2/5/2014

Psihoanaliza (u: knjievna teorija) | Terry Eagleton Kolotecheena

Kolotecheena
Just another WordPress.com weblog

Psihoanaliza (u: knjievna teorija) | Terry Eagleton

AUTOR: TERRY EAGLETON NASLOV: PSIHOANALIZA (U: KNJIEVNA TEORIJA) Psihoanalizu je krajem 19-tog stoljea razvio Sigmund Freud. Freud u svojim Uvodnim predavanjima o psihoanalizi kae da je pokreta ljudskog srutva ekonomske naravi. On smatra da je ljudskom povijeu uvijek upravljala potreba za radom, a ta potreba, prema Freudovom stajalitu, potreba za radom prisiljava nas na potiskivanje elje za uitkom i zadovoljenjem. Svako ljudsko bie primorano je potiskivati ono to Freud naziva naelom uitka primjenom naela stvarnosti, ali takvo potiskivanje moe kod nekih ljudi postati suvie snano i otjerati ih u bolest. Freud smatra da se ovjek odgaanjem neposrednog zadovoljenja nada da e na kraju biti nagraen jo bogatijim oblikom uitka. Ako teret tog odgaanja postane suvie teak, obino obolijevamo od bolesti koju Freud naziva neurozom. Neuroza je povezana s onim to je u nama kao ljudskoj rasi stvaralako, kao i sa uzrocima naeg nezadovoljstva. Freud kae da je jedan od naina na koji se hvatamo u kotac sa naim neispunjenim eljama sublimacija. Freud pod sublimacijom podrazumijeva upravljanje ljudske elje prema nekom drutveno priznatijem cilju, pa u tom smislu Freud kae da nesvjesni oduak za spolnu frustraciju moemo nai u npr. gradnji mostova, katedrala i sl. dakle, prebacivanjem instikata na neke vee ciljeve. Paradoks na kojem se temelji Freudovo djelo jeste da postajemo ono to jesmo tek snanim potiskivanjem elemenata od kojih smo sainjeni. Jedan od osobina po kojima se ljudska bia razlikuju od ivotinja je injenica da se iz raamo potpuno bespomoni i da smo potpuno ovisni o zrelijim pripadnicima ljudske vrste, tj. o naim roditeljima. Neobino duga ovisnost o roditeljima prvenstveno je materijalna (prehrana, toplina itd.) Freud smatra kako ovisnost o roditeljima ne prestaje na razini biolokog. Dijete e sisati majine grudi zbog mlijeka, ali e usput i otkriti da je ta radnja izvor uitka, a to je po Freudu prvi nagovjetaj spolnosti. Usta djeteta na taj nain nisu samo organ za tjelesno odranje, nego i erogena zona , koju dijete nakon nekog vremena moe zamijeniti sisanjem palca, a kasnije opet ljubljenjem. Kako dijete raste, ono otkriva i druge erogene zone. Freud smatra kako postoje tri faze spolnog ivota kod djeteta:
http://kolotecheena.wordpress.com/2009/05/26/psihoanaliza-u-knjizevna-teorija-terry-eagleton/ 1/6

