Professional Documents
Culture Documents
John Perkins Ispovest Ekonomskog Ubice
John Perkins Ispovest Ekonomskog Ubice
John Perkins Ispovest Ekonomskog Ubice
svijeta da su one strateki vane za ekonomiju SAD i da treba da prihvate zajmove u milijardama dolara. Njegova oruja su falsifikovani finansijski pokazatelji, podmiivanje, seks i, esto, ubistvo.Autor ovih ispovijesti pouzdani je svjedok, jer bio je jedan od njih... Ekonomske ubice su izuzetno dobro plaeni profesionalci koji zemljama irom planete oti maju hiljade milijardi dolara. Oni usmeravaju pare iz Svetske Banke (the World Bank), USAID (the U.S. Agency for International Development - USAID) i drugih stranih organizacija za pomo u novanike velikih amerikih internacionalnih korporacija i depove lanova nekoliko bogatih familija koje kontroliu planetarne prirodne resurse. Njihova orua ukljuuju falsifikovane (fabrikovane) finansijske izvetaje, nametene izbore, podmiivanje, iznuivanje (ucene), seks i ubistva. Oni igraju igru koja postoji od kad postoje imperije, sa tom razlikom da se sadanja igra, u ovo vreme globalizacije, dodatno usavrila i prela na jo vii zastraujui nivo. Trebao sam znati: ja sam EU (ekonomski ubica)!
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Napisao sam to 1982. na poetku knjige sa radnim naslovom Savest jednog ekonomskog ubice. Knjiga je posveena predsednicima dveju zemalja, ljudima koji su bili moji klijenti, koje sam potovao i smatrao srodnim duama: Haime Roldosu (Jaime Rolds) - predsedniku Ekvadora i Omaru Torihosu (Omar Torrijos) predsedniku Paname. Obojica su poginuli u avionskim nesreama. Njihove pogibije nisu bile sluajne. Oni su ubijeni jer su se suprotstavili bratstvu korporacija, vlada i elnika banaka iji cilj je bila globalna imperija. Mi, EU nismo uspeli da ih obrlatimo pa su onda na scenu stupile druge vrste ubica, CIA-sponzorisani akali koji su itavo vreme vrebali iza naih lea. Ja sam ubeivan da prekinem pisati ovu knjigu. Poinjao sam je pisati jo etiri puta u toku sledeih dvadeset godina. Svaki put, moja odluka da ponem pisati bila je motivisana trenutno aktuelnim svetskim dogaajima: Amerika invazija na Panamu iz 1989., prvi zalivski rat, Somalija i uspon Osame bin Ladena. Meutim pretnje i podmiivanja su me svaki put ubedili da prekinem. 2003. predsednik jedne velike izdavake kue je proitao radnu verziju onoga to je tada ve postalo Ispovest jednog ekonomskog ubice. Opisao je kao: fascinirajua pria koja jednostavno mora biti ispriana. Tada je sa gorkim izrazom lica, odmahnuo glavom i rekao mi da, poto bi glaveine u seditu kompanije mogle biti protiv, on ne moe sebi dopustiti rizik da je objavi. Mi bismo te mogli promovisati na tritu u grupi romanopisaca kao to su Don le-Kare (John le Carr) ili Gram Grin (Graham Greene). Ali ovo nije fikcija. Ovo je istinita pria o mom ivotu. Jedan hrabriji izdava, jedan koji nije u vlasnitvu internacionalnih korporacija, je pristao da mi pomogne da je ispriam. Ova pria mora biti ispriana. ivimo u vremenu uasnih kriza i izvanrednih mogunosti. Pria ovog specifinog ekonomskog ubice je pria o tome kako smo dospeli tu gde jesmo i zato se sada suoavamo sa krizama koje se ine nereive. Pria mora biti ispriana jer samo kroz uenje na naim ranijim grekama moemo doi u priliku da ih ne ponovimo odnosno da prepoznamo i iskoristimo prilike koje e se pojaviti u budunosti, jer se 9/11 (Al Kaidin teroristiki napad na SAD) desio kao to je i drugi zalivski rat (u Iraku), jer osim tri hiljade ljudi koji su nastradali 11. Septembra 2001. od teroristikih ruku, jo dvadeset etiri hiljade je umrlo od gladi i slinih uzroka. Zapravo dvadesetetiri hiljade ljudi umire od gladi svaki dan jer nisu u mogunosti skrpiti dovoljno namirnica neophodnih za preivljavanje. I to je najvanije, ova pria mora biti ispriana jer danas, po prvi put u istoriji, jedna nacija ima mogunost, pare i mo da promeni situaciju. To je nacija u kojoj sam roen i ona u kojoj sam sluio kao ekonomsku ubica - Sjedinjene Amerike Drave. ta me je napokon ubedilo da ignoriem pretnje i potkupljivanja? Krai odgovor je da je moje jedino dete, Desika (Jessica), diplomirala na fakultetu i otisnula se u svet sopstvenim snagama. Kada sam joj nedavno rekao da promiljam da li da objavim ovu knjigu i kada sam sa njom podelio moje strahove, ona je rekla, Ne brini, tata. Ako te uklone, ja u nastaviti gde si ti stao. Moramo ovo da uinimo zbog tvojih unuka za koje se nadam da u ti podariti jednog dana!. To je taj krai odgovor.
Don Perkins
Dua verzija je vezana za moju posveenost zemlji u kojoj sam vaspitan, za ljubav prema idealima formulisanim od strane naih Osnivaa, za moju duboku posveenost amerikim idealima koji obeavaju ivot, slobodu i potragu za sreom (jedna od najpoznatijih fraza iz amerike Deklaracije o nezavisnosti) za sve ljude gde god da su i za moju odluku da posle 9/11 vie ne sedim skrtenih ruku dok ekonomske ubice preobraaju tu republiku u globalnu imperiju. Ovo je kostur verzija dueg odgovora dok e krv i meso biti dopunjeni u poglavljima koja slede. Ovo je istinita pria. Ja sam proiveo svaki njen trenutak. Mesta, ljudi, razgovori i oseanja koje opisujem su sve do jednog lino preivljeni. Ovo je moja lina istorija, a koja se ipak desila u daleko irem kontekstu svetskih dogaaja koji su oblikovali nau istoriju, doveli nas tu gde jesmo i stvorili osnovu za budunost nae dece. Uinio sam sve to je u mojoj moi da verno prenesem ova iskustva, ljude i razgovore. Kad god razmatram istorijske dogaaje ili rekonstruiem razgovore sa drugim ljudima, ja to inim uz pomo vie razliitih alata: publikovanih dokumenata, linih beleki i zapisa, seanja to linih to ljudi koji su uestvovali u razgovorima, pet rukopisa koje sam ranije zapoinjao i istorijskih zapisa drugih autora, pre svega onih nedavno objavljenih koji otkrivaju informacije koje su ranije bile tajne (nepoznate/neobjavljivane) ili jednostavno nedostupne. Reference su dostupne u fusnotama, da omogue zainteresovanim itaocima da se dublje upoznaju sa temom (pr. prevodioca: na alost ove fusnote nisu tampane u depnoj verziji knjige koja je u naem posedu pa zato nisu ni ovde navedene). U nekim sluajevima sam kombinovao vie razgovora koje sam imao sa odreenom osobom u jedan razgovor da pripovedanje uinim tenijim. Moj izdava me je pitao da li smo zaista sebe nazivali ekonomskim ubicama. Ja sam ga uverio da jesmo mada obina samo kroz inicijale. Zapravo, onog dana 1971. kada sam poeo raditi pod Klodininim (Claudine) patronatom, ona me je upoznala sa sledeim: Moj zadatak je da te oblikujem u ekonomskog ubicu. Niko ne sme znati o tvom poslu, ak ni tvoja ena. Onda se uozbiljila. Jednom kada ue u kolo nema izlask a dok si iv. Klodinina uloga je fascinirajui primer manipulacije koja je osnova sistema u koji sam stupio. Lepa i inteligentna, bila je veoma efikasna, ona je odlino razumela moje slabosti i maksimalno ih je iskoriavala da ostvari to to je naumila. Njen posao i nain na koji ga je efektno vrila slui kao primer lukavosti ljudi koji sainjavaju ovaj sistem. 3
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Klodin nije pokuavala da ulepa opis toga ta u biti pozvan da inim. Moj zadatak je, rekla bi, da ohrabrim svetske voe da postanu deo ogromne mree koja promovie amerike komercijalne interese. Na kraju, te voe bivaju do gue upleteni u kuine zajmova koje osiguravaju njihovu lojalnost. Moemo ih iskoristiti kad god nam se efne da zadovoljimo nae politike, ekonomske ili vojne potrebe. Za uzvrat oni uvruju svoje politike pozicije kroz zavaravanje naroda industrijskim zonama, energetskim postrojenjima i aerodromima. Istovremeno vlasnici amerikih investicionih i graevinskih kompanija postaju neverovatno bogati. Danas se mogu videti rezultati toga kad ovaj sistem iskae iz ina i podivlja. Rukovodioci naih najcenjenijih kompanija upoljavaju ljude da za skoro robovske nadnice rintaju od jutra do sutra pod neljudskim uslovima u azijskim fabrikama. Naftne kompanije bezobzirno ispumpavaju toksine (otrove) u reke koje protiu rezervatima sa tropskim umama, svesno ubijajui ljude, ivotinje i rastinje, inei genocid nad starim kulturama. Farmaceutska industrija porie spasonosne lekove milionima afrikanaca zaraenim sidom. Dvanaest miliona naih amerikih porodica nisu sigurne da e imati za sledei obrok. Energetska industrija stvara udovita kao to je jedan Enron. Finansijski sektor stvara udovita kao to je jedan Andersen. Odnos prihoda jedne petine najbogatijih drava naspram prihoda jedne petine najsiromanijih je skoio sa 30:1 u 1960. na 74:1 u 1995-toj. SAD troi preko 87 milijardi dolara vodei rat u Iraku dok Ujedinjene nacije procenjuju da bi za manje od polovine te sume mogli omoguiti istu vodu, odgovarajuu ishranu, sanitarne usluge i osnovno kolstvo svim ljudima na svijetu. A mi se jo udimo zato nas teroristi napadaju? Neko bi prebacio teret svih naih trenutnih problema na organizovanu zaveru. Kamo sree da je tako jednostavno. Zavera moe biti iskorenjena i njeni ues nici izvedeni pred lice pravde. Ovaj sistem je meutim podstaknut neim daleko opasnijim nego to je zavera. On nije voen malim krugom ljudi ve kroz takav koncept koji je postao prihvaen kao sledee Jevanelje: ideja da sav ekonomski rast doprinosi ljudskom rodu i da to je vei rast to je vea korist. Ovo uverenje takoe ima sledeu posledicu: oni ljudi koji su usavrili potpirivanje vatre ekonomskog prosperiteta bi trebalo biti uzvieni i nagraeni, dok su oni koji su roeni na marginama predvieni za eksploataciju. Ideja je naravno pogrena. Znamo da u mnogim zemljama od ekonomskog rasta korist ima samo mali deo stanovnitva i u stvari taj rast moe dovesti do proirivanja oajnog stanja za veinu. Ovaj efekat je pojaan posledinim uverenjem da predvodnici industrije koja odrava ovaj sistem trebaju imati poseban status, uverenje koje je koren mnogih naih aktuelnih problema i zato je moda razlog izobilja teorija zavere. Kada se mukarac i ena nagrauju za pohlepu, pohlepa postaje motiv kvarenja ljudi. Kada proglasimo pohlepno iskoritavanje zemljinih resursa za vrlinu koja se pribliava svetosti, kada uimo nau decu da imitiraju ljude koji nemaju izbalansiran ivot i kada odreujemo da ogromne grupe stanovnitva budu podreene elitistikoj manjini, onda izazivamo vraga. Posle anjemo to zlo to smo posejali. U njihovom stremljenju da uveaju svoju globalnu imperiju korporacije, banke i vlade (grupno zvani korporatokratija) koriste svoju finansijsku i politiku snagu da osiguraju da nae kole, preduzea i mediji podravaju kako pogreni koncept tako i njegove posledice. Oni su nas doveli do take kada je naa globalna kultura udovina maina koja zahteva eksponencijalno rastue koliine goriva i odravanja, toliko velike da e na kraju prodreti sve u vidokrugu i bie ostavljena bez drugog izbora osim da uniti samu sebe. Korporatokratija nije zavera, ali njeni lanovi dele iste vrednosti i ciljeve. Jedna od korporatokratijskih najvanijih funkcija je da ovekovei i neprestano proiri i uvrsti sistem. ivoti onih koji su deo sistema kao i njihovi znaci raspoznavanja koji su njihova nagrada: jahte i privatni mlazni avioni su predstavljeni kao uzor koji nas inspirie da troimo, troimo i jo vie troimo. Svaka prilika se koristi da nas ubede kako je k upovina stvari naa graanska dunost, da je pljakanje zemlje dobro za ekonomiju i da zato slui naim viim interesima. Ljudi kao ja su plaeni bezobrazno mnogo da bi sprovodili rasprodaje. Ako zatajimo daleko zloudnija vrsta ubica akali, izlazi na scenu. A ako akali zataje onda posao prelazi u ruke militarista koji izazivaju sukobe. Ova knjiga je ispovest jednog oveka koji je, onda kada sam bio ekonomski ubica, bio deo relativno male grupe. Ljudi koji imaju sline uloge su danas daleko brojniji. Oni imaju manje bezaleznija zvanja/titule i oni pohode 4
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice zdanja Monsanta, Deneral Elektrika, Najka, Deneral Motorsa, Vol-Marta i skoro svih ostalih najznaajnijih svetskih korporacija. U sutini Ispovest jednog ekonomskog ubice je njihova ispovest koliko je i moja. Ovo je takoe tvoja istinita pria, pria kako o tvom svetu tako i o mom, o prvoj istinski globalnoj imperiji. Istorija nas ui da ako ne promenimo ovu predstavu garantovano e zavriti kao tragedija. Imperije ne traju veno. Sve i jedna je doivela uasan kraj. One unitavaju mnoge kulture stremei veoj dominaciji i na kraju se i same urue. Ni jedna zemlja niti grupa zemalja ne mogu dugorono napredovati kroz iskoritavanje drugih. Ova knjiga je napisana da bi mogli da postanemo paljiviji i promenimo nau sudbinu. Siguran sam da kada dovoljno nas postane svesno toga da smo iskoritavani od strane ekonomskih udovita koja stvaraju nezasitu glad za svetskim resursima stvarajui sistem koji gaji robovlasnitvo, onda emo prestati da ga toleriemo. Preispitaemo nau ulogu u svetu u kome manjina pliva u blagostanju dok se veina davi u siromatvu, zagaenju i nasilju. Mi emo se posvetiti upravljanju kursa prema ljudskosti, demokratiji i socijalnoj pravdi za sve. Priznanje da problem postoji je prvi korak prema pronalaenju reenja. Ispovedanje greha je poetak spasa. Neka ova knjiga onda bude poetak naeg spasenja. Neka nas inspirie da dostignemo vie nivoe posveenja i povede nas prema ispunjenju sna o uravnoteenim i pravednim drutvima.
Predgovor knjige
Ispovest jednog ekonomskog ubice, od Dona Perkinsa
(I) Prolog
Kito, glavni grad Ekvadora, prostire se po vulkanskoj dolini visoko u Andima, na nadmorskoj visini od devet hiljada stopa. Stanovnici grada, koji je nastao puno prije nego to je Kolumbo doao u Ameriku, navikli su gledati snijeg na oblinjim vrhuncima usprkos injenici da ive tek nekoliko milja juno od ekvatora. Grad el, granina ispostava i vojna baza, zasjeena u dunglu ekvadorske Amazone da bi sluila naftnoj kompaniji ije ime nosi, priblino je osam hiljada stopa nii nego Kito. Zaparen grad, nastanjen uglavnom vojnicima, naftnim radnicima, te uroenicima iz plemena Suar i Keua koji rade za njih kao prostitutke i teaci. Da bi putovao iz jednog grada u drugi mora ii putem koji je muan, ali dojmljiv. Mjetani kau da dok putuje doivi sva etiri godinja doba u jednom jedinom danu. Iako sam mnogo puta vozio tim putem nikad se nisam umorio od spektakularnog prizora. Puste stijene iarane vodenim slapovima uzdiu se postrance. Na drugoj strani zemlja se iznenada rui u dubok ponor gdje rijeka Pastaza, glavna pritoka Amazone, kri svoj put niz Ande. Pastaza donosi vodu u Atlantski okean s ledenjaka Kotopai, jednog od najviih aktivnih vulkana na svijetu, a ujedno i boanstva iz doba Inka, udaljenog vie od tri hiljade milja. Godine 2003. krenuo sam iz Kita automobilom subaru autbek i uputio se u el s misijom koja je bila drugaija od bilo kakve koju bih oekivao. Nadao sam se da u pomoi zaustavti rat koji sam puno prije toga pomogao zapoeti. Kao to se dogaa u mnogim sluajevima za koje mi, EHM-i, moramo preuzeti odgovornost, to je rat za koji doslovno ne zna niko izvan zemlje u kojoj se rat vodi. Bio sam na putu da se sretnem sa Suarima, Keuama i njihovim komijama Akuarima, Zaparima i Sinhiarima - plemenima koja su odluila sprijeiti da im naftne kompanije unite domove, porodice i zemlju, pa ak i ako u tom procesu budu morali umrijeti. Njima je to bio rat za preivljavanje njihove djece i kulture, dok je za nas to bio rat zbog moi, novca i prirodnih izvora. To je dio borbe za dominaciju u svijetu i dio sna nekoliko pohlepnih ljudi, sna o globalnoj imperiji. Upravo to je ono to mi EHM-i najbolje radimo: gradimo globalno carstvo. Mi smo elitna grupa mukaraca i ena, koja se slui meunarodnim finansijskim ustanovama da bi stvorila uslove koji e druge narode uiniti 5
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice podlonima korporatokratiji; ona upravlja naim najveim kompanijama, naom vladom i bankama. Poput njihovih pandana u mafiji i EHM-i donose povlastice. One se sastoje u posudbama za razvoj infrastrukture elektrinih centrala, autoputeva, luka, aerodroma ili industrijskih postrojenja. Uslov takvih kredita je da projektantske i konstruktorske firme ba iz nae zemlje moraju ostvariti sve te projekte. U sutinmi, veina novca nikada ni ne odlazi iz SAD; on se jednostavno preusmjeri iz bankarskih kancelarija u Vaingtonu u razne institucije u Njujorku, Hjustonu ili San Franciscu. Uprkos injenici da se novac vraa gotovo odmah u kompanije koje su dio korporatokratije (a ona je davatelj kredita), zemlja primatelj mora sve to vratti, i iznos glavnice i kamatu. Ako je neki EHM sasvim uspjean, krediti su toliko visoki da je dunik primoran nakon nekoliko godina kasniti s isplatama duga. Kad se to dogodi tada mi kao mafija zahtijevamo na dio kolaa. On obino ukljuuje neto od sljedeega: kontrolu glasanjau Ujedinjenim nacijama, postavljanje vojnih baza ili pristup prirodnim izvorima, kao to su nafta ili Panamski kanal. Naravno, dunik nam i dalje duguje novac - i ponovo je na taj nain jedna zemlja pridodata naem globalnom carstvu. Vozei se od Kita prema elu toga sunanog dana 2003. prisjetio sam se vremena prije trideset i pet godina kad sam prvi put doao u taj dio svijeta. Davno sam proitao: iako Ekvador obuhvata otprilike povrinu Nevade, tamo se nalazi vie od trideset aktivnih vulkana, vie od petnaest odsto ptijih vrsta u svijetu i hiljade jo nerazvrstanih biljaka; to je zemlja najraznovrsnijih kultura i brojnih starih domorodakih jezika. Smatrao sam t o oaravajuim i svakako osebujnim; ipak rijei kojih sam se prisjeao tada bile su ist, nedodirnut i nevin. Puno se toga izmijenilo u trideset i pet godina. U doba moje prve posjete, 1968, "Tehaco" je tek otkrio naftu u regiji Amazone u Ekvadoru. Danas n afta ini gotovo polovinu izvoza. Naftovod preko Anda izgraen je nedugo nakon moje prve posjete i odonda je kroz njega iscurilo vie od pola miliona barela nafte u kinu umu - vie od dvostruke koliine to ju je prolio EhonValdez. Danas je za novih 1,3 milijarde dolara napravljen novi naftovod, dug tri stotine milja, a sagraen je uz pomo jednog konzorcijuma to je organizovao EHM. On obeava da e Ekvador postati jedan od deset vrhunskih svjetskih proizvoaa nafte za SAD. iroka prostranstva kinih uma su unitena, makaoi i jaguari su iezli, tri iskonske ekvadorske kulture su otjerane na rub propasti, a rijeke su se pretvorile u plamtee kloake. Istovremeno su se uroenike kulture poele suprotstavljati. Na primjer, 7. maja 2003. grupa amerikih advokata kao predstavnici vie od trideset hiljada domorodaca ekvadorskog naroda, pokrenula je postupak protiv kompanije "Chevron Tehaco" u vrijednosti od milijardu dolara. Tuilac tvrdi da je naftni div u razdoblju izmeu 1971. i 1992. dnevno izbacio u otvorene rupe i rijeke vie od etiri miliona galona toksinih otpadnih voda, voda zagaenih naftom, tekim metalima i karcinogenima, te da je kompanija za sobom ostavila blizu 350 nepokrivenih otpadnih jama koje nastavljaju ubijati ljude i ivotinje. (II) Kroz prozor mog vozila kotrljali su se veliki oblaci magle iz uma i kanjona rijeke Pastaza. Znoj mi je navlaio koulju, a u elucu sam osjeao kruljenje, ali ne samo zbog jake tropske vruine i serpentina na putu. Saznanje o ulozi koju sam odigrao u unitenju ove lijepe zemlje opet je jednom ostavilo svoj trag. Zbog mog kolege EHM i mene Ekvador je danas u puno loijem stanju nego to je bio prije no to smo mi predstavili uda moderne ekonomike, bankarstva i inenjerstva. Od 1970. god. u razdoblju eufemistiki nazvanom naftni bum, slubena stopa siromatva porasla je od 50 na 70 postotaka, nezaposlenost se popela sa 15% na 70%, a javni dug poveao se sa 240 miliona na 16 milijardi dolara. U meuvremenu je udio nacionalnih resursa dodijeljen najsiromanijim slojevima stanovnitva spao sa 20 na 6%. Naalost, Ekvador nije iznimka. Gotovo svaka zemlja koju smo mi, EHM doveli u okrilje globalnoga carstva doivjela je slinu sudbinu. Dug Treega svijeta narastao je na vie od 2,5 biliona dolara, a cijena servisa - vie 6
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice od 375 milijardi dolara godinje 2004. godinje - to je vie nego to Trei svijet potroi za zdravstvo i obrazovanje, a dvadeset puta vie nego to zemlje u razvoju godinje dobijaju od inostrane pomoi. Vie od polovine ljudi u svijetu preivljava s manje od dva dolara dnevno, a to je otprilike jednak iznos kakav su dobijali poetkom sedamdesetih godina. U meuvremenu, 1% "odabranih" porodica Treega svijeta ima ukupno privatno bogatstvo u iznosu od 70 do 90% svih privatnih finansijskih dohodaka i vlasnitva nekretnina u svojoj zemlji; stvarni postotak ovisi o svakoj pojedinoj zemlji. Subaru je usporio i krivudao ulicama lijepog ljetovalinog grada Banosa, poznatog po svojim vruim kupkama to potiu od podzemnih vulkanskih rijeka koje teku s vrlo aktivnog brda Tungurahgua. Uz nas su trkarala djeca, maui i pokuavajui nam prodati vakae gume i kolae. Tada smo ostavili Banos iza sebe. Spektakularna scena zavrila je nenadano im je subaru ubrzao izlazei iz pravog raja u modernu viziju Danteovog "Pakla". Gigantsko udovite prostiralo se od rijeke natrake, mamutski sivi zid. Njegov beton bio je potpuno neumjestan, potpuno neprirodan i u neskladu s prirodnim krajolikom. Naravno, nije me trebalo iznenaditi to ga vidim. itavo vrijeme znao sam da on vreba iz zasjede. Nekoliko sam ga puta susretao prije i hvalio ga kao simbol EHM dostignua. Ipak sam se najeio. Dug Treeg svijeta narastao je na vie od 2,5 biliona dolara, a cijena servisa - vie od 375 milijardi dolara godinje 2004. godine - to je vie nego to Trei svijet potroi za zdravstvo i obrazovanje Taj uasan, neskladan zid je brana koja zaustavlja rijeku Pastazu, skree njen tok vode u goleme tunele izdubljene u planini i pretvara energiju u elektricitet. To je projekat sa hidroelektranom Agozan, ija je snaga 156 megavata. Ona daje gorivo industriji koja obogauje aicu porodica u Ekvadoru, a postala je izvor neizrecivih patnji za poljoprivrednike i domorodake stanovnike to ive uz rijeku. Ta hidroelektrana je samo jedan od mnogih projekata izvedenih uz pomo mojih napora i nastojanja ostalih EHM. Takvi projekti su razlog to je Ekvador sada lan globalnog carstva i to Shuari i Keue, kao i njihovi susjedi, prijete ratom protiv naftnih kompanija. Zbog projekata EHM Ekvador je pun inostranih dugovanja te je primoran pretjerani dio svog dravnog budeta odvajati za isplatu umjesto da svoj kapital troi kako bi pomogao milionima svojih graana koji se slubeno ubrajaju meu opasno siromane. Jedini nain na koji se moe iskupiti od dugovanja je prodavanje uma naftnim kompanijama. Uistinu, jedan od razloga zato su EHM bacili oko na tu zemlju prije svega su nalazita nafte u regiji Amazon, za koja se smatra da se mogu mjeriti s onima na Srednjem istoku. Globalno carstvo zahtijeva svoj dio kolaa u obliku naftnih koncesija. Ti zahtjevi postali su hitni nakon 11. septembra 2001, kad se Vaington prepao da bi snabdijevanje sa Srednjeg istoka moglo zakazati. Uz to, Venecuela, na trei najvei dobavlja nafte, nedavno je izabrala populistikog predsjednika Huga aveza, koji se snano suprotstavlja onome to on naziva amerikim imperijalizmom; zaprijetio je da e prekinuti prodaju nafte SAD. EHM su bili neuspjeni i u Iraku i u Venecueli, ali su uspjeli u Ekvadoru; sada bismo ovdje htjeli iscrpiti sve to vrijedi. Ekvador je tipian primjer zemalja u svijetu koje su EHM slomili ekonomski i politiki. Za svakih 100 dolara sirove nafte iscrpljene iz kinih uma Ekvadora naftne kompanije dobijaju 75 dolara. Od preostalih 25 dolara tri etvrtine odlaze na isplatu inostranog kredita. Veina onog to ostane troi se na vojsku i druge Vladine izdatke - to ostavlja oko 2,5 dolara za zdravstvo, obrazovanje i programe namijenjene pomoi siromanima. Na taj nain od svakih 100 dolara vrijednosti nafte izvuene iz Amazona, manje od 3 dolara ide ljudima kojima je taj novac najpotrebniji, onima iji su ivoti najvie ometani branama, buenjima i naftovodima, a koji umiru u nedostatku jestive hrane i pitke vode. Meu svim tim ljudima - milionima u Ekvadoru, milijardama po cijelom planetu - nalaze se potencijalni teroristi. Ne zbog toga to bi oni vjerovali u komunizam ili anarhizam, ili to bi bili sami po sebi sutinski zli, 7
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice ve zato jer su jednostavno oajni. Gledajui tu branu, pitao sam se - kao toliko puta svagdje u svijetu - kada e ti ljudi krenuti u akciju, poput Amerikanaca, koji su se pobunili protiv Engleske sedamdesetih godina osamnaestog vijeka, ili pak starosjedilaca Latinske Amerike protiv panije poetkom devetnaestog vijeka. Suptilnost uspostave ovog modernog carstva gotovo da poniava rimske centurione, panske konkvistadore ili kolonijalne sile Evrope u 18. i 19. vijeku. Mi smo EHM vjeti; nauili smo to iz istorije. Danas vie ne nosimo ma. Ne nosimo oklop ili odjeu koja bi nas obiljeila.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Moja porodica nije imala novca, no mi se nismo smatrali siromanima. Iako su nastavnici te kole dobijali vrlo niske plate, sve su nae potrebe bile zadovoljene besplatno: hrana, stanovanje, grijanje, voda, kao i radnici koji bi nam kosili travu ili istili snijeg. Poevi od mog etvrtog roendana, hranio sam se u blagovaonici osnovne kole, uzimao lopte za fudbalsku ekipu, kojoj je moj otac bio trener, i izdavao pekire u svlaionici. Kad se akali pojave, dravne glaveine bivaju skinute s vlasti ili umiru u stranim nesreama. Ako bi sluajno akali bili neuspjeni, onda tamo poalju mlade Amerikance da ubijaju i umiru Premalo je rei da su nastavnici i njihove supruge bili superiorni nad lokalnim stanovnitvom. Obino bih sluao roditelje kako se ale da su oni vlastelini u dvorcu koji vladaju obinim seljacima - graanima. Znao sam da je to bilo i vie nego ala. Moji prijatelji iz osnovne i srednje kole pripadali su toj klasi seljaka: bili su vrlo siromani. Njihovi su roditelji bili poljoprivrednici, drvosjee i fabriki radnici. Oni nisu voljeli "osnovce s breuljka", a moji su roditelji za uzvrat bili protiv druenja s djevojicama iz grada, koje bi nazivali "droljama" i "neurednim curama". Ja sam od prvog razreda dijelio s tim djevojicama knjige i olovke, a tokom godina bio sam zaljubljen u njih tri: En, Prisilu i Duds. Teko mi je bilo shvatiti gledanje mojih roditelja, no ipak sam slijedio njihove elje. Svake smo godine tri mjeseca tatinoga ljetnog odmora provodili u kolibi na jezeru, koju je 1921. sagradio djed. Bila je okruena umama te smo nou ponekad uli sove i pume. Nismo imali komija; bio sam jedino dijete na podruju koje se pjeice moglo prei. U ranijoj dobi provodio sam vrijeme zamiljajui da su stabla vitezovi okruglog stola i tugaljive djeve imenom En, Prisila ili Duds (ovisno o kojoj je godini rije). Moja strast bila je bez sumnje isto toliko snana kao strast Lanselota za Guinevere - pa ak i sklonija tajnosti. Sa etrnaest godina odobreno mi je besplatno kolovanje u Tiltonu. Na podsticaj svojih roditelja odbacio sam sve to je bilo u vezi s gradom i nikada vie nisam vidio svoje stare prijatelje. Kad su moje nove kolege u razredu odlazile kui u svoje dvorce i luksuzne stanove, ostajao bih sam na breuljku. Njihove djevojke bile su tek ule u drutvo, a ja nisam imao djevojku. Sve su djevojke koje sam poznavao bile "ne podobne"; ja sam ih odbacio, a one su me zaboravile. Bio sam osamljen - i strano frustriran.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Konano sam shvatio da se ivot sastoji od niza koincidencija. Sve ovisi o tome kako na njih reagujemo - kako provodimo ono to neki nazivaju slobodnom voljom; odluke koje donosimo u okviru sudbine odreuju ko smo. Dvije bitne sluajnosti koje su mi oblikovale ivot odigrale su se na fakultetu Midlbarz. Jedna se pojavila u liku Iranca, sina generala koji je bio lini savjetnik aha; druga sluajnost bila je prekrasna mlada ena En, zvala se isto kao i ljubav iz mog djetinjstva. Prvi, koga u zvati Farhad, igrao je fudbal profesionalno u Rimu. Bio je nadaren fizikim izgledom atlete, valovite crne kose i oiju boje ljenika, a porijeklo i harizma uinili su ga neodoljivim za ene. On je na svaki nain bio potpuno suprotan meni. Puno sam radio da zadobijem njegovo prijateljstvo, a on me mnogo emu nauio, to mi je dobro dolo u godinama koje su slijedile. Upoznao sam i En. Iako je ozbiljno izlazila s mladiem koji je studirao na drugom fakultetu, ona me ipak primila pod svoje okrilje. Na platonski odnos bio je za mene prvo iskustvo o tome kako je kad se nekoga istinski voli. Farhad me nauio piu, drutvu i kako ignorisati svoje roditelje. Svjesno sam odluio da prestanem studirati. Odluio sam slomiti svoju akademsku nogu da se osvetim svom ocu. Moje su ocjene naglo pale; izgubio sam stipendiju. U polovini druge godine svjesno sam odluio ispasti. Otac mi je prijetio da e me se odrei; Farhad me podravao. Uletio sam u dekanovu kancelariju i rekao da naputam kolovanje. Bio je to kljuni trenutak mog ivota. Jedna sluajnost se pojavila u liku Iranca, sina generala koji je bio lini savjetnik aha; druga sluajnost bila je prekrasna mlada ena En, zvala se isto kao i ljubav iz mog djetinjstva Farhad i ja proslavili smo zajedno u baru moju posljednju vee u gradu. Pijani farmer, gorostas od ovjeka, optuio me da oijukam s njegovom enom, podigao me i zavitlao u zid. Farhad je uletio meu nas, povukao no i zarezao ga po obrazu. Onda me onaj gorostas izbacio kroz prozor, napolje na greben visoko iznad Oter Krika. Brzo smo se uputili niz rijeku prema naem domu. Sutradan kad nas je ispitivala policija s univerziteta lagao sam i odbio svako saznanje o incidentu. Ipak je Farhad bio izbaen. Obojica smo se preselili u Boston, gdje smo dijelili stan. Ja sam dobio posao u "Hearstovu Record American/Sundaz Advertiseru" kao lini pomonik glavnog urednika u "Sundaz Advertiseru". Kasnije iste 1965. godine nekoliko mojih prijatelja iz novina bilo je pozvano u vojsku. Da bih izbjegao slinu sudbinu ja sam se u Bostonu prijavio na univerzitet, na Fakultet za poslovnu administraciju. En je dotada ve prekinula vezu sa svojim bivim dekom i esto je putovala iz Midlbarza da me posjeti. Meni je godila njena panja. Diplomirala je 1967. dok je meni preostalo da odradim jo godinu dana na Univerzitetu u Bostonu. Ona je neumoljivo odbila da se preseli kod mene dok se ne vjenamo. Iako sam se alio kako me ucjenjuje, a u stva ri sam se i ljutio na to to sam smatrao nastavkom arhainih i pretjerano kreposnih moralnih stajalita svojih roditelja, uivao sam u vremenu koje smo zajedno provodili i elio sam jo vie. Vjenali smo se. Enin otac, sjajan inenjer, osmislio je navigacioni sistem za vanu vrstu projektila i nagraen je visokorangiranim mjestom u Mornarikom odjelu. Njegov najbolji prijatelj, kojeg je En zvala stric Frenk (a to mu nije bilo pravo ime) bio je na rukovodeem poloaju u najviim ealonima NSA (Nacionalna ag encija za bezbjednost), koja je bila u zemlji dosta nepoznata - ali prema mnogim izvorima najvea pijunska organizacija. Ubrzo nakon enidbe vojska me pozvala na ljekarski pregled. Proao sam i zato su postojali izgledi da nakon diplome odem u Vijetnam. Sama pomisao da se borim u jugoistonoj Aziji emocionalno me razdirala iako me rat sam po sebi uvijek fascinirao. Vaspitan sam s priama o svojim precima doseljenicima - a to su bili Tomas Pejn i Itan Alen - i posjetio sam sva mjesta u Novoj Engleskoj i u Njujorku, gdje su se nekada vodile borbe te francuski, indijanski i revolucionarni ratovi. Proitao sam sve istorijske romane koje sam uspio pronai. U stvari, kad su specijalne vojne jedinice prvi puta ule u jugoistonu Aziju elio sam se prijaviti. No ka d su mediji iznijeli svu estinu i nedosljednost politike SAD osjetio sam da se moj stav izmijenio. Pitao sam se na iju bi stranu stupio Pejn i zakljuio da bi on stao uz nae neprijatelje Vijetkong. 10
11
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Tada nisam razumio to je time mislio. Unaprijeen sam od pijuna u EHM-a, iako taj izraz nikad nisam prije uo, kao ni nekoliko godina poslije. Nisam imao pojma da je po svijetu bilo razbacano na stotine mukaraca i ena koji rade za konsultantske i druge privatne kompanije, ljudi koji nikad nisu primili ni prebijene pare plate od bilo koje vladine agencije, a ipak slue interesima imperije. Nisam mogao ni naslutiti da e se jedan novi tip ljudi, s profinjenijom titulom, brojiti u hiljadama do kraja milenijuma, a da u ja lino odigrati bitnu ulogu u formiranju te sve brojnije armije. En i ja prijavili smo se u Mirovne snage i zatraili da nas dodijele u Amazon. Kad je stiglo obavjetenje da smo primljeni, moja je prva reakcija bila krajnje razoaranje. Pismo je govorilo da emo otii u Ekvador. Ma ne, pomislio sam. Ja sam traio Amazon, a ne Afriku. Uzeo sam atlas i potraio Ekvador. Bio sam zapanjen kad nigdje na afrikom kontinentu nisam mogao pronai Ekvador. U indeksu sam ipak pronaao da je uistinu smjeten u Latinskoj Americi, a vidio sam na geografs koj karti da rijeni sistem istie iz Anda i njihovih ledenjaka te sainjava glavnu koliina voda monog Amazona. Dalje me itanje uvjerilo da su dungle Ekvadora zapravo meu najraznovrsnijim i najveima na svijetu i da domai ljudi tamo ive gotovo jednako ve hiljadama godina. Prihvatili smo ponudu. En i ja zavrili smo edukaciju za Mirovne snage u junoj Kaliforniji i uputili se u Ekvador u avgustu 1968. ivjeli smo u Amazonu sa Shuarima, iji je stil ivota zaista liio na ivot sjevernoamerikih domor odaca prije naseljavanja. Radili smo u Andima s potomcima Inka. Bio je to dio svijeta za koji nisam ni sanjao da jo uopte postoji. Dotad su jedini Latinoamerikanci koje sam upoznao bili bogati prvokolci u koli gdje je moj otac bio nastavnik. Otkrio sam da su mi dragi ti domai ljudi, to su preivljavali uz pomo lova i poljoprivrede. Osjeao sam da sam s njima u nekom udnom srodstvu. Na neki su me nain podsjeali na one moje sugraane koje sam napustio.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice privrednika, koji su imali savrene preporuke - dva s magistraturom, jedan s doktorskom titulom. Meutim, oni su strano zakazali. Angaovan sam kao ekonomista, ali uskoro sam shvatio da je moj pravi posao zapravo mnogo dalje od toga i da se uistinu radi o neem to je blie Dejmsu Bondu nego to sam ikada mogao i slutiti Einar je kazao da "niko meu njima nije sposoban pozabaviti se privrednom prognozom u zemljama u kojima nisu dostupne pouzdane statistike". Nastavio je govoriti dalje kako nijedan nije ispunio uslove svog ugovora, koji trai da putuju u daleka mjesta u zemljama poput Ekvadora, Indonezije, Irana ili Egipta kako bi razgovarali s lokalnim voama i donijeli vlastitu prosudbu o izgledima ekonomskog razvoja u tim regijama. Jedan je doivio nervni slom u osamljenom selu u Panami; panamska ga je policija dopratila do aerodroma i stavila na avion za SAD. "Pisma koja ste mi slali pokazuju da nemate nita protiv da se raspitate ak i kad sigurni podaci nisu dostupni. A kad se uzmu u obzir uslovi vaeg boravka u Ekvadoru siguran sam da moete preivjeti skoro svagdje." Rekao je da je ve otpustio jednog od tih ekonomista i spreman je to isto uiniti s ostalom dvojicom ukoliko ja prihvatim ovaj posao. Tako se dogodilo da sam u januaru 1971. dobio ponudu zaposlenja kao ekonomist u MAIN-u. Napunio sam 26 maginu dob u kojoj me vojna mobilizacija vie nije traila. Konsultovao sam se s Eninom porodicom; oni su mi savjetovali da prihvatim posao, a mislio sam da to ukljuuje i stav strica Frenka. Sjetio sam se kako je spomenuo mogunost da bih mogao zavriti radei za privatnu firmu. Nikad se nita nije otvoreno govorilo, ali ja sam bio siguran da je moj posao u MAIN-u bio posljedica aranmana koje je stric Frenk napravio tri godine prije, uz moje iskustvo u Ekvadoru i moju elju da piem o ekonomskoj i politikoj situaciji te zemlje. Vrtjelo mi se u glavi nekoliko sedmica, a moj ego je narastao. Na Bostonskom univerzitetu postigao sam prvi stepen koji nije obeavao poziciju ekonomiste u tako uzvienoj konsultantskoj kompaniji. Znao sam da e nekoliko mojih kolega s Univerziteta, koji su odbijeni u vojsci i otili su studirati da bi postigli magistarske i druge naune stepene, pucati od zavisti. Zamiljao sam sebe kao tajnog agenta koji odlazi u egzotine zemlje, koji se izleava uz hotelske bazene, okruen divnim enama u bikiniju i s martinijem u ruci. Iako su sve to bile samo matarije, otkriu kasnije da su sadrale i djelie istine. Einar me angaovao kao ekonomistu, ali uskoro sam shvatio da je moj pravi posao zapravo mnogo dalje od toga i da se uistinu radi o neem to je blie Dejmsu Bondu nego to sam ikada mogao i slutiti. U zakonskom govoru MAIN bi se nazvao vrsto dranom kompanijom; otprilike pet odsto od njenih dvije hiljade zaposlenika bili su i vlasnici kompanije. O njima se govorilo kao o partnerima ili ortacima, a poloaj im je bio zavidan. Ne samo da su partneri imali mo nad svima ostalima, nego su i dobro zaraivali. Diskrecija im je bila simbol. Oni su se bavili efovima drava i drugim glavnim vladinim funkcionerima, koji od svojih konsultanata oekuju kao i od svojih advokata i psihoterapeuta da potuju strogi kod apsolutne povjerljivosti. Razgovor sa tampom bio je tabu. To se jednostavno nije tolerisalo. Posljedica toga je bila da je jedva ikad iko izvan MAIN-a za nas uopte i uo, iako su mnogi bili bliski s naim konkurentima, kao to su "Arthur D. Little", "Stone & Webster", "Brown & Root", "Halliburton" i "Bechtel". Sluim se terminom konkurenti u irem smislu, jer MAIN je bio u vlastitoj ligi sam sa sobom. Veina naeg profesionalnog osoblja bili su inenjeri, ali mi ipak nismo imali nikakvu opremu i nikad nismo konstruisali nijednu upu za skladite. Mnogi su radnici MAIN-a bili bive vojne osobe, no nismo kontaktirali s Ministarstvom odbrane niti s bilo kojom od vojnih slubi. Naa zaliha robe bila je neto toliko drugaije od norme, da prvih mjeseci tamo ni ja nisam mogao razabrati ime se bavimo. Jedino sam znao da e moj prvi stvarni raspored biti u Indoneziji te da u biti dio tima od jedanaest lanova poslanih da kreiraju struni energetski plan za ostrvo Javu.
