NESTALA CIVILIZACIJA SREDINJE AZIJE

Otkrivanje 4000 godina stare civilizacije dovodi u pitanje ustaljene zamisli o drevnoj kulturi, trgovini i religiji

NAPISAO: ANDREW LAWLER Izvor: asopis Discover studeni 2006. Naslov izvornika: Central Asia's Lost Civilization Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Vlodrop, Nizozemska, veljaa 2007. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

*****
Viktor Sarianidi bosonog ve u osvit zore istrauje ogoljeli krajolik pustinje Kara-kum u Turkmenistanu. Jutra su ovdje predivna govori on maui tapom i popravljajui od spavanja zaleanu kosu. Nema ene, djece, samo tiina, Bog i ruevine. Tamo gdje drugi vide samo pijesak i grmlje Sarianidi je otkrio ostatke bogatog grada zatienog visokim zidinama i grudobranima. Taj zaputeni grad na nalazitu nazvanom Gonur jednom je bio sredite velikog broja naselja koja su se prostirala preko 1600 etvornih kilometara na platou Sredinje Azije. Iako potpuno nepoznata najveem broju znanstvenika sa Zapada, ta drevna civilizacija potjee iz razdoblja od prije 4000 godina, dakle iz vremena kada su cvjetala prva velika drutva oko Nila, Tigrisa i Eufrata, Inda te ute rijeke. Tisue ljudi ivjelo je u gradovima kao to je Gonur, s paljivo oblikovanim ulicama, kanalizacijom, hramovima i domovima. Radi navodnjavanja vonjaka i polja iskapali su dugake kanale kako bi osigurali vodu iz rijeka nastalih topljenjem ledenjaka i imunih na sue. S udaljenim gradovima trgovali su slonovaom, zlatom i srebrom, stvarajui tako vjerojatno prvu interesnu vezu izmeu Istoka i Zapada. Svoje su mrtve pokapali u sloene grobove s najljepim nakitom, kolima s kotaima i ivotinjskim rtvama. Tada, tijekom nekoliko stoljea, jednostavno su nestali. Novosti o toj nestaloj civilizaciji poele su pristizati jo '70-tih godina kada su arheolozi nainili prva iskapanja u junim podrujima Sovjetskog saveza te u Afganistanu. Njihovi nalazi, koji su bili objavljeni samo u nepoznatom asopisu na ruskom jeziku, opisali su kulturu ije se ime teko izgovaralo: arheoloki kompleks Baktrija Margiana. Baktrija je staro grko ime za sjeverni Afganistan i najsjeverniji dio Irana, dok je Margiana jo sjevernije, tamo gdje su danas Turkmenistan i Uzbekistan. Tim podrujem prolazi rijeka Amu Darja koja je u grkoj povijesti poznata kao rijeka Oxus. Na temelju te znaajke znanstvenici sa Zapada nazvali su novopronaenu kulturu: Civlizacija Oxus. Poetni podaci presuili su god. 1979. kada je uslijed revolucije u Iranu i rata u Afganistanu onemoguen pristup junoj polovini Oxusa. Kasnije, s padom Sovjetskog Saveza god. 1990, mnogo se ruskih znanstvenika povuklo iz Sredinje Azije. Sarianidi, koji se nije dao zaplaiti, te aica ostalih arheologa, nastavili su radove otkrivi dodatne sloene strukture i artefakte. Uslijed njihova otkria znanstvenici vie ne mogu Sredinju Aziju smatrati pustoi znaajnom jedino kao ishodite nomada poput Dingis-kana. Prema Sarianidijevu stajalitu to surovo podruje prepuno pustinja, movara i stepa sluilo je kao sredite rane trgovake mree za povezivanje dobara, ideja i tehnologija najranijih urbanih ljudi. Carl Lamberg-Karlovsky, arheolog sa Sveuilita Harvard, vjeruje da su iskapanja u Gonoru najvei dogaaj kasnog dvadesetog stoljea, te naglaava