Professional Documents
Culture Documents
Titanik Drama
Titanik Drama
Lica:
DON PJERPOINT MORGAN finansijski magnat, vlasnik
kompanije VAJT STAR.
DOZEF BRUS ISMEJ predsednik kompanije VAJT STAR.
VILIJEM DEJMS PITI izvrni direktor zaduen za publicitet i
reklamnu kompanju.
DEJMS MIL glavni inenjer brodogradilita HARLAND i VOLF u
Belfastu.
TOMAS ENDRJUZ konstruktor inenjer
EDVARD SMIT kapetan broda TITANIK
DON DEJKOB ASTOR milioner, najbogatiji ovek na brodu
MEDLIN FORS njegova druga, mnogo mlaa ena, trudnica
BENDAMIN GUGENHAJM industrijalac i plejboj
LEONTINA OBAR njegova nova ljubavnica, francuska pevaica
ISIDOR TRAUS vlasnik robne kue MEJS
IDA TRAUS njegova ena
SER KOZMO EDMUND DAF GORDON baron
LEJDI LUSI DAF GORDON njegova ena, kreatorka mode i
vlasnica skupih butika u Parizu i Londonu
PUKOVNIK SEMANES predstavnik vajcarskog bankarskog
saveza
GROF ALEKSEJ MIHAILOVI MALJENKOV petrogradski
plemi, starac
GROFICA ANA VASILJEVNA MALJENKOVA njegova ena
KARSEN holandski trgovac dijamantima
B. T. STED publicista i izdava
MAJOR BET izaslanik predsednika republike, kockar
SUDIJA VEJN sudija iz Nju Jorka
NAUNIK SKOT naunik iz Londona
VINESTERSKI BISKUP
SPED ameriki lan olimpijskog komiteta
BAPTISTA
VALAS HARTI violinista, ef orkestra na brodu
HIINS kormilar u vreme tragedije
MOLI BRAUN ena bogataa Dejmsa Brauna, tragaa zlata
DAMA SA BISERIMA
KOFI loa
VIKTOR sluga g. Gugenhajma
PERN prvi mainista
HENDRIKSON loa
FLIT mornar osmatra
BARKER putnik sa fotoaparatom
BRAJD drugi telegrafista
KAPETAN KARPATIJE
2
POSADA KARPATIJE
SEKRETAR
MOMCI IZ OBEZBEENJA
PUTNICI TREE KLASE: SRBIN, SRBIJANAC, HRVAT,
ITALIJAN, GRK, BUGARIN, TURIN, IRAC,
RUS, ENGLEZ, NEMAC, MAARICA, kao i
PET KINEZA slepih putnika
PRVI IN
Raskono ureen kabinet D. B. Ismeja, prepun skupocenih slika i
maketa raznih brodova i jedrenjaka. S leve strane, izrezbaren
masivni sto za kojim sedi predsednik kompanije, VAJT STAR i
paljivo prelistava gomile papira, koji su rasuti svuda po neurednom
stolu.
Ispred njega, na samom kraju stola, elegantna lampa sa tamnim
abaurom.
Na sredini kabineta, povuen dublje, nalazi se veliki konferencijski
sto na kome su raireni i spajalicom spojeni ogromni projekti broda
u izgradnji.
S desne strane, tapacirana kona vrata. Do njih, ispod velike slike
vlasnika kompanije D. P. Morgana, ouvana rimska amfora.
Malo dalje od nje okrugli sto i etiri stolice s visokim naslonom.
D. B. Ismej pregleda brdo pristiglih rauna. Odmahuje glavom.
Mrmlja.
U desnoj ruci dri upaljenu havanu.
Pepeo opasno visi.
Iznad zamiljenog oveka dim se lenjo die.
Svuda vlada polutama.
Odjednom, telefon jako zazvoni.
D. B. ISMEJ (naglo se trgne): Hu! (pepeo mu padne na papire) Do
vraga! (otrese pepeo) Prestrai me! (telefon uporno
zvoni) Evo, evo, evo... (pokuava da pronae telefon).
Polako, ta si navalio... evo... gde si se, bre, sakrio?!
(pronae telefon ispod rasutih papira) Ha! Tu si, vrae!
(podie slualicu i odmerenim, dubokim glasom)
Predsednik, sluam! (polako gasi cigaru) Rekao sam da
to mora da se uradi! Mora! Neu nikakva objanjenja, je
l jasno?! To nije tvoja briga! Ja o svemu odluujem! Ja!
Je l ti jasno, magare?! (urla) Ba me briga za vae
probleme! Ja sam gazda i ja odluujem! Mar, bednie!
(tresne slualicu) Barabe! Sve je to isti ljam! Olo! Fuj!