13
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Takoe sam znao i to da se Einar i drugi koji su sa mnom razgovarali o poslu lino trudio kako bi me uvjerio da e privreda na Javi cvasti i ako se elim istaknuti kao dobar prognozer (i da mi za to ponude napredovanje), moram napraviti projekte koji to tako prikazuju. "Tono po planu", obiavao je rei Einar. Proao bi prstima po vazduhu iznad glave. "Ekonomija koja e poletjeti u vazduh kao ptica!"
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice primjeujem, da se ponaam indiferentno. Nakon nekoliko minuta bez jedne rijei gurnula je u mom pravcu neku otvorenu knjigu. Sadravala je tablicu s informacijama koje sam odavno traio o Kuvajtu - i karticu s njenim imenom, Klaudin Martin, i s titulom, posebni konsultant "Chas. T. Main, Inc". Pogledao sam njene njene zelene oi, a ona mi je pruila ruku. "Zamolili su me da Vam pomognem u edukaciji," rekla je. Nisam vjerovao da mi se to zaista dogaa. Poevi od idueg dana sastajali smo se u stanu Klaudin Martin u Ulici Bakon, nekoliko zgrada dalje od glavnog sjedita MAINS, s Prudential Centera. Za vrijeme naeg prvog zajedniki provedenog sata objasnila mi je da je moj poloaj neobian i da sve moramo drati u strogoj tajnosti. Rekla je da mi niko nije dao blia uputstva o mom poslu jer niko nije bio za to ovlaten - osim nje. Tada me informisala da je njen zadatak da me formira u uspjenog EHM-a. Sam je naziv probudio u meni stare snove o pustolovnim tajnim agentima i samog me zbunjivao nervozan smijeh koji mi je izlazio iz usta. Ona se osmjehnula rekavi da je humor jedan od razloga zbog kojih se koriste tim nazivom. "Ko bi to ozbiljno shvatio" pitala je. Ja sam priznao svoje potpuno neznanje o ulozi EHM-a. "Niste jedini", nasmijala se. "Mi smo rijetka vrsta u prljavom poslu. Nitko ne smije znati nita o Vaem angamanu - pa ak ni Vaa supruga." Zatim se uozbiljila. "Biu potpuno iskrena prema Vama, nauiti Vas sve to je mogue u nekoliko iduih sedmica. Tada ete morati birati. Vaa je odluka konana. Kad jednom uete, ostajete zauvijek." Kasnije bi se rijetko sluila punim nazivom; bili smo jednostavno EHM-i. Sada znam ono to tad nisam znao - da je Klaudin potpuno iskoristila moje slabosti koje su joj otkrili u NSA. Ne znam ko joj je prenio te podatke o meni - Einar, NSA, Kadrovsko odjeljenje MAIN-a ili neko drugi - znam samo da ih je koristila znalaki. Njen pristup, kombinacija zavoenja i verbalne manipulacije, bio je skrojen na poseban nain samo za mene, a ipak je odgovarao standardu operativnih postupaka to sam ih viao na djelu, u razliitim poslovima kad bi ulog bio velik pritisak da se zakljui unosan posao. Odmah je bila sigurna da ja neu dovesti u opasnost svoj brak otkrivi nae tajne aktivnosti. A bila je brutalno iskrena kad je rije bila o opisu tamnih strana stvari koje se od mene budu oekivale. Pojma nemam ko ju je plaao, iako nemam nikakvog razloga da sumnjam da to nije bio MAIN, kako je to podrazumijevala njena poslovna posjetnica. U to sam vrijeme bio previe naivan, zaplaen i oamuen da bih postavljao pitanja koja mi se danas ine oitima.
15
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Primjerice, ako postoji odluka da nekoj zemlji posudimo milijardu dolara kako bismo uvjerili njene voe da ne sklapaju saveze sa Sovjetskim Savezom, ja bi trebalo d ausporedim prednost investiranja tog novca u elektrane s prednostima investiranja u novu nacionalnu eljezniku mreu ili sistem komunikacija. Ili, moda mi neko kae da se zemlji nudi mogunost da dobije modernu elektrinu mreu, a ja u biti zaduen da im pokaem kako e taj sistem imati za posljedicu dovoljan ekonomski rast kako bih opravdao kredit. U svakom e sluaju odluujui faktor biti bruto domai proizvod. Pobijedie onaj projekt ija e posljedica biti najvei godinji rast BDP-a. Ako se razmatra samo jedan projekat morau pokazati kako e njegov razvoj donijeti znatne doprinose BDP-u. Neizgovoren aspekt svakog od tih projekata jest taj da su namijenjeni stvaranju velikih profita ugovornim strankama te da pomognu kako bi aica bogatih i uticajnih porodica u zemljama koje primaju kredite postala srena, dok s druge strane jame dugoronu finansijsku ovisnost, a zbog toga i politiku lojalnost vlada svuda po svijetu. to vii iznos kredita to bolje. Ne uzima se u obzir injenica da e teret duga zemlje njenim najsiromanijim graanima uiniti nedostupnom zdravstvenu zatitu, obrazovanje i druge vidove socijalne brige desetinama godina. Klaudin i ja otvoreno smo razgovarali o varljivom karakteru BDP-a. Primjera radi, moe doi do porasta BDP-a ak i kad profitira jedna jedina osoba, kao pojedinac koji je vlasnik odreene kompanije, pa i kad je veina stanovnika optereena dugovima. Bogati se bogate, a siromani postaju sve siromaniji. Uprkos tome, s gledita statistike to se biljei kao privredni napredak. Kao uglavnom svi ameriki graani, tako je i veina zaposlenika MAIN-a vjerovala da mi inimo uslugu tim zemljama kad tamo gradimo elektrane, autoputeve i luke. kole i tampa ue nas da sve nae akcije doivljavamo kao altruizam. Godinama sluam iste komentare kao: "Ako oni namjeravaju spaliti ameriku zastavu i protestovati protiv nae ambasade, zato jednostavno ne odemo iz njihove proklete zemlje i ostavimo ih da tonu u svome siromatvu?" Ljudi koji tako govore esto imaju diplomu koja potvruje da su vrlo kolovani. Ipak, ti isti ljudi nisu svjesni da je glavni razlog to otvaramo ambasade po svijetu taj da one slue naim interesima koji u drugoj polovini 20. vijeka podrazumijevaju pretvaranje Amerike u globalnu imperiju. Uprkos svojim vjerodajnicama, ti su ljudi jednako slabo obrazovani kao i oni kolonizatori u 18. vijeku koji su vjerovali da su Indijanci, koji se bore za svoj dio zemlje, zapravo avolje sluge. Za nekoliko mjeseci otii u na ostrvo Javu u Indoneziji, koje je u to vrijeme bilo najgue naseljeno na planeti. Indonezija je sluajno bila muslimanska zemlja bogata naftom i kolijevka komunistike djelatnosti. "To je sljedei domino poslije Vijetnama", tako je to sroila Klaudin. "Moramo pridobiti Indoneane. Ako se pridrue komunistikom bloku, onda..." Prstom je povukla pod svojim vratom i slatko se nasmijeila. "Hajde da jednostavno kaemo da se vi morate vratiti s vrlo optimistinim ekonomskim prognozama o tome kako rasti poput gljive im budu sagraene nove elektrane i proirena njihova distribucija. To e omoguiti USAID-u i meunarodnim bankama da opravdaju dodjelu kredita. Biete dobro nagraeni, to se razumije, i moete se onda preseliti na druge projekte u egzotinim zemljama. Svijet je postao neto kao vaa kolica za kupovinu." Nastavila me upozoravati kako e moja uloga biti teka. "Strunjaci iz banaka doi e iz a vas. Njihov je zadatak da trae dlake u jajetu kad je u pitanju vaa prognoza - za to su oni plaeni. Ako uspiju vas prikazati loim to im pomae da se oni ine dobrima."
16
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jednog sam dana podsjetio Klaudin da se grupa koju MAIN alje na Javu sastoji jo i od deset drugih ljudi. Pitao sam dobijaju li svi oni isti tip obrazovanja kao ja. Uvjerila me da ne. "Oni su inenjeri", rekla je. "Oni izrauju projekte za elektrane, prenos energije i distribucijske dalekovode te morske luke i puteve kojima se doprema gorivo. Vi ste onaj koji prejudicira budunost. Vae prognoze odreuju obim sistema koji oni projektuju - i visinu kredita. Razumijete li, klju je u vaim rukama."
17
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Ruzveltov taktiki potez preoblikovao je istoriju Srednjeg istoka, jer je sve stare strategije stvaranja imperija uinio zastarjelima. Poklopio se s poetkom eksperimenta s "ogranienim nenuklearnim vojnim akcijama", k oji je na kraju rezultirao ponienjem SAD u Koreji i Vijetnamu. Do 1968, one godine kad su me provjeravali u NSA, postalo je jasno da, ukoliko Sjedinjene Drave ele ostvariti san o globalnoj imperiji (kakvu su viziju imali ljudi poput predsjednika Donsona i Niksona), morae se sluiti strategijom po modelu Ruzveltovog iranskog primjera. Bio je to jedini nain da pobijedite Sovjete bez prijetnji nuklearnim ratom. Postojao je ipak jedan problem. Kermit Ruzvelt radio je za CIA. Da je bio uhvaen, posljedice bi bile pogubne. On je zamislio prvu ameriku operaciju da ukloni vladu druge zemlje, a postojali su izgledi da e slijediti i druge. Ali bitno je bilo pronai modus koji ne bi direktno odao Vaington. Na sreu tih stratega, 1968. godina bila je svjedok drugaijeg tipa revolucije: osiromaenje meunarodnih korporacija i multinacionalnih organizacija kao to su Svjetska banka ili MMF (Meunarodni monetarni fond). Njih su finansirali prvenstveno SAD i nae srodne firme u Evropi, koje su pomagale u stvaranju imperija. Odnos simbioze razvijen je meu vladama, korporacijama i multinacionalnim organizacijama. Do vremena kad sam se upisao u Poslovnu kolu na Bostonskom univerzitetu rjeenje problema "Ruzvelt - kao agent CIA" ve je bilo razraeno. Amerike izvjetajne agencije - ukljuujui i NSA - identifikovae e EHMove koje bi mogle zatim angaovati meunarodne kompanije. Te EHM-ove nikad ne bi plaala vlada; umjesto toga, oni bi primali svoju platu od privatnog sektora. Kad bi se sluajno saznale posljedice nj ihovog prljavog posla, one bi se pripisale pohlepi kompanija, a ne politici vlade. Osim toga, kompanija koja ih zaposli, iako ih plaa vladina agencija i njeni multinacionalni bankarski partneri (novcem poreskih obveznika), bila bi iskljuena iz izvjetaja za Kongres i skrivena od javnosti u sve veem broju legalnih inicijativa, ukljuujui zatitni znak, meunarodnu trgovinu i zakone o slobodi informisanja.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice pokuavajui proiriti komunizam po itavoj jugoistonoj Aziji i dobiti odobravanja svih svjetskih socijalistikih voa. Formirala se opozicija i dravni udar se odigrao 1965. godine. Sukarno je izbjegao ubistvo samo uz pomo prisebnosti duha svoje ljubavnice. Mnogi njegovi visoki vojni slubenici i najblii saradnici bili su loije sree. Dogaaji su podsjeali na one u Iranu 1953. godine. Konano se Komunistika partija smatrala odgovornom posebno one frakcije koje su bile povezane s Kinom. U masakrima koje je zapoela vojska ubijeno je prema procjenama izmeu tristo i petsto hiljada ljudi. Komandant vojske, general Suharto preuzeo je predsjedniku vlast 1968. godine. Do 1971. godine odluka Sjedinjenih Drava da istrgnu Indoneziju iz komunizma pojaala se kad se Vijetnamski rat poeo initi prilino neizvjesnim. Predsjednik Nikson poeo je cijeli niz povlaenja jedinica tokom ljeta 1969, a amerika strategija poinjala je usvajati vie globalne perspektive. Strategija je usmjerena na spreavanje domino efekta s jedne zemlje na drugu kad bi one jedna za drugom padale pod komunistiku vladavinu i usredotoena je na nekolicinu zemalja; kljuna je bila Indonezija. Elektrifikacija koju bi izveo MAIN svojim projektom bila je dijelom opsenog plana da se osigura amerika dominacija u jugoistonoj Aziji. Pretpostavka spoljne politike SAD bila je da e Suharto posluiti Vaingtonu na jednak nain kako je to ah uinio u Iranu. Sjedinjene Drave su se ponadale da e ovaj narod biti model drugim zemljama u regiji. Vaington je dio svoje strategije zasnovao na pretpostavci da e dobitak u Indoneziji imati pozitivne reperkusije u cijelomu islamskom svijetu, a posebno na uzavrelom Bliskom istoku. Ukoliko to nije dovoljan podsticaj, Indonezija ima i naftu. Niko nije bio siguran kolike su koliine i kakav je kvalitet naftnih rezervi, ali su strunjaci seizmolozi iz naftnih firmi predviali obilje. Dok sam tako prebirao po knjigama u Javnoj biblioteci u Bostonu, raslo je moje uzbuenje. Poeo sam zamiljati pustolovine koje mi predstoje. Radei za MAIN zamijeniu bijedni ivotni stil u Mirovnim s nagama puno luksuznijim i glamuroznijim nainom ivota. Vrijeme provedeno s Klaudin ve je predstavljalo ostvarenje nekih mojih matanja; inilo se predobrim da bi bilo istinito. Osjeao sam da se ve osveujem za ono to sam bio osuen provesti osnovnu kolu samo s djeacima. Jo se neto dogaalo u mom ivotu: En i ja nismo se slagali. Mislim da je osjetila da ja ivim dvostruki ivot. Ja sam to objanjavao kao posljedicu ljutnje koju sam osjetio kad je ona ustrajala na vjenanju. Bez obzira na to to me bodrila i slijedila kroz izazove naeg rasporeda u Mirovne snage u Ekvadoru; jo sam uvijek na nju gledao kao na nastavak tipa mog poputanja roditeljskim hirovima. Naravno, kad sada na to pomislim siguran sam da je moj odnos s Klaudin bio odluujui faktor. Nisam mogao s En o tome razgovarati, ali ona je to osjeala. Svakako, mi smo odluili preseliti se u dva odvojena stana. Jednog dana 1971. godine, oko sedam dana prije planiranog odlaska u Indoneziju, stigavi u Klaudinin stan naao sam u maloj trpezariji prostrt sto s raznim vrstama hljeba i sira, a bila je tu i flaa odlinog beaujolaisa. Ona mi je nazdravila. "Uspjeli ste", nasmijeila se, ali mi se to nekako uinilo ne ba iskrenim. "Sada ste jedan od nas". Neobavezno smo avrljali oko pola sata. Kad smo pili ostatak vina ona me pogledala kao nikad prije.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Bio sam zbunjen. Uasno sam se osjeao. No kasnije, kad sam se vraao prema centralnoj kancelariji, morao sam priznati sam sebi da je shema pametna. injenica je da su svi nai sastanci bili u njenom stanu. Nije bilo ni traga dokazu o naem odnosu, a i niko u MAIN-u nije ni na koji nain bio ukljuen. Jedan moj dio cijenio je njenu iskrenost; ona me nije prevarila onako kako su to uinili moji roditelji u vezi sa Tiltonom i Midlbarzom. Nekad sam imao romantinu sliku o Indoneziji, o zemlji u kojoj u ivjeti tri sljedea mjeseca. Neke su knjige sadravale fotografije lijepih ena u arenim saronzima, egzotinih plesaica sa Balija, vraeva to izdiu vatru i ratnika koji veslaju u dugim kanuima po smaragdnoj vodi na podnoju vulkana iz kojih suklja dim. Posebno je upeatljiv bio niz prekrasnih galiona nepoznatih Bugi pirata, koji jo plove u vodama arhipelaga, a koji su nekad tako terorisali evropske pomorce da su se ovi vraali kui govorei svojoj djeci: "Ponaajte se pristojno ili e vas odnijeti Bugi." Kako su mi te slike uzbuivale duu! Istorija i legende o toj zemlji predstavljaju izobilje likova veih nego to je prirodno: gnjevnih bogova, zmajeva, plemenskih sultana i prastarih pria koje su davno prije Hristovog roenja kruile po azijskim planinama, perzijskim pustinjama te preko Mediterana, da bi se nastanile u najdubljim sferama nae kolektivne svijesti. Sama imena njihovih bajkovitih ostrva - Java, Sumatra, Borneo, Celebes - zavodila su um. Bila je ovo zemlja mistike, mita i erotine ljepote; izgubljeno blago to ga je traio Kolumbo, ali ga nije nikada pronaao; kraljevina koju su opsjedali panci, ali je nisu dobili kao ni Holanani, Portugalci ni Japanci; mata i san. Moja oekivanja bila su velika i mislim da su reflektovala miljenja velikih osvajaa. Kao i Kolumo, tako sam i ja trebao da smirim svoju matu. Moda sam morao shvatiti da svjetionik obasjava sudbinu koja nije uvijek onakva kakvom je mi sami sebi predoavamo. Indonezija nam nudi blaga, ali nije krinja s lijekovima ba za sve, kao to sam oekivao. Zapravo, prvi dani koje sam proveo u indonezijskom uparenom glavnom gradu Dakarti, ljeta 1972, bili su okantni. Ljepota je svakako bila prisutna. Divne ene etaju odjevene u arene saronge. Bujni vrtovi sjaje svojim tropskim cvijeem. Egzotine plesaice s ostrava Bali. Taksi na biciklima s prizorima duginih boja, oslikanim na stranama visokih sjedala, gdje bi putnici sjedili ispred vozaa koji je okretao pedale. Holandski kolonijalni dvorci i damije ukraene malim tornjevima. Ali, postojala je i runa, tragina strana grada. Gubavci koji su pruali krvav patrljak umjesto ake. Mlade djevojke koje su nudile svoje tijelo za nekoliko novia. Nekada sjajni holandski kanali pretvoreni su u kloake. Sklonita od kartona, gdje bi cijele porodice ivjele uz obalu crne rijeke pune otpada. Tret ave trube i izduvni gasovi koji gue. Lijepo i runo, elegantno i prostako, duhovno i profano. To je bila Dakarta, u kojoj su se opojni mirisi bijelog luka i pupoljaka orhideja borili za dominaciju sa smradom otvorenih kanala. Ve sam i prije upoznao siromatvo, ali me nita od toga nije pripremilo na Dakartu. Naa grupa bila je, naravno, smjetena u najljepem hotelu u zemlji - "InterContinental Indonesia". Otvorila ga je "Pan American Airways". Poput drugih iz lanca "InterContintala", ratrkanih po zem aljskoj kugli, ovaj hotel gostio je bogate strance sa svim njihovim hirovima, a najvie od svih efove naftnih kompanija i njihove porodice. Prve veeri na menader projekta arli Ilingvort bio je domain na veeri u ast nama, u otmenom restoranu na najviem spratu. arli je bio znalac o ratu; najvie slobodnog vremena provodio je itajui istorijske knjige i romane o velikim vojnim komandantima i bitkama. On je bio utjelovljenje vojnika Vijetnamskog rata koji sjedi u fotelji. Kao i obino, te veeri imao je na sebi kaki pantalone i koulju kratkih rukava s vojnikim epoletama. Poto nas je pozdravio za dobrodolicu, zapalio je cigaru i, podiui au ampanjca, nazdravio "dobrom ivotu".
20
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pridruili smo mu se. Nae su ae zazvonile sa eljom o "dobrom ivotu". Oko njega je kruio dim cigare, a arli je prostoriju obiao pogledom. "Ovdje emo biti dobro tetoeni," rekao je vano klimnuvi glavom. "Indoneani e se o nama dobro brinuti, kao i ljudi iz Ambasade SAD. Ali nemojmo zaboraviti da moramo obaviti misiju." Spustio je pogled na aku punu kartica sa biljekama. "Da, ovdje smo da doradimo struni projekt za elektrifikaciju Jave - najnastanjenije zemlje svijeta. Ali, to je samo vrh ledenog brijega." Izraz lica mu se uozbiljio; podsjetio me na Dorda C. S kota, koji je glumio generala Patona, jednog od arlijevih heroja. "Ovdje smo da ne uinimo nita manje nego da spasimo zemlju od kandi komunizma. Kao to znate, Indonezija ima dugu i tunu istoriju. Sada, kad lebdi u mogunosti da se ubaci u 20. vijek, p onovo se nalazi na ispitu. Naa odgovornost je da obezbijedimo uslove da Indonezija ne ponovi greke svojih sjevernih susjeda Vijetnama, Kambode i Laosa. Integrisan elektrini sistem je kljuni element. Taj faktor vie od svih drugih (s moguom iznimkom nafte), jamie da vladaju kapitalizam i demokratija", rekao je arli.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice bez sumnje te profesore kotalo vlastitog zaposlenja - upravo kao to bi otkrivanje takvih injenica kotalo i mene. Te misli nastavile su me ometati u snu svake noi koju bih proveo u hotelu "InterContinental Indonesia". Na kraju moja prvobitna odbrana bila je vrlo lina: ja sam izborio put iz onog grada Nju Hampira, u osnovnoj koli i pri regrutaciji. Kroz splet koincidencija i napornog rada zaradio sam mjesto u dobrom ivotu. Tjeio sam se i injenicom da radim dobru stvar s godita svoje kulture. Bio sam na putu da postanem uspjean i potovan ekonomista. inio sam ono za ta me Poslovna kola pripremila. Pomagao sam primijeniti model razvoja kakav su sankcionirali najbolji umovi, oni vrhunski svjetski izvori. Usprkos svemu, ja sam usred noi esto puta osjetio potrebu da tjeim sam sebe obeanjem da u jednoga dana ipak istinu iznijeti na vidjelo. Tada bih itao romane Luisa L'Amoura o nekadanjim borcima na Divljem zapadu da nekako uspijem zaspati. Naa jedanaesterolana grupa provela je est dana u Kakarti, prijavljujui se Ambasadi SAD, susreui mnoge funkcionere, organizujui se, ali i odmarajui se uz bazen. Zapanjio me broj Amerikanaca koji su ivjeli u "InterContinentalu". Uivao sam promatrajui lijepe mlade ene, supruge amerikih rukovodilaca u naftnoj kompaniji i inenjera, koje su dane provodile uz bazen, a uvee bi odlazile u pet-est mondenih restorana u hotelu i izvan njega. Zatim je arli preselio nau ekipu u planinski grad Bandung. Klima je tamo bila blaa, siromatvo ne tako oito, a razonode mnogo manje. Dali su nam kuu za goste koja je pripadala Vladi, a zvali su je njisma; dali su nam je u cjelini, sa efom, kuvarom, vrtlarom i brojnom poslugom. Kua je sagraena u doba holandske kolonijalne vladavine, a bila je pravo prirodno sklonite. Njena velika veranda gledala je na plantae aja po blagim breuljcima sve do padina vulkanskih brda na Javi. Osim stana, bilo nam je obezbijeeno i 11 specijalnih tojota, svako vozilo s vozaem i prevodiocem. Na kraju su nam darovali lanstvo u ekskluzivnim klubovima za golf i tenis u Bandungu. Smjestili su nau kancelariju u niz kancelarija u lokalnom sjeditu kompanije za elektronske ureaje, u vlasnitvu Vlade. Meni su prvih nekoliko dana u Bandungu sadravali niz sastanaka s arlijem i Hauardom Parkerom. Hauardu je bilo sedamdeset i vie godina, a bio je penzionisani planer za opskrbu Nove Engleske, odnosno njenog sistema elektrifikacije.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice imati prilino jasnu ideju o punom razmjeru ekonomskih uda, koja e se dogaati kad dobijemo novu online mreu koordinata. Do kraja drugog mjeseca trebae nam vie detalja - podijeljenih po regijama. Posljednji emo se mjesec baviti popunjavanjem rupa. To e biti kritino. Skupiemo glave. Na taj nain prije nego to odemo odavde moramo biti savreno sigurni da imamo ba sve informacije koje na budu potrebne. Kod kue smo za Dan zahvalnosti, to je moj moto. Nema vie vraanja." Hauard je igledao kao simpatini tip poput djeda, ali u stvari je bio ogoren starac koji se osjeao zakinutim u ivotu. Nikad nije dosegao vrhunac elektroenergetskog sistema Nove Engleske i to ga je jako ljuilo. "Maknut sam jer nisam htio prihvatiti njihov nain", rekao bi uvijek iznova. Natjeran je da ode u penziju, a tada, kako nije mogao podnijeti da ostane kod kue sa enom, prihvatio se konsultantskog posla za MAIN. Bio je to ve njegov drugi raspored, a mene su upozorili i Einar i arli da pripazim s njim. Opisivali su ga kao tvrdoglavog, pokvarenog i osvetoljubivog. Kasnije se pokazalo da je ba Hauard bio jedan od mojih najmudrijih uitelja iako ga tada nisam bio s preman prihvatiti. On nikad nije dobio instrukcije kakve je Klaudin dala meni. Mislim da su ga smatrali prestarim ili ak moda i previe tvrdoglavim. Ili su mislili da je u tom poslu nakratko, dok ne privuku nekog podatljivog novajliju kao mene i to za puni angaman. U svakom je sluaju s njihovog gledita on bio problem. Hauard je jasno vidio situaciju i ulogu koju su eljeli da on odigra, a bio je odluan da ne postane talac. Svi atributi kojima su ga Einar i arli opisivali bili su pravi, ali barem je mali dio tvrdoglavosti izrastao iz njegovog linog zalaganja da im ne postane sluga. Sumnjam da je on ikada uo za titulu EHM-a, ali znao je da ga ele upotrijebiti za napredovanje oblika imperijalizma kakav on nije mogao prihvatiti. Poslije jednog sastanka s arlijem pozvao me na stranu. Nosio je sluni aparat pa je prebirao po kutijici ispod koulje koja je kontrolisala glasnou. "Ovo je meu nama", ree Hauard tihim glasom. Stajali smo kraj prozora zajednike kancelarije s pogledom na miran kanal koji je obilazio zgradu PLN-a. Mlada ena kupala se u prljavoj vodi pokuavajui zadrati neto estitosti nabacivi labavo sarong oko svoga golog tijela. "Oni e te pokuati uvjeriti kako e ta privreda poletjeti visoko kao raketa u nebo", ree. "arli je nemilosrdan. Nemoj mu dozvoliti da prodre do tebe." Njegove su mi rijei stvorile osjeaj da tonem, ali i elju da ga uvjerim kako je arli u pravu; konano, napredak moje karijere ovisi o tome hou li zadovoljiti svoje efove u MAIN-u. "Ta e privreda svakako bujati", rekao sam mu oiju uprtih prema eni na kanalu. "Pogledaj samo ta se dogaa." "Vidi ga", promrmljao je, oito nesvjestan scene dolje pred nama. "Ti si ve prihvatio njihovu strategiju, zar ne?" Pogled po kanalu privukao mi je panju. Neki stariji ovjek siao je niz obalu, spustio pantalone i unuo uz ivicu da zadovolji prirodnu potrebu. Mlada ga je ena vidjela, ali se nije dala omesti, nastavila se kupati. Okrenuo sam se od prozora i pogledao direktno u Hauarda. "Bio sam okolo po svijetu", rekao sam. "Moda jesam mlad, ali upravo sam se vratio poslije tri godine provedene u Junoj Americi. Vidio sam ta se dogaa kad otkriju naftu. Stvari se brzo mijenjaju." "O, pa i ja sam bio po svijetu", ree on posprdno. "Mnogo godina. Rei u ti neto, mladi u. Ne trzam na tvoja otkria nafte i sve to. itav sam ivot planirao napajanje elektroenergijom - u doba depresije, Drugog svjetskog rata, u vremenima procvata i lomova. Vidio sam svojim oima to je ruta 128, takozvano udo Masausetsa, uinila za Boston. I mogu ti rei sasvim pouzdano da nikad nikakvo elektrino napajanje nije raslo za vie od sedam do devet odsto godinje, ni u kakvom razdoblju s potporom. I to su podaci za najbolja vremena. Puno je razboritiji porast od est odsto." 23
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Buljio sam u njega. Jedan moj dio sumnjao je da ima pravo, ali osjeao sam se defanzivno. Znao sam da ga moram uvjeriti, jer je moja vlastita savjest vapila za opravdanjem.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Te sam noi leao u krevetu dugo razmiljajui o ljudima iz svog ivota - Hauardu, arliju, Klaudin, En, Einaru, stricu Franku - pitajui se kakav bi mi ivot bio da ih nisam nikada upoznao. Gdje bih tada ivio? Ne u Indoneziji, to je bilo izvjesno. Razmiljao sam i o svojoj budunosti i o tome kamo sam krenuo. Mislio sam o odluci s kojom sam se morao suoiti. arli je jasno rekao da oekuje od Hauarda i mene da predvidimo stope rasta od najmanje 17 odsto godinje. Kakvu da prognozu napravim? Iznenada mi se pojavila misao koja mi je smirila duu. Zato mi to prije nije palo na um? Odluka nije uopte zavisila od mene. Hauard je rekao da e uiniti ono to smatra ispravnim, nezavisno od mojih zakljuaka. Mogao bih odobrovoljiti svoje efove visokom privrednom prognozom, a on e donijeti svoju vlastitu odluku; moj rad nee imati nikakvog uinka na cjelokupni plan. Ljudi ponavljaju vanost moje uloge, ali nemaju pravo. Velik mi je teret skinut s lea. vrsto sam zaspao. Nekoliko dana poslije Hauard se razbolio od napada ameba. Mi smo ga hitno prebacili u katoliku misionarsku bolnicu. Ljekari su propisali lijekove i ozbiljno preporuili da se on odmah vrati u SAD. Hauard nas je uvjerio da ima ve sve podatke koji su mu potrebni i lako moe iz Bostona zavriti prognozu o potronji energije. Njegove rijei na rastanku ponovile su njegovo prethodno upozorenje. "Nema potrebe za namjetanjem brojeva", rekao mi je. "Ja neu biti dio te organizovane prijevare , bez obzira na to ta e ti rei o zauujuem privrednom rastu!" Nai ugovori s Vladom Indonezije, Azijskom bankom za razvoj i USAID-om zahtijevali su da neko iz nae grupe posjeti sva najvea naseljena sredita na podruju gdje e se primijeniti ekspertni plan. Odredili su da ja ispunim taj uslov. Kako je to arli objasnio: "Preivio si u Amazoni; zna kako se ponaati s insektima, zmijama i nekvalitetnom vodom." S vozaem i prevodiocem posjetio sam mnoga lijepa mjesta i odsjeo u nekim tmurnim prenoit ima. Upoznao sam lokalne poslovne voe i politiare te sluao njihove stavove o izgledima privrednog napretka. Meutim, ujedno sam otkrio da mnogi od njih nisu voljni sa mnom dijeliti podatke. inilo se da su prestraeni zbog moje prisutnosti. Tipino, rekli su mi da sve to moram provjeriti s njihovim nadreenima, vladinim agencijama ili s upravama kompanija u Dakarti. Ponekad sam posumnjao da je prema meni usmjerena neka vrsta tajnog dogovora.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Rasz je imao skuter i na sebe je preuzeo zadatak da me upozna sa svojim gradom i ljudima. "Pokazau vam lice Indonezije kakvo jo niste vidjeli", obeao je jedne veeri i pozvao me da skoim na sjedite iza njega. Proli smo pokraj predstave sa sjenom lutaka, muziara koji sviraju tradicionalne instrumente, gutaa vatre, onglera i ulinih prodavaa koji nude svu robu koju uopte moete zamisliti, od kopija amerikih kaseta do rijetkih domorodakih rukotvorina. Na kraju smo se nali u malom kafiu punom mladia i djevojaka, ija bi odjea, eiri i frizure odgovarali po modi nekom koncertu "Beatlesa" krajem ezdesetih godina; no svi oni su bili izraziti Indoneani. Rasz me upoznao s grupicom smjetenom oko stola pa smo i mi sjeli. Svi su oni govorili engleski no na raznim stepenima tenog govora, ali su cijenili i podsticali moje pokuaje da govorim jezik bahasa. Otvoreno su o tome govorili i udili se zato Amerikanci nikad to ne ine. Nisam znao odgovor. Nisam mogao ni objasniti zato sam ja jedini Amerikanac ili Evropljanin u tom dijelu grada, iako nas je mnogo bilo u klubu za golf i tenis, u otmenim restoranima, bioskopima i skupim samoposlugama. Tu vee u zauvijek upamtiti. Rasz i njegovi prijatelji sa mnom su se postavili kao s jednim od svojih, uivao sam u euforiji to se nalazim tamo, dijelim s njima grad, hranu, muziku, udiem miris istih cigareta i ostalo to je dio njihovog ivota, alim se i smijem se s njima zajedno. To je, opet, sve bilo kao u miro vnim snagama i pitao sam se zato sam uopte mislio da elim putovati prvim razredom i odvajati se od ljudi kao to su ovi. Kako je postajalo kasno, oni su se sve vie i vie zanimali da saznaju to ja mislim o njihovoj zemlji i o ratu u kojem se moja zemlja bori u Vijetnamu. Svi oni su se uasavali nad tim to su nazivali "ilegalna invazija" i bilo im je olakanje kad su otkrili da ja dijelim njihova osjeanja. Ona vee koju sam proveo sa Raszom i mladim Indoneanima i moja putovanja irom zemlje promijeni li su me. Otkrio sam da gledam svoje sugraane Amerikance u drugom svjetlu Kad smo se Rasz i ja vratili u kuu za goste, bilo je vrlo kasno i sve je bilo u mraku. Od srca sam mu zahvaljivao to me uveo u svoj svijet. On je zahvalio meni to sam otvoreno govorio s njegovim drutvom. Obeali smo jedan drugome da emo to ponoviti, zagrlili se i otili u svoje sobe. Ovaj doivljaj s Raszom probudio je u meni elju da provedem vie vremena odvojen od MAIN-ove grupe. Idueg jutra imao sam sastanak s arlijem i rekao sam mu kako me zbunjuju pokuaji da dobijem podatke od ovdanjeg stanovnitva. Osim toga, vei dio statistike koja mi je trebala za izradu privrednih predvianja nalazio se jedino u Vladinim kancelarijama u Dakarti. Dogovorili smo se da e biti nuno provesti jo nedjelju do dvije u Dakarti. arli je izrazio svoje aljenje to u morati da odem iz Bandunga u vruu metropolu, a i ja sam priznao da mi je ta pomisao mrska. Potajno sam, meutim, bio uzbuen jer u dobiti priliku da neko vrijeme provedem s am, da pregledam Dakartu i ivim u otmenom hotelu "InterContinental Indonesia". No kad sam tamo prispio, shvatio sam da sad gledam na ivot drugim oima. Ona vee koju sam proveo s Raszom i mladim Indoneanima i moja putovanja irom zemlje promijenili su me. Otkrio sam da gledam svoje sugraane Amerikance u drugom svjetlu. Njihove mlade supruge nisu mi se vie inile tako lijepima. Ograda vezana lancem oko bazena i eline ipke na prozorima niih spratova, koje sam prije jedva i primjeivao, sada su bile mrska pojava. Hrana u hotelskom elegantnom restoranu inila mi se bez ukusa. Jo sam neto zapazio. Dok sam bio na sastancima s politikim i poslovnim rukovodiocima, postao sam svjestan suptilnosti koju su pokazali u odnosu sa mnom. Toga sam i prije bio svjestan, ali sam tek sad primijetio kako neke od njih ljuti moja prisutnost. Kad bi me, na primjer, predstavljali jedan drugome, oni su se esto sluili terminima na bahasa jeziku, koji su, prema mom rijeniku, znaili neto kao inkvizitor ili ispitiva. Na mjerno nisam odavao svoje poznavanje njihovog jezika - i moj prevodilac je znao samo da znam recitovati nekoliko obinih fraza - a ja sam nabavio vrlo kvalitetan bahasa-engleski rjenik, kojim sam se esto sluio kad bi oni ve otili.
26
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jesu li takva oslovljavanja bila samo jezike sluajnosti? Pogrena interpretacija u mom rjeniku? Pokuao sam da uvjerim sebe da je to tako. to sam vie vremena provodio s tim ljudima, bio sam sve vie uvjeren da sam postao uljez, da su od nekoga gore dobili naredbu da sarauju i da nisu imali izbora nego da posluaju.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice bilo svjetla, ve su samo svjetlucale zvijezde iznad naih glava. Vazduh je bio pun mirisa goreeg drveta, kikirikija i klinia. Rasz se izgubio u gomili i uskoro se vratio s mnogima od onih mladih ljudi koje sam upoznao u kafiu. Nudili su me vruim ajem, kolaiima i satejem, sitnim komadiima mesa kuvanog u ulju od kikirikija. Mora da sam oklijevao prije no to sam uzeo ovo posljednje, jer jedna od djevojaka pokazala mi je malu vatru. "Vrlo svjee meso," nasmijala se, "tek skuvano." Tada je zapoela muzika - magian zvuk gamalona, instrumenta koji oponaa zvukove zvona u hramovima. "Dalang svira svu muziku sam", Rasz mi apne. "On takoe izrauje i sve lutke te govori njihovim glasovima, na nekoliko jezika. Mi emo vam prevoditi." Bila je to sjajna predstava, kombinacija tradicionalnih legendi sa savremenim dogaajima. Kasnije sam saznao da je dalang zapravo vra koji svoj posao obavlja u tr ansu. Imao je oko stotinu lutki, a umjesto svake od njih govorio je drugaijim tonom. To vee neu zaboraviti jer je uticalo na dio mog ivota to je slijedio. Poto je dovrio izbor iz klasike, iz starih tekstova Ramajane, dalang se pojavio s lutkom Riarda Niksona, cijelom pojavom sa dugim nosom i viseim obrazima. Predsjednik je bio obuen kao Ujak Sam, imao je cilindar i frak s uzorkom amerike zastave. U pratnji je bila druga lutka obuena u trodijelno, sitno prugasto odijelo. Druga je lutka u jednoj ruci imala kabao ukraen znakovima dolara. Svoju slobodnu ruku koristila je za vijorenje amerike zastave nad Niksonovom glavom onako kako robovi mau lepezama hladei svoga gospodara. Geografska karta Srednjeg i Dalekog istoka pojavila se iza njih dvojice, razne su zemlje visile na kukama poredane prema svom stvarnom poloaju. Nikson je odmah priao karti, podigao Vijetnam s njegove kuke i gurnuo si ga u usta. Viknuo je neto to se moglo prevesti kao: "Gorko! Smee. Ovo vam vie ne treba!" Tada je to ubacio u kabao i nastavio sve to isto da radi i sa drugim zemljama. Bio sam ipak iznenaen da njegov sljedei izbor nije ukljuio domino narode jugoistone Azije. Umjesto toga sve su to bile zemlje Srednjeg istoka - Palestina, Kuvajt, Saudijska Arabija, Irak, Sirija i Iran. Nakon toga okrenuo se Pakistanu i Avganistanu.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Meu gomilom se prolomio aplauz. Tada ovjek s vjedrom podigne zastavu i gurne je poput koplja u Indoneanina, koji zatetura i umre vrlo dramatinom smru. Ljudi iz publike su negodovali, pitali, vriskali i prijetili akama. Nikson i ovjek s vjedrom stajali su gledajui nas. Naklonili su se i nestali s pozornice. "Mislim da bih morao otii," rekao sam Raszu. On stavi zatitniki ruku meni na rame. "U redu je," ree. "Oni nemaju nita protiv tebe lino." Ja nisam ba bio tako siguran. Kasnije smo se svi povukli u kafi. Rasz i ostali su me uvjerili da nisu bili unaprijed obavijeteni o skeu Nikson - Svjetska banka. "Nikad se ne zna ta se moe oekivati od tog lutkara", primijeti jedan od mladia. Naglas sam se pitao je li ovo bilo uprizoreno meni u ast. Neko je u smijehu rekao da imam vrlo velik ego . "Tipino za Amerikance," dodao je tapajui me ugodno po leima. "Indoneani su vrlo svjesni politike," ree ovjek koji je sjedio kraj mene. "Zar Amerikanci ne gledaju ovakve predstave?" Vrlo lijepa ena, koja je diplomirala engleski jezik, sjedila je meni nasuprot preko stola. "Ali Vi radite za Svjetsku banku, je li tako", pitala me. Rekao sam joj da je moj trenutni zadatak bio Azijska banka za razvoj i Agencija Sjedinjenih Drava za meunarodni razvoj. "Zar nije to zapravo sve jedno te isto?" Nije ekala na odgovor. "Nije li to kao igrokaz koji smo veeras gledali? Zar vaa vlada ne gleda na Indoneziju i druge zemlje kao da smo samo hrpa..." Traila je pravu rije. "Groa," jedan od njenih prijatelja pomogne. "Tano. Hrpa groa. Moe izabrati. Zadri Englesku, pojedi Kinu. A odbaci Indoneziju." "Poto uzmete svu nau naftu," dodala je druga. Pokuao sam se braniti, ali nisam uopte bio dorastao zadatku. elio sam biti ponosan zbog injenice da sam stigao u ovaj dio grada i ostao promatrati cijelu antiameriku predstavu, to sam mogao pretvoriti u linu uvredu. elio sam da oni shvate koliko sam bio hrabar, da sam jedini lan grupe koji se uopte i potrudio da naui jezik bahasa i koji je pokazao elju da sazna neto o njihovoj kulturi i naglasiti da sa m jedini stranac koji gleda ovakve stvari. Ali sam shvatio da je mudrije ne rei nita od toga. Umjesto toga sam pokuao skrenuti temu razgovora. Pitao sam ih ta misle zbog ega je dalang osim Vijetnama izdvojio samo muslimanske zemlje. Pokuao sam se braniti, ali nisam bio dorastao zadatku. elio sam da shvate koliko sam bio hrabar, da sam jedini lan grupe koji se potrudio da naui jezik bahasa i koji je pokazao elju da sazna neto o njihovoj kulturi Ona lijepa studentkinja nasmijala se na to. "Jer takav je plan." "Vijetnam je samo jedna dionica", dodao jedan od mukih, "kao to je Holandija bila za naciste. Poetna stepenica." "Prava je meta", nastavi ena, "muslimanski svijet." Na ovo nisam mogao da ne odgovorim. "Svakako", protestovao sam, "ne moete valjda vjerovati da su Sjedinjene Drave protivislamske."
