boanskom sudu i u vjeri u spasenje i ponovno stvaranje. To e biti svjedoanstvo o potpunoj vjeri u Bibliju, knjigu koja poinje sa stvaranjem i zavrava sudom i spasenjem. Stvaranje oblikuje novi svijet, svijet koji se odvojio od sjene smrti, planetu oienu od grijeha. U ovom kontekstu, sud je sinonim stvaranja, jer i jedno i drugo podrazumijeva radikalno odvajanje dobra od zla, pravde od nepravde, ljubavi od mrnje.10 Jom Kipur je istodobno shvatanje boanskog suda i nade u ponovno stvaranje. S jedne strane, saznanje i svijest o sudu Bojem poziva nas na pokajanje. Jom Kipur je bio dan kad je narod shvatio i prihvatio odgovornost za svoja djela i kad je zatraio oprotenje za sve svoje grijehe. S druge strane, obeanje o ponovnom stvaranju nam daje i nadu. Mi moemo sa sigurnou oekivati stvarnu promjenu. Spasenje je konkretna povijesna injenica, a ne samo duhovno iskustvo. To je stvaran dogaaj u povijesti. Jedino Bog moe stvoriti novi svijet. To je osnovno znaenje religioznog praznika Jom Kipura. Ne postoji ni jedno drugo rjeenje koje potpuno odgovara na problem grijeha nego to je boanska intervencija u odreenom povijesnom trenutku sudom i u odreenom povijesnom momentu dolaskom Stvoritelja i Sudije koji e stvoriti sve novo. Mistino i psiholoko rjeenje ne moe biti odgovor. Spasenje je dogaaj svemirskih razmjera.11

Epilog
Kada e se odigrati epilog dogaaja opisanih u Danijelu 7, 25.26 koji glase: "I govorie rijei na Vinjega, i potirae svece Vinjega, i pomiljae da promijeni vremena i zakone; i dae mu se u ruke za vrijeme, za vremena i za pola vremena. Potom e sjesti sud, i uzee mu se vlast, te e se istrijebiti i zatrti sasvim. " Dogaaj suenja povijesno e se dogoditi kad istekne "vrijeme, vremena i pola vremena" iz sedmog poglavlja, koje se ispunilo 1798. godine. Osmo poglavlje je jo preciznije: vladavina malog roga e trajati 2300 veeri i jutara: "Tada uh jednoga Sveca gdje govorae, i jedan Svetac ree nekome koji govorae: Dokle e trajati ta utvara za svagdanju rtvu i za otpad pustoni da se gazi Svetinja i vojska? I ree mi: Do dvije tisue i tri stotine veeri i jutara: onda e se Svetinja oistiti. " (Dan. 8, 13.14) Izraz '' vee i jutro " koji potie iz izvjetaja o stvaranju, predstavlja dan koji treba razumjeti u prorokom smislu kao godinu, dakle 80

2300 godina. Meutim, sama ta informacija nam ne bi bila od velike pomoi. Period vremena bez jasne oznake o poetnoj taki raunanja tog vremena ne moe nam biti od prave koristi. Aneo Gabrijel jedino ukazuje da te godine vode kraju vremena. "... a on mi ree: Pazi. sine ovjeji, jer je ova utvara za posljednje vrijeme... a reena utvara o noi i danu istina je, zato ti zapeati utvaru, jer je za mnogo vremena." (8, 17. 26) Danijel je nakon ove vizije iznemogao, i za njega je ona bila potpuno neshvatljiva. Centar problema nije toliko na teolokoj tumaenju ta sve obuhvata to proroanstvo koliko na odreenom dogaaju koji e se desiti u odreenom momentu povijesti. Sve dok ne dobijemo poetni datum, to jest godinu, proroanstvo ostaje nepoznanica i predmet nagaanja. Da bi postalo predmet nade, obeanje o ponovnom stvaranju mora nai svoje mjesto u kronologiji povijesti. Mi naputamo osmo poglavlje na noti neizvjesnosti, jer nam treba vie informacija za razumijevanje te vizije. Razumijevanje koje nam je ovdje potrebno nije filozofske prirode. Naa inteligencija ovdje ne posre na sloenosti misaone istine, ve na elementu vremena proreenog dogaaja Prorok razumije da je rije o kraju vremena. Kad Gabrijel kasnije prilazi Danijelu i kae mu "razumij" 9, 21-23), to razumijevanje se odnosi na dogaaj koji ve dobija element odreenog vremena kad Gabrijel kae: "Sedamdeset sedmica je odreeno... " i "otkad izie rije da se Jeruzalem opet sazida... " (9. 24.25)

Literarna stniktura osmog poglavlja:

A Vizija Danijel vidi (8, 3-12): a) "I vidjeh, i gle... ovan." b) "I vidjeh, i gle... jarac s jednim rogom (8, 5-8), etiri roga (8, 8b), . mali rog."'(8, 9-12) Danijel uje (8, 13.14): i ree mi: Do dvije tisue i tri stotine veeri i jutara, onda e se Svetinja oistiti"- Jom Kipur. B Tumaenje vizije a) Ono to je Danijel vidio: kao ovjek (8, 15). b) Ono stoje Danijel uo (8, 16-19). "Gabrijele, kai ovome viziju!" (8, 16-19) "Ovan..., to su carevi medski i perzijski" (8, 20) "Jarac-car grki." (8, 21) "etiri roga, to su etiri carstva." (8, 22) Na kraju: Podizanje sile (8, 24.25) . Uspjeh (8, 24. 25) 81

 Pad (8, 25) Aneo potvruje viziju o veerima i jutrima (8, 26). Danijel ne razumije (8, 27).
Herodot 5,49. Doukhan, p. 124. 3 Ibid, p. 124. 4 Ibid., p. 125. 5 Ibid.,, str. 125. 6 "Atonement, Day of," The Jewish Encyclopedia (1902). 7 Babylonian Talmud, Rosh Hashana. 16b. 8 Vidi Doukhan, p. 129 9 Midrash Rabah, 1. Moj. 4, 10. 10 Gordon J. Wenham. 1. Moj. 1-15. Word Biblical Commentary, vol. 1 (Waco. Tex: Word, 1987), str. 18. 11 Vidi Doukban, p. 131.
2 1

82

Danijel 9

9. Mesija nad mesijama

Posljednje rijei osmog poglavlja jo odzvanjaju u naim uima dok gledamo Danijela u mraku nerazumijevanja (9, 1.2). On je sam priznao da nije razumio znaenje te vizije, i to ga je uznemirilo. Danijel ne samo to je nije razumio nego ga je ona toliko potresla da se razbolio. Bio je potpuno iscrpljen. Vizija je za njega bila tajna punih trinaest godina. Deveto poglavlje nas stavlja u prvu godinu vladavine cara Darija (538. prije nove ere). To je ona ista godina u kojoj se Danijel suoio s lavovima u jami iz koje je bio izbavljen intervencijom anela. Ukratko, u toj je godini Danijel bio izbavljen Bojim udom i u toj istoj godini dobio je novu viziju. 9, 2 - Krajem osmog poglavlja ostavili smo Danijela zbunjenog vizijom koju nije razumio. Meutim, u samom poetku devetog poglavlja nalazimo ga kako razumije. "Prve godine njegova carovanja ja Danijel razumjeh ... da e se navriti razvalinama jeruzalemskim sedamdeset godina." Danijel je u svom razmiljanju mogao zakljuiti da bi izjava anela: "Do dvije tisue i tri stotine veeri i jutara, onda e se Svetinja oistiti" mogla znaiti da e tragedija ropstva Jeruzalema trajati punih 2300 godina! Medjutim, nakon prouavanja Knjige proroka Jeremije, Danijel je shvatio da e ropstvo u Babilonu trajati sedamdeset godina. "Jer ovako veli Gospod: Kad se navri u Babilonu sedamdeset godina, pohodiu vas, i izvriu vam dobru rije svoju da u vas vratiti na ovo mjesto... Tada ete me prizivati i ii ete imoliete mi se, i usliiu vas." (Jer. 29, 10-12) U Knjizi dnevnika se nalazi unekoliko izmijenjen tekst Jeremijinog proroanstva na vrlo interesantan nain. Jeremija spominje period od sedamdeset godina kao sedamdeset subotnih godina odmora za Judejsku zemlju. i sve sudove doma Bojega, velike i male, i blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovih, sve odnese u Babilon. I upalie dom Boji i razvalie zid jeruzalemski... odnese ih u Babilon i bie robovi njemu... da se ispuni rije Gospodnja koju ree ustima Jeremijinim, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer poivae za sve vrijeme dokle bjee pusta, dokle se ne navri sedamdeset godina. ... " (2. Dnev. 36,18-23) Ako ponemo raunati s 605. godinom, koja je poetna godina razaranja Jeruzalema i poetak ropstva u Babilonu, zakljuujemo da je 83

prolo ukupno 68 godina ropstva izraelskog naroda. Preostalo je svega dvije godine do 70 godina. Meutim, i dalje se nita znaajno nije deavalo. Narod je jo daleko od svoje zemlje, a Jeruzalem jo lei opustoen i razruen. Danijel s posebnim arom prouava proroanstva. Na svoju radost u Jeremijinom proroanstvu otkriva istinu o ropstvu koje treba trajati 70 godina. Samo je dvije godine preostalo do ispunjenja roka koje pominje to proroanstvo. S druge strane, Danijel ne vidi nikakav znak koji bi pokazao da e se situacija bitno promijeniti u skoroj budunosti. Stoga Danijel pada pred Bogom na koljena u svojoj molitvi.

Danijelova usrdna molitva

Prorok iznosi svoju molitvu u velikoj zebnji, i to ini pod sjenkom smrti. Tekst spominje tri simbola smrti: post, ogrtanje platem od kostrijeti i posipanje pepelom. To je bio oblik rituala kojim su praene molitve pokajanja u biblijskim vremenima. Poput mrtvaca, osoba koja se moli ne jede i nosi samo najosnovniju odjeu sainjenu od ovnove vune, kamilje ili kozje dlake. Poput mrtvaca, ta osoba odlazi u prah i pepeo.' Pred Bogom mi smo goli i ranjivi kao na smrt. Kao praina iz koje je stvoren, ovjek poziva sada svoga Stvoritelja - Izvora svoga ivota. U svoju molitvu Danijel unosi cijelo svoje bie. On osjea da nema nita vanije od onoga to izraava u svojoj molitvi. Ovo je sedma, najdua i najznaajnija molitva u Danijelovoj knjizi. To je posljednja molitva. To je i univerzalna molitva, koja se odnosi se sav Izrael. Grijeh Izraela ima odraza i na susjedne zemlje: "... jer s grijeha naih is bezakonja otaca naih Jeruzalem i tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas." Po prvi puta Danijel se moli u prvom licu mnoine: Mi zgrijeismo, i zlo inismo, i bismo bezboni, i odmetnusmo se, i odstupismo od zapovijesti Tvojih i od zakona Tvojih. Mi ne sluasmo sluga Tvojih proroka. Jer s grijeha naih i s bezakonja otaca naih, Jeruzalem i Tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas. Danijel izjednauje sebe sa svojim narodom. Mi ga ne vidimo da kao ist trijumfalno stoji iznad neistoa Judinih. Kao posrednik za svoj narod, Danijel doivljuje sebe kao jednog od mnogih grjenika u Judi. Njegovo posredovanje je puno ara. On se poistovjeuje sa sudbinom svoga naroda. Bog koji je izveo Izraela iz egipatskog ropstva je isti Bog od koga Danijel oekuje da izvede Judu iz babilonskog ropstva. "Ali sada, Gospode 84