Oni e mene da...
(Vrata se naglo otvaraju i nabusito, silovito, bahato ulazi D. P.
Morgan)
D. P. MORGAN (zalupivi vrata petom, teatralno): O-o! Dobar dan,
gospodine predsednie! Dobar dan, kuo! ta ima
novo? ta se radi? (stane na sredinu kabineta i
neukusno rairi noge) Kako je, momino, a?
D. P. MORAGAN (setivi se): A-a, da! Taj izvetaj! Da, da! Setio
sam se sad! Izvetaj, izvetaj! I ta, mome, kae taj
tvoj izvetaj?
D. B. ISMEJ gleda ga nemo.
D. P. MORGAN (pucketa prstima): Alo, alo, kolega! Ukljui
se,alo! Pitam te, ta kae taj tvoj izvetaj?
D. B. ISMEJ (uplaeno): Kae... kae... da smo prolu godinu
zavrili... zavrili...
D. P. MORGAN (nervozno): Kako smo zavrili? Kako?
D. B. ISMEJ (tiho):... Zavrili smo... gubitkom... gospodine...
D. P. MORGAN (iznervirano): Ne ujem, kako smo to zavrili?
D. B. ISMEJ (glasnije): Gubitak smo...
D. P. MORGAN (kiselo): Ponovi, ponovi, gospodine predsednie,
koju si to re rekao?
D. B. ISMEJ (preplaeno, glasnije): Gubitak...
D. P. MORGAN (pojuri prema njemu i epa ga za guu): Udaviu
te, bitango! Udaviu te, zlotvore! (snano ga upa)
Ovim u te rukama udaviti! Ja u ti presuditi, razbojnie!
Ja! Zna li da prezirem tu prokletu re?! Da li zna?!
(cima ga iz sve snage)
D. B. ISMEJ (davi se, ne moe da doe do vazduha): Khh... khh...
ja... khh... khh... nemojte... ja... khh...
D. P. MORGAN (ljue): ta nemoj, ta nemoj, dukelo?! Zna li ti
da ja prezirem tu odvratnu re?! Je li ti to zna? (stiska
ga jae) Udaviu te, udaviu te, barabo! Odvrnuu ti tu
glupavu glavu! (cima ga)
D. B. ISMEJ (bled): Khh... nemojte... khh... milost... milost... khh...
(mlatara nemono rukama)
D. P. MORGAN (besno ga odgurne i baci na pod): Milost, milost!
Milost trai, a? (dune) Hu! Bednie! ta ti misli kako
sam ja bogatstvo stvaro, a? Misli li ti, huljo, da je to
lako bilo? Misli da je lako zaraditi prvi dolar, a? (nagne
se nad njim i vue ga za uvo) Misli da je lako zaraditi
jedan jedini jebeni dolar, a? Ja da sam pravio gubitke,
zna gde bi danas bio?! Ko bi ja danas bio?! Niko i
nita! Bednik! Propalica! Sirotinja! Olo! Nikad ne bi
uspeo! Prosio bi na ulici! Prosio! (pusti mu uvo) A zna
li ti ta sam ja danas? (ponovo ga jako povue za uvo)
Zna li, govnaru?
D. B. ISMEJ (dri se za grlo): A-a! Znam... gospodine... znam...
ja... ja...
D. P. MORGAN (cima ga za uvo): ta zna, ta zna, gnjido?
14
15
D. P. MORGAN: To je tako! ivi ili umri! Uzmi ili ostavi! Grabi ili
e biti pojeden! To je na ivot! Nema tu
prenemaganja i gubitaka! Profit mora da se pravi! rtve
nisu bitne! Njih niko ne pamti! Vano je da se trite
osvoji i da se konkurencija pobedi. Zato se moraju
pokriti svi trokovi! Mora da udavi sve trokove! To je
nunost! To su pravila igre! Ili e ti nekog pojesti ili e
taj neko pojesti tebe! To je stvarnost! Nema lai!
Kapitalizam je vean! On je prirodan. ovek voli da pije
krv svoga blinjeg. Pa, ta? Volimo mi to svi pomalo. Ja
bar to priznajem. To me i dri u ivotu. (napui usta)
Srrrk! Hi-hi! Srrrk! (brie rukom usta) Hu! Vrua ljudska
krv! Hi-hi!
D. B. ISMEJ se strese.
Uini mu se kao da gazda pije njegovu krv.
Zaljulja mu se u glavi.
Umalo se ne srui na pod.
D. P. MORGAN (seda na sto i ugasi lampu, mrak): Dakle, ta ti,
predsednie kompanije, predlae da radimo? Kako da
pokrijemo gubitak, moralisto?
Tajac.
