SVEUILITE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

HIPERAKTIVNO DIJETE

Kolegij: Opa pegagogija

Nositeljica kolegija: dr. phil. Kornelija Mrnjaus
Asistentica: Iva Buchberger, prof.
Studentice: Karmen unovi (HJK/EJK, 1. godina dipl.), Tamara Eski (PSIH,
1. godina dipl.), Anamaria Hajdinjak (HJK/ FIL, 1. godina dipl.), Monika Tuk
(HJK/EJK, 1. godina dipl.)

Rijeka, oujak 2012.

Saetak

Engleska skraenica ADHD oznaava termin Attention Deficit Hyperactivity Disorder

to bi u hrvatskom prijevodu znailo deficit panje/hiperaktivni poremeaj. Danas se u struci
spominju dvije osnovne klasifikacije ADHD-a: DSMIV i MKB10, a ovaj rad se orijentira
na klasifikaciju DSM-IV koja podrazumijeva tri tipa: kombinirani tip, dominantno nepaljiv
tip i dominantno hiperaktivno-impulzivni tip. Dijete koje ima kombinirani tip ADHD-a
obino se jednostavno naziva hiperaktivno dijete te navedeni poremeaj esto obuhvaa sve
sredine u kojima dijete boravi (kolsku, obiteljsku i vrnjaku sredinu). Meu mogue uzroke
ADHD-a ubrajaju se genetsko nasljee, kemijska neravnotea u mozgu te odreeni bioloki
imbenici, ali za tono odreenje svih moguih uzroka potrebna su detaljnjija istraivanja.
Postoje razni naini kojima je mogue ublaiti i kontrolirati simptome ADHD-a (terapija
ponaanja, terapija lijekovima), ali potpuno izljeenje jo uvijek nije mogue. Usporedba
hiperaktivnosti i drugih poremeaja ponaanja sline klinike slike korisna je zbog sigurnijeg
dijagnosticiranja ADHD-a i odabira odgovarajue terapije.

KLJUNE RIJEI: ADHD, klasifikacija, hiperaktivnost, poremeaji ponaanja, uzroci,

simptomi

SADRAJ
Saetak........................................................................................................................................3
2.ADHD deficit panje/hiperaktivni poremeaj......................................................................6
2.1.Povijesni razvoj ................................................................................................................6
2.2.Klasifikacija i simptomi ...................................................................................................7
2.3.Uzroci ADHD-a................................................................................................................9
2.4.Obitelj, kola, vrnjaci....................................................................................................10
2.5.Lijeenje ADHD-a..........................................................................................................13
3.Usporedba poremeaja hiperaktivnosti i drugih poremeaja sline klinike slike................15
3.1. Mentalna retardacija i visoki IQ....................................................................................15
3.2. Hipoaktivnost.................................................................................................................16
3.3. ivahno dijete................................................................................................................16
3.4.Agresivnost kao posljedica odgoja u djece s emocionalnim smetnjama u ponaanju....17
4. Prednost ili deficit? Poremeaj ili razliitost?.......................................................................18
5. Zakljuak...............................................................................................................................21
6. Literatura...............................................................................................................................22

1. Uvod
Svrha ovog seminarskog rada je odreenje pojma hiperaktivnosti kao vrste poremeaja
ponaanja kod djece te izdvajanje nekih njegovih karakteristika, kako u kolskom tako i u
izvankolskom okruenju. Imajui na umu da emo se kao budui nastavnici zasigurno
susretati s djecom koja pokazuju simptome hiperaktivnosti, elja nam je da ovaj rad
predstavlja svojevrstan putokaz u prepoznavanju i odgovarajuem pristupu takvim uenicima.
U prvom dijelu seminara naglasak e biti na njegovom povijesnom razvoju i klasifikaciji
prema razliitim dijagnostikim kriterijima i osnovnim skupinama simptoma. Kako konani
uzroci ADHD-a jo uvijek nisu poznati, biti e govora i o razliitim teorijama koje
objanjavaju ovaj poremeaj. Osvrnut emo se i na konkretne primjere iz ivota te se tako
upoznati s problematikom socijalne, emocionalne i kognitivne prilagodbe djece s tim
poremeajem. Upravo zbog potrebe za angairanou kako same osobe, a jo vie lanova
obitelji i zajednice, prvi dio seminara emo zavriti poglavljem o lijeenju ADHD-a. Zbog
sloenosti i brojnosti simptoma, ali i rane dobi u kojoj se poremeaj javlja, u drugom dijelu
seminara emo poblie opisati mogue slinosti s drugim specifinim fenomenima
(agresivnost, ivahnost, hipoaktivnost, ali i sa fenomenima mentalne retardacije i djece s
visokim IQ-om). Osvrnut emo se i na fenomen agresivnog ponaanja, a posebno na problem
agresivnog odgoja djece koja potom ispoljavaju takva ponaanja. Upravo zbog raznih
potekoa i prepreka koje djeca s ADHD-om doivljavaju, u zadnjem, odnosno treem dijelu
seminara, postavlja se pitanje koliko je u stvari ADHD deficit, a koliko mogunost. Pokuat
emo razmotriti koliko je hiperaktivnost kod djece produktivna, a koliko oteavajua pojava,
odnosno potrudit emo se ponuditi i jedan svijetliji pogled na ADHD.

2.

ADHD deficit panje/hiperaktivni poremeaj

Izraz hiperaktivno dijete esto se dovodi u sinonimsku vezu s izrazom ADHD koji

oznaava deficit panje/hiperaktivni poremeaj. Tim terminom oznaava se ponaanje djece

