Petar Bosni Petrus NOVA BIBLIJA ZAPADA ili Manifest novog poretka Ili pak TAJNA POVIJE T VIJETA

Filozofski pogled na ovjeka i njegov put (Nepotpuni tekst) Mojim prijateljima: Damiru i eljki Fresl !i"e# unapri"e$ Nije bilo vremena, razdoblja ili povijesne epohe u kojoj ovjeanstvo nije teilo ka potpunoj, cjelovitoj ili barem to cjelovitijoj spoznaji svijeta u kojem ivi, spoznaji svog podrijetla, cilja svog opstanka i djelovanja i slinih stvari. Ta je tenja bila naroito intezivna u vremenima velikih povijesnih previranja, promjena, nesigurnosti opstanka i nedoumica. vog puta tu su tenju podstakle nedoumice koje su proizile iz toga to se nisu zbile neke znaajne promjene koje su se oekivale ve! stolje!ima. Njihov izostanak doveo je u pitanje istinitost postoje!eg, ve! stolje!ima izgra"ivanog samorazumijevanja ovjeka, i razumijevanja povijesti, i mi se ponovo upinjemo ne bi li otkrili to je mogu!e jasniju i cjelovitiju istinu o sebi i svom djelovanju. #ako je ovu tenju ili stremljenje o kojem je rije $ s ve!im ili manjim intezitetom $ uvijek osje!alo cijelo ovjeanstvo $ cijela ljudska vrsta % odgovor na nju mogle su davati iskljuivo individue. vo je moja, osobna reakcija na nju, odnosno moj odgovor na ona pitanja na koja se ovjek nikako ne moe ogluiti, niti ih zaobi!i. Toliko, da poloim rauna o onim op!im razlozima koji su doveli do nastanka ove knjige. & sada, da razraunamo sa njenim naslovom. 'rethodni prijedlozi naslova bili su( )Nova Bi%li"a Zapa$a), *Manifest novog Poretka), *Peto Evan&el"e) i neki drugi, kojih se vie i ne sje!am. &, kao to vidite, na kraju sam se ipak opredijelio za ovaj+ Ta"na povi"est svi"eta' ,ato.idjet !ete u tekstu koji slijedi. No radi toga da bih srijeio nastajanje neosnovanih i pogrenih predrasuda, odmah napominjem da se ovdje ne radi o nekoj novoj, ponajmanje ezoterikoj ili zavjerenikoj teoriji povijesti, nego naprosto o spoznaji da do sada nije bilo adekvatnog znanja, odnosno razumijevanja povijesti, pa se stoga ona prava povijest zbivala neprimjetno, u tajnosti od ovjeka, iako mu se zbivala *pred nosom) i sasvim otvoreno, tavie, vape!i za tim da bude primje!ena i shva!ena. Toliko u svrhu demisti/ikacije naslova ove knjige. & sada rije, dvije o njenom sadraju. .jerujem da posredstvom ove knjige moete do!i u posjed nekih od onih istina za kojima je ovjek tragao sve otkad postoji. tkrivanju tih istina, svoj ivot nisu posve!ivali

samo proroci i veliki mislioci, neke znanosti i znanstvenici+ umjetnici, a i razne *obine) i karizmatine individue, nego tako"er neki mitovi, religije, crkve, a na svoj nain i razni crkveni i ne%crkveni redovi+ Templari, 1osencreuzeri...+ tajna drutva+ 2asoni, Teozo/i, #luminati+ #stina povijesti o kojoj je ovdje rije, njen smisao, te smisao ovjekovog ivota i djelovanja, usprkos tisu!godinjim strastvenim nastojanjima, ipak su, sve do dananjih dana, ostali velikim tajnama. na istina o tim stvarima koja se ovdje otkriva, svojevrsno je iznena"enje, jer je suprotna dosadanjim uvjerenjima i oekivanjima. ve, netom izreene rijei mogle bi uroditi uvjerenjem da je ta istina neto /antastino. na je me"utim vrlo jednostavna. #pak, kao istinu prepoznati !e ju samo rijetki, nadahnuti ili odabrani ljudi. 3o neto iznimno vano. #ako su, kako sam ve! rekao, moje misli u suprotnosti, odnosno antitezi spram dosadanjih, one ih ne negiraju, nego, tavie, a/irmiraju, i to, kako vjerujem, na najbolji mogu!i nain. va knjiga, zapravo, na jedan kreativan nain otkriva i objanjava, $e(ifrira onu duboku, tajanstvenu poruku koju nam ve! tisu!lje!ima pokuavaju saop!iti velika svjetska uenja $ poruku koja je presudno vana za sudbinu ovjeanstva. Toliko o sadraju i duhovnom mjestu ove knjige me"u ostalima koje su ile za istim ciljevima. & sada rije dvije o nenoj praktinoj vanosti. #ako ovaj tekst govori uglavnom o povijesti i povijesnosti, vrsto sam uvjeren da budu!nost, odnosno sudbina cjelokupne civilizacije u velikoj mjeri ovisi upravo o nekom takvom tekstu ili projektu kakav je ovaj. 4ananja, prilino razvijena, ali sebi nerazumljiva, nepoznata, nesamosvijesna civilizacija moe u njemu prepoznati svoj pravi lik i prona!i puteve koji !e ju odvesti dalje, u pravu, istinsku budu!nost $ takvu kakvu ovjek prieljkuje u svojim razumnim i osnovanim oekivanjima i kakva mu doista pripada s obzirom na njegovu narav. 5loboda, red, sigurnost i blagostanje koje je ovjek tek bio poeo stvarati, nekako su % usprkos znatnom tehnolokom napretku, koji ih je trebao potpomo!i % iezli iz ljudskog svijeta. vaj rad ima, pored ostalog i zadatak da pomogne onom nastojanju koje bi da ih ponovo vrati tamo gdje im je mjesto i da budu!nost ovjeanstva utemelji na prav$i, jer bez nje nisu mogu!i, ni budu!nost, ni red i mir, ni sloboda, a niti ita drugo to bi trebalo odlikovati smislen i dobar ovjekov opstanak. 6 velikom dijelu teksta, na jedan racionalan, ne%eshatoloki nain, bavio sam se op!im ciljevima povijesnog i civilizacijskog razvoja i krajnjim, ultimativnim ciljevima ljudske vrste. Njih je vano znati, ili barem naslu!ivati, jer ako ih ne poznamo, ne moemo jasno i pouzdano razluivati dobro od zla u ovjekovoj povijesnoj djelatnosti, a niti /unkcionalnu i svrsidhodnu djelatnost od one koja nije takva i koja ne vodi ka ostvarenju ciljeva vrste. 'ri s7mom kraju knjige rekao sam nekoliko kritikih rijei o ovom kulturnom, politikom, vjerskom i op!enito, duhovnom pluralizmu u kojem ivimo i koji se hvali na sva usta i na sve mogu!e naine. # ovdje, na poetku, htio bih (*ponovo)) istaknuti da to ne mora biti nekakvo dobro. 5lian pluralizam vladao je u stolje!ima izme"u &ristotelove i 8adrijanove smrti i nije ovjeanstvu donio takva dobra kakva su se od njega (nekritiki) oekivala. #zvrsno ga je opisao 9. :laubert u Isku(en"i)a svetog Antuna. # ovaj, dananji, bujni i pjenuavi duhovni, kulturni i politiki pluralizam moe se shvatiti kao

nekakva no!na mora ovjeanstva ili pak lutanje, bauljanje i zastranjivanje u potrazi za nekim pravim produktivnim putem. <ovjeanstvo se ne moe rukovoditi sa tisu!u razliitih /undamentalnih ili op!ih ideja u isti mah, jer to ne vodi nikamo. Ontogeni#ne i$e"e, ideje koje doista vode ka ostvarivanju ciljeva vrste, i kojima se valja rukovoditi, vrlo su rijetke, teko se shva!aju i prihva!aju, i jo tee postaju vodiima ovjeanstva. vim pojavama kao da vlada slijede!i paradoks( dok ljudi ne razumiju sasvim dobro predmet o kojem piu ili govore, o njemu nastaje bezbroj najnevjerojatnijih, smionih, ak vrlo dopadljvih, blistavih, ali sterilni* teorija, a kad ga konano shvate...samo jedna, i obino je vrlo jednostavna. 3o neto. 9ore spomenuta kulturna, civilizacijska, ili duhovna zapjenuenost moe se tretirati i kao opasna povijesna pojava, kri+a, jer ideje koje imaju stanovitu vrijednost i teinu lako tonu kroz onu pjenu i padaju na dno, u +a%orav' 5tih jedne pjesnikinje kae( Svjetlost je samo pjena bezdanih tmina #z toga bi se dalo deducirati i slijede!e( na duhovna i kulturna zapjenuenost samo je privid onog istinskog to je skriveno i +a%oravl"eno u dubini. Tamo, pri ve! spomenutom kraju knjige, gdje sam govorio o tome da postoji i da je oduvijek postojao samo jedan, pravi put razvoja civilizacije, (put ostvarivanja ciljeva ljudske vrste), naglasio sam i to da !e nuno propasti sve ono to suvie zastrani, zaostane, ili se udalji od njega. To ne treba biti nimalo udno, jer svaki se entitet razvija samo na sebi svojstven nain. ,ivili+a-i"a (kao oru"e za ostvarivanje ciljeva vrste), svrsis*o$an "e entitet ko"i se. poput ostali*. ra+vi"a na se%i svo"stven na#in i ko"i se )o/e ra+vi"ati "e$ino tako kako )u o$re&u"e n"egova narav i +akoni n"egovog ra+vo"a' ni subjekti koji ne pridonose razvoju civilizacije ili ga ometaju, ti subjekti, dakle obesmiljavaju i upropatavaju napore ljudske vrste, a i svoj vlastiti opstanak. &li, moda se povijesni procesi ne mogu odvijati bez ovakvih ili slinih kriza- To je moda tono. No, ako je to tono, onda bi trebalo biti tonim i jasnim i to da se oni se ne mogu niti produktivno nastavljati razvijati, niti postizati svoje ciljeve bez uspjenih, ontogeni#ni* rjeenja tih kriza. Nova Bi%li"a Zapa$a. ili. Manifest tzv. Novog poretka. odnosno ova Ta"na povi"est svi"eta jedan je od pokuaja da se prona"e i odredi upravo taj pravi, jedini i jedinstveni, spasonosni put daljnjeg razvoja civilizacije. Na itateljma je da prosude( je li to doista onaj pravi, ontogeni#ni put ili tek jo jedna od bezbroj jalovih ideja zapjenjene dananjicea/etak kosnica teksta su dva zakona na kojima bi se trebao temeljiti ustav mogu!e svjetske, tj. globalne drave, novi =vropski ustav i ustavi slinih /ederacija ili unija, a zatim, i ustavi nacionalnih gra"anskih drava. ,akoni o kojima je ovdje rije temeljniji su i vaniji od s7mih ustava, jer nisu iskljuivo pravne, nego i ontoloko%metodoloke tvorevine. Po)ou n"i* ra+r"e(ava se "e$na pogu%na anti)o)i"a 0 privatno-drutveno 1 +%og ko"e "e $o sa$a proliveno

>

)nogo krvi. i uspostavl"a "e$an novi vi$ vlasni(tva. ra+li#it o$ posto"eeg privatnog vlasni(ta i o$ $ru(tvenog. 'ored toga odre"uju se neka op!a pravila za ivot i ponaanje pripadnika ljudske vrste, pravila pomo!u kojih je mogu!e ostvariti one krajnje i najvanije ciljeve cijele vrste. Ta pravila zapravo tvore /ilozo/sko%pravni temelj ili osnovu, naputak za izradu produktivnih, ontogeni#ni* drutvenih zakona. 'ravu vrijednost ona dva, gore spomenuta zakona mogu!e je uvidjeti jedino na osnovu istinskog razumijevanja ovjeka, njegovih ciljeva, i metoda kojima ih je on ostvarivao tokom povijesti i kojima ih danas ostvaruje. 5toga !e prvi dio teksta govoriti ba o tim stvarima. 6 tom se dijelu iznosi shva!anje da je ovjek, prije svega ontogeni#no %ie 0 bie koje je sposobno stvoriti umjetno bie. no ovjeku treba posluiti kao %ievito oru"e ili bi!evito sredstvo za ostvarivanje onih ultimativnih, nadbiolokih i na$povi"esni* ciljeva ljudske vrste. 'ovijest je proces stvaranja tog bi!a. ?ivilizacija se shva!a kao njegov ozbiljeni, otjelotvoreni, )ateri"alni oblik % op!e materijalno sredstvo s kojim se ostvaruju oni ultimativni ciljevi ljudske vrste. 4rutvo i drava su neophodna organi+a-i"ska. o$nosno politi#ka sredstva za njihovo ostvarivanje. 6sprkos op!oj nevjerici koju !e izazvati ove rijei, moram odmah ovdje re!i da je birokracija, odnosno administracija % to !u kasnije doista dokazati % jedini politiki i drutveni subjekt dananjeg drutva koji nas moe uspjeno povesti ka ostvarenju tih ciljeva, ali takoer i jedini subjekt koji se moe uspjeno i dugo, na tetu cijelog ovjeanstva, nastaviti suprotstavljati nji ovom ostvarivanju! No, vratimo se umjetnom bi!u. Tokom posljednjih desetak tisu!a godina otkrivani su i ozbiljavani u praksi, jedan za drugim, neki vani elementi, tj. momenti umjetnog bi!a. To je dovodilo do promjena i usavravanja drutava u kojima je ovjek ivio, a i cjelokupne civilizacije. 6 nekoliko zadnjih stolje!a stvaranje tog %ievitog sre$stva za ostvarivanje ciljeva vrste uspjeno je privedeno kraju. 3edan od zadataka ovog rada jest i to da stvori svijest o tome to je gore bilo reeno i da pomogne u uspostavljanju, tj. a/irmiranju takvog drutva i takve civilizacije koji bi mogli biti upotrebljeni u svrhu ostvarivanja onih ultimativnih ciljeva vrste, ije bi ostvarenje dalo smisao svekolikoj dosadanjoj ovjekovoj djelatnosti. 'onovo naglaavam da se ovdje ne radi ni o kakvoj alternativnoj znanosti nego o nastavku razvoja i sintezi kljunih spoznaja nekih klasinih znanosti. vaj je tekst vrlo saet i to prvenstveno stoga to, iskreno govore!i, ne znam napisati neku debelu knjigu. Tjeim se milju da to moda proizlazi odatle to se, radi to ve!e jasno!e i preglednosti, uvijek teim izraziti kratko. &ko je knjiga duboka i vrijedna, onda to i nije tako loe, jer dananji, a ni budu!i itatelji, pored velikog broja ve! napisanih, vrijednih i vanih knjiga, ne!e imati vremena za itanje nekakvih nepotrebno, ili nasilno opirnih tekstova. Tako"er mi se ini da bi kratka i jasna knjiica mogla imati ve!i i povoljniji utjecaj na praktinu primjenu, tj. etabliranje takvih zakona kakva su ona dva koje !e itatelj susresti u naknadnom tekstu. & ako ne bude nita od toga, nadam se da !e ovaj rad postati barem jedan od niza elemenata koji !e utjecati na samoosvje!ivanje civilizacije kojoj pripadamo. Toliko ukratko o temi, opsegu i namjerama ovog rada.

5lijedi razrada, tj. kratki prikazi dosadanjih shva!anja povijesti, a i mog vlastitog. ,atim, prikazi razvoja civilizacije i razvoja ljudskog drutva. 'oslije njih biti !e prikazana ona dva zakona i njihov mogu!i utjecaj na kretanja u ljudskom drutvu i daljnji razvoj civilizacije te njihov utjecaj na proces ostvarivanja onih ultimativnih, nadbiolokih i nadpovijesnih ciljeva ljudske vrste. ,adnji odjeljak je kratka skica svjetske povijesti koja je shva!ena kao ontogeni#ki proces $ proces stvaranja i razvijanja umjetnog bi!a. 2ilo+ofi"a povi"esti .jerojatno vam je poznato da je pitanje o tome( to je povijest, jedno od pitanja s kojim se ve! oko 0ABB godina rve /ilozo/sko miljenje, i to uglavnom neuspjeno. Neuspjeno, kaem, stoga to najznaajnija miljenja u zadnjih 0AB godina implicitno ili eksplicitno pokazuju da vie nemaju stari* ilu+i"a o razumijevanju povijesti, a niti nekih novi* spo+na"a o njoj. Nakon tisu!u i petsto godina postojanja filo+ofi"e povi"esti, ostale su jo samo nedoumice i zbunjenost. 'romiljanje povijesti utemeljeno je u dijalektici, koja je misaono%spoznajni instrument za promatranje bi!a kao autopoieti#nog entiteta $ neega to je utemeljeno na mo!i samorazvoja i samoreprodukcije (samoodranja). 4ijalektika je instrument za promatranje i prikazivanje razvojnog procesa i razvojnih etapa, stupnjeva razvoja $ teze antiteze i sinteze. Nasuprot dijalektici, logika je misaono%spoznajni instrument za promatranje i shva!anje bi!a kao neeg nepromjenjivog. na nas ovdje ne zanima. & o dijalektici !e kasnije, u posebnom poglavlju, biti neto vie rijei. #ako prvi historiogra/i potjeu iz 5tare 9rke, (8erodot, Tukidid, Cseno/ont, 'lutarh...), 9rci nisu uoavali ono to mi zovemo povije!u. 6oavanje povijesnog toka i njegovo promiljanje poelo je dosta kasno, tek s &. &ugustinom, oko @BB. god. poslije Crista. &ugustin je bio prvi mislilac, koji je ukazao na to da se unutar ljudskog svijeta zbiva nekakav razvojni proces kojemu !e trebati puno vremena da dosegne svoj cilj. 'ovije!u je oznaio vrijeme tog razvojnog procesa i sam proces. 5matrao je da je cilj povijesti spas ovjeanstva. 6vjet spasa je stvaranje oru"a spasa. To oru"e je tzv. Doja drava ovdje na zemlji % ?#.#T&5 4=#. na je zapravo kr!anska civilizacija. &ugustin je smatrao da cjelokupni povijesni proces ima one tri dijalektike etape, tj. tri razvojna stupnja( tezu % etapu ca, (5vijet poganskih civilizacija), antitezu % etapu 5ina (koja poinje s ro"enjem Crista) i sitnezu % etapu 4uha 5vetoga, koja je trebala otpoeti tek poslije &ugustinove smrti. Nakon &ugustina, svaki je znaajniji mislilac postavio pitanje( to je povijest, i pokuao odgovoriti na nj. =riugena, 5cotus, TomaE No svi su oni, a kasnije i mnogi drugi mislioci, pod &ugustinovim utjecajem, shva!ali povijest kao( 3pro-es napre$ovan"a ka spasu4. d novijih mislilaca povijesti, znaajniji je 9. D. .ico. n je nauku o povijesti istrgnuo iz krila teologije i postavio ju kao Fcivilnu znanostG. 6 povijesti je razlikovao one tri dijalektike etape( epohu bogova, epohu heroja i epohu ljudi. 5amo 'rovidnost zna prave ciljeve ljudske djelatnosti i vodi povijesni proces ka njihovom ostvarenju. 'oslije njega, veliki doprinos /ilozo/iji povijesti dao je /rancuski mislilac, osniva pozitivizma i socioloke znanosti, &uguste ?omte. n je ustvrdio da je povijest ustvari proces razvoja ljudskog duha i razlikovao je u njemu tri stupnja( religijski, meta/iziki, i pozitivni. 5vaki

od tih stupnjeva ospoljavao se u realnom svijetu i tvorio speci/inu civilizaciju i speci/ino drutvo. :ilozo/ija povijesti postie najvii doseg u 8egelovom miljenju. n smatra da je povijest vrijeme u kojem 5vjetski duh, vraa"ui se k sa)o) se%i, napreduje u shva!anju samog sebe kao slo%o$e. Njegovo vo"enje svjetske povijesti nije transparentno, nego se zbiva posredstvom speci/inih lukavstava. n ini da ljudi vjeruju kako idu za nekim svojim ciljevima, dok zapravo ostvaruju ono o emu nisu ni sanjali. 'ovijest je, po njegovu miljenju poela na #stoku, a zavrila se na ,apadu. 6 ljudskom svijetu, taj se napredak pokazivao prvenstveno kao irenje politike slobode. 'oput prethodnih mislilaca, i 8egel, u povijesnom razvoju razlikuje ona tri razvojna stupnja( tezu, antitezu i sintezu. Te+a je istonjaki tip despocije u kojem je slobodan samo despot. Antite+a se ozbiljuje kao antiko drutvo u kojem je slobodna cijela jedna klasa, a , sinte+a razvoja je germansko gra"ansko drutvo uspostavljeno najprije u /ormi Napoleonskog carstva, a potom etabilirano kao ustavna, odnosno parlamentarna monarhija. "vi pripadnici tog drutva imaju politiku slobodu i ravnopravni su pred #akonom' 8egel je, nadalje, smatrao da povijest zavrava stvaranjem 'ruske monarhije (na politikom planu), te s njegovom djelatno!u i s njegovom /ilozo/ijom, (na planu op!e kulture i civiliziranosti), jer je u njoj i kroz nju 5vjetski duh konano spoznao da je n s7ma lo%o$a' Casnije !u vam vrlo zorno pokazati da ne izvodim nikakvu sprdnju s 8egelom kad kaem da su se te njegove smione tvrdnje, u velikoj mjeri pokazale istinitima. ,biljski kraj povijesti, koji se najintezivnije zbivao negdje od sredine 0H. do sredine, ili kraja 0I. stolje!a izazvao je mnoge duhovne, i kulturne katastro/e u ,apadnoj civilizaciji. 5vaka obrazovanija dua tog vremena, iako nije razumjela, os"etila je, da se zbiva oekivani kraj povijesti, ali ne i tisu!ama godina oekivani spas, oslobo"enje, ili barem rjeenje nekih velikih problema koji su muili ovjeka. Jtovie, umjesto rjeenja, poeli su se, jedan za drugim, pojavljivati neki novi, do tada nepoznati problemi. datle ono golemo, esencijalno razoaranje sudbinom ovjeka, spleen i takozvana sv"etska %ol 1 5elts-*)er+' Neke od najranijih i najtipinijih )isaoni* reakcija na taj kraj, npr. Nietzseova i 5choppenhauerova izraavale su uvjerenje da ono to se podrazumjevalo pod povije!u ne postoji, niti se ikada zbivalo. Casnije su neki /ilozo/i i sociolozi pokuali izgraditi teorije prilago"ene novoj zbilji, a neki su revitalizirali istonjako, ili pak ranogrko shva!anje vremena i na njemu izgradili nova, tzv. ciklika shva!anja povijesti. No iz toga nije proizalo nita to bi bilo vrijedno panje i spomena u ovom kratkom prikazu. 5vojevrstan kraj, nalik ludilu ili smrti, /ilozo/ija povijesti doivljava u 5penglerovom miljenju, u njegovoj knjizi Propast Zapa$a. n uoava ono povijesno, ali ne vidi nikakav smisao ni svrhu u razvoju povijesnih, tj. kulturnih entiteta ili pojava, a niti ratio essen$i povijesti uop!e. Cr7j same povijesti i sve ono to se zbivalo poslije njega jo i danas smu!uje i dri u mraku ak i najsnanije i najdublje duhove. Na suvremenik, :. :ukoKama, koji je pokuajima razumijevanja povijesti posvetio takore!i cijeli ivot, u svojoj knjizi 67ra" povi"esti86 pokazuje da nije otiao dalje od u"enja i zbunjenosti njome. ,avrio je tamo gdje &ugustin jo nije bio ni poeo. 6z promiljanje povijesti, najtjenje je bilo vezano i promiljanje napretka. Jto je napredak- #li, to je to to se razvija kroz povijest-