Svuda mrak.
D. B. ISMEJ (kalje): Pa... ovaj... kako da kaem... razmiljao sam
mnogo... moda bismo mogli da... da ubrzamo
zavretak Titanika i da... da, ovaj, da ga... to pre
osposobimo da plovi...
Lampa sine.
D. P. MORGAN paljivo slua.
D. B. ISMEJ (nervozno): ...Slaem se da moramo... gubitak da
pokrijemo... ali, ne onako... znate... to je mnogo
rizino... zato je bolje da... da Titanik...
Lampa se ugasi.
Mrak.
Stanka.
D. B. ISMEJ (uje se kako uzdie): ... da Titanik to pre... to pre...
Lampa sine.
16
17
D. P. MORGAN: Neu.
D. B. ISMEJ: Neete?! Ne razumem, zato?
D. P. MORGAN (kraj vrata): Lednici su tada veliki, predsednie!
Hi-hi!
D. B. ISMEJ: Ali, gospodine, ploviemo na pravom Titaniku.
D. P. MORGAN: Znam, zato i neu. Hi-hi!
D. B. ISMEJ: Zato, gospodine?
D. P. MORGAN: Zato to je i gubitak velik. Hi-hi! (izae)
D. B. ISMEJ sam, stoji preneraeno.
Stanka.
D. B. ISMEJ (plane): Bednik! Olo! Smrad! (oponaa ga) Zato to
je gubitak velik! (svojim glasom) Kao da sam ja
napravio taj gubitak. (oponaa ga) Nudim ti da postane
bogat i slavan! Hi-hi! Ha-ha! (normalno) Bandit!
Razbojnik! Ubica! Ko zna koliko je taj ljudi pobio?!
Zlikovac!
Prilazi stolu i nervozno zvoni.
Ponovo zvoni, jae i bre.
Uurbano ulazi SEKRETAR.
SEKRETAR (blago se nagne): Izvolite, gospodine predsednie,
zvali ste me?
D. B. ISMEJ (sedne u stolicu, zavali se i podigne noge na sto): ta
sam ja naredio, mladiu?
SEKRETAR (zbunjeno): Ne znam, predsednie, na ta to mislite?
D. B. ISMEJ (glasno): Jesam li ja naredio da me niko ne
uznemirava? Jesam li ja naredio da me uvek obavestite
kad ovaj...
SEKRETAR (uplaeno): Ali, gospodine predsednie, on uvek tako
naglo upadne da ja ne mogu...
D. B. ISMEJ (besno): Ba me briga! To je tvoj problem! Hou da
se moja nareenja izvravaju! Ne moe mi u kabinet
upadati ko hoe i...
SEKRETAR (glas mu drhti): Ali, on je...
D. B. ISMEJ (urla): Ba me briga! Ja sam predsednik! Ja vodim
ovu kompaniju! Ti si duan da slua samo mene!
Samo mene! Otputen si, deko! (pali havanu)
Otputen! Idi!
SEKRETAR (plano); Nemojte, molim vas, gospodine
predsednie...
D. B. ISMEJ (vie): Mar napolje! Neu vie da te vidim! Mar,
gnjido!
21
ZAVESA
DRUGI IN
Kabinet D. B. Ismeja. Sve je kao u prvom inu samo su nad
rairenim projektima nagnuti, pored D. B. Ismeja, glavni inenjer
kompanije HARLAND i VOLF g. Dejms Mil i g. ing. Tomas
Endrjuz.
Svi su u elegantnim kouljama. Sakoi su im prebaeni preko
stolica. Rade ve due vreme.
Sva svetla su upaljena. Sve bljeti.
Upaljena je i lampa na stolu.
Slika D. P. Morgana se nakrivila ulevo.
22
24
25
26
27
Stanka.
V. D. PITI popravlja revere i zalizuje kosu.
D. B. ISMEJ (lagano podie glavu i teatralno se zavaljuje u
stolicu): O-o, da, da, oseam tvoj novi miris, deko. Ti,
namazanko, svaki put drugaije mirie...
V. D. PITI (smeka se zadovoljno): He-he! Gospodine
predsednie, ovek koji vodi propagandu i reklamnu
kampanju mora uvek perfektno da izgleda. (zalizuje
kosu) A imati tu ast da se vodi kampanja za
najluksuzniji brod na svetu je, moram to priznati,
izuzetno velika odgovornost i obaveza.
D. B. ISMEJ (jalno): Kako ide posao, mladiu? uo sam od nekih
vrlo uticajnih ljudi u Londonu, da si ti postao
najomiljenija figura u enskim krugovima, kau mi...