koja su vidljivo manje usredotoena, nepromiljenija, brzopletija i nemirnija od druge djece. 1
To je pojava (prednost/smetnja?) koja se uoava posebice kod djece u predkolskoj i
osnovnokolskoj dobi, ali se razvila mnogo ranije. 2 Kako bi se to bolje upoznali s terminom
ADHD-a prvo emo rei neto o povijesnom razvoju tog naziva te o njegovoj klasifikaciji.
Time te pitanjima kako se ponaa hiperaktivno dijete i kako ga prepoznati bavit emo se u
prvome dijelu seminarskog rada.
2.1. Povijesni razvoj
Engleska skraenica ADHD oznaava termin Attention Deficit Hyperactivity Disorder to
bi u hrvatskom prijevodu znailo deficit panje/hiperaktivni poremeaj. Naziv ovog sindroma
mijenjao se kroz povijest, jo otkako je problem prvi put uoio lijenik George Fredric Still
1902. g. Zamijetio je problem kod djece koja su bila nepaljiva, hiperaktivna i impulzivna.
Njihovo ponaanje opisao je kao abnormalno.3 Zajedno s Alfredom Tredgoldom istraivao je
uzroke takva ponaanja te zakljuio da se radi o organskom problemu. Smatrao je da su razna
oteenja mozga dovodila do nepanje, hiperaktivnosti i impulzivnosti, primjerice oteenje
mozga kod djece kao posljedica virusne infekcije mozga. 4 1920. g. uveden je naziv MCD ili
minimalna cerebralna disfunkcija (Minimal Cerebral Disfinction) te se od te godine sve vie
poinje govoriti i pisati o nemirnom djetetu. Djeji psihijatar Laufer i djeji neurolog Denhoff
1957. g. uvode novi naziv hiperkinetiko-impulzivni poremeaj. Taj novi naziv, za razliku
od prijanjeg, ne sadri u sebi mogui uzrok takva ponaanja, ve njegove konkretne
karakteristike.5 Laufer i Denhoff smatrali su da se uzrok takva ponaanja nalazi u
poremeajima motorike i percepcije kao posljedicama oteenja mozga u podruju
diencefalona6. Simptome su klasificirali u primarne (nemir, impulzivnost, oscilacije panje,
1

Lauth, G. W., Schlottke, P. F., Naumann, K., Neumorna djeca, bespomoni roditelji, Mozaik knjiga, Zagreb,
2008., str. 10.
2
Ibidem, str. 10.
3
<http://www.budenje.hr/o_adhd.php> Pristupljeno 15. 03. 2012.
4
Ferek, M., Hiperaktivni sanjari: drugaiji, loiji, bolji, Buenje Udruga za razumijevanje ADHD-a, Zagreb,
2006., str. 25 - 26.
5
Ibidem, str. 26.
6
Diencefalon meumozak, dio mozga u uem smislu rijei (cerebrum), nalazi se izmeu srednjeg i velikog
mozga.

iritabilnost, eksplozivnost, loa socijalna pozicija) i sekundarne (trbuni kolici, poremeaji

spavanja, pretjerano uzimanje hrane, destruktivnost, loa slika o sebi, osjeaj nesree,
neurotski konflikti).7 Istraivanja u tom razdoblju uzroke poremeaja trae u pojedinim
dijelovima mozga. Tijekom povijesnog razvoja javljala su se i suprotna miljenja. Jedna
skupina autora svrtavala je poremeaj u skupinu poremeaja u ponaanju uzrokovanih
emocionalnim faktorima, dok je druga uzroke poremeaja nalazila u socijalno nepovoljnim
razvojnim uvjetima.8 Uslijedilo je jo nekoliko promjena u nazivu ADHD-a: hiperkinetika
reakcija u djejoj dobi (DSM II), poremeaj panje i hiperaktivni poremeaj (DSM III) te
aktualni naziv deficit panje/hiperaktivni poremeaj (DSM IV).9
2.2. Klasifikacija i simptomi
Danas su u primjeni, u svijetu i u Hrvatskoj, dvije bazine klasifikacije ADHD-a:
1) DSMIV (Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje, IV. Izdanje,
Amerike psihijatrijske udruge) i
2) MKB10 (Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10.
revizija, u izdanju Svjetske zdravstvene organizacije).10
U seminarskom radu orijentirat emo se na klasifikaciju DSM-IV. Prema Kocijan Hercigonji,
bitno obiljeje u odnosu na deficit panje/hiperaktivni poremeaj u DSM-IV je stalni model
nepanje sa ili bez hiperaktivnosti i/ili impulzivnosti, s podtipovima koji se temelje na
dominantnosti jednog od pojavnih oblika.11 Tri osnovna podtipa ADHD-a u DSM-IV su:
1) DEFICIT PANJE/HIPERAKTIVNI POREMEAJ kombinirani tip, odnosno
ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanja
pozornosti.12 Da bi se dijagnosticirao ovaj tip, treba biti prisutno est ili vie simptoma
nepanje i est ili vie simptoma hiperaktivnosti-impulzivnosti u trajanju od najmanje est
mjeseci. Kod djece i adolescenata najei je ovaj tip poremeaja.
2) DEFICIT PANJE/HIPERAKTIVNI POREMEAJ dominanatno nepaljiv tip,
odnosno ADHD s pomanjkanjem pozornosti kao primarnom karakteristikom. Da bi se

Kocijan Hercigonja, D., Hiperaktivno dijete: uznemireni roditelji i odgajatelji, Naklada Slap, Jastrebarsko,
1997., str. 11 12.
8
Ibidem, str. 12.
9
Ferek, M., op.cit., str. 26.
10
Kocijan Hercigonja, D., op.cit., str. 19.
11
Ibidem, str. 23.
12
< http://www.mala-sova.com/index.php?option=com_content&view=article&id=79&Itemid=94> Pristupljeno
16. 03. 2012.

dijagnosticirao ovaj tip, treba biti prisutno est ili vie simptoma nepanje, a manje od est
simptoma hiperaktivnosti-impulzivnosti u trajanju od najmanje est mjeseci.
3) DEFICIT PANJE/HIPERAKTIVNI POREMEAJ dominantno hiperaktivnoimpulzivni tip, odnosno ADHD s impulzivnou i hiperaktivnou kao primarnim
karakteristikama. Da bi se dijagnosticirao ovaj tip, treba biti prisutno est ili vie simptoma
hiperaktivnosti-impulzivnosti, a manje od est simptoma nepanje u trajanju od najmanje est
mjeseci.13
Ferek navodi da su pri uspostavljanju dijagnoze bitni i sljedei kriteriji DSM-IV:
-

da su neki simptomi postojali prije sedme godine ivota

da neka se oteenja, kao posljedica simptoma, oituju u dvije sredine ili u vie njih
(npr. kuna, kolska, radna)

trebaju postojati jasni dokazi znaajnog oteenja socijalnog, akademskog ili radnog
funkcioniranja.14