29
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "A ne", pitala je. "Otkada je to tako? Morate proitati nekoga od vaih vlastitih istoriara - Britanca imenom Toznbee. Ve u pedesetim godinama on je predvidio da pravi rat u iduem vijeku nee biti izmeu komunista i kapitalista, ve izmeu hriana i muslimana." "Arnold Toznbee je to rekao", bio sam zapanjen. "Da. Proitajte Civilizacije na provjeri i Svijet i zapad". "Ali zbog ega bi bilo toliko animoziteta meu muslimanima i hrianima", pitao sam. Svi su se oko stola pogledali. inilo se da im je teko povjerovati da se moe postaviti tako glupo pitanje. "Jer", ree ona sporo, "Zapad - a posebno njegov voa, SAD, - odluan je da preuzme nadzor nad cijelim svijetom, da postane najvea imperija u istoriji. Ve su dosta blizu uspjeha, Sovjetski Savez trenutno im stoji na putu, ali Sovjeti nee izdrati. Toznbee je to vidio. Oni nemaju religiju, vjeru, a ni supstancu iza svoje ideologije. Istorija dokazuje da je vjera - dua, vjerovanje u vie sile - esencijalno. Mi muslimani to imamo. Mi to imamo vie od bilo koga na svijetu, ak i vie od hriana. Dakle mi ekamo. Mi jaamo." "Doi e i nae vrijeme", tvrdio je jedan od njih, "a tada emo navaliti kao zmija." "Kako strana misao", tvrdio je jedan od njih, "a tada emo navaliti kao zmija." "Kako strana misao!" Jedva sam se mogao savladati. "to bismo mi mogli uiniti da to promijenimo?"
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice novine. Lutao sam gradskim ulicama, davao novac prosjacima i pokuavao razgova rati s gubavcima, prostitutkama i ulinim deranima. Istovremeno sam mislio i o prirodi strane pomoi i smatrao da je opravdana uloga razvijenih zemalja (DC, u argonu Svjetske banke) koju bi mogle odigrati pomaui da se smanji siromatvo i bijeda u slabij e razvijenim zemljama (LDC). Poeo sam se pitati: kada je spoljna pomo iskrena, a kad je jednostavno samo pohlepna i korisna samo sebi samoj. Uistinu sam poeo propitivati je li ta pomo ikada ovjekoljublje, a ako nije, bi li se moglo promijeniti. Bio sam siguran da zemlje kao moja treba da poduzmu odlune korake kako bi pomogle bolesnima i gladnima u svijetu, ali sam bio uvjeren da je to bila rijetka primarna motivacija naoj intervenciji ako je uopte ikad i postojala. Uvjeravao sam sebe da Einar, arli i ostali ine jednostavno ono to su ljudi uvijek inili: brinu se o sebi i svojim porodicama. Moj razgovor s mladim Indoneanima prisilio me da vidim i drugi aspekt tog pitanja Neprestano sam se vraao na isto pitanje: ako je namjera strane pomoi imperijalizam, je li to loe? esto sam primjeivao kako zavidim ljudima kao to je arli, koji vjeruju u na sustav toliko snano da ga ele nametnuti i ostatku svijeta. Pitao sam se mogu li ogranieni izvori dozvoliti cijelom svijetu da ivi u izobilju kao u Sjedinjenim Dravama, kad i same SAD imaju milione graana koji ive u siromatvu. Osim toga, nije mi bilo do kraja jasno ele li pripadnici drugih naroda ba ivjeti kao mi. Nae vlastite statistike o nasilju, depresiji, zloupotrebi droga, razvodima, kriminalu pokazuju da nae drutvo, jedno od najbogatijih u istoriji, ujedno moe biti jedno od najnesrenijih. Zato bismo eljeli da nas drugi oponaaju? Moda me Klaudin upozorila na sve to, nisam vie bio siguran ta mi je to pokuavala rei. Svakako, ostavivi po strani intelektualne argumente, sada je postalo bolno jasno da su moji dani nevinosti bili prolost. Pisao sam za svoje novine: Je li iko u SAD nevin? Iako oni na vrhu privredne piramide dobijaju najvie, milioni nas zavise - ili direktno ili indirektno - o eksploataciji nerazvijenih (LDC) za nau razonodu. Prirodni izvori i jeftina radna snaga, koji hrane gotovo sve nae poslove, a dolaze iz zemalja poput Indonezije, no vrlo malen dio toga se ikad vrati. Krediti strane pomoi jame da e dananja djeca i njihovi unuci biti taoci. Morae dozvoliti naim kompanijama da pustoe njihove prirodne izvore, a morae i tedjeti na obrazovanju, zdravstvu i drugim socijalnim slubama samo da bi nam vratili dugove. injenica da su nae kompanije ve primile vei dio tog novca, za gradnju elektrana, aerodroma i industrijskih postrojenja, nije faktor te formule. Je li izgovor da veina Amerikanaca nije svjesna te nevinosti ustava? Neinformisani i namjerno pogreno informisani, da - ali jesu li nevini? Naravno, morao sam se suoiti s injenicom da se i ja ubrajam sada meu te koji svjesno netono informiu. Koncepcija o svetom ratu po cijelom svijetu bila je zabrinjavajua, ali to sam due o njoj mislio postao sam sve uvjereniji u njegovu realnu mogunost. inilo mi se da ako taj dihad treba da se dogodi, radie se manje o muslimanima protiv hriana, a vie e biti nerazvijeni (LDC) protiv razvijenih (DC), moda s muslimanima u prvim redovima. Mi razvijeni bili smo korisnici prirodnih izvora; oni nerazvijeni su nas opskrbljivali. Bio je to kolonijalni trgovaki sistem ponovo uspostavljen da bi pojednostavnio onim monim i ograniio koritenje prirodnih izvora onim koji imaju izvore, ali nemaju mo. Nisam imao kod sebe primjerak Toynbeeja, ali sam dovoljno poznavao istoriju da razumijem kako e se opskrbljivai koji su dugo iskoritavani jednom pobuniti. Samo se trebalo sjetiti amerike revolucije i Toma Peina za primjer.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Ono to je Paine nudio svojim zemljacima u sjajnom Zdravom razumu bila je dua onog to su moji mladi prijatelji u Indoneziji spominjali kao - ideju, vjeru u pravdu vie sile i religiju slobode i jednakosti koja je dijametralno suprotna britanskoj monarhiji i njenom elitistikom klasnom sistemu. Ono to su nudili muslimani bilo je slino: vjera u viu silu i miljenje da razvijene zemlje nemaju pravo podjarmiti i eksploatisati ostatak svijeta. Poput kolonijalista, muslimani prijete da e se boriti za svoja prava, a poput Britanaca sedamdesetih godina 18. vijeka mi smo klasifikovali takvo djelovanje kao terorizam. ini se da se istorija ponavlja. Pitao sam se kakav bismo svijet mogli imati da Ujedinjene nacije i njihov saveznik Sjedinjene Drave sav novac koji troe na ratove za kolonije - kao onaj u Vijetnamu - upotrijebe na istrebljenje gladi ili organizovanje kolovanja i osnovne zdravstvene njege koja bi bila dostupna svim ljudima, ukljuujui i nae. Razmiljao sam kako bi uticalo na budue generacije kad bismo mi smanjili uzroke bijede, zatitili izvore vode, ume i druga prirodna podruja koja obezbjeuju istu vodu, vazduh i sve ono to nam hrani duh i tijelo. Nisam mogao vjerovati da bi nai preci, utemeljivai ove zemlje, imali viziju o pravu na ivot, slobodu i traenje sree, a sve bi to postojalo samo za Amerikance; zato onda mi sada primjenjujemo strategije koje propagiraju i imperijalistike vrijednosti protiv kojih su se upravo oni borili. Posljednje noi u Indoneziji probudio sam se iz sna, sjeo na krevet i upalio svjetlo. Imao sam osjeaj da se neko nalazi sa mnom u sobi. Pogledao sam poznati namjetaj hotela "InterContinental", tapiserije od batika i uokvirene sjene lutaka koje su visile na zidu. Tad sam se sjetio sna. Vidio sam u snu Isusa kako stoji preda mnom. Izgledao je isto onako kao Isus s kojim sam kao djeak razgovarao svake veeri, s njime sam dijelio svoje misli poto bih formalno izmolio svoje molitve. Jedino je Isus tada bio svijetle puti i plave kose, dok je ovaj sada imao kovravu crnu kosu i t amnu put. On se sagnuo i podigao neto na rame. Oekivao sam krst. Umjesto njega vidio sam osovinu automobila s privrenim rubom toka koji se izdie iznad njegove glave oblikujui metalnu aureolu. S ela mu je kao krv kapala mast. On se uspravio, pogledao me ravno u oi i kazao mi: "Kad bih se sada pojavio, ti bi vidio drugaijega." Pitao sam zato. Odgovorio mi je: "Jer se svijet promijenio." Na satu sam vidio da e uskoro svanuti. Znao sam da neu vie zaspati pa sam se odjenuo, poao liftom u prazno predvorje hotela i otiao u vrtove uz bazen. Mjesec je sjao, a miris orhideja ispunjavo je vazduh. Sjeo sam na udoban naslonja i pitao se to tu radim, zato su me sluajnosti ivota odvele ovim putem, zato u Indoneziju. Znao sam da mi se ivot izmijenio, ali nisam imao pojma koliko drastino. En i ja sreli smo se, prema dogovoru, u Parizu, na mom putu kui, kako bismo se pokuali pomiriti. ak i za vrijeme ovog odmora u Francuskoj nastavili smo se prepirati. Iako je bilo mnotvo posebnih i lijepih trenuta ka, mislim da smo oboje bili svjesni da je naa duga istorija ljutnje i ogorenosti bila prevelika prepreka. Uz to, bilo je mnogo toga to joj nisam smio priati. Jedina osoba s kojom sam takve stvari mogao podijeliti bila je Klaudin i stalno sam na nju mislio. En i ja smo stigli na aerodrom "Bostons Logan" i taksijem se odvezli u svoje odvojene stanove na Back Bazu. Pravi me test Indonezije ekao u MAIN-u. Otiao sam u glavno sjedite Idejnog centra odmah prvog jutra i dok sam s desecima ostalih zaposlenih stajao kod lifta, saznao sam da je Mek Hol, zagonetni osamdesetogodinjak, predsjednik u MAIN-u i glavni izvrni direktor (CEO), unaprijedio Einara u predsjednika nae kancelarije u Portlandu, u Oregonu. Sada sam, dakle, slubeno izvjetavao Brunu Zambotija. Znao sam da mi se ivot izmijenio, ali nisam imao pojma koliko drastino. Umirao sam od elje da izvijestim Klaudin o svom unapreenju i o iskustvima iz Indonezije Nadimak mu je bio Srebrna Lisica zbog boje kose i nevjerovatne sposobnosti da obrlati svakoga ko bi mu predstavljao neki izazov. Izgledao je poput Karza Granta. Bio je i elokventan, a imao je diplomu inenjera i magisterij poslovne administracije. Razumio se u ekonometriju, a u MAIN-u je imao dunost potpredsjednika u Odjeljenju za elektrinu energiju i veinu meunarodnih projekata. On je bio oito predodreen da preuzme 32
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice mjesto predsjednika kompanije, kad njegov mentor, stariji gospodin Dejk Dauber ode u penziju. Kao veina zaposlenih osjeao sam strahopotovanje i strah pred Brunom Zambotijem. Upravo prije ruka pozvan sam u Brunovu kancelariju. Nakon srdanog razgovora o Indoneziji rekao je neto zbog ega sam skoio na rub stolice. "Otputam Hauarda Parkera. Ne moramo ulaziti u detalje, ve treba samo rei da je on izgubio kontakt sa stvarnou." Njegov je smijeak bio neprilino ugodan dok je prstom lupkao po listu papira na pisaem stolu. "Osam odsto godinje. To je njegova prognoza za potronju elektrine energije. Moete li to povjerovati? U zemlji s potencijalom Indonezije?" Smijeak mu je nestao i pogledao me otvoreno u oi. "arli Ilingvort mi kae da je vaa privredna prognoza pogodila cilj i da e opravdati porast potronje energije od 17 do 20 odsto. Da li je to tano?" Potvrdio sam mu da jeste. Ustao je i pruio mi ruku. "estitam. Upravo ste unaprijeeni." Moda je trebalo da odem i proslavim to u finom restoranu s ostalim zaposlenim u MAIN -u - ili ak sam. No na pameti mi je bila Klaudin. Umirao sam od elje da je izvijestim o svom unapreenju i o iskustvima iz Indonezije. Upozorila me da je ne zovem iz inostranstva pa i nisam. Sada sam bio zapanjen otkrivi da joj je telefon iskljuen bez obavjetenja o novom broju. Otiao sam da je potraim.
33
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Odazvao sam se njegovom pozivu i saznao da je Bruno vie no odrao rije. Ne samo da sam unaprijeen na bive Hauardovo mjesto, dodijeljen mi je i naslov glavnog ekonomiste uz poviicu plate. To me ipak malo razveselilo. Uzeo sam slobodno poslijepodne i tumarao uzdu rijeke arls saq etvrt litre piva. Dok sam tamo sjedio, promatrao jedrilice i lijepio svoju bolest jet lag u kombinaciji s mamurlukom, sam sebe sam uvjerio da je Klaudin obavila svoj zadatak i preselila se na svoj novi raspored. Uvijek je naglaavala potrebu za tajnou. Ona e me nazvati. Mormino je bio u pravu. Moja bolest - i moja tjeskoba - su se izgubile. Tokom iduih sedmica pokuao sam ostaviti po strani svaku pomisao na Klaudin. Usredotoio sam se na pisanje svog izvjetaja o indonezijskoj ekonomiji i na revidiranje Hauardovih prognoza o potronji energije. Zavrio sam s onom vrstom studije kakvu su moji efovi eljeli vidjeti: porast zahtjeva za energijom koji u prosjeku iznosi 19 odsto godinje kroz 12 godina poto novi sistem bude potpuno uspostavljen, smanjen na 17 odsto u sljedeih osam godina, a tada zadran na 15 odsto za ostatak od ukupno predvienih 25 godina trajanja projekta. Prezentovao sam svoje zakljuke na formalnim sastancima s meunarodnim kreditnim agencijama. Njihove grupe eksperata ispitivale su me opirno i bez milosti. Dotad su se moje emocije pretvorile u neku vrstu tmurne odlunosti, sline onoj koja me podsticala da se istaknem odlinou u danima svog osnovnog kolovanja radije nego da se pobunim. Uprkos svemu, sjeanje na Klaudin uvijek je negdje lebdjelo u blizini. Kad me neki mladi drski ekonomista, koji se elio proslaviti u Banci za obnovu Azije, bezobzirno pekao na laganoj vatri cijelo jedno poslijepodne, sjetio sam se savjeta koji mi je Klaudin dala dok smo sjedili u stanu u Beacon Streetu puno mjeseci prije. "Ko moe predvidjeti ta e biti za 25 godina", pitala je tada. "Tvoje predvianje jednako je dobro kao i njihovo. Sve lei u povjerenju." Postao sam uvjeren kako sam strunjak podsjeajui se da sam imao puno vie ivotnog iskustva u zemljama u razvoju nego mnogi drugi - a neki od njih bili su dvostruko stariji - oni sad treba da ocjenjuju moj rad. ivio sam prije u Amazonu i putovao na dijelove Jave koje niko drugi nije ni elio posjetiti. Pohaao sam nekoliko intenzivnih kurseva usmjerenih na pouavanje rukovodilaca o profinjenijim stavkama iz ekonometrije i govorio sebi da sam dio nove vrste statistiki orijentisanih momaka koji oboavaju ekonometriju i sviaju se Robertu Meknamari, ukoenom predsjedniku Svjetske banke, prethodnom predsjedniku kompanije "Ford motor" i, konano, ministru odbrane Donu Kenedsa. To je bio ovjek koji je izgradio svoju reputaciju na brojkama, na teoriji vjerovatnoe, na matematikim modelima, i - sumnjao sam - na svojoj vrlo razmetljivoj tatini. Pokuao sam se povoditi za Meknamarom i za svojim efom Brunom. Usvojio sam nain govora koji je oponaao prvog i poeo hodati na nain ovog drugog, sa diplomatskom torbom koja mi se ljuljala po strani. Kad pomislim unazad moram se uditi svojoj drskosti. Istinu govorei, moja je ekspertiza bila jako ograniena, ali ono to mi je nedostajalo u kolovanju i znanju to sam nadoknaivao hrabrou. I to je funkcionisalo. Na kraju je grupa eksperata udarila peate na moje izvjetaje i tako ih odobrila. Iduih mjeseci odlazio sam na sastanke u Teheran, Karakas, Gvatemalu, London, Be i Vaingon. Upoznao sasm vane osobe, ukljuujui i iranskog aha, bive predsjednike nekoliko zemalja te Roberta Meknamaru lino. Kao u osnovnoj koli bio je to muki svijet.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice U poetku mi je sva ta panja udarila u glavu. Osjeao sam se kao arobnjak koji moe mahnuti svojim tapiem i izazvati svjetlost, industrija je nicala poput cvijea. Tada sam postao razoaran. Pitao sam se koji su moji motivi i motivi onih koji sa mnom rade. ini se da vana titula ili doktorat nauka ne pomau ljudima da shvate jadno stanje gubavca koji ivi pored odvodnog kanala u Dakarti, a sumnjao sam i da vjetina manipulisanja statistikom pomae ovjeku da predvidi budunost. to sam bolje upoznavao one koji su donosili odluke o preoblikovanju svijeta, bio sam sve vie skeptian u vezi s njihovom sposobnou i ciljevima. Gledajui lica preko stola na sastancima morao sam se suzdravati da obuzdam svoj bijes. Konano se i ta perspektiva izmijenila. Doao sam do zakljuka da veina tih ljudi vjeruje kako ini pravu stvar. Kao i arli oni su bili uvjereni da su komunizam i terorizam zle sile - vie nego predvidiva reagovanja na odluke koje su donosili oni sami i njihovi prethodnici - i da imaju dunost prema vlastitoj zemlji, buduim pokoljenjima i prema Bogu, da svijet preobrate u kapitalizam. Oni su se rukovodili naelom preivljavanja najsposobnijih; kad se ve sluajno dogodilo da su sreom roeni unutar privilegovanog stalea, umjesto u sklonitu od kartona, smatrali su svojom dunou da predaju to nasljee svom potomstvu. Oklijevao sam da li da te ljude gledam kao da su u konspiraciji ili da ih smatram vrsto povezanim bratstvom koje nastoji da dominira svijetom. Ipak sam ih s vremenom poeo voljeti kao one vlasnike plantaa na Jugu prije Graanskog rata. Bili su to ljudi koji su se zbliili jedni sa drugima putem zajednikih uvjerenja i koji su imali zajedniki interes za sebe same. Nije to bila neka ekskluzivna grupa koja bi se s astajala na tajnim mjestima usredotoena na neke zle namjere. Autokrati s plantaa odrastali su zajedno sa slugama i robovima, bili su odgajani u vjerovanju da je njihovo pravo pa ak i dunost brinuti se o paganima i preobratiti ih na vjeru i nain ivota vlasnika. Iako ih je ropstvo u filozofskom smislu odbijalo, oni su poput Tomasa Defersona to opravdavali kao nunost, ijim nestajanjem bi nastao drutveni i privredni kaos. Lideri modernih oligarhija, o kojima sam sada razmiljao kao o korporatokratiji, inilo se da su istog kova. Poeo sam misliti o tome ko ima koristi od ratova i masovne proizvodnje oruja, od gradnje brana na rijekama i unitavanja prirodne okoline i kulture. Poeo sam se pitati kome to koristi da stotine i hiljade ljudi umiru zbog nedostatka hrane, zagaene vode i od bolesti koje bi se mogle lijeiti. Polako sam poeo shvaati da na dugi rok ne profitira niko, ali u kratkom razdoblju oni na vrhu piramide - moji pretpostavljeni i ja - ini se imamo koristi, ako nita drugo, materijalne. To je potaklo jo nekoliko pitanja: Zato se ova situacija ne mijenja? Zato je izdrala toliko dugo? Lei li odgovor jednostavno u staroj uzreici "mo je dobra," da oni koji imaju mo pokreu sistem? inilo se nedovoljno kazati da mo sama po sebi dozvoljava da takva situacija potraje. Dok pretpostavka da mo ini dobro objanjava dosta toga, osjeao sam da mora postojati jaa poticajna snaga koja je ovdje na djelu. Sjetio sam se jednog profesora ekonomike iz vremena svog poslovnog studija, ovjeka iz s jeverne Indije koji nam je predavao o limitiranim izvorima, o ovjeku i njegovoj potrebi da neprestano raste i o naelu robovskog rada. Po miljenju tog profesora svi uspjeni kapitalistiki sistemi ukljuuju hijerarhije s vrlo krutim lancima upravljanja te aku ljudi na samom vrhu koji kontroliu naredbe odozgo prema sebi podlonima, kao i veliku vojsku radnika na dnu koje bi pomou odgovarajuih ekonomskih termina mogli istinski razvrstati kao robove. Na kraju sam se potpuno uvjerio da mi takav sistem potiemo, jer nas je korporatokratija uvjerila kako nam je Bog dao pravo da nekoliko naih ljudi smjestimo na sam vrh te kapitalistike piramide i da takav na sistem prenesemo u cijeli svijet. Naravno da mi nismo prvi koji to radimo. Popis onih koji su to praktikovali protee se nazad do prastarih carstava u sjevernoj Africi, na Srednjem istoku i u Aziji te see sve do Persije, Grke, Rima i krstakih ratova, te do svih evropskih graditelja imperija iz razdoblja nakon Kolumba. Taj imperijalistiki poriv jest i bie uzrok 35
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice veine ratova, zagaenja, umiranja od gladi, istrebljenja vrsta i genocida, i za to se uvijek plaala visoka cijena na raun savjesti i dobrobiti graana tih imperija. Ona je doprinosila loem socijalnom statusu i dovela do situacije gdje su najbogatije kulture u ljudskoj istoriji rtve najvie stope samoubistava, zlopotrebe droga i nasilja. O tim sam pitanjima opirno razmiljao, ali sam izbjegavao misliti o prirodi svoje vlastite uloge u tome svemu. Sebe sam pokuao doivljavati ne kao EHM-a, nego kao glavnog ekonomistu. To je zvualo tako legitimno, a ako bih trebao kakvu potvrdu, mogao sam uvijek baciti pogled na stubac svojih primanja: sva su ona dolazila iz MAIN-a, iz privatne kompanije. Nisam ni novia primio od NSA ili bilo koje druge v ladine agencije. I tako sam postao uvjeren, gotovo uvjeren. Jednog poslijepodneva Bruno me pozvao u svoju kancelariju. Doao je do moje stolice i potapao me po ramenu. "Napravio si odlian posao", govorio je medenim glasom. "Da bismo pokazali kako to cijenimo, dajemo ti priliku tvog ivota, neto to malo ljudi ikad dobije, pa ak i kad su dvostruko stariji od tebe."
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice imao primisao socijalizma. Podupirali su i CIA i NSA u protivkomunistikim djelatnostima po cijeloj hemisferi i pomagali krupnom amerikom biznisu kao to su "Rockefeller's Standard Oil" i "United Fruit Company" (koju je kupio Dord H. W. Bu). Te vlade oito nisu osjeale da bi interesi SAD treblo da budu ostvareni tako da unaprijede ivot ljudi u krajnjem siromatvu ili onih koji slue kao stvarni robovi na velikim plantaama i u kompanijama. Panamske vladarske porodice bile su obilato nagraene za svoju pomo. Vojne snage SAD intervenirale su u njihovo ime desetak i vie puta u razdoblju izmeu Deklaracije o panamskoj nezavisnosti i 1968. godine. Meutim, te godine dok sam bio u mirovnim snagama kao volonter u Ekvadoru tok panamske istorije naglo se izmijenio. Dravni udar zbacio je Arnulfa Ariasa, posljednjeg koji je nastupao kao razmetljivi diktator, a Omar Torihos pojavio se kao ef drave iako nije direktno uestvovao u dravnom udaru. Torihosa su jako cijenili panamski srednji i nii slojevi. Odrastao je u ruralnom dijelu Santijaga, gdje su mu roditelji bili uitelji. Brzo se uspinjao u redovima Nacionalne garde, panamske prve vojne jedinice i institucije koja je u ezdesetim godinama dobijala sve veu podrku meu siromanima. Torihos je stekao ugled zato to je sluao rije osiromaenih. etao bi ulicama njihovih siromanih gradova, drao mitinge po sirotinjskim etvrtima gdje se politiari nisu usuivali ni ui, pomagao je nezaposlenima da nau posao, a esto je poklanjao svoja vlastita skromna sredstva porodicama pogoenim boleu ili nekakvom nevoljom. Njegova ljubav prema ivotu i saosjeanje s ljudima prelazili su granice Paname. Torihos se posvetio pretvaranju svoje zemlje u sklonite za progonjene, u mjesto koje bi nudilo azil izbjeglicama s obiju strana politike ograde, od ljeviarskih oponenata Pinoeu u ileu pa do desnog krila gerile protiv Kastra. Mnogi ljudi gledali su na njega kao na agenta za mir, a takva percepcija donijela mu je reputaciju voe koji se posvetio rjeavanju razlika meu raznim frakcijama koje su razdirale tolike zemlje u Latinskoj Americi: Honduras, Gvatemalu, Salvador, Nikaragvu, Kubu, Kolumbiju, Peru, Argentinu, ile i Paragvaj. Njegov malobrojni narod, koji broji dva miliona ljudi, sluio je kao model socijalne reforme i inspiracije svjetskim voama koje se meusobno razlikuju kao i radnike voe koje su potajno kovale planove za raspad Sovjetskog Saveza ili islamskih militanata kao to je Moamer Gadafi u Libiji. Svoje prve veeri u Panami, zaustavljen na semaforu, virio sam meu bune brisae stakla, dirnut ovim ovjekom koji mi se smjekao s upravljake ploe - lijep, harizmatian i hrabar. Znao sam jo odranije da on stoji iza svojih uvjerenja. Prvi put u istoriji Panama nije bila lutka u rukama Vaingtona ili bilo koga drugoga.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice intervenciju SAD u Dominikanskoj Republici, u Venecueli i za vrijeme "osloboenja" Paname od Kolumbije. Cijeli niz buduih predsjednika SAD - najzapaeniji Taft, Vilson i Frenklin Ruzevelt - oslanjao se na to kako bi razgranao sveamerike aktivnosti Vaingtona sve do kraja Drugog svjetskog rata. Napokon, tokom druge polovine dvadesetog vijeka Sjedinjene Drave iskoristile su prijetnju komunizma da bi opravdale ekspanziju na zemlje irom zemaljske kugle, ukljuujui i Vijetnam i Indoneziju. Sada se inilo da jedan ovjek stoji Vaingtonu na putu. Znao sam da on nije prvi - lideri poput Kastra i Aljendea ve su uklonjeni prije njega - ali samo je Torihos to radio izvan podruja vladavine komunistike ideologije i nipoto ne tvrdei da je njegov pokret revolucija. On je jednostavno govorio da Panama ima svoja prava - na suverenitet nad svojim narodom, na njegove zemlje i vodeni put to je presijeca - i da su ta prava jednako tako vaea i bogomdana kao i sva prava koja uivaju Sjedinjene Drave. Torihos je, takoe, prigovarao koli Amerika i Junoj komandi SAD centra za vojnu obuku u tropskim uslovima, jer su obje institucije bile smjetene u zoni kanala. Godinama su oruane snage pozivale diktatore i predsjednike Latinske Amerike da poalju svoje sinove, vojne komandante u njihove ustanove - najvee i najbolje izvan Sjeverne Amerike. Tamo su davali obuku o vjetinama ispitivanja i tajnih operacija kao i vojnih taktika koje e oni primijeniti u borbi protiv komunizma i za zatitu svoje imovine, imovine naf tnih i drugih privatnih kompanija. Postojala je mogunost da se poveu s visokim vojnim oficirima SAD. Te institucije bile su mrske Latinskoj Americi - osim u sluaju nekolicine bogataa koji su se njima okoristili. Znalo se da se ovdje koluju desniarski odredi ubica i muitelja koji su tolikim narodima donijeli totalitarne reime. Torihos je vrlo jasno pokazao da zona kanala lei unutar granica. Vidjevi zgodnog generala na komandnoj ploi i proitavi natpis ispod slike - "Omarov ideal je sloboda; nije jo izmiljen projektil koji bi mogao ubiti neku ideju!" - osjetio sam drhtanje niz kimu. Imao sam predosjeaj da pria o Panami u dvadesetom vijeku nije jo zavrena i da se Torihos nalazi pred tekim, moda i traginim razdobljem. Tropska oluja lupala je prednje staklo, svjetlo semafora se izmijenilo u zeleno i voza je zatrubio automobilu pred nama. Mislio sam o svom poloaju. Poslat sam u Panamu da sklopim sporazum o onome to e postati MAIN-ov prvi istinski sveobuhvatni struni razvojni plan. Taj plan kreirao bi opravdanje za Svjetsku banku, Ameriku banku za interni razvoj i investicije USAID-a u milijardama dolara za energiju, transportni i agronomski sektor te male, ali vrlo vane zemlje. Bilo je to, naravno, izvrdavanje, sredstvo da Panama zauvije k postane zaduena i da se na taj nain vrati u svoj marionetski status. Kad se taksi poeo kretati kroz no, provala krivnje bljesnula je u meni, ali sam je suspregnuo. to me briga? Ja sam na Javi prodao duu, upustio se u rizik, a sad mogu stvoriti ansu svog ivota. Mogu postati bogat, slavan i uticajan, a sve to samo jednim udarcem. Sutradan je panamska vlada poslala ovjeka da me uputi. Ime mu je bilo Fidel i odmah me privukao. Bio je visok i vitak, oito se ponosio svojom zemljom. Njegov prapradjed se borio uz Bolivara za osloboenje od panije. Ja sam mu rekao kako sam u srodstvu s Tomom Paineom i bio sam oduevljen uvi da je Fidel proitao "Zdrav razum" na panskom jeziku. Govorio je engleski, ali kad je otkrio da teno vladam njegovim maternjim jezikom, svladale su ga emocije. "Mnogi vai ljudi ive ovdje godinama, a nisu se ni potrudili da ga naue," rekao je. Fidel me provezao kroz dojmljivo prosperitetan dio svog grada koji je on zvao Nova Panama. Kad smo prolazili pored stakleno-elinih nebodera, objasnio mi je da Panama ima vie meunarodnih banaka nego bilo koja zemlja juno od Rio Grandea.
38
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "esto nas nazivaju vajcarskom u Amerikama", rekao je: "Mi svojim klijentima postavljamo vrlo malo pitanja." Kasno poslijepodne, sa suncem koje se sputalo prema Pacifiku, krenuli smo prema aveniji koja je slijedila oblike zaliva. Tamo je bio usidren dugi niz brodova. Pitao sam Fidela postoji li kakav problem s kanalom.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Nije naa najgora", ree, "ali osjetiete ukus." Drvene upe i kanali puni stajae vode okruivali su ulicu, krhki domovi dali su naslutiti bijedne brodice torpedirane u otpadnom kanalu. Smrad trulei i neisti kanala ispunio nam je auto dok su uokolo trkarala djeca sputenih stomaka. Kad smo usporili, okupili su se na mojoj strani zovui me stricem i prosei novac. To me podsjetilo na Dakartu. Na mnogim su zidovima bili grafiti. Bilo je nekoliko uobiajenih srca s nakrabanim imenima parova, ali ih je veina sadravala slogane koji su izraavali mrnju prema Sjedinjenim Dravama. "Idi kui, gringo," "Prestani srati po naem kanalu", "Ujak Sam, vlasnik robova" i "Recite Niksonu da Panama nije Vijetnam." Slogan koji mi je posebno ohladio srce, glasio je: "Smrt za slobodu jest put prema Hristu." Razbacani meu tim natpisima bili su plakati Omara Torijosa. "Sada druga strana", ree Fidel. "Imam slubene papire, a Vi ste dravljanin SAD pa moemo proi." Ispod neba grimizno ljubiaste boje odveo nas je u Zonu Kanala. Ma koliko mislio da sam spreman, to ipak nije bilo dovoljno. Jedva da sam mogao oekivati bogatstvo tog mjesta - velike bijele zgrade, oiane tratine, raskoni domovi, igralita za golf, prodavnice i kazalita. "Fakti", ree. "Sve je ovo ovdje vlasnitvo SAD. Svi poslovi - samoposluge, brijanice, saloni ljepote, restorani, svi oni su izuzeti iz panamskog zakona i poreza. Ovdje je sedam igralita za golf s 18 rupa, amerike pote nalaze se naokolo na pogodnim mjestima, ameriki sudovi i kole. To stvarno i jest zemlja u zemlji." "Kakva uvreda!" Fidel me pogledao kao da eli brzo procijeniti. "Da", sloio se. "To je prilino odgovarajua rije. Tamo preko", pokazao je nazad prema gradu, "dohodak po glavi stanovnika je manje od hiljadu dolara godinje, a nezaposlenost dosee stopu od 30 odsto. Naravno da se u jadnom malom gradu koji smo maloas vidjeli niko ni ne priblii hiljadu dolara, a teko da iko ima posao." "ta se preduzima?" Okrenuo se i uputio mi pogled koji se izmijenio od ljutnje u tugu. "A ta mi moemo preduzeti?" Kimnuo je: "Ja ne znam, ali rei u ovo: Torijos pokuava, moda e to biti njegov kraj, ali siguran sam da daje sve to ima. On je ovjek koji e se boriti za svoje ljude." Kad smo se uputili prema Zoni Kanala, Fidel se osmijehnuo. "Volite li plesati?" Ne ekajui odgovor, rekao je: "Hajde da neto veeramo, a onda u Vam pokazati drugu stranu Paname." Nakon sonog odreska i hladnog piva otili smo iz restorana i odvezli se dolje u tamnu ulicu. Fidel mi je savjetovao da nikad ne hodam po ovom kvartu. "Ako doe ovamo, uzmi taksi do kunih vrata." Pokazao mi je: "Upravo tamo iza ograde nalazi se Zona Kanala."
40
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Proli smo kratkim trotoarom s parkinga i odmah se nali na ulici obasjanoj neonskim svjetlima. Pokraj nas su pretrala dva deka usmjerivi tapove jedan prema drugome i oponaajui zvukove vatrenog oruja. Jedan je lupio Fidela po nozi, ruka mu je jedva dosezala Fidelovo bedro. Mali se djeak zaustavio i povukao se nazad. "Oprostite gospodine", zapuhano je promumljao na panskom. Fidel je obje ruke stavio deku na rame. "Nita se nije dogodilo, moj ovjee", rekao je. "Ali reci mi na koga ste ti i tvoj prijatelj pucali?" Priao nam je drugi djeak. Stavio je ruku zatitniki oko maloga. "Moj brat", objasnio je. "ao nam je." "Sve je u redu", Fidel se njeno nasmijei. "Nije me povrijedio. Ja sam ga samo pitao na koga ste vi momci pucali. Mislim da sam i ja nekad igrao istu igru." Djeaci su se pogledali. Stariji se nasmijeio. "On je gringo general u Zoni Kanala. Pokuao mi je silovati majku i ja ga sada tjeram nazad kamo spada." Fidel me pogleda krajikom oka. "Kamo pripada?" "Kui u Sjedinjene Drave." "Da li ti majka ovdje radi?" "Tamo preko." Oba djeaka ponosno pokau prema neonskom svjetlu dolje niz ulicu. "ankerica je." "Idite onda", Fidel dade svakom od njih po novi. "Ali budite oprezni. Ostanite na svjetlu." "Da, gospodine. Hvala." I otrali su. Dok smo hodali dalje, Fidel mi je objasnio da je panamskim enama zakonom zabranjena prostitucija. "Mogu raditi za ankom i plesati, ali ne smiju prodavati svoje tijelo. To je ostavljeno strankinjama." Uli smo u bar i odmah uli poznatu ameriku pjesmu. Mojim oima i uima trebalo je trenutak da se priviknu. Nekoliko krnih amerikih vojnika stajalo je do vrata; vrpce na uniformama oko ruku pokazivale su da se radi o vojnoj policiji. Fidel me odveo do bara i tada sam vidio pozornicu. Tamo su plesale tri mlade ene, potpuno gole, jedino su imale neto na glavi. Jedna je imala mornarsku kapu, druga zelenu beretku, a trea kaubojski eir. Imale su prekrasna tijela i smijale su se. Izgledalo je kao da se igraju, kao da se takmie u plesu. Muzika, nain kako su plesale, pozornica - mogao je to biti neki disko u Bostonu, jedino to su bile gole. Progurali smo se kroz grupu mladih ljudi koji su govorili engleski. Iako su imali na sebi majice i farmerke njihove su ih kratko oiane glave izdavale, bili su vojnici iz vojne baze u Zoni Ka nala. Fidel je potapao konobaricu po ramenu. Ona se okrenula, vrisnula od oduevljenja i bacila mu se u naruje. Grupa mladia to je paljivo promatrala, pogledavajui jedan drugoga s negodovanjem. Pitao sam se smatraju li oni da Manifest sudbine ukljuuje i ovu enu iz Paname. Konobarica nas je odvela u ugao. Odnekuda je donijela mali stol i dvije stolice. Kad smo se smjestili, Fidel je razmijenio pozdrav na panskom sa dvojicom za stolom do nas. Za razliku od vojnika oni su na sebi imali arene koulje kratkih rukava i zguvane sportske hlae. Konobarica se vratila s nekoliko balboa piva, a Fidel ju je potapao po leima kad se okrenula da ode. Ona se nasmijeila i bacila mu poljubac. Pogledao sam naokolo i s olakanjem otkrio da nas mladii za ankom vie ne promatraju; koncentrirali su se na plesaice. 41
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Veina gostiju bili su vojnici koji govore engleski, ali bilo je i drugih, kao ona dvojica do nas koji su oito bili Panamci. Oni su se isticali jer im kosa u vojsci ne bi prola kontrolu i jer nisu na sebi imali majice i farmerke. Neki su sjedili za stolovima, drugi se oslanjali o zidove. inilo se da su stalno na oprezu, kao psi koji paze na stada ovaca. ene su vrljale oko stolova. Neprestano su se kretale, sjedajui u krila, viui konobaricama, pleui i izmjenjujui se na bini. Nosile su tijesne suknje, majice, farmerke, pripijene haljine, visoke potpetice. Jedna je imala viktorijansku haljinu i veo. Druga je pak nosila samo bikini. Oito su ovdje mogle opstati samo najljepe. Ja sam bio zauen tim brojem ena koje su se uputile u Panamu i pitao se kakav ih je oaj natjerao na ovo. "Sve iz drugih zemalja?" Viknuo sam Fidelu da nadglasam muziku. On je kimnuo. "Osim..." Pokazao je na konobarice. "One su Panamke." "Iz kojih zemalja?" "Honduras, Salvador, Nikaragva i Gvatemala." "Susjedi." "Ne iskljuivo. Kostarika i Kolumbija su nam najblii susjedi." Konobarica koja nas je dovela do stola dola je i sjela na koljeno Fidelu. On joj je njeno trljao lea. "Klarisa", rekao je, "molim te, reci mome prijatelju iz Sjeverne Amerike zato su sve one napustile svoju zemlju." Dao je znak glavom u smjeru pozornice. Tri nove djevojke uzimale su eire od onih prvih, koje su sile s pozornice i poele se oblaiti. Muzika se promijenila u salsu, i kad su one nove plesale, ove su prema ritmu zbacile odijela. Klarisa je ispruila desnu ruku. "Drago mi je da Vas upoznajem", rekla je. Tada je ustala i uzela nae prazne flae. "Kao odgovor na Fidelovo pitanje, te su djevojke dole ovamo da izbjegnu brutalnost. Donijeu jo nekoliko balboa piva."
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Vojni policajci ostali su kod vrata i mirno to promatrali. Fidel je skoio na noge i uputio se k baru. Jedan od muakraca za stolom do nas prui ruku da ga zaustavi. "Tranquilo, hermano", ree. "Smiri se, brate. Enrike ima kontrolu." Visok, mrav Panamac izae iz sjene uz pozornicu. Kretao se poput maka i naao se povrh vojnika u tren oka. Jedna ruka obuhvatila je ovjeku grlo, dok ga je druga polila aom vode po licu. Konobarica je pobjegla. Nekoliko Panamaca koji su se naslanjali na zidove formiralo je zatitni polukrug oko visokog izbacivaa. On je podigao vojnika uz ank i rekao mu neto to nisam uo. Tada je povisio glas i govorio polako na engleskom, dovoljno glasno da ga svako u sobi uje uprkos muzici. "Konobarice su izvan vaeg djelokruga, a ostale ne smijete dotai dok im ne platite." Dva vojna policajca konano su se dala u akciju. Prili su grupi Panamaca. "Srediemo to, Enrike," rekli su. Izbaciva je spustio vojnika na tlo i jo mu jednom dobro stisnuo vrat, prisilivi ga da savije glavu nazad i bolno zajaue. "Razumije li me?" ulo se samo slabo mumljanje. "Dobro." Gurnuo je vojnika prema dvojici policajaca. "Odvedite ga odavde." Poziv je bio potpuno neoekivan. Jednog jutra u vrijeme te posjete 1972. sjedio sam u kancelariji koju su mi dodijelili u Instituto de Recursos Hidraulicos z Electrificacion, koji je bio firma panamske vlade za elektrifikaciju. Razmiljao sam nad papirom sa statistikom kad je neki ovjek njeno pokucao na okvir mojih otvorenih vrata. Ja sam ga pozvao da ue zadovoljan svakim izgovorom da skrenem svoju panju od brojki. On se predstavio kao generalov voza i rekao da je doao da me povede u jedan od generalovih bungalova. Razgovarali smo o tome kako su se 1951. promijenile stvari u vezi sa ahom i kako ga je njegov vlastiti premijer Mohamad Mosadegh prisilio da poe u egzil Sat kasnije sjedio sam za stolom nasuprot generalu Omaru Torijosu. Bio je sportski odjeven, u tipinom panamskom stilu: kaki hlae i koulja kratkih rukava s kopanjem sprijeda, svijetloplava s njenim zelenim uzorkom. Bio je visok i zgodan. inio se zauujue oputenim za ovjeka njegovih odgovornosti. Uvojak tamne kose padao je preko istaknuta ela. Raspitao se o mojim nedavnim putovanjima po Indoneziji, Gvatemali i Iranu. Te su ga tri zemlje fascinirale, ali se inilo da ga posebno intrigira iranski vladar ah Mohamed Reza Pahlavi. ah je doao na vlast 1941. poto su mu Britanci i Sovjeti zbacili oca, kojeg su optuili za kolaboraciju s Hitlerom. "Moete li zamisliti", upita Torijos, "da ste dio zavjere koja e zbaciti vaeg vlastitog oca?" Panamski ef drave dosta je znao o istoriji ove daleke zemlje. Razgovarali sm o o tome kako su se 1951. promijenile stvari u vezi sa ahom i kako ga je njegov vlastiti premijer Mohamad Mosadegh prisilio da poe u egzil. Kao veina svijeta, Torijos je znao da je CIA bila ona koja je premijera proglasila komunistom i umijeala se da bi obnovila ahovu vlast. On, meutim, nije znao - ili barem nije spominjao - one dijelove prie koje je sa mnom podijelila Klaudin; priu o briljantnom manevru Kermita Ruzvelta i injenicu da je to bio poetak nove ere u imperijalizmu, ibica koja je upalila poar globalnog carstva. "Poto je ah ponovo ustolien", nastavi Torijos, "on je lansirao niz revolucionarnih programa usmjerenih na razvoj industrijskog sektora i dovoenje Irana u modernu eru." Upitao sam ga kako toliko zna o Iranu.