2/5/2014

Psihoanaliza (u: knjievna teorija) | Terry Eagleton Kolotecheena

prva faza je oralna, ona je povezana sa eljom za unoenjem predmeta u tijelo; druga faza je analna; u analnoj fazi anus postaje erogena zona, a kad dijete pone nalaziti uitak u defekaciji, javlja se nova opreka izmeu aktivnosti i pasivnosti. Analno razdoblje je sadistiko jer dijete izvlai erotski uitak iz izbacivanja izmeta i destrukcije, ali je istovremeno ovo radoblje povezano i sa eljom za zadravanjem izmeta i posjednikim vladanjem okolinom, dijete tada ui novi oblik gospodarenja; trea je falusna faza, ovdje se djetetov spolni nagon usmjerava na genitalije, ali je nazvana falusnom, a ne genitalnom, jer je Freudu, na tom stupnju priznat samo muki spolni organ. U ovoj fazi djevojica se zadovoljava klitorisom, ekvivalentom za penis, a ne vaginom. Freud smatra kako dijete u ranom razdoblju svog ivota nije ujedinjeni subjekt nasuprot stalnom objektu kojeg prieljkuje; ono je sloeno polje nagonskih energija u koje je dijete uhvaeno, raspreno. Ovo se moe nazvati i autoerotizmom; dijete, naime, nalazi uitak u vlastitom tijelu koje meutim jo ne moe doivjeti kao cjeloviti predmet. Na ovom stupnju razvoja dijete je, prema Freudovom stajalitu, anarhino, sadistino, pod utjecajem onoga to Freud naziva naelom uitka. Dijete u tom razdoblju jo uvijek nije subjekt roda. Mehanizam koji oblikuje dijete u osobu je poznati Freudov edipovski kompleks. Na zavretku predediposvske faze, dijete nije samo anarhino i sadistino, nego i incestno. U djeaku se zbog tijesne veze sa s majinim tijelom raa nesvjesna elja za spolnim sjedinjenjem, dok djevojica, slinim vezama usmjerena na majku, zbog toga po svojoj prvotnoj elji uvijek homoseksualno usmjerena, svoj libido usmjerava prema ocu. Ono to djeaka odvraa od incestuozne veze sa majkom je oeva prijetnja kastracijom. Ta prijetnja ne mora biti izreena, ali djeak, vidjevi da je djevojica kastrirana, poinje pomiljati da bi se i njemu to moglo desiti. Zbog toga on tu incestuoznu elju potiskuje, prilagoava se naelu stvarnosti, potinjuje se ocu, odvaja od majke i nesvjesno se tjei milju da e on nekad zauzeti mjesto koje trenutno zauzima otac. Zbog toga se djeak miri sa ocem i tako preuzima simboliku ulogu mukarca. Prevladavanjem edipovskog kompleksa djeak postaje subjekt s rodom. Ako djeak ne moe uspjeno prevladati edipovski kompleks, on moe postati spolno nesposoban za tu ulogu, to moe voditi u homoseksualnost. Edipovski kompleks kod djevojica mnogo je sloeniji, nego kod djeaka.. Freud je tipini predstavnik mukog drutva, ensku spolnost on oznaava kao tamni kontinent. Djevojica se, prema Freudovom shvatanju, uviajui da je manje vrijedna, odvraa od jednako kastrirane majke i nastoji zavesti oca. Budui da je to nastojanje osueno na propast, djevojica se mora ponovo okrenuti majci, identificirati se s njom, a penis e podsvjesno zamjeniti djetetom koje eli dobiti od oca. Nema oiglednog razloga koji bi djevojicu odvratio od takve elje, budui da je ona ve kastrirana, niko joj ne moe prijetiti kastracijom. Edipovski kompleks nije kompleks kao bilo koji drugi, to je struktura odnosa po kojoj postajemo onakvi kakvi jesmo. U fazi edipovskog komplesa se konstituiramo kao subjekti. To je prelazak s Prirode na Kulturu. Edipovski kompleks je, prema Freudovom shvatanju, poetak stvaranja moralnih osjeaja, savjesti, potivanja zakona itd . Stvarna ili zamiljena oeva zabrana incesta je simbol svih oblika vlasti s kojim e se dijete kasnije sretati. Usvajanjem tog zakona dijete u sebi poinje stvarati superego. Ljudski subjekt koji nastaje u edipovskoj fazi je subjekt koji stalno pulsira izmeu svjesnog i nesvjesnog. Za Freuda su snovi kraljevski put u nesvjesno. Snovi su simboliko ispunjenje naih nesvjesnih elja. Freud kae kako budni ego djeluje ak i dok sanjamo, on cenzurie slike i preinauje poruke. Nesvjesno itav niz slika stapa u jednu reenicu ili pak dislocira znaenja s jednog predmeta na drugi. Ovo stalno kondeziranje i
http://kolotecheena.wordpress.com/2009/05/26/psihoanaliza-u-knjizevna-teorija-terry-eagleton/ 2/6