2iljenja su se uglavnom slagala oko toga da ono to se razvija jest duh, ili pak, ovjek, i da je napredak ostvarivanje, tj. ozbiljavanje sve boljih, viih ili savrenijih oblika njegovog postojanja. .e! smo vidjeli neke od tih miljenja., a kao najilustrativnije navodim jo i miljenje velikog njemakog mislioca #. Canta. n je tvrdio da se kroz povijest razvija s7mo ovjeanstvo. 6 prvoj etapi svog razvoja, ono se civilizira, u drugoj kultivira, a u tre!oj postaje moralno. To lijepo zvui, ali mi se svakim danom sve vie i vr!e uvjeravamo da ne odgovara istini. 4ananje ovjeanstvo nije nita kulturnije, a kamoli moralnije od, npr. &ntikog. MMM #z onoga to sam izloio, moglo bi vam se uiniti da je pitanje o povijesti isto kolsko%/ilozo/sko pitanje, i da izvan uskih akademsko%/ilozo/skih krugova nema nikakve vanosti. &li, varate se. ,nanje, ili nekakvo uvjerenje o povijesti, ili pak uvjerenje o tome da je uop!e nema, ne samo da odre"uje to !emo svaki dan raditi, nego i to kako !emo biti raspoloeni % da li !emo biti depresivni i suicidni ili pak obrnuto % vedri i poletni. 6tjecaj tog pitanja jo je puno dublji i iri nego to sam ovdje nagovijestio, ali sada ne mogu o tome. 1e!i !u jo samo to da je pitanje o povijesti jedno od onih pitanja na koje se ljudski um nikako ne moe ogluiti, te da, htio on to ili ne, nekako ipak mora odgovarati na njega. & od toga kakav mu je odgovor, u velikoj mjeri ovisi i to kakav !e mu biti ivot i sudbina. 6 umjetnosti i svakodnevnom ivotu problem povijesti postavlja se na popularniji nain, naje!e u obliku pitanja(( *Tko s)o9:8 ;O$akle $ola+i)o9:8 ;7a)o i$e)o9:...itd' MMM Na osnovu kritiki promiljene, pretpostavke( da uop!e postoji, tj. da se doista zbiva neto takvo kao to je povijesni proces ili povijest, ponovo postavljamo pitanje( Jto je ona# nadamo se da su proteklih deset tisu!a godina historiogra/skog iskustva povijesti i tisu!u i pol godina postojanja /ilozo/ije povijesti barem minimalni uvjeti odnosno najneophodnija predznanja za postavljanje tog pitanja i neki ozbiljniji odgovor na nj. 1adi kratko!e, ovdje !u najdirektnije navesti moj odgovor na to pitanje. Povi"est "e ontogeni#ki pro-es% pro-es stvaran"a i ra+vi"an"a u)"etnog %ia' ,apoeo je prije oko deset tisu!a godina a zavrio, kako sam ve! naveo, tokom osamnaestog i devetnaestog stolje!a. 1ealni prostor razvijanja tog, umjetnog bi!a je ljudski svijet % civilizacija % koja je ustvari materijalni ili tjelesni oblik njegovog postojanja. 'ovijest vidimo kao razvoj civilizacije, a s7m razvoj civilizacije je pojavni oblik razvoja umjetnog bi!a. 'ovijest, dakle, nije nita drugo do /enomenologija umjetnog bi!a. :enomenologija, u hegelijanskom, a ne huserlovskom smislu tog termina. 'od bi!em ovdje podrazumjevamo neto autopoieti#no % ne(to to ima mo! samorazvoja i samoodranja. tvar je ne(to to nema tih mo!i. na je *eteropoieti#na ili alopoieti#na' 6mjetno bi!e je svrsis*o$no bi!e. no postoji radi ovjeka, dok je prirodno

bi!e sa)osvr(no, jer postoji radi samog sebe. To u)"etno %ie o kojem je ovdje rije "est kapital, odnosno bitno tonije( kapital je umjetno bi!e. =vo kako sam ga prikazao u knjizi u)a ekono)i"e< Kapital, prije svega, nije prirodno bie, nego umjetno. ije samosvr!an kao prirodna bia, nego svrsishodan. "azlika je u slijedeem# $rirodna bia %&iva i ne&iva' su samosvr!na, !to znai da svrhu svog postojanja imaju u samom svom postojanju ( sama su sebi svrha. Svrha postojanja kapitala nije u njemu s)mom, nego u neemu izvan njega ( u ovjeku. *n je bie koje je primjereno ili podobno za ozbiljenje neega izvan njega s)moga. Kapital nije &ivo bie, no po!to je on e!to tek u +jelini s ovjekom, on nije niti ne&ivo bie. Sam po sebi nije uman, iako je, pored ostalog i reprodu+irani ovjekov svrsishodni um. o on nije niti bez,uman, dijelom zbog toga !to je reprodu+irani ovjekov svrsishodni um, a dijelom i zbog toga !to je &ivi, izvorni ovjekov um njegov neodvojiv moment. Kapital nije stvar %"-S, ."-/0 ili $"01/0', jer za razliku od stvari ima mo samorazvoja. Stvar je, naime, e!to !to nema tu mo. /e2utim, on ne bi mogao postojati ako se ne bi pojavljivao i kao stvar. Kapital se mo&e shvatiti i kao bogatstvo, ali to je najmanje va&na njegova karakteristika, jer je on vi!e od svega i prije svega bie %- S ili 3* * ', bievito oru2e koje je stvoreno radi toga da ljudsku vrstu oslobodi robovanja radu. 4 na kraju, kapital nije samo odnos kako ka&u marksisti, jer on postoji realno i zbiljski. e postoji, dakle, samo kao relacija %ovjekov odnos spram stvari i drugog ovjeka', nego tako2er kao supstancija. Toliko za sada u prilog razumijevanju kapitala. Naknadno !u jo ukratko prikazati proces i stupnjeve njegovog razvoja. 6 slijede!im odjeljcima, govorit !u uglavnom o pojavnom obliku povijesnog procesa, tj. o ra+vo"u civilizacije, a neposredno, o razvoju samog kapitala jo samo na jednom mjestu. 4akle( !a+vo" -ivili+a-i"e &ntropolozi obino smatraju da na ,emlji postoji nekoliko autohtonih civilizacija, ili tzv. Ocivilizacijskih krugovaG. 3a sam, me"utim, u prethodnim knjigama, dobrim argumentima, kako vjerujem, potvrdio 8egelovu tvrdnju da se na ,emlji zbivao samo jedan povijesni proces (koji je poeo na #stoku, a zavrio na ,apadu) pa, prema tome, postoji i samo jedna civilizacija, a to je cjelokupna ljudska ili svjetska civilizacija % civilizacija ljudske vrste. na je, me"utim, prola kroz tri etape, odnosno tri razvojna stupnja. Osta-i prethodnih stupnjeva razvoja postoje i ive jo i danas, a toliko se me"usobno razlikuju, da, na prvi pogled, doista i+gle$a"u kao nekakve autohtone civilizacije. 5tupnjeve razvoja civilizacije odredila je op!a zakonomjernst razvoja % dijalektika. 3a ih razlikujem po nainu na koji je ljudska vrsta odravala svoj ivot. To su( =.Teza. Neolit. >' &ntiteza. Antika. i ?' 5inteza. Zapa$, a sada poinje ulaziti u @' etvrti stupanj, =pitezu, kojeg, u nedostatku nekog boljeg termina naje!e nazivam Antropote*nolo(ko) -ivili+a-i"o), ili antropotehnolokim univerzumom.

(Nekome se moe uiniti da bi dobar naziv za ovu civiliaciju bio ;glo%alna :. ali on bi bio donekle pogrean, jer mislim da bi se ta naa civilizacija trebala prostirati, i da !e se stvarno prostirati i na jedan, manji dio galaksije u kojoj se nalazimo i da !e njene antropomor/ne odlike biti i+van"ska razlika spram mogu!ih civilizacija nekih drugih ontogeninih vrsta.) ='Te+a 6 Neolitsko" civilizaciji, s7m ovjek nije proizvodio nita, nego je ivio od OradaO prirode i njenih plodova. To je bila potroaka civilizacija u najpotpunijem smislu te rijei. >' Antite+a Antika je razdoblje u kojem ljudska vrsta vie ne ivi od FradaG prirode, nego od svog vlastitog rada, i dijeli se na robove i gospodare. 1obovi obavljaju /iziki, a gospodari umni dio ukupnog posla potrebnog za odranje ivota vrste. ?' inte+a 6 Zapa$no" civilizaciji, koja je sinte+a ili rezultat cijelog povijesnog razvoja, ovjek stvara, odnosno dovrava stvaranje u)"etnog %ia. no radi, a ovjek troi proizvode njegovog rada. 4ovrenjem procesa stvaranja umjetnog bi!a ostvaren je -il" povi"esti, a s7ma povijest privedena je kraju. No, kraj povijesti nije, niti kraj vremena, niti konac postojanja svijeta, a niti ozbiljenje oekivanog spasa. 6spjenim dovrenjem povijesti, tj. stvaranjem umjetnog bi!a, stvoreno je tek neophodno *sredstvo spasa), kako bi rekli stari, ili pak+ kako bi rekao 8egel, tek *orudje samooslobodjenja 5vjetskog duha). 3a ga s7m nazivam sredstvom za ostvarivanje metabiolokih i transhistorijskih ili metahistorijskih -il"eva vrste. vi se ciljevi, po mom miljenju, mogu ostvariti iskljuivo nekakvim sredstvom koje je %ievito. autopoieti#no' @'Epite+a 6 ovoj, etvrtoj, postpovi"esno" etapi, koja ve! polako otpoinje, a koju, kako sam ve! rekao, naje!e nazivam Antropote*nolo(ko). -ivili+a-i"o) ili antropote*nolo(ki) univre+u)o). umjesto revolutivnog razvijanja, tj. stvaran"a umjetnog bi!a, prevladavati !e njegovo kori(ten"e ili upotre%a kao neophodnog, %ievitog oru"a za ostvarivanje onih kljunih ili vitalnih ciljeva vrste. To !e dovesti do njegovog daljnjeg, epitetikog ili evolutivnog razvoja. MMM 'od antropote*nolo(ki) univre+u)o) ili -ivili+a-i"o) podrazumijevam podruja na kojima se umjetno bi!e dodiruje s prirodnim, prirodom, i, istovremeno se odvaja, odjeljuje od njega. 4odirno%rastavna podruja umjetnog i prirodnog bi!a su svrsis*o$na 1 odredjena ovjekovim potrebama, ciljevima i njegovim estetskim nazorima' Ta podruja nose #ov"ekov peat. To je razlog zbog kojeg govorimo o antropo0 tehnolokoj civilizaciji, ili antropo%tehnolokom univerzumu. &ko ljudska vrsta uspjeno izi"e u svemir i odri se u njemu, stvorit !e u galaktikim prostranstvima, a moda i u unutranjosti samih zvijezda gore spomenuta dodirna podruja s prirodnim bi!em na kojima !e obitavati i ostvarivati svoje ultimativne ciljeve. 6 brourici koja govori o gravi/ugalnoj letjelici i knjizi NeA p*Bsi-s. Dloomington, 65&. ;BB0. iskazao sam to slijede!im rijeima(
I

/i!ljenja sam da ovjek mora ovladati antigravita+ijom %tj! gravi$ugalnom silom' ili neim slinim, jer ljudska se vrsta ( ako ne radi svoje misije, a ono radi golog opstanka , mora rasprostraniti i odomaiti u kozmikim prostranstvima. *stanemo li iskljuivo na ovom planetu, mogli bi smo se degenerirati i izumrijeti. 1alaktiki prostori, koji nam danas izgledaju kao ponori praznine, hladnoe i smrti, zapravo su obe%ani &ajski vrtovi, ali samo za one inteligentne vrste koje su se trudile toliko razviti da ih mognu koristiti kao takve, te su stoga i zaslu&ile da u njima u&ivaju svoju vjenost. =to. No, ovdje treba ponovo odgovoriti na pitanje( Jto je zapravo civilizacija&li i na pitanje( Jto ona nijeMMM 5a stajalita ove, a i drugih mojih rasprava, to je, najop!enitije reeno, onaj, gore spomenuti svrsis*o$ni kontakt umjetnog i prirodnog bi!a $ kontakt koji nekoj kreativnoj vrsti omogu!uje speci/ian nain opstanka, preivljavanja i ostvarivanje onih transhistorijskih ciljeva. 4anas se kontakt umjetnog i prirodnog bi!a zapaa samo na selu. To je podstaklo P. 2um/orda, 2. 2cluana i njihove sljedbenike da upravo nastaju!u i budu!u antropotehnoloku civilizaciju nazovu *globalnim selom). To, naalost nije nita drugo do ruralizacija miljenja ili shva!anja civilizacije. 'rava, potpuno razvijena civilizacija bit !e ko+)i#ki gra$ 1 ko+)opolis 1 a ne neko globalno ili kozmiko selo. 1azvoj civilizacije ne pretvara grad u selo, nego, ba obrnuto, selo u grad. ,a ruralizaciju miljenja civilizacije odgovorno je stanovito nerazumijevanje civilizacije, a i povrnost u promatranju i razlikovanju grada i sela. 4obar obol toj ruralizaciji dao je ak i 2. Qeber, tj. tonije ba, njegova vrlo povrna rasprava o nastajanju gradova, koja je trebala otkriti bit grada, a mogla je to uiniti jedino ukazivanjem na bitne razlike izme"u grada i sela $ to ona nije uinila. 9rad je otjelotvoreni, tjelesni oblik umjetnog bi!a, jedan od neposrednih ciljeva njegovog razvoja, dok je selo naprosto pogon za trans/ormaciju nekih elemenata prirodnog bi!a u umjetno. Na selu se umjetno bi!e penetrira u prirodno, a prirodno tako"er produuje na *teritorij) umjetnog. Na prvi pogled, naime, ini se, doista, da samo na selu dolazi do kontakta umjetnog bi!a sa prirodnim. 2e"utim, paljivije promatranje pokazat !e da tamo susre!emo samo one najgrublje i najoiglednije, povrinske, osjetilne kontakte $ one o kojima ovisi puko preivljavanje vrste. 6 gradu pak, u njegovim /abrikama, laboratorijima, istraivakim institutima i sveuilitima i kabinetima mislilaca dolazi do onih dubljih, korjenitijih kontakata. Tu se umjetno bi!e upoznaje sa duhom svog otu"enog, *usnulog) oblika $ prirodom. Te su, pak, spoznaje neki od elemenata iz kojih nastaju vii, potpuniji oblici razvoja umjetnog bi!a. Najvie stupnjeve njegovog razvoja i njihove oblike teko je ili nemogu!e ak i predoavati. & da se sada susretnemo s njima, vjerojatno ih uop!e ne bi smo prepoznali kao neto to ima sasvim odre"eni smisao i svrhu. Njihov odnos prema materijalnom aspektu svog postojanja sigurno je puno drugaiji nego danas, tako"er nezamisliv. 5toga

0B

mi o tim oblicima postojanja moemo govoriti samo u okviru najviih /ilozo/skih kategorija ili rodova % generalno $ onako kako se to nadaje iz zakonomjernosti razvoja. 6ostalom, to je posao umjetnosti da predoava budu!e oblike postojanja umjetnog bi!a. 'otpuno razvijeno umjetno bi!e, odnosno onaj, gore spomenuti ko+)opolis 0 iji je antropo0tehnoloki moment samo jedan mali beznaajni dio % zapravo je analogon &ristotelovom *'rvom nepokrenutom pokretau) ili 8egelovoj &psolutnoj ideji, koji su vjeni i izvorni, sebi znani oblici postojanja uop!e i koji kontaktiraju svoj *drugobitak) % prirodu, ili materiju (8RP=) $ i u njoj otkrivaju onaj *usnuli), otu"eni oblik sebe samoga. ( tom potpuno razvijenom umjetnom bi!u bit !e kasnije vie govora.) Na planetima kao to je ,emlja, i to pomo!u kreativnih, ontogeni#ni* vrsta, me"u koje spada i ljudska, ono, recimo, za sada, *pra0u)"etno: bi!e budi prirodu i, kro+ povi"esni ra+vo". ponovo ju povezuje Cre0ligitD sa sobom i dovodi do svijesti o tome da je ona s7ma samo *usnuli), *otu"eni) oblik, antite+a onog *pra%umjetnog), odnosno neeg apsolutnog i savrenog. MMM 3o neto to je od velike vanosti, iako se na prvi pogled ne!e uiniti takvim. ?ivilizacija nije nita drugo do ozbiljeno #u$o. <itatelj vjerojatno zna da, teolozi i sve!enici, shva!aju #u$o kao suspendiranje prirodnih zakona na nekom mjestu i djelovanje nasuprot i usprkos njima. Nakon njih, #. Cant je govorio da se ovjek razlikuje od ivotinje po tome to je sposoban prekinuti ;lana- kau+aliteta priro$e:, i na njegovom mjestu postaviti ;lana- kau+aliteta s po)ou slo%o$e: % djelovati u skladu s naelom slobode. Naim rijenikom pak, kad govorimo o genijalnosti, odnosno kreativnom inu, govorimo upravo o tom istom o !emu su govorili teolozi i Cant, jer kreativni in je djelovanje koje suspendira prirodne zakone i uspostavlja djelovanje utemeljeno u slobodi, odnosno svjesnoj svrsishodnosti % djelovanje kojemu je krajnja svrha ozbiljenje potpuno razvijenog umjetnog bi!a. 6mjetno bi!e, dakle, nije nita drugo do produkt najistinskije udotvornosti, a civilizacija je samo njegov potpuni, tjelesni oblik. Tamo gdje god postoji, ono (umjetno bi!e), trajno suspendira prirodne zakone i djeluje po naelima svrsishodnosti. 2i ivimo usred #u$a' Teolozi su, dakle, i ne shva!aju!i, sasvim tono de/inirali #u$o. ali nisu primjetili da se ono zbiva i postoji svuda oko njih, nego su ga predoavali kao neku nevjerojatnu cirkusku majstoriju koju je sposoban izvesti jedino Dog. Cant je pak izvrsno razvio tu misao, koju su zaeli teolozi, ali je mislio da suspendiranjem kauzaliteta prirode i uspostavljanjem kauzaliteta utemeljenog u slobodi nastaje samo moral. <ini se da je 1ousseau, u Dru(tveno) ugovoru, na mjestima na kojima govori o slobodi, bio najblie jednom potpunijem i adekvatnijem shva!anju naravi uda, tj. onog ina kroz kojeg nastaje umjetno bi!e, odnosno civilizacija, ali se on o tome izrazio suvie op!enito, i maglovito, tako da tek interpretacija njegovog teksta otkriva onaj najdublji i najvredniji podtekst njegove misli. vdje bi moda jo trebalo re!i to je priroda. <ini se da ju tako"er moemo shvatiti kao produkt speci/ine udotvornosti $ sposobnosti ili mo!i potpuno razvijenog umjetnog bi!a da se suzdri, apstinira od

00

djelovanja ili opstanka po naelu slobode, odnosno svrsishodnosti, ili pak potpuno svjesnog opstanka, te, na mjesto njega, odnosno, na mjesto s7moga sebe, uspostavi opstanak utemeljen u potpunoj nesvjesnosti, u kauzaliteu slijepe nunosti. &li to moe zapaziti i shvatiti samo duhovno zreo, misaon promatra, koji se oslobodio naivnog shva!anja( da je priroda ono izvorno, poetno. % shva!anja koje je proizilo iz mode i iz postoje!eg, jako malog, uskog i povrnog iskustva kakvog za sada posjeduje ljudska vrsta. 'riroda je (a to nije mislio samo 8egel), doista samo privid, sebe% nesvjesni, krajnje pojednostavljeni oblik onog apsolutnog, savrenog i vjenog $ onog to je svjesno sebe i to se zasniva na apsolutno) u)i"eu (T=8N= ili &15) bivanja, i na apsolutnoj, bezuvjetnoj (5P D 4N 3 $ samom sobom uvjetovanoj) volji da se bude, biva. vdje se mogu pozvati i na Dibliju, #vanovo =van"elje, koje kae( *5 poetku bija!e "ije %'ogos'. Tu *1ije) moemo shvatiti i kao sebe%pojmljeni, sebe%iskazani i sebe%iskazuju!i bitak, dakle, ono apsolutno i savreno, ono to je alfa i o)ega, vjeno podne i vjena zora sveukupnog bivanja. no u poetku i bija!e (aorist) stavljeno je tamo samo radi slikovitosti i radi toga da se izbjegne prekomjerno /ilozo/iranje. Ditak $ ono to jest, ili naj Coji 3est % nema vremenskog poetka niti nekakvog uistinu prolog vremena. To su pisci Diblije % prvi veliki dijalektiari $ sasvim tono naslu!ivali. tome svjedoi cijeli Novi ,avjet, a kasnije i teologija. 5avrenstvo % ono izvorno % nije na *poetku), nego na *kraju) vremena. Neto vie o tome, itatelj moe proitati u novom, popravljenom rukopisu moje knjige ;Evo$ u politologi"u:. 2i sada moramo, ali sasvim ukratko, napo)enuti nekoliko rijei o dijalektici ije je razumijevanje od presudne vanosti za razumijevanje svih ostalih stvari koje su iznesene i koje !e se jo iznijeti u ovom tesktu. 4akle. MMM Napo)ena o $i"alekti-i 'od dijalektikom podrazumijevam +akono)"ernost sa)ora+vo"a %ia. (Pogika je svijest ili znanje o zakonomjernosti njegove sa)orepro$uk-i"e.) 4ijalektika se pojavljuje kao svjesna i nesvjesna. Nesvjesna dijalektika je prirodni razvoj bi!a, razvoj *po sebi), a svjesna je misaono%spoznajni istrument, organon kojim bi!e re/lektira, prati i spoznaje vlastiti razvoj i nastoji ga produiti i dovriti. <italac vjerojatno primje!uje da se dijalektika kojom se ovdje sluim poneto razlikuje od uobiajene, tria$i#ke, dijalektike, koja je bila postavljena s Novim zavjetom, a svoj potpuni, pojmovni oblik postigla u 8egelovoj /ilozo/iji. Tu, triadiku dijalektiku smatram nerazvijenom, krnjom dijalektikom. 'omo!u nje razvoj se ne moe shvatiti tono onako kako se doista zbiva. va. pak. kojom se ja sluim, tetra$i#ka, pored te+e. antite+e i sinte+e sadri jo i epite+u. Epite+a je, po mom miljenju nuni, etvrti stupanj u razvoju svakog bi!a, pa mora biti i moment misaono%spoznajnog aparata pomo!u kojeg pratimo i shva!amo njegov razvoj. Teza, antiteza i sinteza su etape revolutivnog razvoja bi!a' E sinte+i ra+vo"a nasta"e )o sa)orepro$uk-i"e. o$nosno )o sa)oo$r/an"a %ia' na je svrha i