43
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "To je moja tema", odgovori on, "nemam previsoko miljenje o ahovoj politici - o njegovoj elji da zbaci s vlasti svog roenenog oca i postane marioneta CIA - ali ini mi se da za svoju zemlju radi dobre stvari. Moda bih mogao od njega togod i nauiti. Ukoliko preivi." "Zar mislite da nee?" "Ima snane protivnike." "I najbolje svjetske tjelohranitelje." Torijos mi uputi cinian pogled. "Njegova tajna policija, SAVAK, poznata je po tome da su nemilosrdne ubice. To ne stvara puno prijatelja. On nee vie dugo potrajati", napravio je pauzu, pa je okrenuo oima. "Tjelohranitelji, i ja ih imam nekoliko." Mahnuo je rukom prema vratima: "Zar mislite da e mi spasiti ivot ako vaa zemlja odlui da me se rijei?" Pitao sam ga da li stvarno misli da postoji ta mogunost.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Morae me ubiti CIA sama!" Sjedili smo nekoliko trenutaka u tiini, svako u svojim mislima. Torijos je progovorio prvi. "'Zapata Oil', kompanija Dorda Bua, naeg ambasadora u UN-u." "Ambiciozan ovjek." Nagnuo se naprijed i stiao glas. "A sad sam na potezu prema starim prijateljima, 'Bechtelu'." To me uzbudilo. "Bechtel" je najvea svjetska inenjerska kompanija i est saradnik na projektima MAIN-a. U sluaju strunog projekta za Panamu pretpostavljao sam da su nam oni glavni konkurenti. "ta mislite rei?" "Mi smo razmiljali o gradnji novoga kanala, jednog na nivou mora, bez brana. On bi mogao primati vee brodove. Japanci bi mogli imati interes da ga finansiraju." "Oni su najjai klijenti Kanala." Mi moramo posluiti i kao primjer. Moramo pokazati da se brinemo o svom narodu i moramo dokazati izvan svake sumnje da naa odlunost za postizanje slobode ne dobija diktat od Rusije, Kine ili Kube, kae Torijos "Tano. Naravno, ako se pobrinu za novac oni e biti i konstruktori." To me pogodilo. "'Bechtel' e biti izvan igre." "Najvei konstrukcijski posao u novijoj istoriji." On je zastao. "'Bechtelov' predsjednik je Dord ulc, Niksonov ministar finansija. Moete li zamisliti kakav on ima uticaj - i zloglasnu narav. 'Bechtel' je pun Niksonovih, Fordovih i Buovih prijatelja. Kau mi da 'Bechtelova' porodica vue konce u Republikanskoj stranci." Ovaj me razgovor potaknuo da se osjeam vrlo neugodno. Ja sam jedan od onih koji podupiru ovaj sistem koji on tako prezire i siguran sam da je on to i znao. Moj zadatak, uvjeriti ga da prihvati meu narodne kredite u zamjenu za angaovanje projektanata i graevinara iz SAD, ini se da se susree s mamutskim zidom. Odluio sam konfrontirati se s njim direktno. "Generale", pitao sam, "zato ste me ovamo pozvali?" Pogledao je na sat i nasmijeio se. "Da, sad je vrijeme da preemo na na posao. Panama treba vau pomo. Meni je potrebna vaa pomo." Bio sam zabezeknut. "Moja pomo? Kako vam ja mogu pomoi?" "Vratiemo Kanal. Ali to nije dosta." Naslonio se oputeno na svoju stolicu. "Mi moramo posluiti i k ao primjer. Moramo pokazati da se brinemo o svom narodu i moramo dokazati izvan svake sumnje da naa odlunost za postizanje slobode ne dobija diktat od Rusije, Kine ili Kube. Moramo dokazati svijetu da je Panama razumna zemlja, da nismo protiv SAD nego da smo za prava siromanih." Prekrstio je noge. "elimo uiniti ono to nam treba, to jest sagraditi ekonomsku osnovu kakve nema nigdje na ovoj polulopti. Elektrina energija, da - ali energija koja dopire do najsiromanijih meu naim siromasima i koja bi bila subvencionirana. Isto vrijedi za promet i komunikacije. A posebno se sve to odnosi na poljoprivredu. Kroz to razdoblje mi emo uzimati novac - va novac, novac od Svjetske banke i Banke za 45
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice meuameriki razvoj." Ponovo se nagnuo naprijed. Gledao me je u oi. "Razumijem da vaa korporacija eli vie posla i obino ga dobija naduvavanjem veliine projekata - ire ulice, vee elektrane, dublje luke. Meutim, ovaj put je drukije. Dajte mi to je najbolje za moj narod, a ja u vam dati posla koliko god elite."
46
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice efovi drugih drava bogatih naftom dijelili su istu svijest kao i paranoju koja ju je slijedila. Znali su takoe da najvee meunarodne kompanije, poznate pod imenom "Sedam sestara", sarauju kako bi cijenu nafte odrale na niskom nivou - a da na taj nain prihodi koje plaaju zemljama koje za njih proizvode naftu - postaju sredstvo postizanja vlastitih profita to padaju s neba. No OPEC je stvoren da bi uzvratio udarac. Sve je to postalo jasno u poetku sedamdesetih kad je OPEC bacio na koljena industrijske gigante. Niz usklaenih djelatnosti zavrio je 1973. naftnim embargom koji se manifestovao velikim redovima pred amerikim benzinskim pumpama i koji je prijetio da e dovesti do ekonomske katastrofe sline onoj u doba Velike ekonomske depresije u SAD. Bio je to sisteman ok za razvijenu svjetsku ekonomiju i imao je takve razmjere da ga je mali broj ljudi mogao shvatiti. Naftna kriza nije se mogla dogoditi u gore vrijeme za Sjedinjene Amerike Drave. Postala je to zbunjena nacija, puna straha i sumnji to su zapoele poniavajuim Vijetnamskim ratom i predsjednikom koji je morao dati ostavku. Niksonovi problemi nisu se ograniili na jugoistonu Aziju i na aferu "Votergejt". On je stupio na scenu u takvom razdoblju koje bi se, u perspektivi gledajui unazad, moglo smatrati pragom nove epohe u politici i privredi. U tim danima izgledalo je da "mali igrai", ukljuivi i zemlje OPEC -a, uzimaju vei "dio kolaa." Fascinirala su me svjetska zbivanja. U svoju korist mogao sam upotrijebiti korporatokratiju, ipak, neka moja tajna strana uivala je u promatranju kako se moje gospodare stavlja na pravo mjesto. Pretpostavljam da je to donekle umanjivalo moju vlastitu krivicu. Vidio sam sjenu Tomasa Painea kako stoji po strani i veseli se OPECu. Niko od nas nije ni mogao biti svjestan potpunog uticaja embarga dok se on odigravao. Mi smo svakako imali svoje teorije, ali nismo razumjeli ono to je otada postalo jasno. Gledajui sada znamo da stepeni ekonomskog razvoja nakon naftne krize iznose otprilike polovinu od onih koji su prevladavali u pedesetim i ezdesetim godinama i da su se odigrali usprkos mnogo jaem pritisku inflacije. Porast koji se dogodio bio je drugaiji po strukturi i nije stvarao ni blizu toliko radnih mjesta pa je nezaposlenost rasla. Da bi se sve to nekako dovelo u ravnoteu, meunarodni monetarni sistem je dobio udarac. Mrea fiksnih deviznih kurseva koja je prevladavala od kraja Drugog svjetskog rata odjednom je propala.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Salvadora Aljendea. Zapravo sam shvatao da vrsta ruka globalne imperije sve vie jaa, usprkos OPEC -u - ili to mi je bilo sumnjivo u to doba, ali tek se kasnije potvrdilo - ba uz pomo OPEC-a. Nai bi se razgovori esto usredotoili na slinosti izmeu poetka 1970. i 1930. Ova potonja predstavljala je najveu nizbrdicu u meunarodnoj ekonomiji, a posebno nainom na koji je bila prouavana, analizirana i percipirana. To je desetljee otvorilo vrata ekonomskoj doktrini J.M. Keznesa i zamisli da bi Vlada trebalo da odigra vaniju ulogu u upravljanju tritem i organiziranju djelatnosti kao to je zdravstvo, kompenzovati nezaposlenost i poticati druge oblike dobrotvornog djelovanja. Maknuli smo se od starih pretpostavki da trite regulie samo sebe i da bi intervencija drave morala biti minimalna. Ako sada razmiljam o tim razgovorima, zbunjuje me osjeaj superiornosti koji sam esto imao. Znao sam injenice o kojima nisam smio podijeliti miljenje Depresija je za posljedicu imala politiku New Deala, dakle metode koje su propagirale regulisanje ekonomije, Vladine finansijske odluke i iroku primjenu fiskalne politike. Osim toga, i depresija i Drugi svjetski rat doveli su do stvaranja novih organizacija kao to su Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond i Opti sporazum o tarifama i trgovini (GATT). ezdesete godine bile su pokusno desetljee u tom razdoblju, u pomaku od neoklasine do kejnezijanske ekonomije. Dogodilo se to administraciji predsjednika Kenedija i predsjednika Donsona i moda najvanijeg pojedinanog uticaja Roberta Meknamare. Meknamara je bio est gost naih diskusijskih skupova - naravno u odsutnosti. Svi smo znali o njegovom meteorskom rastu do slave, od menadera za planiranje i finansijsku analizu u "Ford Motor Company" godine 1949. do njenog predsjednika 1960, prvog predsjednika kompanije izabranog izvan porodice Ford. Kratko nakon toga Kenedi ga je imenovao ministrom odbrane. Meknamara je postao snaan zagovornik kejnezijanskog pristupa Vlade, sluei se matematikim modelima i statistikim pristupima kako bi odredio stupanju trupa, raspored sredstava i primijenio drugaije strategije u Vijetnamu. Njegovo zauzimanje za "agresivno rukovodstvo" postalo je zatitni znak, ne samo menadera u Vladi, nego i rukovodioca u kompanijama. Ono je stvorilo temelj za novi filozofski pristup u pouci menadmenta u vrhunskim obrazovnim ustanovama i konano dovelo do stvaranja vrste CEO-a, koji e uurbano voditi firmu prema globalnoj imperiji. Dok smo sjedili za stolom i razgovarali o svjetskim zbivanjima, bili smo naroito fascinirani ulogom Meknamare, predsjednika Svjetske banke, mjesta koje je preuzeo im je napustio Ministarstvo odbrane. Veina se mojih prijatelja usmjerila na injenicu da je on simbol onog to je popularno poznato pod nazivom "vojnoindustrijski kompleks." Drao je vrhunski poloaj u velikoj korporaciji, u Vladinom kabinetu, a sada i u najsnanijoj banci svijeta. Tako vidljiv prekid u podjeli snaga uasnuo je mnoge od sugovornika; vjerovatno sam jedino ja bio najmanje iznenaen. Sada razumijem da je najvei i najpodliji prilog istorije Roberta Meknamare bio odvoenje Svjetske banke meu "agente globalnog carstva." Tako ta, razmjerno, nikad prije nije vieno. Meknamara je napravio i presedan. Njegova sposobnost da premosti praznine izmeu primarnih komponenata korporatokratije bie precizno usklaena uz pomo njegovih nasljednika. Na primjer, Dord ulc bio je ministar finansija i predsjednik Savjeta za ekonomsku politiku za vladavine Niksona, bio je predsjednik Bechtela, a zatim je postao dravni sekretar u doba Regana. Caspar Weinberger bio je potpredsjednik Bechtela i glavni savjetnik, a kasnije ministar obrane kabineta predsjednika Regana. Riard Helms bio je Donsonov direktor CIA, a zatim je postao Niksonov ambasador u Iranu. Richard Chenez sluio je kao ministar odbrane u doba H. V. Bua, bio je predsjednik Halliburtona i potpredsjednik SAD za Dorda V. Bua mlaeg.
48
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Susrevi se u Kuvajtu, arapski ministri za naftu razmiljali su o daljim opcijama. Iraki predstavnik govorio je odluno u korist definisanja cilja, odnosno SAD. Pozvao je druge delegate da nacionalizuju amerike poslovne firme u arapskom svijetu, da nametnu potpuni naftni embargo Sjedinjenim Dravama i svim ostalim zemljama koje prijateljuju s Izraelom te da povuku arapska sredstva iz svih amerikih banaka. Istakao je da su rauni u arapskim bankama znatni i da bi ta akcija mogla dovesti do panike, ali ni priblino sline onoj iz 1929. Dragi arapski ministri nisu se eljeli sloiti s tako radikalnim planom, ali su 17. oktobra odluili krenuti s poneto ogranienim embargom, koji bi poeo s pet odsto smanjenom proizvodnjom, a tada nametnuo dodatnih pet odsto redukcije svaki mjesec, dok ne budu postignuti njihovi politiki ciljevi. Sloili su se da Sjedinjene Drave treba kazniti zbog njihove proizraelske politike i da zato treba sprovesti najotriji embargo. Nekoliko zemalja na sastanku najavilo je da e primijeniti smanjenja ak od 10 umjesto pet odsto. Predsjednik Nikson 19. oktobra traio je od Kongresa 2,2 milijarde dolara za pomo Izraelu. Idui dan Saudijska Arabija i drugi arapski proizvoai nafte nametnuli su totalni embargo na isporuku Sjedinjenim Dravama. Naftni embargo zavrio je 18. marta 1974. Kratko je trajao, ali mu je uinak bio velik. Prodajna cijena saudijske nafte skoila je s 1,39 dolara po barelu 1. januara 1970. na 8,32 dolara 1. januara 1974. Politiari i budue vlade nikad nee zaboraviti lekciju koju su nauili poetkom i sredinom sedamdesetih godina. Na dugi rok, trauma tih nekoliko mjeseci posluila je kako bi ojaala korporatokratija; tri njena stuba - velike kompanije, meunarodne banke i vlada SAD - povezali su se kao nikad. Ta e veza potrajati. Embargo je donio vane izmjene stava u politici. Uvjerio je ljude u Vol stritu i Vaingtonu da takav embargo ne bi nikad vie mogli podnijeti.
(XXXI) Dvosjekli ma
Zatita naih zaliha nafte uvijek je bila primarna stvar, a nakon 1973. postala je opsesija. Embargo je podigao status Saudijske Arabije kao igraa u svjetskoj politici i natjerao Vaington da prizna strateku vanost saudijske kraljevine za ameriku ekonomiju. Nadalje, ohrabrio je voe SAD u korporatokratiji da oajniki tragaju za metodama kako bi kanalizirali naftne dolare nazad u Ameriku te da razmiljaju o injenici da saudijskoj vladi nedostaje administrativni i institucijski okvir za upravljanje svojim bogatstvom na pravi nain, a ono raste poput gljive. Za Saudijsku Arabiju dodatni prihod od nafte koji se pojavio od umjetnog podizanja cijena bio je dvosjekli ma. Napunio je dravnu riznicu milijardama dolara; meutim, posluio je i za to da potkopa n eke od strogih religijskih vahabitskih vjerovanja. Bogati Saudijci putovali su cijelim svijetom. Pohaali su kole i univerzitete u Evropi i Sjedinjenim Dravama. Kupovali su prekrasne automobile i opremali svoje kue u zapadnjakom stilu. Konzervativna vjerska uvjerenja zamijenjena su novim oblikom materijalizma - a taj je materijalizam predstavljao rjeenje strahova o naftnoj krizi u budunosti. Gotovo odmah, budui da je embargo zavrio, Vaington je poeo pregovore sa Saudijcima nudei im tehniku podrku, vojnu opremu i naobrazbu kao i mogunost da narod priblie 20. vijeku. Sve to mogu uiniti u zamjenu za naftne dolare, a jo vanije za obeanje da nikada vie nee doi do naftnog embarga. Pregovori su zavrili stvaranjem najnevjerovatnije organizacije, a to je bila Zajednika ekonomska komisija Sjedinjenih Drava i Saudijske Arabije. Poznata kao JECOR, ta je organizacija utjelovila inovativnu koncepciju, to je bilo suprotno tradicionalnim programima inostrane pomoi: oslanjala se na saudijski novac da bi unajmila amerike firme u izgradnji Saudijske Arabije. Iako je menadment uopteno kao i fiskalna odgovornost bio povjeren amerikoj vladi i budetu, ta je komisija bila krajnje nezavisna. Ona e na kraju potroiti milijarde dolara u razdoblju duem o d 25 godina, ali zapravo bez ikakvog uvida amerikog kongresa. Kako nije bila rije o amerikom finansiranju, Kongres u toj situaciji 50
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice nije imao nikakvog autoriteta, jedino ulogu riznice. Budui da su detaljno prouili JECOR, Dejvid Holden i Riard Dons zakljuuju: "Ovo je najdalekoseniji ugovor svoje vrste koji su uopte ikad sklopile SAD s nekom od zemalja u razvoju. Ugovor ima potencijal da duboko ukopa SAD u Kraljevinu i utvrdi pojam meusobne zavisnosti". Ministarstvo finansija dovelo je MAIN u taj posao u ranoj fazi kao savjetodavnu firmu. Pozvan sam i reeno mi je da e moj zadatak biti procjenjivanje i da sve to saznam treba shvatiti kao strogo povjerljivo. S mog stanovnita nadmonosti to se inilo kao nedoputena operacija. U to vrijeme uvjerili su me da je MAIN vodei konzultant u ovom poslu; kasnije sam shvatio da smo bili samo jedan od nekoliko konsultanata ija je ekspertiza traena. Kako se sve zbivalo u najveoj tajnosti, nisam bio upuen u razgovore budeta sa drugim konsultantima i zato ne mogu biti siguran u to koliko je bila vana moja uloga u tom sporazumu, a koji je postavio presedan. Ono to znam je da je taj aranman uspostavio nova mjerila za EHM-e i da je uveo nove alternative meu tradicionalne pristupne razvoju interesa "imperije." Znam takoe da je veina scenarija razvijena na temelju mojih studija napokon i primijenjena. injenica je i to da je MAIN nagraen jednim od prvih velikih - i krajnje unosnih ugovora u Saudijskoj Arabiji i da sam te godine primio visoki bonus. Dodatni prihod od umjetnog podizanja cijena napunio je saudijsku dravnu riznicu milijardama dolara; meutim, posluio je i za to da potkopa neke od strogih religijskih vahabitskih vjerovanja Moj je posao bio izrada prognoza o tome ta bi se moglo dogoditi u Saudijskoj Arabiji ako se uloe velike svote novca u njenu infrastrukturu te skiciranje scenarija za troenje tog novca. Ukratko, traili su da primijenim koliko god kreativnosti je mogue kako bih opravdao ulaganje stotina miliona dolara u privredu Saudijske Arabije, ali pod uslovima koji e ukljuivati amerike projektne i graevinske kompanije. Reeno mi je da to uinim sam i da se ne pouzdajem u svoje osoblje. Gotovo su me zatvorili u malu konferencijsku dvoranu nekoliko spratova iznad onog na kojem je moje odjeljenje imalo kancelarije. Upozorili su me da je moj posao pitanje nacionalne bezbjednosti, ali je ujedno moda i vrlo unosan za MAIN. Naravno da sam shvatio da ovdje prvenstveni cilj nije uobiajen - opteretiti zemlju dugovima koje nikad nee moi vratiti - treba naprotiv nai naina da se obezbijedi kako e velik dio naftnih dolara na neki nain biti vraen u SAD. U tom procesu Saudijska Arabija bie uvuena u sve to, njena privreda sve vie isprepletena s naom, vie e zavisiti od nae ekonomije pa se moe pretpostaviti da e ujedno postajati zapadnjaka i zbog toga simpatizirati na sistem i integrisati se s njim. Kad sam ve zapoeo, shvatio sam da su koze koje pasu u Rijadu dale simbolino rjeenje; one su bile bolna taka za Saudijce, uesnike svjetskog det-seta. Te su koze vapile za tim da budu zamijenjene neim to bi bolje odgovaralo kraljevstvu iz pustinje koje je teilo integraciji u moderni svijet. Znao sam i da ekonomije zemalja OPEC-a naglaavaju potrebu da zemlje bogate naftom dobiju od svoje nafte vie proizvoda kojima je vrijednost poveana. Radije nego da jednostavno izvoze sirovu naftu, ekonomisti su poticali te zemlje da razviju vlastitu industriju i da koriste naftu kako bi napravili produkte bazirane na naftnoj tehnologiji, a koje bi onda svijetu mogle prodavati po znatno vioj cijeni nego sirovu naftu. Takva realizacija "u paru otvorila je vrata strategiji za koju sam bio siguran da e postati situacija win-win za sve. Koze su svakako bile samo polazna taka.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice usmjerenog na pretvaranje sirove nafte u gotove proizvode za izvoz. Veliki petrohemijski kompleksi podii e se u pustinji, a oko njih ogromne industrijske zone. Prirodno je da e takav projekt, takoe, zahtijevati izgradnju kapaciteta za proizvodnju elektrine energije, snage hiljada megavata te linija za prenos i distribuciju energije, autoputeva, naftovoda, mree komunikacija i saobraajnih sistema, koji podrazumijevaju i nove aerodrome, ureene morske luke, iroku lepezu uslunih djelatnosti kao i infrastrukture nune za glatko okretanje svih zubaca na zupaniku drutva. Svi smo uveliko oekivali da e se taj plan razviti u model, te pokazati kako stvari treba organizovati u preostalom dijelu svijeta. Saudijci, koji putuju po cijeloj kugli zemaljskoj, irie nam hvalospjeve; oni e pozivati efove brojnih drava u Saudijsku Arabiju da bi vidjeli njihova udotvorna postignua. Ti e nas lideri, zatim, pozivati da im pomognemo da osmisle sline projekte u njihovim zemljama - u najveem broju sluajeva za zemlje izvan kruga OPEC-a. Svjetska banka i druge metode zaduivanja organizovae im finansiranje. Na taj e nain globalna imperija opet dobiti odlian servis. I opet, dok sam radio na tim zamislima, sjetio sam se onih koza, a rijei mog vozaa esto su mi odzvanjale u uima: "Nijedan Saudijac koji dri do sebe nikad nee sakupljati smee." Taj sam refren uo mnogo puta u razliitim kontekstima. Bilo je oito da Saudijci nisu imali nikakve namjere da prisile svoje ljude da obavljaju proste fizike poslove, bilo kao radnici u industriji ili graevinski radnici na bilo kojem projektu. Kao prvo, bilo ih je premalo, drugo, kraljevska kua Saud obavezala se da e svojim graanima obezbijediti nivo obrazovanja i stil ivota koji se nije podudarao sa stilom ivota fizikih radnika. Saudijci mogu upravljati drugima, ali nemaju ni elju ni motivaciju da postanu tvorniki ili graevinski radnici. Zato e biti nuno uvesti radnu snagu iz drugih zemalja - onih u kojima je rad jeftin i gdje ljudi trae posao. Ako je mogue, radna snaga bi trebalo da dolazi sa Srednjeg istoka ili iz islamskih zemalja, Egipta, Palestine, Pakistana ili Jemena. Takvi izgledi stvarali su jo bolju novu strategiju za razvojne mogunosti. Morali bi da budu izgraeni mamutski stambeni komplekse za radnike, zatim trgovaki centri, bolnice, sve to je nuno za vatrogasnu i policijsku slubu, postrojenja za preradu otpadnih voda te mree elektrine energije, komunikacija i prometa krajnji bi rezultat u stvari bio stvaranje modernih gradova tamo gdje je neko bila pustinja. I ovdje bi postojala ansa da se istrae nove tehnologije, primjerice, postrojenja za desalinizaciju, mikrotalasni sistemi, kompleksi zdravstvene zatite i kompjuterski sistemi. Saudijska Arabija bila je ostvarenje sna svakog projektanta, ali i ostvarenje sna svakome ko ima bilo kakve veze s projektovanjem i graevinskom industrijom. To je predstavljalo privrednu mogunost kakva se ne moe uporediti u istoriji: svaka nerazvijena zemlja s neogranienim finansijskim izvorima i eljom da to ostvari mogla bi ui u moderno doba u velikom stilu i vrlo brzo. Moram priznati da sam neizmjerno uivao u tom poslu. Nisu postojali nikakvi pouzdani podaci o Saudijskoj Arabiji u Javnoj biblioteci u Bostonu ili bilo gdje drugdje, koji bi opravdali primjenu ekonometrijskih modela u tom kontekstu. Zapravo, veliina zadatka - totalna i trenutna transformacija cijelog jednog naroda u mjeri koja prije nije viena - znai da, kad bi istorijski podaci i postojali, oni bi bili potpuno irelevantni. Nije niko ni oekivao takav tip kvantitativne analize, barem ne u ovoj fazi. Ja sam jednostavno dopustio svojoj mati da radi i pisao izvjetaje koji su imala viziju sjajne budunosti Kraljevine. Raspolagao sam brojevima isisanima iz prsta koje sam mogao koristiti da procijenim stvari, kao primjerice, priblinu cijenu proizvodnje megavata energije, jedne milje autoputa ili odgovarajue koliine vode, kanalizacije, stambenog prostora, hrane i javnih slubi po svakom pojedinom radniku. Nije se oekivalo da uljepam te procjene ili da donesem konane zakljuke. Moj posao bio je jednostavno da opiem niz planova (tanije reeno "vizija") onoga to bi moglo biti mogue i da tako doem do brzih procjena trokova koji su s njima povezani. Uvijek sam imao na umu istinske ciljeve: maksimalne isplate amerikim kompanijama i postizanje da Saudijska Arabija postane sve vie ovisna o Sjedinjenim Dravama. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako su te dvije stvari bliske; gotovo svi novi projekti zahtijevae stalno usavravanje i servisiranje, a bili su tehniki toliko 52
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice usavreni da su garantovali kompanijama koje su ih zacrtale da ih one same moraju odravati i modernizovati. Zapravo, kako sam napredovao u tom poslu, poeo sam sastavljati dva popisa za svaki od pro jekata koji sam zamislio: jedan za tipove ugovora o nacrtima i izgradnji koje mi oekujemo, a drugi za ugovore o dugoronom servisiranju i upravljanju. MAIN, "Bechtel", "Brown & Root", "Halliburton", "Stone & Webster" i mnogi drugi inenjeri i ugovorne stranke iz SAD lijepo e zaraivati tokom decenija koja dolaze. Osim isto ekonomskog, bio je tu i drugi preokret koji e Saudijsku Arabiju uiniti ovisnom o nama, ali na sasvim jedan drugi nain. Modernizacija ove naftom bogate kraljevine izazvae suprotna reagovanja.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice sam to kao lini izazov da stvorim scenarije koji bi potrajali sve do faze projektuj-i-izgradi. Moja je zvijezda u MAIN-u ve imala visok sjaj. Budui da sam kljuni igra u projektu SAMA, to e garantovati i njegovo ubrzanje ukoliko mi budemo uspjeni. Tokom naih sastanaka mi smo takoe otvoreno razgovarali o vjerovatnosti da SAMA i kompletna operacija JECOR postave nove presedane. To je predstavljalo inovativan pristup prema stvaranju unosnog posla u zemljama koje nisu trebale natovariti dugove putem meunarodnih banaka. Iran i Irak odmah su doli na dn evni red kao dva dodatna primjera takvih zemalja. tavie, uzevi u obzir ljudsku prirodu, mi smo osjeali da e lideri tih zemalja vjerovatno biti motivisani da se ponu povoditi za Saudijskom Arabijom. inilo se da nema sumnje kako e naftni embargo iz 1973. - koji se na poetku pokazao tako kobnim - zavriti ponudom mnogih neoekivanih darova za poslove projektovanja i graevinarstva i da e pomoi daljem stvaranju puta globalnom carstvu. Radio sam na toj vizionarskoj fazi tokom osam mjeseci - iako nikad due odjednom, nego nekoliko dana intenzivno - odvojen u svojoj privatnoj sobi za sastanke ili svom stanu koji je gledao na Boston Common. Moje je osoblje imalo neke druge zadatke i uveliko se brinulo samo o sebi iako sam ih ja redovno provjeravao. S vremenom je tajnost naeg posla bivala sve manja. Svi su postali svjesni da se dogaa neto veliko u odnosu na Saudijsku Arabiju. Uzbuenje je postalo vee, a pojavile su se i glasine. Potpredsjednik i predstavnici Blagajne postajali su otvoreniji - djelimino i zbog toga jer su i sami postali zainteresovana stranka koja ima vie informacija i detalja o ingenioznoj emi koja se pojavila. Tim razvojnim planom Vaington je elio da Saudijci garantuju odravanje opskrbe naftom i njenu cijenu na nivou koji bi se mogao da se kree tako da bude prihvatljiv SAD i naim saveznicima. Ako druge zemlje kao Iran, Irak, Indonezija ili Venecuela zaprijete embargom, Saudijska Arabija e uskoiti i svojim velikim zalihama popuniti tu prazninu. Jednostavno saznanje da to moe uiniti na drugi rok obeshrabrie druge zemlje tako da i ne pomisle na embargo. U zamjenu za ovakvu garanciju Vaington e kraljevskoj kui Saud ponuditi neobino dobru pogodbu: obeanje da e SAD dati kompletno i bez rezervi svu politiku - a ako bude potrebno - i vojnu podrku, da bi joj tako bio zajamen kontinuitet vladanja zemljom.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice raun Saudijske Arabije, da izradimo infrastrukturne projekte pa ak i cijele gradove po itavom Arapskom poluostrvu. Iako su Saudijci rezervisali pravo da sami sebi daju prijedloge u vezi s optom prirodom tih projekata, stvarna je situacija bila takva da e elitna grupa stranaca (u oima muslimana veinom nevjernika) odluivati o buduem izgledu i privrednom dotjerivanju poluostrva. A dogodie se to u kraljevini koja je utemeljena na konzervativnim naelima vahabizma i rukovodila se njihovom religijom tokom nekoliko vijekova. To se inilo kao nepremostiv vjerski skok s njihove strane. Ipak, pod tim okolnostima i zbog politikih i vojnih pritisaka Vaingtona, najvjerovatnije dinastija Saud nije ni imala alternative. Iz naeg ugla gledanja izgledi za velike profite inili su se bezgraninim. To je bila nagodba meu prijateljima s mogunou da se postavi udan presedan. A da bi nagodba bila jo bolja, nikome nije bio potreban pristanak Kongresa - proces koji su korporacije mrzile, posebno one u privatnom vlasnitvu kao "Bechtel" i MAIN, koje ne vole otvarati svoje knjige ni dijeliti tajne s bilo kim. Tomas V. Lipman, naunik na Institutu za Srednji istok, a nekadanji novinar, vrlo je rjeito sumirao istaknute take te nagodbe: Saudijci koji se valjaju u novcu donijee trezoru stotine miliona dolara koji e se drati tamo dok ne bude potrebno platiti prodavae i zaposlenike. Taj sistem obezbjeuje da saudijski novac bude recikliran nazad u ameriku ekonomiju... On takoe osigurava da menaderi komisije mogu pokrenuti projekt za koji god se oni i Saudijci dogovore, a da se ne moraju opravdavati u Kongresu. Postavljanje parametara za taj istorijski poduhvat trailo je manje nego to bi se moglo uopte i pretpostaviti. Nakon toga ipak smo morali smisliti nain na koji emo to izvesti. Da bismo pokrenuli proces neko iz najviih redova Vlade poslan je u Saudijsku Arabiju - vrlo povjerljiva misija. Nikad nisam bio sasvim siguran, ali vjerujem da je to bio Henri Kisinder. Ma ko da je bio taj izaslanik njegov se prvi posao sastojao u tome da podsjeti kraljevsku porodicu na ono to se dogodilo u susjednom Iranu kad je Mosadegh pokuao ponititi interese Britanije za naftu. Zatim e izraditi plan koji e njima biti previe privlaan da bi ga odbili, odnosno prenijee Arapima da imaju malo alternativa. Uopte ne sumnjam da im je ostao utisak da mogu ili prihvatiti nau ponudu i dobiti jamstvo da emo ih tititi i podupirati na vlasti, ili, ako odbiju - mogu ii putem Mosadegha. Kad se izaslanik vratio u Vaington donio je poruku da e Saudijska Arabija rado pristati. Postojala je samo jedna sitna prepreka. Moraemo dobiti povjerenje kljunih igraa u saudijskoj vladi. Informisali su nas da je to porodino pitanje. Saudijska Arabija nije bila demokratska zemlja, ali se ipak dobijao utisak da je u kui Saud postojala potreba za konsenzusom. Godine 1975. dodijeljen sam jednom od tih "kljunih igraa." Uvijek sam mislio o njemu kao da je princ Vilijam, iako nikad nisam bio siguran da je stvarno prestolonasljednik. Moj zadatak je bio da ga uvjerim kako e problem pranja novca u Saudijskoj Arabiji biti na dobrobit njegovoj zemlji ali i njemu lino. Nije to bilo tako jednostavno kao to je na prvi pogled izgledalo. Princ V. pokazao se kao dobar vahabit te je ustrajao na tome da ne eli vidjeti svoju zemlju kako slijedi stope zapadnjake komercijalizacije. Takoe je tvrdio da razumije upornost naih ponuda. Rekao je da mi imamo iste ciljeve kao krstai prije hiljadu godina: pokrtavanje arapskog svijeta. Zapravo, to se nas tie bio je u pravu. Po mom miljenju razlika izmeu nas i krstaa bila je samo u stepenovanju. Evropski srednjovjekovni katolici tvrdili su kako je njihov cilj spasiti muslimane od istilita; mi smo tvrdili da elimo pomoi Saudijcima da se osavremene. 55
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Istina je, vjerujem, da su krstai isto kao i korporatokracija prije svega teili proiriti svoje carstvo.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Nazvao sam nekoliko prijatelja koji su imali poznanstva s Libancima u Londonu i Amsterdamu. Za nekoliko sedmica izvjesna je osoba potpisala ugovor kao zamjena za Sali. Kraljevi V. bio je kompleksna osoba. Sali je zadovoljila njegove tjelesne potrebe, a svojom sposobnou da mu u tom smislu budem na usluzi stekao sam njegovo povjerenje. Ipak, nisam bio siguran da ona strategija koju namjerava preporuiti svojoj vladi zaista i jest upravo ba SAMA. Morao sam ozbiljno raditi da budem dobitnik u ovom sluaju. Proveo sam mnoge sate pokazujui mu statistiku i pomaui mu da analizira studije koje s mo napravili za druge zemlje, ukljuujui i ekonometrijske uzorke koje sam izradio za Kuvajt dok sam vjebao s Klaudin prije nego to sam krenuo u Indoneziju. Konano je popustio. Nisam saznao detalje o tome to se odigravalo s mojim kolegama na terenu i drugim kljunim osobama Saudijske Arabije. Sve to znam jest injenica da je u ukupni paket na kraju odobrila kraljevska porodica. MAIN je nagraen za svoj udio jednim od prvih vrlo unosnih ugovora to ga je sklopilo Ministarstvo finansija SAD. Dobili smo m andat da izradimo kompletan pregled loe organizovanog i zastarjelog energetskog sistema u Saudijskoj Arabiji i da skiciramo novi, koji bi zadovoljio standarde jednake onima u SAD. Kao i obino moj je posao bio poslati tamo prvu grupu strunjaka, kako bi izradili prognoze privrednog rasta i potronje elektrine energije u svakoj regiji zemlje. Troje ljudi koji su za mene radili - svi iskusni u meunarodnim projektima - pripremali su se za odlazak u Rijad kad je dola vijest preko nae pravne slube da smo prema uslovima ugovora duni da imamo potpuno opermljenu kancelariju koja bi djelovala u Rijadu tokom sljedeih nekoliko sedmica. Ta je klauzula oito ostala neprimijeena ve vie od mjesec dana. (Nastavie se)
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Saudijska Arabija i Zajednika komisija takoe su uspostavile nove presedane za meunarodno pravosue u vezi s pranjem novca. To je oito u sluaju Idi Amina. Kad je notorni diktator iz Ugande otiao u egzil 1979. ponueno mu je gostoprimstvo u Saudijskoj Arabiji. Iako je smatran ubicom odgovornim za smrt 100.000 do 300.000 ljudi, omoguen mu je ivot u izobilju, uz aute i poslugu koje mu je obezbijedila dinastija Saud. SAD su tiho protestovale, ali nisu eljele insistirati na tom pitanju kako ne bi potkopale dogovore sa Saudijcima. Amin je plandovao posljednjih godina svog ivota, lovei ribe i eui po plai. Umro je 2003. u Jidahu od bubrene bolesti u 80. godini ivota. Jo suptilnija i krajnje tetna bila je uloga Saudijske Arabije u finansiranju meunarodnog terorizma. Sjedinjene Drave nisu tajile kako prieljkuju da dinastija Saud podupire novcem rat Osame bin Ladena u Avganistanu protiv Sovjetskog Saveza tokom osamdesetih godina, a Rijad i Vaington zajedno su pomogli mudahedine iznosom koji se procjenjuje na 3,5 milijardi dolara. Meutim, udio SAD i Saudijaca u Avganistanu bio je daleko vei. Krajem 2003. "US News World Report" proveo je iscrpnu studiju pod nazivom "Saudijska veza". Taj je asopis pregledao hiljade stranica sudskih spisa, izvjetaja obavjetajnih agencija SAD i stranih obavjetajnih slubi te drugih dokumenata, a obavljeni su razgovori s desetinama Vladinih slubenika i eksperata za terorizam i Srednji istok. Njihovi zakljuci ukljuuju i sljedee: Dokazi su vrsti: Saudijska Arabija, dugogodinji saveznik Amerike i najvei proizvoa nafte u svijetu, postala je, kako je rekao stariji slubenik Ministarstva finansija, "epicentar" finansiranja terorista... Poevi krajem osamdesetih - nakon dvostrukog oka iranske revolucije i sovjetskog rata u Avganistanu gotovo slubene dobrotvorne djelatnosti postale su primarni izvor sredstava za pokret dihada koji je ubrzano jaao. U dvadesetak zemalja novac je koriten za odravanje paramilitaristikih kampova za uvjebavanje, nabavu oruja i regrutiranje novih lanova... Saudijci su poticali slubene osobe SAD da okrenu glavu, tako kau neki obavjetajci veterani. Milijarde dolara za ugovore, garancije i plate otilo je na raun bivih slubenika SAD koji su se bavili Saudijcima: ambasadori, efovi CIA na terenu, ak i sekretarice kabineta... Elektroniki snimci razgovora ukljuuju i lanove kraljevske porodice koji su podupirali ne samo Al Kaidu ve i druge teroristike skupine. Nakon napada na Svjetski trgovaki centar i Pentagon 2001, pojavilo se vie dokaza o tajnim vezama Vaingtona i Rijada. U oktobru 2003. asopis "Vanity Fair" otkrio je podatke koji prije nisu objavljeni, u detaljnom izvjetaju pod naslovom "Spasavanje Saudijaca". Pria koja se pojavila o dinastiji Saud i porodici Bin Laden nije me iznenadila. Znao sam da ti odnosi datiraju najmanje od vremena kada se provodilo pranje novca Saudijske Arabije, to je poelo 1974. i u razdobljima kad je Dord H.V. Bu bio ambasador u Ujedinjenim nacijama (od 1971. do 1973.), a zatim ef CIA (od 1976. do 1977). Ono to me iznenadilo bila je injenica da je istinu iznijela tampa. "Vanity Fair" zakljuuje ovako: Porodica Bu i kua Saud, dvije najmonije dinastije na svijetu, imale su bliske line, poslovne i politike veze toekom razdoblja dueg od 20 godina...