da Sarianidiju pripadaju velike zasluge za otkrie nestale kulture Oxus, te za njegovih 30 uzastopnih godina neumorna iskapanja. Meutim, nekim drugim arheolozima Sarianidi je vie nalik na pustinjskog ekscentrika nego na staloenog znanstvenika. Prije svega, tehnike rada koje on rabi njegovi kolege smatraju surovim i staromodnim. Arheolozi sa Zapada danas za iskapanja na nalazitima koriste zubarske instrumente i mreaste okvire pedantno prosijavajui zemlju u potrazi za polenovim zrncima, sjemenkama i keramikom. Sarianidi rabi buldoere kako bi razotkrio stare temelje, ne marei mnogo za botanike nalaze, te objavljuje mali broj detalja o slojevima, keramici te drugim glavnim osloncima suvremene arheologije. 2

Njegova otra narav takoer je pripomogla nastanku takvih miljenja. Ljudi mi se suprotstavljaju iz razloga to sam ja sam pronaao te artefakte buno govori on tijekom podnevnog odmora. Nitko nije vjerovao da je ovdje itko ivio sve dok ja nisam doao! ree on udarivi tapom po stolu kako bi naglasio te rijei. Sarianidi je naviknut na ulogu outsidera. Kao Grk koji je odrastao u Takentu u Uzbekistanu pod vladavinom staljinista nije mogao studirati pravo pa se usmjerio na povijest. No uvrijeene postavke nisu mu se dopadale pa je izabrao arheologiju. Na tom je podruju bilo vie slobode, jer se radilo o drevnim stvarima i spoznajama. govori on. Tijekom '50-tih godina situacija je bila nestabilna te bi izmeu sezona iskapanja bio nezaposlen. Odbio je pridruiti se Komunistikoj stranci usprkos tome to je to moglo pomoi njegovoj karijeri. Na posljetku, god. 1959. njegove vjetine i ustrajnost dovele su ga do traenog mjesta na Arheolokom institutu u Moskvi, no prole su godine prije nego mu je bilo dozvoljeno da upravlja iskapanjima. Kada je naposljetku dobio dozvolu provoditi vlastita iskapanja Sarianidi je radio u Sjevernom Afganistanu tijekom relativno mirnih desetljea 1960-tih i 1970-tih. Njegovo najvanije otkrie dolo je upravo prije sovjetske invazije god. 1979. Njegov tim je pronaao zapanjujuu koliinu skrivenog zlatnog nakita u piljama baktrijskih nomada koji su ivjeli na tom prostoru oko prvog stoljea poslije Krista. No na tom podruju Sarianidija su vie zanimala zagonetna nalazita iz bronanog doba. Njegova su istraivanja iznjedrila strukture s debelim zidovima graene u pravilnim proporcijama i u osebujnom umjetnikom stilu. Znanstvenici su uglavnom smatrali da su tako profinjena naselja na tom prostoru mogla nastati tek tisuu godina kasnije. Sarianidi je dugo sumnjao da bi se slina nalazita mogla pronai ispod mnotva udnih breuljaka koje je letimino zapazio god. 1950. tijekom putovanja u pustinju Kara Kum, na sunom podruju u sredini Istonog Turkmenistana. Kasnije, sredinom 1970-tih, tijekom kratke posjete iskopu njegovih kolega na tom podruju, usmjerio je vozaa i auto tim smjerom kako bi poblie istraili nalazite. Bio je lipanj i vruine su bile nesnosne te je morao zatomiti poriv da se vrati natrag. Tada je nedaleko od neravne ceste ugledao breuljke kako se uzdiu na proplanku. U krajoliku bez drvea takve zemljopisne znaajke esto naznauju drevna naselja nainjena od blata i cigle koje je kasniji ljudski boravak na tom prostoru pretvorio u umjetne breuljke. Nalazite je bilo prekriveno