0;

istinski re+ultat cjelokupnog razvoja. Di!e koje se ne moe odrati u postojanju nije istinsko bi!e i mora propasti. =piteza je etapa djelovanja te mo!i % etapa sa)oo$r/avan"a bi!a. Di!e se odrava tako to iznalazi sve svrsishodnije metode samoodravanja % evoluira. Cad sama )eto$a samoodravanja postane vrednija od osnove koju bi trebala odravati, onda ta metoda postaje novom osnovom, tj. novom te+o) i zapoinje novi, vii ciklus razvoja. &ristotel, naelno gledaju!i, nije dijalektiar. No kad govori o razvoju, onda, sasvim ispravno kae slijede!e( *no, naime, !to je neka stvar po zavr!enom razvoju, to nazivamo njenom prirodom, na primjer ovjek, konj, kua. 5z to, svrha zbog koje je ne!to nastalo predstavlja najvi!i +ilj. 0 samodovoljnost je i +ilj i najvee dobro. (potcrtao ):*:+ 'od )samodovoljno!u) ovdje, u 'olitici 0;A; b H, ali tako"er i u 2eta/izici i :izici, &ristotel podrazumijeva ono isto to i mi pod *mo!i samoreprodukcije) ili *mo!i samoodranja). na nastaje u sinte+i a mani/estira se ili zbiva, djeluje tokom epite+e. =piteza je etapa djelovanja te mo!i. Cod triadike ili trolane, *8egelove dijalektike) nema te *samodovoljnosti) ili *mo!i samoodranja). 5inteza je ujedno i teza novog vieg ciklusa razvoja i ukida se, revoluira ili revolucionira isto kao i prethodni stupnjevi % teza i antiteza. =vo jednog dobrog, pouzdanog, ali nesretnog povijesnog, odnosno praktikog dokaza o necjelovitosti i neadekvatnosti 8egelove dijalektike( 1ukovode!i se, naime, sasvim nekritiki, 8egelovim shva!anjem razvoja, tj. njegovom dijalektikom, 2arS je mislio da gra"ansko drutvo (za koje je tono nasluivao da je sinte+a razvoja ljudskog drutva), treba odmah ukinuti, te da njegovo ukidanje, odnosno revolucioniranje treba posluiti kao sredstvo za uspostavljanje komunizma, s kojim poinje novi vii ciklus drutvenog i civilizacijskog razvoja. Njegovi su sljedbenici posluno i portvovno slijedili ovaj naputak. No, to je bila greka, velika i krvava greka. Pre)a potpuno ra+vi"eno". tetra$i#ko" $i"alekti-i. a i pre)a stvarno) ra+vo"u ko"eg ona opisu"e. nakon sinte+e vi(e ni"e )ogua revolu-i"a' 5inteza razvoja drutva, gra"ansko drutvo % ukoliko je uistinu zbiljska i uspjena sinteza, rezultat % mora se mo!i oduprijeti ukidanju i o$r/ati se u postojanju. & odrava se tako da, kako je ve! reeno, iznalazi sve svrsis*o$ni"e )eto$e samoodravanja. To je epitetika ili evolutivna etapa postojanja drutva $ etapa u kojem se mani/estira njegova *sa)o$ovol"nost:. <itatelju je vjerojatno poznato da kontinentalno evropsko miljenje razvoja, ukorijenjeno u dijalektici, priznaje samo revolutivni vid razvoja, dok miljenje koje se korijeni u &nglo%5aksonskom dijelu evropske i svjetske kulture priznaje samo evolutivni oblik razvoja. Natura non fa-it saltu) $ priro$a ne #ini skokove % kau oni. #sto pravilo, po njima, vai i za ne%naturu, tj. za kulturu i civilizaciju. 'rema tetra$i#ko" dijalektici, potpuni razvoj bi!a odre"en je zakonomjernom izmjenom revolucija i evolucije. #z gornjeg teksta ve! je jasno da civilizaciju, drutvo i srodne im pojave smatramo speci/inim bi!ima. 5 obzirom na to, za njih vae ovdje opisani zakoni dijalektike isto kao i za sva druga bi!a. 3edna druga, op!a stvar koja je vana za istinsko razumijevanje razvoja i dijalektike koja ga prikazuje jest razvoj bi!a uop!e. no se tokom teze antiteze i sinteze

0>

razvija kao o$re&ena i kona#na individua, a vrhunac razvoja doivljava kao svoju cjelovitost, zrelost. To, me"utim nije kraj razvoja. ,rela individua, ukoliko je doista zrela i pravilno razvijena, osposobljena je za sa)orepro$uk-i"u (samoodranje). 6 epitezi, me"utim, i to upravo #ino) sa)orepro$uk-i"e in$ivi$ue nastaje vrsta ko"a "e potpuni i %eskona#ni o%lik posto"an"a %ia' &li, inom samoreprodukcije kroz kojeg nastaje vrsta, nastaje tako&er i nova in$ivi$ua' =vo kratke, dijagramske deskripcije priro$nog razvoja ovjeka( 0. teza % ro"enje revolucija ;. antiteza $ razvitak revolucija >. sinteza $ zrelost evolutivna samoreprodukcija @. epiteza $ vrsta T nova individua .rstu, stoga (to "e %eskona#na, smatramo viim oblikom postojanja bi!a nego individuu, i zato joj u ovim radovima pridajemo i srazmjerno ve!u vanost. #ndividue i narode, tamo gdje je to umjesno i potrebno, tretiramo samo kao sredstva za odranje ivota, tj. za opstanak vrste i ostvarivanje njenih ciljeva. =vo i kratke skice povi"esnog razvoja 0. teza $ ljudska (ontogenina) vrsta revolucija ;. antiteza $ kreativna (ontogenina) djelatnost, povijest revolucija >. sinteza $ umjetno bi!e evolutivna samoreprodukcija @. epiteza $ evolutivno samoodravanje umjetnog bi!a % utemeljeno na nunosti sve ra/iniranijeg zadovoljavanja ljudskih potreba i e/ikasnijeg ostvarivanja ciljeva vrste. no prvo bio je individualni, prirodni razvoj, utemeljen na nesv"esno" dijalektici, a ovo drugo, povijesni, utemeljen na vie ili manje sv"esno) i uspjenom uskla"ivanju ovjekove djelatnosti sa zakonima dijalektike, odnosno op!im zakonima samog razvitka. 'rvi, prirodni ciklus razvoja je svrhovit, samosvran, a drugi svrsishodan. 3edan mali korak unatrag. Tvrdnja $a "e #ov"ek ontogeni#ko %ie nije u suprotnosti s glasovitom &ristotelovom izrekom da je ovjek (FGHI JKLKI MNGI % +oon logon e*on $ ivotinja koja ima razum $ ani)al rationale % jer se onaj FrazumG moe shvatiti i kao u)i"ee ili intelektualni instrument stvaranja umjetnog bi!a. To je upravo ono to ovjekov FrazumG razlikuje od FrazumaG ostalih ivotinja. Nije u suprotnosti niti sa glasovitom modernom izrekom D. :rancklina % da je ovjek( Fa tool )aking ani)al4 1 ivotinja koja pravi alat, oru"e 0 jer se ono 3a tool40 alat 0 moe i treba shvatiti kao umjetno bi!e. no, naime, kako smo ve! rekli, i nije nita drugo do %ievito oru&e za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste.

0@

Toliko, ukratko o shva!anju ovjeka kao ontogenikog bi!a i odnosu tog shva!anja prema ostalima koja vae kao duboka i istinita. no ih, dakle, ne negira, nego, tavie, a/irmira, a njihov pravi smisao i dubinu dovodi do jo ve!e jasno!e i oiglednosti. Je$an prigovor tetra$i#ko" $i"alekti-i Naje!i prigovor ideji etverolane, tetradike dijalektike bio je slijede!i( &ko postoji etverolana dijalektika, onda bi mogla postojati i peterolana, esterolana itd. No takve dijalektike ne mogu postojati naprosto zato jer u razvoju bi!a moemo razlikovati najvie i najmanje etiri bitno razliita stupnja razvoja, koji se stalno ponavljaju u svakom razvojnom ciklusu. 4a nema nekakvog petog ili estog stupnja, i da ga ne treba ni biti, moe se vidjeti i iz slijede!ih redaka koji prikazuju daljnji razvoj umjetnog bi!a, koji je nastavak i zavretak razvoja bi!a uop!e $ bi!a kao bi!a. 6mjetno bi!e, reproduciraju!i se, ne stvara vrstu, niti kakav rod, nego ostaje *in$ivi$ua), "e$no, koje se usavrava putem evolutivne samoregeneracije. tj. posredstvom stvaranja sve savrenijih generacija elemenata od kojih se sastoji (to je svojevrsno samopomla"ivanje), 6savravanje ide sve dotle dok umjetno bi!e ne postane bitno savrenije, trajnije, i rezistentnije od prirodnih vrsta. no se razvija do tog stupnja radi toga da bi moglo trajno i neprekidno ouvati ivi kreativni duh koji ga je stvorio. To je antiteza u procesu njegovog vlastitog razvoja. Na tom stupnju razvitka ono postaje sredstvom ovjekovog povratka i ivota u galaktikim prostranstvima % prapostojbini koja mu je bila predodre"ena. 'retpostavljene druge kreativne (ontogenine) vrste u univerzumu tako"er stvaraju *svoja umjetna bi!a). No kako sva ona nastaju na osnovu iste svrhe i istih zakona na osnovu kojih je uspostavljeno i *ovjekovo umjetno bi!e), ne razlikuju se bitno jedno od drugoga i pri kontaktu se spajaju u jednu %eskona#nu in$ivi$uu, Je$no. koje proima cijeli univerzum. no tre%a $a bude vjeno, i da u sebi, u ukinutom stanju, sadri, duh onih kreativnih vrsta koje su ga stvorile, a i beskonano mnogo drugih (ukinutih) odredbi. Cao to dananja zemaljska mora, oceani, zrak, leita na/te ili ruda, svemir oko ,emlje, prostor i druga nebeska tijela, nisu vie prirodni entiteti, nego momenti umjetnog bi!a kojeg je stvorila ljudska vrsta, tako, sav prirodni univerzum, sa svim svojim galaksijama i beskrajnim prostorom nije nita drugo do moment u postojanju potpuno razvijenog umjetnog bi!a. 5ve ono to je *u poetku) bilo prirodno, dovrenjem njegova razvoja postaje umjetno, odnosno moment umjetnog. Deskonana individua je savrena i, kako sam ve! rekao, tre%a $a %u$e vjena. 4a bi odrala svoje postojanje i uinila ga vjenim, ona repro$u-ira s7mu sebe u refleksi"i s7me sebe % kao ono to "est 0 bez obzira na beskonano mnotvo svojih unutranjih odre"enja koja se ukidaju upravo tom jednostavnom samore/leksijom. Deskonana individua re/lektira samu sebe u beskrajnom nizu sa$a ili sa$aka i otkriva se kao vri"e)e to nema poetka ni kraja % kao v"e#nost. (5vaki trenutak sa$a je jedan in samore/leksije.) Time je potpuno ozbiljena tenja bi!a ka postojanju. &li to to je sebe a/irmiralo kao ono to "est, odnosno kao vrijeme nije vie bi!e, nego %itak' n nije nita drugo do epiteti#ki oblik %ia kao %ia % bi!evitosti. (5vaki in samore/leksije sauvan je u memoriji beskonanog bi!a. Dez memorije sadanji se, aktualni in samore/lektiranja ne bi razlikovao od prethodnih, pa sukcesivnost,

0A

vrijeme ne bi niti postojalo. No memorija sve prole trenutke ;sa$a:, svaki minuli in samore/leksije ini razliitim ali i istovremenim trenutku sada, jer svekolika prolost to postoji u memoriji, postoji na nain sada, sa$a' ,a ono to pamtimo, znamo da je prolost, ali je znamo u sa$a(n"osti.(.idi &. &ugustina i 8. Dergsona).57ma %u$unost, pak, jest sa$a(n"a svijest, ili sa$a(n"e znanje beskonanog bi!a da !e mo!i uvijek iznova re/lektirati s7mo sebe i da je tome u temelju njegova volja da to i ini. Njegovo znanje vlastitog savrenstva je ujedno i svijest o tome da (ni unutar ni izvan njega) nema nikakve prepreke njegovom samore/lektiranju. 'rolost je idealni, duhovni oblik postojanja onog to jest $ bilost, koja je sadraj, gra"a ili tijelo ivog duha, odnosno bitka. 5adanjost, kao in samore/leksije, isti, apsolutni duh, jest s7m bitak in a-tu. 57ma budu!nost, kako smo gore ve! rekli, nije nita drugo do njegova vol"a da bude, biva. 5vekoliko vrijeme $ prolost, sadanjost i budu!nost $ samo su razliiti, nuni momenti bitka. 'rolost je teza, sadanjost antiteza, a budu!nost sinteza . =piteza jest vjeno poznavanje, vjena izvjesnost sebe kao onoga to jest. Ditak je ono (to "est, ali on uistinu "est i ono to vi(e ni"e, a isto tako i ono to "o( ni"e. #ako je on vrijeme, bitno je bezvremen. n je ista *sutina) kako bi rekao 5pinoza, odnosno sutina sutine, a s obzirom na to da, kao savrenstvo, nuno apstinira od bilo kojeg odre"enja, on je doista *isto Nita), kako je rekao 8egel. &li, dosta o tome. naj gore opisani in samoreprodukcije beskonane individue $ bi!a kao bi!a % (samoreprodukcije u /ormi samore/leksije, svijesti, tj. supstancijalnog znanja s7mog sebe) $ in kojemu nije stalo do razlikovanja unutranjih odredbi, nego samo $o toga $a %u$e, $a "est. taj in dakle, omogu!uje bivanje i svakom pojedinanom bi!u $ omogu!uje mu da "est odnosno da %u$e ovo ili ono. =vo opet jedne male sheme koja bi mogla pomo!i da se to razjasni. Te+a $ pojedinana bi!a $ mnotvo $OP KIOP 1 ta onta revolucija Antite+a $ vrste $ LQIQR % genes revolucija inte+a $ bi!e uop!e $ bi!e kao bi!e (umjetno) KI S KI 1 on *e on ista samoreprodukcija Epite+a $ bitak $ sebe%re/lektiraju!e bi!e% ono to naprosto jest $ vrijeme % prosto posto"an"e, bivanje % QTIPT 1 einai % esse % indi/erentno spram unutranjih razlika i odredbi. (&ristotel( OH OU SI QTIPT -) (8egel( das ein) 6 ovome se izvrsno vidi nunost i bitna prednost etverolane dijalektike pred trolanom, koja nema mogu!nosti da objasni bitak, njegovu najnuniju povezanost, niti njegovu razliku spram bi!a. .rijeme, dakle, nije nita drugo do )o i vol"a da se bude, biva, postoji. No, ono to postoji, nuno +na samo sebe kao neto autopietino, samopostavljeno vlastitom umjeno!u, neto savr(eno i u)no, jer, da nije takvo ne bi bilo postojano. 5 obzirom na to znanje samog sebe i svoju u)nost, vrijeme je duh. To proizlazi i iz 8egelova shva!anja vremena, s tom razlikom da je on bio primoran uiniti stanovito nasilje nad svojom dijalektikom da bi izveo tu misao. vdje to nije potrebno.
0L

'otpuno razvijeni umjetni entitet, dakle, ona beskonana individua (bi!e kao bi!e) jest sinteza vlastitog, unutranjeg razvoja onakvog umjetnog bi!a kakvog smo upoznali na ,emlji. Ta sinteza, inom samore/lektivne samoreprodukcije pokazuje da je ostvarila cilj razvoja $ stekla )o sa)oo$r/an"a i time otpoinje epiteti#ka etapa njenog opstanka. No, ono to se ozbiljilo kao mo! vjenog opstanka, mora dokazati da se moe oduprijeti svakom pokuaju njegovog ukidanja. 4a bi to postiglo, ono stavl"a na ku(n"u samo sebe i to tako to se otu"uje od sebe i ozbiljuje u nekom manjkavom i bitno nesavrenom, prolaznom obliku $ u obliku priro$ne in$ivi$ue % pojedinanosti, koja je potpuni privid, iluzija onog to uistinu jest i koja je stoga osu"ena na propast . 2o! da se ono v"e#no i savr(eno o$r/i #ak i u takvo). prola+no) i %itno nesavr(eno) o%liku i kroz apsurdan proces % pro-es v"e#ne )i"ene 0 i da ga plodotvorno trans-en$ira (najprije kroz evoluciju a zatim kroz povijest), jest ozbiljena i potvr"ena, istinska, sve)o. va sve)o pak, koja je -on$itio sine Vua non vjenog opstanka, nije nita drugo do mo! se bude iznad apsolutnog apsurda i dovoljna snaga za vjeno bivanje. nim inom samootu"ivanja zapoinje proces samopomla"ivanja onog .jenog, novi razvojni ciklus to zapoinje od proste nesvjesne prirode i odvija se sve do potpunog samoozbiljenja u obliku apsolutne, sebe%svjesne mo!i i volje da se biva. Taj ciklus, sa stajalita smrtne individue traje eonima i eonima. 5a stajalita s7mog bitka, tu nema ni prolosti ni budu!nosti, a svekolika vjenost naprosto je jedno vjeno, bezvremeno sada, "est. Nakon uspostavljanja ontogenine vrste, dakle, razvoj postaje svrsis*o$an. i nekako se svrsishodno saima, pretvaraju!i beskonano mnotvo prirodnih vrsta u "e$no "e$ino, u)"etno bi!e sposobno da opstane mnoge milijune godina i ouva vrstu koja ga je stvorila. 'otom, spajanjem s *drugim umjetnim bi!ima) evoluira ka stvaranju onog beskonanog bi!a, koje pak samore/lektiraju!om samoreprodukcijom, potvr"uje sebe kao ono &psolutno, Ditak, 3edno%5ve, koje zna sebe i koje je vjeno i savreno, a od kojega je, inom samootu"ivanja, kako smo ve! rekli, poeo razvoj, i od kojeg on stalno iznova negdje otpoinje. no op!e postojanje koje u sebi sadri revoluciju i evoluciju, ili, koje opstoji na osnovu vjenog reproduciranja unutra(n"eg razvoja, jest zapravo neto vjeno, savreno. Neto to je $ poput kugle, koja se vrti u mjestu % iznad svakog apsurda, jer je istovremeno kretanje i razvitak, te mirovanje, tj. nepokretnost i nepromjenjivost $ %eskona#no tra"an"e #i"a "e svjest o vlastitoj beskonanosti i savrenstvu ujedno mo! i volja da %u$e in sae-ula sae-uloru) ili $or ever and ever! Njegov unutranji razvoj je proces kroz kojeg se beskonani prostor prirodnog bi!a pretvara u beskonano trajanje i beskonanu vre)enitost onog umjetnog, &psolutnog. no, dakle, to uistinu i u najpotpunijem smislu jest, jest vri"e)e' 'rostor je samo njegova samonegacija, antiteza, *drugobitak) njega s7moga. .ie i detaljnije o tome u rukopisu Teori"a vre)ena, za kojeg se nadam da !e jednom biti objavljen. Taj je rad potvrdio 8egelovu misao da je vrijeme zapravo ukinuti prostor, duh, a i Dergsonovu $ da se ono, pored ostalog, mani/estira i kao stvaralaka mo! $ autopoiesis ili auto%onto% geninost. vdje jo jednom molim da se termin *umjetno) ne shvati u smislu umjetne stvari ili tvari, u kojem ga obino shva!amo, nego u smislu bivanja koje *oe i +na sebe s7mog, i u)i"e se o+%il"iti zato to zna metodu samoozbiljavanja. Njegova *umjetnost) i
0N

u)i"e(nost ne odnosi se ni na to izvan njega s7mog, nego iskljuivo na s7mog sebe. Njegovo bivanje produkt je njegove umijenosti samoozbiljavanja. To je autopoieti#nost u najdubljem smislu tog pojma. &ristotelov 'rvi Nepokrenuti 'okreta, npr. jest neto umjetno u tom smislu, jer je nastao na osnovu u)i"ea sa)oo+%il"avan"a $ *sposobnosti) da u nesavrenim bi!ima proizvede sklonost ili ljubav prema savrenstvu i da posljedica te sklonosti bude kretanje koje dovodi do savrenstva, tj. Njega s7moga. 5lino je i sa 8egelovom &psolutnom idejom. Jto se tie %itka, itatelj je sigurno primjetio da je bilo poteko!a u njegovom *de/iniranju). To ne proizlazi iz neke nespretnosti ili neupu!enosti autora, a i drugih pisaca, koji su o tome pokuali pisati, nego iz bitne nepomiljivosti i neizrecivosti bitka. 2iljenje moe samo indirektno, vie ili manje nespretno upu!ivati na to da on "est. =to, nadam se da sam ovom, digresijom dovoljno jasno pokazao da razvojni proces postie svoju krajnju svrhu i svoje apsolutno jedinstvo u okviru ona etiri stupnja, te da nekakav peti lan u dijalektici nije potreban. #stovremeno sam, nadam se pokazao i to da triadika dijalektika ne moe posluiti kao adekvatan misaono%spoznajni aparat za potpuno shva!anje *onog to jest), i da to upu!uje na upotrebu ove, etverolane. nima koji i dalje inzistiraju na svom prigovoru o nepotrebnosti etverolane dijalektike moe se odgovoriti jo i to da po toj, njihovoj logici, nakon 8eraklitove, 'latonove i &ristotelove $vo#lane dijalektike nije bila potrebna niti ona trolana koju oni priznaju, i koju, u siromatvu svog znanja, poznaju kao jedinu. Jto se tie poimanja s7mog onog &psolutnog, moje se shva!anje, kako se vidi, u op!im obrisima, ne razlikuje bitno od &ristotelovog i 8egelovog $ Prvog Nepokrenutog Pokreta#a i Apsolutne i$e"e, a niti od =riugeninog Doga. No, misaono%spoznajni instrument pomo!u kojeg se no poima bitno je napredniji od njihovog, a upravo to je ono to je vano, barem u ovoj raspravi, jer je taj misaono%spoznajni aparat ujedno i vodi! ovjeanstvu na njegovom putu, a i op!i duhovni instrument pomo!u kojeg Ono razumijeva i postie svoje ciljeve. Toliko, dakle, o dialektici i razvoju kojeg ona prikazuje. ,a opirniji prikaz vidi moju knjigu Na-rt +a kritiku $i"alektike. Tamo je prikazan i razvoj dijalektike od *apstraktne) *jednolane) do ove etverolane, odnosno tetradike. staje jo samo da se zapitamo( je li onome to smo upravo izloili, mjesto u jednoj raspravi ove vrste2islim da jest, jer jedna kreativna, ontogeni#na vrsta treba da zna svoje mjesto i ulogu u op!em bivanju, kao i to ka emu tei i to zapravo radi, a ovo je rasprava ba o tome to ovjek zapravo radi. #z onoga to smo gore rekli moe se jasno zakljuiti da je ontogeni#nost nekakav *kategoriki imperativ) ljudske djelatnosti, te da se na njoj treba temeljiti etika, a i politika. No, evo jo nekoliko vanih stvari za obrazloenje tog stava. 1ekli smo da je ona apsolutna umijenost zapravo umije!e ozbiljavanja vjenosti, samoozbiljavanje bitka koji je vjean. &psolutna umijenost jest, dakle, neto $o%ro. 5ama vjenost, me"utim nije zagarantirana, jer se protiv njenog ozbiljavanja bore sile ili tendencije kojima je stalo do privida i nitavila $ sile +la. 6 ljudskom svijetu, odnosno u povijesti one se mani/estiraju kao otpor stvaranju i razvijanju umjetnog bi!a, a kasnije, nakon njegovog dovrenja, kao otpor njegovoj upotrebi u svrhu ozbiljavanja ciljeva vrste. Dudu!i da vjenost, odnosno bivanje, nije zagarantirano, presudno je vano da one