V. D. PITI (gladi brkove): Ma, prie, samo prie! He-he! Znate i
sami kakav je na narod. Niko ne vidi koliko radim da
bih doveo na brod najmonije ljude na ovoj planeti.
D. B. ISMEJ: I, kako ide? Javljaju li se ljudi?
V. D. PITI: Pa, zahvaljujui mom neodoljivom armu, uspevam da
osvojim srca gospoa i kerki. Znate, ene su eljne
senzacije i pokazivanja, i ja ih zavodim da...
D. B. ISMEJ: I kako ide?
V. D. PITI: ta, zavoenja? Mislite kako to...
D. B. ISMEJ: Ma, ne, direktore! Interesuje me kako napreduje
spisak putnika Prve klase. Hoe li ljudi da putuju sa
nama?
V. D. PITI (vano): Gospodine predsednie, sve karte su
rasprodate! (povisi glas) Rasprodate! Nema vie ni
jedne jedine. Reklamna kampanja je potpuno uspela.
Interesovanje je sve vee i ja bih predloio... da... ali, ne
znam imam li pravo na to, gospodine?
D. B. ISMEJ: Samo napred, direktore. Sluam te paljivo. ta si to
hteo da mi predloi?
V. D. PITI (prie mu i tie): Pa, gospodine, vi znate moje
organizatorske sposobnosti, a, koliko sam nauo, gazda
me je ve nekoliko puta javno pohvalio, zar ne?
D. B. ISMEJ (brzo): Ne znam, nisam nita uo. No, da ujem taj
tvoj predlog?
V. D. PITI (gleda ga nepoverljivo ispod oka): O, da! Pa, vidite, ja
bih vam predloio da izvrimo neka mala, dodatna
ulaganja i da napravimo neka pomeranja...
D. B. ISMEJ (oprezno): Na kakva to pomeranja misli?
V. D. PITI (eretski): Ma, ne mislim ja na pomeranja u kompaniji.
Tu nam nikakva pomeranja nisu potrebna. Tu je sve
29
30
obavim i da onda sve dobro uveem. (nasmeje se) Haha! Kako vi to, mornari, kaete, da dobro veem uad!
Ha-ha! Eto, ja se raspriao i meljem li meljem. He-he!
Nita konkretno ne govorim. He-he! (sipa viski) Hoete
li vi jo? O, pa vi niste ni to popili! Ajde, ajde iveli,
iveli! (podie au i ispija do kraja)
KAPETAN SMIT (podie au i popije malo): iveli, gospodine.
D. B. ISMEJ: Gospodine Smit... (ustane)... gospodine Smit, ast
mi je pripala da vas obavestim da ste vi, odlukom
Uprave kompanije, jednoglasno, bez ijednog glasa
protiv, dobili tu privilegiju da prvi upravljate najveim
brodom na svetu i da vam tako kompanija uzvrati za
va dugogodinji i predan rad... (prua ruku, uzima
kapetanovu i snano trese) estitam, gospodine
kapetane! Vi ste to stvarno zasluili! Primite moje
iskrene estitke. (trese mu ruku)
KAPETAN SMIT (podigne se, zbunjen, pokuava da izvue ruku):
Gospodine predsednie... izvinite... ja...
D. B. ISMEJ (brzo): Znam, znam, prijatelju! Vidim, uzbueni ste
mnogo! Znam da ste vi skroman i poten ovek i da ne
volite ceremonije, ali, gospodine kapetane, vama je
pripala ta ast, jer ste vi ponos nae kompanije.
KAPETAN SMIT (izvue ruku): Molim vas, gopodine, ja sam hteo...
da kaem...
D. B. ISMEJ (napadno): Nemojte nita da mi govorite, sve je
suvino. Nemojte se toliko zahvaljivati. To mesto
pripada samo vama. To je samo vae! Vi ste to
zasluili. (usiljeno se smeje) He-he! Vi ste naa
legenda!
KAPETAN SMIT (tiho): Hvala lepo, ... to sam hteo da vam kaem...
ja... ne...
D. B. ISMEJ (bre-bolje): Nemojte se meni zahvaljivati. Ja sam
vam saoptio odluku Uprave kompanije. Sve ostale
pojedinosti oko preuzimanja dunosti dobiete u
Kapetaniji. He-he! Vi to dobro znate i ja...
KAPETAN SMIT (ispravi se i povisi glas): Gospodine predsednie,
izvinite, ali hou da vam kaem da ja ne mogu da
prihvatim tu ast.
D. B. ISMEJ (zapanjeno): ta-a?! ta to priate, kapetane Smit?
KAPETAN SMIT: Zahvaljujem se vama i Upravi na poverenju, ali ja
to ne mogu da prihvatim.
Stanka.
Gledaju se.