Kocijan

Hercigonja

svojoj

knjizi

nudi

listu

simptoma

nepanje

hiperaktivnosti/impuzivnosti, potrebnih da bi se dijagnosticiralo o kojem se podtipu ADHD-a

radi te radi li se o ADHD-u uope. U Prilogu 1. i Prilogu 2. nalazi se lista simptoma ADHD-a,
preuzeta iz Kocijan Hecigonjine knjige.15
Prilog 1. Nepanja
a. ne posveuju panju detaljima ili rade pogreke zbog nemara u kolskom uratku, poslu
ili drugim aktivnostima
b. esto imaju tekoe u odravanju panje pri obavljanju zadaa ili u igri
c. esto se ini da ne sluaju i kad im se direktno obraa
d. esto ne prate upute i ne dovravaju kolski uradak, kune poslove ili dunosti na
radnom mjestu (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputa)
e. esto imaju tekoe s organiziranjem zadataka i aktivnosti
f. esto izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor
(kao to je kolski ili domai uradak)
g. esto gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaa ili aktivnosti (igrake, kolski pribor
i dr.)
h. esto ih ometaju vanjski podraaji
i. esto zaboravljaju dnevne aktivnosti
13

Kocijan Hercigonja, D., op.cit., str. 19 20.

Ferek, M., op.cit., str. 26.
15
Kocijan Hercigonja, D.,op.cit., str. 60 61.
14

Prilog 2. Hiperaktivnost/Impulzivnost
Hiperaktivnost
a. esto trese rukama i nogama ili se vrpolji na stolcu ili sjedalu
b. ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se oekuje da ostanu na mjestu
c. esto pretjerano tre ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno (kod
adolescenata ili odraslih moe biti ogranieno na subjektivni osjeaj nemira)
d. esto imaju tekoa ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti
e. esto su u pogonu ili kao da ih pokree motor
f. esto pretjerano priaju
Impulzivnost
g. esto istravaju s odgovorima prije nego to je dovreno pitanje
h. esto imaju potekoa s ekanjem reda
i. esto prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)
2.3. Uzroci ADHD-a
Iako toni uzroci ADHD-a nisu poznati, znanstvenici govore o nekoliko moguih
imbenika na koje su ukazala dosadanja istraivanja. Jedan od njih je i genetsko nasljee.
Mnoga su istraivanja pokazala da su djeca koja u obitelji imaju roake s ADHD-om pod
mnogo veim rizikom da i sama imaju ADHD, navodi Phelan. 16 Primjerice, nedavno
istraivanje pokazalo je da ako roditelj ima ADHD, vjerojatnost da e ga naslijediti jedno od
njegove djece je vei od 50 posto. Simptomi ADHD-a povezuju se i s kemijskom
neravnoteom u mozgu. Sve vei broj istraivanja naglaava da problemi s panjom,
kontrolom impulsa, razinom aktivnosti i samoregulacijom nastaju iz neadekvatnog
funkcioniranja odreenih podruja mozga.17 Istraivanja pokazuju da je pri ADHD-u
prefrontalni korteks, podruje mozga koje ima znaajnu ulogu u regulaciji aktivnosti,
nedovoljno aktivan. Nadalje, ADHD se esto povezuje i s bioloki tetnim imbenicima koja
mogu utjecati na dijete prije, tijekom i nakon roenja. To su primjerice majino puenje i
konzumiranje alkohola, prijevremeno roenje i mala poroajna teina. Ovi tetni utjecaji

16

Phelan, T. W., Sve o poremeaju pomanjkanja panje: simptomi, dijagnoza i terapija u djece i odraslih,
Ostvarenje, Lekenik, 2005., str. 52.
17
Ibidem, str. 54.

mnogo manje pridonose ADHD-u te ih je za razliku od nasljednosti veinom mogue

sprijeiti.18
2.4. Obitelj, kola, vrnjaci
U ovom dijelu seminarskog rada osvrnut emo se na obiljeja kombiniranog tipa ADHDa te ponuditi konkretne primjere. Dijete koje ima kombinirani tip ADHD-a obino se
jednostavno naziva hiperaktivno dijete. Ranije u radu naveli smo da DSM-IV zahtijeva da se
odreeni tip poremeaja oituje u dvije sredine ili u vie njih. Kada se radi o kombiniranom
tipu ADHD-a, poremeaj esto obuhvaa sve sredine u kojima dijete boravi. Stoga emo u
ovom dijelu prikazati kako obiljeja kombiniranog tipa ADHD-a utjeu na dijete u kolskoj
sredini, u obiteljskoj sredini i meu vrnjacima.19
2.4.1. Hiperaktivno dijete u koli
kola vjerojatno predstavlja najgore okruenje za dijete s ADHD-om. Kao prvo, od njega
se zahtijeva da sjedi mirno, i kao drugo, trebalo bi se koncentrirati na kolski materijal koji
mu je obino nezanimljiv i dosadan.20 Dijete s kombiniranim tipom ADHD-a ima potekoe s
pravilima - ne podnosi ogranienja, zabrane i disciplinu, te sa samokontrolom nestrpljivo je,
ima potekoa s ekanjem u redu, teko odgaa zadovoljavanje elja. 21 Takvo dijete obino je
crna ovca u razredu, trn u oku i uiteljima i uenicima. Natezanje hiperaktivnog djeteta i
uiteljice moe ii u nedogled, primjerice dijete neto izvodi, uiteljica ga pokuava
kontrolirati, ono se odupire tako to izvodi neto jo gore, ona nastoji uvesti jo vie kontrole i
tako dalje i tako dalje. 22 Cijela situacija utjee i na ostale uenike u razredu. Neke uenike
ono zabavlja, dok meu ostalim iri nervozu jer ih ometa u radu. Hiperaktivno dijete esto se
povezuje s njegovim kolskim uspjehom koji je obino slabiji od njegova intelektualnog
potencijala, to frustrira i dijete, i uitelja, i roditelje. Djeca s ADHD-om openito su pametna
poput svojih vrnjaka, no problem je u tome to oni svoj intelektualni potencijal ne mogu u
potpunosti iskoristiti zbog potekoa u obraanju panje. 23 Kada se radi o samom procesu
uenja, Phelan navodi da su djeca s ADHD-om, kao skupina, sklonija specifinim tekoama
u uenju. Tu tvrdnju potkrepljuje i dokazom: dok u opoj populaciji otprilike 10 do 15 posto
18

Ibidem, str. 54 55.