Boe na, koji si izveo narod svoj iz zemlje Egipatske rukom krjepkom..." (9, 15) Ime koje Danijel ovdje koristi za Boga je JHVH. To ime se uvijek koristi kada oznaava Boga koji djeluje u povijesti. Isto tako JHVH je Bog zavjeta koji je uinio sa svojim narodom. Do sada Danijel nije koristio ovo ime za Boga. Sada, u svojoj molitvi, Danijel koristi ime JHVH sedam puta (9, 4.9.10.13.14.15.20). Ime JHVH je i Bog budunosti, jer e on spasiti svoj narod iz babilonskog ropstva. Korijeni Danijelove molitve se ne zadravaju samo na grijesima i zlu koje je narod inio u prolosti. Ona ide dublje, ona ulazi u iskustva spasenja koja im je Bog davao. To je hranilo prorokovu nadu. Danijel se moli za svoj narod i za grad Jeruzalem koji je u ruevinama. Kao i u estom poglavlju, njegovo tijelo u stavu molitve je okrenuto prema Jeruzalemu i razorenom Hramu. Vrijeme u koje se Danijel moli je vrijeme "... o veernjoj rtvi". (9, 21) To je trenutak kad treba zavriti post (2. Moj. 9, 5). Danijel sada oekuje da se ispuni ono to je bilo predmet njegove molitve upuene Gospodu. Na kraju svoje molitve Danijel kae: "Sada dakle posluaj, Boe na, molitvu sluge svojega i molbe njegove... " (9, 17) Danijel moli Gospoda da odgovori pozitivno. Uslienje Danijelove molitve kao Bojeg odgovora nije rezultat rituala molitve i posta, ve rezultat Boje milosti, na koju se Danijel cijelo vrijeme pozivao. Aneo dolazi k Danijelu dok se on jo moli. Molitva ne moe prisiliti Boga da djeluje. Rijei molitve nemaju maginu mo. Bog je taj koji odluuje da li e djelovati ili ne. Bog je slobodan. Sve ovisi o Njemu. Danijel to zna, i zato se moli da Bog ne odlae uslienje (9, 17). Danijel trai vie od duhovnog odnosa. On trai konkretnu Boju intervenciju u povijesnim dogaanjima. On trai da judejski zarobljenici u Babilonu dobiju slobodu i vrate se u Jeruzalem. Njegova molitva je okrenuta ka budunosti.

Mesija i sedamdeset prorokih sedmica

9, 25 - Boji odgovor na Danijelovu molitvu i na njegovo pitanje o dvije tisue i tri stotine veeri i jutara ukljuuje Gabrijelovo nagovjetavanje dolaska Mesije. "Zato znaj i razumij: od kad izie rije da se Jeruzalem opet sazida do Pomazanika Vojvode bie sedam sedmica i ezdeset dvije sedmice... " Biblija gleda na Mesiju kao na Osobu koja ima boansku misiju da spasi Boji narod. Jevrejska rije maah znai pomazati. Mesija je Osoba

85

koja je pomazana.2 Pomazati osobu uljem simbolizira prenoenje snage i mudrosti i vjere onoga koji pomazuje na onoga koji se pomazuje. Biblija izvjetava da su sveenici, ak i neki carevi bili pomazanici, to jest mesije. Povijest Izraela je imala nekoliko ovakvih pomazanika (mesija). Biblija naziva Arona pomazanikom (2. Moj. 28, 41; 3. Moj. 16,32). Prorok Izaija je bio pomazan (Iz. 61, 1). Car Saul je bio pomazan (2. Sam. l, 14). Car David je bio pomazan (1. Sam. 16, 6.13). ak je i stranac, princ Kir, bio nazvan pomazanikom (Iz. 45,1) Prorotvo od sedamdeset sedmica je odgovor na prorotvo od sedamdeset godina kao njegovo konano rjeenje. Ovaj tekst nam ne govori o jednom od mesija, nego nam govori o vrhovnom, glavnom Mesiji. Dok je prouavao prorotvo od sedamdeset prorokih sedmica, Danijel je oekivao jednog pomazanika (mesiju), a to je bio Kir. "Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru... " (Iz. 45, 1) Meutim, prorotvo od sedamdeset prorokih sedmica je izvorna, univerzalna verzija prorotva od sedamdeset godina zarobljenitva koje se odnosilo na izraelski narod.

Sedamdeset godina i sedamdeset prorokih sedmica

A Dok e s prorotvom od sedamdeset godina ropstva biti povezano ime Kira kao pomazanika (mesije), B u sreditu sedamdeset prorokih sedmica nalazi se univerzalni Mesija. A' Sedamdeset godina (7x10) vode do mesije subotnih godina B' Sedamdeset sedmica (7x7x10) vode nas ka Mesiji Jubileja.3 Isto tako rijei koje je Danijel koristio u prvom dijelu svoje molitve odnose se na odreenu, lokalnu situaciju, dok rijei i ideje koje nalazimo u drugom dijelu molitve imaju univerzalno znaenje. Danijel kae: "mi zgrijeismo " (9, 5) , "u nas je sram"'(9, 9), "Izrael ... ne slua glasa Tvojega"(9, 11), "bezboni bismo" (9, 15), to se odnosi na izraelski narod. Meutim, rijei: prijestup, bezakonje, vizija, prorotvo (9, 24) kao i sadraj narednih stihova (9, 25-27) imaju univerzalno znaenje. Stoga i rije Mesija ("da se pomae Sveti nad svetima" i "Pomazanik Vojvoda") ima univerzalno znaenje. Mesija u ovom tekstu je univerzalni Mesija - Mesija svih mesija. 9, 27 - Zavretak teksta devetog poglavlja govori o misiji Mesije koja e biti univerzalna i koja e ukljuiti mnoge. Rije mnogi (jevrejski 86

rabim) ima jak univerzalni smisao (Ezra 3, 12).4 "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudie se." (12,2) Proroci esto koriste rije mnogi da bi ukazali na narode i nacije u njihovom univerzalnom proslavljanju Boga. "I ii e mnogi narodi govorei: Hodite da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljeva, i uie nas svojim putevima... "(Mihej 4, 2) Univerzalni Mesija nas upuuje na Jubilej (oprosna godina). Levitski praznik Jubileja simbolie ponovno stvaranje svijeta. To je "Subota nad subotama" koja nastupa u vrijeme od 49 godina (7x7 godina), kad se ovjeanstvo i priroda nanovo raaju (3. Moj. 25, 8-11). Proroanstvo od sedamdeset prorokih sedmica je takoe povezano s 2300 veeri i jutara. Poto Danijel nije razumio proroanstvo o 2300 veeri i jutara (8, 27), on je obratio panju na porotvo od sedamdeset godina da bi to prorotvo bolje razumio (9, 2). Zatim nas vizija uvodi u sedamdeset prorokih sedmica. U tom trenutku Gabrijel dolazi da mu pomogne u razumijevanju (9. 21- 27). Kljuna rije ovdje je razumij koja nam se stalno ponavlja. Prorotvo o sedamdeset prorokih sedmica je pomona informacija u pronalaenju nedostajue karike u lancu da bismo razumjeli proroanstvo o 2300 veeri i jutara. Isti aneo Gabrijel koji je ranije dolazio i objanjavao proroanstvo o 2300 veeri i jutara ponovo dolazi da bi pomogao Danijelu u razumijevanju vizije (9, 23). O kojoj viziji je tu rije? Gabrijel koristi isti izraz, vizija/utvara (jevrejski mare - 9, 23), koju je spomenulo nebesko Bie u Danijelu 8, 16. Bog alje preko Gabrijela proroanstvo od sedamdeset prorokih sedmica, navjeujui dolazak Mesije, da nam pomogne u razumijevanju prorotva o 2300 veeri i jutara. Dolazak Mesije nije mistian. To je dogaaj smjeten u vremenu i prostoru. Brojevi u proroanstvu su svakako izazov. Ali i mi smo od Gabrijela, Bojeg anela, zajedno s Danijelom ohrabreni da razumijemo. Prije nego li kronoloki rijeimo period od sedamdeset prorokih sedmica, navedimo tri bitne stvari: 1. poetak tog perioda, 2. duinu perioda 3. i kraj perioda. Sada moemo otkriti kariku koja nam je nedostajala da bismo razumjeli oba proroka perioda, kako period od 2300 veeri i jutara tako i period od sedamdeset prorokih sedmica.

87

1. Poetak perioda od sedamdeset prorokih sedmica

9, 23 - "U poetku molitve tvoje izie rije i ja dooh da ti kaem. Zato sluaj rije i razumij utvaru. " 9, 25 - "Zato znaj i razumij: otkad izie rije da se Jeruzalem opet sazida do Pomazanika (Mesije) bie sedam sedmica, i ezdeset i dvije sedmice... " Tu imamo dva identina izraza, "izie rije", od kojih se jedan odnosi na Boju rije ili naredbu, a drugi na ovjekovu rije ili naredbu. ovjekova rije na Zemlji je inspirisana Bojom rijeju s Neba. Poetna taka za izraunavanje vremena dolaska Mesije je datum kad se izda naredba o ponovnom zidanju Jeruzalema. Knjiga proroka Ezdre spominje tri dekreta u kojima je rije o Jeruzalemu: Prvi dekret izdaje Kir, drugi Darije a trei Artakserks.

Kirov dekret
Dekret cara Kira koji je izdat 538. godine omoguio je Jevrejima da se vrate iz babilonskog ropstva. Oko 50 000 Jevreja se vratilo u Jeruzalem (Ezdra 2, 64). Carev dekret se najvie odnosio na ponovnu izgradnju Hrama. Taj dokument je ovlastio sveenike da uzmu 5400 posuda koje su pripadale tom Hramu (Ezdra l, 11).

Darijev dekret
Dragi dekret je izdat 519. godine. Izdao ga je Darije I Histasp (ne Darije Medski). Taj dekret je samo potvrdio Kirov dekret (Ezdra 6,1.3-12).

Artakserksov dekret
Meutim, dekret cara Artakserksa (457) ili Longimanov dekret imao je nekoliko elemenata na koje je proroanstvo mislilo. To je posljednji dekret. To je najdetaljniji dekret koji ponavlja naredbu o rekonstrukciji Hrama i uspostavlja administraciju nad gradom (Ezdra 7, 25). To je jedini dekret koji izriito spominje Boju intervenciju kao temelj izdavanja tog carskog dokumenta (Ezdra 7, 27.28). Artakserksov dekret kao i preostali dio Ezdrine knjige napisan je na jevrejskom jeziku, dok su prethodna dva dekreta i cijeli prethodni tekst knjige napisani na aramejskom jeziku. Artakserksov dekret dijeli Ezrinu knjigu na dva dijela. To je znak novog doba za Izrael koji pokazuje daje zapoela nacionalna obnova. 88

 Prema Ezdrinoj knjizi, car Aratkserks je izdao taj dekret u sedmoj godini svoje vladavine, u rano proljee 457. godine (Ezdra 7, 8). Ezdra je otiao iz Babilona prvog dana prve godine i stigao u Jeruzalem u petom mjesecu. Stoga je 457. godina vrijeme naputanja Babilona i poetna godina raunanja oba proroanstva.