37
38
42
44
ZAVESA
TREI IN
Salon za odmor Prve klase na Titaniku, uraen je tano kao uveni
veliki salon u versajskom dvorcu.
Putnici se polako vraaju sa veere.
Vrata levo koristi samo livrejisana posluga koja, kad ne slui, stoji
ukoeno i gleda paljivo u goste. Posluga je neprimetna i trenutno
reaguje na svaki zahtev putnika.
Na vrata s desne strane ulaze putnici Prve klase.
Salon je udoban, raskoan, intimnu atmosferu mu daju skupocene
slike na zidu i bogato ukraene lampe na okruglim stolovima.
Svetlost je priguena, tako da se u polutami nazire posluga u
pozadini.
Putnici su prisni, jer plovidba traje ve etiri dana.
U pozadini, iz polutame, tiho se uje orkestar.
uman: Fantazija putnika.
45
LEJDI GORDON: ula sam sve najbolje. Bio je, kau, veliki plemi.
Svi su ga uvaavali zbog njegovog potenja i dobra
srca. Priaju da se u Revoluciji tako dostojanstveno
drao da su ga i mnogi revolucionari potovali.
LEONTINA OBAR: Eto, vidite! Vremena su, dakle, uvek ista! Ne
treba previe otro suditi! ivot je nepredvidiv! Nikad ne
znamo kako bismo se mi ponaali u nekoj iznenadnoj
situaciji. Ljubav ne priznaje granice. Vezani ste samo za
voljenu osobu i spremni ste za nju sve da uinite...
LEJDI GORDON (odmahnu glavom): To je nekad bilo! Danas su,
ipak, druga vremena. Sve se brzo menja. Nema vie
romantinih zanosa. Grofa de Boneja mogu da
razumem. Tada je to bilo iskreno, kako vi kaete, iz
ljubavi! Ali danas, to se radi samo iz mode! Astor je to
uradio da bi mu drugi zavideli i da bude u centru panje,
a ta bezobraznica hoe samo njegov novac. To je bar
jasno. Nema tu nikakve ljubavi, gospoice moja draga!
LEONTINA OBAR: Ne razumem vas, gospoo, zato vi sve tako
surovo negirate? Zar vi, zaista, ne verujete u ljubav?
Zar vi niste voleli?
LEJDI GORDON: Negiram sve to je lano! Izvetaeno! Ne mogu
vie da gledam to prenemaganje. Ne mogu da gledam
to pubertetsko ljubakanje i dranje za ruke. Zar se u
njegovim godinama tako ponaa? Zar ga nije sramota?!
LEONTINA OBAR: Zato da ga bude sramota? Nemojte tako! On
je zaljubljen, to se ba vidi. (neno) Oni se vole! Ta oni
su, ipak, na medenom mesecu i...
LEJDI GORDON: Sve je to la! minka! Poza! Modni detalj! Pih!
ta su sve spremni da odglume?! Reklamni trik! Flert!
Bude i proe! Zapamtite, ljubavi nema! Ne-ma!
Ljubav je umrla u prolom veku! Danas postoji samo
lini interes i dobra raunica!
LEONTINA OBAR: Ne slaem se sa vama! Interesi su prolazni,
ljubav je trajna! Vena! Ljubav nas uzdie i uspravlja.
Ljubav nas ispunjava i...
LEJDI GORDON (cinino): Fraze! Gomila praznih fraza!
LEONTINA OBAR (uzbueno): Nisu to fraze... nisu... ja iskreno
govorim... ... ja neu da pristanem... ako ljubavi nema
ta e nam ivot? Ako... (ugleda groficu Maljenkovu i
gospou traus)... Ah! Evo stiu dve velike dame!
(glasnije) Gospoo traus, grofice Maljenkova!
Gospoa traus i grofica Maljenkova nasmejane prilaze.
48
54
56
58
Zabava je na vrhuncu.
GROFICA MALJENKOVA (visoko): Hoemo muziku! Hoemo da
igramo!
IDA TRAUS: Tako je, grofice! Dosta prie! Dajte beki valcer!
B. GUGENHAJM: Muzika, muzika! Viktore, pozovi efa orkestra!
Viktor dovodi efa orkestra Valasa Hartija.
VALAS HARTI (diskretan i elegantan): Izvolite, gospodine
Gugenhajm. Ja sam ef orkestra.
B. GUGENHAJM: Kako se vi zovete, gospodine?
VALAS HARTI: Valas Harti.
B. GUGENHAJM: Valas Harti?! Zar se mi ne znamo sa nekog
ranijeg putovanja?
VALAS HARTI: Znamo se, gospodine Gugenhajm. Ve smo
jednom putovali zajedno.