Phelan, T. W., op.cit., str. 31.
20
Ibidem, str. 31.
21
Kadum-Bonjak, S., op.cit., str. 116.
22
Phelan, T. W., op.cit., str. 32.
23
Ibidem, str. 32.
19

10

djece ima specifine tekoe u uenju, u populaciji djece s ADHD-om postotak je 30 do 40

posto.24 To nas dovodi do zakljuka da se takva djeca obino suoavaju s dvije vrste tekoa,
pomanjkanjem panje i tekoama u uenju, iji je neizbjean rezultat nizak kolski uspjeh.
Djeca s ADHD-om obino vrlo rano shvaaju da ne vole kolu. Phelan navodi primjer
tipinog razgovora s djetetom koje ima ADHD:
to misli o koli?
Ne svia mi se.
to ti se ne svia u vezi s njom?
Dosadno je.
to je tamo dosadno?
Zadae.
Koji je tvoj omiljeni predmet?
Odmor.25
Iz navedenog se moe zakljuiti da je cjelokupno kolsko iskustvo djeteta s ADHD-om
obino neugodno. Kadum-Bonjak opisuje kako ono utjee na njega: Vrlo esto doivljava
neuspjeh, kritizira se i kanjava njegovo ponaanje i neuspjeh(?), vrnjaci ga esto
izbjegavaju, ne prihvaaju i odbacuju; dijete postaje nesretno, slabog je samopotovanja,
nemoan je; odnosi s roditeljima, koji ne uspjevaju shvatiti da njihovo dijete ima ozbiljan
problem, postaju sve loiji.26 U svom lanku, Kadum-Bonjak nudi nekoliko rjeenja kako
pristupiti i pomoi takvom djetetu, a ne ga pustiti da utone jo dublje u probleme. Primjerice,
nastavno gradivo podijeliti u manje sadrajne cjeline, postaviti realne ciljeve u skladu s
djetetovim mogunostima, prednost dati usmenom ispitivanju, jer dijete s navedenim
poremeajem poluuje bolje rezultate i lake iskazuje svoja znanja pri usmenom izraavanju
itd.27 Pravilni odgojni postupci od iznimne su vanosti kod djece s ADHD-om jer u
suprotnom kod djeteta moe doi do razvoja niza emocionalnih potekoa. Stoga je vrlo
vano rano otkriti poremeaj kako bi se djetetu mogao pruiti odgovarajui tretman, a
roditelje savjetovati.28

2.4.2. Hiperaktivno dijete u obiteljskoj sredini

24

Ibidem, str. 33.

Ibidem, str. 33.
26
Kadum-Bonjak, S., op.cit., str. 117.
27
Ibidem, str. 119.
28
Ibidem, str. 120.
25

11

U obitelji u kojoj raste dijete s ADHD-om stvari obino ne idu glatko. Kao to je ve
moda crna ovca u razredu, esto tu ulogu ima i u obitelji. U obiteljima s vie djece, od
kojih jedno ima ADHD, suparnitvo meu braom je neizbjeno. Hiperaktivno dijete esto je
izvor neprestanog metea i glavni uzronik nevolja te uz to vrlo ljubomorno na svoju brau,
ponekad s razlogom osjeajui da su omiljenija od njega.29 Roditeljima je vrlo teko
provoditi disciplinu i ini im se da nikako ne mogu pronai zajedniki jezik. Primjerice, djeca
s ADHD-om esto kod kue ne pamte pravila i obveze. Ne izvravaju zadatke koje roditelji
trae od njih te i oko obavljanja najjednostavnijih zadataka mogu napraviti veliku dramu.
Obino su neuredna i ne mare za to. Takva situacija djeluje negativno na cijelu obitelj i
oteava cjelokupan obiteljski ivot. I dijete i roditelji doivljavaju neprekidan pad
samopotovanja i depresije, navodi Phelan.30 Budui da ih drutvo u kojem ivimo smatra
odgovornima za ponaanje njihove djece, roditelji obino krive sebe i pokuavaju otkriti u
emu su pogrijeili u odgoju. Meutim, dokazano je da uzrok ADHD-a nije lo odgoj. Teke
obiteljske situacije esto utjeu ne djecu i stvaraju im puno tekoa, ali ne vode nuno do
razvoja ADHD-a. Ipak, ako dijete ima ADHD, loe postupanje roditelja moe pogorati
ADHD i pridonijeti pojavi sekundarnih poremeaja (anksioznost, depresija).31
2.4.3. Hiperaktivno dijete meu vrnjacima
Ve u djejem vrtiu mogu se javiti prvi znakovi mogueg poremeaja
pozornosti/hiperaktivnosti: dijete je ondje po prvi put bez stalne prisutnosti poznate odrasle
osobe i treba se naviknuti na nov, staloen svijet.32 Nalazi se u novom socijalnom okruenju i
u jednakim okolnostima kao i ostala djeca te se stoga njegovo ponaanje u takvoj sredini
moe lako ocijeniti. Hiperaktivno ponaanje zbog toga vrlo brzo upada u oi. U usporedbi s
drugom djecom, hiperaktivno dijete je izrazito nemirno. Primjerice, ne slua kad se itaju ili
pripovijedaju prie, nemirno je preko svake mjere i stalno u pokretu, stvara nered i ometa
drugu djecu u igri, ne moe se dugo zadrati na jednom mjestu, brzopleto je i neusredotoeno,
u skupnim igrama ne moe doekati da doe na red. 33 Takvo ponaanje se esto nastavlja i
tijekom njegova daljnjeg kolovanja koje ponovno podrazumijeva interakciju s vrnjacima.
Nedostatak samokontrole oteava mu sudjelovanje u igrama u kojima se trai potivanje
pravila. Hiperaktivno dijete esto je izrazito suparniki nastrojeno te pokuava mijenjati ili
29

Phelan, T. W., op.cit., str. 34.