2. Trajanje ili duina proroanstva

Sedamdeset sedmica su proroke sedmice. Jedan dan znai jednu godinu. Prema tome sedamdeset sedmica jednako je 490 godina. Od samog poetka tekst devetog poglavlja daje nam smjernice pravca tumaenja kako treba shvatiti sedamdeset sedmica. One su proroke, dakle sadre godine a ne dane. Interesantno je zapaziti da prve rijei desetog poglavlja direktno potvruju takvo tumaenje. Kad spominje tri sedmice posta, Danijel nam doslovno kae: "tri sedmice dana". (10, 2) Ovo je jedino mjesto u Bibliji u kome se uz rije sedmica dodaje rije dana. To je zato da bi se napravila razlika izmeu dvije razliite sedmice - obine i proroke (sedmice godina - 9, 24-27; sedmice od dana - 10, 2).5 Biblijska proza esto koristi rije dani (jevrejski jamim) u smislu godina, i veina prevoda prevodi taj izraz s godine: "Zato vri zakon ovaj na vrijeme od godine do godine." (2. Moj 13, 10) "... od godine do godine idu keri Izraelove... "(Sudije 11, 40) Poetski tekstovi Biblije sadre mnoge paralelizme izmeu dana i godina: "Jesu li tvoji dani kao u smrtnika i godine tvoje kao ovjekove. "(Job 10, 5) "Daproglasim godinu milosti Godpodnje i dan osvete Boga naega.". Ovaj princip se pojavljuje i u levitskim tekstovima. est godina izraelski zemljoradnici su trebali obraivati svoju zemlju, ali sedme godine zemlja se nije smjela obraivati, nego je morala imati odmor. Biblija naziva sedmu godinu odmora subotom. Prema tome ta subota nije subotni dan, nego subotna godina (3. Moj. 25,1-7). Biblija, koristi isti rjenik u vezi s Jubilejom: "... nabrojae sedam subota godina, sedam puta sedam godina izbroj sedam subotnih godina sedam puta sedam godina i dani tih sedam subota godina uinie etrdeset devet godina." (3. Moj. 25, 8, prevod L. Bakotia) Taj princip dana za godinu je neto to sreemo i na drugim mjestima u Bibliji. Tako su uhode uhodile Kanan 40 dana. Tih etrdeset dana su pretvorene u etrdeset godina lutanja po pustinji: "Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, etrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosiete grijehe svoje, etrdeset godina, i poznaete da sam prekinuo s vama. "(4. Moj. 14, 34) Isto tako Bog je zapovjedio proroku Ezehijelu da lei na svojoj 89

lijevoj strani odreeni broj dana pri emu je svaki dan simbolizirao godinu (Ez. 4, 5). I jevrejska i kranska tradicija razumijevaju jubilarne sedmice iz Danijela devetog poglavlja kao sedmice od sedam godina puta deset (490 godina). Meu brojnim djelima evo nekih koji potvruju to tumaenje: Knjiga Jubileja, Enohova knjiga, Talmud, Midra Rabbah.6 Sve su ovo svjedoanstva od najstarijih vremena o vjerodostojnosti tog tumaenja. Princip dan za godinu je najstariji princip koriten za tumaenje vremenskog elementa ovog teksta.

Sedamdeset prorokih sedmica kao cjelina

Vizija o sedamdeset prorokih sedmica vodi nas do dolaska Mesije. "... do Pomazanika (Princa) Vojvode bie sedam sedmica i ezdeset dvije sedmice... " (9, 25) Dolazak Mesije e se zbiti nakon ezdeset i dvije sedmice koje su dodate na sedam sedmica. Ne postoji prostor ili pauza izmeu sedam sedmica i ezdeset i dvije sedmice. Kontekst nam kae da je rije o cjelini "od sedamdeset sedmica koje su odreene tvom narodu i tom gradu". Kad bismo uzeli da ove sedmice nisu godinje sedmice, to bi znailo da e Mesija doi 49 godina nakon 457. (pr.n.e.) umjesto 483. godine nakon te godine.

3. Kraj proroanstva
Dolazak Mesije se oekuje 69 sedminih godina (to iznosi 483 godine) nakon 457. godine. Mi smo utvrdili da je 457. godina poetna godina raunanja sedamdeset prorokih sedmica. Tako ulazimo u 27. godinu nove ere, kad se pojavljuje osoba koja se zove "Hristos"(Pomazanik}. Tano te godine Mesija je bio pomazan, to jest krten Duhom Svetim (Luka 3, 21.22). Evanelista Luka kae da se to krtenje ili pomazanje desilo petnaeste godine cezara Tiberija (Luka 3, 1). Isus poinje svoju javnu slubu u sinagogi grada Nazareta itanjem teksta iz Knjige proroka Izaije koji je primijenio na sebe (Izaija 61, 1-3; Luka 4, 18.19). Isus je najprije bio krten (pomazan), a poslije krtenja odlazi u pustinju da se pripremi za svoju misiju. Zatim odlazi u nazaretsku sinagogu, u kojoj poinje svoju javnu slubu itajui pomenuti tekst iz Izaije. Taj tekst je opis univerzalnog Jubileja ili Jubilarnog perioda. Svake 49. godine bio je lokalni jubilej znaajan za izraelski narod, a sada je nakon 49x10 (490) nastupio univerzalni Jubilej koji je znaajan za cijeli svijet.

90

Kad je proitao taj tekst Jubileja, Isus se obratio cijeloj kongregaciji sa sveanom izjavom: "Danas se ispunilo ovo proroanstvo!" (Luka 4,21)

Smrt Princa - Mesije

9, 26 .- Tekst ovog prorotva ide tako daleko da prorie i Mesijinu smrt! "Nakon ezdeset i dvije sedmice pogubljen e biti Pomazanik ... I u polovini sedmice ukinue rtvu i prinos." Tekst kae da e Mesija biti pogubljen. U legalnom smislu, prema Pentateuhu, glagol pogubiti odnosi se na osobu koja je sudskom presudom osuena na smrt. Meutim, taj glagol se uvijek koristi i u kontekstu zavjeta koji je omoguen rtvom. Glagol pogubili (na jevrejskom jeziku krt), uvijek stoji rame uz rame pored rijei "zavjet" (Jer. 34, 13; 1. Moj. 15, 18). Danijel nagovjetava smrt Mesije terminima koji podsjeaju na zavjet prikazan smru jagnjeta u levitskom obrednom sistemu. Ovo proroanstvo aludira na taj in jer izriito govori da e se oistiti bezakonje i dovesti (uspostaviti) pravda. Prorotvo ukazuje na Mesiju koji e biti rtvovan poput jagnjeta. Njegova rtva ini zavjet Boga i ovjeka moguim i oprotenje grijeha stvarnim. Prorok Izaija koristi isti rjenik da bi opisao patnje koje e podnijeti Mesija (Iz. 53, 6.7). Kao posljedica njegove smrti rtvovanje ivotinja se ukida. Smrt Mesije trebala se dogoditi u sredini proroke sedmice. Tano tri i po godine nakon krtenja i pomazanja Mesije nastupa 31 godina, koja je godina Isusovog raspea.

Pad Jeruzalema
9, 26.27 - Nakon smrti Mesije, prorok Danijel upravlja nau panju na budunost Jeruzalema i Hrama, "...narod e vojskovoe doi i razoriti grad i Svetinju; i kraj e mu biti s potopom, i odreeno e pustoenje biti do svretka rata... l krilima mrskim koja pustoe do svretka odreenoga izlie se na pusto." Prorotvo govori o padu Jeruzalema i unitenju Hrama. Prorotvo nam daje element vremena koji je povezan s Mesijom-Pomazanikom i njegovom smru. Meutim, prorotvo nam ne daje element vremena za razorenje Jeruzalema i Hrama. Kae nam se samo da e biti ratovi i pustoenje, kao i da e se ta tragedija kronoloki desiti nakon Mesijine smrti. I stvarno, Rimljani su 70. godine osvojili Jeruzalem i razorili Hram. Povjesniar Josip Flavije bio je svjedok tog dogaaja. On kae da se to proroanstvo treba primijeniti na opsadu Jeruzalema za vrijeme Vespazijana i Tita 70. godine nove ere. 91

Zavjet
Prorok Danijel ne opisuje djelo Mesije kao uspostavljanje novog zavjeta, nego vie kao uvrivanje prvobitnog zavjeta. Tekst koristi izraz "potvrditi ili "utvrditi zavjet". Spasenje se nudi i ostvaruje u svim vremenima na isti nain. Biblijski tekst nam kae da e se zavjet utvrditi s mnogima. To je izraz koji ima univerzalan znaaj i koji ukazuje na rtvu koja se prinosi i .na utvrivanje zavjeta na temelju te rtve, to e imati univerzalne posljedice, koje prelaze granice Palestine.

Veza izmeu prorotva o 70 sedmica i 2300 veeri i jutara

Bog je objavio proroanstvo o sedamdeset sedmica da bi uvjerio izabrani narod o sigurnom dolasku Mesije. Proroku Danijelu vizija o sedamdeset prorokih sedmica trebala je da poslui kao pomo u boljem razumijevanju vizije o 2300 veeri i jutara. Ta dva proroanstva su meusobno povezana. Vremenski gledano, proroanstvo o sedamdeset prorokih sedmica donosi bitan nedostajui elemenat za razumijevanje proroanstva o 2300 veeri i jutara. Poetna taka raunanja tog prorokog vremena je dekret cara Artakserksa, izdat 457. godine prije Krista. Izraz "veeri i jutara" preuzet je iz izvjetaja o stvaranju. On oznaava kratko vrijeme od jednog obinog dana. U prorokom kontekstu, jedan dan oznaava jednu godinu. Kad ponemo raunati 2300 godina od godine 457. (prije Krista), dolazimo do 1844 godine poslije Krista. I jedno i drugo proroanstvo ima jo jednu zajedniku taku: i jedno i drugo govori o spasenju. Jedno naglaava jedan dio spasenja, a drugo naglaava drugi dio spasenja. Prvi dio spasenja je kri (sedamdeset prorokih sedmica). Drugi dio spasenja je sud (2300 veeri i jutara). Oba ova dogaaja smjetena su u vrijeme i prostor. Kao to je Isus doao na Zemlju kad se ispunilo proroko vrijeme, isto je tako i sud poeo na Nebu kad se ispunilo proroko vrijeme. Jom Kipur ili Dan ienja je neophodan da se ostvari kompletno spasenje. Mnogi krani gledaju na raspee kao jedini dogaaj u spasilakom djelu grenog ovjeka, koji se dogodio 31. godine na kriu. Po njima kri je bio dovoljan. Oni kau: "Sve se ostvarilo na kriu." Kranstvo je tako postalo religija prolosti i sadanjosti. Po tom shvatanju ono nema veze s budunou. Subjektivno iskustvo je zamijenilo povijesni dogaaj.