B. GUGENHAJM: Ne mogu da se setim, podsetite me, molim vas.
VALAS HARTI: Bili ste... ovaj... (pogleda u Leontinu)... bili ste tada
neizmerno dareljivi prema orkestru.
B. GUGENHAJM: O, da! Sad sam se setio! Ha-ha! Valas Harti?!
Da, seam se dobro. Vas je osmorica u orkestru.
VALAS HARTI: Da, nas je uvek osmorica.
B. GUGENHAJM: Da, da, seam se odlino! Ali, gospodine Harti,
zar se vi niste, koliko sam negde proitao, nedavno
oenili?
VALAS HARTI (srameljivo): Jesam, gospodine... nedavno... ali...
znate... posao nas muziara... uvek tako nekako...
B. GUGENHAJM (veselo): Sjajno! Vi ste pravi profesionalac! Volim
profesionalce! Ja nisam takav!
VALAS HARTI: Hvala lepo, gospodine.
B. GUGENHAJM: Nema na emu, g. Harti. Kako vam se svia ovo
veeras?
VALAS HARTI: Divno! Sa vama je uvek interesantno. Ja se divim
vaoj energiji.
B. GUGENHAJM: Boiji dar, g. Harti! Boiji dar! Svako je roen za
neto, zar ne? Vi prekrasno svirate. Recite mi, da li ste
spremni da svirate za mene?
VALAS HARTI: Za vas smo spremni sve da uradimo.
B. GUGENHAJM (eretski): Istina? Da proverimo?
VALAS HARTI (mirno): Proverite, gospodine.
B. GUGENHAJM: Dobro, kad hoete, brzo emo to proveriti.
(povisi glas) Gospodine Ismej, gospodine Ismej! (Ismej
ga ne uje) Boe kakvo smeno prezime! Zamislite da
60
65
68
70
72
73
76
Pauza.
Svi ga gledaju zapanjeno.
Muk.
B. GUGENHAJM (posle stanke, strese se): Hu! Gotovo! Zarale su
sve maine! Hop! Mehanika se pokvarila! Ha! Slobodne
su gospe moje! (ceremonijalno mae gudalom i duboko
se klanja damama)
DAME (veselo uglas): Slobodne smo, slobodne! iveo vitez
hrabrog srca! iveli pravi mukarci! ivela ljubav vena!
ivela sloboda!
Svi tapu. Opte oduevljenje.
B. GUGENHAJM (glasno): Vitez od belog stolnjaka objavljuje da je
oslobodio sve dame glupe mainske civilizacije! Nema
vie nametnutih predrasuda i proste svakodnevnice!
Ljubav je za sve slobodna! Tako mi violinskog kljua!
Ovacije.
Svi su na nogama.
B. GUGENHAJM (skida arav i iniju za led, klanja se
neprestano): Hvala vam lepo, hvala lepo! (alje
poljupce) Ne brinite, neete me zaboraviti! Javljau vam
se nou u snu! Hvala, biu glas vae savesti! Hvala!
GROFICA MALJENKOVA (rida): On je prekrasan! On je divan!
Tako me je uzbudio kao da se zauvek rastajemo. O,
kako je to romantino! (mrca)
IDA TRAUS: Za takve mukarce vredi iveti!
ISIDOR TRAUS: Za takve ene vredi umreti! (poljubi je neno i
zagrli)
MAJOR BET (glas iz pozadine): Kralj! Dama! Potop! Kocka je
baena! Pipnuto taknuto! Preseci!
NAUNIK SKOT: Kod odraslog mukarca mozak je teak 1450
grama, a kod odrasle ene 1300 grama. Ono to je
poraavajue, to je saznanje da je genijalni iler imao
mozak teak samo 1580 grama!
DAMA SA BISERIMA: Zar je mogue?! Jadnik!
LEJDI GORDON: A ta e divljaku onoliki mozak?
SER GORDON: Greka! Ja mislim da mu on samo smeta!
SUDIJA VEJN: Da li ste, gospodo, uli aferu o bankaru ifu i
njegovom nevino osuenom sobaru Brandu?
PUKOVNIK SEMANES: To je svinjarija amerikog pravosua!
Berza se zbog toga opasno ljulja! Kamatne stope rastu!
77
78
ZAVESA
80
ETVRTI IN
Prostrana trpezarija Tree klase podeljena na dva podjednaka dela.
Pozadi, dublje, vide se puluprazni raspremljeni stolovi za kojima
sede, igrajui mice, domine i karte, zadovoljni mukarci i piju krigle
piva.
Savijene ene su u grupicama i neto tiho priaju.
Kraj njihovih nogu igraju se dremljiva deca.
Neko dete vrsto spava na brodskom podu.