58
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Samo nekoliko dana nakon 11. septembra bogati Saudijci, ukljuivi i lanove porodice Bin Laden, brzo su odletjeli iz SAD privatnim avionima. Niko nije provjeravao letove ni putnike. Je li porodica Bu i njena dugotrajna veza sa Saudijcima pomogla da se ta putovanja dogode? Mnogi su ostvarili karijeru u Saudijskoj Arabiji. Moja je ve bila dobro krenula, ali moj mi je uspjeh u pustinjskoj kraljevini nesumnjivo otvorio i neka nova vrata. Do 1977. ve sam stvorio malo carstvo koje je podrazumijevalo dvadesetak profesionalnih slubenika u glavnom sjeditu nae kancelarije u Bostonu kao i stalan broj konsultanata iz drugih MAIN-ovih odjeljenja i kancelarija to su bili razasuti po cijeloj kugli zemaljskoj. Postao sam najmlai partner u stogodinjoj istoriji firme. Osim titule glavnog ekonomiste, imenovali su me i menaderom Odjeljenja ekonomike i regionalnog planiranja. Drao sam predavanja na Harvardu i drugdje, a novine su neprestano traile da piem lanke o tekuim zbivanjima. Bio sam vlasnik jahte koja je bila u doku bostonske luke uz bok istorijskog ratnog broda Constitutio, "Old Ironsides," poznatog po porazu barbarskih napadaa nedugo nakon revolucionarne pobune. Plaali su me odlino i posjedovao sam dionice koje e me vjerovatno podii do stepena rijetkih milionera puno prije nego to navrim etrdesetu. Brak mi se dodue ve raspao, ali vrijeme sam provodio s ljepoticama i divnim enama na nekoliko kontinenata. Bruno je doao na zamisao novog pristupa prognozama: ekonometrijski model utemeljen na djelima ruskog matematiara Markova iz vremena prelaza u novi vijek. Taj je model sadravao pripisivanje subjektivnih vjerovatnosti predvianjima o izvjesnim specifinim sektorima ekonomije u porastu. inio se idealnim oruem koje bi opravdavalo napuhane stope rasta kakve smo vo ljeli prikazivati s namjerom postizanja velikih iznosa kredita, a Bruno me zamolio da prouim ta mogu uiniti s tom koncepcijom. Doveo sam u svoje odjeljenje dr Nadipurama Prasada, mladog matematiara s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), i dao mu u ruke budet. U roku od est mjeseci razradio je Markovljevu metodu za ekonometrijsko oblikovanje. Nas dvojica smo zajednikim snagama oblikovali itav niz tehnikih rjeenja koja su prezentovala Markovljevu metodu kao revolucionarnu metodu prognoziranja uinka investicija u infrastrukturu na privredni razvoj. Bilo je to upravo ono to smo i htjeli: alat kojim nauno "dokazujemo" kako mi zemljama inimo uslugu ba tako to im pomaemo da uzmu kredite koje nikad nee biti u mogunosti da isplate. Osim toga, samo vrlo vjet ekonometriar s puno vremena i novca mogao bi uopte i razumjeti zamrenu Markovljevu metodu ili dovesti u pitanje njene zakljuke. Te je radove objavilo nekoliko prestinih organizacija, a mi smo ih formalno predstavljali na konferencijama i na univerzitetima u brojnim zemljama. Ti nai radovi - i mi, postali smo slavni u cijelom rasponu djelatnosti. Omar Torijos i ja potovali smo na tajni dogovor. Provjeravao sam da nam studije budu potene i da nae preporuke uzimaju u obzir siromane. Iako sam uo gunanje da moje prognoze u Panami nisu dovoljno preuveliane prema traenim standardima i da miriu na socijalizam, injenica je da je MAIN nastavljao dobivati ugovore od Torijosove vlade. Ti ugovori ukljuivali su prvo - da se treba pobrinuti za nove programe strunih planova koji ukljuuju poljodjelstvo istovremeno s tradicionalnijim sektorima infrastrukture. Takoe sam sa strane promatrao i kako Torijos i Dimi Karter poinju s pregovorima u vezi sa Sporazumom o Kanalu. Pregovori o Kanalu generisali su velik interes i snane strasti po svijetu. Svugdje su ljudi prieljkivali da vide hoe li Sjedinjene Drave uiniti ono to je veina preostalog svijeta vjerovala da je prava stvar - dozvoliti Panamcima preuzimanje kontrole - ili e umjesto toga pokuati ponovo uspostaviti nau globalnu varijantu Manifesta sudbine koju je poljuljao na debakl u Vijetnamu. Mnogima se uinilo da je razuman i saosjeajan 59
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice ovjek izabran za predsjednika SAD upravo u pravom trenutku. Meutim, konzervativne utvrde Vaingtona i propovjedaonice vjerskih prava odzvanjale su indignacijom. Kako bismo mogli odustati od ovog branika nacionalne obrane, ovog simbola ingenioznosti SAD, od te vodene spone koja povezuje Junu Ameriku i njeno bogatstvo s hirovitim trgovakim interesima SAD? Za mojih putovanja u Panamu privikao sam se odsjedati u hotelu "Continental". Ipak, za svog petog boravka preselio sam se preko puta u hotel "Panama" jer se u "Continentalu" obavljala neka obnova, a gradnja je bila veoma buna. Isprva sam negodovao zbog te neugodnosti. "Continental" je bio moj dom dok nisam bio kod kue. Ali sada, sjedei u luksuznom predvorju sa stolicama od ratana i ventilatorima otrih bridova na stropu, ukraenim drvenim ploicama, poelo mi je to odgovarati. Zamiljao sam kao da se nalazim na snimanju filma "Kazablanka" i da bi Hemfri Bogart mogao uetati svakog trenutka. Spustio sam "New York Review of Books", gdje sam ba proitao lanak Grahama Grina o Panami i zagledao se u one ventilatore, sjetivi se jedne veeri prije gotovo dvije godine.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Torijos poznaje igru sa stranom pomoi koja njega namjerava uiniti bogataem, dok e istodobno okovati zemlju u dugove. Svijet je motrio tog ovjeka Bruno je bio kao i obino u pravu. Sad je 1977, Karter u je Bijeloj kui, a ozbiljni pregovori o Kanalu su u toku. Mnogi suparnici MAIN-a opredijelili su se krivo pa su izbaeni iz Paname, ali na se posao viestruko poveao. Ja sjedim u predvorju hotela "Panama" i upravo sam proitao tekst Grahama Grina u "New York Review of Books". lanak zemlja s pet granica bio je hrabar tekst koji je sadravao diskusiju o korupciji meu starijim oficirima u Panamskoj nacionalnoj gardi. Autor je isticao kako je sam general priznao da daje posebne privilegije nekima u svojoj slubi, kao to su bolji uslovi stanovanja, jer "ako ih ne platim, platit e ih CIA." Jasna implikacija da je Obavjetajna zajednica SAD bila odluna da potkopa elje predsjednika Kartera, pa e, ako bude nuno, podmititi panamske vojne voe za sabotau pregovora o sporazumu. Nisam mogao a da se ne upitam obilaze li akali ve oko Torijosa. Vidio sam jednom prije fotografiju Torijosa i Grina kako sjede zajedno, negdje u rubrici asopisa "People", "Time" ili "Newsweek"; naslov je naznaio da je pisac poseban gost koji je postao i blizak prijatelj. Pitao sam se tada ta general misli o piscu koji pie takvu kritiku, a ima u njega povjerenja. lanak Grahama Grina otvorio je drugo pitanje, koje se odnosilo na onaj dan 1972. godine kad sam sjedio nasuprot Torijosu. Tada sam pretpostavljao da Torijos poznaje igru sa stranom pomoi koja njega namjerava uiniti bogataem, dok e istodobno okovati zemlju u dugove. Bio sam onda siguran kako Torijos zna da se proces temelji na pretpostavci kako je mone ljude lako korumpirati i da e njegova odluka da ne iskoristi lin e prednosti - ve da radije stranu pomo usmjeri na istinsku pomo narodu - biti shvaena kao prijetnja koja bi mogla sruiti cijeli sistem. Svijet je motrio tog ovjeka; njegovo se djelovanje granalo daleko izvan Paname i zato nikako nee proi olako. Nekad sam razmiljao kako bi reagovala korporatokratija da se krediti odobreni Panami iskoriste kao pomo siromanima, a da istovremeno ne stvore dugove koje je nemogue isplatiti. Sad sam mislio je li Torijos moda poalio to je sa mnom onoga dana sklopio pogodbu - a nisam bio ni siguran kako ja sada gledam na te dogovore. Ustuknuo sam iz svoje namjenske uloge EHM-a. Igrao sam njegovu igru umjesto svoje, prihvativi njegovo insistiranje na potenju kao protivtei za dobivanje vie novih ugovora. U striktno ekonomskom smislu to je za MAIN bila mudra poslovna odluka. Ipak, bila je u neskladu s onim to mi je Klaudin usadila u glavu; ona nije pridonosila napretku globalne imperije. Je li moda ve potaknula akale na akciju?
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Tamo", rekao sam domaici. "Mogu li sjesti tamo na ponovni doruak?" Uvijek sam davao dobre napojnice. Domaica se nasmijeila s razumijevanjem i odvela me do stola. Romanopisac se udubio u svoje novine. Naruio sam kafu i kroasan s medom. elio sam otkriti Grinovo miljenje o Panami, Torijosu i problemu Kanala, ali nisam se jo sjetio kako zapoeti razgovor. Tad je on digao glavu da malo popije. "Oprostite", rekao sam. On se zagledao u mene - ili mi se barem tako inilo. "Da?" "Nerado vam smetam, ali vi ste Graham Grin, zar ne?" "Pa, da, jesam." Toplo se osmijehnuo. "Veina ljudi u Panami me ne prepoznaje." Izustio sam neto da je on moj omiljeni romanopisac, a onda sam mu ukratko ispriao o svom ivotu, ukljuivi i svoj posao u MAIN-u i svoje sastanke s Torijosom. Pitao me jesam li ja konsultant koji je napisao lanak o odlasku Sjedinjenih Drava iz Paname. "U 'Boston Glabeu', ako se dobro sjeam." Bio sam zapanjen. "Hrabro, kad se uzme u obzir va poloaj", rekao je. "Zar mi se neete pridruiti?" Preao sam za njegov sto i sjedio tamo s njime oko sat i po. Dok smo avrljali ustanovio sam koliko je po stao blizak Torijosu. Govorio je ponekad o generalu poput oca koji pria o svom sinu. "General me zamolio da napiem knjigu o njegovoj zemlji", rekao mi je. "To upravo radim. Nee to biti beletristika - neto pomalo izvan mog uobiajenog pisanja." Zapitao sam ga zato obino pie romane umjesto publicistike. "Lijepa knjievnost je sigurnija", odgovorio je. "Veina mojih tema je kontroverzna. Vijetnam, Haiti... Revolucija u Meksiku. Mnogi izdavai bojali bi se tampati i izdati publicistika djela o tim temama." Pokazao je na stolu "New York Review of Books". Tad sam se oslobodio. "Ovakve rijei mogu biti uzrok mnogih nevolja." Osmijehnuo se. "Uz to volim pisati beletristiku. Ona mi prua puno vie slobode." Pogledao me intenzivno. "Vano je pisati o bitnim stvarima. Poput vaeg lanka o Kanalu u 'Globeu'." Bilo je oito da se divio Torijosu. inilo se da panamski predsjednik moe ostaviti utisak na romanopisca isto toliko kao to se zna dojmiti siromanih i opljakanih. Jednako je oita bila Grnova briga o be zbjednosti njegovog prijatelja. Gledao me ravno u oi. "Zato vi ne napiete knjigu?" Klimnuo je ohrabrujui me Graham Grin. "To je u vama. Ali zapamtite, piite o vanim temama" "Velik je to izazov natovariti sebi na lea Diva sa Sjevera", uskliknuo je pa o dmahnuo glavom: "Bojim se za njega." Tad je morao otii.
62
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Moram stii na avion za Francusku", rekao je kad je ustao te smo se rukovali. Gledao me ravno u oi. "Zato vi ne napiete knjigu?" Klimnuo je ohrabrujui me. "To je u vama. Ali zapamtite, piite o vanim temama." Okrenuo se i otiao. Tada se zaustavio i vratio nekoliko koraka nazad u restoran. "Ne brinite se", ree. "General e opstati. On e vratiti Kanal." Torijos je zaista uspio dobiti Kanal. Iste te 1977. godine uspjeno je pregovarao o novim ugovorima s predsjednikom Karterom, to je zonu Kanala i sam Kanal vratilo pod nadzor Paname. Tada je Bijela kua morala uvjeriti Kongres SAD da ratifikuje ugovore. Slijedila je duga i otra prepirka. U zavrnoj fazi ugovor o Kanalu je ratifikovan jednoglasno. Konzervativci su se zaklinjali na osvetu. Kad je publicistiko djelo Grahama Grina objavljeno, puno godina kasnije pod naslovom "Upoznavanje s generalom", bilo je posveeno "prijateljima moga prijatelja Omara Torijosa, u Nikaragvi, Salvadoru i Panami". Od 1975. do 1978. esto sam posjeivao Iran. Ponekad sam se selio od Latinske Amerike ili Indonezije do Teherana. ah svih ahova (doslovno kralj svih karljeva, njegova slubena titula) predstavljao je sasvim drugaiju situaciju od one u drugim zemljama gdje smo radili. Iran je bogat naftom i poput Saudijske Arabije nije imao potrebe da se zadui kako bi finansirao svoj ambiciozni popis projekata. Ipak se Iran znatno razlikovao od Arabije u tome to njegovo brojno stanovnitvo, preteno muslimansko sa Srednjeg istoka, nije arapsko. Osim toga, zemlja je prola kroz istoriju politikih previranja - i iznutra i u svojim odnosima sa susjedima. Zbog toga smo odabrali drugaiji pristup: Vaington i zajednica poslovnih ljudi udruili su snage da bi aha prikazali kao nosioca napretka. (Nastavie se)
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jedne kasne veeri 1977. vrativi se u svoj hotel naao sam poruku gurnutu ispod vrata. okiralo me kad sam otkrio da ju je potpisao ovjek imenom Zamin. Nikad ga nisam upoznao, ali su mi ga opisali na sastanku s Vladom kao poznatog subverzivnog radikala. Na lijepim rukopisom ispisanom engleskom jeziku proitao sam da me poziva na sastanak u izvjesni restoran. No bilo je i upozorenje da doem samo ako elim vidjeti onu stranu Irana koju veina ljudi "na mom poloaju" nikad ne vidi. Nisam bio siguran da Zamin znade koja je moja istinska pozicija. Znao sam da puno riskiram; ipak nisam mogao odoljeti napasti da se upoznam s tom zagonetnom osobom. Taksi me ostavio ispred malenih vrata na visokom zidu - tako visokom da nisam ni vidio zgradu iza njega. Prekrasna Iranka odjevena u dugu crnu haljinu doekala me i povela niz hodnik osvijetljen ukrasnim uljanicama to su visjele s niskog stropa. Na kraju hodnika uli smo u sobu koja me zabljesnula poput dijamanta, zraenjem koje zasljepljuje. Kad su mi se oi konano privikle, ugledao sam zidove na kojima se nalazilo poludrago kamenje i biseri. Restoran je bio osvijetljen visokim bijelim svijeama umetnutim u neobine bronane svijenjake. Vaington i njegovi evropski partneri bili su odluni u elji da prikau ahovu vladu kao alternativu vladama u Iraku, Libiji, Kini, Koreji i drugim zemljama Visok mukarac duge crne kose odjeven u lijepo krojeno tamnoplavo odijelo pribliio se i pruio mi ruku. Predstavio se kao Zamin, s akcentom koji je otkrivao da se radi o Irancu koji je kolovan u Britaniji i odmah sam zapazio da nipoto ne izgleda kao subverzivan radikal. Odveo me pored nekoliko stolova, gdje je sjedilo i veeralo nekoliko parova, u vrlo odijeljenu niu; rekao je da emo tu moi razgovarati u potpunoj privatnosti. Imao sam utisak da je restoran sluio tajnim ljubavnim sastancima. Na je susret vrlo vjerovatno bio jedini te veeri koji nije bio ljubavne prirode. Zamin je bio vrlo srdaan. Tokom razgovora postalo je jasno da je mene smatrao samo poslovnim savjetnikom, a ne nekim tko ima skrivene motive. Objasnio je da me odabrao jer sam bio volonter Mirovnih snaga i jer su mu rekli da koristim svaku priliku kako bih upoznao njegovu zemlju i druio se s ljudima. "Vrlo ste mladi, za razliku od veine u vaoj profesiji," rekao je. "Iskreno se zanimate za nau istoriju i za trenutne probleme. Vi predstavljate nau nadu." Sve to, kao i okolina, njegov izgled i prisutnost tolikih ljudi u restoranu davalo mi je dobar osjeaj. Navikao sam da se ljudi ele sprijateljiti sa mnom, kao Rasz na Javi ili Fidel u Panami i to sam prihvaao kao kompliment i prednost. Znao sam da se istiem meu ostalim Amerikancima jer sam zaistia bio oaran zemljama koje sam posjetio. Nauio sam da ljudi vrlo brzo postaju bliski ukoliko pokaete zanimanje i ljubav prema njihovoj kulturi. Zamin me upitao je li mi poznat njihov projekt Procvjetale pustinje. "ah je uvjeren da su nae ravnice jednom bile plodne i ume bujne. Barem to tvrdi. Tokom vladavine Aleksandra Velikog, po toj t ezi, velike su vojske prole zemljom putujui s milionima koza i ovaca. ivotinje su brstile svu travu i drugu vegetaciju. Nestanak tih biljaka uzrokovao je suu pa je na posljetku cijela regija postala pustinja. Sve to nam sada preostaje uraditi, po rijeima aha, jest posaditi na milione stabala. Zatim e se ubrzo vratiti kia i procvjetae ponovo pustinja. Naravno da emo za taj postupak morati potroiti stotine miliona dolara." Vano se nasmijeio. "Kompanije kao vaa ponjee velike dobitke." "Pretpostavljam da ne vjerujete u ovu teoriju." "Pustinja je simbol. Zazeleniti pustinju puno je vie od poljodjelstva."
64
65
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pokucao je na drvena vrata i uo se neki prigueni odgovor. Zamin gurne vrata i povede me unutra. Mala prostorija nije imala prozore, a osvjetljavala ju je samo lampica na niskom stoliu u uglu. Kad mi se oi priviknue, vidio sam da je zemljani pod pokriven perzijskim sagovima. Tada se u sjeni pojavi kontura ovj eka. Jedino to sam vidio bilo je da je zamotan u deke i da ima neto na glavi. Sjedio je u invalidskim kolicima, a osim stola, u sobi nije bilo drugog namjetaja. Zamin mi pokae da sjednem na sag. On ode i njeno zagrli ovjeka govorei mu nekoliko rijei na uvo, a zatim se vrati i sjedne do mene. Slubeno, ja vie ne postojim. Ipak se nadam da neete ni pokuavati. Vi i vaa porodica sigurniji ste ukoliko ne znate ko sam. ahova ruka i SAVAK seu vrlo daleko, ispriao Dok "Priao sam vam o gospodinu Perkinsu", ree. "Poaeni smo to imamo ovu priliku da vas posjetimo, gospodine." "Dobro doli, gospodine Perkins." Glas u kojem se jedva nazirao neki akcent bio je hrapav i tih. Nagnuo sam se naprijed u malom prostoru izmeu nas kad on ree: "Pred sobom imate slomljena ovjeka. Nisam oduvijek takav." Slijedila je duga pauza. "ah ahova, kralj svih kraljeva." Zvuk njegovog glasa zvuao je vie tuno negoli ljutito, pomislio sam. "Lino sam poznavao vie svjetskih lidera. Ajzenhauer, Nikson i De Gol, oni su mi vjerovali da u ovu zemlju moi povesti u kapitalistiki tabor. ah je u mene imao povjerenja", i neto je izustio kao da kalje, ali sam ja to shvatio kao smijeh. "Vjerovao sam ahu. Vjerovao sam njegovoj rjeitosti. Bio sam siguran da e Iran povesti muslimanski svijet u novu epohu, da e Persija odrati svoje obeanje. inilo se da je to naa sudbina - ahova i moja, i svih nas koji smo ispunili tu misiju, jer smo mislili da smo roeni kako bismo je ispunili." Gomila pokrivaa se pomjerila; kolica su zakripala i lagano se pokrenula. Vidio sam obrise ovjekovog lica u profilu, njegovu upavu bradu, i - tada sam spazio - plosnatost. ovjek nije imao nos! Zadrhtao sam i udahnuo. "Nije lijep pogled, ta kaete, gospodine Perkins? teta to ne vidite na jaem svjetlu. Uistinu je groteskno". Opet se zauo zvuk priguenog smijeha. "Ali sam siguran kako vi shvatate da moram ostati anoniman. Svakako da biste mogli saznati ko sam kad biste se potrudili, no mogli biste otkriti i da sam mrtav. Slubeno, ja vie ne postojim. Ipak se nadam da neete ni pokuavati. Vi i vaa porodica sigurniji ste ukoliko ne znate ko sam. ahova ruka i SAVAK seu vrlo daleko." Stolica je zakripala i vratio se na svoj prethodni poloaj. Osjetio sam olakanje, ako ne vidim profil, to zasjenjuje i nasilje koje je uinjeno. U ono doba nisam znao za taj obiaj u nekim islamskim kulturama.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jevreji - one nas trebaju. Vi trebate naeg aha - ili mislite da ga trebate, upravo kao to ste mislili da su vam potrebne pokvarene voe u Junom Vijetnamu." "Predlaete li ta drugo? Je li Iran jednak Vijetnamu?" "Mogue je da je jo puno gore. Vidite, taj ah nee vie dugo trajati. Muslimanski ga svijet mrzi. Ne samo Arapi, nego svi muslimani svagdje - Indonezija, Sjedinjene Drave, ali najvie ba ovdje, njegov vlastiti persijski narod." uo se neki mukli zvuk i shvatio sam da je udario o stranicu kolica. "On je zao! Mi Persija nci ga mrzimo." Uslijedila je tiina. uo sam samo njegovo teko disanje, kao da ga je iscrpilo naprezanje. Zamin mi ree da je Dok vrlo blizak mulama. Glas mu je bio miran i tih. "Postoji jaka struja pod povrinom meu religijskim frakcijama i ona prevladava po cijeloj zemlji, osim aice ljudi iz klase trgovaca, koji imaju koristi od ahovog kapitalizma." "U to ne sumnjam", odgovorio sam. "Ali moram rei da tokom svoje etiri godine boravka ovdje nisam od toga nita vidio. Svako s kim razgovaram ini se da voli aha i da cijeni ekonomski razvoj." "Vi ne razumijete persijski jezik", primijeti Zamin. "Vi ujete samo ono to vam govore ljudi koji imaju najveu korist. Oni koji su se kolovali u Americi ili Engleskoj obino rade za aha. Ali Dok je - sada - izuzetak." Stao je i razmiljao ta e dalje rei. "Isti je sluaj s vaom tampom. Razgovaraju samo s nekolicinom njegovih roaka, s ljudima u njegovom krugu. Naravno, vau tampu veinom usmjerava i nafta. Tako se uje ono to se eli uti, a pie se ono to njihovi ele proitati." "Zato vam mi sve ovo govorimo, gospodine Perkins?" Dokov glas bio je jo hrapaviji nego prije, kao da su napor govora i emocije iscrpili ono malo energije to ju je ovjek sakupio za ovaj sastanak. "Jer bismo vas eljeli uvjeriti da vaa kompanija treba da se ukloniti iz nae zemlje. elimo vas upozoriti da iako moda i mislite da ete ostvariti velike profite, to je sve samo iluzija. Ova vlast nee potrajati." Ponovo sam uo kako njegova ruka lupa o stolicu. "A kad ta vlast ode onaj ko e ih naslijediti nee imati nikakvih sklonosti prema vama i vama slinima." "Tvrdite li da nam nee platiti?" Dok je dobio napad kalja. Zamin mu je pristupio i lupnuo ga po leima. Kad je kaalj prestao razgovarao je s njim persijski, a zatim je opet sjeo. "Moramo ovaj razgovor privesti kraju, i da vam odgovorim na pitanje; da, neemo vam platiti. Vi ete obaviti sav taj posao, a kad doe vrijeme da pokupite naknadu, aha vie nee biti." Bili bismo sreni da vidimo vau kompaniju u bankrotu. Ipak bismo radije vidjeli kako naputate Iran. Ako ode samo jedna firma kao vaa, to bi zapoelo novi trend, rekao Zamin Za vrijeme vonje nazad pitao sam Zamina zbog ega on i Dok ele potedjeti MAIN od finansijske katastrofe koju predviaju. "Bili bismo sreni da vidimo vau kompaniju u bankrotu. Ipak bismo radije vidjeli kako naputate Iran. Ako ode samo jedna firma kao vaa, to bi zapoelo novi trend. Tome se nadamo. Vidite, mi ovdje ne elimo krvoprolie, ali ah mora otii, a mi emo pokuati sve uiniti da to pokrenemo. Zato molimo Alaha da uvjeri vaega gospodina Zambotija da ode dok jo ima vremena." "Zato ste mene pozvali?"
67
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Znao sam ve za veerom, kad smo razgovarali o projektu 'Procvjetala pustinja', da vi razumijete istinu. Znao sam da je moja informacija o vama tana - vi ste ovjek izmeu dva svijeta, ovjek na sredini." Neprestano sam se pitao ta tono zna o meni. Jedne veeri 1978. dok sam sjedio u luksuznom baru izvan predvorja hotela "InterContinental" u Teheranu osjetio sam da me neko potapao po ramenu. Okrenuo sam se i vidio snanoga Iranca u odijelu. "Don Perkins! Ne sjea me se?" Nekadanji fudbaler dobio je dosta na teini, ali glas mu je bio nesumnjivo jednak. Bio je to moj stari prijatelj iz Midlburza, Farhad, kojeg nisam vidio due od deset godina. Zagrlili smo se i sjeli. Uskoro je postalo jasno da zna sve o meni i mom poslu. Jednako je oito bilo da ne eli puno priati o svom poslu. "Da preemo odmah na stvar", ree dok smo naruivali nae drugo pivo. "Sutra letim u Rim. Tamo mi ive roditelji. Imam za tebe kartu za isti avion. Ovdje se stvari raspadaju. Mora otii odavde." Dodao mi je avionsku kartu. Nisam ni trenutka posumnjao. U Rimu smo veerali s Farhadovim roditeljima. Njegov otac, penzionisani iranski general, koji je je dnom davno stao pred metak potencijalnog ubice da bi spasio ahov ivot, sada je bio razoaran svojim nekadanjim efom.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice stvari su se brzo odvijale. Bijes, koji je opisivao Farhadov otac, eksplodirao je snanim islamskim ustankom. ah je pobjegao iz zemlje u Egipat u januaru 1979, a kad mu je dijagnosticiran rak, krenuo je u bolnicu u Njujork. Sljedbenici ajatolaha Homeinija zahtijevali su povratak aha. U novembru 1979. militantna islamistika grupa napala je Ambasadu SAD u Teheranu i zadrala kao taoce 52 Amerikanca sljedeih 444 dana. Predsjednik Karter pokuao je pregovarati da bi taoci bili osloboeni. Kad to nije uspjelo, odobrio je misiju vojnog spasavanja, koja je zapoela u aprilu 1980. Bila je to katastrofa, i pokazalo se, onaj eki koji je zabio zadnji ekser u Karterov predsjedniki mrtvaki sanduk. Straan pritisak koji su izvrile amerike trgovake i politike grupe prisilio je oboljelog aha da napusti SAD. Od dana kad je pobjegao iz Teherana imao je dosta potekoa da nae negdje utoite, svi prijanji prijatelji su ga izbjegavali. Meutim, general Torihos pokazao je svoje uobiajeno saosjeanje i ponudio ahu azil u Panami, uprkos linom neodobravanju ahove politike. ah je doao i dobio utoite na istom onom mjestu gdje je nedavno pregovorima postignut Sporazum o Panamskom kanalu. Straan pritisak koji su izvrile amerike trgovake i politike grupe prisilio je oboljelog aha da napusti SAD. Od dana kad je pobjegao iz Teherana, imao je dosta potekoa da nae negdje utoite Mule su zahtijevale ahov povratak u zamjenu za taoce u Ambasadi SAD. Oni u Vaingtonu koji su se protivili Sporazumu o Panamskom kanalu optuivali su Torihosa za korupciju i dosluh sa ahom i za ugroavanje iv ota amerikih graana. I oni su traili da ah bude izruen Homeiniju. Ironija je da su samo nekoliko sedmica ranije mnogi od tih istih ljudi snano podravali aha. Nekada ponosan "kralj svih kraljeva" konano se vratio u Egipat, gdje je umro od raka. Dokova su se predvianja ostvarila. MAIN je izgubio milione dolara u Iranu, kao i mnogi nai konkurenti. Karter je izgubio priliku da se ponovno kandiduje. Reganova i Buova administracija stupila je u Vaington s obeanjima kako e osloboditi taoce, svrgnuti mule, vratiti demokratiju u Iran i srediti situaciju s Panamskim kanalom. Za mene su te pouke bile neosporne. Iran je pokazao, bez ikakve sumnje, da su Sjedinjene Drave zemlja koja po svaku cijenu eli negirati istinu o svojoj ulozi u svijetu. inilo se neshvatljivim da smo mogli biti toliko neinformisani o ahu i talasu mrnje koja se stvarala prema njemu. ak i oni meu nama, u kompanijama kao to je MAIN, koje su imale kancelarije i osoblje u zemlji, nisu bili upueni. Bio sam uvjeren da su NSA i CIA morale vidjeti ono to je bilo toliko oito Torihosu ve davno pri naem susretu 1972, ali naa vlastita obavjetajna zajednica namjerno nas je ohrabrivala da zatvaramo oi. Dok su Saudijska Arabija, Iran i Panama nudili fascinantne i zabrinjavajue studije, bile su to ujedno i iznimke od pravila. Zahvaljujui velikim naftnim zalihama u prvim dvjema dravama, a zbog Panamskog kanala u treoj, one nisu odgovarale normama. Situacija u Kolumbiji bila je tipina, a MAIN je zacrtao i vodio inenjersku kompaniju na projektu ogromne hidroelektrane. Kolumbijski univerzitetski profesor koji je pisao knjigu o istoriji odnosa meu dvjema Amerikama jednom mi je rekao da je Ruzvelt procijenio vanost njegove zemlje. Pokazavi na kartu, predsjednik SAD, kad je izvjetavao za tampu, opisao je Kolumbiju kao "kamen temeljac na svodu June Amerike." Nikad tu priu nisam provjerio, ipak, svakako je istina da se na karti Kolumbija nalazi pri vrhu kontinenta i ini se da upravo ona dri na okupu ostale. Povezuje sve june zemlje do panamske prevlake, a na taj nain i sa Srednjom i Sjevernom Amerikom.
69
70
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Na taj nain velike investicije u mreu elektrine energije, autoputeve i telekomunikacije pomoi e Kolumbiji da otvori svima svoja velika nalazita gasa i nafte kao i svoje nerazvijene teritorije Amazonije; ti projekti e pak za uzvrat generisati dohodak potreban za plaanje dugova i kamata. Takva je bila teorija. Meutim, realnost je sadrala nau pravu namjeru u svijetu, a to je znailo zagospodariti Bogotom i poveati globalnu imperiju. Kao u mnogim drugim zemljama moj se posao sastojao u tom da prikaem potrebu za velikim posudbama. Kolumbija nije imala beneficije kao Torijos; zbog toga sam osjeao kako nemam izbora nego da moram izraditi prognoze koje zahtijevaju pretjerane dugove za ekonomski rast i uspostavu elektroenergetskog sistema. Uz izuzetak povremenih napada osjeaja krivice u vezi s mojim poslom, Kolumbija mi je postala neka vrsta utoita. En i ja proveli smo tamo nekoliko mjeseci poetkom sedamdesetih godina, pa smo ak i uloili novac u malu farmu kafe koja se nalazila u brdima uz obalu Kariba. Mislim da je na boravak tamo bio neto blisko onom to moe lijeiti rane koje smo jedno drugome nanijeli tokom proteklih godina. Na kraju su ipak rane bile preduboke. Kad se brak raspao, ja sam se istinski upoznao s tom zemljom. U sedamdesetim godinama MAIN je dobio dosta ugovora za izradu infrastrukturnih projekata i m reu hidroelektrana te distribucijskog sistema koji e prenositi elektrinu energiju iz dubine dungle do gradova visoko u planinama. Dodijelili su mi kancelariju u obalnom gradu Barranquilli, a tamo sam 1977. upoznao lijepu Kolumbijku koja e postati snaan posrednik u promjeni mog ivota.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Biu iskrena", rekla je jednog dana Paula dok smo sjedili u nekoj kafeteriji. "Mrze te Indijanci i svi farmeri koji ive uz rijeku gdje gradi branu. ak i ljudi iz grada, koji nisu direktno pogoeni, simpatiziraju s gerilom koja napada va graditeljski kamp. Tvoja vlada te ljude naziva komunistima, teroristima i prodavaima droge, ali istina je da su to porodini ljudi koji ive na zemlji koju ti i tvoja kompanija unitavate." Upravo sam joj priao o Manuelu Toresu. Bio je to inenjer zaposlen u MAIN-u, a nedavno ga je napala gerila na gradilitu nae brane za hidroelektranu. Manuel je bio kolumbijski dravljanin koji je dobio posao zato to je pravilo amerike vlade branilo da se dravljani SAD alju na to mjesto. Mi smo to pravilo nazivali doktrinom "Kolumbijci mogu biti rtvovani", a bila je simbol stava koji sam zamrzio. Moji osjeaji prema takvim metodama bili su razlog to mi je postalo vrlo teko ivjeti sa samim sobom. "Po onome to je Manuel rekao ispalili su u vazduh i njemu u noge AK-47s", rekao sam Pauli. "Zvuao je mirno kad mi je to priao, ali znam da je bio umalo histerian. Oni nisu ni u koga pucali. Samo su im dali to pismo i poslali ih niz rijeku u svojim brodovima." "Boe", uzvikne Paula. "Jadan ovjek je bio prestravljen." "Naravno", rekao sam joj da sam pitao Manuela misli li on da su to bili FARC ili M-19, govorei o dvije najpoznatije gerilske skupine u Kolumbiji. "I?" "On je rekao da nije nijedna od njih. Ali je kazao da vjeruje u ono to su tvrdili u pismu." Paula je uzela novine koje sam ponio i proitala pismo naglas. "Mi koji svaki dan radimo samo da bismo preivjeli kunemo se krvlju svojih predaka da nikada neemo dozvoliti brane preko naih rijeka. Mi smo jednostavni Indijanci i mestici (mjeanci), ali radije emo umrijeti nego gledati kako nam zemlja poplavljuje. Upozoravamo svoju kolumbijsku brau: prestanite raditi za graevinske kompanije." Odloila je novine. "ta si mu ti rekao?" Oklijevao sam samo trenutak. "Nisam imao izbora. Morao sam biti na strani kompanije. Pitao sam ga zvui li mu ovo pismo kao da ga je napisao neki farmer." Sjedila je i strpljivo me promatrala. Samo je slegnula ramenima. Oi su nam se srele. "O, Paula, prezirem sam sebe zato to igram ovu ulogu." "ta si zatim uinio", insistirala je. "Lupio sam akom po stolu. Zastraio sam ga. Pitao sam ga imaju li za njega smisla farmeri s AK -47s. Onda sam ga pitao zna li ko je izmislio AK-47." "Je li znao?" "Da, ali sam jedva uo njegov odgovor. 'Neki Rus', ree. Naravno da sam mu rekao kako je u pravu, da je izumitelj bio komunista imenom Kalanjikov, vojna osoba s visokim inom u Crvenoj armiji. Naveo sam ga da shvati kako su ljudi koji piu ovakva pisma komunisti." "Vjeruje li ti to", pitala je.
72
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Njeno me pitanje zaustavilo. Kako da odgovorim iskreno? Sjetio sam se Irana i vremena kad me Zamin opisao kao ovjeka uhvaenog izmeu dva svijeta, ovjeka u sredini. Na neki nain alio sam to nisam bio u onom kampu kad su gerilci napali, a elio sam ja biti jedan od njih. Uvuklo se u mene neto udno, neka vrsta ljubomore na Zamina i Doka i na kolumbijske pobunjenike. Bili su to ljudi sa svojim uvjerenjima, izabrali su stvarne svjetove, a ne neku niiju zemlju negdje izmeu.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice To je bilo to. Osjetio sam se potpuno smlavljen. Mislio sam da znam sve o njoj, ali ovo... imao sam kratku predodbu ovjeka koji dolazi kui i nalazi svoju enu u krevetu sa drugim. "Kako to da mi nisi nikad rekla?" "inilo se nevanim. Zato bih? To nije neto s im se hvalim." Zastala je. "Nisam ga vidjela ve dvije godine. Mora biti vrlo oprezan." "Kako zna da je iv?" "Ne znam, jedino znam da ga je vlast nedavno stavila na listu traenih. To je dobar znak." Borio sam se s porivom da presuujem ili da budem defanzivan. Nadao sam se da ona ne razabire moju ljubomoru. "Kako je postao jedan od njih", pitao sam. Na sreu ona je gledala svoju oljicu. "Protestvovao je ispred kancelarije jedne naftne kompanije - 'Occidental', mislim. Protestovao je to se bui u nedirnutoj zemlji, u umama plemena koje se suoava s odumiranjem - on i nekoliko njegovih prijatelja. Napala ih je vojska, istukli su ih i bacili u zatvor - a nisu uinili nita protivzakonito, podsjeam te, samo su stajali ispred zgrade, mahali plakatima i pjevali." Pogledala je kroz prozor. "Drali su ga u tamnici gotovo est mjeseci. Nikada nam nije rekao ta se tamo dogaalo, ali bio je druga osoba kad je iziao." Bio je to prvi meu mnotvom slinih razgovora s Paulom, a sad znam da su ti razgovori bili scena postavljena za ono to je slijedilo. Dua mi se razdirala, ali jo je vladao moj novac i one moje slabosti k oje je NSA identifikovala stvarajui sud o meni prije desetak godina, 1968. Prisilivi me da to shvatim i da se suoim sa dubljim osjeajima osim svoje oaranosti gusarima i drugim pobunjenicima, Paula mi je pomogla na tekom putu moga spasenja. Iznad mojih vlastitih dvojbi, moj boravak u Kolumbiji takoe mi je pomogao da razaberem razliku izmeu stare amerike republike i novog globalnog carstva. Republika je svijetu pruala nadu. Njen je temelj bio moralni i filozofski vie nego materijalistiki. Bazirala se na idejama jednakosti i pravde za sve. Ali je mogla biti i pragmatian i ne samo utopijski san ve i iva, velikoduna tvorevina. Mogla je rairiti ruke da da sklonite pogaenima. Bila je to inspiracija, ali istovremeno i snaga s kojom se moglo raunati; ako je potrebno ona se moe pretvoriti u akciju kao to je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, akciju koja e odbraniti naela za koja se zauzima. Same institucije - koje prijete korporacijama, bankama i vladinoj birokraciji - koje prijete republici, mogle bi se umjesto toga iskoristiti da na svijet donesu temeljite promjene. Takve institucije imaju mreu komunikacija i sisetme prometa nune za uklanjanje bolesti, gladi, pa i ratova - samo ako ih se uspije uvjeriti da to prihvate.
74
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Klaudin me davno upozorila; ona je iskreno objasnila sve to e se od mene oekivati ako prihvatim posao koji mi MAIN nudi. Ipak, trebalo je iskustvo na radu u zemljama kao to su Indonezija, Panama, Iran i Kolumbija da bih razumio dublje znaenje. Trebalo je i strpljenja, ljubavi, i linih dogaanja, poput ene kakva je bila Paula. Bio sam vjeran republikanskoj Americi, ali ono to smo sprovodili tim novim, profinjenim oblikom imperijalizma bio je finansijski ekvivalent onome to smo pokuali postii vojnom snagom u Vijetnamu. Ako je jugoistona Azija bila pouka kako i vojska ima svoja ogranienja, onda su ekonomisti dali odgovor skovavi bolji plan, a agencije za stranu pomo i privatni preduzetnici koji su im sluili (ili bolje kojima su oni sluili) postali su efikasni u ostvarivanju tog plana. U zemljama na cijelom kontinentu vidio sam ene i mukarce kako rade za korporacije SAD - iako one nisu direktno bile dio mree EHM-a - uestvovale su u neemu to je bilo daleko tetnije od svega to su teorije konspiracije ikad i zamislile. Kao mnogi MAIN-ovi inenjeri, ti radnici bili su slijepi za posljedice svojih djelovanja, uvjereni kako prodavaonice slatkia i tvornice cipela ili dijelova maina za druge firme, pomau siromanima da se i zvuku iz svoje bijede, umjesto injenice da ih sve dublje uvlae u tip ropstva koje podsjea na nekadanje na plantaama Juga. Kao oni prethodni oblici eksploatisanja moderne su se sluge i robovi udruili vjerujui da je njima bolje nego onim nesrenicima koji ive na marginama, u tamnim rupama Evrope, u dunglama Afrike ili u divljini uz ameriku granicu. Borba sa samim sobom da li da nastavim u MAIN-u ili da prekinem postajala je pravo bojno polje. Nema sumnje da je moja savjest htjela izii, ali ona druga strana o kojoj sam volio misliti kao o mojoj osobi iz poslovne kole, nije jo bila sigurna. Moje lino carstvo neprestano se irilo; imao sam vie zaposlenika, zemalja i dionica na berzi kao to je nabujao i moj vlastiti ego. Uz zavodljivost novca i ivotnog stila te povienog adrenalina zbog svoje moi, esto sam se sjetio Klaudin kako me upozoravala: "Kad jednom ue u to, nikada vie ne moe izai." Naravno da se Paula tome smijala: "Ma, ta ona zna?" Ja sam, pak, naglaavao da je Klaudin u mnogim stvarima imala pravo. "To je bilo davno, ivot se mijenja. Bilo kako bilo, kakve to uopte ima veze? Ti nisi zadovoljan sam sa sobom. ta moe Klaudin ili bilo tko drugi uiniti da bi se stvari jo vie pogorale nego to ve jesu?" Tom se refrenu Paula uvijek vraala, a ja sam se na kraju sloio s njom. Priznao sam i sebi i njoj da sav novac, pustolovine i sav taj sjaj vie ne opravdavaju zbrku, krivnju i stres. Kao partner MAIN-a obogaivao sam se i znao sam da u, ako jo due ostanem, biti trajno zarobljen. Jednog dana dok smo tumarali po plai uz staro pansku tvravu Kartaginu, mjesto koje je proivjelo bezbrojne pomorske napade, Paula je zamislila pristup problemu koji meni nikada nije ni pao na pamet. "ta ako nikad ne progovori o onome to zna", pitala je. "Misli da jednostavno utim?" 75
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Tano. Nemoj im dati razloga da te progone. Zapravo, daj im sve anse da te puste na miru, nemoj zamutiti vodu." Ovo je uistinu imalo smisla - pitao sam se zato se toga nikada nisam sjetio. Neu pisati knjige ili uiniti bilo to da dovedem na svjetlo dana istinu kako je ja vidim sada. Neu postati krsta; umjesto toga, biu jednostavno osoba usredotoena na uivanje ivota, na turistika putovanja, moda na osnivanje porodice s nekim kao Paula. Bilo mi je dosta, jednostavno sam elio van. "Sve to te Klaudin nauila je prevara", doda Paula. "Tvoj je ivot la." Smijeila se velikoduno. "Jesi li u posljednje vrijeme pogledao svoje dokumente?" Priznao sam da nisam. "Onda uini to", savjetovala me. Ja sam nekidan proitala tekst na panskom. Ako imalo lii onome na engleskom, mislim da e ti biti vrlo zanimljivo." Dok sam boravio u Kolumbiji, stigla je vijest da je Dejk Dauber, kao predsjednik MAIN-a, otiao u penziju. Kao to se oekivalo, Mekhalovom odlukom Bruno je zauzeo Dauberov poloaj. Telefonske veze izmeu Bostona i Barankilje su poludjele. Svi su oekivali da u i ja uskoro biti unaprijeen; na kraju, ja sam bio jedan od Bruninih najpovjerljivijih tienika. (Nastavie se)
76
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Naravno da mi nije bila neka velika utjeha da sam nosim velik dio odgovornosti za ono to je bilo ukljueno u moj dosije. Prema uobiajenim pravilima poslovanja od mene se zahtijevalo da stalno upotpunjavam taj i osnovni saetak kao i svoj dosije popratnim informacijama o klijentima za koje radim i podacima o tipu posla koji obavljam. Ukoliko me neko iz marketinga eli ukljuiti u neki od projekata ili koristiti podatke o meni na bilo koji nain, on se tada moe posluiti informacijama i izdvojiti ono to mu je konkretno potrebno. Na primjer, moe istai moje iskustvo na Srednjem istoku, na prezentaciji za Svjetsku banku ili druge multinacionalne forume. Kad god bi se tako radilo, moralo se prije stvarnog objavljivanja podataka traiti moje odobrenje za revidirani saetak. No, kao i mnogi drugi MAIN-ovi radnici puno sam putovao pa su esto uinjeni izuzeci. Tako su saetak koji mi je Paula predloila da proitam, te njegov ekvivalent na engleskom jeziku, za mene bili potpuna novost iako su pojedinani podaci svakako bili dio moje karijere. Pod iskustvom stajalo je da sam zaduen za vane projekte u Americi, na Srednjem istoku, u Aziji i Latinskoj Americi, a sadravao je revidirani popis tipova projekata Na prvi pogled moj se saetak inio prilino nevinim. Pod iskustvom stajalo je da sam zaduen za vane projekte u Americi, na Srednjem istoku, u Aziji i Latinskoj Americi, a sadravao je revidirani popis tipova projekata: planiranje razvoja, ekonomske prognoze, potrebe za energijom itd. Taj je odlomak zavravao opisom moga rada u Mirovnim snagama u Ekvadoru; ipak, izostavljena je svaka povezanost sa samim Mirovnim snagama te se dobijao utisak da sam bio profesionalni menader kompanije za graevinski materijal, a ne dobrovoljac u Andama s malom grupom nepismenih seljaka koji proizvode opeku. Slijedio je dug popis klijenata. Obuhvaao je i Meunarodnu banku za obnovu i razvoj (slubeni naziv Svjetske banke), Banku za razvoj Azije, Vladu Kuvajta, Ministarstvo energije Irana, Arapsko-ameriku naftnu kompaniju u Saudijskoj Arabiji, Institut za resurse u hidraulici i elektrifikaciji, Perusahaan Umum Listrik Negara i brojne druge. Ali ono to mi je privuklo panju, bio je podatak na kraju: Ministarstvo finansija SAD, Kraljevina Saudijska Arabija. Bio sam zapanjen da takav popis uspije prodrijeti u tampu, iako je to stvarno bio dio moga povjerljivog poslovnog dosijea. ISKUSTVO Don M. Perkins je menader Odjeljenja za ekonomiku u sekciji Sistemi energije i okoline. Otkad je doao u MAIN gospodin Perkins angaovan je na najvanijim projektima u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Aziji, Latinskoj Americi i na Srednjem istoku.