92

Meutim, Bog obeava vrijeme kad vie nee biti grijeha ni smrti tek nakon suda. Kri bez radikalno boljeg carstva nema nikakvog smisla. druge strane, nama je potreban kri da bismo mogli preivjeti sud. Da bi spasio ovjeanstvo, "Isus je doao k ovjeanstvu da bi umro za njega i tako ga spasio. Da bi smrt i zlo zaista prestalo, ivot kakvog znamo mora pretrpjeti drastinu promjenu. Ogromno udo se mora desiti. Bog mora doi, a prije toga mora se obaviti sud. to je vjera jaa, to je intenzivnije ekanje. Naa egzistencija je smjetena izmeu sada i ne jo. U ovom stanju napetosti ivot dobija novo znaenje. Nada u budunost obogauje sadanjost. Dobra vijest evanelja javlja da Krist ponovo dolazi! Literarna struktura u poglavlju: I. Mesija i sedamdeset godina (1,2) 1. Godina dolaska Kira 2. Jeremijino proroanstvo II. Molitva (3-19) A Prizivanje Gospoda (4) B Mi.... (5,6) C Univerzalna napomena (7) a Tebi (7) b Nama (7) c Izraelu (7) b Nama (8) a Tebi (9) B Mi (10-14) A Prizivanje Gospoda (15-19) III. Mesija i sedamdeset sedmica (20-27) 70 sedmica odredjeno na narod i Jeruzalem (24) A1 Dolazak Mesije: na kraju 7 i 62 sedmice (25a) B1 Izgradnja grada A2 Mesijina smrt: nakon 62 sedmice (26a) B2 Razorenje grada A3 Zavjet: sredina sedmice (27a) B3 Unitenje pustonika

1 2

Vidi Doukhan, p. 137. Ibid, p. 140.

93

3 4

Ibid., p. 140. Ibid., p. 141 5 Ibid., p. 144 6 J. Doukhan, Drinking at the Sources, p. 135, 136.

94

Danijel 10

10. Velianstveni Prvosveenik

Prvi stih desetog poglavlja spominje trei i posljednji put ime cara Kira u Danijelovoj knjizi (10, 1). Prethodno, Danijel ga spominje u dva navrata: u samom poetku knjige, u prvom poglavlju (1,21), i u sredini knjige (6,28). Posljednje tri glave knjige su jedna knjievna cjelina.1 Radnja u sva tri poglavlja deava se u jednom vremenskom periodu. S desetim poglavljem nalazimo se u treoj godini cara Kira (536/535). To znai da se dogaaji desetog poglavlja zbivaju u prvoj godini vladavine Darija, dvije godine nakon dogaaja opisanih u devetom poglavlju. Deseto poglavlje poinje jednom burnom notom. Prve rijei nam najavljuju veliki rat (jevrejski cava gadol). Danijel je i dalje u slubi na babilonskom dvoru. Njega i dalje nazivaju slubenim imenom - Baltazar. Samo godinu dana ranije, on je bio svjedok povratka svog naroda u Jeruzalem pod vodstvom Sasabasara, kneza judejskog (Ezdra l, 8). Danijel ostaje u Babilonu. Za njega je suvie kasno da se vrati u svoju postojbinu. Bio je mladi kad je dospio u Babilon kao zarobljenik, a sad je starac kome je devedeset godina. Kao prorok uputio je Bogu arku molitvu za povratak svog naroda u Jeruzalem, ali sam nije mogao osjetiti radost povratka. 10, 2 - "U to vrijeme ja Danijel bijah u alosti tri sedmice." Danijelova alost nije proisticala iz nostalgije koja je prirodni dio ovjekovog iskustva. Postoji neto dublje u alosti koju je Danijel osjeao samo godinu dana nakon povratka svog naroda u Jeruzalem. Za manje od godinu dana njegove najljepe nade kao proroka bile su iznevjerene. Radosne pjesme povratka koju pjeva Ezdra i narod koji se vratio ubrzo su bile utiane neprijateljskim ponaanjem onih koji su ivjeli u tim krajevima. Povratnici Jude su imali neprijateljski doek. Naseljenici u tom kraju inili su sve mogue da zagoraju ivot povratnicima. Prijetili su im, pisali su pismo perzijskim vlastima s optubama protiv povratnika. Njihove neprijateljske akcije sve su vie oteavale gradnju Hrama. Srca naroda koja su gorjela nadom, ispunila su se obeshrabrenjem. To su bile vijesti koje su stizale Danijelu. On u oajanju pada na svoja koljena. Isti osjeaj tjeskobe i tuge ispunio ga je sad kao i prije dvije godine kad je prouavao proroanstvo proroka Jeremije. U desetom poglavlju 95

ponavlja se isti slijed Danijelovih osjeanja i dogaaja koja je doivljavao u devetom poglavlju. a) Oba poglavlja zapoinju tugom, tjeskobom i neizvjesnou da li e Boje obeanje biti ispunjeno. b) U oba sluaja Danijel u svojoj boli i patnji pada na svoja koljena i u stavu skruenosti izlazi pred Boga. c) U oba sluaja aneo Gabrijel mu se javlja i daje mu objanjenje.

Pashalni post
10, 3 - Danijel posti tri sedmice. Prema biblijskoj tradiciji obino se postilo tri dana, to je bio spoljanji znak unutarnjeg pokajanja. Intenzitet njegove enje i ar njegove molitve iskazan je produenjem posta s tri dana na sedam puta tri. Danijelova molitva i post poinju u nianu, prvom mjesecu godine. Njegov post pada tano u vrijeme pashe i prijesnih hljebova. Interesantno je da Danijel naglaava da u vrijeme od tri sedmice nije jeo meso niti je pio vino. Mnogi istraivai ovog teksta pitali su se kako je Danijel mogao prekriti Gospodnju zapovijest po kojoj se za vrijeme Pashe moralo jesti pashalno jagnje?2 Njegov postupak se opravdava izuzetnom situacijom obustave gradnje Hrama u dalekom Jeruzalemu, prouzrokovane smetnjama okolnih naroda. Slian sluaj izuzetnog posta nalazimo u Esterinoj knjizi: "Idi, skupi sve Judejce... i postite za me, i ne jedite ni pijte za tri dana ni danju ni nou, i ja u sa svojim djevojkama postiti takoe, pa u.onda otii k cani... i ako poginem, neka poginem." (Estera 4, 16) Danijel dobija viziju dvadeset etvrtog dana prvog mjeseca nisana, im je zavren praznik Pashe. Pasha se zavrila dvadeset prvog dana a Danijel je dobio viziju dvadeset etvrtog dana. Nije sluajnost da Danijel dobija viziju neposredno po zavretku pashalnog praznika koji je podsjeao narod na njihovo izbavljenje iz Egipta i stvarao atmosferu nade o obeanoj zemlji.

Paralelizam Danijelove i Jozuine vizije

10, 5 - Danijel nam opisuje poetak vizije rijeima: "Podigoh oi svoje i vidjeh, a to jedan ovjek..." Njegova vizija podsjea poznavaoca Biblije na slinu viziju koju je nekada imao Jozua Nunov. Vizija Jozue opisana je slinim rijeima: "Podie oi svoje i pogleda, a to ovjek." (Jozua 5, 13) ovjek iz Jozuine vizije predstavio se kao komandant vojske Gospodnje (jevrejski sar hacava, Jozua 5, 14.15). Izraz komandant vojske pojavljuje se u Bibliji samo u Jozui 5 i Danijelu 8, 11.

96

Iako se izraz komandant vojske ne spominje u Danijelu 10, obje ove rijei se spominju u ovom poglavlju. Jevrejska rije cava spominje se u prvom stihu desete glave (prijevod NIV, veliki rat), a izraz komandant (knez) spominje se u trinaestom stihu, gdje nalazimo Mihaela kao ratnog komandanta - kneza. Tako je ovjek iz Danijelove vizije nebeski Ratnik koga smo susreli i u Jozui. On je u isto vrijeme i Prvosveenik koga smo susreli u osmom poglavlju Danijelove knjige. Prvosveenik opisan u desetom poglavlju ima velianstveni izgled. Obuen je u lanenu odjeu i opasan zlatnim pojasom (3. Moj. 16, 4.23; 2. Moj. 28, 4.5.8). Izgled ovog Prvosveenika je sasvim drugaiji od izgleda svih drugih prvosveenika.

Opis Prvosveenika
10, 6 - Njegovo cijelo bie ozareno je bljetavim sjajem. Njegovo tijelo je poput hrizolita. Hrizolit je dragi kamen, poznat i kao topaz. Lice mu je kao munja. Njegove ruke i noge odsjajuju sjajem koji se odbija od bronze. Njegove oi su kao razgorjele baklje. Svi se opisi nalaze u superlativu, to je u skladu s nastojanjem da se prikae natprirodni i velianstveni izgled tog Prvosveenika. Slian opis se pojavljuje i u drugim tekstovima Biblije. Ezehijel opisuje vienje slave Gospodnje koristei slike paralelne Danijelovim: munja, hrizolit, uglaena bronza, vatra, glas poput mnogoga ljudstva (Ez. l, 14.7.24. 27). Ivan u svojoj viziji opisuje ovog slavnog Prvosveenika identinim slikama: On nosi istu sveeniku lanenu odjeu, opasan zlatnim pojasom (Otk. l, 13). Njegove oi gore kao vatra. Tijelo mu je poput uglaene bronze. "Glas njegov kao huka voda mnogih. ''(Otk. 1,15) Taj prvosveenik predstavlja sebe kao boansko Bie: "Ne boj se. ja sam prvi i posljednji, i ivi: i bijah mrtav i evo sam iv u vijek vijeka, amen. I imam kljueve od pakla i od smrti." (Otk. l, 17.18) Jezik koji se ovdje koristi jasno ukazuje na Isusa Krista, koji je opisan kao "prvenac iz mrtvih''(l, 5) i kao "alfa i omega" (1, 8).

97

Identine reakcije proroka na vizije

Danijel, Ezehijel i Ivan uplaeni padaju na svoje lice (Dan. l0, 9.10; Ez. l, 28; Otk. l, 17). Sva tri proroka vide isto boansko Bie. Reakcija na pojavu Gabrijela nije ulivala takav osjeaj straha i strahopotovanja (Dan. 9,21). Danijel identifikuje to bie kao Sina ovjejeg, koga smo ve sreli u Danijelovoj knjizi (7,13). U etvrtom stihu desetog poglavlja, Danijel koristi izraz "ovjek" M opisu tog Bia. Isti izraz koristi i Ivan u Otkrivenju nazivajui ga Sinom ovjejim (Otk. 1, 13). Sin ovjeji iz Danijela 7, Prvosveenik iz Dan. 8, i Bie bljetavog sjaja, Prvosveenika i ratnog komandanta iz Dan. 10 govore nam o jednoj te istoj Osobi, o Bogoovjeku, od koga su se Danijel, Ezekijel i Ivan uplaili. Danijel je potpuno savladan slavom ove vizije. Na scenu potom izlazi Gabrijel koji ga snai, tjei i pomae mu da razumije.