Jedan zakasneli putnik polako, ne urei se mnogo, pedantno
veera.
Posluga povremeno ulazi i sa leve i sa desne strane i sprema
uurbano stolove.
Mlai iz posluge se neprestano udvaraju devojkama.
Napred, sasvim blizu, ukoso stoje dve dugake, visoke brodske
klupe, odvojene dovoljno da se izmeu njih vide putnici u pozadini.
Na levoj klupi sede: Englez, Nemac, Irac, Italijan, Maarica i Hrvat;
A na desnoj: Srbin, Srbijanac, Rus, Grk, Bugarin i Turin.
Pui se i pria mnogo.
Svi su orni da se malo, posle lagane veere, razgovorom razonode
i da, ne gubei ba nita, ispune vreme plovidbe.
Govore Ujedinjenim Jezikom Evrope UJE!
ENGLEZ (sigurno): Kolko je meni poznto, gospdo, amrika vlada
je ve donla zakon o zabrni daljeg usljavanja.
HRVAT (preplaeno): Kaj?! Pa to, gospon, nikak ne mre biti!
(prekrsti se brzo) Bog dragi ne daj i Majka Boja
Bistrika, kaj bumo ondak?
NEMAC (nadmeno): Sakon je fe tonet. To je pilo neophotno, jer
toliki prilif ljudi je fie nemokue istrati.
ITALIJAN (ivo): Ma, a je nemogue izdrat?! Tamo jema zemlje,
moga bi se cili svit nastanit. Tako mi Isukrsta, oli je
tamo neko poludija, oli je to neka porka mea.
SRBIJANAC (nepoverljivo): Lele, lele to mi bre, to kazuje? Zar je
lepo od nae brae Amerikanci? Ju, ju, ju, toliki Indijanci
81
82
83
84
86
89
90
93
94
99
100
103
104
107
ITALIJAN: Nima, nima, niko! Vaki lipi brod nima u cili svit! Nauka je
pobidila more. Nauka je otkrila neki novi put!
NEMAC: Nauka je popetila prirotu!
ENGLEZ: Nauka je oslbodila ovanstvo!
IRAC: Progres je pred nama, nauka e osloboditi ropstva sve
narode i svakog oveka.
HRVAT: Svi bumo bili jednaki i sirotinje ne bu bilo.
RUS: Nje budet nitko gladan! Svi budut vse imali.
BUGARIN: Krila da si metnam i u to ubavo doba da si preletnam,
da vidam makar na tren sve to.
TURIN: Nafaka je to, bolan! Sve to nas eka! Divane da e tada
svi ljudi biti efendije i da se nee morati raditi.
GRK: Niko nee imati budetski probljemi. Svak e imati njegova
linja renjta. Maini e sve da rabotaju za nas.
MAARICA (veselo): Mukarac e biti slobodno i vreme za ljubav
e da posveti enama. O-o, to novo doba kad se svi
budu mnogo volela!
SRBIN (grli Maaricu): Evala ti, snao! Svi e kruv jesti, rata nee
biti i moemo se epuriti po cijeli dan. Ha-ha!
TURIN: Ih, meraka! Sjedi i nita ne radi!
RUS (zaneseno): Ljubaf vsih narodov budet! Mi vse bratja! (ustane,
iri ruke) Prijdite vse, bratja! Prijdite mne, paalustja. Mi
odno! Mi zajednica odna!
Svi skoe, hvataju se za ruke, grle i ljube.
Prilaze putnici iz pozadine i posluga.
Opte veselje. uje se muzika svih naroda Evrope.
Bude se i uspavana deca.
SVI (uglas): iveo progres! ivela nauka! iveo XX vek! iveli
sloboda i mir! ivela sretna budunost!
MAARICA (iz sveg glasa): ivela slobodna ljubav!
SVI (uglas): ivela!
SRBIN (crven u licu): ivjela ujedinjena Evropa!
SVI (uglas): ivela, ivela!
Skau i raduju se neprestano.
Igraju.
Srbijanac sedi i dri glavu u akama.
SRBIN (prilazi mu zadihan): Ej, brazeru, ta se ti izdvaja? e si
odluta? Zato se s nama ne veseli?
SRBIJANAC (vrti glavom): Nemo ni ti mnogo da se veseli, da ti ne
presedne. Moe, bre, svaki avo da nam se desi, koj
e ga zna, jo smo na vodurini.
108
110
ZAVESA
111
PETI IN
Paluba broda Karpatija. Iza visoke ograde, na sredini palube,
zamotani u toplu vunenu ebad, sede, lee i etaju brodolomnici sa
Titanika. Oko njih se uurbano kreu lanovi posade i posluga
Karpatije i pokuavaju da budu pribrani.