Ibidem, str. 35.
31
Ibidem, str. 56.
32
Lauth, G. W., Schlottke, P. F., Naumann, K., op.cit.,str. 30.
33
Ibidem, str. 30.
30

12

stvarati nova pravila u svoju korist, tj. da pobijedi. Takoer, nerijetko se ponaa
zapovjedniki, a ponekad i fiziki agresivno.34 Iako je moda suprotno od oekivanog,
hiperaktivna djeca esto prva pristupaju drugoj djeci, no njihov je nastup uglavnom negativan
ili iritantan. Phelan navodi primjer:
Jedna malena djevojica, s ADHD-om, uenica treeg razreda, na kraju dana u
garderobi udarala je sve djeake u goljenicu. To je bio njezin nain da kae:
Vidimo se kasnije, elim ti lijepu veer, ali uinak je oito potkopavao njezine
anse da se s bilo kime od njih sprijatelji.35
Svi ti problemi nerijetko rezultiraju socijanim potekoama: dijete teko sklapa prijateljstva,
postaje razredni autsajder kojeg svi izbjegavaju i s kojim nitko ne eli imati posla, izolirano
je od svih, itd.36 Ipak, Phelan navodi da hiperaktivno dijete nije nuno uvijek izolirano. Ono
primjerice moe nai zajedniku komunikaciju s djecom mlaom od sebe, i to iz dva razloga:
Kao prvo, razina zrelosti djeteta s ADHD-om obino je nekoliko godina nie od njegove
stvarne kronoloke dobi pa se u tom smislu bolje uklapa u drutvo mlae djece. Kao drugo,
tjelesno e biti vee i razvijenije od mlae djece pa e mu ona dopustiti da im zapovijeda. 37
Takva situacija savreno odgovara i djetetu s ADHD-om i mlaoj djeci: hiperaktivno dijete
konano ima nekoga kome moe zapovijedati, bez da se ostali bune, dok mlaa djeca u njemu
vide veselog i zabavnog prijatelja koji uvijek ima zanimljive ideje, pa makar one bile i
nepodobtine.38
2.5. Lijeenje ADHD-a
Potpuno izljeenje osoba s ADHD-om danas jo uvijek nije mogue. Ipak, postoje razni
naini kojima je mogue ublaiti i kontrolirati simptome ADHD-a. Terapija ponaanja jedan
je od moguih tretmana. Njome dijete ui bolje kontrolirati svoje ponaanje, zatititi se od
nepromiljenih radnji i dobro razmisliti to se trai. U ovoj terapiji veoma je vana i uloga
roditelja koji trebaju nauiti to povoljnije utjecati na djetetovo ponaanje te oblikovati
obiteljsku svakodnevicu tako da iziskuje to manje problema. 39 Jedan od najeih oblika
tretiranja ADHD-a jest lijeenje lijekovima raznim stimulansima i antidepresivima. Lijekovi
34

Phelan, T. W., op.cit., str. 36.

Ibidem, str. 36.
36
Lauth, G. W., Schlottke, P. F., Naumann, K., op.cit., str. 31.
37
Phelan, T. W., op.cit., str. 37.
38
Ibidem, str. 37.
39
Lauth, G. W., Schlottke, P. F., Naumann, K., op.cit., str. 96 97.
35

13

ublaavaju glavne simptome ADHD-a, tj. impulzivnost i nemirne pokrete te poveavaju

djetetovu koncentraciju, ali, kao i veina lijekova, i psihostimulansi imaju nuspojave. Mogu
dovesti primjerice do gubitka apetita, glavobolje, poremeaja spavanja, itd.40 Na tretman
lijekovima esto se gleda negativno jer mnogi ne smatraju ADHD boleu te ga stoga i ne
treba tretirati lijekovima. O ovom pitanju vie e biti rijei u raspravi.

40

Ibidem, str. 110 113.

14

3.

Usporedba poremeaja hiperaktivnosti i drugih poremeaja sline

klinike slike
Poremeaj hiperaktivnosti se esto zbog slinih znaajki moe poistovjetiti s nekim

drugim poremeajima koji su karakteristini za djeju dob. Zato je za uitelja ili roditelja od
iznimne vanosti dobro poznavanje karakteristika deficita panje/ hiperaktivnog poremeaja,
odnosno slinih te potpuno kontrastnih poremeaja ponaanja. U ovom dijelu seminara emo
AD/HD poremeaj usporediti sa slinim fenomenima, kao to su agresivnost, ivahnost,
hipoaktivnost, ali i sa fenomenima mentalne retardacije i djece s visokim IQ-om. Osvrnut
emo se i na fenomen agresivnog ponaanja, a posebno na problem agresivnog odgoja djece
koja potom ispoljavaju takva ponaanja.

3.1. Mentalna retardacija i visoki IQ

Ranije smo pisali o simptomima nepanje kod djece s poremeajem
hiperaktivnosti.41 No, kod djece koja ne posveuju panju detaljima, nemarni su u
aktivnostima, ne prate upute i imaju potekoe s organiziranjem zadataka ili esto
zaboravljaju dnevne aktivnosti, mogue je da se radi i o mentalnoj zaostalosti. S obzirom na
to da je roditeljima esto vrlo teko prihvatiti da njihovo dijete zbog ogranienih
intelektualnih sposobnosti ne moe pratiti redovnu nastavu 42, oni ga smjetaju u okolinu u
koju se ono ne moe ukljuiti. Ne iskljuuje se mogunost da dijete istovremeno ima i
mentalnu retardaciju i AD/HD, ali treba biti napomenuto kako ih se dijagnosticira kao
posebne entitete samo onda kada su prenaglaeni za mentalnu dob djeteta. Djeci s niskim IQom svojstveno je oteano apstraktno miljenje, nekritinost u opaanju opasnosti, skueni i
povrni interesi te potekoe sa zadravanjem nauenog gradiva.43
Dok se djeca niskog kvocijenta inteligencije u koli sukobljavaju s nastavnim
programom koji nije primjeren njihovim mentalnim mogunostima i koji zato biva uzrokom
hiperaktivnog poremeaja i deficita panje, djeca s visokim IQ-om, takoer mogu zbog
41

Kocijan Hercigonja, D., op.cit.,str. 60 61.