s mnogo zemlje te je Sarianidi smatrao da potjee iz srednjega vijeka. Bio je iznenaen kada je pronaao istu onakvu lonariju kakvu je pronaao u drevnoj Baktriji. Kada je sovjetska invazija na Afganistan prisilila njega i ostale arheologe da se premjeste na neka druga zanimljiva podruja, Sarianidi se sjetio toga nalazita koje je lokalno stanovnitvo zvalo Gonur te se odluio vratiti tamo. Ranih 1980-tih vratio se u Turkmenistan kako bi radio na Gonuru i ostalim nalazitima. Ono to je on otkrio u Gonuru predstavlja sredinju citadelu, veliine 100m180m, okruenu visokim zidom i kulama postavljenim unutar drugog velikog zida s kvadratnim uporitima, a sve je okrueno ovalnim zidom i okruuje velike bazene s vodom i mnotvo zgrada. Kanali iz rijeke Murgab, koja je nekad tekla u blizini, dobavljali su vodu za pie i navodnjavanje. Veliina i organizacija tih struktura nezabiljeena je u Sredinjoj Aziji sve do dolaska Perzijanaca u estom stoljeu prije Krista. Sarianidijev tim takoer je otkrio sloeno oblikovani nakit koji istovremeno ukljuuje elemente od zlata, srebra, lapis lazulija i karnelijana. Lamberg-Karlovsky napominje kako su iznimne sposobnosti proizvoaa metala kulture Oxus, koji su rabili slitine kositra te profinjene kombinacije zlata i srebra, bile istovjetne vjetinama njihovih poznatijih suvremenika u Egiptu, Mezopotamiji i dolini Inda. Njihovo stvaralatvo prikazuje bogatu ponudu geometrijskih oblika, mitskih udovita te drugih stvorenja. Meu njima su i intrigantne ovjekolike statue s malim glavama i irokim suknjama, a takoer i konji, lavovi, zmije i korpioni. 3

Predmeti tog osebujnog stila dugo su se pronalazili u dalekim podrujima poput Mezopotamije na zapadu, na obalama Perzijskog zaljeva na jugu, u ruskoj stepi na istoku, te u velikim gradovima kao to su Harappa i Mohenjo Daro koji su cvjetali na istoku, na obalama rijeke Ind u dananjem Pakistanu. Arheolozi su dugo tragali za njihovim izvorom. ini se da su Sarianidijeva iskapanja rijeila zagonetku; izvor tih predmeta je podruje oko Gonura. S raspadom Sovjetskog Saveza informacije o Sarianidijevu otkriu dole su do nekoliko istraivaa na Zapadu te su oni poeli istraivati samostalno. Fredrik Hiebert mladi ameriki diplomac, nauio je ruski i god.1998. posjetio Gonur, da bi se kroz nekoliko godina kasnije vratio sa svojim harvardskim savjetnikom Lamberg-Karlovskim. Paralelno tome jedan je talijanski tim zapoeo iskapanja na oblinjim nalazitima te gonurskom groblju. Istraivai sa Zapada donijeli su mnotvo novih arheolokih tehnika, od odreivanja starosti predmeta putem radioaktivnog ugljika do arheobotanike. Ameriki su laboratoriji utvrdili da rana faza naselja Gonur potjee iz razdoblja oko 2.000 god. prije Krista, pet stoljea ranije nego je to prvotno utvrdio Sarianidi te da su ljudi uzgajali veliki broj itarica ukljuujui penicu, jeam, leu, groe i razno voe. Arheoloki nalazi pokazuju da je naselje bilo nastanjeno samo tijekom nekoliko stoljea. Stanovnici Gonura vjerojatno su slijedili promjene toka rijeke Murgab te su tako nastali novi gradovi smjeteni junije i zapadnije. Njihovi su potomci moda izgradili znameniti grad Merv na jugu koji je tisuljeima bio vana postaja na Putu svile. Ratovanje je u Oxus kulturi moglo potkopati