Utjena vizija
10, 9-12 - Vizija prelazi iz onoga to se vidi u ono to se uje. Mi sluamo anela Gabrijela kako Danijelu daje uvid i razumijevanje. Gabrijel poinje na slian nain kao to je to uinio i u devetom poglavlju: "I ree mi: Danijele, mili ovjee! Sluaj rijei koje u ti kazati... Ree mi: Ne boj se, Danijele, jer prvoga danu kad si upravio srce svoje da razumijeva i da mui sebe pred Bogom svojim, usliene bjee rijei tvoje, i ja dooh tvojih rijei radi." Danijel je tek otpoeo molitvu, i ve je njegova molitva bila usliena. Izgleda kao da njegov post od tri sedmice nije ni bio potreban. Ve prvoga dana Bog je uo njegovu molitvu. Primijetimo da Danijelova duga molitva nije ni zapisana. Bog uje molitvu prije nego to je i formulirana (Ps. 139). Boji odgovor ne ovisi ni o kvaliteti ni o kvantiteti naih molitava. Meutim, postoji i druga duhovna lekcija koju moemo nauiti iz primjera Danijela i koja se krije iza rijei anela Gabrijela. U periodu od 21. dana, u tom istom periodu dok se Danijel molio, Gabrijel je bio ukljuen u direktnu borbu s princom Perzije (10, 13). Oito da postoji jasna veza izmeu duhovne borbe koju je doivljavao Danijel i konflikta izmeu zemaljskih carstava. Na izgled kao da postoji protivrjenost u opisu dogaaja u desetom poglavlju. S jedne strane, Gabrijel kae da je Bog uo molitvu i da je bila usliena ve u samom poetku, a u isto vrijeme kae da ga je molitva, koja je trajala 21 dan, podravala u njegovoj borbi. Pouka koju moemo izvui iz 98

ove prividne protivrjenosti je da pobona djela ak ni Bojih slugu nisu sama po sebi vrijedna, ali Bog eli da ih vidi kao suradnju ljudi u usmjeravanju dogaaja u povijesti. Bogu su potrebni ljudi kao suradnici. Gabrijelovo otkrivenje se razvija u dva slijeda paralalanih stepena koja se zavravaju na isti nain: A (10, 9) Danijel uje rijei i pada na zemlju. B(10, 10.11) Aneo dotie ruke i koljena Danijelova koji ustaje i drhti. C (10, 12) Aneo ga tjei: 'Ne boj se!" D (10, 13) Borba s princom Perzije uz dodatnu pomo Mihaela. A' (10. 15) Danijel uje rijei i sagiba glavu ka zemlji. B' (10, 16.17) Aneo dotie usne Danijelove. Prorok otvara usta, ali teko govori. C' (10, 18.19) Aneo ga tjei: "Ne boj se!" D' (10, 20.21) Borba s princom Perzije uz dodatnu pomo Mihaela.3

U dva navrata Danijel doivljaje ovaj prijelaz kao iz ivota u smrt, i oba puta dobija ohrabrenje i porno. Gabrijelova poruka je poruka pobjede. Korijen rijei Gabrijel je gbr i znai biti jak. I zaista, kao vrhunac ovog teksta mi ujemo ratni pobjedonosni pokli: "Nema nikoga da junaki radi sa mnom u tom osim Mihaela kneza vaega. "(10,21) Biblija na drugim mjestima pokazuje sluajeve ratnog pobjedonosnog poklia ljudi koji zadivljeno gledaju Boje pobjede u borbi.

Primjeri ratnog pobjedonosnog poklia

Egipatska vojska - Izrael - Crveno more: "Neprijatelj ree: Tjerau, stignuu, dijeliu plijen: nasitie ih se dua moja, izvui u ma svoj, istrijebie ih ruka moja. Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i u ton ue kao olovo u dubokoj vodi. Ko je kao ti meu silnima, Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, straan u hvali, da ini udesa?" (2. Moj. 15, 911) a Istim pokliem pobjede su proeti psalmi: "Sve e kosti moje rei: Ko je kao Ti, Gospode, koji izbavlja stradaoca od onoga, koji mu dosauje, i nitega i ubogoga od onoga, koji ga upropauje?"(Ps. 35, 10)

99

Gabrijel spominje Mihaela kao onoga koji se bori zajedno s njim (10, 3.21). On je i Danijelov princ i princ njegovog naroda. Doslovni prijevod kae da je On glavni princ, ne jedan od prineva. Rije had obino se prevodi kao broj jedan. Meutim, ova rije takoe znai prvi. Ovo drugo znaenje bolje odgovara kontekstu koji je pred nama. Mihael je princ nad prinevima. Prvosveenik koji ima oi poput vatre i iji je bljetavi sjaj doveo Danijela u polumrtvo stanje, u stvari je Mihael ili Sin ovjeji, kako smo ga upoznali u sedmom poglavlju. Na vodama u viziji nema nikakvih stranih zvijeri. Na vodi sada vidimo princa Mihaela. On je taj koji je zakljuio sedmo i osmo poglavlje, koja su bila ispunjena zvijerima. On je vodio Mojsija i izbavio svoj narod iz ruke faraonove. On je vodio Jozuu i stajao pred njim kod Jerihona. On je preveo Izraela preko Jordana i uveo ga u obeanu zemlju.
1 2

Lacocque, The Book of Daniel, p. 200. Vidi Doukhan, p. 158. 3 Ibid., p. 162.

100

Dani je] 11

11. Svjetski ratovi

Prisustvo Mihaela u viziji i pomo koju je pruio Gabrijelu ohrabrila je Danijela U jedanaestom poglavlju Danijelove knjige Gabrijel ulazi u mnogo ire detalje konflikta velikog rata. S ovim poglavljem i mi ulazimo u vrijeme ratovanja. Ratni sukobi su bili stalno prisutni u Danijelovoj knjizi, ali u ovom poglavlju nastaje prava eksplozija ratnih sukoba. Zapaa se veliki porast motiva rata s kulminacijom u jedanaestom poglavlju: U prvom poglavlju Babilon pobjeuje Jeruzalem (Dan. l, 2). U treem i estom poglavlju rasplamsava se pritajena borba izmeu neznaboakih funkcionera uprave Babilona i Jevreja - Bojih slugu. Zatim se nagovjetava ukidanje zemaljskih carstava i uspostavljanje nebeskog, vjenog. Na scenu stupa Sin ovjeji i nebeski sud, kao i ruilaka aktivnost malog roga (Dan. 2, 34. 44; 4, 15. 23. 32. 33; 7, 13.14; 8, 11. 25). U devetom poglavlju sukob sila zla protiv sila Neba poprima univerzalne dimenzije koji zavrava pogubljenjem Mesije nad mesijama. Deseto poglavlje daje opis poetka velikog rata (jevrejski cava gadol). Danijelova lina duhovna borba i post imaju svoju paralelu u bici koja ukljuuje natprirodne sile, to prikazuje nevidljivi svemirski rat i duhovnu prirodu sukoba koji nadolazi. Jedanaesto poglavlje nas uvodi u sam centar svemirskog rata. Prve rijei Gabrijela u jedanaestom poglavlju vraaju nas u vrijeme Danja Medskog kada je Danijel dobio viziju o 70 sedmica (Dan. 9, 1). Nakon desetog poglavlja nagovjetava se sva estina rata izmeu sila dobra i zla. Burni dogaaji zapisani u jedanaestom poglavlju zavravaju se epilogom - pobjedom Mesije i unitenjem predstavnika kneza zla.

Ratovi u jedanaestom poglavlju

Perzija
11,1 - Gabrijel poinje da pria od poetka. On poinje s prvom godinom cara Danja. Znaajno je utvrditi da se vizija usredsreuje na cara 101

Artakserksa, etvrtog cara Perzije. Tog cara smo ve upoznali kao izdavaoca dekreta o ponovnoj izgradnji Jeruzalema. To je bilo 457. godine prije nove ere, koja je poetna godina raunanja velikog proroanstva o 2300 veeri i jutara. 11, 2 - Gabrijel se obraa Danijelu i kae: "A sada u ti kazali istinu. Evo jo e tri cara nastati u Perziji: i etvrti e biti bogatiji od svih, i kad se ukrijepi bogatstvom svojim, sve e podignuti na Grko carstvo." Ovo su etiri perzijska cara o kojima Gabrijel govori. 1. Kambis (530 - 522. pr.n.e.) 2. Darije (522 - 486. pr.n.e.) 3. Kserks (486 - 465. pr.n.e., mu carice Estere) 4. Artakserks (465 - 423. pr.n.e.)1 Povijest potvruje ono to je Biblija izjavila o bogatstvu cara Artakserksa. Povijesni izvjetaji ga opisuju kao veoma bogatog vladara i mudrijeg od svih njegovih prethodnika. Spominjanje cara Artakserksa u samo praskozorje velikog rata je naroito znaajno. Danijelov proroka knjiga biljei donoenje dekreta o zidanju razruenog Jeruzalema 457. god. pr.n.e. (9, 25), koja je sedma godina vladavine cara Artakserksa (Ezdra 7, 1.11-13). Kao to je Bog vodio povijest sve do dolaska Mesije, opisane u devetom poglavlju Danijelove knjige, tako e je vodili do samog kraja (prema osmom poglavlju), a isto tako e ih voditi u svim fazama ratnih sukoba opisanih u jedanaestom poglavlju.

Grka
11, 3.4 - "Potom e nastati silan car, i vladae velikom dravom i radie to hoe. A kako nestane, rasue se carstvo njegovo i razdijelie se u etiri vjetra nebeska, ne meu natraje njegovo, niti s vlau s kojom je on vladao, jer e se carstvo njegovo ukinuti i dopasti drugima a ne njima." Car koji dolazi na vlast nakon Artakserksa lako se moe prepoznati. Jezik koji koristi Gabrijel u treem i etvrtom stihu jedanaestog poglavlja isti je kao onaj koji koristi u Danijelu 8, 8. "I jarac posta vrlo velik; a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastoe znamenita etiri roga prema etiri vjetra nebeska." Tu je rije o Aleksandru Velikom, iju su imperiju nakon njegove smrti podijelila etiri generala "u etiri vjetra nebeska".(11, 3) Rije carstvo koji se spominje-u drugom i etvrtom stihu se odnosi na cjelokupno Grko carstvo koje je obuhvatalo i sve grke kolonije. To e se carstvo raspasti i konano "...ukinuti i dopasti drugima a ne njima. "(8, 22; 11,4) Ovaj izraz se svakako odnosi na prelaenje vlasti na etiri generala, koji su vladali Grkom nakon Aleksandrove smrti.

102

Rimsko carstvo
Svjetska vlast sada prelazi u ruke carstva koje nastaje nakon Grkog. Kako u osmom tako i u jedanaestom poglavlju vrlo se malo spominje Rimsko carstvo. Sva teina i vanost se usredsreuje na silu koja e dominirati u periodu koji e trajati "do kraja, vremena". (11,45) Sjever suprotstavljen Jugu. -11,5- Dogaaji s kojima se ovdje upoznajemo pripadaju periodu rimske vlasti. Da- ponovimo: vrijeme koje obuhvata carstva i dogaaje u Danijelu 11, 5-45 je isto vrijeme u kojem dominira mali rog iz Danijela sedmog i osmog poglavlja, te period stopala iz Danijela drugog poglavlja. Strukturalni paralelizam osmog i jedanaestog poglavlja potvruje takav zakljuak. Tekst osmog poglavlja koji govori o malom rogu i tekst jedanaestog poglavlja koji govori o sukobu sjevera i juga meusobno se podudara.2 Danijel 8 Danijel 11 1. Perzija (8, 3.4) 2. Grka (8, 5-8) 3. Rim (8, 8.9) 4. Mali rog (8, 9-1 2) 5. Vrijeme kraja (8, 13.14.17.25) 1. Perzija (11, 2) 2. Grka (11, 3.4) 3. Rim (11, 4) 4. Konflikt sjever- jug (11,5-39) 5. Vrijeme kraja (11, 40-45)

Sila sjevera, opisana u jedanaestom poglavlju, ima mnogo zajednikoga s malim rogom. Danijel 11 - car sjeverni Danijel 8 - mali rog 1. Suprotstavlja se Bogu (11, 36.37). 1. Njegova vlast dosee do "Princa vojske nebeske" (8, 10.1 1). 2. Obeauje Svetinju i ukida 2. Obeauje Svetinju i oduzima dnevnu rtvu (11,31). rtvu svagdanju (8, 11. 12). 3. a) Uspostavlja svoju vlast u "zemlji 3. a) Raste do zemlje krasne (8,9). b) krasnoj" - izraz koji se odnosi na Unitava sveti narod (8, 24). Palestinu (11, 16.41.45). b) napada sveti zavjet (11, 28.30).