77
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Taj posao na kojem je on angaovan ukljuuje planiranje razvoja, ekonomske prognoze, prognoze potreba za energijom, marketinke studije, lociranje tvornikih postrojenja, analizu lokacija goriva, studije ekonomske isplativosti, studije o uincima ekonomike i okoline, planiranje investicija i konzalting menadmenta. Osim toga, mnogi su projekti ukljuivali i obrazovanje osoba u vezi s primjenom tehnika koje je gospodin Perkins razvio sa svojim osobljem. U novije vrijeme gospodin Perkins je zaduen za projekt nacrta paketa raunarskih programa za: 1) planiranje potreba za energijom i kvantifikaciju odnosa izmeu uinaka ekonomskog razvoja i proizvodnje energije, 2) evaluaciju uinaka projekata u sociolokom, ekonomskom smislu i u odnosu na okolinu, 3) primjenu Markovljevih ekonometrijskih modela na nacionalno i regionalno ekonomsko planiranje. Prije nego se pridruio MAIN-u gospodin Perkins proveo je tri godine u Ekvadoru rukovodei marketinkim studijama i organizujui upravljanje kompanijom za graevinski materijal. (Nastavie se)
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice PREPORUKE Studije o prognoziranju Marketinke studije Studije o provedivosti Studije o izboru lokacija Studije o ekonomskom uinku Planiranje investicija Studije o ekonomskom uinku Planiranje investicija Studije o opskrbi gorivom Planiranje ekonomskog razvoja Programi obrazovanja Upravljanje projektima Planiranje raspodjele Konsalting upravljanja KLIJENTI Arapsko-amerika naftna kompanija, Saudijska Arabija Azijska banka za razvoj Korporacija "Boise Cascade" Korporacija gradskih komunalnih slubi Daztonska kompanija "Energija & svjetlo" Kompanija "General Electric" Vlada Kuvajta Institut za resurse hidraulike i elektrifikacije, Panama Ministarstvo energije Iran "New York Times"
79
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Uprava za energetiku drave Njujork Perusahaan Umum Listrik Negara, Indonezija Kompanija za elektrifikaciju i gas June Karoline Tehniko udruenje industrije celuloze i papira Korporacija "Union Camp" Ministarstvo finansija Kraljevina Saudijska Arabija Iako je nekolicina ljudi uticala na uspostavljanje skupine ekonomista, ona je uglavnom ostvarena naporima jednog ovjeka, Dona Perkinsa, koji je sada rukovodilac MAIN Strunjaci nude MAIN-ovim klijentima nove usluge, autorka Paulin Kvelet. Gledajui lica iza radnih stolova lako je primijetiti da je ekonomika i regionalno planiranje jedna od najnovije uspostavljenih disciplina u MAIN-u te se ujedno i najbre razvija. Dosad se nalazilo oko 20 strunjaka u toj skupini sastavljenoj u razdoblju od sedam godina. Ti strunjaci ne ukljuuju samo ekonomiste ve i projektante gradova, demografe, strunjake za trite i prvog sociologa u MAIN-u. Iako je nekolicina ljudi uticala na uspostavljanje skupine ekonomista, ona je uglavnom ostvarena naporima jednog ovjeka, Dona Perkinsa, koji je sada rukovodilac. Angaovan kao savjetnik glavnom prognozeru, januara 1971. Don je jedan od malobrojnih ekonomista koji su trenutno zaposleni u MAIN-u. Svoj prvi zadatak dobio je kad je postao lan jedanaestolanog tima strunjaka kako bi bila izraena studija o potrebama za energijom u Indoneziji. "Htjeli su ustanoviti mogu li ja tamo preivjeti tri mjeseca", rekao je smijui se i prisjeajui se tog razdoblja. Ali uz svoje iskustvo nije imao problema s "preivljavanjem". Upravo je proveo tr i godine u Ekvadoru s kompanijom "Construction Materials Co-op", pomaui Keunama, izravnim potomcima Inka. Don kae da su Indijanci izrabljivani na svom poslu izrade opeka pa ga je agencija u Ekvadoru zamolila da utemelji firmu "Coop". Tada je unajmio kamion kako bi im pomogao prodavati opeke direktno potroaima. Rezultat: dobici su narasli za 60%. Dijeljeni su meu lanovima saradnike kompanije, koja je nakon dvije i po godine brojila 200 porodica. Bilo je to u ono vrijeme kad je Don Perkins upoznao Einara Grejva (nekadanjeg zaposlenika), koji je radio u gradu Paute u Ekvadoru na projektu hidroelektrane za MAIN. Oko godinu dana kasnije Don je postao glavni prognozer, a kako su rasle potrebe klijenata i institucija poput Svjetske banke, odmah je shvatio da je MAIN-u potrebno vie ekonomista.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pomogao sam kreirati ugovor koji je jemio stalni dotok nafte Americi, osigurao dinastiju Saud i pruao podrku finansiranju Osame bin Ladena te zatitu meunarodnim kriminalcima poput Idi Amina iz Ugande. Taj jedan jedini redak u saetku o meni govorio je onima koji su bili upueni u posao. Govorio je da je glavni ekonomista u MAIN-u vrlo upuena osoba. Konani paragraf lanka iz MAINLINES-a bio je lina opservacija autora, a pogaala je direktno u sr: Ekspanzija odjeljenja Ekonomika i regionalno planiranje imala je brz tempo, ipak Don osjea da je imao sreu u tome to je svaki pojedinac koga je zaposlio bio marljiv profesionalac. Dok je sa mnom razgovarao, sjedei za svojim radnim stolom, bila je oita i zadivljujua podrka koju prua svom osoblju. injenica je da nikad nisam pomislio o sebi kao o vrsnom ekonomisti. Diplomirao sam kao strunjak za poslovnu administraciju na Univerzitetu u Bostonu i to s naglaskom na marketing. Uvijek sam bio slab u matematici i statistici. Na fakultetu Middlebury moj je glavni predmet bila amerika knjievnost, pisanje mi je uvijek ilo od ruke. Moj poloaj glavnog ekonomiste i menadera Ekonomike i regionalnog planiranja nije se mogao pripisati mojim sposobnostima ekonomiste ili planera; znatno vie to je bio rezultat moga pristanka da izraujem tipove studija i zakljuaka kakve su eljeli moji efovi i klijenti, kombinovane s prirodnom pronicljivou za uvjeravanje drugih pomou pisane rijei. Osim toga bio sam dovoljno pametan da zaposlim sposobne ljude, mnoge s magisterijem i nekoliko njih s doktoratom, dobivao sam osoblje koje je znalo puno vie o tehnikoj strani moga posla nego ja sam. Nije ni udo da je autor lanka zakljuio kako je "interes i podrka to je daje svojim zaposlenima oita i zadivljujua." Ja sam zadrao ta dva dokumenta i nekoliko drugih slinih u gornjoj ladici svog pisaeg stola i esto sam im se vraao. Kasnije sam se ponekad naao izvan svoje kancelarije, lutajui meu stolovima svojih namjetenika, gledajui ljude koji za mene rade, osjeajui se krivim zbog toga to sam im uinio i zbog takve uloge koju smo svi skupa odigrali proirujui ponor izmeu bogatih i siromanih. Razmiljao sam o ljudima koji svakodnevno umiru od gladi dok moji slubenici i ja sam spavamo u prvorazrednim hotelima, hranimo se u najboljim restoranima i punimo svoje bankovne raune. Razmiljao sam o injenici da ljudi koje sam ja instruirao sada popunjavaju redove EHM-a. Ja sam ih doveo. Ja sam ih regrutirao i izvjebao. Ali to nije bilo isto kao kad sam se ja ukljuio. Svijet se pomaknuo, a korporatokratija je napredovala. Postali smo uspjeniji i jo tetniji. Ljudi koji rade za mene drugaija su vrsta. Nema vie u njihovim ivotima poligrafa NSA ili Klaudin. Niko im to nije jasno izgovorio ni rekao to se oekuje od njih kako bi se nastavila misija globalne imperije. Oni nikad nisu uli za termin prikriveni ekonomski ubica, pa ak ni za EHM, niti im je iko kazao da su u tome zauvijek. Oni su jednostavno nauili iz mog primjera i iz mog sistema nagrada i kazni. Znali su kako se oekuje da proizvedu tip studija i rezultata kakve ja elim. Njihove plate, boini bonusi, zapravo sama njihova radna mjesta ovisila su o tome udovoljavaju li meni. Ja sam naravno inio sve to je mogue da im olakam teret. Pisao sam, drao predavanja i koristio svaku priliku da ih uvjerim u vanost optimistinih prognoza, velikih kredita, infuzija kapitala koje e potaknuti rast bruto drutvenog proizvoda i uiniti svijet boljim. Trebalo je manje od deset godina da se doe do ovog stepena gdje su zavoenje i vladavina sile dobili puno suptilniji oblik, neku vrstu njenog stila pranja mozga. Sada su ti mukarci i ene, koji sjede ispred moje kancelarije s pogledom na Back Bay u Bostonu, odlazili u svijet da bi unaprijedili ideju globalnog carstva. U pravom smislu rijei ja sam stvorio njih jednako kao to je Klaudin stvorila mene. Ali za razliku od mene oni su zadrani u mraku neznanja. S vremenom oni koji dou na vrh izmjenjuju svoje lice. Poinju se odijevati u odlino skrojena odijela, vlasnici su legitimnih firmi i priinjavaju se dijelom drutva koje se razvija Mnoge sam noi leao budan razmiljajui, muei se tim problemima. Paulina primjedba na taj saetak o meni otvorila je Pandorinu kutiju, a ja sam esto osjeao ljubomoru prema svojim namjetenicima zbog njihove 81
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice naivnosti. Ja sam ih svjesno zavarao i radei to titio sam ih ujedno od njihove vlastite savjesti. Oni se nisu morali zamarati moralnim problemima koji su mene proganjali. Dosta sam razmiljao i o ideji integriteta u poslu, o prividu naspram stvarnosti. Govorio sam sebi sam kako su ljudi varali jedni druge od poetka svijeta. Legenda i folklor puni su bajki o iskrivljenoj istini i varljivim pogodbama: prodavai sagova koji varaju, pohlepni kamatari i krojai koji ele uvjeriti cara kako je njegovo ruho samo njemu nevidljivo. Meutim, koliko god elio zakljuiti da su stvari iste kao prije, da su spoljni izgled moga saetka u MAIN -u i stvarnost iza njega samo odraz ljudske prirode, znao sam u dubini due da to nije tako. Stvari su se izmijenile. Sada sam shvatio da smo dosegli novi stepen prevare, onaj koji e nas dovesti do propasti - ne samo u moralnom pogledu, ve i u fizikom i kulturnom - ukoliko uskoro ne sprovedemo znatne promjene. Primjer organizovanog kriminala, inilo se, nudi metaforu. Mafijaki efovi esto poinju kao ulini lopovi. Ali s vremenom oni koji dou na vrh izmjenjuju svoje lice. Poinju se odijevati u odlino skrojena odijela, vlasnici su legitimnih firmi i priinjavaju se dijelom drutva koje se razvija. Podupiru lokalna dobrotvorna udruenja pa ih zajednica potuje. Lako posuuju novac onima u velikoj stisci. Poput Dona Perkinsa u saetku MAIN -a, ti ljudi izgledaju kao uzorni graani.
82
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Ozbiljna eksploatacija nafte u bazenu Amazona u Ekvadoru poela je krajem ezdesetih godina, a njena posljedica bila je talas kupovine, u kojem je mala grupa porodica koje su upravljale Ekvadorom pomogla u dovoenju zemlje u ruke meunarodnih banaka. One su podjarmile Ekvador velikim iznosima dugova poduprtih obeanjima o prihodima od nafte. Putevi i industrijska postrojenja, brane hidroelektrana, sistemi transmisije i distribucije i drugi projekti u vezi sa snabdijevanjem energijom nicali su po cijeloj zemlji. Ponovo - obogatile su se meunarodne projektantske i graevinske kompanije. SIL je intenzivno radio s plemenom Huaorani u predjelu bazena Amazona tokom poetaka istraivanja izvora nafte, a tada se pojavio uznemiravajui uzorak pritiska ovjek ija se zvijezda uzdizala nad zemljom Anda bio je iznimak od tog pravila o politikoj korupciji i saveznitvu s korporatokratijom. Haime Roldos bio je profesor na univerzitetu i advokat kad mu je bilo blizu etrdeset godina, a ja sam ga susreo nekoliko puta. Bio je privlana i harizmatina osoba. Jednom sam uporno nudio da odletim u Kito i dobijem slobodnu uslugu konzaltinga kad god mu bude potrebno. Rekao sam to dijelom u ali, ali zato jer bih to bio rado uinio u vrijeme svoga dopusta - bio mi je drag i to sam mu ubrzo rekao, a uvijek sam traio dobar izgovor da posjetim njegovu zemlju. On se smijao i nudio mi slinu nagodbu govorei da ga mogu nazvati kad god je potrebno pregovarati o mom raunu za benzin. Stekao je ugled kao populista i nacionalista, osoba koja snano vjeruje u prava siromanih i u odgovornost politiara da prirodne izvore svoje zemlje koriste mudro. Kad je 1978. poeo kampanju za predsjednika, privukao je panju svih sunarodnika i graana svih zemalja u kojima su stranci eksploatisali naftu - ili gdje su ljudi eljeli nezavisnost od uticaja snanih inostranih sila. Roldos je bio rijedak primjer modernog politiara koji se nije bojao suprotstaviti situaciji status kvo. On je progonio naftne kompanije i ne ba tako suptilan sistem koji ih je podupirao. Bio je, na primjer, optuio Summer Institute of Linguistics (SIL), evangelistiku misionarsku grupu iz Sjedinjenih Drava, da potajno sarauje s naftnim kompanijama. Ja sam poznavao SIL i njegove misionare iz doba kad sam bio u mirovnim snagama. Ta organizacija ula je u Ekvador kao i u mnoge druge zemlje pod izgovorom studiranja, snimanja i prevoenja autohtonih jezika. SIL je intenzivno radio s plemenom Huaorani u predjelu bazena Amazona tokom poetaka istraivanja izvora nafte, a tada se pojavio uznemiravajui uzorak pritiska. Kad bi seizmolozi izvijestili sjedita korporacija da odreeno podruje ima kvalitete koji ukazuju na vjerovatnost nafte ispod povrine tla, SIL bi otiao na to mjesto i nagovorio domae stanovnitvo da se iseli s tog podruja na rezervate koje su drali misionari; tamo e dobiti besplatnu hranu, smjetaj, odjeu, medicinsku njegu i obrazovanje u misionarskom stilu. Uslov je bio da prepuste svoje posjede naftnim kompanijama. Bilo je sve vie glasina da SIL-ovi misionari koriste niz tajnih tehnika kako bi uvjerili plemena da napuste domove i presele se u misije. esto ponovljena pria bila je kako doniraju hranu punu laksativa - zatim nude lijekove da izlijee epidemiju proliva.
83
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice U prvim danima traenja nafte pet SIL-ovih misionara naeni su mrtvi, odnosno probodeni su kopljima pripadnika plemena Huaorani. Kasnije su sami domoroci rekli da su to uinili kako bi dali na znanje SI L-u da ih se kloni. Te poruke nisu imale odjeka. Zapravo su na kraju imale suprotan rezultat. Rejel Seint, sestra jednog od ubijenih ljudi, putovala je po Sjedinjenim Dravama, pojavljivala se na nacionalnoj televiziji kako bi sakupila novac i podrku za SIL i naftne kompanije, za koje je tvrdila da pomau "divljacima" kako bi postali uljueni i obrazovani. SIL je dobijao finansijska sredstva od Dobrotvornog fonda "Rockefeller". Haime Roldos tvrdio je kako te veze s Rokefelerom dokazuju da je SIL stvarno front za krau autohtonih posjeda i podsticanje traenja nafte; potomak porodice Don D. Rokefeler utemeljio je "Standard Oil" - koji je kasnije preao u vee kompanije ukljuivi "Chevron", "Exxon" i "Mobil". Roldos mi se inio kao ovjek koji je kroio putem koji je utro Torihos. Obojica su se suprotstavila najveoj svjetskoj sili. Torihos je elio vratiti Kanal, dok je Roldosovo snano nacionalistiko stajalite o nafti zaprijetilo najuticajnijim svjetskim kompanijama. Kao ni Torihos, ni Roldos nije bio komunista, ve je ustao za prava svoje zemlje da odluuje o vlastitoj sudbini. Kao to su predvidjeli za Torihosa, tako su i za Roldosa rekli da ga nikad Vaington nee tolerisati kao predsjednika; ako bude izabran stii e ga sudbina slina Arbenzovoj u Gvatemali ili Aljendeovoj u ileu. inilo mi se da ta dva ovjeka mogu povesti novi pokret u Latinskoj Americi i njenoj politici i da taj pokret moe biti temelj promjena koje e uticati na sve zemlje planeta. Ti ljudi nisu bili kao Kastro ili Gadafi, nisu b ili u vezi s Rusijom ili Kinom, ili kao u sluaju Aljendea s meunarodnim socijalistikim pokretom. Ovi ljudi bili su popularni, inteligentni, harizmatini lideri, pragmatini umjesto dogmatski. Bili su nacionalno osvijeteni, ali ne i protivameriki raspoloeni. Ako je korporatokratija bila sagraena na tri stuba - najvanije korporacije, meunarodne banke i vlade koje sarauju - Roldos i Torihos pruili su ansu da se makne onaj trei stub vladine saglasnosti. Onaj najvei dio Roldosove platforme bio je poznat pod imanom "taktika ugljikovodonika". Ta taktika utemeljena je na pretpostavci da je Ekvador najvei potencijal prirodnih izvora i da sve budue iskoritavanje tog izvora mora biti obavljeno na takav nain da donese najveu dobrobit najveem postotku stanovnitva. Roldos je vrsto vjerovao u zadatak drave da pomogne siromanima i obespravljenima. Izrazio je nadu da e "taktika ugljikovodonika" u stvari biti primijenjena kao vozilo za donoenje socijalne reforme. Morao je hodati po tankoj ici, ipak, znao je da u Ekvadoru i u mnogim drugim zemljama ne moe biti izabran bez podrke barem nekoliko najuticajnijih porodica, i da, ako i uspije pobijediti bez njih, nikad nee ostvariti svoje programe. U prvim danima traenja nafte pet SIL-ovih misionara naeni su ubijeni, odnosno probodeni su kopljima pripadnika plemena Huaorani. Oni su to uinili kako bi dali na znanje SIL-u da ih se kloni Lino sam osjetio olakanje, jer Karter je bio u Bijeloj kui u kritino vrijeme. Usprkos pritiscima iz firme "Tehaco" i drugih naftnih interesa, Vaington je ostao poprilino izvan tih dogaanja. Znao sam da se to ne bi dogodilo pod vlau bilo kojeg drugog ovjeka - republikanca ili demokrate. Vie od svih ostalih pitanja vjerujem da je "taktika ugljikovodonika" bila ta koja je uvjerila Ekvadorce da poalju Haimea Roldosa, svog prvog demokratski izabranog predsjednika nakon niza diktatora, u predsjedniku palatu u Kitu. On je zacrtao temelje te politike 10. avgusta 1979. u svom inauguracijskom govoru: "Moramo preduzeti efikasne korake kako bismo zatitili energetske izvore zemlje. Drava mora podupirati razliitost svoga izvoza i ne smije izgubiti svoju ekonomsku nezavisnost. Nae odluke bie nadahnute samo nacionalnim interesima u neogranienoj odbrani naih suverenih prava."
84
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Kad je stupio na dunost, Roldos se morao usredsrediti na "Texaco", jer je do tada ova kompanija postala najvaniji igra u naftnoj igri. Bio je to vrlo teak odnos. Naftni div nije vjerovao novom predsjedniku i nije elio biti dio neke politike koja bi mogla posluiti kao model u drugim zemljama. Govor koji je odrao kljuni savjetnik Roldosa, Hoze Karvahal saeo je novi stav administracije: "Ako partner ('Texaco') ne eli rizikovati da bi investirao za istraivanje, ili iskoritavati podruja naftne koncesije, drugi partner ima pravo investirati i preuzeti to u vlasnitvo... Mi vjerujemo da nai odnosi sa stranim kompanijama moraju biti pravedni; moramo biti tvrdi u borbi; moramo biti spremni na svakojake pritiske, ali ne bi trebalo da pokazujemo strah ili kompleks inferiornosti u pregovorima s tim strancima." Prvog dana 1980. godine donio sam odluku. Bio je to poetak novog desetljea. Za dvadeset i osam dana navrit u trideset i pet godina. Zakljuio sam da u tijekom idue godine uiniti bitnu promjenu u svom ivotu i da u ubudue pokuati slijediti primjer svojih heroja kao to su bili Haime Roldos i Omar Torihos. Osim toga, dogodilo se neto okantno. Sa stajalita profitabilnosti, Bruno je bio najuspjeniji predsjednik u istoriji MAIN-a. Usprkos tome, iznenada i bez upozorenja, Mek Hol ga je otpustio.
85
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Krajem marta 1980. jo u previranjima u vezi sa otkazom poao sam na jedrenje oko Djevianskih ostrva. Pridruila mi se Meri, mlada ena koja je radila za MAIN. Iako nisam o tome mislio kad sam odabrao lokaci ju, sada znam da je istorija te regije bila faktor koji mi je pomogao da donesem odluku koja e poeti ispunjavati moju novogodinju odluku. Prva se najava dala naslutiti ranog poslijepodneva kad smo obilazili ostrvo St. Johns i uli u Kanal ser Francisa Drejka, koji dijeli amerike od britanskih Djevianskih ostrva. Kanal je naravno nazvan prema engleskom porazu panske zlatne flote. Ta me injenica podsjetila na mnoge okolnosti tokom prole decenije kad sam razmiljao o gusarima i drugim istorijskim likovima, kao to su Drejk i ser Henri Morgan, koji su napadali i pljakali, ali su ipak bili hvaljeni - ak i proglaeni vitezovima - za svoja djela. esto sam se pitao, uzevi u obzir to da sam odgojen u potovanju takvih osoba, zato nisam imao griu savjesti pri iskoritavanju zemalja kao to su Indonezija, Panama, Kolumbija i Ekvador. Toliki od mojih heroja Itan Alen, Tomas Deferson, Dord Vaington, Daniel Bune, Dejvi Kroket, Luis i Klark, da nabrojim imena samo nekih - iskoritavali su Indijance, robove i zemlje koje nisu pripadale njima, a ja sam se posluio njihovim primjerom da umanjim svoju krivicu. Sada, prolazei kroz Kanal ser Francisa Drejka shvatio sam ludost svojih prethodnih opravdanja. U razgovorima za stolom tokom ruka ili kafe ljudi su esto aputali da misle kako se Hal osjea ugroenim od tog Brune, koji je od njega vie od petnaest godina mlai, a doveo je firmu do nivoa profitabilnosti Sjetio sam se nekih stvari koje sam bezbrino ignorisao godinama. Itan Alen proveo je nekoliko mjeseci na smrdljivim, pretrpanim zatvorskim brodovima, veinom prikovan u teke eljezne okove, a zatim vie puta u britanskoj tamnici. Bio je ratni zarobljenik, uhapen 1775. u bitki kod Montreala, dok se borio za istu vrstu slobode kakvu sada trae za svoj narod Jaime Roldos i omar Torijos. Tomas Deferson, Dord Vaington i svi drugi nai preci riskirali su ivote za sline ideale. Pobjeda u revoluciji nije prethodni zakljuak; to su razumjeli kad bi gubili i bili obiljeeni kao izdajice. Daniel Bune, Dejvi Kroket ili Luis i Klark takoe su izdrali velike tegobe i podnijeli mnoge rtve. A Drejk i Morgan? Malo mi je bio zamagljen taj dio istorije, ali sam se sjeao da je protestantska Engleska bila vrlo ugroena od katolike panije. Morao sam dopustiti mogunost da su Drejk i Morgan skrenuli u gusare kako bi pogodili u srce panskog carstva, na one brodove sa zlatom da bi odbranili svetinju Engleske, a ne iz same elje da uveaju svoju slavu. Kako smo jedrili po Kanalu, vezujui uad tu i tamo prema smjeru vjetra, pribliavajui se planinama, diui se iz mora - ostrvo Great Thatch na sjeveru, a St. Johns na jugu - nisam sve to mogao izbrisati iz svojih misli. Meri mi je dodala pivo i pojaala ton pjesme Dimija Bufeta. Ipak, uprkos ljepoti koja me okruivala i osjeaju slobode koji obino donosi jedrenje, bio sam ljut. Pokuao sam to odbaciti. Popio sam pivo na brzinu. Emocije me nisu naputale. Razljutili su me ti glasovi iz istorije i nain kako sam ih koristio da razumno opravdam vlastitu pohlepu. Bio sam ljut na svoje roditelje i na Tilton - onu osnovnu kolu na vrhu breuljka koja mi je navalila na lea sve to. Otvorio sam drugo pivo. Mogao bih ubiti Hala za to to je uinio Bruni. Drveni brod sa zastavom duginih boja jedrio je pokraj nas i poao naprij ed, jedra su mu se savijala s obje strane jurei niz vjetar po kanalu. Pet-est mladia i djevojaka mahalo nam je i vikalo, hipiji koji su odjenuli saronge raznih boja, jedan par potpuno go bio je na pramcu. Bilo je oito po samom brodu i izgledu mladih da ive na brodu u komuni kao moderni gusari, slobodni i bez predrasuda.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice A tada sam znao. Nije bila stvar u mojim roditeljima, Tiltonu ili Meku Holu. Ono to sam mrzio bio je moj ivot. Moj. Odgovorna osoba, ona koju sam prezirao, bio sam ja sam. Meri je neto viknula. Pokazivala je preko luka krme. Dola mi je blie. "Linester Bej", rekla je. "Sidrite za veeras." Bilo je to tamo ugnijeeno u ostrvo Sent Dons, uvala u kojoj su gusarski brodovi usidreni ekali na zlatnu flotu koja prolazi tim vodama. Jedrio sam blie njima, tada sam Meri dodao kormilo i krenuo na prednju palubu. Dok je ona kormilarila brodom oko Votermelon Keja, ulazei u prekrasan zaliv, ja sam spustio jedro te izvukao sidro iz leita. Ona je vjeto spustila glavno jedro. Ja sam bacio sidro preko ruba, lanac je s trugao dolje prema kristalno istoj vodi, a brod se zaustavio. Kad smo se smjestili, Meri je otila na plivanje i malo odrijemala. Ostavio sam joj poruku i odveslao amcem na obalu, ostavivi ga na plai ispod ruevina stare plantae eera. Tamo sam uz pliak dugo sjedio pokuavajui ne razmiljati, usredotoivi se na to da se oslobodim svih emocija. Ali nije mi uspijevalo. Kasno poslijepodne potrudio sam se da se popnem uz strmi breuljak i naao sam se na ivici strmih zidina stare plantae gledajui dolje na usidreni jedrenjak. Promatrao sam kako sunce zalazi prema Karibima. Sve je izgledalo vrlo idilino, ipak, znao sam da je plantaa oko mene nekada bila poprite neizrecivih jada; stotine afrikih robova tamo su preminule - pukama prisiljeni da grade veliki dvorac, da sade i anju eernu trsku i rade na mainama koje su sirovu trsku pretvarale u osnovni sastojak ruma. Smirenost mjesta kao da je bila maska za njegovu brutalnu istoriju, ak je zaklanjala i bijes koji je kipio u meni. Sunce se izgubilo iza stjenovitog ostrva. Po nebu se prostro irok crveni luk. More je poelo da tamni i ja sam se suoio sa stranom injenicom da sam i sam bio rob, da se moj posao u MAIN-u nije sastojao samo u tome da se dugovima siromane zemlje uvuku u globalnu imperij u. Moje preuveliane prognoze nisu bile samo sredstvo uvjeravanja; mislio sam da, kad mojoj zemlji treba nafta, moemo zatraiti i na djeli kolaa. A moj poloaj partnera nije bio samo da poduprem profitabilnost firme. Moj posao odnosio se i na ljude i njihove porodice, na ljude u srodstvu s onima koji su umrli da bi bio sagraen zid na kojem sjedim, na ljude koje sam ja iskoristio. Tokom deset godina bio sam nasljednik onih robovlasnika koji su uli u afrike dungle i dovukli ljude na robovske brodove koji su ve ekali. Moj je pristup bio znatno moderniji, profinjeniji - ja nikada nisam morao gledati tijela koja se bore za ivot, osjeati zadah tijela koja trunu ili sluati krikove agonije. Ali, ono to sam ja radio bilo je u svakom svom djeliu jo gore i zbog toga to sam se iz toga mogao izvui, to sam uvijek mogao zanemariti line aspekte, tijela, ljudsko meso i krikove, zbog toga sam u krajnjoj analizi bio jo mnogo vei grenik. Ponovo sam pogledao dolje gdje sam bacio sidro, gdje se ono borilo sa sve jaom plimom. Meri se odmarala na palubi, vjerovatno pijuckala koktel i ekala da i meni doda au. U tom trenutku, gledajui je tamo u zadnjoj svjetlosti dana, tako oputenu i punu povjerenja, pomislio sam to inim njoj i svima koji za mene rade, ti m nainom na koji ih pretvaram u EHM-ove. Ja im inim ono to je Klaudin napravila meni, ali bez njene iskrenosti. Ja sam ih zavodio poviicama i unapreenjima da postanu robovlasnici, a oni su, kao i ja, bivali sve vie okovani tim sistemom. I zarobljeni su. Okrenuo sam se od mora, zaliva i purpurno crvenog neba. Zatvorio sam oi da ne vidim zidove koje su sagradili robovi, istrgnuti iz svojih afrikih domova. Pokuao sam sve to iskljuiti. Kad sam otvorio oi, zurio sam u veliku palicu, debelu kao palica za bejzbol, ali dvostruko duu. Skoio sam, zgrabio palicu i poeo njome lupati
87
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice o kamene zidove. Udarao sam zidove sve dok nisam pao od iscrpljenosti. Leao sam zatim u travi promatrajui oblake kako prolaze iznad mene. Konano sam se uputio dolje prema plai. Stajao sam gledajui nau jedrilicu usidrenu u azurnoj vodi i znao sam ta mi je initi. Bio sam svjestan, ako se ikad vratim svom prethodnom ivotu u MAIN i u sve ono to je to predstavljalo, biu zauvijek izgubljen. Poviice plate, penzije, osiguranja i sl. to due ostanem, to tee e biti izvui se. Postao sam rob. Mogu nastaviti tui se kao to sam udarao one kamene zidove ili mogu pobjei. Dva dana kasnije vratio sam se u Boston. Prvog aprila 1980. uao sam u kancelariju Pola Pridija i dao ostavku. Naputanje MAIN-a nije bila jednostavna stvar. Pol Pridi nije mi povjerovao. Namignuo je i rekao: "Prvi april." Ja sam ga uvjeravao da mislim ozbiljno. Sjeajui se Paulinog savjeta da ne inim nita to bi mi stvorilo neprijatelje ili dalo razloga sumnjama da bih mogao iznijeti na vidjelo pravu prirodu posla EHM-a, istakao sam kako cijenim sve to je MAIN napravio za mene, ali da se moram pomjeriti dalje naprijed. Uvijek sam elio pisati o ljudima koje sam upoznao radei za MAIN po cijelom svijetu, ali ni o emu vezanom za politiku. Rekao sam da elim saraivati sa asopisom "National Geographic" i sa drugim asopisima kao slobodan pisac i kako elim nastaviti putovanja. Izjavio sam svoju odanost MAIN-u i zaklinjao se da u ih hvaliti na sva usta svakom prilikom. Konano je Pol popustio.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice prijateljicom, Paulom, i obnovio stara prijateljstva iz vremena svoga djelovanja u Mirovnim snagama u Ekvadoru - zemlji koja je iznenada iskoila u sredite meunarodne naftne politike. Jaime Roldos je napredovao. Ozbiljno je shvatio svoja predizborna obeanja i upravo je lansirao opti napad na naftne kompanije. inilo se da on jasno vidi stvari koje mnogi drugi s obje strane Panamskog kanala proputaju ili ignoriu. On je shvatio podzemna strujanja koja su prijetila pretvaranjem svijeta u globalnu imperiju i davanjem minorne uloge graanima njegove zemlje, nekog statusa na granici ropstva. Kako sam itao i novinske lanke o njemu, bio sam pod utiskom njegovog zalaganja i sposobnosti da otkrije dublje probleme. A dublja znaenja ukazivala su na injenicu da ulazimo u novu epohu svjetske politike. U novembru 1980. Karter je izgubio na izborima. Pobijedio je Ronald Regan. Ugovor o Panamskom kanalu o kojem je Karter pregovarao s Torijosom i situacija u Iranu, posebno taoci koji su zadrani u Amerikoj ambasadi i neuspjeli pokuaj spasavanja talaca bili su glavni faktori. Ali dogaalo se i neto bitno suptilnije. Predsjednik iji je glavni cilj bio svjetski mir i koji se posvetio postizanju manje ovisnosti SAD o nafti, zamijenjen je ovjekom koji vjeruje da je pravo mjesto SAD na vrhu svjetske piramide koju titi vojna sila, da je nadzor nad izvorima nafte gdje god oni postoje dio nae politike Manifesta sudbine. Predsjednik koji je instalirao solarne ploe na krov Bijele kue zamijenjen je onim koji ih je dao ukloniti im je zauzeo poloaj u Ovalnom uredu. Moda je Karter bio neefikasan politiar, ali imao je viziju Amerike koja je bila definisana naom Deklaracijom o nezavisnosti. U retrospektivi, on se sada ini naivno arhainim, kao korak unazad prema idealima koji su stvorili ovaj narod i doveli toliko naih predaka na njene obale. Kad ga usporeujemo s njegovim direktnim prethodnicima i nasljednicima, on je anomalija. Njegov pogled na svijet bio je nedosljedan s pogledom EHM-a. S druge strane, Regan je definitivno tvorac globalne imperije, sluga korporatokratije. U doba njegovog izbora smatrao sam prikladnim to to je holivudski glumac, onaj koji slijedi naredbe date odozgo i koji zna koji pravac zauzeti. To bi bila njegova oznaka. On e okupljati ljude koji e upravljati naprijed i nazad od korporatijskih kancelarija visokih izvrnih direktora do bankovnih nadzornih odbora i u prostorije vlade. On e sluiti ljudima koji naizgled slue njemu, ali zapravo vode Vladu - ljudi poput potpredsjednika Dorda H.V. Bua, ministra spoljnih poslova Dorda ulca, ministra odbrane Kaspara Veinbergera, Riarda eneza, Riarda Helmsa i Roberta Meknamare. On e zastupati ono to ti ljudi trae: Ameriku koja ima nadzor nad svijetom i svim njegovim izvorima, svijet koji odgovara naredbama takve Amerike, amerike vojske i jednog meunarodnog sistema trgovine i bankarstva, koji Amerika podupire kao glavni voa globalne imperije. Kad sam pogledao u budunost, inilo se da ulazimo u razdoblje koje e za EHM-e biti jako dobro. Kad sam odabrao taj istorijski trenutak da iz svega izaem, bio je to novi zaokret sudbine. Meutim, to sam vie o tom razmiljao to sam se bolje s tim u vezi osjeao. Znao sam da mi je tempiranje ispravno. ta je sve to znailo na dugi rok, to mi jo nije bilo jasno; ipak znao sam iz istorije da carstva ne traju i da se klatno uvijek kree u oba smjera.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice promijeni nain na koji se vode poslovi. Njegov utjecaj e se osjetiti mnogo dalje od Ekvadora, u veini zemalja Latinske Amerike i po itavom svijetu. Naftne kompanije reagovale su kako se moglo predvidjeti - uklonile su sve prepreke. Odmah su krenule u napad. Njihovi slubenici za odnose s javnou otili su na teren kako bi umirili Haimea Roldosa, a njihovi lobisti su se rairili po Kitu i Vaingtonu, s torbama punim prijetnji i isplata. Pokuavali su predstaviti prvog demokratski izabranog modernog predsjednika Ekvadora drugim Kastrom. Ali se Roldos nije dao z aplaiti. Odgovorio je proglaavanjem konspiracije izmeu politike i nafte - i religije. Otvoreno je optuio Ljetni institut za lingvistiku da potajno sarauje s naftnim kompanijama te tada na krajnje hrabar nain - moda i bezobziran naredio je da SIL izae iz zemlje. Samo nekoliko nedjelja poto je poslao u kongres svoj paket zakona i nekoliko dana nakon to je istjerao misionare SIL-a, Roldos je upozorio sve zainteresovane strance, ne iskljuivi ni naftne kompanije, da e, ukoliko ne primijene planove koji bi pomogli ljudima u Ekvadoru, biti prisiljeni da odu iz zemlje. Odrao je vaan govor na Olimpijskom stadionu Atahualpa, u gradu Kito, a tada se uputio u malu zajednicu junog Ekvadora. Tamo je preminuo u udnom plamenu helikoptera, 24. maja 1981. Svijet je bio okiran. U Latinskoj Americi bili su bijesni. Novine diljem hemisfere sijevale su: "CIA ubistvo!" Osim injenice da su ga mrzili Vaington i naftne kompanije, mnoge okolnosti koje su se pojavile inilo se da podupiru takve optube, a sumnje su pojaane kad je vie injenica postalo poznato. Nikad nita nije dokazano, ali svjedoci tvrde da je Roldos bio unaprijed upozoren o pokuaju atentata, preduzeo je mjere ukljuivi i putovanje sa dva helikoptera. U posljednjem trenu jedan slubenik njegovog obezbjeenja uvjerio ga je da poe ba u taj helikopter. A taj je eksplodirao. Usprkos reakcijama iz svijeta, ta vijest jedva je i viena u tampi SAD. Osvaldo Hurtado preuzeo je dunost ekvadorskog predsjednika. On je ponovo uspostavio Ljetni institut z a lingvistiku i njegove sponzore - naftne kompanije. Do kraja godine objavio je ambiciozan program da se pojaa posao na naftonosnim buotinama, koji su sprovodile "Texaco" i druge strane kompanije u Gvajakil zalivu i u bazenu Amazona. Omar Torihos, kad bi spominjao Roldosa, uvijek je govorio o njemu kao o "bratu". Priznao je da pati od none more o svojem vlastitom ubistvu; vidio bi sebe kako pada s neba u gigantskoj goruoj kugli. To je bilo proroanstvo. Bio sam zapanjen Roldosovom smru, ali moda nije trebalo da budem. Nisam nipoto bio naivan. Znao sam sve o Arbenzu, Mosadeghu, Aljendeu, kao i o mnogim drugim ljudima ija imena nisu nikad dospjela u novine ili istorijske knjige, ali ivoti su im bili uniteni, a ponekad i prekinuti, jer su se pobunili protiv korporatokratije. Usprkos tome, bio sam okiran. Bilo je to tako eklatantno. Zakljuio sam nakon naeg fenomenalnog uspjeha u Saudijskoj Arabiji da su takve akcije stvar prolosti. Mislio sam da su akali prebaeni u zooloki vrt. Sad vidim da nisam bio u pravu. Nisam uopte ni posumnjao da Roldosova smrt nije bila nesrea. Imala je sve elemente ubistva kako ih planira CIA. Shvatio sam da je to uinjeno tako oito da bi bila poslata poruka. Nova Reganova administracija, upotpunjena imidom Holivuda i brzim potezima kauboja, bila je upravo savren nain da se prenese takva poruka. akali su se vratili i htjeli su da to znaju Omar Torihos i svi drugi koji bi mogli pomisliti da se pridrue krstaima, protivnicima korporatokratije. Ali Torihos nije oklijevao. Poput Roldosa, odbio je da bude preplaen. I on je protjerao Ljetni institut za lingvistiku i neumoljivo je odbijao da popustiti Reganovoj administraciji tj. njenim zahtjevima da se ponovo pregovara o Sporazumu o Kanalu. 90
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Dva mjeseca nakon Roldosove smrti nona mora Omara Torihosa se ostvarila. Poginuo je u avionskoj nesrei. Bilo je to 31. jula 1981. Latinska amerika i cijeli svijet su se uzburkali. Torihos je bio poznat na cijeloj kugli zemaljskoj; respektovan je kao ovjek koji je prisilio Sjedinjene Drave da prepuste Panamski kanal njegovim pravim vlasnicima i koji je nastavio da se suprotstavlja Ronaldu Reganu. Bio je pravi ampion ljudskih prava, ef drave koji je rairio ruke izbjeglicama cijelog politikog spektra, ukljuivi i iranskog aha; on je bio harizmatski glas za socijalnu pravdu, kako mnogi vjeruju, trebalo je da bude imenovan za Nobelovu nagradu za mir. Sada je mrtav. Izraz "CIA ubistvo" opet je stajao u naslovima lanaka i uvodnicima. Grejam Grin je svoju knjigu "Upoznavanje sa generalom", onu koja je nastala na putovanju kada sam ga sreo u hotelu "Panama", zapoeo sljedeim odlomkom: "U avgustu 1981. torbe su mi bile spakovane za moje peto putovanje u Panamu kad mi je stigla vijest putem telefona o smrti generala Omara Torihosa Herera, moga prijatelja i domaina. Sruio se mali avion kojim je letio prema svojoj kui u Coclesitu, u panamskim planinama i nema preivjelih."