0H

produktivne, ontogeni#ne tenedencije, u kojima se mani/estira apsolutna umijenost, djeluju i pobje"uju gdje god je to mogu!e % bilo u velikim i vanim stvarima, bilo u malim, i to ne samo u neposrednom stvaranju i svrsishodnoj upotrebi umjetnog bi!a, nego i u svim drugim mani/estacijama ljudskog ivota, jer sve one, na ovaj ili onaj nain utjeu na konani ishod $ na mogu!u pobjedu $o%ra. & o tome, o toj pobjedi dobra ovisi opstanak vjenosti ili vjeni opstanak, ili pak, opstanak uop!e, bivanje, postojanje. :aktini, pozitivni svijet i ovjek puki su privid istinskog postojanja, neto prolazno, propadljivo. Taj privid esto je sebeljubiv i stavlja sebe na mjesto -il"a sveukupnog postojanja, tj. on "est. biva na nain na koji zapravo ni"e. ili ne bi trebao biti. zbiljenje te njegove sebeljubivosti rezultira propa!u, smr!u, nitavilom. To je pobjeda zla. 4a bi se izbjegla propast, privid tre%a $a se rtvuje, da ukine sebe, i to tako to !e postati sre$stvo) za ozbiljenje onog vjenog. To samortvovanje i samoukidanje privida aktualizira se iskorakom ka stvaranju umjetnog bi!a, to je metoda ozbiljavanja vjenog opstanka. =vo to je o tom prividu #sus izrekao u Novom ,avjetu, kolijevci trolane dijalektike. 3ko sauva svoj &ivot, izgubit e ga, a tko zbog mene izgubi svoj &ivot, sauvat e ga. 2at. 00 >o. # dalje( 6aista, zaista ka&em vam, ako p!enino zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. 0ko li umre, rodi velik rod. 3ko ljubi svoj &ivot izgubit e ga7 tko mrzi svoj &ivot na ovome svijetu, sauvat e ga za &ivot vjeni #v. 0@ ;@ % ;L & evo kako je to izrekao i veliki 3. Q. 9oethe 8ovjek je ni!ta, djelo je sve9 ,natan broj mislilaca i ve!ina obinih ljudi ipak smatra da je ovjek vr*una- i -il" svekolikog postojanja. 3a me"utim, kako sam gore ve! rekao, mislim da ovjek treba da bude sre$stvo) potpunog ozbiljenja op!eg opstanka. To !e se onima iz suprotnog tabora uiniti pogrenim i naopakim. &li, ko ozbiljno razmisli vidjet !e da to je zapravo velika sre!a i ast, jer biti sredstvom znai biti svrsishodan, sluiti neemu. & biti svrsishodan ili sluiti znai vri"e$iti, biti vri"e$an' .rijednost, naime, nije nita drugo do svrsishodnost. (.idi rukopis moje knjige 2eno)enologi"a vri"e$nostiD ,relo, kritiko promatranje ovih stvari, dakle, ukazuje na to da ovjek, takav kakav /aktino jest, doista ne moe biti -il"e) svekolikog postojanja, i to ne samo kao individua nego ak niti kao vrsta. & ako ne bi mogao biti niti sre$stvo) njegovog potpunog ozbiljenja (ozbiljenja cilja postojanja), bio bi %e+vri"e$an, i, kao takav, osu"en na propast. ,ato sam i rekao da je velika sre!a i ast biti sre$stvo) ozbiljenja op!eg opstanka. Diti, pak, ovakvim sredstvom njegovog ozbiljenja kakav je ovjek ili neka druga ontogenina vrsta znai % biti odabran. 2oja tvrdnja( da ovjek treba biti sre$stvo) ko"e slu/i ozbiljenju op!eg opstanka nalazi uporite i u jednoj od najvanijih izreka Novog ,avjeta, u kojoj #sus za sebe kae( Sin 8ovjeji nije do!ao da mu slu&e, nego da *n slu&i. 2ar. 0B. @A Na slian nalazi uporita i kod 8eidegera, jer <ovjek, po njemu, a i mogu!e ostale ontogenine vrste doista su samo *pastiri bitka). # o tome kako oni obavljaju tu svoju *pastirsku) dunost, ovisi usud i bitka i njih samih. 2oje shva!anje ovih stvari nalazi uporite i u onoj tvrdnji koja kae da je bitak, isto kao i ovjek, +a$ata $atost'

0I

6sput, 8eidegerovo shva!anje ovjeka kao tu0%itka nesumnjivo se korijeni i u ideji !i"e#i (Pogosa) koja se *utjelovila i nastanila me"u nama) (#van), jer tu0%itak nije nita drugo do bitak koji je postao svjestan sebe i ija je bit u tome da i+ri#e samog sebe. Ta misao, naravno, nalazi uporite i u 8egelovom shva!anju /ilozo/ije i /ilozo/a, i ne samo tu, ali dalje ne moemo o tome. 1e!i !emo samo jo to da ovjek ne mora biti zadnja i najvia postaja u kojoj se *nastanjuje) bitak, pa je stoga vrijednost termina tu0%itak donekle upitna. 2oda je bolji, tako"er 8eidegerov termin za ovjeka( ;kua %itka:. ali tek pod uvjetom da se ta ;kua: shvati samo kao privremeno boravite. 'uno trajnije, a moda i konano boravite bitka je % kako smo ve! rekli % umjetno bi!e. No, po 8eidegeru, ono je nastalo... *zaboravom bitka)----=to, vra!amo se matici izlaganja. MMM .rijeme povijesti, dakle, nije vrijeme #ov"ekovog razvoja, kako se obino mislilo do sada, nego vrijeme njegovog svrsis*o$nog sa)ootu$"en"a. Tokom njega, ovjek se /rtvovao, tako to je s7mog sebe % svoj kreativni duh, i svoju ivotnu snagu % koristio kao sredstvo stvaranja umjetnog bi!a. 'ovijesni proces, odnosno povijesni razvoj, kako smo ve! nagovijestili, nije tekao ni mirno ni glatko, jer su se povijesnim, odnosno ontogeni#ni) tendecijama suprostavljale vrlo snane antipovi"esne, ontoklasti#ke to je dovodilo do vrlo tekih i krvavih ratova, stagnacije i povremenih nazadaka. 'od antipovi"esni) ili ontoklasti#ki) tendencijama podrazumijevam one tendencije ili intencije koje se suprotstavljaju stvaranju, razvijanju ili koritenju umjetnog bi!a. 'ostpovijesno doba bit !e bitno mirnije zbog pobjede i trajne supremacije povijesnih, ontogeni#ni* ili ontopoieti#ni* tendencija, ali, da bi smo sprijeili nastajanje neosnovanih nada, moramo odmah re!i da ni to ne!e biti nekakva utopistiki beskon/liktna etapa postojanja ljudske vrste. 6 tom razdoblju, koje bi moglo potrajati isto koliko i cijela povijest, umjetno bi!e koristit !e se, pored ostalog i kao sredstvo unutranjeg, duhovnog razvoja #ov"eka, koji je bio prekinut upravo s poetkom povijesti, tj. s poetkom stvaranja umjetnog bi!a. MMM 5posobnost stvaranja umjetnog %ia. ontogeni#nost je ono to ljudsku vrstu razlikuje od ostalih ivih vrsta na ovome planetu. Neke od tih, ostalih vrsta mogu stvoriti umjetne stvari % pele sa!a, pauci mree, dabrovi brane itd. % ali samo ovjek moe stvoriti umjetno %ie' Ta sposobnost svrstava ljudsku vrstu me"u kreativne. ontogeni#ne vrste. 6mjetno bi!e stvoreno je i razvijeno radi toga da ljudskoj vrsti osigura i omogu!i ivot kakav je svojstven takozvanim inteligentnim, ili tonije( kreativnim vrstama. Nekreativne vrste odravaju svoj ivot uz pomo! prirodnog bi!a, a kreativne pomo!u umjetnog. 'ravi ivotni prostor kreativne vrste nije ivi prirodni svijet, povrina planeta na kojem je zaeta i na kojem je stasala, nego su to kozmika prostranstva. FNormalniG, tj. ovjeku svojstveni nain ivota nije onaj s poetka povijesti, nego onaj koji !e se tek razviti u postpovijesti. 'ovijesni je razvoj, dakle, pored ostalog i proces FnormalizacijeG
;B

naina ovjekovog ivljenja. vdje moram napomenuti da vrsta, sama po sebi, nije neposredno kreativna, nego su to neki od njenih pripadnika. To su one individue koje su obdarene sposobno!u da ra"aju duhom % geni"i. Pat. gigno > genui genitum % ra"ati. Weni"alnost "e sposo%nost +a ;ra&an"e:. t"' stvaran"e oni* neop*o$ni* ele)enata ili )o)enata o$ ko"i* se sasto"i u)"etno %ie' no to ne postane trajnim i nephodnim elementom umjetnog bi!a nije produkt istinske, nego tek prividne genijalnosti ili kreativnosti. Narodi, grupe, klase, pro/esije ili pak najve!i broj ostalih, ne%kreativnih ljudskih individua repro$u-ira te elemente, umnoava ih i uvodi u svakodnevnu ivotnu praksu ljudske vrste. Tenja ka stvaranju umjetnog bi!a postojala je u ovjeku otkad je *postao ovjekom). 6 vrijeme prvih dviju civilizacija stvoreni su tek neki njegovi elementi. ,apadna civilizacija dodala im je nove i i+vela n"i*ovu veliku sinte+u. 6mjetno bi!e o kojem se ovdje govori, kako sam ve! rekao, nije nita drugo do kapital. & s7m kapital pak, nije prosta stvar, niti velika suma novca., nego ne(to %ievito. autopoieti#no % svrsishodno bi!e, ili, %ievito oru$"e, koje, ne samo da radi za ovjeka i osloba"a mu ivotno vrijeme za njegovu bitnu aktivnost, nego tako"er, u velikoj mjeri, upravlja ovjekovim ponaanjem i ivotom. 6 tome nema niega loeg, jer to se ovjek vie podvrgava vlasti tog bi!a, ivot mu je to laki, slobodniji, potpuniji, bolji, ugodniji, sigurniji itd. dmetanje od njegove vlasti rezultira bijedom i speci/inim oblicima ropstva, a u sluaju velike gluposti, tvrdokornosti ili nesposobnosti da se ivi pomo!u umjetnog bi!a, i potpunom propa!u. MMM Takozvana ,apadna civilizacija nije nita drugo do potpuno razvijeni tjelesni, materijalni ili realni oblik postojanja u)"etnog %ia. Novac je njegova FkrvG( tehnika mu je Fmuskulatura i kosturG( kemijska industrija Fprobavni traktG + trgovina F/iziologijaG, in/ormacijski sustav mu je Fnervni sustavG. 6gljen, na/ta, 6ran i 4euterij su mu hrana, a elektrina energija njegova Fivotna snaga i snaga njegovih mii!aG( ,nanost mu je FmozakG, a tehnologija njegovo Fgenerativno tkivoG koje Fra"aG nove, sve savrenije generacije elemenata od kojih se sastoji. Politika "e n"egova vol"a 0 vol"a +a opstanko) i $al"n"i) Cevolutivni)D ra+vo"e). ko"i "e uv"et opstanka' 3edno od kljunih postignu!a ,apada jest ostvarenje liberalno%demokratskog drutva. no je naprednije od ostalih, ne po tome to je kulturnije ili moralnije, nego po tome to je bitno svrsis*o$ni"e, i to zato to je dovreno ili zgotovljeno politi#ko sredstvo za ostvarivanje ciljeva vrste. 2alo kasnije pokazati !u da sam drutvo, podstaknut idejama klasika soiologije, shvatio kao u)"etni organi+a). Taj u)"etni organi+a) % $ru(tvo % je kima ili kostur koji nosi cijelo umjetno bi!e. Piberalno, buroasko demokratsko drutvo je zreli oblik postojanja u)"etnog organi+)a ili adekvatni politi#ki instrument za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste. 'rethodni stupnjevi razvoja tog organi+)a( plemenska zajednica, robovlasnitvo i /eudalizam (a i komunizam), nisu bili dovoljno razvijeni ili uop!e nisu bili svrsishodni, pa nisu mogli posluiti kao politi#ko sredstvo za ostvarivanje tih ciljeva. 5toga ih je povijesni razvoj prevladao ili odbacio.

;0

9ovore!i precizno, prednost liberalnog buroaskog drutva pred ostalima jest u tome to se utemeljilo u slo%o$i % lat. Li%ertas' Cljuni oblik, ili, bitni nain pojavljivanja slobode jest kreativnost' & proizvod te kreativnosti, tj, tonije, ontogeninosti je umjetno bi!e. =to. 5&'#=NT# 5&TU Piberalizam je, dakle, klica budu!nosti i politi#ka osnova ili ope politi#ko sre$stvo za ostvarenje transhistorijskih ciljeva ljudske vrste. MMM 6pravo iz liberalizma proiziao je i jedan od najznaajnijih, a irokim masama najzanimljiviji doseg ,apada. To je u)"etni ra$nik' Taj, Oumjetni radnikO nije nita drugo do automatizirana proizvodnja dobara, odnosno, obrnuto, i bitno tonije( automatizirana proizvodnja dobara nije nita drugo do u)"etni ra$nik. 1azvijen je kroz industrijsku i in/ormatiku revoluciju, praktikom reprodukcijom znanosti. n ve! danas potpuno osloba"a ovjeka od velikog broja tekih ili opasnih poslova, a svojim radom moe prehraniti i udomiti gotovo cijelo ovjeanstvo. MMM 6 vremenu &ntropotehnoloke civilizacije, u)"etno %ie trebalo bi preuzeti gotovo sve %rige o svom vlastitom razvoju, i osloboditi ovjeka od njih. To !e pak biti mogu!e samo pomo!u onakvih zakona kakvi !e biti prikazani u slijede!em tekstu, a koji !e mu omogu!iti da se trans/ormira u u)"etnog privatnog vlasnika. To je uvjet normalnog daljnjeg razvoja civilizacije i normalnog, smislenog opstanka ljudske vrste. 6vaavajem tih zakona, liberalna buroaska demokracija poet !e se usavravati i pretvarati u neto to sam nazvao logokracijom % vladavinom znanosti % koja !e se na kraju, najvjerojatnije trans/ormirati u speci/ino, logokratsko carstvo $ imperij. No, o tome moete vie itati na drugim mjestima. ,ivili+a-i"ska struktura suvre)enog svi"eta 4ananji svijet ne sastoji se iskljuivo od raznih kultura ili varijanti ,apadne civilizacije. Neolitska i &ntika civilizacija preivjele su svoje pravo vrijeme, pa postoje i danas u obliku Neoneolitske i Neoanti#ke civilizacije. To su oni ostaci prethodnih stupnjeva povijesnog razvoja koje sam ve! spomenuo. 6 okviru Neoneolitske ive 5laveni, dio Cineza, 2ongoli, 6gro%:inci #ndijanci, ?rnci, =skimi i jo neke manje skupine. 4rugi dio Cineza, #ndijci, #slamski svijet, dio 3unoamerike populacije, te neki narodi june i jugoistone =vrope ive unutar Neoantike civilizacije. ,apadna civilizacija postoji u =vropi, 65&, Canadi, 3apanu, &ustraliji, #zraelu, 3unoa/rikoj republici te nekoliko uskih podruja na 'aci/iku. .elika razliitost obiaja, vrijednosti, navika, /olklora, kulturnih i drugih institucija onih prvih dviju civilizacija navela je antropologe na miljenje da se tu radi o autohtonim civilizacijama ili Ocivilizacijskim krugovimaO. No analiza temeljnih metoda njihovog

;;

preivljavanja pokazuje ono to smo ve! izloili % da su to preivjeli i prilago"eni prethodni stupnjevi civilizacijskog razvoja, tj. njihovi epitetiki oblici. Pripa$ni-i ti* neo0paleo0-ivili+a-i"a. $o$u(e ne /ive vi(e o$ svoga ra$a. a niti o$ plo$ova priro$e. kao neka$a. nego o$ onoga (to proi+ve$e Zapa$ i u)"etno %ie ko"eg "e on stvorio' ( vdje je veoma vano istaknuti da i pripadnici neoneolitske i neoantike civilizacije i sami neto rade i proizvode, a katkada rade ak i vie nego pripadnici ,apadne civilizacije. &li sve to god rade, proizvode ili ine, ine to tako da bi sprijeili nastanak i razvoj umjetnog bi!a na svom teritoriju. * ve ra$e $a ne ra$e:. ,bog ontoklasti#ke zabrane stvaranja umjetnog bi!a, rad neoneoli!ana i neoantiana, na teritoriju njihove vlastite civilizacije antisvrsishodno je koncipiran i organiziran, i stoga, antiproduktivan, ak i onda kad je enormno velik. 4apae, to je ve!i to su mu posljedice gore i pogubnije. 5toga su oni, radili togod ili ne, prisiljeni ivjeti od onoga to stvori ,apad, a motivirani su da rade to je mogu!e manje i loije. Istinski pro$uktivan "est "e$ino ona" ra$ ko"i $oprinosi stvaran"u i ra+vi"an"u u)"etnog %ia' Clasina ekonomija naslutila je to ve! prije vie od dva stolje!a, pa je rekla da je pro$uktivan jedino *onaj rad koji se razmjenjuje za kapital) i koji, posredstvom stvaranja pro/ita doprinosi njegovom razvoju (2arS). 2i smo ve! ranije pokazali da kapital nije nita drugo do umjetno bi!e, pa je naa gornja tvrdnja( da je *pro$uktivan "e$ino ona" ra$ ko"i $oprinosi stvaran"u i ra+vi"an"u u)"etnog %ia:. izvrstan teorijski dokaz istinitosti one tvrdnje klasine ekonomske kole. Cad mi, dakle, kaemo da neoneoliani i neoantiani nisu produktivni, onda ne tvrdimo da nita ne rade, nego da svojim radom ne doprinose razvoju umjetnog bi!a ili pak da opstruiraju njegov razvoj i ostvarivanje ciljeva vrste. Neoneolitska i Neoantika civilizacija svu svoju energiju troe na to da odre u postojanju svoj neolitski i antiki duh ili mentalitet, svoj duhovni temelj. No za razliku kod Zapa$a, koji se odrava unutra(n"i) ra+vo"e), ove se dvije civilizacije odravaju sa)ouna+a&ivan"e). ne se, naime mogu odrati jedino ako se NE ra+vi"a"u, jer razvoj i napredak rastau i unitavaju njihov neoneolitski i neoantiki mentalitet, kojeg one smatraju svojom etnikom supstancijom i nekom svetinjom do koje im je stalo ak i vie nego do biolokog opstanka. vdje moram re!i kako mi se ini da takav svjetonazor nije nita drugo do nekakva trajna, masovna histerija i hipokrizija. ve civilizacije, koje su patoloki oblici svog vlastitog, epitetikog postojanja, su ono to 8egel naziva *djelima smrti) i kae da je potrebna najve!a energija da se ona odre u postojanju. 2oje je uvjerenje da ni ta, najve!a energija ne moe ovakva djela tra"no odrati u postojanju, jer *djela smrti) ve! su unaprijed osu"ena na smrt i propadanje. Termin *djela smrti) dobro je aplicirati na neoneolit i neoantiku, i zato to su te civilizacije plod ontoklastinosti, pa su stoga mrtvoro"enad, a dobro ih je nazivati porodom smrti i zbog toga to ona (ta djela), radi toga da bi se to due odrala u postojanju, do nestanka i smrti iscrpljuju i unitavaju mnogu energiju namjenjenu stvaranju novih /ivi*, tj. autopieti#ni* i perspektivnih oblika postojanja umjetnog bi!a i umjetnog organizma. 4jela smrti i sama su smrtonosna. ,emlje i narodi koji pripadaju ovim preivjelim oblicima niih stupnjeva

;>

civilizacijskog razvoja vrlo se /estoko % ali nika$a otvoreno % bore protiv vlastitog unutranjeg napretka i protiv ,apada koji ih podstie na napredak i potpomae ga. To "e %or%a na /ivot i s)rt i upravo o$atle proi+la+e na"vei ekono)ski. politi#ki i sigurnosni pro%le)i suvre)enog svi"eta' 5vijet ne moe opstajati u miru, niti se istinski razvijati i ostvarivati svoje ciljeve ako se razvija samo jedan njegov dio, i to onaj manji, dok drugi, puno ve!i tavori u bijedi. 8armonini razvitak svih djelova svijeta, ili barem ve!ine, jest uvjet ostvarivanja onih vitalnih ciljeva ljudske vrste. bzirom na to mislim da treba re!i da je dananji svijet suoen sa jednim takore!i nerjeivim metodolokim problemom % kako privoliti na napre$ak i ra+vo" ona" vei $io svi"eta ko"i se gotovo instinktivno o$r/ava pute) sa)ouna+a&ivan"a' vdje bih elio ukazati na to da je % za razliku od izvornog neolitskog i antikog % neoneolitski i neoantiki mentalitet utemeljen u antipovi"esni). ten$en-i"a)a. .e! sam rekao da je povijest proces stvaranja umjetnog bi!a, i da pod, antipovijesnim tendencijama podrazumijevam one kulturne, politike, svjetonazorne i sline tendencije koje su ontoklasti#ne, tj. koje se protive stvaranju i upotrebi umjetnog bi!a i razvijanju umjetnog organizma % drutva. # sve dok se neoneolitska i neoantika civilizacija budu borile za ravnopravan ili supremativan poloaj u odnosu prema ,apadu, op!a, svjetska civilizacija ne!e se mo!i bre i harmoninije razvijati niti !e na ovom planetu biti potrebnog mira i sigurnosti. Neoneolitska i Neoantika civilizacija, niti mogu, niti smiju biti ravnopravne ,apadnoj, jer su to patolo(ki oblici niih stupnjeva razvitka, koji moraju biti prevladani i koji u dananjoj, ili nekoj budu!oj civilizaciji smiju opstojati jedino u, prevladanom, tj. ukinuto) obliku % isto kao to i djetinjstvo i mladost, u ukinutom obliku, postoje u osobi istinski razvijenog i zrelog ovjeka. nome ko zna to znai izraz OukinutO (au/heben) jasno je da neoneolitski i neoantiki mentalitet ne smiju biti uniteni i iskorijenjeni, nego, tovie, ouvani, ali u onom, kako sam ve! rekao, 6ukinuto)6 obliku koji !e potpomagati daljnji razvoj civilizacije, a ne ometati ga i spreavati svojom antipovi"esno). odnosno ontoklasti#ko) aktivno!u, kao to to ini danas. # s7m ,apad koji je sinte+a, tj. potpuno razvijeni oblik ljudske civilizacije sadri u sebi, u onom , ukinuto) obliku neolitski i antiki mentalitet. Neoneolitska i Neoantika civilizacija, me"utim, ne sadre u sebi, barem ne u dovoljnoj mjeri, elemente ,apada, tog zrelog oblika civilizacije, pa se stoga moraju OokcidentaliziratiO. ,apad se, naprotiv, ne s)i"e orijentalizirati niti neolitizirati, kako bi to eljeli oni koji sanjaju o Fsintezi #stoka i ,apada.O, ili ekstremne /rakcije ,elenih, ali i on se mora odre!i svog, speci/ino ,apadnjakog O/olkloraO, navika i ogranienja da bi se trans/ormirao u pravu i produktivnu svjetsku, antropotehnoloku civilizaciju. To je nain na koji se on moe odrati i potvrditi kao istinska sinteza povijesnog razvitka. Tono govore!i, on se takvim i potvrdjuje i odrava, i to kro+ pro-es glo%ali+a-i"e. jer ona i nije nita drugo do poetak procesa stvaranja antropotehnoloke civilizacije ili antropotehnolokog univerzuma. =vo jednog kratkog diskursa, tj. digresije koja !e pokazati pravu /unkciju neoneolitskog, tipino potroakog mentaliteta u budu!oj civilizaciji( 4aljnji razvoj proizvodne tehnologije uinit !e ljudski reproduktivni rad gotovo potpuno nepotrebnim, pa se postavlja opravdano pitanje to !e raditi milijardu ili dvije