4. Porijeklom je sa sjevera. 4. Porijeklom je sa sjevera (8,9). 5. Umire i niko mu ne moe pomoi 5. Bie uniten ali ne ljudskom silom (11, 45). (8, 25; 2, 45).3 Sjeverni car i mali rog imaju iste karakteristike, isto ponaanje, potiu iz istog kraja i zavravaju na isti nain. Oni pokrivaju isti vremenski period 103

koji se protee od pada Rimske imperije pa sve do kraja vremena. Na je zakljuak da su car sjevera i mali rog jedna ista sila koja uiva politiko priznanje svijeta i prisvaja sebi boanske atribute. Danijelov izvjetaj o vojnim sukobima izmeu sjevernog i junog cara u ovom poglavlju je isti kao i izvjetaj o malom rogu iz osmog poglavlja. Vano je da razumijemo znaenje ovih sukoba u velikom ratu i povijesne spletove koje oni obuhvataju. Duhovno znaenje.- Literarna struktura teksta ovog poglavlja, a isto tako i simbolizam izraza sjever i jug ukazuju na injenicu da je sukob o kome je tu rije duhovne prirode. A Jug A' Sjever 1 . "Osilie"= imae veliku silu (11, 1. "Imae veliku vojsku i blago" (11, 5, jevr. rab = sila). 13). 2. Savez izmeu sjevera i juga - 2. Savez izmeu sjevera i juga inicijator saveza je jug (11,6). inicijator saveza je sjever (11, 17.22.23). 3. Neuspjeh saveza (11, 6). 4. Daje se ker (11,6). B Sjever 3. Neuspjeh saveza (11, 17). 4. Daje se ker (11, 17). B' Jug

1. Velika vojska (11, 9.10). 1. Velika vojska (11, 25). 2. Sinovi cara sjevernog e se 2. "Potom e podignuti silu svoju pripremiti za rat protiv cara junoga protiv cara sjevernog. "(11, 25). (11, 10). 3. "I poplavie i proi" (11, 10). C Jug 1. Carevo srce ponosom (11, 12). e se 3. "I vojska e njegov a poplaviti. " (11,26). C' Sjever ispuniti 1. Srce e se njegovo usprotiviti svetom zavjetu (11, 28).4

Ostatak jedanaestog poglavlja se odnosi na "kraj vremena". Stihovi od 4045 su epilog, zakljuni dogaaji. I u ovim stihovima ratni sukob slijedi datu strukturu. A Jug napada sjever (11, 40a). B Sjever napada jug (11, 40b). Djelimina pobjeda nad krasnom zemljom. B' Sjever napada jug (l l, 42.43a). A' Jug u savezu sa sjeverom (l 1,43b). 104

 Napad na "svetu goru" i neprirodni kraj cara sjevernog -"niko mu nee pomoi" (11, 44.45).5 Simetrija i struktura ovih tekstova nas opominje da ne primjenjujemo stroge kriterije u povjesnosti datih podataka. Rije je o stilskoj tehnici i simbolinom izraavanju to je vanije nego stvarnost dogaaja. Simbolizam je ovdje bitniji. Simbolizam izraza sjever i jug. - Vano je zapaziti da se od petog stiha vie ne pominje ni carstvo Perzije ni carstvo Grke. Izrazi sjever i jug postaju apstraktni i slikoviti. Na drugim mjestima Biblija koristi izraz sjever - jug da oznai cjelovitost zemaljskih prostora. "Tvoje je Nebo i Tvoja je Zemlja; Ti si sazdao vaseljenu i to je god u njoj. Sjever i jug Ti si stvorio..." (Ps. 89, 11.12) "I reci umi junoj: uj rije Gospodnju, ovako veli Gospod Gospod: Evo ja u raspaliti u tebi oganj koji e prodrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho... i izgorjee od njega sve od juga do sjevera. " (Ez. 21,3) Ako odvojimo izvjetaje o sjeveru i jugu, i sjever i jug e dobiti svoja zasebna znaenja. Sjever. - Prema Bibliji sjever predstavlja zlo koje se suprotstavlja Bogu. Mali rog dolazi sa sjevera. Isto tako proroci opisuju zlo i tragediju kao neto to dolazi sa sjevera: "Ridajte, vrata; vii, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se nee osamiti u zborovima njegovim. "(Iz. 14, 31) "Tada mi ree Gospod; Sa sjevera e navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje. "(Jer. l, 14) Ovaj jezik prijetnje sa sjevera ima svoje korijenje u prijetnji babilonske vojske koja je nagrnula preko plodnog polumjeseca Azije. "Govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja u pohoditi ljudstvo u Noji, i faraona i Egipat i bogove njegove i careve njegove, faraona i sve koji se uzdaju u nj. I dau ih u ruke onima koji trae duu njihovu, u ruke Nabuhodonozoru caru babilonskom i u ruke slugama njegovim... "(Jer. 46, 25.26) Veza izmeu Babilona i sjevera se potvruje u drevnoj bliskoistonoj knjievnosti. Prema kananskoj mitologiji, bog Baal je ivio na sjeveru.6 Usmjeravanje panje na sjever, bilo kroz Baala ili Babilon, nosi sa sobom religiozne oznake i ukazuje na protivljenje Bogu. Izaija je komponovao svoj ep o caru Babilona (koji je slika sotone) u kojem se upravo nalazi ideja o protivljenju Bogu u svome umu: "A govorio si u srcu svom: Izai u na nebo, vie zvijezda Bojih podignuu prijesto svoj, i sjeu na gori zbornoj, na strani sjevernoj. Izai u u visine nad oblake, izjednaiu se s Vinjim." (Iz. 14, 13.14) Slino se eli rei u Otkrivenju gdje se mali rog, protivnik Boga naziva Babilon (Otk. 14, 8; 16, 19; 17, 5; 18,2.10.21). 105

Jug. - S druge strane jug, prema biblijskoj tradiciji predstavlja ljudsku mo koja se suprotstavlja Bogu. Jug simbolizira Egipat, a naroito faraona koji ponosno odbacuje autoritet Boga: "Ko je Bog da bi ga ja posluao... ja ne poznajem Boga. "(2. Moj. 5, 2)7 Proroci su gledali na savez izmeu Izraela i Egipta kao na prebacivanje vjere i odanosti s Boga na ovjeka. Vjera u Boga se zamjenjuje vjerom u ovjeka: "Teko onima koji idu u Egipat za pomo, koji se oslanjaju na konje i uzdaju se u kola to ih je mnogo, i u konjanike to ih je veliko mnotvo, a ne gledaju na Sveca Izraelova i ne trae Gospoda... Egipani su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh, i zato e Gospod mahnuti rukom svojom, te e pasti pomaga, pae i onaj kome se pomae, i svi e zajedno poginuti. "(Iz. 31, 1) Tako mi sad znamo da sjever predstavlja religioznu silu koja se protivi Bogu, a s druge strane jug simbolizira ljudske napore, odbacuje Boga i pokazuje u ovjeka i njegovu mudrost. Ovakvo razumijevanje pojma sjever i jug bilo je poznato i obinom Izraelcu. Izrael je bio smjeten izmeu Egipta i Babilona. Mnogi Izraelci su vjerovali da se njihova budunost odreuje na osnovu njihovog odnosa prema ove dvije dominantne svjetske sile tog vremena (Egipat i Babilon). Zato nije neobino to Danijel koristi tradicionalne simbole sjevera i juga opisujui budunost Bojeg naroda. Primijetimo da ve sama pomisao na mali rog svjedoi o duhovnom karakteru sukoba. Danijelova knjiga uvijek opisuje mali rog kao silu simbolinim jezikom. U Danijelu drugom poglavlju glina, simbol ljudskog elementa, predstavlja mali rog. Mali rog u sedmom i osmom poglavlju takoe ima ljudske karakteristike.

Povijesno znaenje
Nije lako povui povijesne paralele u tekstu jedanaestog poglavlja. Meutim, mogue je vidjeti u njemu tri glavne teme: Sukob izmeu sjevera i juga. - To je sukob u kojem su bila ukljuena dva neprijatelja od samog poetka. S jedne strane to je religiozna sila (sjever), koja uzima na sebe ulogu Boga na zemlji, i predstavlja se kao jedini posrednik izmeu ovjeanstva i Boga. S druge strane to su filozofski i politiki pokreti (jug), koji se bore protiv religije orujem razuma. Oba ova pokreta su u stalnom meusobnom ratu. (neoplatonistika filozofija, progonstvo neznaboakih imperatora, bujica humanizma, francuska revolucija, ideologije sekularnih i materijalistikih oblika vlada dananjeg svijeta).

106

Tema saveza izmeu sjevera i juga (11,6.17.22.23). - ine se pokuaji da se nae kompromis izmeu crkve i drave. To je inio car Konstantin. Taj su cilj postavljah" srednjovjekovni savezi i tome tee mnoge religiozno-politike sile koje djeluju danas. Sukob sjevera i juga s Bojim narodom.- Progonstvo i netolerancija bila je karakteristika crkve od etvrtog stoljea pa sve do francuske revolucije (11, 16.28.30.31.35). Sukob sjevera i juga, njihovi savezi i sukobi, kao i napad sjevera na Boji narod uvod je u posljednju fazu. Mi moramo saekati posljednju fazu, to je u stvari vrijeme kraja (11, 40-45), da bismo shvatili pun znaaj koji se krije iza svih navedenih sukoba i saveza- Tekst ovog poglavlja nam govori iz perspektive kraja, dajui u nedoreenim detaljima sliku razvoja dogaaja koji su bitni za kraj vremena. Jedino kad sagledamo kraj i cjelinu samog izvjetaja, moemo donekle shvatiti znaenje ove tri teme i prorokog izlaganja jedanaestog poglavlja. Zapazimo da se ova bitka deava u formi dviju ofanziva, pri kojoj se svaka od njih na neki nain odnosi i na Boji narod. Sjever prvi napada na jug. Bitka je bila kratka ah' intenzivna, u kojoj je konano jug potpuno poraen (11, 40). Sjever konano uspijeva da dosegne do zemlje krasne, ali pobjeda jo nije potpuna: Mnoge zemlje e pasti, ali Edom, Moab i voe Amona nee mu biti predane u ruke. "(l 1,41) Povijesno gledano, to znai da e religiozno-politika sila trijumfirati nad ateistiko-politikim pokretima. Za vrijeme ovih kretanja dogaaja bie uinjeni pokuaji ustajanja protiv Bojeg naroda. Isto tako u svom simbolinom jeziku, prorotvo nam ukazuje na otpor koji dolazi iz Edoma, Moaba i Amona. Ovo znai da e razliiti ateistiki i humanistiki pokreti dati otpor i za neko vrijeme stati nasuprot religioznim silama. Meutim, proroanstvo ide i dalje. Ono govori o drugoj ofanzivi. Car sjevera prodire do najudaljenijih krajeva juga - Egipta, Libije i Etiopije. Njegove namjere su "da uniti". Njegovi neprijatelji konano mu se pridruuju ulazei u savez s njim. Po prvi puta sjever i jug sklapaju savez. Narod juga priznaje sjever kao svoga vou i slijedi ga u posljednjoj bici protiv "krasne svete gore". (11, 45) Jug podie svoj logor "meu morima" (11, 45), to znai izmeu Sredozemnog i Mrtvog mora, a to je u stvari Izrael. Njegovo pojavljivanje prijeti Bojem Hramu. Prema biblijskom jeziku, "krasna gora Boja "oznaava mjesto na kojem je izgraen Hram. Hram ini zemlju krasnom: "Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga." (Ps. 48, 2) "A govorio si u srcu svom: Izai u na Nebo, vie zvijezda Bojih podignuu prijesto svoj, na gori zbornoj na strani sjevernoj. Izai u u visine nad oblake i izjednaiu se s Vinjim." (Iz. 14, 13) Solomun takoe govori o 107