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Bio sam slomljen tom tragedijom. Proveo sam mnoge sate razmiljajui o svojim razgovorima s Torijosom. Jedne kasne veeri sjedio sam dugo zurei u njegovu fotografiju u nekom asopisu i prisjeao se svoje prve veeri u Panami, vonje taksijem po kii i zaustavljanja pred gigantskim plakatom: "Omarov ideal je sloboda" "Nije jo izumljen projektil koji bi mogao ubiti ideal!" Zadrhtao sam cijelim tijelom sjetivi se tog natpisa, kao i one olujne noi. Nisam mogao dokuiti bi li Torijos saraivao s Karterom u elji da vrati Panamski kanal narodu kojem po pravu pripada i bi li ta pobjeda za pokuaje ublaavanja nesuglasica izmeu socijalista i Latinske Am erike i diktatora toliko razljutila Regan-Buovu administraciju da bi ga ova pokuala ubiti. Nisam znao da e jedne druge tmurne noi biti ubijen tokom rutinskog leta u svom Twin Otteru i da e vei dio svijeta izvan SAD biti uvjeren da je Torijosova smrt u dobi od pedeset dvije godine bila jo jedno od serije ubistava CIA. Da je Torijos poivio, svakako bi nastojao potisnuti sve vee nasilje koje je muilo tolike narode u zemljama Srednje i June Amerike. Prema saznanjima moemo pretpostaviti da bi on pokuao postii neki dogovor i tako sprijeiti da strane naftne kompanije u Ekvadoru, Kolumbiji i Peruu toliko unitavaju Amazon. Jedan od uinaka takvog djelovanja bilo bi smanjenje konflikata koje Vaington naziva ratom protiv droge i terorizma, a koje bi Torijos smatrao odgovorom oajnika da bi zatitili sebe, svoje porodice i domove. Siguran sam da bi neki ljudi mogli biti primjer uloge nove generacije voa u Amerikama, Africi i Aziji - neto to CIA, NSA i EHM ne bi mogli dozvoliti. U vrijeme Torijosove smrti nisam viao Paulu nekoliko mjeseci. Izlazio sam sa drugim enama, meu ostalima i s Vinifred Grant, mladom koleginicom, strunjakom za planiranje okoline, koju sam upoznao u MAIN -u, a njen je otac sluajno bio glavni arhitekta u "Bechtelu". Paula je izlazila s kolumbijskim novinarom. Ostali smo prijatelji, ali smo se sloili da prekinemo nau romantinu vezu. Ja sam se borio sa svojim poslom sudskog vjetaka, posebno da bih opravdao nuklearnu elektranu Seabrook. esto se inilo kao da sam se ponovo prodao uavi u staru ulogu jednostavno radi zarade. U to vrijeme Vinifred mi je bila velika pomo. Bila je veliki zatitnik okoline, ali je ipak razumjela praktinu potrebu opskrbe sve veim koliinama elektrine energije. Odrasla je u podruju istonog zaliva San Franciska, u Berkliju, te je i diplomirala na Univerzitetu Berkli. Znala je slobodno misliti, a njeni su pogledi na ivot bili suprotni od stavova mojih puritanskih roditelja ili En. Na se odnos razvio. Vinifred je uzela slobodno u MAIN-u pa smo zajedno jedrili mojim brodom niz obalu Atlantika prema Floridi.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice neke od novih tehnologija koje se pojavljuju u proizvodnji energije nude metode koje mogu zatititi okolinu. To je dijelom bila istina u podruju proizvodnje energije od sastojaka koji su prije smatrani otpadom. Informisao sam jednog dana svoje efove u kompaniji Nju Hempir da vie ne mogu svjedoiti njima u korist. Odustao sam od te vrlo unosne karijere i odluio da stvorim novu kompaniju koja bi pomjerila neke nove tehnologije s radnih stolova projektanata i teorije prenijela ravno u praksu. Vinifred me potpuno poduprla, uprkos neizvjesnosti tog poslovnog poduhvata i injenici da je prvi puta u ivotu osnivala porodicu. Godine 1982., nekoliko mjeseci nakon roenja nae keri Desike, osnovao sam kompaniju "Independent Power Systems" (IPS) ("Nezavisni energetski sistemi), ija je misija bila, izmeu ostalog, razvoj elektrana koje ne tete okolini i stvaranje modela koji bi podstakli druge da uine to isto. Bio je to posao visokog rizika, a veina naih konkurenata na kraju je propala. Nas su, meutim, spasile "koincidencije." Zapravo, bio sam uvjeren da je vie puta neko pomogao, da sam bio nagraen za svoje prethodne usluge i za svoju obavezu utanja. Bruno Zamboti prihvatio je visoki poloaj u Meuamerikoj banci za razvoj. Sloio se da e pruati usluge u Odboru IPS-a i da e pomagati finansiranje novonastale kompanije. Dobili smo podrku i od firmi "Bankers Trust", "ESI Energy", "Prudential Insurance Company", "Chadbourne and Parke" (najvea pravnika firma na Vol Stritu, u kojoj je bio partner i bivi ameriki senator i ministar inostranih poslova Ed Muski), zatim "Riley Stoker Corporation" (inenjerska firma u vlasnitvu "Ashland Oil Companyja", koja je konstruisala i gradila vrlo sofisticirane i moderne bojlere za elektrane). Mi smo ak imali i podrku Kongresa SAD, koji je izuzeo IPS od plaanja posebnog poreza, a dao nam je i veliku prednost pred naim konkurentima. Godine 1986. IPS i "Bechtel" istodobno - ali nezavisno jedan od drugoga - poeli su gradnju elektrana koje su primjenjivale najnovije tehnologije za spaljivanje otpada ugljena bez stvaranja kiselih kia. Do kraja decenije te dvije elektrane napravile su revoluciju u industriji javno korisnih postrojenja direktno doprinosei novim zakonima protiv zagaenja okoline. Dokazale su jednom zauvijek da se tzv. proizvodi otpada mogu pretvoriti u novu elektrinu energiju i da se ugljem moe paliti, a ne stvarati kiselu kiu, te su tako pobili suprotne tvrdnje dotadanjih uslunih kompanija. I naa kompanija je, takoe, ustanovila da takve neprovjerene tehnologije moe finansirati i mala nezaisna kompanija, preko Vol Strita i drugih konvencionalnih sredstava. Kao dodatni kvalitetu, IPS-ova elektrana slala je ventilirajuu toplinu stakleniku veliine tri i po rala za uzgoj vodenih kultura, umjesto da je dostavlja bezenima ili tornjevima na hlaenje. Moja uloga predsjednika IPS-a dala mi je uticaj u cjelokupnoj energetskoj industriji. Imao sam poslovne kontakte s veinom uticajnih osoba: advokatima, lobistima, bankarskim investitorima i visokorangiranim izvrnim direktorima u najvanijim firmama. Imao sam i prednost to je moj punac, koji je u "Bechtelu" proveo vie od trideset godina, dospio do poloaja glavnog arhitekte i tada je bio odgovoran za izgradnju grada u Saudijskoj Arabiji - direktnog efekta posla koji sam ja poetkom sedamdesetih obavljao za vrijeme afere pranja novca Saudijske Arabije. Vinifred je odrasla uz svjetsko sjedite "Bechtela" blizu San Franciska i bila je lan te korporativne porodice, a njen prvi posao nakon diplomiranja na Univerzitetu Berkeley bio je u "Bechtelu". Energetska industrija prolazila je kroz fazu velikog restrukturisanja. Velike inenjerske kompanije okuavale su se u preuzimanju posla - ili barem da budu konkurenti - onim uslunim firmama koje su prije uivale privilegiju lokalnog monopola. Deregulacija je bila parola dana, a pravila su se mijenjala preko noi. Stvarale su se brojne mogunosti za ambiciozne ljude koji su se mogli posluiti situacijom koja je zbunjivala i sudove i Kongres. Industrijski znalci koristili su i termin "era Divljeg zapada u energiji." Jedna rtva tog procesa bio je MAIN. Kao to je Bruno i predvidio, Mek Hol je izgubio dodir sa stvarnou, a niko mu se to nije usudio rei. Pol Pridi nikad nije ni dobio kontrolu, a rukovodstvo MAIN-a ne samo da nije iskoristilo promjene koje haraju industrijom nego je napravilo i nekoliko fatalnih greaka. Samo nekoliko godina poslije Brune i njegovih rekordnih dobitaka, MAIN je izgubio svoju ulogu EHM-a i naao se u finansijskoj stisci.
93
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice sam i da su Bu kao i lideri "Enrona" bili dio mree koju smo kreirali ja i moje kolege EHM-i: oni su bili feudalni plemii i vlasnici plantaa. U tom sam razdoblju ivota shvatio da smo zaista u svjetskoj privredi uli u novu eru. Dogaaji koji su pokrenuti dok je vladao Robert Meknamara, ovjek koji je nekad bio jedan od mojih uzora, koji je bio ministar odbrane i predsjednik Svjetske banke, eskalirali su vie od mojih najcrnjih strahova. Tada je bio dominantan Meknamarin pristup, nadahnut kejnzijanskim pristupom ekonomiji, odnosno doktrinom J. M. Keznesa i njegovim zalaganjem za agresivno rukovodstvo. Koncepcija EHM-a proirila se da bi ukljuila sve vrste izvrnih organa u najrazliitijim granama poslovanja. Moda ih nije regrutovao ili profilirao NSA, ali su obavljali sline funkcije. Jedina je razlika sada bila da se EHM-i, izvrni organi korporacija, nisu izravno bavili upotrebom finansijskih sredstava iz meunarodne bankarske zajednice. Dok je moja stara grana nastavila bujno napredovati, nova je varijanta poprimila aspekte koji su bili jo pokvareniji. Tokom osamdesetih godina mladi ljudi podigli su se iz redova srednjeg menadmenta vjerujui da svako sredstvo opravdava cilj. Globalna imperija je jednostavno bio staza prema poveanoj dobiti. Novi trendovi su tipizirani preko energetske proizvodnje gdje sam ja radio.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice vlade. Meunarodne organizacije kao to je Svjetska banka, vjerovale su u takvu ideju i zastupale deregulaciju i privatizaciju sistema vode i odvodnje, mree komunikacija, mree dalekovoda i drugih dijelova infrastrukture koji su do tada bili u rukama vlade. Optereivala me krivica za udio koji sam ja tada u svemu imao. Pitao sam se kako sve to djeluje na njihovu psihu, jesu li i na trenutak posumnjali kao to sam ja Iz toga proizlazi da je lako proiriti koncepciju EHM-a u veu zajednicu, poslati izvrne organe irokog spektra poslova na zadatke koji su prethodno bili rezervisani samo za nas nekolicinu koji smo regrutovani u ekskluzivni klub. Ti rukovodioci su se rairili po svijetu. Traili su najjeftinije radnike, najpristupanije izvore i najvea trita. Oni su u svom pristupu bili nemilosrdni. Kao i njihovi prethodnici EHM-ovi - kao to sam i ja radio u Indoneziji, Panami i Kolumbiji - i oni su nalazili nain kako bi opravdali svoja nedjela. Kao i mi, i oni bi obmanuli podruja i cijele zemlje. Obeavali su blagostanje, nalazili naine da se te zemlje pomou privatnog sektora iskopaju iz dugova. Gradili su kole i autoputeve, darivali telefone, televizore i pruali zdravstvene usluge. Na kraju su ipak odlazili ukoliko su nali jeftinije radnike ili dostupnije izvore negdje drugdje. Kad su napustili neku zajednicu, ije su nade prije toga pobudili, posljedice su obino bile razorne, ali se to, oito, radilo bez trenutka oklijevanja ili pitanja vlastitoj savjesti. Ipak, pitao sam se kako sve to djeluje na njihovu psihu, jesu li i na trenutak posumnjali kao to sam ja. Jesu li ikad stajali pored zagaenog kanala i promatrali mladu enu koja se pokuava okupati dok je uzvodno neki starac maloas zagadio vodu? Zar nije postojao nikakav Hauard Parker, koji bi postavio sva neugodna pitanja? Iako sam uivao u uspjesima svoga IPS-a i u svom porodinom ivotu, nisam mogao izbjei trenutke jake potitenosti. Sad sam kao otac malene djevojice bio zabrinut za budunost koju e ona naslijediti. Optereivala me krivica za udio koji sam ja u svemu imao. Takoe, gledao sam unazad i vidio vrlo uznemirujuu istorijsku tendenciju. Moderan meunarodni finansijski sistem stvoren je krajem Drugoga svjetskog rata na sastanku voa mnogih zemalja odranom u Breton Vudsu, u mojoj saveznoj dravi - Nju Hempiru. Osnovani su Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond kako bi ponovo bila izgraena razorena Evopa, a i postigli su znatne uspjehe. Sistem se brzo irio i uskoro su ga sankcionisali svi vani saveznici SAD te ga njegovali kao lijek protiv svih otpora. Uvjeravali su nas da e nas spasiti od zlih ralja komunizma. Ali, nisam mogao izbjei svoje pitanje gdje e nas to sve skupa odvesti. Do kraja osamdesetih s propau Sovjetskog Saveza i svjetskog komunistikog pokreta postalo je oigledno da cilj nije bio spreavanje komunizma. Bilo je isto tako oito da e globalna imperija ukorijenjena u kapitalizmu imati slobodu upravljanja.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Takva je mo globalizacije da emo vjerovatno jo za ivota vidjeti integr aciju, iako ne jednako svih nacionalnih ekonomija na svijetu, u jedan globalni sistem slobodnog trita. Dok sam se tako zaokupljao tim pitanjima, odluio sam da je vrijeme da napiem knjigu koja bi sve rekla, pod naslovom "Prikriveni ekonomski ubica", ali nisam ni pokuao djelo zadrati u tajnosti. Ni danas nisam tip autora koji pie u izolaciji. Nalazim da je nuno razgovarati o djelu koje piem. Dobijam inspiraciju od drugih ljudi, a i obraam im se da mi pomognu da se sjetim i da iz druge perspektive pogledamo na dogaaje iz prolosti. Volim uti njihove utiske. Shvatam da to moe biti rizino, ali ne nalazim nijedan drugi nain pisanja. Tako nije bila tajna da piem knjigu o svom razdoblju ivota provedenom u MAIN-u. Jednog poslijepodneva 1987. drugi bivi partner MAIN-a pozvao me i ponudio vrlo profitabilan konsultantski ugovor za "Stone & Webster" inenjersku korporaciju (SWEC). U ono doba SWEC je bila jedna od prvih projektantskih i graevinskih tvrtki i pokuavala je uvrstti svoj poloaj u primjenljivom okruenju svjetske energetike. ovjeku s kojim sam kontaktirao obeao sam da u izvjetaj podnijeti njihovoj novoj firmi keri, nezavisnoj grani koja je formirana po uzoru na kompanije kao moj IPS. Laknulo mi je kad sam saznao da se nee od mene traiti da se umijeam u bilo kakav meunarodni projekt tipa EHM-a. U stvari, rekao mi je da se od mene nee oekviati da mnogo radim. Bio sam jedan od malobrojnih koji su utemeljili i uspjeno upravljali svojom nezavisnom energetskom firmom, a imao sam i velik ugled u industriji. Primarni interes SWEC-a bio je da se koristi mojim saetkom i da me ukljui u svoj popis savjetnika, to je bilo legalno i slijedilo je uobiajenu praksu industrije. Ponuda mi je bila posebno privlana, jer sam iz niza okolnosti razmiljao da prodam IPS. Pomisao da uem u SWEC i da dobijam dobar novac bila je dobrodola. Osjeao sam se kao prostitutka. Jo gore od toga, osjeao sam da sam izdao svoju ker, svoju porodicu i domovinu. A ipak sam sebi rekao da nemam mnogo izbora jer bi uslijedile prijetnje Onog dana kad su me angaovali, glavni izvrni upravnik (CEO) iz SWEC-a pozvao me na privatni ruak. Neformalno smo avrljali neko vrijeme i dok je to trajalo, primijetio sam da je jedan moj dio eljan da se vrati u konsultantski posao, odnosno da podijeli odgovornost upravljanja komplikovanom energetskom kompanijom i ujedno da bude odgovoran za vie od stotinu ljudi dok se gradi neko postrojenje te da se bavi svim i svaim to je vezano s izgradnjom i funkcionisanjem elektrana. Ve sam imao viziju kako u potroiti obilan honorar koji sam oekivao da mi ponude. Odluio sam da to, uz ostalo, potroim tako da stvorim neku neprofitnu organizaciju. Kad smo bili kod deserta, moj domain zapoeo je razgovor o knjizi koju sam ve objavio "Navika bez stresa". Rekao mi je da je uo mnogo lijepoga s tim u vezi. Tada me pogledao ravno u oi. "Namjeravate li napisati jo koju knjigu", pitao je. eludac mi se stegnuo. Odjednom sam shvatio o emu je zapravo rije. Nisam oklijevao. Rekao sam: "Ne. Nemam sada namjeru da pokuam objaviti nikakvu knjigu." "To mi je drago uti", rekao je. "Mi u ovoj kompaniji cijenimo privatnost. Jednako kao i MAIN." "To razumijem." Naslonio se smjekajui se i izgledalo je da se oputa. "Naravno, knjige kao to je Vaa zadn ja, o tome kako se baviti stresom i slinim problemima, savreno su prihvatljive. One mogu ponekad i unaprijediti ovjekovu karijeru. Kao konsultant SWEC-a potpuno ste slobodni da objavite takvu vrstu knjige." Pogledao me kao da oekuje kakav odgovor. "To je korisno znati."
97
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Da, savreno prihvatljivo. Ipak nije potrebno ni spomenuti da nikad neete navesti ime ove kompanije u svojim knjigama i da neete govoriti ni o emu to ima dodirne take s prirodom naeg poslovanja ovdje ili posla koji ste obavljali u MAIN-u. Neete navoditi politike teme ili bilo koji posao s meunarodnim bankama i razvojnim projektima." Gledao me. "To je jednostavno pitanje povjerenja." "To se razumije", uvjerio sam ga. Na tren kao da mi je srce prestalo kucati. Vratio se onaj stari osjeaj slian onima koje sam upoznao u vezi s Hauardom Parkerom u Indoneziji i dok sam se vozio kroz glavni grad Paname uz Fidela ili dok sam sjedio u kolumbijskom kafiu s Paulom. Prodajem se - ponovno. Ovo nije bilo mito u pravnom smislu - bilo je savreno legitimno da kompanija plati kako bi unijela moje ime na popis, da me pozove kad treba savjet ili da se povremeno pojavim na sastanku, ali shvatio sam pravi razlog zato me angauju. Ponudio mi je godinji honorar koji je bio jednak plai nekog od poslovnih rukovodilaca. Kasnije istog poslijepodneva sjedio sam zbunjen na aerodromu, ekajui svoj let nazad za Floridu. Osjeao sam se kao prostitutka. Jo gore od toga, osjeao sam da sam izdao svoju ker, svoju porodicu i domovinu. A ipak sam sebi rekao da nemam mnogo izbora. Znao sam da bi, u sluaju da ne prihvatim to mito, uslijedile prijetnje.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice momak? Gdje je Noriega?" Kad je general posjetio Vaington, njih dvojica su se privatno sreli u Kejsijevom domu. Mnogo godina kasnije Noriega e priznati da mu je njegova bliska veza s Kejsijem davala osjeaj nepobjedivosti. Vjerovao je da je CIA, kao i G-2, najjaa grana vlade u njegovoj zemlji. Bio je uvjeren da e ga Kejsi tititi usprkos njegovom stajalitu u vezi sa Sporazumom o Panamskom kanalu i vojnim bazama SAD u zoni kanala. Prema izvjetajima, bio je to najjai napad na grad vazdunim snagama od Drugog svjets kog rata. To je bio niim izazvan napad na civilno stanovnitvo Na taj nain, dok je Torihos bio meunarodna ikona pravde i jednakosti, Noriega je postao simbol korupcije i dekadencije. Njegova zloglasnost u tom pogledu bila je jasna kad se 12. juna 1986. u "New York Timesu" pojavio s naslovnicom i lankom naslovljenim: "Jaki ovjek Paname u trgovini drogom i nelegalnom novcu." Taj ekspoze koji je napisao reporter, nosilac Pulicerove nagrade, tvrdio je kako je general tajni i ilegalni partner u raznim poslovima Latinske Amerike; da je pijun i za SAD i za Kubu te da djeluje kao neka vrsta dvostrukog agenta; da je G-2 po njegovoj komandi zapravo skinuo glavu Hugu Spadafori i da je Noriega lino vodio "najvaniju organizaciju vezanu za droge u Panami." Uz lanak je bio i vrlo negativan portret generala, a nastavak sljedeeg dana sadravao je jo vie detalja. Povezano s ostalim problemima, Noriega je, takoe, bio optereen amerikim predsjednikom, koji je patio od problema slike u javnosti, a to su novinari spominjali kao "faktor kilavca" koji se odnosi na Dorda H. W. Bua. To je dobilo posebno znaenje kad je Noriega neumoljivo odbio razmisliti o petnaest godina produenja kole svih Amerika. Generalovi memoari daju nam zanimljiv uvid: "Koliko smo mi bili ponosni i odluni nastaviti Torihosovu batinu, toliko Sjedinjene Drave nisu htjele da se dogodi ita od toga. One su eljele produiti ili pregovarati o nastavku te tvorevine (School of the Americas), govorei da je, u pojaanim pripremama za rat u Srednjoj Americi, jo trebaju. Ali ta kola svih Amerika nama je bila neugodna. Mi nismo htjeli na naem tlu imati teren za trening odreda smrti i desniarskih vojnih represivnih snaga. Moda je zbog toga svijet to trebalo da predvidi, ali je u stvari bio iznenaen kad su 20. decembra 1989. SAD napale Panamu, a prema izvjetajima, bio je to najjai napad na grad vazdunim snagama od Drugog svjetskog rata. To je bio niim izazvan napad na civilno stanovnitvo. Panama i njen narod nisu predstavljali nikakvu prijetnju Sjedinjenim Dravama ili bilo kojoj drugoj zemlji. Politiari, vlade i tisak po cijelom svijetu osudili su jednostranu akciju SAD kao jasno krenje meunarodnog prava. Da je ta vojna akcija bila usmjerena protiv zemlje koja je poinila masovno ubistvo ili krenje ljudskih prava, na primjer - Pinoe u ileu, Stroesner u Paragvaju, Somosa u Nikaragvi, D'Aubuison u Salvadoru ili Sadam u Iraku - svijet bi vjerovatno to razumio."
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice su u meuvremenu, maskirani u slubena lica koja rade za javni interes, i koristei se neznan jem naroda o ekonomskim interesima monika kakve predstavljaju, izgradili propagandnu kampanju da me uklone. Opravdanje slubenog Vaingtona za napad temeljilo se na jednom ovjeku. Jedini razlog SAD da poalje mlade momke i djevojke da dovode u opasnost svoje ivote i svoju savjest ubijajui nevine ljude i nepoznat broj djece, da zapale veliki dio grada Paname, bio je Noriega. On je opisan kao zlo, kao narodni neprijatelj, udovite koje diluje drogu, a kao takav postao je dobar izgovor administraciji za masovnu invaziju na zemlju sa dva miliona stanovnika - koja je sluajno bila smjetena na najvrednijem dijelu svijeta, pogotovo to se tie nekretnina. Ja sam taj napad doivio kao zabrinjavajui do te mjere da me bacio u depresiju, koja je dugo trajala. Zn ao sam da Noriega ima linu gardu, ali nisam mogao da ne pomislim da su ga akali mogli izvui na isti nain kao Roldosa i Torihosa. Sumnjao sam da je veinu njegovih tjelohranitelja uvjebalo ameriko vojno osoblje i mogli su vjerovatno biti plaeni da gledaju na drugu stranu ili da sami izvedu ubistvo. to sam vie itao i razmiljao o invaziji na Panamu, sve sam vie bio uvjeren da je ovo signal kako se politika SAD vraa starom stvaranju carstva, da je Buova administracija odluna da postane jo bolja od Reganove i da eli da pokae svijetu kako nee oklijevati u primjeni velike sile da bi postigla svoje ciljeve. inilo se, takoe, da je cilj u Panami, osim da zamijeni Torihosa i sprijei njegovo djelovanje marionetskom vladom koja bi pogodovala SAD, bio i taj da zaplai zemlje poput Iraka i da ih uini podlonima. Dejvis Haris, izrazito plodan urednik "New York Times" magazina i autor mnogih knjiga, ima jednu zanimljivu primjedbu. U svojoj knjizi iz 2001, naslovljenoj "Pucanje na Mjesec", kae: Od svih hiljada vladara, monika, snanih ljudi, hunti i ratnika s kojima su se Amerikanci bavili u svim uglovima svijeta, general Manuel Antonio Noriega jedini je na kojeg su Amerikanci poli na ovakav nain. Samo jednom tokom formalnog postojanja ove zemlje, u razdoblju od 225 godina, Sjedinjene Drave izvrile su invaziju na drugu zemlju i odvele njenog vladara u SAD kako bi se sprovelo suenje i da bi bio zatvoren zbog krenja amerikog zakona koji je taj vladar sprovodio na svom domaem tlu. Nakon bombardovanja, SAD su se iznenada nale u osjetljivoj situaciji. Kratko vrijeme inilo se da e cijela stvar imati uinak. Buova administracija mogla je umiriti glasine o "kilavcu", ali se sada suoila s problemom legitimiteta, da sama ispadne tiranin koji je uhvaen u teroristikom inu. Invazija na Panamu bila je posljedica odbijanja SAD da prihvati bilo koji scenario u kojem bi ubudue kontrola nad kanalom mogla doi u ruke nezavisne, suverene Paname - poduprte Japanom... Otkrilo se da je vojska SAD zabranila tampi, Crvenom krstu i drugim stranim promatraima da uu u teko bombardovana podruja puna tri dana, dok su vojnici palili i sahranjivali rtve. tampa je postavljala pitanja koliko je dokaza o neprimjerenom ponaanju i kriminalu uniteno i koliko je ljudi umrlo zbog toga jer im nije pruena pravovremena i odgovarajua medicinska pomo, ali na ta pitanja nikad nije bilo odgovora. Nikad neemo doznati mnoge injenice o invaziji niti pravi razmjer masakra. Ministar odbrane Riar ejni tvrdio je da je broj mrtvih od pet do est stotina, ali su nezavisne grupe za ljudska prava tvrdile da se radilo o tri do pet hiljada, uz dvadeset i pet hiljada ljudi koji su ostali bez domova. Noriega je uhapen, odveden avionom u Majami i osuen na etrdeset godina zatvora: u to vrijeme bio je jedini zatvorenik SAD slubeno svrstan kao ratni zarobljenik. Svijet je bio zgranut takvim krenjem meunarodnog prava i nepotrebnim unitenjem bespomonih ljudi najsnanijom vojnom silom na svijetu, ali malo je u SAD onih koji su bili svjesni zlodjela koja je poinio Vaington.
100
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pokrivenost tampom bila je vrlo ograniena. Tome je doprinio niz faktora, ukljuujui i Vladinu politiku, Bijelu kuu i telefonske razgovore s izdavaima i televizijskim rukovodstvom te s ljudima iz Kongresa koji se nisu usudili da protestuju da problem "kilavca" ne bi postao njihov, kao i novinara koji su smatrali da javnosti trebaju heroji, a ne objektivnost. Jedini izuzetak bio je Peter Eisner, urednik u "Newsdayu" i Associated Pressu, izvjeta koji je govorio o invaziji na Panamu i nastavio je analizirati godinama. U knjizi "The Memories of Manuel Noriega: America's Prisoner", objavljenoj 1997, Eisner pie: Smrt, razaranje i nepravda ukovane su uz ime Noriege borca - a lai koje su okruivale te dogaaje bile su prijetnja temeljnim amerikim naelima o demokratiji... Vojnicima je nareeno da ubijaju u Panami i inili su to poto im je reeno da moraju spasiti zemlju iz spona okrutnog, izopaenog diktatora; kad su ve djelovali ljudi iz njihove zemlje (SAD), ili su u korak za njima.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice dojmile implikacije onoga to sam vidio s Fidelom dok mi je pokazivao sirotinjske etvrti glavnoga grada, zonu Kanala i diskoteku. U Iranu mi je razgovor sa Zaminom i Dokom predstavljao strano optereenje. Tek sada mi je sam in pisanja ove knjige dao potpun pregled. Shvatio sam kako bi bilo jednostavno ne vidjeti tu veu sliku i tako propustiti pravo znaenje svojih djela. Jo i danas imamo trgovce robovima. Oni sakupljaju oajne ljude i sagrade tvornicu koja e proizvoditi jakne, traperice, patike, rezervne dijelove za automobile, dijelove raunara i hiljade drugih proizvoda Kako to jednostavno zvui i kako je oito samo po sebi; ipak, koliko je podmukla priroda tih iskustava. Ona u meni priziva sliku vojnika. Na poetku je naivan. Moda e se zapitati o moralnosti ubijanja drugih ljudi, ali uglavnom je zaokupljen vlastitim strahom i usredotoen je na preivljavanje. Poto ubije prvog neprijatelja prepun je emocija. Moe se zapitati o porodici mrtvog ovjeka i osjetiti grinju savjesti. Ali kako vrijem e prolazi, on uestvuje u mnogim bitkama, ubija jo ljudi i konano ovrsne. Pretvara se u profesionalnog vojnika. I ja sam postao profesionalni vojnik. Prihvaanje te injenice otvorilo je vrata boljem razumijevanju procesa u kojem se ine zlodjela i stvaraju imperije. Sada sam ve mogao razumjeti zato je toliko ljudi poinilo strana zlodjela - kako je primjerice dobar Iranac koji voli svoju porodicu mogao raditi za ahovu brutalnu tajnu policiju, kako su dobri Nijemci mogli slijediti naredbe Hitlera, kako su dobri momci i djevojke iz Amerike mogli bombardovati glavni grad Paname. Kao EHM nikad nisam dobio nijedan novi direktno od NSA ili druge Vladine agencije; MAIN mi je isplaivao platu. Bio sam privatni graanin zaposlen u privatnoj korporaciji. Shvaanje te injenice pomagalo mi je da kao EHM jasnije vidim ulogu koju poprima rukovodilac korporacije. Cijela nova klasa vojnika pojavljivala se na svjetskoj sceni, a ti su ljudi postajali neosjetljivi prema vlastitim djelima. Napisao sam: Danas mukarci i ene odlaze na Tajland, na Filipine, u Bocvanu, Boliviju i svaku drugu zemlju gdje se nadaju da e pronai ljude koji oajno trae posao. Odlaze onamo s oitom namjerom da iskoriste nevoljne ljude - ljude ija su djeca jako loe uhranjena, ak i gladuju, ljude koji ive u bijednim gradovima i napustili su sve nade o boljem ivotu, ljude koji su prestali i sanjati o sutranjem danu. Ovi drugi ljudi odlaze iz svojih elegantnih kancelarija na Menhetnu ili u San Francisku i ikagu, prelete preko okeana i kont inenata u luksuznim mlanjacima, noe u prvoklasnim hotelima i veeraju u najboljim restoranima koje pojedina zemlja moe ponuditi. Tada krenu u potragu za oajnicima. Jo i danas imamo trgovce robovima. Oni vie ne nalaze da je nuno odlaziti u ume Afrike i traiti prve primjerke koji e im donijeti dolare na aukcijama u arlstonu, Kartageni ili Havani. Oni jednostavno sakupljaju oajne ljude i sagrade tvornicu koja e proizvoditi jakne, traperice, patike, rezervne dijelove za automobile, dijelove raunara i hiljade drugih proizvoda koje mogu dobro prodati na tritu po svom izboru.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice ansu da se ukljue u veu ljudsku zajednicu. On takoe razumije da su ti jadni ljudi osnova za preivljavanje cijele zajednice i temelj njihovog ivotnog stila. Oni nikad i ne zastanu da bi pomislili o irim implikacijama onoga to ona ili on, njihov ivotni stil i ekonomski sistem iza njega ine svijetu - i kakav to uinak moe konano imati na budunost njihove djece. Moja uloga predsjednika IPS-a osamdesetih godina i konsultanta SWEC-a krajem osamdesetih i dijelom devedesetih, omoguila mi je pristup informacijama o Iraku koje veini ljudi nisu bile dostupne. Uistinu, osamdesetih godina veina je Amerikanaca malo znala o toj zemlji. Ona se jednostvna nije nalazi la na ekranu njihovog radara, ali ja sam bio fasciniran onim to se tamo dogaalo. Ostao sam u kontaktu sa starim prijateljima koji su radili za Svjetsku banku, USAID, MMF ili neku drugu meunarodnu finansijsku organizaciju, kao i s ljudima iz "Beshtela", "Halliburtona" i drugih velikih projektantskih i graevinskih kompanija, ubrajajui ovamo i svog vlastitog punca. Mnogi inenjeri zaposleni preko IPS-a kao graevinski poduzetnici ili dobavljai i druge nezavisne energetske firme takoe su bili ukljueni u projekte na Srednjem istoku. Bio sam potpuno svjestan da je posao EHM-a u Iraku bio teak. Reganova i Buova administracija bile su odlune da pretvore Irak u novu Saudijsku Arabiju. Bilo je puno prisilnih razloga za Sadama Huseina da slijedi primjer dinastije Saud. Trebao je samo posmatrati dobrobit koju su ovi imali poslije posla s pranjem novca. Otkad je taj posao sklopljen, u saudijskoj pustinji nicali su moderni gradovi. Koze koje su sakupljale otpad pretvorene su u prekrasne kamione, a Saudijci su u ivali plodove nekih od najnaprednijih tehnologija u svijetu: postrojenja za desalinizaciju, sistema odvodnje, mree komunikacija i elektrinih dalekovoda. Sadam Husein svakako je bio svjestan da Saudijci uivaju poseban tretman kad je u pitanju meunarodno pravo. Njihovi dobri prijatelji u Vaingtonu zatvarali su oi pred mnogim aktivnostima Saudijaca pa i pred finansiranjem fanatinih grupa - mnoge su od njih u veem dijelu svijeta shvaene kao radikalne grupe na rubu terorizma - i kao zaklon za meunarodne bjegunce. U stvari, Sjedinjene Drave su aktivno traile i dobile finansijsku podrku Saudijske Arabije za Osamu bin Ladena u Avganistanu odnosno za rat protiv Sovjetskog Saveza. Administracija Bua i Regana ne samo da je podupirala Saudijce u tom pogledu, ve je i vrila pritisak na mnoge zemlje da uine to isto - ili da se barem ponaaju kao da to ne vide. Irak nam je bio neizmjerno vaan, puno vaniji nego to se na brzinu moglo uoiti. Suprotno uobiajenom javnom miljenju, u Iraku se ne radi samo o nafti. Rije je i o vodi i o geopolitici Prisutnost EHM-a u Bagdadu bila je vrlo jaka tokom osamdesetih. Oni su se nadali da e Sadam konano ugledati svjetlo, a ja sam se s tom pretpostavkom morao saglasiti. Napokon, da je Irak postigao dogovor s Vaingtonom slian onom dogovoru sa Saudijcima, Sadam bi u osnovi mogao slobodno vladati zemljom, a mogao je i proiriti djelokrug svojih uticaja u tom dijelu svijeta. Nije bilo bitno je li on patoloki tiranin, jesu li mu ruke bile okupane krvlju masovnih ubistava i jesu li njegova brutalna djela dozivala u pamenje sliku Adolfa Hitlera. Sjedinjene Drave su nekad tolerisale pa i podupirale takve ljude u vie navrata. Mi bismo bili sreni da mu ponudimo osiguranje Vlade SAD u zamjenu za naftne dolare, za obeanje o nastavku isporuke nafte i za pogodbu po kojoj bi interes za takvo osiguranje bio iskoriten angaovanjem amerikih kompanija da budu poboljani sistemi infrastrukture po cijelom Iraku, da budu sagraeni novi gradovi i pustinje pretvorene u oaze. Mi bismo bili voljni prodati mu tenkove i borbene avione, te sagraditi postrojenja za proizvodnju hemijskog i nuklearnog oruja, kako smo radili u toliko drugih zemalja, pa ak i kad se te tehnologije moda mogu iskoristiti da se izradi najnaprednije oruje. Irak nam je bio neizmjerno vaan, puno vaniji nego to se na brzinu moglo uoiti. Suprotno uobiajenom javnom miljenju, u Iraku se ne radi samo o nafti. Rije je i o vodi i o geopolitici.
103
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice I Tigris i Eufrat teku kroz Irak tako da od svih zemalja u tom dijelu svijeta Irak ima nadzor nad najvanijim izvorima vode koji postaju sve ugroeniji. U doba osamdesetih politika kao i ekonomska vanost vode postojala je oita onima meu nama koji se bavimo energijom i inenjerskim poslovima. U urbi prema privatizaciji mnoge velike kompanije koje su bacile oko na male nezavisne firme u elji da ih preuzmu, sada su namjeravale privatizovati vodene sisteme u Africi, Latinskoj Americi i na Srednjem istoku.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice internacionalno, pa ak i s pravnog gledita. Mnoge su od njih bile prisutne u nizu zemalja; mogle su izabrati iz cijelog asortimana pravila i odrediti po kojem e upravljati svojim djelatnostima, a mnotvo globalizovanih trgovakih ugovora i organizacija to je jo pojednostavnilo. Rijei kao demokracija, socijalizam i kapitalizam postale su gotovo zastarjele. Korporatokratija je bila injenica i sve se jae isticala kao jedini bitan uticaj na svjetsku ekonomiju i politiku. U udnom obratu dogaaja podlegao sam korporatokratiji kad sam u jesen 1990. prodao IPS. Bio je to unosan posao za moje partnere i za mene, ali prodali smo uglavnom zato jer je "Ashland Oil Company" izvrila na nas straan pritisak. Iz iskustva sam nauio da bi borba s njima bila vrlo skupa na vie naina, a da emo se prodajom obogatiti. Ipak mi se uinilo ironinim da naftna kompanija postaje vlasnik moje firme za alternativnu energiju; jedan se dio mene osjeao kao izdajica. SWEC je zahtijevao vrlo malo moga vremena. Povremeno bi me zamolili da odletim u Boston na sastanak ili da pomognem pripremiti ponudu. Ponekad su me slali na mjesta kao to je Rio de aneiro da se tamo druim s plesaima. Jednom sam letio u Gvatemalu privatnim mlanjakom. esto sam zvao menadere projekata da ih podsjetim kako im stojim na raspolaganju i da je moje ime na platnoj listi. Dobivati sav taj novac, a raditi malo ili nita peklo mi je savjest. Dobro sam znao taj posao i elio neto korisno pridonijeti, ali to jednostavno nij e bilo na dnevnom redu. Proganjala me pomisao da sam ja onaj ovjek po sredini. Nastavio sam raditi kradomice - i vrlo neredovno - na djelu Savjest prikrivenog ekonomskog ubice, ipak, nisam se zavaravao vjerovanjem da e to ikad biti objelodanjeno. Godine 1991. poeo sam voditi u Amazonu male grupe ljudi kako bih provodio vrijeme sa Shuarima i od njih uio. Shuari su bili eljni podijeliti s nekim svoje znanje o uvanju okoline i domaim nainima lijeenja.