osjetljiv sustav poljodjelstva u oazama, ili su nomadi iz stepa napali bogata naselja. Sarianidi je naao dokaz da je vatra velikih razmjera unitila neke od sredinjih zgrada Gonura i one nikada nisu obnovljene. Bez obzira na uzrok, kroz vrlo kratko vremensko razdoblje naselja Oxus kulture smanjila su se po broju i veliini, a njihova keramika i posebni stil obrade nakita nestali su iz arheolokih zapisa. Meutim, gonurska arhitektura u kojoj prevladavaju velike i kvadratne strukture od nepeene cigle nastavila je i dalje ivjeti, prvenstveno u klanskim naseljima Afganistana i karavanskim postajama koje iscrtavaju put od Sirije do Kine. Zato je nestala Oxus kultura moda nikada nee biti poznato. No istraivai misle da su pronali ishodite tih zagonetnih ljudi. Odgovori se otkrivaju u naseljima pod breuljcima prema krevitim planinama Kopet Dag na jugu koje se izdiu iz velike iranske visoravni. Najvanije tamonje nalazite nalazi se dosta daleko od Gonura; udaljeno je ak 360 kilometara. Na tom nalazitu, nazvanom Anau, uzdiu se tri drevna breuljka. Lisa Pumpelli voluntaristiki radi na otkopu na vrhu velikog breuljka s predivnim pogledom na Kopet Dag planine. Ona pomae Hiebertu, koji je sada arheolog Nacionalnog geografskog drutva iz Washingtona, razotkriti ono to je prethodilo Oxus kulturi. Oni idu stopama Lisina djeda Raphaela Pumpellyja i pradjeda koji je nosio isto ime. Ja kopam po ostacima svoga djeda, - ali se Lisa. Pumpelly stariji je kao geolog vjerovao da je Sredinja Azija u staro doba bila bogatija vodom i plodnija nego to je sada. On je jo prije stotinu godina iznio teoriju da su temelji evropske civilizacije; organizirani seoski ivot, poljodjelstvo, pripitomljavanje ivotinja, tkanje, itd., proizali iz oaza Sredinje Azije davno prije doba Babilona. Takve su tvrdnje tada zvuale vrlo radikalno, ak vrlo egzotino za to vrijeme, no Raphael Pumpelly bio je uvjerljiv. Avanturista i dijete mjernika iz New Yorka, uvjerio je industrijalca Andrewa Carnegiea da osnuje svoju ekspediciju, armirao je vlasti u Saint Petersburgu za izdavanje dozvole za iskapanja 1903. god. te su mu obezbijedili ak i privatni automobil za vonju po eljeznikoj pruzi. Bilo mu je 65 godina kada je stigao u to podruje. Breuljci kod Anaua koji se nalaze neposredno uz transkaspijsku eljeznicu odmah su zapeli za oko Raphaela Pumpellyja. Ruski general u potrazi za blagom ve je napravio neka iskapanja na najstarijem od breuljaka te su Pompelly i njegov sin zapoeli upravo tamo rabei iznenaujue suvremene metode u doba kada su se arheolozi uglavnom usredotoivali na pronalaenje spektakularnih artefakata. Paljivim pregledavanjem nastojali smo sauvati svaki objekt, veliki ili mali ... te smo nastojali zabiljeiti njegov odnos s neposrednom okolinom. 4