Ibidem, str. 83.
43
Hatibovi, ., Hadialagi, M., Smailagi, V. (2008), Djeca s posebnim potrebama, Tuzla Biha, str. 33.
<http://www.scribd.com/doc/25912998/11/Djeca-sa-emocionalnim-problemima-i-smetnjama-u-pona
%C5%A1anju.> Pristupljeno 15.03.2012.
42

15

sporog tempa izvoenja nastave i nepostojanja uvjeta koji bi ih trebali poticati pokazivati
simptome pomanjkanja panje i hiperaktivnosti.44

3.2. Hipoaktivnost
Brojna istraivanja su pokazala kako pored poveane nekontrolirane aktivnosti,
sindrom deficita panje i AD/HD-a moe biti praen i bitno smanjenim, to jest hipoaktivnim
ponaanjem. Radi se o podvrsti fenomena AD/HD kojeg takoer karakterizira deficit panje,
bitno oteano usvajanje novih sadraja zbog mentalne odsutnosti, a hipoaktivnost oteava
uspostavljanje motivacije za uenje, ugroava stabilizaciju djejeg osjeaja sigurnosti i
samopotovanja. Moemo rei i kako oteava sve aspekte razvoja u cjelini, spoznajni,
emocionalni i socijalni. Kada se susretnete s ovakvim djetetom u svom razrednom odjeljenju,
kao uitelj biste trebali obratiti dodatnu panju na njegovu pretjeranu mirnou i ne ignorirati
problem. Potrebno je imati razumijevanja za potekou uenika, no nikako ne treba sniavati
svoje standarde jer tako od njega dobivamo rezultate koji su nii od njegovih stvarnih
mogunosti. Vano je to vie ga ukljuivati tijekom sata i otkriti aktivnosti koje ga
interesiraju, a u razgovoru s roditeljima saznati to ga motivira.45
3.3. ivahno dijete
Djeca kolske dobi vrlo esto ispoljavaju nemir, ignoriraju postavljena pravila, guraju
se, neporezni su ili upadaju drugima u razgovor. Ovo je klinika slika hiperaktivnog
poremeaja, meutim ovo su i karakteristike svakog normalnog ivahnog djeteta. Kako
prepoznati granicu i zabrinuti se? Vrankovi navodi nekoliko toaka koje se smatraju dobrim
smjernicama za otkrivanje, odnosno odbacivanje mogunosti postojanja hiperaktivnog
poremeaja.46 Dakle, jo uvijek se govori samo o ivahnom djetetu ukoliko navedeni
simptomi traju manje od est mjeseci i ne ometaju uobiajene dnevne aktivnosti kod kue i u
koli, ako se slinu impulzivnost i hiperaktivnost moe zamijetiti kod 99% vrnjaka ivahnog
djeteta, te ukoliko se simptomi hiperaktivnosti uoavaju u samo jednom socijalnom okruenju
(kod kue, u koli) jer se kod djece s poremeajem AD/HD-a javljaju bez obzira na okolinu u
44

Kocijan Hercigonja, D., op.cit.,str. 83-84.

Savjeti iz Hatibovi, ., Hadialagi, M., Smailagi, V., op.cit., str. 62.
46
Vrankovi, T. (2009), Dijete u pokretu: normalna djeja ivahnost ili simptom hiperaktivnosti?,
<http://www.moh.hr/hr/nasa-djeca/dijete-u-pokretu-normalna-djecja-zivahnost-ili-simptom-hiperaktivnosti1/>
Pristupljeno 15.03.2012.
45

16

kojoj se nalazi. Pri usporeivanju ovih dvaju fenomena jo je dobro znati da hiperaktivno
dijete ponekad moe vrlo uspjeno kontrolirati svoju aktivnost na dulje vrijeme u nekim
situacijama koje ga stimuliraju, na primjer igranju video igara. Ono, takoer, postaje mirnim
u situacijama individualnog rada, pogotovo ako su ukljueni novi zanimljivi ljudi. Nije rije o
hiperaktivnom djetetu ukoliko su simptomi zamijeeni tek od sedme godine ivota.
Poremeaj deficita panje i AD/HD svoj poetak ima u ranom djetinjstvu i ne moe odjednom
kasnije zapoeti.47
3.4.

Agresivnost kao posljedica odgoja u djece s emocionalnim smetnjama u

ponaanju
Djeca su esto izloena raznim vanjskim faktorima koji su uzroci njihovog
hiperaktivnog ponaanja. Vidjeli smo to se moe dogoditi u kolskoj situaciji kada nastavni
program nije primjeren djetetovim intelektualnim mogunostima ili kada okolina nije
stimulirajua. Situacija u obitelji, problemi u odnosima meu roditeljima i zlostavljanje
djeteta vrlo lako moe rezultirati djetetovom hiperaktivnou, nedostatkom panje i
impulzivnou. Djeca su esto svjedoci roditeljskih svaa, fizikog nasilja, ali isto tako i rtve
zlostavljanja. Dakle, ne radi se o uroenom poremeaju, ve o pojavi neprilagoenih
ponaanja uzrokovanih negativnim utjecajima iz okoline. Zlostavljanje djeteta moe na njega
djelovati i tako da ono pone pokazivati simptome hipoaktivnosti. O kakvoj god reakciji se
radilo, uitelj bi trebao preventivno reagirati uvijek kad je mogue. Poeljna je njegova
strpljivost jer ukoliko svojim stavom da do znanja da mu je svega dosta, on ostaloj djeci alje
jasan znak da je izolacija i ignoriranje agresivnog djeteta dozvoljeno.48 Korisno je dijete
uhvatiti dobre volje i esto ga javno hvaliti. Ako su njegove reakcije na kazne uglavnom
negativne, bolje je fokusirati se na nagrade.49

47

Ibidem
Hatibovi, ., Hadialagi, M., Smailagi, op.cit., str. 63.
49
Ibidem, str. 64.
48