;@

milijarde ljudi koji !e biti potrebna bioloka masa za produktivan opstanak ljudske vrste. dgovor na to pitanje pomalo je paradoksalan. Njihov !e najvaniji zadatak biti potro(n"a dobara koje proizvede umjetno bi!e. Croz njihovu potronju, ono !e, dobijati in/ormacije o tome to nedostaje njegovim proizvodima i u kom ih pravcu mora usavravati da bi oni to bolje, potpunije i ra/iniranije zadovoljavali ovjekove potrebe. Takvu /unkciju potronja ima i danas, ali ju suvremeni ekonomisti ne primje!uju, jer je njihova panja skoncentrirana na neke druge njene momente koji sada imaju ve!u vanost za praktinu ekonomiju i ekonomsku politiku. Cad smo ve! kod potronje, smatram vanim uiniti jo jednu kratku napomenu o njoj. 2islim da potronja mora biti to je mogu!e ira i masovnija, jer to je ona ira, umjetno bi!e dobija preciznije i pouzdanije in/ormacije o tome u kom pravcu mora usavravati svoje proizvode. & radi zadovoljenja zahtjeva pravde, kupovna mo! ljudske populacije trebala bi biti raspore"ena u smislu si)etri#ne Wausove krivul"e. na reprezentira prirodnu raspodjelu ljudskih radnih sposobnosti, pa je, prema tome, ujedno i dijagram koji pokazuje i pravednu raspodjelu ukupnog ljudskog bogatstva. ,a potrebe ovog rada nije neophodno ba sada izloiti vanost antikog mentaliteta za budu!nost i budu!u civilizaciju, pa moemo prije!i na sljede!u temu. Br+ina ra+vo"a -ivili+a-i"e i ekono)ska politika l"u$ske vrste 'itanje( kako ostvariti toliko brz i toliko skladan razvoj koji ne!e traiti prevelike rtve od generacija koje ga ostvaruju, jest pitanje o osobitostima op!e ekonomske politike, na koje bi, barem u naelnim crtama, trebala odgovoriti svaka rasprava ove vrste. 2i promatramo ovaj problem sa stajalita po kojem je i s7m ovjek jedan od elemenata umjetnog bi!a. n je vie ili manje obrazovana radna snaga, zaposlenik, ili pak prosti korisnik umjetnog bi!a, koji tako"er mora biti bar donekle obrazovan da bi se mogao koristiti elementima ili uslugama umjetnog bi!a. Dudu!i, pak, da je ovjek ujedno i stvaratelj koji stvara umjetno bi!e i koristi ga kao sredstvo svog samoodravanja i ostvarivanja svojih bitnih ciljeva, onda je vano da vodi takvu ekonomsku politiku koja u ravnomjernom. tj. organienom, /unkcionalnom ili svrsishodnom omjeru stvara, razvija i odrava sve op!e elemente umjetnog bi!a, a to su ujedno i osnovni, dijalektiki stupnjevi njegova razvoja tokom povijesti( teza % nova-. antiteza % te*nika. sinteza % +nanost. epiteza % te*nologi"a' Nova- postaje zbiljskim momentom umjetnog bi!a (kapitala) krajem antike i poetkom srednjeg vijeka, i to u obliku lihvarskih akumulacija. Tek tada je novac poeo pokazivati da ima vlastitu glavu (-apitula $ odakle i s7m naziv FkapitalG) i vlastitu vol"u ili speci/ian FivotG. 'oeo je 3kotiti /ive )la$e4 0 ka)ate' Croz te akumulacije (koje su inile prvobitnu akumulaciju ljudske vrste), a koje su bile embrionalni oblik umjetnog bi!a, ono je, govore!i diskurzivnim jezikom, poelo mani/estirati svoju %ievitost. autopoieti#nost' &ristotel, kae da je ovaj nain stjecanja bogatstva najvie protivan prirodi, jer tu, % kae $ Fnovac biva ro"en od novca.G Ne moe se nikako re!i da on nije u pravu. &li, s druge strane, ovaj je nain opstanka i umnaanja novca i bogatstva zapravo istovremeno i

;A

najsliniji prirodnom, i to upravo zato to se, poput prirodnih bi!a, razmnoava sam od sebe. Camata je doista mladune najjednostavnijeg oblika umjetnog bi!a % novca. &ristotel nije uvi"ao ovu bi!evitost ili autopoietinost novca, a niti to da je on moment ili element umjetnog bi!a. # da je upravo kroz kamatarenje stekao onu osobinu koju on, kako smo ve! rekli, u Politi-i 0;A; b H smatra ciljem i vrhuncem razvoja bi!a $ samodovoljnost ili sposobnost samoreprodukcije i samoodranja. 3edan od povijesnih zadataka lihvarskog kapitala, naime, tj. njihovih akumulacija, bio je i to da, upravo enor)no visoki) ka)ata)a, upropaste i unite ostatke neproduktivnih, parazitskih slojeva antikog i srednjevjekovnog drutva. Te*nika nastaje samoukidanjem novca i njegovom trans/ormacijom u razne radne, a kasnije i u pogonske strojeve. vu su trans/ormaciju naroito intezivno pomagali bankari i trgovci svojim kapitalom koji je uzimao nie kamate, sve dok na kraju nije potpuno zamijenio lihvarski kapital. Znanost 1 zapravo +nXnost 0 najvii stupanj razvoja kapitala. 'osredstvom znanosti, umjetno bi!e, kapital spoznaje samog sebe, postaje +nXno s7mome sebi. va sinteza razvoja kapitala ili umjetnog bi!a zbiva se prvenstveno kroz objavljivanje 5mithovog FDogatstva naroda, 1icardovih FNaelaG i 2arSovog FCapitalaG. snovno znanje kapitala jest u tome to on zna kako se )o/e i )ora repro$u-irati. o$r/avati u posto"an"u 1 stvaran"e) profita, sa)ouveavan"e). sa)ora+vi"an"e) it$' it$' Te*nologi"a nije nita drugo do praktiki reproducirana znanost, a glavni joj je zadatak da se uvijek ponovo reproducira u potpuno novim ili sve savrenijim generacijama ve! postoje!ih tehnolokih, a i politikih ostvarenja. Toliko. u najkra!im crtama o razvoju umjetnog bi!a ili kapitala ili pak civilizacije u zadnjih dvije tisu!e godina. To je bilo reeno samo radi lakeg razumijevanja teksta koji slijedi, tj. radi razumijevanja svrhe, smisla i vrijednosti ekonomske politike. MMM .e! smo rekli da se novac danas moe shva!ati i kao FkrvG umjetnog bi!a. No ovdje tu FkrvG ne shva!amo u njenom meta/orikom, nego u realnom, ekonomsko% raunskom obliku, kao razmjensko sredstvo $ posrednika izme"u ovjeka i svih materijalnih i nematerijalnih stvari i usluga koje mu trebaju. Novcem se kupuje sve to spada u onaj drugi razvojni stupanj $ te*niku $ a sama ta FtehnikaG zapravo je roba. Tu spadaju svi proizvodi namjenjeni potronji, ali i sva oru"a to slue za proizvodnju ovih proizvoda. Novca uvijek mora biti u dovoljnim koliinama da omogu!i kupovanje potrebne robe $ robe koja je potrebna ljudskoj populaciji. No, kad na ovom mjestu govorimo o potrebnoj ro%i onda moramo naroito istaknuti da tu spada tako"er i svekolika +nanost 0 ono ime se obrazuje ljudska populacija, da bi mogla razvijati ili naprosto koristiti umjetno bi!e, a to su( udbenici, nastavnici, kole, univerziteti, biblioteke, znanstveni i znanstveno%istraivaki instituti itd. #td. vdje bi netko mogao pomisliti da koliina novca u opticaju nije nikakav problem, jer se to moe regulirati tampanjem potrebnih koliina novanica. No takvo to moe misliti samo onaj ko ne zna da je novac speci/ino opredme!eni ljudski rad i da ga u prometu moe i smije biti samo toliko koliko je ljudskog rada uspjeno zavrilo cijeli ekonomski ciklus i opredmetilo se u obliku novca. & njegova koliina (obrnuto je)

;L

proporcionalna produktivnosti rada i ivota ljudi, umjenosti u vo"enju ekonomske politike i jo cijelom nizu drugih /aktora koji problem optimalne koliine novca u opticaju ine kompliciranim i tekim. &li, da se jo, samo nakratko vratimo s7moj znanosti. Dudu!i da je ona roba, jasno je da ne pada s neba, niti se poklanja, nego se kupuje. & budu!i pak da, za razliku od pripadnika ostalih vrsta, pripadnici ljudske vrste )ora"u biti obrazovani, poeljno je da odnos ljudi i znanosti bude takav da ih stimulira da se to je mogu!e vie koriste njome, i da ih istovremeno motivira da ju to je mogu!e e/ikasnije razvijaju. 3o neto to je veoma vano. Tzv. Fviak vrijednostiG kojeg stvara ljudski rad, te mogu!i napredak, slobodno vrijeme i sloboda koji bi iz njega trebali proizlaziti, ne stvaraju se prostim argatovanjem, rintanjem, nego radom koji se bazira na primjeni znanosti. & ta znanost ne sastoji se iskljuivo od obrazovanja individua, nego, prvenstveno od ve! primjenjene znanosti % te*nologi"e. Njenom upotrebom mi koristimo kreativni duh i otkri!a ve! davno preminulih genija. To je ono to stvara Fviak vrijednostiG, tj. to ljudskom radu daje tako veliku, oslo%o$ila#ku mo!, jer onaj Fviak vrijednostiG, u svom najsuptilnijem obliku mani/estira se kao slobodno vrijeme, sloboda. # oni geniji, dakle, koji su preminuli prije mnogo tisu!a godina, i dan danas, zahvalju!i, i obrazovanju, i primjenjenoj znanosti, rade za nas, a za svog ivota nadali su se upravo takvoj sudbini svoga rada i svojih djela. Tvrdnjom da ljudski rad ima oslobodilaku mo! nisam zapravo rekao nita novo. .e! je &ristotel rekao( F,ilj rata je mir, a cilj rada slobodno vrijeme.G & 2arS je u FTemeljima slobodeG tako"er napisao( da je ,krajnji cilj svekolikog ljudskog rada i ekonomi#iranja stvaranje slobodnog vremena'Y4 no to je u mojim tvrdnjama novo jest to to ja tvrdim da su znanost i tehnologija elementi u)"etnog %ia koje radi za ovjeka i tako mu osloba"a ivotno vrijeme za neke druge aktivnosti. Ni to nije neka apsolutna novost, ali je zato jedna vana istina, i dobro je da se, pripadnikci ljudske vrste, s vremena na vrijeme podsjete na nju. ,nanstvena proizvodnja $ proi+vo$n"a novi* ontogeni#ki* i$e"a $ mora biti u stanovitoj mjeri hiperproduktivna, isto kao i proizvodnja sjemenki u prirodnom carstvu. 3er, kao to ni svaka sjemenka ne pada uvijek na plodno tlo, tako ni svaka ontogenina ideja ne uhvati uvijek korjena u drutvu. Tko zna koliko je vrijednih ideja ostalo negdje zauvijek zaboravljeno. To nekontrolirano usporava razvoj civilizacije, a i velika je nesre!a za mnoge kreativne individue koje cijeli ivot posvete razvijanju ontogeninih ideja. No tko zna ima li, % osim spomenute hiperproduktivnosti ontogeninih ideja % jo kakvog drugog ekonominijeg ili sretnijeg naina da se osigura neophodni razvoj civilizacijestaje jo da se kae ono najnunije o te*nologi"i. 2ada i s7m (potpuno nekritiki) koristim naziv FtehnologijaG moram re!i da je taj naziv potpuno promaen, jer on sugerira da je to nekakva +nanost o te*ni-i 1 te*no Z logi"a' Ta 3te*nologi"a6 je, me"utim, kako sam gore ve! rekao, prakti#no repro$u-irana +nanost'0 epitetiki oblik postojanja umjetnog bi!a, pa bi joj vie pristajao naziv 3te*nogenika4 % jer se kroz nju ra"a (gigno >. genui, genitum) onaj potpuno razvijeni, epitetiki stupanj ili oblik postojanja umjetnog bi!a, kapitala. No i ovo je, naravno, pogreno, jer, budu!i da je ba znanost ta koja, reproduciraju!i se, Fra"aG tehnologiju, naziv FtehnogenikaG najbolje bi pristajao upravo njoj, +nanosti. No kad bih ja

;N

ove pojmove upotrebljavao tono prema njihovom smislu i znaenju koje bi im trebalo pripadati, stvorio bih, bojim se, samo zbrku, a ne potrebnu jasno!u. 5toga se, umjesto ispravljanja terminologije, tjeim rijeima &. &ugustina, koji u ,onfesines kae da, na kraju krajeva, i nisu toliko vani sami termini, nego ono to mislimo. Cad kaemo da neka ekonomska politika mora voditi brigu i o tehnologiji, onda to znai da mora voditi rauna i o tome da usavr(ava tjelesne oblike umjetnog bi!a, odnosno s7mo umjetno bi!e, i to naprosto stoga to ono jo nije toliko razvijeno da bi se moglo samo brinuti o svom razvoju i o slobodnom opstanku ljudske vrste $ to su njegovi temeljni zadaci. =konomska politika, mora, dakle, stvarati prostor za razvoj umjetnog bi!a, jer se njegovim razvijanjem, kako smo ve! natuknuli, ono osposobljava da ljudsku vrstu odrava u ivotu, i to ne samo u onom speci/inom, slo%o$no), nego i golom biolokom opstanku. Treba, naime, imati u vidu da ljudska vrsta, svojim priro"enim mo!ima ne moe, u svakoj (ne)prilici s7mu sebe odrati u ivotu, te da njeno postojanje lako moe okonati neka velika prirodna ili kozmika katastro/a. 3edino potpuno razvijeno umjetno bi!e moe otkloniti ovu opasnost i to rasprostranjivanjem vrste u dijelu kozmikih prostranstava, ili nekim drugim nainima koji !e se razviti i postati mogu!im u budu!nosti. 5ve dok se ne razvije tako mo!no umjetno bi!e, ljudska je vrsta u permanentnoj opasnosti od mogu!eg de/initivnog nestanka, i stoga mora voditi takvu ekonomsku politiku koja !e rezultirati to brim razvojem umjetnog bi!a. 3asno, pri tome se mora paziti, kako smo gore ve! natuknuli, da se tom brzinom razvoja ne napravi teta ve!a od koristi, tj. da se ne uniti prirodno bi!e+ da se ne obesmisli ivot onih generacija koje se rtvuju za njegov razvoj itd. 4anas se to obino, a i malko preprosto, kae da razvoj treba biti FodrivG. 1azvoj, jednostavno govore!i, ne smije biti takav da danas, uz stvaranje dobrih stvari, unitava neto to !e se sutra nuno morati popravljati. =konomska politika ljudske vrste morala bi biti nekakva vanjska slika njenog razuma i drugih, duhovnih mo!i kojima ona raspolae. & da li su te mo!i dovoljno velike, i da li osiguravaju FpropusnicuG za prostor koji je iri i sigurniji od blatnjave povrine naeg, matinog planeta, to ne moemo znati sada. To je ono to !e se mo!i vidjeti tek post /estum ili post /actum. no to se danas moe vidjeti, jest injenica da smo uspjeli stvoriti umjetno bi!e 0 i+vesti #u$o % to je vjerojatno najve!i doseg do kojeg se moe vinuti neka vrsta. 5ada, u vremenu epite+e, trebali bi smo pokazati da taj rezultat naeg povijesnog, ontogeninog ili udotvornog djelovanja nije bio prosta sre!a ili sluajnost. Naime, pored injenice da smo uspjeli stvoriti umjetno bi!e, ini se da stoji i injenica da u ovom, epitetikom poslu pravimo takve greke, kojima dovodimo u pitanje upravo sintezu ili rezultat svog povijesnog djelovanja. 'otrebnu veliinu ljudske populacije, npr. (koja je jedan od elemenata umjetnog bi!a), potrebnu veliinu ljudske populacije, dakle, koju je manje komplicirano regulirati nego potrebnu koliinu novca u opticaju, jo uvijek ne moemo regulirati. & svrsishodna ili smislena i uspjena ekonomska politika trai da veliine svih bitnih elemenata umjetnog bi!a budu uskla"ene. 1adi to ve!e jasno!e naih ideja o tome kako voditi dobru i produktivnu ekonomsku politiku, istiemo da se njena valjanost moe neposredno vidjeti u tome to ona generira o%il"e u svi) oni) %itni) faktori)a ko"i #ine u)"etno %ie 1 nov-u. te*ni-i. +nanosti i te*nologi"i. ukljuuju!i tu i prostu potronu robu, a i veliinu ljudske

;H

populacije. (No pod dovoljno obilnom, ili tonije, poneto preo%ilno) ljudskom populacijom ovdje ne podrazumjevamo toliku i takvu kakva ugroava opstanak ostalih ivih vrsta, nego samo takvu koja sadri samo stanoviti mali viak populacije to slui kao Frezerva radne snageG, odnosno dovoljan broj potroaa, tj. degustatora proizvoda umjetnog bi!a). Nesta(i-a u %ilo ko"e) o$ oni*. gore nave$eni* ele)enata. ili nea$ekvatno. nesvrsis*o$no preo%il"e +nak "e lo(e vo&ene ekono)ske politike. Na loe vo"enu ekonomsku politiku ukazuje, naravno, loe stanje prirodnog bi!a, i, ve! vie puta spomenuto opasno preobilje kakvo danas imamo na podruju ljudske populacije. Coje su posljedice tog preobiljaDudu!i da je ponuda ljudskog ivota danas mnogostruko ve!a od potranje za njim, to mu obara vrijednost u bescijenje. # to ne samo onim siromanim zemljama i slojevima populacije, nego i bogatima. Njihov ivot obezvrije"en je( to strahom za vlastiti ivot i dobra, to brigama i osje!ajem krivnje, to psihikom depresijom, uzrokovanom ba svije!u ili osje!ajem op!e obzvrije"enosti ivota, koja je, jednim dijelom, kako smo ve! rekli, proizila iz njegove pre%pre%preobilnosti. 5matra se da !e psihika depresija ve! oko ;B0B te godine biti najrairenija bolest na svijetu. ,amislite sada da ljudska vrsta stvara odgovaraju!e obilje u svemu osim u hrani, gdje vlada oskudica. To bi ljudski ivot uinilo skupim, bijednim, tekim i nepoeljnim usprkos obilju u svim ostalim vrstama dobara. 5ada, pak, zmislite da se stvara obilje u svim vrstama dobara, ali nema nikakvog tehnolokog napretka. To bi, usprkos bogatstvu i lako!i ivota rezultiralo op!im osje!anjem da ivot nema smisla, tekom depresijom, a moda i suicidom golemog broja ljudi. Jto se tie ekonomske politike lokalnih, nacionalnih drava, ona se u svojim op!im obrisima treba poklapati sa ekonomskom politikom vrste, ali, dakako da pri tome nacije nastupaju sa pozicija koje su zauzele u ve! provedenoj svjetskoj podjeli rada, ili sa pozicije svojih novih prirodnih ili kulturnih komparativnih prednosti. 5peci/inost njihove ekonomske politike, u odnosu na ekonomsku politiku ljudske vrste je u tome to su opredjeljene i skoncentrirane na proizvodnju ili razvijanje tek nekih elemenata umjetnog bi!a, ali se putem trgovine snabdjevaju sa svim ostalim, jer je njihovo obilno posjedovanje uvjet dobrog ivota i normalnog opstanka. !a+vo" $ru(tva .jerojatno vam je poznato da su osnivai sociologije drutvo de/inirali kao organizam, supreorganizam ili megaorganizam. To je shva!anje vrlo blisko istini, jer je unutranja struktura drutva veoma slina /unkcionalnoj strukturi visokorazvijenog ivog organizma. &li ovakvo shva!anje drutva ima jedan veliki nedostatak.( rganizam je prirodni, ivi, bioloki entitet, a drutvo je umjetna, bi!evita, ali ne% /iva tvorevina. Na prethodnim stranicama ve! sam rekao da je drutvo jedan od temeljnih elemenata umjetnog bi!a (njegova, kima ili kostur) i da je ono ustvari u)"etni organi+a) koji ga nosi. 1azlike umjetnog, spram ivog, prirodnog organizma mogle bi se, ukratko izraziti na sljede!i nain( Vivi organizam temelji se na prirodnim, biolokim zakonima, a umjetni, na

;I

zakonima koji su direktna antiteza prirodnim % na zakonima samoodravanja i djelatnosti sebe%svjesnog duha. Vivi organizam je i sre$stvo i -il" vlastitog opstanka, a umjetni, sa)o sre$stvo ostvarivanja nekih ciljeva izvan njega. Vivi organizam opstaje rukovode!i se instinkto), a umjetni % politiko)' Cljuni dijelovi ivog organizma % organi koji njime upravljaju % i sami su ivi. Cod umjetnog, ovi su organi neivi. 6mjetne su naravi i duhovnog porijekla. To su( zakoni, obiaji, moral, institucije itd. 3edini ivi element umjetnog organizma su ljudske individue. 4rutvo se nikako ne bi smjelo poistovjetiti sa vrstom. # drutvo i vrsta su kolektivni entiteti. 1azlikuju se, medjutim, u tome to se vrsta sastoji od %iolo(ki i funk-ionalno istovrsni* individua, koje ive na okupu, u grupi % u /izikoj kontigenciji % i to prvenstveno radi razmnoavanja i uvanja potomstva, dok se drutvo sastoji od %iolo(ki istovrsni*. ali funk-ionalno %itno ra+li#iti* individua ili grupa. 2unk-ionalne razlike medju njima , kao to je ve! poznato, nastale su kroz podjelu rada. 'ripadnici drutva nisu naprosto okupljeni u neku mehaniku skupinu, grupu, kao pripadnici vrste, nego su funk-ionalno povezani jedan s drugim i mogu ivjeti i raditi na velikoj udaljenosti jedni od drugih. (4urkheim) Pjudska vrsta, kako smo ve! rekli, odrava se u ivotu na osnovu instinkta, a drutvo na osnovu politike. Pjudska se vrsta pretvara u ljudsko $ru(tvo kad se instinkt zamijeni politiko). ,a razliku od drugih poznatih vrsta, ljudska vrsta je politogeni#na ili so-iogeni#na 0 sposobna stvoriti drutvo. ?ilj vrste, ili jednog njenog dijela, grupe, ili opora jest goli bioloki opstanak, a cilj drutva je neto nad%bioloko, i nad%povijesno % sloboda, ili OspasO, ili pak neto to je slino tome, ali nam ni danas nije sasvim jasno to je to zapravo. .e! je &ristotel ustvrdio da drava nastaje radi toga da bi svojim pripadnicima olakala ivot, uinila ih sretnima, moralnima itd. To vai i za drutvo. Tome, me"utim, treba dodati neto to je od presudne vanosti, a to &ristotel nije znao( da je kl"u#ni razlog nastajanja drutva to $a poslu/i kao politi#ko ili organi+a-i"sko sre$stvo +a ostvarivan"e oni* na$0%iolo(ki* i na$0povi"esni* -il"eva l"u$ske vrste. 8istorijski razvoj drutva nije nita drugo do proces kroz kojeg ga ljudi pokuavaju uiniti dovoljno svrsishodnim za ostvarivanje tih ciljeva. Neposredni temelj samoga drutva su oni funk-ionalni ili svrsis*o$ni o$nosi me"u individuama, grupama, slojevima itd. vi se o$nosi uspostavljaju i odravaju pomo!u zakona, obiaja, institucija itd. 'ostoje dvije vrste tih odnosa. 'rvi su neposredni interpersonalni odnosi, a oni drugi, koji su za nas vaniji, posredovani su vlasnitvom. O svrsis*o$nosti ovi* $rugi* na"vi(e ovisi to $a li e neko $ru(tvo %iti perspektivno. prave$no. %ogato. $ugov"e#no it$' 'osao otkrivanja novih, sve svrsishodnijih o$nosa ove druge vrste jest zadatak politike i politiara. tkrivanjem takvih odnosa i nagovaranjem ljudi da stupe u njih, oni postupno usavravaju ljudsko drutvo % u)"etni organi+a). 6 O6vodu u politologijuO politiku sam de/inirao kao ni"e)u vol"u u)"etnog organi+)a' 'olitiari su ljudi koji tu njegovu, ni"e)u vol"u mogu dei/rirati i dovesti do
>B