Bojem mjestu prebivanja: "Da budu oi Tvoje otvorene nad domom ovim dan i no, nad ovim mjestom, za koje si rekao: Tu e biti ime moje, da uje molitvu kojom e se moliti sluga Tvoj na ovom mjestu... uj s mjesta gdje stanuje, s Neba, uj i smiluj se." (1. Car. 8, 29.30) Izraz "krasna sveta gora" je nebeska lokacija gdje Bog ivi. U drugom poglavlju Danijela takva planina se spominje u kontekstu kraja. Ona se spominje za vrijeme posljednjih pokuaja zemaljskih carstava da se ujedine (Dan. 2, 35.44.45). Isti elementi nalaze se u Otk. 16 gdje se spominje proroanstvo o Armagedonu. Tu je takoe rije o vremenu kraja i savezu "careva cijeloga svijeta"(Otk. 16, 14). Armagedon iz knjige Otkrivenja kao i planinu iz Danijelove knjige ne treba razumjeti kao geografsku lokaciju, ve upuivanje na njihovo znaenje kao duhovne borbe svemirskih proporcija.8 Prema drugom poglavlju Danijela i Otkrivenja 16. poglavlje, "svi carevi zemlje"', meu koje spada i sjever i jug, ujedinjuju se po prvi puta za bitku koja ima duhovno znaenje. Njihov zajedniki cilj je osvajanje Bojeg prijestola i Njegovog carstva. Bacimo sada svoj pogled na dogaaje koji se odigravaju danas da bismo se uvjerili u istinitost proroke rijei. Malo ljudi danas vjeruje u Boje carstvo. Veina krana danas je prihvatila vjerovanja humanistike i materijalistike ideologije. Umjesto da gledaju na grad Boji koji uskoro dolazi, dananji krani rade na izgradnji onoga to postoji danas i ovdje. Teite panje je preusmjereno s Neba na Zemlju, s Boga na ovjeka. Savremeno kranstvo ide stopama socijalistikih i egzistencijalistikih shvatanja pravde, ljubavi i sree koja zanemaruju Boga. Taj fenomen se nalazi i u takozvanoj liberalnoj teologiji, posebno u nedovoljno razvijenim zemljama To je teologija Bullmana koja svodi Boje carstvo na iskustvo pojedinca. Ona uklanja Boga s povijesne pozornice i arene. Teolozi poput Bultmana vie ne priznaju Boje carstvo u razmjerama povijesne realnosti. Crkva u naem vremenu nikad nije bila toliko politiki ukljuena u drutveni ivot kao to je to danas. Poslije pada komunizma glas crkve nikad nije bio uticajniji u zemljama Istone Evrope. Isto tako stranke takozvane kranske desnice u kapitalistikom Zapadu sve vie uspijevaju u svojim pokuajima povezivanja religije i politike. Prisutnost istog takvog mentaliteta primjeuje se i u islamskom svijetu. Ekstremistiki pokreti su svuda prisutni, ukljuujui Maroko, Tunis, Afganistan, Irak, Iran, Liban, Saudijsku Arabiju, Tursku, Alir i Egipat Ekstremni islam je sve vie zainteresovan da dosegne politike pozicije i vlast. Isti mentalitet se primjeuje i u dravi Izrael. Religiozno-politike partije imaju veliki uticaj na savremenu politiku Izraela. Slina shvatanja 108

inspiriu razliite pokrete Novog doba (New Age) koji uzdiu ovjeka na nivo Boga. "Postaete kao bogovi"'(1. Moj. 3, 5), rekao je sotona. Car sjevera sakuplja sve religiozne pokrete koji na bilo koji nain koriste svoj politiki uticaj pod platem pobonih namjera, kao i sve organizacije koje propagiraju nebo na Zemlji pokopavajui sve nade u nebesko carstvo. Savremena politika kretanja potvruju Danijelovo proroanstvo. Voe svijeta ujedinjuju svoje snage u Novom svjetskom poretku. Takav razvoj drutvenih kretanja u svijetu nije se mogao zamisliti do nedavno. Sve se odigrava velikom brzinom. Neunitivi Berlinski zid je pao. Komunizam je stvar prolosti. Medjutim, stara utopija Babilona o jedinstvu cijelog svijeta je oivjela. Jedinstvo ponovo postaje mogunost. Potreban je samo voa koga e svi prihvatiti. Da bi sve bilo fer, on treba biti iznad nacionalnih pretenzija. Bitka koju prorok opisuje ne odnosi se na modemu dravu Izrael. Hram vie ne postoji. Neki zamiljaju Armagedon kao bitku koja e se desiti u Pelestini. Na prvi pogled to miljenje ima biblijsku osnovu. Meutim, Armagedon nema nikakve veze s modernom dravom Izrael. Armagedon je borba u kojoj smo svi mi ukljueni. To je borba izmeu dva mentaliteta, dva razliita shvatanja o religiji i ovjekovoj srei. Na jednoj strani nalaze se oni koji imaju Boga Vinjega i vjeru u Njegovo stvaranje. Tu su oni koji su uvjereni da spasenje i srea ovjeanstva ovisi o Njemu. To je nada u dolazak Bojeg carstva. Na dragoj strani nalaze se oni koji gaje iluzije da su sami sebi dovoljni. Oni se oslanjaju na svoju snagu da sagrade svijet mira i sree. Ta borba je toliko stara koliko i sam svijet. Od kronje Edenskog vrta kad je zmija rekla Evi da e postati kao bogovi, ona se nastavlja sve do naih dana. To je borba u koju je ukljueno svako ljudsko bie suoavajui se s izborom da se vrati Bogu ili da se odlui za prolazni svijet. Duhovna bitka Armagedona e ui u svoju najeu fazu na kraju vremena. Mjesto bitke je cijeli svijet. U to vrijeme e Boji narod, narod Ostatka, usred mnotva koje se oslanja na bogove nainjene od tijela i cementa, drati ruku nevidljivog Boga, vjerni do posljednjeg trenutka, trenutka slave.
1

E. J. Bickerman, Four Strange Books of the Bible: Jonah, Daniel, Koheleth, Esther (New York: 1967), p. 117. 2 Vidi Doukhan, str. 170. 3 Ibid., p. 171 4 Ibid., p. 171 5 Ibid., p. 171 6 Ibid., p. 172 109

7 8

Ibid., p. 173 Ibid., p. 175

110

Danijel 12

12. Pobjeda
Dvanaesto poglavlje Danijelove proroke knjige najkrae je poglavlje u njoj. U jevrejskoj knjievnosti zakljuak uvijek odzvanja kao eho poetka knjige. Knjiga zavrava kako je zapoela. Izraz "podii e se" iz prvog stiha (jevrejski amad) spada u rjenik rata i ratovanja. Jedanaesto poglavlje puno je tih glagola koji govore kako su se carevi podizali u rat (l l, 2-4; 11, 13-17.20.21.31). Ovaj izraz se posljednji puta koristi u prvom stihu posljednjeg poglavlja, i to u vezi s imenom Mihaela koje sadri oznaku pobjede - Onaj koji je kao Bog. Podizanje Mihaela na poetku poglavlja ima svoj eho na kraju poglavlja gdje je rije o uskrslim mrtvima (12, 13). Njegova pobjeda je svemirskih razmjera.

Vrijeme tjeskobe i nevolje

12, l - Velianstvena pobjeda je popraena izuzetnom dramatikom, jer poslije velikih patnji i oajanja dolazi "vrijeme tjeskobe kakvog nije bilo otkako je naroda". Nae iskustvo ne poznaje takav oaj i tjeskobu o kakvoj je rije u tom tekstu. Ono jednostavno nema povijesnog presedana. Meutim, sam izraz tjeskoba ili nevolja nije nepoznat. On se pojavljuje mnogo puta u Starom zavjetu (Iz. 33, 2; Jer. 14, 8; 15, 11; Ps. 37, 39). U Jeremiji 30. glavi opisuju se dogaaji tog veoma tekog vremena. "Jaoh, jer je veliki onaj dan, nije bilo takoga, i vrijeme je muke Jakovljeve, ipak e se izbaviti iz nje. "(Jer. 30, 7) Poglavlja koja joj prethode sadre proroanstvo o odvoenju Izraela u babilonsko ropstvo. U Novom zavjetu sam Isus ukazuje na to proroanstvo: "Kad dakle ugledale mrzost pustoenja, o kojoj govori prorok Danijel, gdje stoji na mjestu svetome... Jer e biti nevolja velika kakva nije bila od postanja svijeta dosad niti e biti. " (Mat. 24, 15.21) Vrijeme kraja e biti slino vremenu odvoenja Izraela u babilonsko ropstvo. To je vrijeme kad vie nema Jeruzalema i Hrama vrijeme kad je Bog odsutan. Boji narod se nalazi u elinom zagrljaju Babilona. To je vrijeme apsurda kad vjera gubi ono u to je vjerovala i to je trenutak kad smo potpuno sami, preputeni sebi. Boga kao da nema. Zemlja postaje poprite velike bitke dviju zaraenih strana. Izgleda kao da e zlo pobijediti dobro. Kakvog onda smisla ima ii dalje? Sumnja napada 111

posljednje plamike vjere. Nade kao da vie nema. Mi nikada nismo bili tako blizu da doivimo neto o emu govori ovo proroanstvo kao to smo to sada! U isto vrijeme kao da nije postojala takva ravnodunost kao to je sada. Ekolozi promatraju raspadanje nae planete, ali se nita ne radi da se stanje promijeni. Ekonomiste ne naputa pesimizam. Svjetska nezaposlenost je u porastu. Tri .etvrtine stanovnitva planete ugroeno je od smrti glau. Politika situacija svijeta posre. Mir je cilj koji se postavlja na sastancima najodgovornijih politiara svijeta, ali nakon svili sastanaka i pregovaranja oruje i dalje prijeti. Ne postoji gotovo nijedna zemlja koja nije upletena u rat s nekom drugom. Sve politike akcije povlae za sobom posljedice internacionalnih razmjera. Moralno stanje drutva krajnje je proeto kriminalom, silovanjima, drogama, alkoholom, aidsom. Nijedan sloj drutva nije vie siguran. Novi sloj ljudi i ena, poslovno uspjenih, istovremeno se pojavio po cijelom svijetu. Njihov jedini cilj je novac. Savremeno drutvo postaje sve vie efektivno a sve manje humano. Cvijee zla nie na sve strane. Vizija Danijela je globalnih proporcija i odnosi se na sve narode. Nema zemlje, nema otoka ili toliko dalekih plemena i nacija koji mogu utei. To vrijeme je vrijeme nevolje i tjeskobe.