105
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Popularnost mojih knjiga postajala je sve vea, posebno jedne pod naslovom "Svijet je onakav kakvog ga sanja". Uspjeh knjige poveao je broj zahtjeva da odrim predavanja ili radionice. Ponekad stojei pred publikom u Bostonu i Njujorku ili Milanu pala bi mi na pamet ironija. Ako je svijet uistinu onakav kakvog ga sanja, zato sam ja sanjao takav svijet? Kako sam uspio odigrati tako bitnu ulogu u prikazivanju takve none more? Godine 1997. upuen sam da drim predavanja nedjelju dana u radionici Mega instituta na Karibima, u nekom ljetovalitu na ostrvu St. John's. Stigao sam tamo kasno nou. Kad sam se sutradan probudio, poao sam na maleni balkon i naao se nasuprot upravo onom zalivu gdje sam prije sedamnaest godina donio odluku da u napustiti MAIN. Pao sam u stolicu svladan osjeanjima. Tokom te sedmice proveo sam mnogo slobodnoga vremena na tom balkonu gledajui dolje Lainster Bay i pokuavajui da razumjem svoja osjeanja. Bilo mi je jasno da, uprkos injenici da sam sve ono napustio, nisam preduzeo sljedei korak, te da je moja odluka da ostanem u sreditu zbivanja bila nadoknada za razornu tetu koja je poinjena. Do kraja tjedna zakljuio sam da svijet oko mene nije onaj koji sanjam i da moram uiniti upravo ono to poduavam svoje studente da ine: promijeniti snove tako da oni budu odraz onoga to zaista u ivotu elim. Vrativi se kui, odustao sam od svoje prakse korporacijskog savjetnika. Predsjednik SWEC -a koji me angaovao sad je bio umirovljen. Doao je novi ovjek, bio je mlai od mene i oito ga nije zabrinjavalo to bih ja mogao ispriati svoju priu. On je zapoeo program tednje i bio je zadovoljan to ne mora plaati vie tako visok iznos. Ja sam odluio da dovrim knjigu na kojoj ve tako dugo radim, a ve i ta sama odluka donijela mi je divan osjeaj olakanja. Dijelio sam svoje ideje o pisanju sa bliskim prijateljima, veinom ljudima iz neprofitne djelatnosti koji su bili zaokupljeni izvornim kulturama i ouvanjem kinih uma. Iznenadilo me to su tako zbunjeni. Bojali su se, ako iznesem na vidjelo svu istinu, da e mi to onemoguiti predavanja i ugroziti neprofitna udruenja koja podravam. Mnogi meu nama su pomagali plemenima u Amazoni da zatite svoju zemlju od naftnih kompanija. To to sam odbacio svoju odgovornost moglo bi potkopati moj kredibilitet, govorili su mi, moglo bi cijeli pokret gurnuti korak nazad. Neki su ak prijetili da e odustati od podrke. Tako sam ponovo prestao pisati. Umjesto toga sam se usredotoio na voenje ljudi duboko u Amazonu da im pokaem koje je pleme i koje mjesto najmanje dotakao moderni svijet. Zapravo sam upravo tamo bio 11. septembra 2001. Desetog septembra 2001. putovao sam niz rijeku Amazonu u Ekvadoru sa akaimom umpijem, suautorom moje knjige "Duh Shuara". Vodili smo grupu od esnaestoro ljudi iz SAD prema njegovoj zajednici duboko u kinoj umi. Posjetioci su doli da saznaju vie o njegovim ljudima i da im pomognu da sauvaju vrijedne kine ume. akaim se borio kao vojnik u nedavnom sukobu Ekvadora i Perua. Veina ljudi u zemljama koje troe naftu nije nikad ni ula za taj rat, ali on je, prije svega, voen da bi ih snabdio naftom. Iako je granica tih dviju zemalja godinama bila sporna, tek je nedavno rezolucija postala hitna. Razlog hitnosti bio je taj to naftne kompanije moraju saznati s kojom e zemljom pregovarati kako bi dobile koncesiju za odreene dijelove zemlje koja je bogata naftom. Granice je trebalo definisati. Shuari su formirali prvu liniju ekvadorske odbrane. Dokazali su da su tvrdi borci koji esto nadvladaju brojno nadmone i bolje opremljene snage. Shuari nisu nita znali o politici koja je stajala u pozadini rata i da e rezolucija otvoriti vrata naftnim kompanijama. Oni su se borili jer potiu od tradicionalnih ratnika i jer ne ele dozvoliti stranim vojnicima da dou na njihovo tlo. Dok smo tako veslali po rijeci promatrajui jato brbljivih papiga kako nas nadlijee, pitao sam akaima da li primirje jo traje.
106
107
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Bilo je jo neto, neki osjeaj u vezi sa samim tim mjestom. Na poetku nisam mogao to zamisliti, a onda mi je sinulo svjetlo. Donji Menhetan bio je tamni kanjon u danima kad sam hodoastio u ovaj dio grada da bih podigao kapital za IPS, kad sam koristio strategiju zavjere sa svojim bankarima investitorima uz veeru u restoranu "Windows on The World". Trebalo je ii tako visoko, na vrh Svjetskog trgovinskog centra, ako biste eljeli vidjeti svjetlo. Sad je bilo ovdje na nivou ulice. Kanjon se raspuknuo i otvorio, a nas koji smo stajali na ulici uz ruevine grijao je sunev sjaj. Nisam se prestajao pitati da li je pogled na nebo i na svjetlo pomogao ljudima da otvore srca. Osjeao sam se krivim zbog takvih misli. Krenuo sam iza ugla do crkve Triniti i dolje niz Vol strit. Nazad u stari dio Njujorka, zavijen sjenom. Ni neba ni svjetla. Ljudi ure trotoarom i ne gledaju jedni druge. Policajac krikne na prespori automobil. Sjeo sam na prve stepenice do kojih sam stigao, one na broju etrnaest. Odnekud zvuk velikog ventilatora nadjaao je drugu buku. inilo se da zvuk dolazi iz masivnog kamenog zida zgrade berze New York Stock Exchange. Promatrao sam ljude. Gurali su se niz ulicu izlazei iz svojih kancelarija, urei kui ili krenuvi u restoran ili kafi da bi razgovarali o poslu. Neki su hodali udvoje i razgovarali. Veinom su bili sami i tihi. Pokuao sam shvatiti neiji pogled. Nije se dogodilo. Zavijanje automobilskog alarma odvuklo mi je panju niz ulicu. ovjek je pourio iz kancelarije i usmjerio klju prema automobilu, alarm se ugasio. Sjedio sam tamo mirno nekoliko dugih trenutaka. Malo kasnije pruio sam ruku u svoj dep i izvukao uredno sloen komad papira pun statistike. Tada sam ga ugledao. Gazio je ulicom buljei u svoje noge. Imao je sijedu, mravu bradu i bio je odjeven u prljav kaput, koji je izgledao potpuno neumjesno tog toplog popodneva na Vol stritu. Znao sam da je iz Avganistana. Pogledao me. Tada nakon trenutka oklijevanja uputio se uz stepenice. Pristojno je klimnuo glavom i sjeo uz mene ostavivi metar ili dva izmeu nas.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Dosta sam putovao. Nedavno sam posjetio Himalaje, Kamir." "Kamir." Povukao je svoju bradu. "Borbe." "Da, Indija i Pakistan, hinduisti i muslimani. Podstie na razmiljanje o vjeri, zar ne?" Oi nam se sretoe. Njegove su bile tamnosmee, gotovo crne. Uinile su mi se mudrima i tunima. On se okrene prema zgradi njujorke berze. Dugim, kvrgavim prstom pokae mi prema zgradi. "Ili je moda stvar u ekonomiji, a ne u religiji." "Jeste li sluili vojsku?" Nisam mogao, a da se ne smijuljim. "Ne. Privredni savjetnik." Dodao sam mu papir sa statistikom. "Ovo je bilo moje oruje." Pruio je ruku i uzeo papir. "Brojke." "Svjetska statistika." Pogledao je popis, a onda se malo nasmijao. "Ne znam itati." Vratio mi je papir. "Brojke nam govore da 24.000 ljudi svakodnevno umire od gladi." Tiho je zazvidao i na trenutak razmislio o tom te uzdahnuo. "Ja sam zamalo postao jedan od njih. Imao sam malu farmu ipka u blizini Kandahara. Doli su Rusi, a mudahedini su se sakrili iza drvea u jarke s vodom." Podigao je ruke i usmjerio ih kao puku. "Zasjeda." Spustio je ruke. "Sve moje drvee i kanali, sve je uniteno." "Poslije toga, to ste uinili?" Pogledao je na popis koji sam drao u ruci. "Ukljuuje li i prosjake?" Nisu bili na popisu, ali mislim da sam se sjetio. "Oko osamdeset miliona u svijetu, mislim." "Ja sam bio jedan od njih." Klimao je glavom, inilo se da se izgubio u mislima. Sjedili smo u tiini nekoliko minuta prije nego to je progovorio. "Ne volim prosjaiti. Dijete mi umire pa uzgajam mak." "Opijum?" Slegnuo je ramenima. "Nema drvea, nema vode. Jedini nain da prehranim porodicu." Osjetio sam knedlu u grlu, depresivan osjeaj tuge i krivice. "Mi uzgoj opi jumskog maka zovemo zlom, ali mnogi nai najbogatiji ljudi zahvaljuju za svoje bogatstvo ba trgovini drogom." Ponovo me pogledao u oi i inilo se kao da mi prodire u duu. "Bili ste vojnik", rekao je kimnuvi glavom da potvrdi tu jednostavnu injenicu. Tada se polako podigao na noge i gegao se niz stepenice. elio sam da ostane, ali sam se osjetio bespomono da bih ita kazao. Uspio sam se dii i poi za njim. Na dnu stepenica zaustavio me znak. Na njemu je bila i slika zgrade pred kojom sam sjedio. Na vrhu je bilo obavjetenje prolaznicima da je znak potavljen u ime fondacije "Heritage Trails of New York" (Tragovi batine). Glasio je ovako: Halikarnasov mauzolej visoko na vrhu zvonika Sv. Marka u Veneciji, na raskrskici Vol strita i Brod strita - to je koncept nacrta iza Vol strita br. 14. Svojevremeno najvia bankarska zgrada, neboder visok 539 stopa prvotno je bio sjedite glavne kancelarije Bankers Trusta, jedne od najbogatijih finansijskih institucija.
109
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Stajao sam tamo pun strahopotovanja i gledao gore u zgradu. Nedugo nakon kraja devetnaestog vijeka, Vol strit br. 14 igrala je ulogu koju e kasnije preuzeti Svjetski trgovinski centar; bila je pravi simbol moi i privredne dominacije. Udomljavala je i Bankers Trust, jednu od firmi koje sam angaovao na finansiranju svoje energetske kompanije. Ja sam bitan dio svoje batine - batine vojnika - kako je to stari Avganistanac spretno nazvao. To da sam onog dana tamo dospio i govorio s njim inilo mi se kao udna koincidencija. Koincidencija. Ta rije me zaustavila. Razmislio sam kako nae reakcije na koincidencije oblikuju nae ivote. Kako reagovati u vezi s ovom? Nastavljajui s hodanjem pomno sam motrio glave u gomili ljudi, ali njemu nisam uao u trag. Na sljedeoj zgradi bio je velik kip omotan u plavu plastiku. Ono to je bilo urezano u kamen zgrade otkrivalo je da se radi o zgradi Federal Halla, na adresi Vol strit br. 26, gdje se 30. aprila 1789. Dord Vaington zakleo na dunost prvog predsjednika Sjedinjenih Drava. To je bilo ba ono mjesto gdje se zakleo prvi ovjek kome je bila data odgovornost da uva ivot, slobodu i traganje za sreom svih ljudi. Tako blizu Graund ziroa, tako blizu Vol strita. Otiao sam dalje oko bloka u Ulicu Pine. Tamo sam se suoio sa svjetskim sjeditem banke Chase, one banke koju je izgradio Dejvid Rokfeler, banke koja je raspolagala novcem od nafte, a koristili su ga ljudi poput mene. Ta banka, institucija koja slui EHM-ovima i koja je bila strunjak u promociji globalne imperije, na vie naina bila je simbol korporatokratije. Sjeam se da sam proitao kako je Svjetski trgovinski centar projekt koji je zapoeo Dejvid Rokfeler 1960. i da je poslijednjih godina kompleks doivljavan kao kamen oko vrata.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Prisilio sam se skrenuti svoju panju na Ground Zero. U tom je momentu jedno bilo sigurno: moja zemlja razmilja o osveti, a usredotouje se na zemlje kao to je Avganistan. Ali ja sam razmiljao o ovim drugim mjestima na svijetu gdje ljudi mrze nae kompanije, nau vojsku, politiku i na vrst korak prema globalnoj imperiji. Pitao sam se ta je s Panamom, Ekvadorom, Indonezijom, Iranom, Gvatemalom, to je s veim dijelom Afrike? Odgurnuo sam se od zida na koji sam bio naslonjen i poao dalje. Malen, crnomanjast ovjek mahao je novinama po vazduhu i vikao na panskom. Stao sam. "Venecuela je na ivici revolucije", derao se nadjaavi buku saobraaja, trube automobila i ljudsku vrevu. Kupio sam novine i stao tamo na tren preletjevi oima preko lanka. Govorio je o Ugu avezu, demokratski izabranom predsjedniku Venecuele, o protivamerikom predsjedniku i potajnoj mrnji koju je izazvala politika SAD u Latinskoj Americi. to s Venecuelom? Posmatrao sam Venecuelu dugi niz godina. Bila je klasian primjer zemlje koja se preko nafte podigla od siromatva do bogatstva. Ujedno je bila i primjer za zbrku kakvu izaziva bogaenje naftom, neuravnoteenost izmeu bogatstva i siromatva i primjer zemlje koju je korporatokratija sramno izrabljivala. Postala je utjelovljenje mjesta gdje su se EHM-i starog stila kao to sam ja pretvarali u novi stil, u varijantu korporacija. Dogaaji o kojima sam itao u novinama onoga dana kod Ground Zeroa bili su direktna posljedica izbora 1998. kad su osiromaeni i obespravljeni izabrali Uga aveza za svog predsjednika. Ovaj je odmah uveo drastine mjere, preuzevi kontrolu nad sudovima i drugim institucijama i raspustio Kongres Venecuele. Optuio je Sjedinjene Drave za "besramni imperijalizam," snano se i javno usprotivio globalizaciji i uveo zakon o ugljikovodicima koji je podsjeao ve po imenu na onaj zakon Haimea Roldosa donesen u Ekvadoru kratko prije nego se njegov helikopter sruio. Osim toga, avez se opirao tradicionalnoj nezavisnosti naftnih kompanija u vlasnitvu drave, "Petroleos de Venezuela", zamijenivi kljune ljude na vrhu ljudima koji su mu bili lojalni. Nafta iz Venecuele bila je bitna u ekonomijama cijelog svijeta. Godine 2002. ta je zemlja bila etvrti po veliini svjetski izvoznik nafte, a za Sjedinjene Drave trei opskrbljiva. "Petroleos de Venezuela" sa svojih 40.000 zaposlenih i 50 milijardi dolara godinje od prodaje donosila je 80 odsto prihoda zemlje. To je bio daleko najvaniji faktor ekonomije Venecuele. Preuzevi industriju, avez je sam sebe kao kljunog igraa gurnuo na svjetsku pozornicu. Mnogi su u Venecueli vidjeli to kao sudbinu, kao dovrenje procesa koji je zapoeo prije osamdeset godina. Nafta je u velikoj koliini 14. decembra 1922. prodrla iz tla kod mjesta Maracaiba. Stotinu hiljada barela sirove nafte iktalo je u vazduh svakodnevno jo tri idua dana, a taj jedinstveni geoloki fenomen zauvijek je promijenio Venecuelu. Do 1930. zemlja je postala najvei svjetski izvoznik nafte pa su ljud i na nju gledali kao na opte rjeenje svih problema. Zalihe nafte su iduih etrdeset godina omoguavale Venecueli da se iz jedne od najsiromanijih zemalja razvije u najbogatiju zemlju Latinske Amerike. Svi vani statistiki podaci o zemlji znatno su se poboljali: zdravstvo, obrazovanje, zaposlenost, dugovjenost ljudi, preivljavanje dojenadi. Poslovi su prosperirali.
111
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice smatrali spasiteljem. Dogaaji koji su se odvijali u Karacasu bili su simptomatini za svijet koji smo stvorili mi, EHM-i. Do decembra 2002. situacija i u Venecueli i Iraku dostigla je kritini vrhunac. Te dvije zemlje su se razvijale kao dvije potpune suprotnosti jedna drugoj. U Iraku svi suptilni napori - kao EHM-a tako i akala - nisu Sadama uspjeli nagovoriti da poslua, sada smo se pripremali za zavrno rjeenje, za invaziju. U Venecueli Buova je administracija dovela u igru iranski model Kermita Ruzvelta. "New York Times" je izvjetavao: Stotine hiljada stanovnika Venecuele izale su danas ovdje na ulice da pokau svoj udio u nacionalnom trajku, da potaknu uklanjanje predsjednika Uga aveza, tek 28. dan na vlasti. trajku se pridruilo otprilike 30.000 naftnih radnika, pa prijeti da se pretvori u katastrofu ove zemlje; peta po veliini svjetska izvoznica nafte, u mjesecima koji dolaze... Zadnjih dana trajk je stigao do mrtve take. Gospodin avez se slui radnicima koji ne trajkuju da bi pokuao normalizovati rad u kompaniji koja je u vlasnitvu drave. Njegovi protivnici koje vodi koalicija biznisa i radniki voe tvrde meutim da e njihov trajk gurnuti naftnu kompaniju, a ujedno i avezovu vladu u kolaps.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice U ileu je udar koji je poduprla CIA pomogao da na vlast doe general Augusto Pinoe od 1973. do 1990. Krhka demokratska vlada u Peruu jo nije razmrsila ulogu agencije u deceniji podrke svrgnutom predsjedniku u nemilosti, Albertu K. Fujimori i njegovom zloglasnom efu pijunae, Vladimiru L. Montesinosu. SAD su morale izvriti invaziju na Panamu 1989. da bi se rijeile narko-diktatora Manuela A. Noriege, koji je gotovo 20 godina bio cijenjen kao izvjestilac amerikih obavjetajaca. A svakako je bila nuna borba da se ostvari nenaoruana opozicija protiv nikaragvanskih ljeviara tijekom osamdesetih godina, ukljuujui i prodaju oruja Iranu za gotov novac, to je dovelo do optubi starijih Reganovih administrativaca. Meu ispitivanima bio je Oto J. Reich, veteran iz borbi u Latinskoj Americi. Nikad protiv Reicha nije podignuta optunica. Buova administracija nije se mogla baviti odjednom sa svima: Avganistanom, Irakom i Venecuelom. U tom trenutku nije imala ni vojnu mo ni politiku podrku da to uini On je kasnije postao ambasador Sjedinjenih Drava u Venezueli, a sada slui kao pomonik dravnog sekretara za unutarnje amerike stvari kod imenovanja predsjednika. Pad aveza neto je ime se on moe podiiti. Ako su Reich i Buova administracija proslavili udar protiv aveza, drutvo se ubrzo razilo. U udnom obratu, avez je ponovo preuzeo vlast za manje od 72 sata. Za razliku od Mosadegha u Iranu, avez je uspio zadrati vojsku na svojoj strani usprkos svim pokuajima da se najvii vojni oficiri okrenu protiv njega. Osim toga on je imao snanu dravnu naftnu kompaniju na svojoj strani. "Petroleos de Venezuela" suprotstavio se hiljadama radnika trajkaa i odrao se. Kad se paina slegla, avez je pojaao mo svoje vlade nad radnicima kompanije, oistio vojsku od nekoliko nelojalnih oficira koje su nagovorili da ga izdaju i potjerao iz zemlje mnotvo svojih protivnika. Zahtijevao je 20 godina zatvora za dvojicu istaknutih lidera opozicije kao i za operativce povezane s Vaingtonom koji su se pridruili akalima i vodili nacionalni trajk. U krajnjoj analizi cijeli slijed dogaanja bio je nevolja za Buovu vladu. "Los Angeles Times" je izvijestio: Slubenici Buove administracije izjavili su u utorak da su o micanju predsjednika Venecuele razgovrali mjesecima s vojnim i civilnim liderima iz Venecuele... To kako je administracija tretirala udar dolo je na vidjelo javnosti. Bilo je oito da nisu bili neuspjeni samo EHM - ve i akali. Venecuela je 2003. pokazala da je potpuno drugaija od Irana 1953. Pitao sam se je li to samo nagovjetaj ili jednostavno anomalija - i to e Vaington dalje uiniti. Barem za sada vjerujem da je ozbiljna kriza bila navjetena u Venecueli - a aveza je spasio - Sadam Husein. Buova administracija nije se mogla baviti odjednom sa svima: Avganistanom, Irakom i Venecuelom. U tom trenutku nije imala ni vojnu mo ni politiku podrku da to uini. Znao sam ipak da se te ok olnosti mogu brzo promijeniti i da e se predsjednik avez vjerovatno suoiti sa snanom opozicijom u bliskoj budunosti. Usprkos svemu, Venecula je podsjetila da se u 50 godina nije puno toga izmijenilo - osim ishoda. Venecuela je bila klasian sluaj. Ipak, kako sam posmatrao odvijanje stvari, primijetio sam injenicu da se zaista vani borbeni potezi povlae u drugoj zemlji. Ti su potezi bili vani ne samo zato jer su se odvijali u dolarima ili ljudskim ivotima, ve zato to su sadravali pitanja koja su daleko nadilazila materijalistike ciljeve kakvi obino definiu imperije. Te borbene linije protezale su se daleko dalje od vojski ili bankara, poslovnih izvrnih organa i politiara, duboko u dui moderne civilizacije. A potezi su se vukli u zemlji koj u sam upoznao i zavolio, onoj gdje sam na poetku radio kao volonter Mirovnih snaga: u Ekvadoru.
114
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice industrija i daju nam kiseonik koji ini visok procenat iste vode u svijetu. To je nadilazilo sve standardne argumente ekologa da se takva mjesta sauvaju i ulazilo nam je duboko u duu. Ako nastavimo s tom strategijom, nastaviemo imperijalistiki uzorak koji je zapoeo davno prije Rimskog carstva. Mi osuujemo ropstvo, ali nae globalno carstvo ini robovima vie ljudi nego Rimljani i sve druge kolonijalne sile prije nas. Pitao sam se kako smo mogli izvravati toliko kratkovidnu politiku u Ekvadoru, a i dalje ivjeti s naom kolektivnom svijeu. Gledajui kroz prozor svog subarua gole padine Anda, podruje koje je u moje doba Mirovnih snaga bilo bujno zeleno od tropskog bilja, iznenada sam jo neto shvatio. Sinulo mi je da je takvo gledanje na Ekvador kao vanu liniju fronta bilo isto lino, da je zapravo jednako bitna svaka zemlja koja ima prirodne izvore pa postane privlana imperiji. Ja sam se uz ovu zemlju privatno vezao u onim danima krajem ezdesetih kad sam ovdje izgubio nevinost. Meutim, to je bio moj subjektivni, lini stav. Prisjetio sam se statistike koja sve to saima. Stopa dohotka jedne petine svjetskog stanovnitva u najbogatijim zemljama prema jednoj petini najsiromanijih kretala se od 30 prema jedan 1960. godine do 74 prema jedan godine 1995. Svjetska banka, Amerika agencija za meunarodni razvoj, MMF, ostale banke, korporacije te vlade ukljuene u meunarodnu "pomo" stalno nam govore da obavljaju svoj posao i da je naperdak postignut. Moglo bi izgledati da su dogaaji u Avganistanu, Iraku i Venecueli dovoljni da nas odvrate od bilo kojeg drugog konflikta; ipak, u Ekvadoru je situacija bila drugaija.
116
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Prvi su se za rije javili predstavnici zajednice koja je optuena za uzimanje talaca. Oni su nam rekli da su, im bi se vratili u kompanije, radnike doekali ekvadorski vojnici. Podsjetili su nas da je to bio poetak posebnog godinjeg doba u kinim umama, kada ima plodova onta. To je drvo sveto izvornim kulturama stanovnitva, njegov plod dolazi jednom godinje i oznaava poetak parenja za mnoge lokalne ptice, ukljuujui rijetke i ugroene vrste. Kad dolijeu u jatima, ptice su ekstremno ranjive. Plemena podravaju stroge metode zabrane lova tih ptica u sezoni sazrijevanja onta. Isti san je bio ovdje jo i vie od deceniju kasnije i unato radu mnogih ljudi u neprofitnim udruenjima, nona mora dostigla je nove i zastraujue razmjere "Odabir vremena vojnika nije mogao biti gori", objasnila je jedna ena. Osjetio sam njen bol i bol njenih sadrugova dok su priali svoje tune prie o tome kako su vojnici ignorisali zabrane. Pucali su na ptice, iz zabave i za hranu. Osim toga, pustoili su porodine vrtove, nasade banana i polja manioke, esto nepopravljivo unitavajui rijetko plodno tlo. Koristili su eksploziv za ribolov, a ubijali za hranu ak i kune ljubimce. Konfiskovali su puke domaih lovaca, kopali nepropisne javne toalete, zagaivali rijeke loivim uljem, seksualno zlostavljali ene i zanemarivali pravilno odlaganje otpada, to je privlailo insekte i gamad. "Imali smo samo dvije mogunosti," ree ovjek. "Mogli smo se boriti ili smo mogli progutati svoj ponos i uiniti sve da popravimo tetu. Odluili smo da jo nije vrijeme za borbu." Opisao je kako su pokuali kompanzovati vojna zlostavljanja hrabrei svoje ljude da odu bez hrane. On je to nazvao postom, ali je zvualo vie kao dobrovoljno gladovanje. Starci i djeca bili su loe ishranjeni pa su bolovali. Govorili su o prijetnjama i podmiivanju. Neka ena je rekla: "Moj sin govori engleski jednako dobro kao i panski i nekoliko izvornih dijalekata. Radio je kao vodi i prevodilac za ekoloku turistiku kompaniju. Pristojno su ga plaali. Naftna kompanija ponudila mu je deset puta toliko. ta je mogao uiniti? Sad pie pisma denuncirajui svoju staru firmu i sve druge koji dou nama u pomo, a naftne kompanije naziva naim prijateljima." Stresla se, kao kad pas trese sa sebe vodu. "On nije vie jedan od nas. Moj sin..." Neki stariji gospodin je ustao. Imao je na glavi tradicionalni vraev ukras od tukanovog perja. "Znate, ona trojica koju smo izabrali da nas zastupaju protiv naftnih kompanija, koji su umrli u avionskoj nesrei? Pa ja neu stajati tu i govoriti ono to mnogi govore, tj. da su naftne kompanije uzrokovale nesreu. Ali vam mogu rei da su te tri smrti iskopale duboku rupu u naoj organizaciji. Naftne kompanije nisu gubile vrijeme i popunile su mjesta svojim ljudima." Neki ovjek pokazao je ugovor i proitao ga. U zamjenu za 300.000 dolara ugovorom je preputena iroka teritorija nekoj kompaniji za obradu trupaca. Ugovor su potpisala tri plemenska slubenika. "Ovo nisu njihovi pravi potpisi", rekao je. "Ja bih valjda znao; jedan od njih mi je brat. To je druga vrsta ubistva da se diskredituju nae voe." inilo se ironinim i na udan nain znaajnim da se ovo odvijalo u regiji Ekvadora gdje naftne kompanije jo nisu dobile dozvolu za buenje. One su buile u mnogim predjelima uokolo, a domai ljudi vidjeli su posljedice i bili svjedoci stradanja svojih susjeda. Dok sam tamo sjedio i sluao, pitao sam se kako bi graani moje zemlje reagovali kad bi se ovakvi skupovi prikazivali na CNN-u ili u veernjim vijestima.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "United Fruita" te o prijanjoj ulozi potpredsjednika eneza kao glavnog izvrnog rukovodioca u firmi "Halliburton". Te su novine itali ljudi koji nikad nisu pohaali kolu. Svi su izgledali zainteresovani za to pitanje. Ja sam nalazio voe u umi Amazone meu nepismenim ljudima, koje su u Sjevernoj Americi mnogi smatrali "nazadnima", ak i "divljacima", a ipak su se ula bitna pitanja koja su pogaala u sr globalne imperije. Vozei se na odlasku iz ela, nazad uz branu hidroelektrane i visoko u Ande, nastavio sam razmiljati o razlikama izmeu onoga to sam uo u vrijeme posjeta Ekvadoru i onoga na to sam se privikao u SAD. Izgledalo je da nas plemena Amazone mogu mnogo emu nauiti, to nam, usprkos naem kolovanju i mnogim satima itanja asopisa i gledanja televizijskih vijesti nedostaje, nama nedostaje svijest koju su oni nekako pronali. Ovakav nain razmiljanja podsjetio me na "proroanstvo kondora i orla", o emu sam esto uo u Latinskoj Americi, kao i na slina proroanstva koja sam susretao u svijetu. Gotovo svaka kultura koju poznajem daje proroanstva da emo krajem devedesetih godina ui u razdoblje primjetnih promjena. U samostanima na Himalajima, obrednim mjestima u Indoneziji i izvornim rezervatima u Sjevernoj Americi, iz dubine Amazone do vrhova Anda i u starim gradovima Maja u Srednjoj Americi sluao sam kako je na trenutak poseban u ljudskoj istoriji i da je svako od nas roen u odreeno vrijeme, jer ima misiju koju treba da izvri. Naslovi i rijei proroka poneto se razlikuju. Oni drugaije govore o novom dobu, o treem milenijumu, o eri vodolije, o poetku petog sunca ili o kraju starih kalendara i poetku novih. Uprkos razliitim nazivima, ipak imaju mnogo toga zajednikog, a "proroanstvo kondora i orla" je tipino. Ono kae da su u maglama prolosti ljudska drutva bila podijeljena i pola su dvjema razliitim stazama: stazom kondora (koji predstavlja srce, intuitivno i mistino) i stazom orla (koji predstavlja mozak, racionalno i materijalno). U posljednjoj deceniji 15. vijeka proroanstvo je govorilo da e se dvije staze stopiti u jednoj toki i da e orao navesti kondora na rub propasti. Tada u devedesetim godinama, petsto godina kasnije, poee nova epoha, ona u kojoj e i kondor i orao imati ansu da se ujedine i zajedno odlete na isto nebo po istoj stazi. Ako kondor i orao prihvate tu priliku, oni e kreirati savrenog potomka, kakav nikad prije nije vien. "Proroanstvo kondora i orla" moe se gledati na vie nivoa: standardna interpretacija je ona koja predvia dijeljenje izvornog znanja s tehnologijama nauke, ravnoteu zina i zanga te premoavanje sjevernjakih i junjakih kultura. Meutim, najsnanija poruka je ona koju nudi o svijesti; ona kae da smo uli u doba kad moemo iskoristiti mnotvo razliitih naina gledanja na sebe same i na svijet. I da ih moemo upotrijebiti kao odskonu dasku za vie stepene svijesti. Kao ljudska bia, mi se istinski moemo probuditi i razviti u mnogo svjesniju vrstu. Najsnanija poruka je ona koju nudi o svijesti; ona kae da smo uli u doba kad moemo iskoristiti mnotvo razliitih naina gledanja na sebe same i na svijet Ljudi kondori iz Amazone ine to da izgleda toliko oito, da ukoliko postavimo pitanja o prirodi onoga to bi trebalo da bude ljudsko u ovom novom milenijumu te o naem udjelu u procjenjivanju naih namjera u iduih nekoliko decenija, tada moramo otvoriti oi i pogledati posljedice naih djela - djela orla - na mjestima kao to su Irak i Ekvador. Moramo se trgnuti i probuditi. Mi koji ivimo unutar najmonijeg naroda u istoriji moramo prestati toliko da se brinemo o ishodu sapunica, fudbalskih utakmica, kvartalnih obrauna i dnevnog prosjeka Dow Jones indeksa, a umjesto toga ponovo moramo ocijeniti ko smo i gdje elimo da zavre naa djeca. Alternativa zastajanju i postavljanju tih vanih pitanja sebi samima jednostavno nam je prvie opasna. Nedugo nakon to sam se 2003. vratio iz Ekvadora, Sjedinjene Drave prodrle su u Irak drugi put poslije neto vie od jedne decenije. EHM-ovi nisu uspjeli. Ni akali nisu bili efikasni. Tako su mladi ljudi poslati da ubijaju i umiru u pustinjskom pijesku. Jedno vano pitanje koje je invazija podstakla, ali mislim da bi g a rijetki 118
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Amerikanci mogli zamisliti, jeste pitanje ta to znai za kraljevsku kuu Saud. Ako SAD preuzme Irak, koji po mnogim procjenama ima vie nafte nego Saudijska Arabija, ini se, nee biti mnogo potrebe da se nastavi potovati sporazum koji smo potpisali sa dinastijom Saud 1970, dogovor koji je proizaao iz problema pranja novca Saudijske Arabije. Sadamov kraj, kao i kraj Noriege u Panami promijenie formulu. U sluaju Paname ve smo iznova ustoliili svoje marionete i imali smo nadzor nad Panamskim kanalom, bez obzira na uslove sporazuma o kojem su pregovarali Torihos i Karter. Ako budemo dobili nadzor nad Irakom, moemo li tada slomiti OPEC? Hoe li saudijska kraljevska porodica postati irelevantna u areni globalne naftne politike? Nekoliko brahmanskih uenjaka ve je ispitivalo zato Bu napada Irak radije nego da sva naa sredstva usmjeri na progon Al Kaide u Avganistanu. Da li je moda razlog to to je s gledita te administracije - te naftne porodice - uspostavljanje naftnih zaliha kao i opravdanje za sklapanje ugovora bilo vanije od borbe protiv terorizma?
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice internetske stranice "New York Timesa". Zaskoio me naslov; odmah je skrenuo moje misli o novoj stvarnosti u meunarodnim finansijama, nacionalnom dugu i evrima, na moju staru profesiju: SAD daju "Bechtelu" najvei ugovor za obnovu Iraka. lanak je tvrdio: "Buova administracija nagradila je grupu 'Bechtel' iz San Franciska danas najveim ugovorom u irokom planu obnove Iraka." Dolje na stranici autori su informisali itaoce: "Iraani e tada, da se uredi zemlja, raditi sa Svjetskom bankom i Meunarodnim monetarnim fondom, institucijama u kojima Sjedinjene Drave uivaju irok uticaj." irok uticaj! Bila je tu neka nedoreenost. Preao sam na drugi lanak u "Timesu" povezan s ovim, "Kompanija je povezana s Vaingtonom i Irakom." Preskoio sam prvih nekoliko odlomaka koji su ponavljali veinu informacija iz prethodnog lanka i doao do sljedeeg: "Bechtel" ima dugotrajne veze s organizacijom nacionalne bezbjednosti... Jedan je direktor Dord P. ulc, koji je bio dravni sekretar za vrijeme predsjednika Regana. Prije nego to se prikljuio Reganovoj administraciji, g. ulc, koji je takoe i stariji savjetnik "Bechtela", bio je predsjednik kompanije i radio je uz Kaspara Vejnbergera, a ovaj je obnaao izvrnu ulogu u kompaniji u San Francisku prije nego to je imenovan za ministra odbrane. Ove je godine predsjednik Bu imenovao glavnog poslovodnog izvritelja u "Bechtelu", Rileza P. Betela, da slui u predsjednikovom Savjetu za izvoz. U ovim lancima nalazila se pria o modernoj istoriji, ukratko o tenji ka globalnoj imperiji. Ono to se odvijalo u Iraku i to je opisano u jutarnjoj tampi bila je posljedica posla koji me Klaudin nauila raditi prije otprilike trideset pet godina, kao i drugih mukaraca i ena koji su dijelili poudu za dobijanjem veeg ugleda, slino onome to sam lino poznavao. To je obiljeilo trenutni stepen napretka korporatokracije na putu da svakog ovjeka dovedu u svijet njenog uticaja. Ti su lanci govorili o invaziji na Irak 2003. i o ugovorima koje su sada potpisivali da bi zemlja ponovo bila izgraena nakon unitavanja nae vojske. Vijest od 18. aprila 2003. vraala nas je na poetak sedamdesetih i na aferu pranja saudijskog novca (SAMA), a ugovori koji su iz nje proistekli postavili su nov i nepopravljiv presedan, koji je dozvolio - zapravo dao mandat - amerikim projektantskim i graevinskim firmama i naftnoj industriji da za sebe pridobiju razvoj pustinjske kraljevine. Istim snanim udarom SAMA je postavila nova pravila za globalno upravljanje naftom redefinisanjem geopolitike i sklopila savez sa saudijskom kraljevskom porodicom, koji bi obezbijedio njenu hegemoniju i udio u dobiti ukoliko igraju po naim pravilima.
120
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice inilo se da je pria o pohodu na globalno carstvo stvarno procurila. Ne u detaljima i ne s injenicom da je to tuna pria o dugu, prevari, porobljavanju, eksploataciji i u istoriji najveim posezanjem za sr cima, umovima, duama ljudi po cijelom svijetu. Nita u tim lancima nije dalo naslutiti da je pria o Iraku 2003. bila nastavak sramotne prie. Nisu otkrili ni da je ta pria, stara kao i carstvo, sada poprimila nove i zastraujue dimenzije, kako zbog svoje veliine u ovo doba globalizacije, tako i zbog suptilnosti kojom je izvedena. Unato nedostacima, ipak se inilo da sad pria pomalo curi van, gotovo nevoljko. Ideja o neeljenoj prii koja izlazi na vidjelo bila je vrlo bliska. Podsjeala me na moju linu priu i na niz godina tokom kojih sam odgaao sve to ispriati. Dugo sam vremena znao da u morati sve priznati; ali ipak sam odgaao. Razmiljajui unazad vidim da su moje sumnje i apati krivice bili tamo od samog poetka. Zapoeli su u Klaudininom stanu ak i prije nego to sam donio odluku da odem u Indoneziju na ono prvo putovanje, a proganjali su me skoro neprestano sve te godine. Bio sam svjestan da nikada ne bih izaao iz svega da me sumnje, bol i krivica nisu neprestano muili. Kao i toliki drugi, ostao bih zauvijek. Ne bih stao na plau Djevianskih ostrva i donio odluku da napustim MAIN. Ipak, jo sam oklijevao, kao to naa kultura nastavlja oklijevati. Rak-rane se pokau na rendgenskom snimku nae statistike, koja otkriva zastraujuu injenicu o vrlo visokoj stopi samoubistava, zloupotrebe droge, zlostavljanja djece, silovanja i ubistava Ovi naslovi naslutili su vezu izmeu korporacija, nacionalnih banaka i vlada, ali kao i saetak o meni u MAIN u, prie su jedva dotaknule povrinu. To je bio spoljanji sjaj. Prava je pria imala malo veze s injenicom da najvee projektantske i graevinske firme ponovo zarauju milijarde dolara da bi razvile zemlju prema naoj predodbi - meu ljudima koji vrlo vjerovatno nisu imali nikakvu elju da budu odraz te slike - ili da elitna grupa ljudi ponavlja stoljeima star obiaj zloupotrebe privilegija na svojim visokim poloajima u vladi. Ta je pria prejednostavna. Ona podrazumijeva da je sve to moramo uiniti, ako odluimo popraviti ono pogreno u sistemu, jednostavno izbaciti te ljude. To podupire teoriju konspiracije i tako nam daje jednostavan izgovor da upalimo televizor i zaboravimo sve ostalo udobno gledajui na istoriju pogledom uenika treeg razreda, to glasi ovako: "Oni" e se brinuti o tome. Dravni se brod ne moe potopiti i opet e skrenuti na pravi kurs. Moda moramo priekati sljedee izbore, ali sve e biti dobro. Prava pria o modernoj imperiji, o korporatokraciji koja iskoritava oajne ljude i sprovodi najbrutalniju, sebinu pa i za sebe destruktivnu otimainu izvora - ona ima malo veze s onim to se objavljuje u novinama tog jutra, a vrlo je povezana s nama. A to, naravno, objanjava zato nam je tako teko sasluati pravu priu. Vie volimo povjerovati mitovima da je hiljadu godina humane drutvene evolucije konano usavrilo savren privredni sistem, nego da se jednostavno suoimo s injenicom kako smo povjerovali pogrenoj koncepciji i prihvatili je kao jevanelje. Uvjerili smo sami sebe da svaki ekonomski razvoj ini dobro ljudskoj vrsti i da to je vei porast to su dobrobiti ire. Konano, mi smo uvjerili jedan drugog da je prirodna posljedica ovog koncepta vaea i moralno opravdana: oni koji su najbolji u potpirivanju vatre ekonomskog rasta morali bi biti istaknuti i nagraeni, dok su oni roeni na ivicama uvijek na raspolaganju za iskoritavanje. Ovaj stav i njegove posljedice koriste se da bi opravdali sve oblike gusarenja - dobijaju se licence za silovanje i ratnu pljaku, za ubijanje nedunih ljudi u Iranu, Panami, Kolumbiji, Ir aku i drugdje. EHM-i, akali i vojske cvjetaju tako dugo dok njihove aktivnosti mogu pokazati da generiu ekonomski rast - a oni gotovo uvijek pokazuju takav rast. Zahvaljujui pristranim "naukama" prognoziranja, ekonometrije i statistike, ako bombarduje grad i ponovo ga izgradi, podaci pokazuju visoku strelicu ekonomskog rasta. Prava pria je da ivimo u lai. Kao moj saetak u MAIN-u stvorili smo spoljanji sjaj koji krije fatalne rak-rane ispod povrine. Te rak-rane se pokau na rendgenskom snimmu nae statistike, koja otkriva zastraujuu injenicu o najsnanijoj i najbogatijoj imperiji u istoriji, koja ima vrlo visoku stopu samoubistava, zloupotrebe droge, razvoda brakova, zlostavljanja djece, silovanja i ubistava, a sve to je kao zloudan rak: te nevolje ire 121
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice svoje krakove svake godine u sve irem radijusu. U svojim srcima svi osjeamo bol. Glasno traimo izmjene. Ipak stavljamo ake u usta utiavajui te krikove i niko nas ne uje.
Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice svijet ovise o kanaliziranju izvora preko engleske krune, da je imperijalistiki pristup privredi i politici najefikasniji i najhumanije sredstvo pomoi veini ljudi - a istina je zapravo bila to da je sistem obogatio samo mali broj ljudi, a na tetu veine. Ta la i njena posljedica eksploatacija trajale su i irile se decenijama, dok aica filozofa, poslovnih ljudi, farmera i ribara, graniara, pisaca i govornika nije progovorila istinu. Rijei. Pomislio sam o njihovoj snazi dok sam nalivao kafu u oljicu, vratio se u svoju kancelariju i sjeo za raunar. Otvorio sam internetske stranice CNN-a i naao dokument na kojem sam radio dan prije i proitao zadnji odlomak koji sam napisao: Ta se pria mora napisati. ivimo u vrijeme strane krize - i velike prigode. Pria o tom posebnom EHM-u pria je o tome kako smo dospjeli tamo gdje smo i zato se sada suoavamo s krizom koja se ini nesavladivom. Pria se mora ispriati jer samo razumijevajui svoje nekadanje greke moi emo iskoristiti budue anse... Najvanije je, priu treba objaviti jer danas, prvi put u istoriji jedan narod ima sposobnost, novac i mo da sve to promijeni. To je nacija u kojoj sam roen i ona kojoj sam sluio kao EHM: Sjedinjene Amerike Drave. Ovaj put neu se zaustaviti. Koincidencije u mom ivotu i izbori za koje sam se odluio doveli su me do ovog stepena. Sad u krenuti naprijed. Ponovo sam razmiljao o onom ovjeku, samotnom jahau u galopu po tamnom krajoliku Nove Engleske, koji izvikuje svoje upozorenje. Kova srebra je znao da su Painoeve i Defersonove rijei ljudi ve prije proitali u svojim domovima i o njima razgovarali u krmama. Paine je istaknuo istinu o tiraniji britanske imperije. Deferson je proglasio da je na narod odan naelima ivota, slobode i udnje za sreom, a Revere je jaui u noi shvatio da ljudi u svim kolonijama moraju biti potaknuti tim rijeima; podignue se i boriti za bolji svijet. Rijei... Donio sam odluku da prestanem oklijevati, da dovrim ono to sam toliko puta zapoinjao tokom svih ovih godina, da se proistim, da priznam - i da napiem rijei ove knjige. (Kraj)
123