jasne rijei, te ostvariti njegovu unutranju tenju ka razvoju. *Nijema volja) donekle je analogna onoj 1ousseauovoj *volonte generale), koja se esto se tumai kao volja ve!ine. No, to nije sasvim opravdano, jer tu nijemu volju ili volonte generale naje!e dovode do rijei usamljene pronicljive ili karizmatske osobe, a tek kasnije, kad ona prestane bivati kao volja, tj. kad se ozbilji u ivotnoj praksi drutva, kao obiaj ili zakon, ona postaje posjedom ili *voljom) ve!ine. 57mu politiku $"elatnost, pak, de/inirao sam kao sposo%nost stvaran"a. eta%liran"a i o$r/avan"a novi*. ali i uki$an"a $otra"ali*. nefunk-ionalni* o%lika i institu-i"a u)"etnog organi+)a' Cljuno pitanje i problem u ovom, politikom poslu jest( Cako individue, grupe ili slojeve dovesti u o$nos takve ovisnosti o vlasni(tvu u kojem !e im ivot ovisiti o tome koliko se uspjeno %rinu o njemu, jer se speci/ino ljudski ivot temelji upravo na %ri+i o vlasnitvu. <ovjek je, izme"u ostalog i sebe% zbrinjavaju!e bi!e. Najbolji i najsvrsishodniji odnosi su oni koji ljude najvie )otivira"u da se %rinu o vlasnitvu. 'rvo veliko i temeljno otkri!e na tom podruju, podruju politike bilo je otkri!e privatno0vlasni#kog o$nosa' 'o njemu, osoba koja se uspjeno brine o svom vlasnitvu biva nagra"ena dobrim ivotom, a osoba koja se ne brine o njemu, kanjena siromatvom, ili propa!u. Estanovl"avan"e privatno0vlasni#ki* o$nosa %ilo "e tako&er i uvo&en"e ele)entarne prav$e u ova" svi"et' 3ednako vano, a moda i vanije otkri!e bilo je slijede!e( Cako neke individue, ili grupe dovesti u takav odnos s vlasnitvom kroz kojeg !e svo"e interese ostvarivati ine!i neka dobra drugim lanovima drutva, tj. zadovoljavaju!i neke od njihovih potreba. Ostvarivan"e vlastiti* interesa na nain na ko"i se istovre)eno ostvaru"u i -il"evi $ru(tva. a i -il"evi vrste "e ,ONDITIO INE [EA NON svake $ru(tvenosti' 6 F\rvatsko) testa)entuG zapisao sam to isto ovim rijeima( :Svi mi, smatra ovaj rad, tj. :3estament; te&imo iskljuivo ka ostvarenju svoji vlastiti +iljeva. 3o je sasvim prirodno. o, dobrima i velikima smatramo one me2u nama koji te svoje +iljeve ostvaruju na nain !to istovremeno vodi i ka ostvarenju ciljeva grupe, drutva ili vrste! 3o je :kategoriki imperativ; svakog istinski politinog i dru!tvenog djelovanja.; Ni danas ne mislim drugaije. &li, pre"imo na drugu temu. Napredak u razvoju drutva sastojao se u otkrivanju odnosa koji su, na sve ra/iniraniji i bezbolniji nain, sve vie motivirali ljude na to da se brinu o vlasnitvu, ali i u tome da se to ve!i broj temeljnih drutvenih klasa odnosno temeljnjih drutvenih subjekata, uvlaio u )otiva-i"ski odnos prema vlasnitvu i tako ih inio produktivnima. &li, zato je taj )otiva-i"ski odnos toliko vaan5tvar je u slijede!em( &ko netko radi iskljuivo na osnovu zapovijedi ili prisile, onda on ne radi za sebe i svoju dobrobit, nego za onoga ko mu zapovijeda. No, ako netko biva dobro i pravedno nagra"en za posao koji radi, onda !e on biti )otiviran da radi to bolje, jer, bivaju!i pravedno nagra"ivan, on radi za sebe i svoju dobrobit ak i onda kad obavlja posao koji mu daje nekakav poslodavac s kojim on moe biti i u neprijateljskim,

>0

ili antagonistikim odnosima, u kakvima su, npr. bili oni 2arSovi Fradnici i kapitalistiG. 9otovo je suvino napominjati da !e onaj ko radi za sebe i svoju dobrobit raditi bolje i vie nego netko tko je prisiljen da radi i mui se za tudje dobro. =vo jednog kratkog prikaza razvoja ljudskog drutva kojeg sam koristio u F&pokalipsiG i u F6vodu u politologijuG 1azvoj se odvija kroz etiri etape ili ona etiri dijalektika razvojna stupnja. To su( ='Te+a % neolitska zajednica >'Antite+a % robovlasnitvo ?' inte+a % gra"ansko drutvo i E@. Epite+a % budu!e logokratsko drutvo 9 ve stupn"eve ra+vo"a $ru(tva, sociolozi i antropolozi pogreno nazivaju globalnim drutvima. 1adi to ve!e jasno!e i kratko!e, drutvo !emo predstaviti pomo!u jednog trokuta iji vrhovi( A. B. , predstavljaju kljune drutvene subjekte. .rh A predstavlja subjekta koji upravlja drutvom % vladara, vlast ili administraciju, vrh B predstavlja vlasnika materijalnih dobara, a vrh , onog subjekta koji radi, argatuje ili rinta. Crug u sredini trokuta, VL. predstavlja vlasnitvo, op!u imovinu drutva.

= Neolitska +a"e$ni-a. Njeno %+a"e$ni#ko % vlasnitvo, VL je priroda, plodni prirodni okoli. Dudu!i da nitko ne moe utjecati na pove!anje ili smanjenje njene plodnosti, nitko ne mora niti brinuti o njoj. pstanak neolitske zajednice temelji se na sposobnosti prirode da se sama brine o sebi, i da svojim nusproduktima odrava u ivotu i ljude i ivotinje. 4rutveni subjekti( A. B. i , nisu strogo ni jasno razlueni jedan od drugog. > !o%ovlasni(tvo. Nastaje kroz dugotrajnu revoluciju, koja zajedniko vlasnitvo pretvara u privatno. 6 robovlasnikom drutvu, samo je subjekt B, vlasnik ro%ova % koji je bio ujedno i privatni vlasnik raznih vrsta materijalnih dobara to spadaju u krug VL $ dakle, samo je on bio )otiviran na brigu o vlasnitvu i speci/ian (upravljaki) rad. 5ubjekt ,, rob nije vlasnik niega i nije bio motiviran na rad, nego prisil"en. Ni 5ubjekt A. vladar, naelno gledaju!i, nije bio vlasnik niega to je spadalo u krug VL, ali on je, za razliku od roba, bio doista potpuno slobodan % ni prisiljen ni motiviran na rad ili brigu o dravi. ? Wra&ansko $ru(tvo. 6 krug motiviranih uvuklo je i subjekta ,, radnika, i to,
>;

izme"u ostalog i tako to mu je dalo politiku slobodu i uinilo ga privatnim vlasnikom njegove radne snage. 5ubjekt A, vlast, odnosno administracija ostala je bez vlasnitva i izvan kruga motiviranih. (.idi izvrstan Qeberov opis nastanka suvremene administracije.) ('ored ovoga, gra"ansko je drutvo samo vlasnitvo uinilo bi!evitim % kapitaliziralo ga % a kroz industrijsku revoluciju, automatizaciju i in/ormatizaciju stvorilo je i Fumjetnog radnikaG, automatiziranu proizvodnu tehnologiju koja je neusporedivo produktivnija od ivih radnika. tome je naprijed ve! bilo rijei). @ Logokratsko $ru(tvo. vo bi drutvo, u krug )otivirani* trebalo uvu!i jo i subjekta A, administraciju i politiare. To bi se moglo uiniti putem nekog zakona kao to je naknadno izloeni FZakon o kontroli efikasnosti vlastiG. n bi administraciji oduzeo mogu!nost O$a se slu/i tu&i) nov-e) %e+ vlastite o$govornostiG, kako kau ekonomisti i )otivirao ju, a istovremeno i prinudio na to da svo"e. vlastite interese ostvaruje iskl"u#ivo e/ikasnom brigom o napretku ili dobrobiti drutva. =tabliranjem tog zakona, administracija bi konano stupila u takav odnos prema drutvu u kojem bi joj bogatstvo, ugled, ugodnost ivljenja, sigurnost i ostalo % isto kao i obinom privatnom vlasniku % postali ovisni o tome koliko se e/ikasno brine o dobrobiti drutva. 'reciznije govore!i, administracija bi zapravo dobila poloaj nekog drutvenog upravljaa ije bi bogatstvo i ugled strogo ovisili o e/ikasnosti njenog upravljanja, to u dananjim drutvima nije sluaj. na nema adekvatan ugled, niti je dovoljno dobro pla!ena tamo gdje dobro upravlja, a niti odgovaraju!e oskudno tamo gdje upravlja loe. & budu!i da nije motivirana, nego gotovo iskljuivo prinu"ena na rad, vie je i e!e sklona zabuavanju i loem radu nego dobrom. Pogokratsko drutvo, kako mu kae s7mo ime, zasnivalo bi se na logokraciji $ vladavini znanosti. Ta *vladavina znanosti) nije nikakav novi tip vladavine, nego samo potpuno razvijeni, epiteti#ki oblik liberalne demokracije, oblik koji joj pomae da se trajno odri kao metoda vladanja drutvom. =tabliranjem Zakona o kontroli efikasnosti ra$a )anagera i posebno Zakona o kontroli efikasnosti vlasti bio bi uspostavljen u)"etni privatni vlasnik na razini cijelog drutva, odnosno nacionalnog kapitala. Time bi se umjetno bi!e osposobilo za to da se % slino kao i prirodno bi!e, priroda % s7mo brine o sebi i svom daljnjem razvoju, te da svojim proizvodima zadovoljava potrebe ljudske vrste i odrava ju u ivotu i slobodi. MMM No to je, zapravo taj, 6u)"etni ili virtualni privatni vlasnik6Ne radi se, naravno, ni o kakvoj novoj vrsti robota. 6mjetni vlasnik nastaje onda, kad se nekim ovakvim zakonima, kao to su Zakon o kontroli efikasnosti ra$a )anagera i Zakona o kontroli efikasnosti vlasti prirodni interes ivog vlasnika kapitala zamijeni umjetnim. 'o tom zakonu kapital postaje vlasnik sebe s7moga % umjetni vlasnik. 6mjetno stvoreni interes ima znatnih prednosti pred prirodnim interesom ivih vlasnika. 'od interesom se ovdje, prosto reeno, misli na elju za bogatstvom. 5tvaranje Oumjetnog interesaO zapravo je ugra"ivanje Oelje za boga!enjemO u s7m kapital. Ta njegova umjetna Oelja za boga!enjemO omogu!uje mu da se s7m uva (ak i od svojih vlasnika i managera, koji ga rado drpaju kad god mogu), te da se stalno uve!ava, usavrava, zapoljava nove radnike, olakava im posao itd. ,ato nastaje umjetni privatni vlasnik-

>>

Nasuprot misliocima utopistike orijentacije i miljenju obinih ljudi, koji na vlasnitvo redovito gledaju oima enje ili zavisti, moram najprije istaknuti da se vlasnikovanje ne sastoji iskljuivo od slasti i uivanja, nego puno vie od briga, glavobolja, strahova, nemira, danono!nog rada na nadziranju vlasnitva, pa opet( briga, strahova, mWra i nemira, od kojih se i najbogatiji i najmo!niji vlasnici kapitala mogu osloboditi tek kad umru. :rustracije koje stvara vlasnikovanje nad velikim bogatstvom katkada mogu biti i ve!e od onih koje stvara velika bijeda. Tko ne vjeruje meni, znanstveniku, teoretiaru, neka se onda raspita o tome kod bilo kojeg vlasnika nekog zamanijeg komada kapitala. 1azvoj vlasnitva, o kojem sam govorio u ekonomskim spisima, proiziao je iz tenje za tim da se otklone, ili barem ublae oni neugodni aspekti vlasnikovanja. To je na kraju, u mojim radovima, dovelo i do stvaranja Oumjetnog interesaO i umjetnog privatnog vlasnika. n moe preuzeti velik dio poslova i briga o vlasnitvu (kapitalu) i obavljati ih bre i bolje od ivog vlasnika, a da pri tome ne doivljava one /rustracije, koje proivljava ivi vlasnik, niti pak moe dobiti in/arkt, ili zavriti u ludnici. 4rugi vaan razlog zbog kojeg je nastao umjetni privatni vlasnik jest sve ve!e uslonjavanje vlasnikovanja. .e! u prolom stolje!u ono je postalo toliko kompleksno i teko da je u najrazvijenijim zemljama na svijetu, ba zbog te sloenosti i zamrenosti dolo do vrlo velikog pada interesa za posjedovanjem kapitala, to je rezultiralo i padom $o*otka o$ vlasni(tva na$ n"i). 4ohodak je, iz ruku vlasnika preao u ruke managera, koji su bili obueni za ra$ i upravljanje njime. Te injenice, koje su poznate svakom ekonomistu, bile su ujedno i glavnim razlogom to su se u zakonodavstvima tih zemalja, nakon 4rugog svjetskog rata poeli razvijati ru$i)entarni o%li-i umjetnog privatnog vlasnika. 3a sam, dugi niz godina prouavao te pojave i radio na zakonima pomo!u kojih bi se mogao uspostaviti -"eloviti umjetni vlasnik. &li ne radi se samo o problemima koje tradicionalno privatno vlasnitvo stvara u poslovnoj, ekonomskoj s/eri. 'uno je ve!i problem to to postoje!i oblici privatnog vlasnitva nisu dovoljno /unkcionalni niti svrsishodni za ostvarivanje ciljeva vrste. Tu slabost privatnog vlasnitva uoio je ve! 'laton, i postavio zahtjev za uspostavljanjem $ru(tvenog vlasni(tva, za kojeg je vjerovao da je /unkcionalnije. 5voj zahtjev, odnosno ideju izloio je u opsenom dijalogu Dr/ava 1 ]KJ^QUP' &ristotel se suprotstavio toj ideji tvrdnjom da bi drutveno vlasnitvo ubrzo propalo jer se o njemu nitko ne bi brinuo. 4vije i pol tisu!e godina kasnije, drutvena i politika praksa, koja je kulminirala u komunistikom pokretu % a koju je sam 2arS ispravno proglasio vrhovnim sucem % de/initivno je i neosporivo dokazala da je &ristotel bio u pravu. Drojne drave koje su, na 2arSov nagovor, bile zasnovane na $ru(tveno) vlasni(tvu propale su ba zbog toga to se nitko nije brinuo o njemu. &li, i 'laton je, na neki nain, bio u pravu, tj. njegova nepotpuno osvijetena pretpostavka da postoje!i oblici privatnog vlasnitva nisu dovoljno svrsishodni za ostvarivanje bitnih ovjekovih ciljeva. snovanost te pretpostavke, odnosno 'latonove sumnje u dovoljnu /unkcionalnost privatnog vlasnitva opet je potvrdila drutvena i politika praksa, i to kroz brojne pokrete koji su nastajali tokom dvije i pol tisu!e godina i teili ka ukidanju privatnog i uspostavljanju drutvenog vlasnitva. .e! smo rekli da su ti pokreti kulminirali u komunizmu. Tre%a i)ati na u)u $a se oni nika$a ne %i po"avili $a su posto"ei o%li-i

>@

privatnog vlasni(tva %ili $ovol"no funk-ionalni +a ostvarivan"e -il"eva l"u$ske vrste' vaj rad, dakle, daje za pravo, tj. priznaje istinitost, i 'latonovoj slutnji nedovoljne adekvatnosti postoje!ih oblika privatnog vlasnitva, i &ristotelovoj kritici ideje drutvenog vlasnitva. &li, njihovo je miljenje antino)i#no' 5uprotnosti( privatno i $ru(tveno iskljuuju jedna drugu, ali i same sebe. ,bog nepostojanja nekog dubljeg ili ireg razumijevanja vlasnitva, ta je antino)i#nost, odnosno antino)i"a< privatno0$ru(tveno. (na nesre!u), nuno postala temeljem ovjekovog razumijevanja vlasnitva, a njena prividna nerjeivost takore!i nepremostiva brana daljnjem razvoju drutva. vaj rad otkriva da r"e(en"e te antino)i"e 0 koja, ve! dvije i pol tisu!e godina, okruena aurom neupitnosti i nerjeivosti, nedodirnuta lei u temelju ljudskog nazora o vlasnitvu $ dakle, da r"e(en"e te antino)i"e ipak postoji i da se ono sastoji u stvaranju u)"etnog privatnog vlasnika' .e! sam na vie mjesta rekao da !e on ostvariti mnogo vie od onoga o emu su sanjali pobornici drutvenog vlasnitva, me"u koje spadaju i neki od najve!ih mislilaca, re/ormatora i umjetnika to ih je dao ljudski rod. Toliko, o poslovnim, tj. ekonomskim i politikim, odnosno ontogeninim i politogeninim problemima koji su ukazali na nunost sainjanja ovih zakona iji tekst upravo slijedi. NA,!T ZA7ONA O 7ONT!OLI E2I7A NO TI !ADA MANAWE!A I DIO _lan =' vim zakonom dozvoljava se postojanje dvije vrste vlasnika. 'rvi je ivi privatni vlasnik, odnosno ljudska, fi+i#ka oso%a, a drugi je umjetni. Taj, )umjetni* vlasnik je ustvari kapital, koji se usvajanjem ovog zakona trans/ormira u speci/inu pravnu oso%u. vlasnika sebe s7mog. bje vrste vlasnika( ivi, prirodni i umjetni (virtualni) % kojeg u pravnom prometu zastupa manager ili korisnik vlasnikog prava (/unkcije) % imaju jednaka prava pred zakonom, te slobodu da stupaju u sve mogu!e poslovne odnose, koji nisu protivni odredbama ovog zakona. .lasnitvo i jedne i druge vrste vlasnika je ekskluzivno i nepovredivo 0 privatno' napo)ena = 7apital ve! odavno /unkcionira kao pravna osoba $ npr. u obliku nekog poduze!a % i to nije nikakva novost. Novost "e u to)e (to se ovo" pravno" oso%i. sa$. pute) ovakvi* +akona. $o$a"u neki )o)enti fi+i#ke. /ive oso%e $ ve! spomenuta elja za boga!enjem, tj. unutranja tendencija ka samousavravanju i samouve!avanju, koje ga tako"er uvaju i od rasipanja i tite njegovu supstancu od nesavjesnih ivih subjekata s kojima dolazi u dodir. To je ra$ikalni +aokret u usavravanju pravne osobe, koji kapital ini neovisnim o ivom vlasniku, a ujedno i ona bitna prednost pred svim dosadanjim, niim, manje razvijenim oblicima postojanja kapitala kao pravne oso%e. p!epoznata je stvar da se ivi privatni vlasnik, na osnovu svoje subjektivne volje,

>A

odnosi prema svom vlasnitvu. Tako"er je poznato i kako se on obino odnosi prema njemu, pa o tome ovdje ne!e biti govora. 'redmet ovog zakona je volja umjetnog vlasnika, te njegov odnos prema sebi kao vlasnitvu i prema ivim osobama s kojima dolazi u neki od poslovnih ili radnih odnosa. vaj zakon je, dakle, izraz volje i zakonitih interesa umjetnog vlasnika. 2oe se odnositi se na poduze!a u dravnom, ili drutvenom vlasnitvu, tzv. javna poduze!a, mjeovita, dionika drutva itd., a ne mora se nuno odnositi se i na ona poduze!a koja ve! imaju ili !e imati personalnog, osobnog privatnog vlasnika (/iziku osobu) $ ukoliko se ne odredi drugaije.. _lan >' Capital je iskljuivi i neotu"ivi vlasnik svih prava (/unkcija) u odnosu na sebe s7moga, tj. u odnosu na sebe kao svoje vlasnitvo. Ta prava (/unkcije) % pravo na rad, pravo na upravljanje i pravo na poslovni promet % on iznajmljuje ivim subjektima, i to pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom. <im ivi subjekti prestanu ispunjavati propisane uvjete, automatski gube pravo na daljnje koritenje iznajmljenih prava (/unkcija). 5vako koritenje tih /unkcija, tj. prava, koje se ne temelji na ispunjavanju propisanih uvjeta, jest krivino, ili kazneno djelo. II DIO _lan ?' :unkciju i titulu vlasnika nacionalnog /inancijskog kapitala, nacionalni kapital iznajmljuje, npr.( investicionim bankama ili /ondovima, odnosno osobama koje su zaposlene u tim institucijama, kao investitori... _lan @' 5vrha investiranja je pro/it, dobit. _lan `' sobe koje su zaposlene kao investitori (manageri ## i manageri ### % vidi tablicu) imaju pravo na koritenje te /unkcije sve dok kvocijent produktivnosti kapitala (X'C%a), s kojim raspolau, nije manji od, npr.( ;. _lan a' .eliina dohotka osoba zaposlenih kao investitora, odnosno korisnika vlasnike /unkcije, odre"uje se tablicom (cjenikom radnih sati), po istom principu po kojem se odre"uje i dohodak svih ostalih zaposlenih osoba, odnosno vrsta radne snage, ili pak onom /ormulom kojom se odre"uje i dohodak ivih vlasnika, tj. vlasnika kao /izikih osoba. (.idi odjeljak FO$nos /ivog i u)"etnog vlasnika4) _lan b' 5vako poduze!e duno je svoju netto dobit deponirati u investicionom /ondu ili banci koja ga je osnovala, ili je nekim drugim, zakonitim nainom dola u /unkciju njegovog vlasnika.

>L

_lan c' 2anager koji upravlja poduze!em ima pravo, kad god to zatrae potrebe poslovanja, koristiti se cijelom sumom koju je njegovo poduze!e deponiralo u investicionoj banci. III $io _lan d' 5vaki oblik kapitala moe se slobodno prodavati i kupovati. _lan =e' 2anager koji samo upravlja poduze!em moe prodati najvie, npr( LBY od vrijednosti poduze!a, ili, sve osim tzv. idealnog dijela. _lan ==' ?ijelo poduze!e moe prodati samo onaj tko je u /unkciji njegovog vlasnika % aktualni korisnik vlasnike /unkcije, odnosno prava % titular. IV $io _lan =>' ?ijene radnih sati zaposlenih osoba ovise o njihovoj kvali/ikaciji i kvocijentu produktivnosti kapitala (X'C%a) koji ih zapoljava. _lan =?' X'C se izraunava tako da se dobit na tritu (realizacija) podijeli sa ukupnim trokovima proizvodnje te robe koja je prodana. X'C[ dobit na tritu >BB Z %%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%, trokovi proizvodnje 0BB Z X'C [ >

_lan =@' ?jenik radnih sati za sve vrste kvali/ikacija i za svaki X'C, od najmanjeg dozvoljenog do najve!eg mogu!eg, ispostavlja nadleni dravni organ u dogovoru sa sindikatima i ostalim zainteresiranim subjektima, i to u obliku slijede!e tablice, koja prikazuje cijene radnih sati za raspon X'C%a od 0 do 0B. X'C je izraen samo u cijelim brojevima, a vrijednosti na tablici i odnosi me"u njima nisu realni nego pojednostavljeni.

