priopenja

Ivan

Knafeljc

R E F O R M A SJEMENITA I O D G O J ZA C E L I B A T

Svima je poznato da se danas u Crkvi i u svijetu esto vodi iva, katkad upravo uljiva polemika o obvezatnom celibatu sveenika Zapadne Crkve. Mnogo nam je manje poznato kako se odgojitelji u sjemenitima, ne samo ope Crkve nego i naih hrvatskih biskupija bave ne ba lakim problemom reforme sjemenita, koja je danas ivo u toku. Jo je manje poznato kako se u vrijeme estog osporavanja obvezatnom celibatu bave i pitanjem kako unaprijediti odgoj za Bogu posveeno beenstvo u naim sjemenitima. Isusovci, koji danas rade u tri bogoslovna i u tri djeaka hrvatska sjemenita kao odgojitelji i profesori, i u tom pogledu svakog dana osjeaju teret neposredne odgovornosti. Bez obzira na sva osporavanja svih stoljea povijesti celibata na temelju Objave znamo da e se Katolika Crkva uvijek morati legitimirati kao od Krista utemeljeno kraljevstvo Boje na zemlji i time to poznaje stale djevianstva, to ga potuje i istie, kako kae poznati teolog-publicista E. Schillebeeckx. A to znai da e morati za taj stale i prikladno odgajati i odabirati od Boga pozvane. Iz odgojne prakse potjee i ovih nekoliko misli koje su ve bile iznesene u jednom predavanju na Pedagokom teaju sjemeninih poglavara i odgojitelja u Zagrebu. Oni koji sudjeluju u odgoju za celibat prije svega istiu da priprava trai svakako specifian odgoj, drukiji od odgoja za brak. Ta specifinost ipak ne trai drukiju sredinu za kandidate nego to je ona prirodna, obiteljska. ak se smatra da bi bilo idealno kad bi se taj odgoj mogao postii ba u obiteljskoj sredini iz koje kandidat potjee. Znamo da je taj ideal rijetko dostiiv. Iskreno valja priznati da su kod nas osobito urbanizirane, gradske regije tako malo kranske, toliko udaljene od ivog i aktivnog kranskog ivota da ostaje vrlo malen broj obitelji u kojima se ne gasi karizma Bogu posveenog been<;tva. Stoga Crkva ponovno izjavljuje da su joj nuno potrebna sjemenita, a bolju, pastorizaciju gradova treba pripremiti u boljoj budunosti. U dananjem koncilskom zaokretu u Crkvi postoje razliiti zamiliaji novog sjemeninog ureenja, a dosljedno tome i odgoja za celibat u sjemenitu. Svakako se sve vie naputa odgoj za krepost mladenake uzdrljivosti i istoe prema otprilike ovakvom receptu: zao nagon treba neprestanim protuspolnim injekcijama lomiti i kriti. Znai, sjemenini odgoj time se shvaa u biti kao 60