zapisao je Pompelly u svojim zapisima. Inzistirao sam na spoznaji da svaka lopata materijala moe ispriati priu samo ako se to zna protumaiti primjeuje Pompelly. Takvo se paljivo istraivanje isplatilo. Na jednoj je lopati pronaen materijal za koji se kasnije utvrdilo da je penica, to je potaklo Pompellyja da obznani da su upravo oaze Sredinje Azije glavno ishodite udomaenih sorti itarica. Ta je tvrdnja kasnije opovrgnuta, jer su se naredna otkria penice na Bliskom istoku pokazala jo starijima. Bio je to prvi sluaj ozbiljne paleobotanike. God. 1904. poast skakavaca punila je kanale bre nego su se mogli istiti zapisao je Pompelly te je cijelo podruje uronilo u glad prisilivi ga na odlazak. Putujui na istok primijetio je breuljke u podnoju Kopet Dag planine koji su naznaivali nalazita drevnih gradova slinih Anau, koji su preivjeli uz vodene tokove s planinskih obronaka. Kreui se prema sjeveru u zabranjenu pustinju Kara Kum, to je bio pravi pustolovni poduhvat, ispitao je lokalitete uzdu drevnog toka rijeke Murgab, no uslijed uasne vruine bio je prisiljen vratiti se. Doao je svega nekoliko kilometara nadomak mjesta gdje je Sarianidi kasnije pronaao Gonur. Pumpelly je ostao uz svoju viziju rane civilizacije koja je cvjetala uzdu rijeka koje su se sputale niz planine Kopt Daga. Godinama kasnije sovjetski su arheolozi radei u podnoju tih planina potvrdili da su ve oko 6500 god prije Krista male zajednice ljudi ivjele na tom podruju i uzgajale penicu i jeam te pasle ovce i koze u podnoju planine i na njenim obroncima. To je nekoliko tisua godina nakon udomaenja tih itarica na Bliskom istoku, no mnogo ranije nego su istraivai do tada smatrali, to opet ide na ruku Pumpellyjeve teorije da su se srednjoazijske kulture razvile mnogo ranije nego se to vjerovalo. Do 3000 godine prije Krista stanovnici Kopet Daga organizirali su se u gradove ograene zidovima. Rabili su kola vuena udomaenim ivotinjama i njihova keramika nalikuje na onu kasnije naenu u Gonuru. Mnogi sovjetski arheolozi, kao i mnogi sa Zapada, sumnjaju da se civilizacija Oxus, u najmanju ruku ona u Margiani, podruju u Turkmenistanu i Uzbekistanu, razvila iz te Kopet Dag kulture. to je izazvalo da su naseljenici napustili Kopet Dag i preselili se u podruje oko Gonura? Jedna je mogunost sua, napominje Harvey Weiss arheolog sa Sveuilita Yale. On tvrdi da je ista sua koje je prema njegovoj tvrdnji unitila prvo svjetsko carstvo, Akadiju u Mezopotamiji oko 2100. god prije Krista, takoer protjerala stanovnike Kopet Daga iz njihovih domova. Ako mali potoci koji teku niz obronke planina presue, ivot u takvom podruju postaje nemogu. To bi primoralo stanovnike Kopet Daga da se usmjere prema Gonuru i smjeste uz rijeku Murgab, jedini pouzdani izvor vode u pustinji Kara Kum. S glavninom voda koje su dolazile iz udaljenih ledenjaka u Hindu Kushu, ta bi rijeka nastavljala tei i tijekom najvruijih ljeta i najduih sua. Druga je mogunost da je stanovnitvo brzo raslo prisiljavajui ljude na kretanje niz obronke planine u ravnice gdje je Murgab lijeno tekao stvarajui deltu i oazu bogatu s divljai, ribom i pticama. To moe objasniti zato je tako mnogo Oxus gradova izgraeno na djevianskoj zemlji kao da su unaprijed paljivo planirani. Ljudi su s podnoja Kopet Daga doli s prtljagom, znanjem o poljodjelstvu, sustavima za navodnjavanje, s metalima, keramikom te znanjem o izradi nakita - govori Iminjan Masimov, umirovljeni ruski arheolog koji je jednom vrio iskapanja na Oxus nalazitima u Margiani. Doista, ini se da su mnoga Kopet Dag naselja naputena oko 2000 god. prije Krista, ba nekako u vrijeme kada su utemeljeni Gonur i oblinja mjesta. Meutim, Hiebertova iskapanja u Anau pokazuju da su ta naselja ostala naseljena ak i u doba cvjetanja Gonura. I dok znanstvenici raspravljaju o odnosu izmeu kulture Oxus i ranih urbanih naselja, nema nikakva neslaganja o vanosti Kopet Daga kao prirodnog puta nomada, trgovaca i vojnika izmeu srednjoazijskih stepa i iranskih visoravni. Dokazi su nepogreivi kada mi Hiebert pokazuje okolne ruevine srednjovjekovne damije na vrhu 5