17

4. Prednost ili deficit? Poremeaj ili razliitost?

Iako je struka fenomen hiperaktivnosti odredila kao poremeaj, odnosno bolest koju
je potrebno lijeiti, te nam se samim time djeca s takvim potekoama nameu kao ona koja
imaju razliite nedostatke u odnosu na ostalu djecu, ne moemo ne zamijetiti kako se drutvo
nedovoljno bavi isticanjem prednosti ovih uenika i pokuajem razumijevanja njihovog
ponaanja. Ferek progovara o osobnom iskustvu odrastanja te na samom poetku izdvaja
priu o ptici i maki koja nam zorno doarava drutveni sustav i stav prema razliitom i
drugaijem: Ako treniramo pticu da tri, da li e ona trati jednako brzo kao i maka? Nee.
Ako se prema ptici odnosimo jednako kao i prema maki, vidjet emo da je ptica sporija,
tromija i nespretnija od make. Na zakljuak e biti da ptica ima deficit. Ali ako joj se
prilagodimo i dopustimo joj da se prikae kakva uistinu je, primijetit emo njezina krila za
koja nismo ni znali da postoje. Tada emo vidjeti da deficit za koji smo mislili da ga ptica
ima, nije bio u njoj, nego u naem sagledavanju ptice. Ptica nije niti bolja niti loija od
make, ve drugaija.50 Dakako, rije je o metafori u kojoj ptica predstavlja neshvaeno dijete
koje sustav pokuava uklopiti u svoje okvire te ga na taj nain promijeniti kako bi se
prilagodilo veini koja se smatra normalnom. Obrazovni sustav esto zanemaruje potrebe
posebnih uenika, ili se one tek nalaze samo na papiru. Neshvaenost onih koji razmiljaju na
drugaiji nain esto dovodi do razoaranja i delikvencije u kasnijoj dobi, bez da dijete ostvari
svoj puni potencijal u okolini koja ga razumije i podupire. Takva djeca takoer esto imaju i
nisko samopotovanje, depresivna su i asocijalna. Ferek iz svog primjera istie kako je u
sluaju hiperaktivne djece rije o ljudima koji su drugaiji i koji svojim pogledom na svijet
nude neto novo. Naglaava kako nepanja, hiperaktivnost, slaba koncentracija i sporost
mogu biti dar zahvaljujui kojem su mnogi uspjeli pomaknuti granice i dokazati da je sve
mogue. Osobnost takvih ljudi je esto neshvatljiva drugima i svi smo ponekad skloni
predrasudama na osnovi tek nekoliko injenica. Hiperaktivna djeca dolaze do novih pitanja,
odgovora i ideja netradicionalnim nainima, esto vide, uju, znaju i osjeaju ono to drugi
ljudi ne mogu te se mogu okarakterizirati kao vrlo kreativne osobe neogranienih sposobnosti.
Meutim, ono to im je potrebno kako bi njihove pozitivne osobine dole do izraaja jest
sloboda. Danas takva djeca teko razvijaju svoj puni potencijal, dok mnogi od njih u sebi
nikad ne pronau svoju kreativnu stranu. Takoer je zanimljiv i pristup prema kojem je
obrazovni sustav taj koji je zasluan za nastanak teorije ADHD-a. Naime, poznato nam je
50

Ferek, M., op.cit., str. 15.

18

kako unatrag nekoliko godina nije postojala fleksibilnost, cijenila se jednakost, svi uenici su
bili podloni jednakom nainu ispitivanja i ocjenjivanja. Svijest drutva o razliitim
potrebama raste, ali jo uvijek nije na odgovarajuoj razini. kolsko doba je za hiperaktivnu
djecu bilo razdoblje krize u kojem je njihova nesposobnost bila kritizirana, a oni su ostali
neshvaeni.51 Na taj nain su ta djeca postala uoljiva te se javlja teorija deficita panje,
odnosno hiperaktivnog poremeaja koja je poela obuhvaati one koji se nisu uklapali i koji
su strili te su osobine te djece predoene svijetu kao deficit i kao poremeaj. Takoer, postoje
i brojne kontroverze oko ADHD-a te neki ak i smatraju kako ADHD kao poremeaj uope
ne postoji te da veliku ulogu u promoviranju lijeenja imaju farmaceutske tvrtke koje zanima
samo profit.52 Odreenje zdravih i normalnih ljudi koji stvaraju i djeluju na drugaiji nain
bolesnima je svakako in koji zasluuje osudu. U strune dijagnoze ne moemo ulaziti, no
injenica je da u dananjem kapitalistikom svijetu istina nikada nije crno-bijela.Nedavno je
tim amerikih strunjaka dovrio studiju o genima povezanima sa sindromom deficita panje i
hiperaktivnosti. Tijekom studije, znanstvenici su doli do zakljuka da je u dalekoj povijesti
ljudske vrste hiperaktivnost vjerojatno predstavljala prednost. Istraivai su primijetili da je
nomadska populacija koja posjeduje varijantu gena bolje uhranjena od njihovih sjedilakih
roaka s istom genetskom varijantom. Taj je gen, ini se, ovjeku bio koristan u razdoblju
kada mu je trebala intenzivna tjelesna aktivnost, dok se danas u preteno sjedilakog
stanovnitva pokazuje kao problematian. Ta je studija dokazala da razliiti ambijenti mogu
uvjetovati ponaanje povezano s djelovanjem gena, kao to je onaj ADHD-a. Znanstvenici su
istaknuli da drutvo ima problem sa shvaanjem ADHD-a jer ga smatramo poremeajem u
modernome svijetu, no sada znamo da isti gen povezan s razliitim ambijentom dovodi i do
razliitih rezultata.53 Oito je kako se istina polako poinje otkrivati te u budunosti moemo
oekivati i znaajne promjene u tretiranju ADHD-a. Nestanak teorije kao takve, tretiranje
djece kao normalne, ali s neto drugaijim potrebama i panjom, individualizirani oblik
nastave i openita prilagodba drutva mogla bi dovesti do promjene statistika prema kojoj
30% hiperaktivne djece prekida kolovanje, a tek 5% djece s poremeajem hiperaktivnosti
zavrava fakultetsko obrazovanje.54 Ova statistika ne udi ako uzmemo u obzir injenicu da su
djeca od poetka sputana i ukalupljena u okvire unutar kojih ne mogu pokazati svoje
sposobnosti i darovitosti. Dakako, valja razlikovati one iji su simptomi toliko ekstremno
51