2/5/2014

Psihoanaliza (u: knjievna teorija) | Terry Eagleton Kolotecheena

dislociranje znaenja poklapa se s onim to je Roman Jakobson nazvao dvjema primarnim operacija ljudskog roda: metafora i metonimija. Upravo je to potaklo J.Lacana da a kae da je nesvjesno struktuiranioo kao jezik. Prema Freudovom stajalitu snovi su glavni, ali ne i jedini put u nesvjesno. Postoje jo i tzv. paraprakse, neobjanjive govorne omake, propusti u sjeanju, greke pri itanju itd. Freud govori o tri vrste neuroza: prisilne (kad osjetite da morate dotaknut svaku ulinu svjetiljku); histerine (kad vam se bez ikakvog razloga oduzme ruka); fobine (kad se bezrazlono plaite otvorenih prostora ili nekih ivotinja). Obino postoji velika veza izmeu neuroza i trenutka u prededipovskoj fazi pacijenta, kada je njegov razvoj bio osujeen ili zaustavljen. Osim neuroze, Freud govori i o paranoji. Paranoja se odnosi na manje-vie sustavno stanje obmane, u koje Freud ukljuuje ne samo obmane proganjanja, nego i umiljenu ljubomoru i umiljenu veliinu. Shizofrenija je odvajanje od stvarnosti i povlaenje u sebe, praeno prekomjernim, ali prilino sustavnim stvaranjem fantazija. Jezik shizofreniara prema Freudovom stajalitu je nalik na pjesniki jezik. Zadatak psihoanalitiara se najbolje moe saeti u Freudovoj paroli: Gdje bijae id, neka bude ego. U kasnijim radovima Freud je na ljudsku vrstu gledao kao vrstu koja vene u zagrljaju stranog nagona za smru. Krajnji cilj ivota je smrt, povratak onom blaenom, beivotnom stanju u kojem nita ne moe povrijediti eros. Eros ili spolna energija je snaga koja gradi povijest, ali je ona sputana traginim proturjejem prema Thatanosu, tj. nagonu prema smru. Freudizam je napadan raznim argumentima, a mora se priznati da je mnogo toga u njemu proturjeno. Najvie prigovora dolazi od feministike kritike. Freudu se esto prigovara to da je sve sveo na seks (Eagleton smatra da je ovaj prigovor neodriv). Jacques Lacan je francuski psihanalitiar, na kojeg se posebno oslanjaju feministkinje, iako on nije profeministiki orijentiran mislilac. Lacanovo djelo je izvorni pokuaj novog pristupa freudizmu. Lacan je posebno zanimljiv i knjievnim teoretiarima zbog njegovog odnosa prema jeziku i subjektu. U svom djelu Ecrits Lacan pokuava reinterpretirati Freuda u svjetlu strukturalistikih i poststukturalistikih teorija diskursa. Freud je smatrao da malo dijete u najranijem razdoblju ne moe jasno razlikovati subjekt od objekta. Lacan to razdoblje naziva imaginarnim , a pod tim podrazumijeva stanje u kojem jo nemamo osjeaj o definiranom sreditu bia. Dijete u prededipovskom razdoblju ivi u odnosu simbioze sa majinim tijelom, a to tijelo zamagljuje jasnu granicu izmeu dvaju tijela. Ako zamislimo malo dijete kako se posmatra u ogledalu (Lacan to naziva zrcalnom fazom), shvatit emo kako se unutar tog imaginarnog stanja zainje klica ega, integrirana slika o sebi. Osjeaj o nekakvom svome ja stjeemo tako to odraz toga ja dobivamo iz nekakvog predmeta ili osobe vanjskog svijeta. Taj je predmet u isti mah i dio nas i nije. U tom smislu je slika koju dijete vidi u ogledalu otuena: dijete se u njoj krivo prepoznaje. Kada govorimo o predepivovskoj fazi, mislimo na oblik ivota u kojem postoje samo dvije stvari:

http://kolotecheena.wordpress.com/2009/05/26/psihoanaliza-u-knjizevna-teorija-terry-eagleton/