Sud
Ipak, ovo poglavlje ne zavrava tragino. Danijelova knjiga vidi "vrijeme nevolje"M perspektivi boanske nade. Poslije vremena nevolje koje doivljuju prognanici Jude, prorok Jeremija prorokim je pogledom predvidio povratak prognanika, "...vrijeme je muke Jakovljeve, ali e se izbaviti iz nje. " Prorok predvia dolazak Sina ovjejega. Sam Isus kae: "Odmah e po nevolji^ dana tih Sunce pomrati... l tada e se pokazati znak Sina ovjejega na nebu." (Mat. 24, 29.30) I u posljednjem poglavlju Danijela spasenje dolazi odozgo i prekida nevolju i tjeskobu. "... i u to e se vrijeme izbaviti tvoj narod, svaki koji se nade zapisan u knjizi." (12, l) Poput sedmog, i dvanaesto poglavlje stavlja dolazak Mihaela, Sina ovjejega, u okvir suda. U oba poglavlja knjige su otvorene (7, l i 12, 1). 112

Meutim, u dvanaestom poglavlju sud proiruje svoju aktivnost i van nebeskih prostora koje nalazimo u sedmom poglavlju. Mi postajemo svjedoci izricanja boanske presude nad zlom. Sada shvatamo da je sve to se deavalo imalo svoje znaenje, i da je svaki dogaaj imao svoje uzroke i posljedice. Svako je u knjizi bio zapisan i izmjeren. Sud odvaja dobre od zlih, ivot od smrti. Jedino je radikalna promjena mogla pripremiti put za novi ivot. Jedino e unitenje smrti uiniti novi ivot moguim. Sud ima svemirske razmjere. Spasenje dotie sve, i ono pripada odreenom trenutku povijesti: 12, 3 - "Mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudie se... razumni e se sjati kao svjetlost nebeska, i koji mnoge privedoe pravdi kao zvijezde vazda i dovijeka. "

Koliko dugo?
Iz dubine tame, dopire pitanje: "Koliko e dugo sve to jo trajati?" To pitanje dva puta se postavlja u Danijelovoj knjizi. Jednom je ovo pitanje postavio Danijel, a drugi puta isto pitanje postavlja aneo. Danijel 12. poglavlje odgovara na to pitanje predstavljajui nam tri perioda vremena. Prvi period vremena nam je ve poznat - vrijeme, vremena i pola vremena (1260 dana zgodina). To je ono isto vrijeme koje se spominje u sedmom poglavlju. U to vrijeme mali rog uspostavlja svoju vlast, koja e trajati sve do 1798. godine. Meutim, Danijel ne razumije. "I ja uh, ali ne razumjeh, i rekoh: Gospodaru moj, kakav e biti kraj tome?" (12, 8) Druga dva period pokrivaju slinu duinu vremena: Drugi period iznosi 1290 dana zgodina. Trei period iznosi 1335 dana zgodina. Drugi i trei period vremena su povezani s prvim. Isto su tako drugi i trei period blisko povezani: "A od vremena kad se ukine rtva svagdanja i postavi gnusoba pustona, bie tisua i dvjesta i devedeset dana. Blago onome koji pretrpi i doeka tisuu i tri stotine i trideset i pet dana. "(12, 11.12) Ako period od 1290 godina i period od 1335 godina imaju istu polaznu taku u vremenu oznaenu dogaajem: "Kad se ukine rtva svagdanja", to znai da se prvi period ranije zavrava a drugi, dui period se nastavlja za narednih 45 godina. Ovaj trei period od 1335 godina je odgovor na pitanje "kakav e biti ishod tome" iz estog i osmog stiha. Prvo pitanje postavilo je nebesko bie ovjeku obuenom u platno. Ranije je nebesko bie postavilo isto pitanje drugom. Koritene su iste rijei na jevrejskom ad matai, udesne stvari (8, 13). Nebesko bie postavilo je to pitanje prvosveeniku koji je

113

direktno sudjelovao u Jom Kipuru. Vidjeli smo da je kljuna tema osmog poglavlja Dan suda - Jom Kipur. Period od 2300 godina i 1335 godina daju odgovor na isto pitanje "Koliko dugo?" Oni nas vode do 1844. godine.1 Vizija o 2300 veeri i jutara govori o poetku nebeskog suda. Tada e poeti suenje ljudskom rodu i time e biti pripremljen dolazak vjenog carstva. Prema tome, period Kipura ili nebeskog suda poinje 1844. godine. Zavrna Danijelova proroka rije otkriva da 1335. godina dosee do istog sveanog poetka suda. Dok je period od 2300 godina dat iz nebeske perspektive, period od 1335 godina je dat iz zemaljske perspektive: "Blago onome koji pretrpi i doeka tisuu i tri stotine i trideset i pet dana." (Dan. 12, 12)2 Period vremena koji je poeo 1844. godine nije samo vrijeme ispunjenja proroanstva o sudu nego je isto tako vrijeme ekanja i nade. U biblijska vremena, Izraelac je ekao i nadao se spasenju u vrijeme Jom Kipura: "ekam Gospoda; eka dua moja; uzdam se u rije njegovu. Dua moja eka Gospoda vema nego strae jutarnje, koje strae jutrom. Neka eka Izrael. Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. " (Ps. 130, 5-7) Dok gledamo na 1844. godinu kao na krajnju taku kojom zapoinje Jom Kipur ili sud, od te godine oduzmimo 1335 godina. Rezultat raunanja dovodi nas u 508/9 godinu. Prema Danijelu, taje godina poetna godina od koje se rauna ukidanje prinoenja svagdanje rtve i uspostavlja gnusoba pustona. Meutim ta dva dogaaja: ukidanje svagdanje rtve i uspostavljanje gnusobe pustone (ili otpada pustonog, otpada od rtve svakodnevne, mrzost opustoenja) nisu ista. U emu se razlikuju? Prvi dogaaj priprema teren drugom dogaaju. Biblijski tekst doslovno kae da je svakodnevna rtva ukinuta s ciljem da se uspostavi gnusoba pusto. U Danijelovoj knjizi "gnusoba pustona" je tehniki izraz koji se koristi za silu koja tlai (8, 11.13; 9, 27; Mat. 24, 15; Mark 13, 14). Prema proroanstvu ovo tlaenje e trajati tri i po godine, to znai 1260 godina. Taj period se zavrava 1798. godine, a poetna taka ovog perioda je 538. godina Meutim, ve 508. godine, srednjovjekovna crkva znaajno je osnaila svoj poloaj. Ona je naime dobila pomo od Klodovika, cara Franaka koji je porazio arijsko pleme (Zapadne Gote), koje je prijetilo opstanku te crkve. Od te godine pa nadalje, papstvo je neometano napredovalo u uvrivanju svog politiko-religioznog uticaja. Prema tome 508. godina je poetna godina od koje poinje tei period od 1335 godina. Ali tek 538. godine imperator Justinijan konano uklanja prijetnju papstvu od strane preostala dva arijanska plemena. Prema

114

Danijelovom prorotvu, tek kada su ta tri roga (plemena) otpala, vlast maloga roga postaje potpuna. Ako 508. godini dodamo drugi proroki period od 1290 godina, dolazimo u 1798. godinu. Te godine papa je odveden u ropstvo, i tako je politika sila srednjovjekovne crkve doivjela smrtnu ranu. Godina 1844. poznata je po internacionalnom i multikonfesionalnom buenju nade u drugi Kristov dolazak. Povjesniar John B. Me Master procjenjuje da je blizu jedan milion ljudi od ukupno 17 miliona, koliko ih je ivjelo u Sjedinjenim Amerikim Dravama, bilo ukljueno u taj pokret.3 S druge strane u judaizmu Jevreji doivljuju slino iskustvo. Hasidski pokret judaizma Istone Evrope oekivao je dolazak Mesije 1843/1844. godine.4 Bahai muslimani dolaze do slinog zakljuka. "Bab" ili otvorena vrata, to jest izlaenje u javnost skrivenog imama, dogodilo se 1843/1844. godine. U isto vrijeme u sekularnom svijetu su marksistiki pokreti u procvatu. Oni pozivaju na progres pjevajui svoju melodiju nade. Kakvim se god razlozima moe objasniti taj povijesni fenomen, interesantno je zapaziti da su svi oni u skladu s Danijelovim proroanstvom. Sve su to oigledno bili simptomi intenzivne enje i ekanja.

Nain ekanja
To intenzivno ekanje je sada iza nas. Ono je izgubilo svoju svjeinu! Mi vie ne ekamo enjivo, i zaboravili smo kako se eka! S druge strane, to se Isusov dolazak vie pribliava, toliko vie ima razloga za ekanje i vie potrebe za nadanjem. ekanje je jedini nain za opstanak. To je posljednja poruka koju je aneo imao za Danijela. Danijelova srea bila je ukorijenjena u ekanju. Ali ono to je on ekao jo se nalazi u pravcu horizonta. Njegove oi nisu vidjele obeanu Zemlju. Poput Mojsija na planini Nebo (5. Moj. 34, 1), i on vidi obrise budue slave, ali jo nije bilo vrijeme da bude njezin uesnik. Ipak, on zna da je kraj slavan. Prorok Danijel je proveo cijeli svoj ivot oekujui dogaaj udaljen od njega stoljeima u budunosti. ekanje je bilo bit njegove egzistencije. Kao jevrejski ratni zarobljenik, on je ekao da se vrati u Jeruzalem. Inspirisan Duhom Svetim, on jo eka ispunjenje vizije koju mu je Bog dao. 12, 13 - ekanje nije pasivno. Aneo zakljuuje: "A ti (to se tebe tie) idi ka kraju svome." U ekanju.nema ravnodunosti. Naprotiv, ono je hodanje naprijed! To je ivotna akcija! Takvo ekanje ini hodanje

115

moguim. Danijel moe hodati zato to eka! Zato to gleda konani cilj: uskrsenje na kraju vremena! Posljednje rijei anela nose sveukupnu teinu ove knjige. Poruka nije upuena samo Danijelu, ve vai za svakoga. Fiziki i lini kraj Danijela se istovremeno spaja s univerzalnim svemirskim krajem posljednjih dana (12, 13a i 13b). Bog se preko Danijela obraa cijelom ovjeanstvu. Cijeli ljudski rod kree se poput Danijela ka svome kraju umire. Svi smo mi poput Danijela zatvoreni u babilonskoj civilizaciji beznaa. Bilo da neko eka ili ne, bilo da je mukog ili enskog roda, bilo da je bogat ili siromaan, judaista, musliman ili kranin, svi ekamo neto bolje. Svi smo mi zasad, poput jevrejskog princa Danijela, u zarobljenitvu u oekivanju konane slobode. Vidi Doukhan, p. 187. Ibid, p. 188. 3 J. B. McMaster, A History of the People of the U.S. From the Revolution to the Civil War (New York: 1920), vol. 7, p. 136. 4 Machiah Maintenant Jan. 30, 1993.
2 1

116