anauskih breuljaka. Oteena zubom vremena i zemljotresom graevina je jo uvijek poznata po svoja dva mozaika s prikazom zmije i zmaja koji su uvali fasade, to vie upuuje na utjecaj Kine, a ne Meke. Oko nas nalazi se na stotine malih zagonetnih zdanja, poput onih u Stonehengeu, a svako je nainjeno od tri male cigle. Ukosnice i komadii odjee razbacani su oko samog vrha, ukazujui vjerojatno na srednjoazijski amanizam. ene dolaze ovdje da bi molile za djecu. Jedna obitelj, tri generacije ena, sjedi tiho u rovu pored groba. Hiebert je leerno podigao glazirani iranski predmet i djeli kineske keramike. Ovdje je tvoj Put svile rekao je. Taj se nalaz poklopio sa Sarianidijevim radom u Gonuru gdje je pronaao mezopotamski znakovni ig nedaleko od peata iz doline Inda koji je prikazivao simbole iznad urezanog slona. Leali su u blizini male kamene kutije sline onima proizvedenim u junijem dijelu Irana. Ti predmeti predstavljaju jasne naznake trgovakog prometovanja Putem svile, prethodei tako oko dva tisuljea kasnijem trgovakom putu izmeu Kine i Evrope u prvim stoljeima nakon Krista. Hiebert je usporedio civilizaciju Oxus s Polinezijom, vidi je kao ratrkanu, ali jedinstvenu kulturu koju umjesto kanua zajedno dre deve. Sarianidi smatra naseljenike Oxus podruja trgovcima, ne samo dobrima ve i vjerom. Za njega je Gonur glavni grad onih koji su doli sa zapada s religijom koja se razvila u zoroastrizam. U dugim pustinjskim veerima u svom logoru on pria o migrantima koji se kreu iz Mezopotamije pogoene suom na tu djeviansku zemlju nosei sa sobom vjerovanje o svetosti vatre, a isto tako i tehnike za pravljenje halucinogenog pia zvanog soma. Na posljetku neki su odlutali jo istonije i postali dijelom migracije Arijaca koji su na konjima osvojili Indiju prije 3500 godina. Meutim, ta njegova teorija ima vrlo malu podrku. Lamberg-Karlovsky naponje kako je Sarianidi u svoja miljenja uvjerio veoma mali broj arheologa, ako je uope koji prihvatio takvo miljenje. Sarianidi je moda zadnji arheolog u liku avanturista iz 19. stoljea; razmetljiv, otra jezika i vrlo tvrdoglav. Svega nekoliko istraivaa danas moe tvrditi da su razotkrili hektare do sada potpuno nepoznatih drevnih naselja. Pustinja je oslobodila Sarianidija represija Sovjetskog Saveza. Zauzvrat, on je razotkrio izgubljenu povijest pustinje. Zadnjeg dana iskapanja te sezone u Gonuru napravljen je noni pustinjski piknik te je ekipa uivala odmarajui se na sagovima i jastucima kao Turci, nazdravljajui se votkom kao Rusi, i uivajui u peenoj janjetini kao to su to, bez svake sumnje, inili pastiri s Oxusa prije mnogo tisuljea. Ovdje shvati tko si zapravo govori Sarianidi zavalivi se kao paa na svoje jastuke. Iako zdepaste i vrste grae, u suton izgleda istroeno, gotovo krhko. Ja sam jedan od onih koji ne moe ivjeti bez pustinje. Na svijetu nema mjesta poput ovoga. elim ovdje biti pokopan zavrava Sarianidi