3/6

2/5/2014

Psihoanaliza (u: knjievna teorija) | Terry Eagleton Kolotecheena

Kada govorimo o predepivovskoj fazi, mislimo na oblik ivota u kojem postoje samo dvije stvari: dijete i drugo tijelo, obino majino. Kasnije se ovaj dijadski odnos zamjenjuje trijadskim koji nastaje pojavom oca. Otac po Lacanovom miljenju predstavlja Zakon, a u provom redu drutvenu zabranu incesta. Pojava oca odvaja dijete od majina tijela, a time djetetovu elju za majkom potiskuje u nesvjesno. Upravo ta elja je ono to nazivamo nesvjesnim. Drama edipovskog kompleksa ne moe poeti prije nego to dijete postane svjesno razlike meu spolovima. Ta razlika se oituje pojavom oca, pa je falus, jedan od kljunih termina u Lacanovom djelu, nosilac znaenja razlike meu spolovima. Lacanova izvornost je u tome to je Freudov proces edipovskog sukoba preformulirao s obzirom na jezik. Situaciju s ogledalom moemo shvatiti i kao metaforu: jedan pojam (dijete) otkriva slinost sa sobom u drugom (ogledalu). To je za Lacana slika imaginarnog kao cjeline, predmeti se u zatvorenom krugu neprestano odrazuju jedan u drugom. Pojava oca baca dijete u poststrukturalistki osjeaj tjeskobe. Ono sada mora shvatiti da identiteti nastaju kao posljedica razlike, jedan naziv ili subjekt jeste ono to jeste samo zato to iskljuuje drugi. Stekavi pravo pristupa jeziku, malo dijete nesvjesno ui da znak pretpostavlja odsutnost predmeta koji oznauje. Jezik stoji umjesto predmeta. Dijete se mora pomiriti sa injenicom da mu izravni pristup stvarnosti nikada nee biti mogu. Metaforiki svijet zrcala ustupio je mjesto metonimijskom svijetu jezika. Ovo potencijalno beskrajno kretanje od oznaitelja do oznaitelja Lacan naziva eljom . Svaka elja nastaje iz odsutnosti neega to uporno nastoji nadomjestiti. Ljudski jezik funkcionira na temelju takve odsutnosti. Zai u jezik znai postati rtvom elje. Lacan falus naziva transcedentalnim oznaiteljem, meutim, falus nije predmet, on je tek puka oznaka razliiitosti. Lacan smatra da je nesvjesno struktuiran kao jezik. To nije samo zato to nesvjesno funkcionira pomou metafore i metonimije, nego i zato to je, kao jezik za postrukturaliste, sastavljeno manje od znakova, a vie od oznaitelja. Lacan o nesvjesnom govori kao o bizarnom, gotovom neitkom modernistikom tekstu koji svoje tajne nee otkriti interpretaciji. Izmeu svjesne i nesvjesne razine bia postoji jaz, koji se prema Lacanovom shvatanju, najbolje oituje kada govorimo o sebi. Kad kaem :Ja u sutra pokositi travnjak, tada je taj izgovoreni ja prilino stabilna taka, ali je ujedno skrven u dubinama onog ja koje izgovara reenicu. Prvi ja je u teoriji jezika poznat kao subjekt izjavne reenice; drugo ja, ono koje izrie reenicu je subjekt koji izjavljuje. Zamjenica ja stoji umjesto subjekta koji vjeito izmie, a to znai da nikad u istom momentu ne moemo misliti i biti. Zbog toga Lacan Descartesovo Mislim, dakle jesam, pretvara u Nisam ondje gdje mislim, a mislim ondje gdje nisam. Postoji analogija izmeu ovoga o emu je do sada govoreno (subjekt izjavne reenice i subjekt koji govori) i knjievnosti. U nekim knjievnim djelima, posebno realistikim, panju itatelja ne privlai izjavni in, tj, nain na koji je neto reeno. Panju u takvim djelima privlai ono to je reeno, tj. sam izjava. Meutim, mnogi moderni teksovi namjerno uklapaju izjavni in, tj. proces vlastite proizvodnje u svoj sadraj. Ono to ine zato to ne ele da ih uzmimamo kao apsolutnu istinu, oni ele da potaknu itatelja na kritiko razmiljanje. Interpretacijom Freuda u smislu jezika kao ponajprije drutvene djelatnosti, Lacan nam prua mogunost za ispitivanje odnosa izmeu drutva i nesvjesnog. Nesvjesno je za Lacana jedna od posljedica jezika. Jezik nam uvijek prethodi. Termini kao jezik, nesvjesno, roditelji, simboliki poredak, nisu kod Lacana potpuno sinonimni, ali su povezani. On o njima ponekad govori kao o Drugom . Naa nesvjesna elja je upuena prema tom Drugom, to Drugo je neka vrsta izuzetno ugodne stvarnosti koju ne memo imati.
http://kolotecheena.wordpress.com/2009/05/26/psihoanaliza-u-knjizevna-teorija-terry-eagleton/ 4/6