navikavanje na dranje u kojemu ne moe doi ni do kakvih osobnih unutarnjih konflikata. Odnosno, on se sastoji u odvikavanju i u uvanju od zlog svijeta. Prema tom receptu, ako se kandidat dosta dugo i dosta vrsto utiskuje u kalup, onda se kasnije moe mirne due izvaditi jer e se utisnuti oblik ve sauvati. Ali ovjek nije obian gips za lijevanje! Sjemenitarac mora aktivno sudjelovati u svom odgoju. Poevi od puberteta, znamo, sav odgoj mora zapravo biti pomaganje u samoodgoju. Posve je iluzorno da se mladi ovjek moe ograditi od osobnog sukoba s nagonom. Prema tome, odgojitelji se moraju pobrinuti da stvore takve odgojne i ivotne uvjete u kojima realno moe doi do pravog rjeenja u tom sukobu. Dakako da je to delikatna stvar i da pogreke nisu iskljuene. Nije lako postii pravu svrhu odgoja za celibat koja nije u tome da se u ovjeku uniti eros, ve da se otkupi i karizmatinom milou posveti. Nasuprot pojednostavnjenom receptu i kalupu iz predanjih vremena neka se sjemenita poslije Koncila gotovo preko noi okrenue i odoe u drugi ekstrem pretjerane liberalizacije, pa ak i erotizacije sjemenitaraca. Time je bar za neko vrijeme u nekim dijelovima Evrope doveden u pitanje ne samo odgoj za celibat ve i sama njegova opstojnost uope. Nasuprot starinskom kalupu i prestrogim ogradama, kandidatima se neprestano predouje potreba kontakta sa svijetom, dok se kontakt s Bogom sve vie gubi. Takva odgojna akcija motivira se pribliavanjem svijetu, odgojem za zrelost i za osobnu slobodu i slinim pokoncilskim dobronamjernim parolama, koje, ini se, ne sadravaju koncilski duh jer se uzimaju odve jednostrano. Redovita popratna pojava takva sjemeninog odgoja jest, kao to se moe lako zapaziti, prije svega naglo smanjenje broja onih mladia koji ulaze u sjemenita, a zatim sve manji broj bogoslova koji pristupaju redenju. Kao primjer navodi se itav niz sjemenita u Holandiji, Njemakoj, u Austriji i drugdje. Ako se dademo pouiti tim iskustvom, mogli bismo izbjei sline nepoeljne posljedice. Rjeenje problema valja svakako uvijek iznova traiti u Objavi i u koncilskim dokumentima. Budui da je celibat zasnovan na biblijsko-teolokoj motivaciji, oito j e da se na njoj mora zasnivati i odgoj. Razmatramo li motiv celibata, tj. poradi Kraljevstva Bojega, onda vidimo da on dovodi ovjeka u osobit i u neposredniji stav prema Bogu. Krist Gospodin koji je za nas sve rtovao, zaista jedini zasluuje da mu sve damo: ak i pravo na vlastitu obitelj, pravo na vlastiti privatni ivot. Katkad se pogreno misli da onaj koji bira celibat bira neko slobodno stanje. Kao da osim braka postoji jo samo slobodno stanje! Dilemu valja postaviti ispravno: brak postoji nasuprot osobitom predanju Bogu u celibatu. Kao to postoji specifino predanje ovjeka u braku, tako postoji i specifino predanje Bogu u celibatu. Odatle bez sumnje slijedi i drukiji odnos prema svijetu i drukiji odnos prema eni. ak do te mjere da kao to kod zarunika u procesu zaljubljivanja nastaju neke psihosomatske promjene, tako i u intenzivnom spremanju i uronjavanju u Kristovu karizmu takoer nastaju, iako drukije, psihosomatske promjene, sa stanovita medicinske znanosti priznate kao potpuno normalne. To je ljudska i prirodna strana karizme celibata. Kao to znamo, ljudska se strana moe i mora razvijati da bismo postigli uravnoteenu osobnost kao nosioca karizme. Na to nas osobito upuuje psihologija ovjekova razvoja. Ona je kroz svoja istraivanja ve uvelike otkrila da postoje odreeni optimalni uvjeti za razvoj i za konano ostvarenje nekog zvanja. Osobito su istraivanja zvanja za celibat pokazala da j e tu odluuju ve odgoj u ranom djetinjstvu, gdje glavnu ulogu obino igra majka, a kasnije u doba puberteta, glavnu ulogu ima sveenik koji je mladiu prijatelj. Imajui to pred oima, strunjaci stiu neke glavne inioce koji mogu znatno pridonijeti napretku odgoja za celibat. Prije svega, svi istiu zahtjev dekreta Optatam totius, prema kojemu je osnovni inilac o d g o j i t e l j .