Ibidem, str. 25
Ibidem, str. 44.
53
<http://www.sretnodijete.net/clanak/110/otkriven-gen-hiperaktivnosti/> Pristupljeno 14. 03. 2012.
54
Prvi, Rister. (2001). Deficit panje / hiperaktivni poremeaj (ADHD/ADD) <www.hud.hr/w-tekstovi/whiperaktivnost.html> Pristupljeno 5. 03. 2012.
52

19

izraeni da ne mogu sami funkcionirati te e se time ti ozbiljni sluajevi, na ijim temeljima i

poiva teorija ADHD-a, odvojiti od potpuno zdravih i normalnih pojedinaca. 55 Kako bi
inicirali odreena shvaanja i promjene u drutvu, moramo poi od svojeg najblieg svijeta i
okoline, poticati roditelje da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrauju dobro i
poeljno ponaanje svoje djece. Roditelji moraju poticati aktivno uenje, osigurati zdravu
okolinu i motivirati dijete da ostvari svoje potencijale. Vano je djetetu pruiti potporu i
pohvaliti ga ciljano i to je ee mogue za ono to dobro radi. Jednako kao i roditelji, vanu
ulogu u promicanju zdravlja i izgradnje kvalitetne osobe ima i kola te nastavnici. Vano je
primijeniti individualizirani pristup i osigurati pozitivnu sredinu za uenje koja je usmjerena
na njihove jake, a ne slabe strane. Vano je potkrepljivati, uvesti mnogo kretanja i praktinog
rada, uiniti uionicu funkcionalnom te izotriti komunikaciju.56 Albert Einstein, Thomas
Edison, Isaac Newton i Leonardo da Vinci samo su neki od onih ije je funkcioniranje bilo
drugaije, intenzivno, zaigrano, nemirno i ogranieno obrazovnim sustavom. Tko zna gdje bi
svijet bio danas da je postojalo vie razumijevanja, i tko zna koliko je Einsteina jo uvijek
skriveno i eka svoje ostvarenje? Na to pitanje ne moemo odgovoriti, ali kao budui
nastavnici i roditelji moemo sprijeiti postavljane istog u nekoj doglednoj budunosti.

55
56

Ferek, M., op.cit., str. 118.

Jensen, E., Razliiti mozgovi, razliiti uenici, Educa, Zagreb, 2003., str. 9.

20

5. Zakljuak
Nakon detaljnog pregleda relevantnih injenica vezanih uz ADHD poremeaj,
njegove klasifikacije, upoznavanja sa simptomima, moguim uzrocima, vrstama terapije, te
usporedbe s poremeajima koji pokazuju slinu kliniku sliku, postavile smo pitanje koje se
dotie moguih dilema u pogledu tretiranja hiperaktivnosti kao bolesti i deficita.
Kao to smo ve spomenule, vrlo je teko s velikom sigurnou odrediti uzroke ovog
poremeaja, ali najnovija istraivanja sve vie upuuju na njegovu genetsku determiniranost.
Nadalje, osobama koji nisu strunjaci u ovom podruju vrlo je teko prepoznati, a samim time
i odrediti pravilan pristup djeci koja pokazuju odreene simptome hiperaktivnosti. Upravo je
iz tih razloga vana educiranost osoba odgovornih za djetetov razvoj, a rano uoavanje
simptoma omoguit e pronalazak odgovarajue terapije. Podrka i suradnja roditelja i
obrazovnih institucija jedan je od temeljnih preduvjeta za sprjeavanje negativnih posljedica
kao to su osjeaj odbaenosti, nisko samopotovanje, agresivnost, anksioznost i depresija.
Ipak, vano je sam pojam bolesti i poremeaja uzeti sa zadrkom jer, kao to smo istaknule u
zadnjem dijelu, postoje naznake kako je u sluaju hiperaktivnosti prije rije o posebnosti koja
se u okvirima dananjeg obrazovnog sustava sputava i ne shvaa. Nepanja, hiperaktivnost,
slaba koncentracija i sporost mogu biti dar koji takvoj djeci omoguava otkrivanje odgovora i
ideja na netradicionalan nain i uoavanje onog to drugi ljudi ne uspijevaju. Potrebno je
poticati njihovu kreativnost i omoguiti im ostvarenje njihovih potencijala, a u tome, uz
roditelje, posebno veliku ulogu igraju nastavnici te njihova angairanost, strpljenje i
educiranost.

21

6. Literatura
Knjige:
Ferek, M. (2006). Hiperaktivni sanjari: drugaiji, loiji, bolji. Zagreb: Buenje.
Jensen, E. (2003). Razliiti mozgovi, razliiti uenici. Zagreb: Educa.
Kocijan - Hercigonja, D. (2002). Hiperaktivno dijete: uznemireni roditelji i odgajatelji.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Lauth, G., W., Schlottke, P. F., Naumann, K. (2008). Neumorna djeca, bespomoni
roditelji. Zagreb: Mozaik knjiga.
Phelan, T., W. (2005). Sve o poremeaju pomanjkanja panje: simptomi, dijagnoza i
terapija u djece i odraslih. Lekenik: Ostvarenje.
asopis:

Kadum-Bonjak, S. (2006). Dijete s ADHD poremeajem i kola. Metodiki obzori 1,

2, 113 - 121.

Mreni izvori:

Hatibovi, ., Hadialagi, M., Smailagi, V. (2008). Djeca s posebnim potrebama

preuzeto 15.03.2012. s

http://www.scribd.com/doc//Djeca-sa-emocionalnim-problemima-i-smetnjama-u-ponaanju/

Prvi, Rister (2001). Deficit panje / hiperaktivni poremeaj (ADHD/ADD) preuzeto

5.03.2012. s

http://www.hud.hr/w-tekstovi/w-hiperaktivnost.html

Vrankovi, T. (2009). Dijete u pokretu: normalna djeja ivahnost ili simptom

hiperaktivnosti? preuzeto 15.03.2012. s

http://www.moh.hr/hr/nasa-djeca/dijete-u-pokretu-normalna-djecja-zivahnost-ili-simptomhiperaktivnosti1/
<http://www.budenje.hr/o_adhd.php> Pristupljeno 15.03. 2012.
<http://www.mala-sova.com/index.php?> Pristupljeno 16.03. 2012.
<http://www.sretnodijete.net/clanak/110/otkriven-gen-hiperaktivnosti/>Pristupljeno
14.03.2012.

22