Ljudi su utueni i polako se oporavljaju od oka.
Mnoge ene neuteno plau i tiho jecaju.
Deca sede ukoeno i uplaeno.
Svi neto iekuju.
Ne mogu da veruju ta im se desilo.
Podnevno sunce jako sija. isto i prozirno.
Sa obe strane palube, nalaze se prostrana vrata koja vode u
unutranjost broda.
Jedan mornar izlazi i odlazi na pramac broda, naslanja se na
ogradu i nepomino gleda u vodu.
Dva maliana mu prilaze i stoje kraj njega.
Moli Braun briljivo obilazi saputnike, ogrnuta grubom, mukom,
mornarskom jaknom.
MOLI BRAUN (zaukava neno Medlin Fors): Lepotice moja mila,
smiri se i misli na sebe i bebu. (ljubi je) Ajde, ajde, neu
vie da vidim te suzice! ta je bilo, bilo je i prolo. Sad
smo na sigurnom.
MEDLIN FORS (lei naslonjena u lealjci, oajno rida): Ne mogu
tako... ubiu se... (jeca)
MOLI BRAUN (grli je): Nemoj tako, devojice, nemoj tako, mila
moja! Bie sve u redu! Sad je sve prolo! ta radi na
bebac? (stavlja glavu na njen stomak) Oho! Vidi ti
njega! Mali Don Astor Junior udara i javlja da mu je
dobro. (podigne glavu) Taj e malia da nadmai oca i
on e...
MEDLIN FORS (histerino): Ja... ja... ne mogu...
MOLI BRAUN (bre): ... biti pravi naslednik kue Astor. Naslednik!
Zapamti to, mala moja, tvoj je deak predodreen za
neto veliko. On je doiveo ovu katastrofu i taj e veliki
ovek da postane. Priae mu kako je otac hrabar i
112
113
115
119
121
122
124
MOLI BRAUN: Pa, nije tako! Zato to svako gleda samo svoj
interes, smo i propali! Mora da nas vezuje neto
zajedniko. Ne moe se sam iveti!
LEJDI GORDON: U nesrei svako spaava samo sebe! To je
prirodno. ivot je prei od svega.
MOLI BRAUN: Nije prirodno! Prirodno je da se drugima pomogne!
Moglo se jo vie ljudi spasiti, samo da nije bilo
sebinosti i gramzivosti. Ovako, svi smo potonuli!
Katastrofa! Pitanje je ko se spasao, a ko se za itav
ivot obrukao?!
SER GORDON: Zato je gospodin Isidor traus odbio da ue u
amac?
SUDIJA VEJN: Ja sam ga uo kad je rekao: Neu povlastice koje
nisu date drugima!
MOLI BRAUN (oduevljeno): Pravi ovek! Svetac! Svaka mu ast!
Nije potplaivao kao neki...
SER GORDON (glasno): Niko nije potplaivao, gospoo.
MOLI BRAUN (uporno): Potplaivali ste vi, gospodine! Znamo da
ste potplaivali. Neko e to potvrditi...
SER GORDON: To nije istina. Mi nikog nismo potplaivali.
MOLI BRAUN (tuno): alosno je to to govorite. Biti tako
ravnoduan i okrutan prema smrti drugih... To je
strano! Otkud vam tolika sebinost? emu? Ne moe
se sve prisvojiti i halapljivo pojesti! Gde vam je
oseanje mere? Gde vam je ljudskost?
LEONTINA OBAR: Samo ljubav moe da nas spasi ovog traginog
postojanja.
BAPTISTA: Vera u Boga Svevinjeg kome treba svi da teimo.
Moramo verovati!
MOLI BRAUN: Ako nepovratno odlaze najbolji, a ostaju oni koji su
izgubili svaku ljudsku vrednost, kako e u budunosti
izgledati oveanstvo? Kako e iveti ti sebini i
proraunati?
PUKOVNIK SEMANES: udno je to je sve vreme dok smo ulazili
u amce svirala muzika. Uprkos nestanku struje,
zvunici su, izgleda, radili...
HENDRIKSON: Nisu to, gospodine, bili zvunici. To je svirao
brodski orkestar.
KARSEN: Mislite li da je sve vreme nae tragedije svirao orkestar
gospodina Valasa Hartija?
HENDRIKSON: Naravno. Gospodin Harti je svirao sve dok brod
nije potonuo.
KARSEN: Zato se nije spaavao? Zato je svirao?
MOLI BRAUN: Valas Harti je dao re gospodinu Gugenhajmu da e
svirati do kraja. On je odrao svoje obeanje.
128
131
134
135
136
139
142
ZAVESA
143
144