>N

TABLI,A = [P7 ,IJENE !ADNI\ ATI !ADNE NAWE !AZLI_ITI\ 7VALI2I7A,IJA E f N7V 7V V7V MNW = MNW > MNW ? = =.? =.b >.> @.= a.> c.e > =.b >.> >.d a.> c'e =e.@ ? >.> >.d ?.b c'e =e.@ =?.` @ >.d ?.b @.c =e.@ =?.` =b.` ` ?.b @.c a.> =?.` =b.` >>.b a @.c a.> c.e =b.` >>.b >d.` b a.> c.e =e.@ >>.b >d.` ?c.? c c.e =e.@ =?.` >d.` ?c.? @d.b d =e.@ =?.` =b.` ?c.? @d.b a@.a =e =?.` =b.` >>.b @d.b a@.a c?.d 7rati-a MNW +nai )anager. a krati-e N7V. 7V. V7V o+na#ava"u stupan" kvalifi-iranosti. t"' stru#ne osposo%l"ensti _lan =`' 6kupni sedmini, mjeseni ili godinji dohodak svake pojedine zaposlene osobe ovisi( o njenoj kvali/ikaciji, visini X'C%a koji ju zapoljava, broju odra"enih sati i e/ikasnosti osobnog rada. napo)ena >' &psurdno bi bilo primjenjivati tablicu tako da se svakom radniku radni sat pla!a tono prema njegovoj kvali/ikaciji i visini X'C%a koji ga zapoljava, bez obzira na to radi li on dobro ili loe. Tablica se, dakle, ne odnosi direktno na radnika, nego na kapital koji ga zapoljava. Taj kapital, odnosno njegov predstavnik % manager % mora pred zakonom, na kraju obraunskog razdoblja (tromjeseja, estomjeseja ili godine), iskazati da je ukupni ivi rad, kojeg je zapoljavao, platio tono onoliko koliko propisuje tablica. vo je nuno zbog toga to svi radnici ne rade jednako dobro, pa je neke potrebno nagra"ivati, a druge kanjavati manjim dohotkom. no to se oduzme loijem, da se dade boljem. _lan =a' 'ove!avanje ili smanjivanje cijene radnog sata u pojedinom poduze!u, kompaniji, investicionoj banci itd., dozvoljeno je iskljuivo na osnovu prethodno pove!anog ili smanjenog X'C%a, tj. na osnovu boljeg ili loijeg poslovanja, odnosno rada. 5vako drugo smanjivanje ili pove!avanje cijene radnog sata je krivino djelo koje zastarjeva npr. tek nakon ;A godina.

>H

V $io _lan =b' sobe koje upravljaju pojedinim poduze!ima (npr. manager #) imaju pravo na koritenje te /unkcije sve dok visina X'C%a poduze!a kojim upravljaju nije manja od npr. X'C [ ;. _lan =c' Najnii dozvoljeni X'C moe biti onaj koji bi hipotetskom ivom vlasniku omogu!io da ubire dohodak koji je, recimo, najmanje ; puta ve!i od dohotka kojeg bi imao da je novac deponirao u nekoj banci koja daje prosjeno velike kamate. O%ra+lo/en"e Najnii dozvoljeni X'C odre"en je, dakle, na osnovu hipotetskog interesa ivog vlasnika. To je onaj X'C koji bi mu mogao donijeti najnii dohodak kojeg bi on prihvatio kao naknadu za brige i rizik od investiranja svog novca u neki poslovni poduhvat. &ko bi ivi vlasnik procijenio da mu namjeravani poslovni poduhvat ne bi mogao donijeti barem toliki dohodak, onda bi on radije deponirao novac u banci i ivio od kamata, koje bi, dakako, bile znatno manje, ali zato liene poslovnih briga, rizika, straha i glavobolja. Dilo bi tako"er u skladu sa njegovim prirodnim poslovnim interesima da otpusti managera koji bi s njegovim poduze!em upravljao tako da mu donosi dohodak koji je manji od razumno oekivanoga i prihvatljivog sa stajalita njegovih interesa. Ni umjetni privatni vlasnik ne moe, niti smije postupati drugaije. Cad nadleni dravni organ propie da je najnii dozvoljeni X'C [ ; onda on time zapravo odre"uje kolika je minimalna pro/itna stopa koju umjetni privatni vlasnik moe prihvatiti i koju mu manager mora osigurati. siguranjem barem tolikog X'C manager ujedno osigurava, tj. stvara razloge za svoje zapoljavanje. staje jo da se obrazloi zato visina dohotka i zaposlenje ovise o visini X'C, odnosno o visini pro/itne stope, a ne o stopi kvantitativnog uve!avanja (mase) kapitala. 'ro/itna stopa je indeS razvijenosti kapitala, a samim tim i njegove korisnosti. Jto vrijedi imati basnoslovno velik kapital, koji ne daje nikakav pro/it, nego ak posluje s gubitkom- Takav se kapital moe odravati samo na tetu drutva. Njegovo odravanje proizlazi, ili iz ljudske gluposti, ili iz nekog posebnog razloga koji je dravi veoma vaan. 5am u sebi, on ne sadrava nikakav razlog za opstanak, pa je nuno da propadne. 4a ne bi dolazilo do stvaranja takvog, velikog ali neproduktivnog kapitala, tj. velikih ali neproduktivnih poduze!a koja su stalno izloena opasnosti propadanja, managerov dohodak, zaposlenje i egzistencija ovisni su o visini X'C. Time je manager prinu"en da prvenstveno ra+vi"a. usavr(ava. )o$erni+ira poduze!e, odnosno kapital kojim upravlja, tj. podie njegov X'C, a ne da ga samo kvantitativno uve!ava. vdje jo treba napomenuti da je drutvu korisniji kapital koji ima vii X'C, te da je visina X'C istovremeno i indeS drutvene korisnosti kapitala, a ne samo njegove neposredne produktivnosti i razvijenosti. # zaposlenicima je u interesu da njihovo poduze!e ima to vii X'C, jer im on omogu!uje ve!i, a i sigurniji dohodak.

>I

_lan =d' 'rikrivanje istinitih podataka o visini X'C, ili produavanje koritenja /unkcije managera i nakon to je X'C pao ispod najnie dozvoljene vrijednosti jest krivino djelo koje zastarjeva tek nakon, npr. ;A godina. _lan >e' 2anager koji upravlja poduze!em ima iskljuivo pravo odluivanja o poslovanju i organizaciji poduze!a, te iskljuivo pravo primanja i otputanja radnika, koje moe prenijeti i na e/ove pogona ili poslovo"e. VI $io _lan >=' ,a sklapanje radnog odnosa potreban je pristanak obje stranke % poslodavca i (budu!eg) radnika % a za raskidanje dovoljna je odluka samo jedne stranke % bilo poslodavca, bilo radnika. _lan >>' Capital je duan pla!ati samo onu kvali/ikaciju koja mu je potrebna, a ne svaku koja mu je ponu"ena. napo)ena ?' 5a stajalita zakonitih i opravdanih interesa kapitala, koje on zastupa i objavljuje ovim zakonom, protivno je njegovim interesima da npr. inenjera pla!a prema njegovoj kvali/ikaciji, ako taj inenjer obavlja posao obinog, nekvali/iciranog radnika. _lan >?' 5vako poduze!e ukida se ako mu X'C padne ispod onog kojeg je tablica propisala kao najnii dozvoljeni. Neukidanje takvih poduze!a je krivino djelo koje zastarjeva npr. tek nakon ;A godina. _lan >@' 6 sluaju ukidanja poduze!a, zaposleni nemaju pravo ni na kakvu naknadu od strane poduze!a, vjerovnika ili institucije koja je duna ukinuti poduze!e. napo)ena @' Na tablici nisu posebno naznaeni investitori, odnosno korisnici vlasnike /unkcije, jer oni su ustvari samo druga vrsta managera % manageri koji ne upravljaju poduze!em, nego /inancijskim ili kakvim drugim oblikom kapitala. 1azlikuju se po rangu, tj hijerarhijskoj visini. Jto je vii rang kojem pripadaju, to je via cijena njihovog radnog sata. napo)ena `' ,akonodavac mora odrediti vrlo otre kazne za sluajeve krenja zakona, i to svakako kazne zatvorom, jer je to vrlo teak oblik kanjavanja, kojeg se ve!ina ljudi naroito plai. 5trogost u kanjavanju je nuna zbog toga to se njome rizik, u sluaju

@B

krenja zakona, ini stvarnim i velikim. &ko manager, s jedne strane, velikim dohotkom, ugledom, mogu!no!u napredovanja itd., bude motiviran na to e/ikasnije i unosnije poslovanje, te ako s druge strane, mogu!no!u otrog kanjavanja bude odvra!en od krenja zakona ili njegovog izigravanja, moe se oekivati da !e se on truditi da stvarno razvija poduze!e kojim upravlja. 4ugaak rok zastare prekraja slui istom cilju. Naime, ako netko bude znao da zbog prekraja moe odgovarati ak ;A godina nakon uinjenog prekraja, nikako mu se ne!e isplatiti da kri zakon te da nemirno spava i strepi cijelih ;A godina. 4ugaak rok zastare prekraja ima, dakle, preventivno djelovanje % zadatak da potencijalne prekritelje odvrati od injenja prekraja. Mogue posl"e$i-e pri)"ene ovog +akona 57m zakon dovoljno jasno pokazuje da ne bi izazvao nikakve turbulencije i revolucionarna previranja u drutvu. Nakon stupanja na snagu, on bi, mirno i tiho, veliinu dohotka poeo uskla"ivati sa sposobnostima zaposlenih. Nesposobne bi tako"er tiho i postepeno eliminirao, poinju!i sa najnesposobnijima. 4jelovao bi kao /ilter koji proputa samo ono to je vrijedno i sposobno, a odstranjuje, postepeno, ono to ne valja. 3edna od posljedica, koje bi se u sluaju njegove primjene mogle oekivati, jest smanjenje broja promaenih investicija, i op!i porast njihove unosnosti, pogotovo ako bi se investiranjem bavile specijalizirane, granske banke. Pogino je, naime, oekivati da !e strunjaci za neku granu privrede bolje investirati u njoj nego nestrunjaci. p!enito govore!i, ini se da bi ovakav zakon upotrebu nacionalnog kapitala uinio racionalnijom, ekonominijom i produktivnijom. 'rije svega, moe se oekivati porast radne discipline, porast produktivnosti rada, bolje koritenje strojnog parka i radnog vremena. To je oekivanje realno, zato jer !e radnik, s jedne strane, biti motiviran na rad i racionalno ponaanje sigurnim pove!anjem svog dohotka, a s druge strane, prijetnjom otkazom, u sluaju loeg rada, nerada ili injenja tete. )<ovjek % kae &. 5mith % najbolje radi onda kad ne anje samo nagrade za dobar, nego i kazne za lo rad.* 'roduktivniji rad vaan je /aktor pove!avanja X'C%a ka kojemu se tei. O$nos /ivog i u)"etnog vlasnika 6 zakonu je ve! reeno da bi umjetni vlasnik imao vlast samo nad dravnim i slinim poduze!ima koja nemaju /iziku osobu za vlasnika. &li, zar bi se neki vlasnik tvornica protivio tome da kontrolu nad e/ikasno!u rada u svojim tvornicama i kontrolu nad radom managera, te kontrolu nad svrsishodno!u i stimulativno!u ispla!ivanja dohodaka prepusti umjetnom vlasniku, pa da se, oslobo"en gnjavae, briga i straha koji dolaze sa te strane, moe slobodno posvetiti smiljanju novih poslovnih poduhvata. #li, zar neki privatni vlasnik koji je ostario i onemo!ao ne bi htio imati nekog umjetnog pomagaa koji bi mu obavljao velik dio poslova i koji bi vjerno uvao njegove interese. 'retpostavimo, nadalje, da neki ostarjeli tvorniar koji nema nasljednika otkrije da !e uskoro umrijeti. n voli svoje poduze!e i brine se o sudbini radnika koje zapoljava, pa bi elio biti siguran da !e se ono dobro razvijati i nakon njegove smrti. ,ar u tom sluaju

@0

ne!e biti najbolje da ga prepusti umjetnom vlasniku9ore navedeni primjeri nesumnjivo pokazuju da bi umjetni vlasnik mogao /unkcionirati i kao pomo!nik ivih vlasnika, koji bi im obavljao rutinske poslove, tako da bi oni mogli bolje iskoritavati svoje poduzetnike sposobnosti. 6mjetni vlasnik zapravo i ne moe raditi nikakve poslove koji nisu rutinirani ili standardizirani, ili se pak ne mogu standardizirati i automatizirati. 6mjetni vlasnik nije kreativan. &li on se, bolje od ivih vlasnika, moe koristiti managerovom kreativno!u. 'ored toga, manager ga ne moe varati, kao to esto vara ive vlasnike. 6zimaju!i umjetnog vlasnika za partnera, bilo bi poeljno da ivi privatni vlasnik precizira nain odre"ivanja visine svog dohotka (dohotka od vlasnitva nad kapitalom). 2oda bi bilo dobro da se vlasnikov dohodak odre"uje po /ormuli( netto pro/it S X'C dohodak [ 00000000000000000000000 0BB vim nainom odre"ivanja svog dohotka vlasnik bi bio stimuliran da % radi pove!avanja svog dohotka % i uve!ava svoj kapital i usavr(ava ga. 4ohodak od vlasnitva nad kapitalom mogao bi se tada smatrati kamatom, rentom ili nagradom za uve!avanje i usavravanje kapitala. & ako bi vlasnik radio u svom poduze!u kao manager, onda bi mu, naravno, pripadala jo i pla!a ija bi se visina odre"ivala onom tablicom. (#z onog to je reeno, jasno se vidi da bi umjeni privatni vlasnik sprijeio grabe u procesu privatizacije u eS%socijalistikim zemljama, te da se privatizacija ne bi trebala odvijati navrat%nanos, jer bi manager koji upravlja poduze!em % dok se ne na"e ivi vlasnik % raune o svom poslovanju morao polagati pred umjetnim vlasnikom. 6mjetni vlasnik pogodan je pravni subjekt za sve zemlje u tzv. tranziciji. #ma jo jedna vrlo vana stvar. .elika broj poduze!a u tzv. tranzicijskim zemljama, posluje na rubu rentabilnosti. sim to stvaraju pla!u za radnike, ona vlasnicima donose vrlo mrav ili nikakav pro/it. #z straha za osobnu socijalnu sigurnost i egzistenciju, koju bi mogli ugroziti mogu!i gubitci, vlasnici zatvaraju takva poduze!a, a radnici moraju na ulicu. 6mjetnom privatnom vlasniku ne treba nuno pro/it, ako nadleni dravni organ (u kriznim vremenima) snizi najnii dozvoljeni X'C na 0, pa on moe takva poduze!a odrati u pogonu i zadrati radnike, a dobrim upravljanjem i uz pomo! sre!e popraviti stanje u poduze!u (X'C) i tako pove!ati i dohotke zaposlenih, i osigurati im barem kakvu takvu budu!nost.) Antino)i"a< privatno - drutveno i osvrt na pro%le) vlasni(tva 6 ovom osvrtu, pored nekih novih misli, ponovit !u i neke stare tvrdnje. No to ponavljanje ne!e biti neto loe, nego, tavie, dobro, jer !u time istaknuti vanost onih tvrdnji, a sam tekst dobiti !e na jasno!i i preglednosti. .e! sam na vie mjesta rekao $a "e uspostavl"an"e privatnog vlasni(tva %ilo uvo&en"e prav$e u ova" svi"et. 'rivatno je vlasnitvo, naime, sudbinu vlasnika i njegovog vlasnitva vezalo u jedno, tj. uinilo vlasnika ovisnim o tome koliko se revno i uspjeno brine o svom vlasnitvu. 'erspektivan i dobar, ili uspjean bio je, na#elno i openito gledaju!i, onaj odnos

@;

kroz kojeg je vlasnik gledao da, pomo!u svog poslovanja i svo"eg vlasnitva, svo"e interese ostvari to boljim zadovoljavanjem potreba ili prohtjeva drugih pripadnika drutva. Takav je odnos prema predmetu vlasnitva i prema drugim subjektima bio korijen drutvenosti i izvanredno snaan motor civilizacijskog napretka. Privatno vlasni(tvo eta%lirano "e $ru(tveni) ili politi#ki) +akono). o$nosno +akoni)a' 'rvi poznati zakonici( 8amurabijev, 2ojsijev, 8arondin, 5olonov i drugi nisu, dodue, sami uspostavili privatno vlasnitvo, nego su samo, u pisanoj /ormi i juridikom kodi/ikacijom, potvr$ili vrijednost i vaenje narodnih obiaja koji su ga ve! odavno bili uspostavili. No privatno vlasnitvo nije bila nekakva savreno /unkcionalna i beskon/liktna drutvena institucija. #ako je ono bilo, kako sam upravo rekao, uvo&en"e prav$e u ova" svi"et. ono je tako"er znalo, na potpuno bezrazloan, nepravedan nain, suprotno svojoj naravi, bacati u bijedu razne individue i grupe ljudi. Taj njegov in % kako sam upravo rekao $ nije proizilazio iz njegove vlastite naravi, jer je ono bilo prav$otvorno, nego iz gluposti ili pokvarenosti njegovih vlasnika, zloupotrebe vlasnikih prava i op!e nesavrenosti ljudi i me"uljudskih odnosa . 'laton je vjerojatno bio prvi, ili jedan od prvih mislilaca, koji je uoio da privatno vlasnitvo stvara probleme i nepravde i zatraio da se ono ukine i zamijeni drutvenim, ili FzajednikimG. n nigdje nije izrijekom naveo da privatno vlasnitvo uzrokuje nepravde, ali je oigledno da je to bila jedna od kljunih premisa ili pretpostavki na kojoj se temeljio njegov zahtjev za ukidanjem privatnog vlasnitva i uspostavljenjem dr7va utemeljenih na drutvenom, tj. FzajednikomG vlasnitvu. &ristotel je % kako je poznato, a kako sam i ja s7m gore ve! istaknuo $ rekao da bi takva drava (zasnovana na drutvenom vlasnitvu) ubrzo propala jer se o drutvenom vlasnitvu nitko ne bi htio brinuti. Tako"er je rekao da bi takve drave /unkcionirale loije od postoje!ih, i to zbog toga to bi drutveno, odnosno zajedniko vlasnitvo stvorilo vie nesuglasica, mrnje i neprijateljstava me"u ljudima nego privatno. 1imsko pravo utemeljeno u velikom pravnom i drutvenom iskustvu ima izreku( .ommunio est mater ri/arum - zajedniko vlasnitvo je majka sva"a. _in"eni-a da privatno vlasnitvo, pored pravde stvara i nepravde. te opojna primamljivost ideje drutvenog vlasnitva, koja je bila proizila iz njegovog idilinog prikazivanja, urodili su i mnogim masovnim pokretima za stvaranje drava ili drutava bazirnih na drutvenom vlasnitvu. No nita se od svega toga nije uspjelo odrati. Tokom vie od dvije tisu!e godina, politika je praksa uvijek potvr"ivala &ristotelovo miljenje. Cljuna potvrda zbila se propadanjem komunistikih ili tzv. socijalistikih drava, koje su se, tokom dvadesetog stolje!a, bile rasprostranile u velikom dijelu svijeta. 5ukobom tih dviju neosporno istinitih, ali suprotnih, kontrarnih krit\ka % kritike privatnog i kritike $ru(tvenog vlasnitva % stvoren je horizont i zatvoren krug ovjekovog razumijevanja vlasnitva, i to u /ormi jedne velike i bolne drutvene i civilizacijske antino)i"e, kojoj se ni danas, izvan ove knjige, koliko mi je poznato, ne naslu!uje rjeenje. ,bog te je antino)i"e u zadnjih dvije tisu!e godina proliveno mnogo krvi. 5tvarno, produktivno rjeenje te antino)i"e $ kako sam ve! vie puta rekao $ nije( niti u odravanju postoje!eg privatnog vlasnitva, niti u stvaranju drutvenog, a niti pak u popravljanju ljudi, nego u stvaranju u)"etnog. o$nosno virtualnog vlasnika'

@>

vdje je veliki problem to to je gotovo cijela ljudska civilizacija proeta je naopakom predrasudom da razvoj vlasnitva tee od privatnog ka drutvenom. 5tvar, me"utim, stoji obrnuto. 4rutveno ili zajedniko vlasnitvo je najnii stupanj ili oblik postojanja vlasnitva. 'rivatno je bitno razvijenije i produktivnije. & umjetno ispravlja i otklanja bitne nedostatke postoje!eg privatnog vlasnitva i moe se smatrati sintezom ili rezultatom njegova razvoja. No, da se jo nakratko vratimo poznatom privatnom vlasnitvu i problemima koje ono stvara. vo vlasnitvo obino se de/inira kao iskl"u#ivo pravo raspolagan"a pre$)eto) vlasni(tva' & s7mo to FiskljuivoG, diskreciono pravo temelji se na tri momenta( 365 6T=N4#, 365 :16=N4# i 365 &D6T=N4# $ pravo upotre%e. pravo u/ivan"a plo$ova ili koristi. i pravo +loupotre%e svog vlasni(tva' 365 6T=N4# $ pravo iskljuive, ekskluzivne upotrebe ili koritenja odre"enog komada vlasnitva nema u sebi nekih problematinih momenata koji bi nas zanimali. To je prosto iskljuivo pravo upravljanja svojim vlasnitvom $ pravo koje iskl"u#u"e (eg-lu$o. ?' -lusi. -lusu)) ili li(ava Cprivo =' avi. atu)) tog istog prava svaku drugu osobu, odnosno sve druge osobe, ukljuuju!i ak i s7mo drutvo ili dravu. 5koncentrirajmo se stoga najprije na ono posljednje pravo $ 365 &D6T=N4# $ pravo zloupotrebe ili nesvrsishodne upotrebe. igledno je da postupanje po tom pravu ini tetu svima koji ovise o vlasnitvu s kojim se tako postupa, a tako"er se ini teta ili unitava sam predmet vlasnitva. Dudu!i da ivot ovjeka ovisi upravo o njegovu vlasnitvu, krajnji rezultat je bijeda ili propast, pona"pri"e vlasnika, ali esto i svih onih koji su ovisili o upropatenom komadu vlasnitva. &buzivnom upotrebom vlasnitva, i oni dospijevaju u bijedu, ali bez svoje krivnje. No, s druge strane, ovo pravo $ pravo na a%u+ivnu upotrebu vlasnitva $ na"pri"e i na"vi(e upropatava same loe, nespretne, nemarne, rasipne ili nesposobne vlasnike, a njihovo vlasnitvo predaje u ruke onih sposobnijih, koji !e ga razvijati i uve!avati. 365 &D6T=N4# je, dakle, pored ve! reenog, ujedno i instrument selekcije me"u privatnim vlasnicima, instrument koji uklanja loe a /avorizira, i proteira dobre vlasnike. No prije"imo na slijede!i moment $ 365 :16=N4#. Na temelju prava 365 :16=N4# ivi privatni vlasnik ima ekskluzivno pravo raspodjele plodova ili koristi od rada s odre"enim vlasnitvom. 'ri tome on moe postupati, pravedno, dobrohotno ili svrsishodno, ili pak suprotno tome, gramzivo, lakomo ili sebino. Takvom, sebinom, gramzivom, nepravednom ili nesvrsishodnom raspodjelom dobara, on nepravedno dri u bijedi sve ljude koje zapoljava na svom imanju, odnosno vlasnitvu, a to je zlo, odnosno jedna od temeljnjih drutvenih nepravdi zbog koje je privatno vlasnitvo najvie izilo na lo glas i zbog koje su nastale brojne pobune i pokreti protiv njega, a i tenja za tim da se uspostavi drutveno. Na abuzivnu upotrebu prava 365 :16=N4# vratit !emo se odmah nakon slijede!eg pasusa u kojem !u re!i jo rije dvije o pravu 365 &D6T=N4#. 3asno je da se uspostavljanjem drutvenog vlasnitva ne moe ukinuti ili zakonom +a%raniti ono pravo, tj. tonije )ogunost 365 &D6T=N4#, jer, budu!i da nitko svjesno ili hotimice ne upropatava svoje vlasnitvo, ono ne proizlazi iz zlih namjera ili zle volje, nego prvenstveno iz poslovnih nesposo%nosti koje nisu, niti mogu biti predmet +a%rane ili nekog zakona. ,akon, dakle, ne moe zbraniti poslovnu nesposobnost, a niti zapovjediti