2/5/2014

Psihoanaliza (u: knjievna teorija) | Terry Eagleton Kolotecheena

Za ilustarciju psihoanalitike kritike, moe posluiti roman D.H Lawrencea Sinovi i ljubavnici . U doba kad je pisao ovaj roman, Lawrence je znao neto o Freudovom djelu iz druge ruke (od svoje ene Friede, Njemice). Roman Sinovi i ljubavnici je izrazit edipovski roman. Lik u romanu, mladi Paul Morel, npr. spava u majinom krevetu, postupa sa njom njeno, kao ljubavnik, osjea snanu odbojnost prema ocu; izrasta u mukarca koji je nesposoban da ostvari zadovoljavajui odnos sa djevojkom, a na kraju nalazi izlaz u ubojstvu majke. Sama gospoa Morel, njegova majka, ljubomorna je na njegovu vezu sa Miriam. Gospodin Morel, Paulov otac, ne sudjeluje u ivotu sina, i utjehu nalazi na poslu, u tradicionalnoj ulozi mukog gazde. Paulovoj predodbi o slabosti oca i snazi majke, moemo prii i s edipovske i sa klasne strane. Ono to je jo zanimljivo u ovom romanu je to da u trenucima kada Paul izlazi u prvi plan pripovijedanja, otac uzmie u pozadinu. Ako se sjetimo Lacanove teorije vidjeti emo da roman ne govori tano ono to misli, niti misli ono to govori, i to se moe objasniti psihanalizom: djeakov edipovski odnos prema ocu je dvoznaan jer djeak voli oca, a istovremeno gaji suparniki odnos prema njemu. Ovakvim itanjem romana Sinovi i ljubavnici gradimo svojevrsni podtekst djela, tekst koji postoji unutar teksta, a razotkriva se na pojedinim simptomatinim takama, punim vieznanosti. Sva knjievna djela sadre jedan ili vie takvih podtekstova, pa bismo o njima mogli govoriti kao o nesvjesnom djela. Ono o emu djelo uti i nain na koji uti moe biti jednako vano koliko i ono o emu govori. Psihioanalitiku knjievnu kritiku moemo podijeliti na eitiri vrste; moemo se baviti: autorom, sadrajem, formalnim ustojstvom djela i itateljem. Psihoanalitika kritika se uglavnom orijentirala prema prve dvije kategorije. Za psihoanalitiki knjievnu kritiku posebno je poticajna Freudova teza o prirodi snova (Tumaenje snova). Ono to Freud naziva latentnim sadrajem snova sastoji se od nesvjesnih elja, telesnih poticaja za vrijeme spavanja, dok je sam san rezultat i proizvod preoblikovanja te sirovine, to Freud naziva radom sna. San koji nastaje takvim radom je san kojeg se sjeamo. San, dakle nije samo izraz ili reprodukcija nesvjesnog, jer izmeu sna i jave postoji proces transformacije. Veliki dio knjievne teorije je svojevrsna sekundarna revizija knjievnog teksta. Knjievna teorija potpunjuje praznne teksta, ona to radi da bi skratila put teksta do itatelja. Freudov prikaz snova omoguuje nam da knjievno djelo vidimo ne kao odraz, nego kao neku vrstu proizvodnje. Knjievno djelo, ba kao i tekstove snova moemo analizirati, odgonetati i ralanjivati kako bismo pronikli u procese njihovog nastanka. Freud je jednom promatrao unukvu igru i zapazio da djeak baca igraku viui Fort (ode), a zatim je uzicom povlai k sebi uz povik Da (ovdje). U djelu Onokraj naela uitka Frreud je tu poznatu igru protumaio kao djeakovo simboliko ovladavanje majinom odsutnou, ali je moemo tumaiti i kao prvi nagovjetaj pripovijesti, jer i najsloenije pripovijesti moemo itati kao varijantu tog modela (naruavanje odreenog sklada i njegovo ponovno uspostavljanje). Predmet koji smo izgubili ve na poetku (majino tojelo), po Lacanovoj teoriji je pokreta pripovijesti ovjekovog ivota. Ako je za psihoanalizu kastracija prototip svake odsutnosti, tada teksovi kao to su npr. Becketovi, prihvaaju istinitost kastracije, neizbjenost gubitka, odsutnosti i razliitosti. itanje takvih tekstova suoava nas sa tim istinama. Postoji jo jedna oigledna veza izmeu psihoanalize i knjievnosti. Freud smatra da je izbjegavanje bola i postizanje ugde temeljni pokreta svakog ljudskog djelovanja. velika veina ljudi ita knjievnost jer upravo u njoj nalazi uitak, a psihoanaliza je upravo teorija o uitku.
http://kolotecheena.wordpress.com/2009/05/26/psihoanaliza-u-knjizevna-teorija-terry-eagleton/ 5/6