61

U nizu odgojitelja prvo mjesto zauzimaju majke, kako smo ve istakli. Stoga je u duobrinikom radu veoma vano mlade majke upuivati kako e u obitelji provoditi zdrav kranski odgoj djece. Zatim dolazi sveenik-duobrinik u odreenoj kranskoj mjesnoj zajednici. A u sjemenitima cijela odgojiteljska ekipa. Zato Optatam totius naglaava: Budui da odgoj pitomaca ovisi o razumnim propisima, a najvie o prikladnim odgojiteljima, treba za odgojitelje i za profesore izabrati najbolje izmeu njih, i treba da se briljivo pripreme temeljitim studijem, odgovarajuim pastoralnim iskustvom i naroitom duhovnom i pedagokom formacijom. Zbog toga treba uvesti ustanove koje slue toj svrsi ili bar dobro organizirane teajeve, kao i redovite sastanke sjemeninih starjeina. Jedva bi se mogli postaviti vei zahtjevi. Zato u duhu tog dekreta vie nipoto ne dolazi u obzir da za odgojitelje u sjemenite dou ljudi koji se nigdje drugdje nisu mogli upotrijebiti. Glavno da su poboni i disciplinirani. Neovisno o dekretu, spontano se u tom smislu javlja i glas samih sjemenitaraca. Tako je jedan od prologodinjih maturanata u Djeakom sjemenitu u Zagrebu najbolje izrazio njihovo miljenje kada je u jednom lanku napisao: Bilo bi najbolje kad bi bilo mogue da to budu sve redom profesionalni pedagozi. Dakako, nije lako ni pronai niti dovesti u sjemenite takve vrsne sile. to ako dijeceza ne moe popuniti prazne upe? Odakle uzeti sveenike-odgojitelje za sjemenita ako onda nastanu jo vee praznine na terenu? U tom sluaju, kako vele iskusni pastoralisti, treba tako rasporediti raspoloive sile da se stvori to bolja i to sigurnija perspektiva. U sjemenitima se nikako ne smije osjetiti nestaica odgojitelja jer bi to potkopavalo i samu mogunost da se prilike u mjesnoj Crkvi poboljaju i srede. U sjemenita ne dolazi viak klera, ve rtva. Ali zato vrlo rentabilna rtva, koja moe najbolje i najbre poboljati prilike na terenu. Nestaica klera jo jae naglaava potrebu da se u sjemenita upute najsposobniji ljudi i u dostatnom broju. Oni treba da djeluju kao multiplikatori zvanja, koji e sami sebe uviestruiti. No nije dosta samo nai sposobne valja ih i prethodno formirati za taj delikatan rad. Prva koncilska biskupska sinoda u Rimu bavila se posebno i pitanjem formiranja sjemeninih odgojitelja. Prvotni je zahtjev bio da svi moraju proi odgovarajue pedagoke kole. N o kako to danas u veini sluajeva nije provedivo, sinoda je taj zahtjev ublaila tako to trai da svatko tko treba da postane odgojiteljem u sjemenitu mora prije toga proi takozvanu pripravnu jednu ili drugu godinu u radu u sjemenitu kako bi najprije bio dobro upuen u taj rad. Posve je prirodno da odgoj za celibat u duhu papinske enciklike i suvremenih potreba trai i posebno pripremljene odgojitelje. Kod nas je u tome najvie postignuto putem sastanaka duhovnika i sistematskih instrukcija. Moda ve tih nekoliko napomena pokazuje kako nam suvremeni razvitak ivota unutar Crkve daje vrijednih elemenata, pomou kojih moemo ne samo prilagoditi ve i uistinu unaprijediti odgoj za celibat. Otvaraju nam se i novi vidici koji su jo nedavno, u toku naeg stoljea bili nepoznati. ivot i rad u sjemenitima iz temelja se mijenja. Morali bismo oekivati i to da e s vremenom ti novi vidici prodrijeti i u iru crkvenu zajednicu, pa i u iru javnost. elimo da izazovu to da se celibat vie cijeni i ispravnije shvaa. Time bi se ispunila tenja sv. Oca, koji je saborskim oima rekao da eli dati sveenikom celibatu u dananjim prilikama nov sjaj i novu vrstinu. A to bez sumnje eli i sva autentina Kristova Crkva.

62