@@

poslovnu sposobnost. Najvie to se moe (a to smo mi gore i propisali), jest to da se poslovna nesposobnost brzo detektira i da se /unkcija upravljanja poduze!ima, kapitalom ili imanjima brzo i lako oduzme iz ruku nesposobnih vlasnika ili managera i preda u ruke onim pretendentima na njihova mjesta koji bi mogli biti sposobniji. Time moment 365 &D6T=N4# ne bi bio ukinut ili iskorijenjen, nego samo sveden na vrlo malu, relativno nekodljivu mjeru. =vo nas ponovo kod prava 365 :16=N4#, kako smo bili i obe!ali. 2nogi su plemeniti re/ormatori i veliki mislioci smatrali da bi se uspostavljanjem drutava baziranih na drutvenom vlasnitvu ukinula a%u+ivna upotreba prava 365 :16=N4#, odnosno neprave$na raspo$"ela $o%ara' No praksa tih drutava obistinila je ono &ristotelovo proroanstvo koje je tvrdilo da takvo oekivanje nije osnovano. #ako je prave$na raspo$"ela bila jedan od najvanijih ciljeva komunizma ili socijalizma, mnogi danas ivu!i ljudi bili su svjedoci i tavie uesnici nepravedne primjene prava 365 :16=N4#, tj. nepravedne i nesvrsishodne raspodjele dobara to ih je stvaralo drutveno vlasnitvo. 2oe se ak re!i da je tu raspodjela bila nepravednija ili manje svrsishodna nego u zemljama zasnovanim na privatnom vlasnitvu, i da je upravo ili najvie zbog toga dolo do kulturnog, tehnolokog i uop!e civilizacijskog zaostajanja komunistikih zemalja za kapitalistikima i njihove konane propasti. Nesvrsis*o$na raspo$"ela stvoreni* $o%ara. nai)e. o$%i"ala "e sve +aposlenike o$ svrsis*o$ne upotre%e vlasni(tva i %rige o n"e)u. o$nosno o$ svrsis*o$nog i pro$uktivnog kori(ten"a prava JE ETENDI' ,a razliku, od privatnog i od drutvenog vlasnika, u)"etni vlasnik ima iskljuivo mogu!nost pravednog i svrsishodnog pla!anja rada. Zakon o kontroli efikasnosti ra$a )anagera zapovijeda da rad zaposlenih mora biti pla!en tono srazmjerno veliini doprinosa kojeg oni svojim radom dodaju op!em drutvenom dobru i napretku. 'repla!ivanje i potpla!ivanje tretiralo bi se kao kazneno djelo. Crajnja namjera odredbi koje propisuju takvu raspodjelu nije samo ispravljanje nepravdi koje se, na podruju prava 365 :16=N4# ine u zemljama ija su drutva utemeljena na privatnom i drutvenom vlasnitvu, te to bolji ivot produktivnih radnih ljudi, nego i to da sve ljude )otivira na to je mogu!e bri, bezbolniji i svrsishodniji razvoj drutva i civilizacije $ na optimalnu upotrebu prava 365 6T=N4#, tj. predmeta vlasnitva, kako od strane managera, tako i od strane prostih radnika, zaposlenika. Cljuna i najvanija svrha takve raspodjele jest ostvarivanje onih, esto spominjanih, ultimativnih ciljeva vrste. Dez toga, bez mogu!nosti njihova ostvarenja, nikakva pravda i nikakvo blagostanje, a niti najugodniji mogu!i ivot ne bi imali nikakvog smisla. 5 druge strane gledano, pak, iluzija je pomiljati da bi se oni ultimativni ciljevi mogli ostvariti bez pravde i, op!enito, motivacijskih drutvenih odnosa. #sti princip primjenjuje se i u slijede!em zakonu, Zakonu o kontroli efikasnosti vlasti. jer je tu, na razini upravljanja dravom, iznimno vano da se vlast to lake uzima iz nesposobnih ruku+ da se upravlja to produktivnije, tj. svrsishodnije+ te da se dobra raspodjeljuju to pravednije i svrsishodnije, odnosno to stimulativnije. To bi eto bili oni glavni zadaci radi kojih je zamiljen tzv. u)"etni privatni vlasnik, odnosno ovaj novi, razvijeniji oblik privatnog vlasnitva. vdje bi moda trebalo de/inirati sam pojam vlasnitva. #z dosadanje ljudske

@A

prakse i onoga to smo mi rekli o tome proizlazi da je vlasnitvo, koje nam se na prvi pogled ini iskljuivo nekakvom institu-i"o), ustvari, preciznije i otrije gledaju!i, prvenstveno pravno0politi#ka. ekono)ska ili organi+a-i"ska )eto$a kojom se ljude motivira, stimulira ili pak prisiljava na stvaranje i razvijanje i optimalno koritenje u)"etnog %ia i njegovih usluga. & umjetno bi!e, pak, kako smo ve! puno puta rekli, nije nita drugo do neophodno, bi!evito sredstvo za ostvarivanje onih ciljeva koji bi trebali dati smisao ovom tekom i munom ovjekovom opstanku. Najboljom se moe smatrati ona metoda, odnosno onaj oblik vlasnitva koji u sebi sadri najvie motivacijskih, a najmanje onih opresivnih momenata, prisile. 2oda je tako"er vano re!i da nije mogu!e nekakvo vlasnitvo bez tih opresivnih momenata. .lasnitvo, naime, ili zakon koji ga propisuje moe npr.( dozvoljavati iskljuivo )otiva-i"ski vlasniki odnos, no time on, nehotino ili implicite, ali nuno +a%ran"u"e svaku prisilu. & svaka zabrana jest nekakva opresija, prisila. 461& P=], 5=4... P=]U $ zakon je tvrd, a^ je... +akon' Jto bi ljudski ivot bio bez njega4a svijet, odnosno kozmos nije zapravo vidljivi logos, bio bi prosti kaos. & kad bi suvremeni ljudski svijet bio pojava, odnosno ozbiljenje nekog vrijednog no)osa, ne bio ovako anarhian, beznadan i /rustrativan. .e! smo gore rekli da je vano da se onaj, motivacijski moment odnosi na to ve!i broj temeljnih drutvenih subjekata, &, D i ?, a i onih ne%temeljnih, pa se time vie ne moramo baviti. No da se vratimo na poetak ovog osvrta. Tamo je bilo reeno da su zakonima koji su uspostavili privatno vlasnitvo prethodili obiaji koji su ga uhodali i uveli u svakodnevnu drutvenu praksu. # umjetni vlasnik nastaje na osnovu +akona, uspostavlja se +akono). No +akoni o kontroli efikasnosti ra$a )anagera i kontroli efikasnosti vlasti nemaju tako uglednu i staru prethodnicu kao oni koji su /ivu. fi+i#ku oso%u uinili vlasnikom, ve! samo jednu koja je teko uoljiva, pa !e im, ak i ako su dobro zamiljeni trebati puno vremena da steknu povjerenje i postanu uobiajena drutvena praksa. No ovi zakoni imaju jednog vrlo mo!nog saveznika, a to je potreba, nuda. na je, usprkos protivljenju cijelog svijeta, mnogim vrijednim idejama i stvarima pomogla da postanu kljuna dobra kojima se ovjek danas slui. .ratimo se opet nakratko u povijest, tj. tonije prolost, pretpovijest. 'rvi oblik ljudskog vlasnitva bilo je takozvano zajedniko vlasnitvo. no se prakticiralo u neolitskoj civilizaciji u kojoj je priroda FradilaG i FbrinulaG o ovjeku i svim ostalim ivim bi!ima. Tako da se s7m ovjek nije morao mnogo brinuti, ni o FsvomG, +a"e$ni#ko) vlasnitvu, a niti o svom opstanku. No kad se, nakon poprilinog broja tisu!a godina ovjekov opstanak poeo temeljiti na proizvodima njegovog vlastitog rada i brige, zajedniko, neolitsko vlasnitvo postalo je ne/unkcionalno i bilo je zamjenjeno privatnim. ( vdje !emo se vjerojatno +apitati( zato se ovjek istrgnuo iz krila prirode i upustio u povijesnu, tj. ontogeni#nu avanturu, i osudio se na vlastiti rad, muku i brigu % +%og ko"e i kakve )isi"e 999 &li, tome se ne moe raspravljati na ovome mjestu. Nae je da budemo svjesni toga da se nalazimo usred te avanture i da pokuamo otkriti najbolji mogu!i, produktivan izlaz ili rjeenje, odnosno metodu koja !e nas dovesti do ostvarenja

@L

onih ultimativnih ciljeva ljudske vrste $ ciljeva radi kojih je i dolo do ove ontogeni#ke avanture.) 5ve do 'latonovih kritikih misli u FDr/avi4, privatno je vlasnitvo bilo neto neupitno, prirodno, FnormalnoG. # dan danas ono je jedna od temeljnih drutvenih institucija koja je neupitna mnogim glavama, i koja, C"o( uvi"ek 999D. Cu $ovol"no" )"eri 999D. C+a$ovol"ava 999D ljudske potrebe i potrebe razvoja civilizacije. No pojava krititke privatnog vlasnitva i sve uestaliji, krvaviji i masovniji pokuaji njegovog ukidanja i uspostavljanja $ru(tvenog, u zadnjih dvije tisu!e godina % te na kraju pojava komunizma, koji je bio svjetsko%povijesni pokret % ukazuju na to da poznati nam oblici privatnog vlasnitva ipak vie ne odgovaraju potrebama daljnjeg razvoja civilizacije, barem ne u potrebnoj, odnosno zadovoljavaju!oj mjeri. 5 druge strane ove tragine antino)i"e, drutvena i politika praksa, koja je takore!i nepogreiv sudac, pogotovo ako se promatra u duem vremenskom periodu, pokazala je da ni $ru(tveno vlasni(tvo ne zadovoljava tu potrebu, i da se ono ne moe smatrati unapre"enjem ili poboljanjem institucije vlasnitva, nego, tavie njenim kvaren"e)' 'aljiva analiza idej7 drutvenog vlasnitva pokazuje da to ne treba biti ni najmanje udno, jer je tzv. drutveno vlasnitvo ustvari, razliitim, lijepim i krasnorjeivim, FznanstvenimG /razama prikriveno +a"e$ni#ko. neolitsko vlasni(tvo' Njegov opstanak iziskivao je brigu nekog mo!nog subjekta o njemu. no (drutveno vlasnitvo, ko"e "e ustvari u)"etno %ie) nije moglo opstati, jer se prirodno bi!e, priroda vie nije mogla brinuti o njegovu opstanku, a zakoni koji su ga uspostavili, ni jednog ovjeka nisu stvarno obvezivali na to. Tako je, usprkos tome to je proizilo iz arke tenje za napredovanjem, uspostavljanje drutvenog vlasnitva bio jedan veliki civilizacijski regres. 2i ivimo u vremenu u kojem se trai takav oblik vlasnitva koji !e biti adekvatan drutveni % vlasni#ki % temelj za drutvene odnose koji !e mo!i nastaviti razvoj civilizacije. .e! smo bezbroj puta rekli da je taj novi, poboljani oblik vlasnitva u)"etni privatni vlasnik. n ne podlijee &ristotelovu prigovoru da !e propasti zato to se nitko ne!e brinuti o njemu, a zbog ega je, kako smo ve! pokazali, doista i propalo drutveno vlasnitvo. E)"etni privatni vlasnik je ovjekova tvorevina koja je zadobila potpunu %ievitost 1 sposo%nost sa)oo$r/an"a i to upravo kroz sposo%nost $a se sa)a %rine o se%i i svo) ra+vo"u. 6 praksi, ta se sposobnost potpuno ozbiljava etabliranjem ova dva zakona( Zakona o kontroli efikasnosti ra$a )anagera i Zakona o kontroli efikasnosti vlasti' Njih se moe gledati i sa druge strane i re!i slijede!e( da !e oni ljudskoj vrsti, te raznim individuama, grupama, klasama, nacijama, generacijama ili drugim subjektima dozvoljavati da ive toliko dobro, sigurno, smisleno i slo%o$no koliko dobro budu sluili svom vlasnitvu, (u)"etno) %iu), na kojem temelje svoju speci/inu, ljudsku, ontogeni#ku egzistenciju. ,a samog umjetnog vlasnika moe se re!i ostaje privatan, jer prava 365 6T=N4#, 365 :16=N4# i 365 &D6T=N4# ostaju iskl"u#iv. eksklu+ivan posjed zakona. No umjetni vlasnik moe se, u stanovitoj mjeri, smatrati i $ru(tveni), jer mogu!e je tvrditi da posredstvom tih zakona $ru(tvo de /acto i de iure postaje vlasnik svih dobara na koje se zakoni odnose. Croz te zakone, ono (drutvo) daje mogu!nost svim subjektima koji ga ine %
@N

individuama, grupama, poduze!ima, pro/esijama, slojevima, klasama, nacijama, generacijama itd. $ daje im, dakle, mogu!nost da ostvaruju svoje vlastite, partikularne interese (ali iskljuivo na na#in kojim se istovremeno ostvaruju i interesi, odnosno ciljevi drutva ili vrste), te #vrsto pravo da za svoju djelatnost budu nagra"eni srazmjerno veliini svog doprinosa op!oj drutvenoj ili ljudskoj dobrobiti. No ovo miljenje o drutvenoj prirodi umjetnog vlasnitva moe se osporavati tvrdnjom da drutvo nije i ne moe biti vlasnik umjetnog bi!a, nego da je ono (drutvo) instrument, organizam kojim se umjetno bi!e slui da bi ostvarilo svoje ciljeve i ciljeve ljudske vrste. 5 obzirom na to, status vlasnika ne bi se mogao se pripisati drutvu, nego umjetnom bi!u. 6 prilog tom miljenju govori i injenica da bi odnosi koji bi se, prema vlasnitvu uspostavili ovim zakonom, tj. u)"etni) vlasniko), bili najsliniji onima koji ve! postoje unutar suvremenog privatnog vlasnitva, s tom razlikom da bi bila iskljuena, tj. onemogu!ena a%u+ivna upotreba prava 365 :16=N4#, a pravo 365 &D6T=N4# svedeno na minimalnu mjeru. 5toga je $ usprkos mogu!nosti da se kod umjetnog vlasnitva i $ru(tvo % kako smo gore rekli % moe smatrati svojevrsnim vlasnikom $ stoga je, dakle, kako se ini, ipak uputnije smatrati ga jednim oblikom privatnog vlasnitva. no ne liava 0 non privat 0 onih prava neke neodre"ene osobe, nego samo one koje ta prava loe ili tetno koriste. 'rivatnost je, dakle, ovdje sredstvo brze i e/ikasne selekcije ili osloba"anja od loih upravljaa ili radnika. No izgleda da je najbolji naziv ipak u)"etni vlasnik, jer etabliranjem ta dva zakona u)"etno %ie 0 ko"e se )o/e s)atrati opi) #ov"ekovi) vlasni(tvo) % posta"e i svo"i) vlasniko). .e! sam puno puta rekao da je to najbolji, tj. za sada i jedini poznati, nain na koji se u)"etno %ie moe sa)o %rinuti o se%i i svom daljnjem razvoju, te o ostvarenju ciljeva ljudske vrste. &li gledano sa pravnog gledita to nije ono to je presudno, nego slijede!e. Cad govorimo o u)"etno) vlasniku onda podrazumijevamo da vlasnika prava 365 6T=N4#, 365 :16=N4# i 365 &D6T=N4# prestaju biti ovjekova prava, a postaju prava umjetnog bi!a, kapitala. 'ravo 365 6T=N4# daje mu mogu!nost da se koristi ljudskim radnim i upravljakim sposobnostima i njihovim djelovanjem. Na temelju prava 365 :16=N4# umjetno bi!e raspodjeljuje dobra i dobit ivim subjektima, srazmjerno veliini rezultata njihova rada, a za sebe zadrava samo toliko koliko mu je potrebno za samoodravanje i razvoj. 'ravo 365 6T=N4# koristi tako"er kao test radnih i upravljakih sposobnosti onih ljudi ijim se sposobnostima koristi, te selekcijski instrument za promptnu i sigurnu eliminaciju onih nedovoljno sposobnih, nedovoljno potenih, ili pak onih suvie lukavih varalica koji bi rado svoj dobar i udoban ivot temeljili na stvaranju privida dobrih poslovnih rezultata. ,a razliku od /ivog privatnog vlasnika, u)"etni vlasnik ne moe koristiti pravo 365 &D6T=N4# kao instrument ili mogu!nost samounitavanja. NA,!T ZA7ONA O 7ONT!OLI E2I7A NO TI VLA TI pret*o$no o%ra+lo/en"e +akona

@H

Nema drutva koje bi moglo opstati bez administracije, odnosno upravnog aparata, jer administracija je stoer ili Onervni sistemO razvijenog drutva. To su ve! odavno ustanovili 4urkheim, 5pencer, ?omte, 8egel, Qeber i drugi sociolozi i mislioci. No, s druge strane, treba istaknuti da nema niti takvog drutva koje bi moglo opstati kad ga pone pljakati njegova vlastita administracija, a ne moe se stvoriti niti toliko visoko razvijena proizvodna tehnologija koja bi mogla zajaziti apetite prekomjerno nabujale i otu"ene administracije. Da je administracija pokopala mnoge velike civilizacije prolosti. 2alom je broju lucidnih i dalekovidnih pripadnika tih civilizacija bilo sasvim jasno da ih unitava vlastita administracija, ali nisu znali na#in. kako da ju zauzdaju i prinude na to da bude produktivan element drutva, pa su isto kao i mnogi dananji ljudi, s razdiru!im osje!ajem nemo!i, morali gledati op!e propadanje. Takav, tragian zavretak mogao bi se dogoditi i dananjoj, svjetskoj civilizaciji. .isoko razvijena tehnologija nije nikakva garancija civiliziranog opstanka. 4apae, to moe biti i podlogom nevi"enog barbarstva i uzrokom velike bijede. =vo jednog paradoksalnog primjera iz suvremenog svijeta. Tehnoloki najrazvijenija i najbogatija zemlja na svijetu, 65&, razvila je u sebi, pored ostalog i detonator vlastite propasti, kojeg ekonomisti zovu unutra(n"i) $r/avni) $ugo)' n se sada primie brojci od trideset tisu!a milijardi dolara. Toliko su, naime, dananji, ivu!i &merikanci duni svojim potomcima, i to je dug kojeg im ni sam Dog ne moe otpisati ili oprostiti. vaj dug napravila je amerika administracija % pomo!u in/lacije, de/icitarnog /inanciranja dravnog budgeta i slinih metoda. Naroito nezgodna osobina ovog duga jest to to se novac koji je tim postupcima Fposu"enG od budu!nosti, tj. od budu!ih generacija ne moe vratiti pravim vlasnicima ili korisnicima. ,bog toga danas u 65& ima cca 0L milijuna nezaposlenih i cca 0; milijuna besku!nika. vi su siromasi, naime, postali takvima zato to im njihovi preci nisu vratili novac, koji su ve! odavno, posredstvom spomenutih administrativnih postupaka, FposudiliG od njih. No to je tek stidljivi poetak pokazivanja posljedica unutranjeg duga to ga je napravila administracija % zato jer voli lagodno ivjeti na raun budu!nosti. 5lian proces i slina sudbina uskoro eka i =6 i druga administrativna carstva, ukoliko u vlastite temelje ne ugrade neki ovakav zakon. (:rancuska je nedavno svoj unutranji dug uinila neto ve!im od tisu!u milijardi dolara) 6 knjizi O&pokalipsaO pokazao sam da nije nimalo presmiono tvrditi da se bez nekog takvog zakona ne!e mo!i odrati niti nekakva OnormalnaO, tj. zdrava ili produktivna civilna civilizacija na ovom planetu. No mi koji ivimo u tzv. tranziciskim zemljama u govnima smo dublje nego &meri, =vropljani ili 3apanci i ne moemo se brinuti o njima. 2oramo spaavati sebe. 'ored toga imamo i administraciju koja je daleko bezonija, sebinija i pokvarenija, ne samo od &merike ili =vropske, nego moda i od svih drugih zajedno. Toliko o tome. vdje sam, opet u /ormi zakona, pokuao predstaviti instrument obuzdavanja administracije, ili vlasti, ako ve! ho!ete, jer administracija je onaj sloj ili dio naroda koji ima vlast % mo!. I DIO _lan ='

@I

<lanovi dravne vlade, regionalne, upanijske ili lokalne (op!inske) uprave, tj. sve osobe koje obavljaju upravne /unkcije, odnosno vladaju na temelju zakona, u institucijama dravne, odnosno, drutvene vlasti, biraju se putem slobodnih demokratskih izbora. _lan >' sobe koje putem slobodnih demokratskih izbora dobiju vlast u nekoj administrativnoj jedinici (op!ini, regiji, republici ili saveznoj dravi) imaju iskljuivo pravo odluivanja o organizaciji upravljanja tom administrativnom jedinicom, poslovanju, te primanju i otputanju slubenika itd. _lan ?' 2jerilo kompetentnosti za obavljanje administrativne djelatnosti, odnosno vrenje vlasti, mjerilo kojim se ujedno odre"uje granica legitimnosti vlasti osoba i timova koji su putem izbora doli na vlast, jest visina kvocijenta e/ikasnosti administrativne djelatnosti % X=&4%a. _lan @' X=&4 se dobije tako da se ukupna ute"evina gra"ana zbroji s ukupnim pro/itom kojeg stvaraju poduze!a na teritoriju na kojem vai neka vlast, i podijeli s trokovima /unkcioniranja administracije, odnosno vlasti ili upravnog aparata koji vlada tim teritorijem. ukupna ute"evina gra"ana T ukupni pro/it X=&4 [ 000000000000000000000000000000000000000000000000000000 trokovi /unkcioniranja administracije O%ra+lo/en"e vaj zakon sainjen je na osnovu pretpostavke da se op!a ljudska proizvodnja dijeli na dvije velike grane( proizvodnju materijalnih dobara i proizvodnju humanog ivota, koju sam u ekonomskim radovima nazivao )proizvodnjom radne snage*. na prva odvija se u tvornikim pogonima, a ova druga u doma!instvima. 2aterijalna dobra proizvode se kroz potronju radne snage, a radna se snaga proizvodi potronjom materijalnih dobara. bje ove vrste proizvodnje odbacuju viak vrijednosti. naj viak koji se ostvari u tvornikim pogonima zove se profit, a onaj koji nastaje u doma!instvima (viak dohotka nad trokovima ivota, koji su zapravo trokovi proizvodnje radne snage) o%itel"ska u(te&evina % )ukupna ute"evina gra"ana*. bje ove vrste Ovika vrijednostiO su osnovne komponete DN'% a % brutto%nacionalnog%proizvoda. &dministracija je onaj drutveni subjekt koji svojom djelatno!u stvara i odrava uvjete i odnose u kojima se proizvode one dvije vrste Fvika vrijednostiG% ute"evina i pro/it. Jto su bolji ti uvjeti ili odnosi, i to su manji trokovi administrativne djelatnosti, to ona e/ikasnija, i je vii DN' i op!i drutveni ivotni standard. ?ilj je, naravno, to je mogu!e vii ivotni standard i to bolji ivot pripadnika drutva. X=&4 % kvocijent e/ikasnosti administrativne djelatnosti je brojka koja pokazuje kolikog dohotka (ukupnog Fvika vrijednostiG) stvaranje omogu!uje administracija onim

AB

produktivnim drutvenim subjektima za svaku novanu jedinicu koja se troi na njeno odravanje i /unkcioniranje. X=&4 se moe shvatiti i kao indeS koji pokazuje kolika je stopa proizvodnje nacionalnog dohotka. _lan `' sobe koje su na vlast dole putem legalnih demokratskih izbora imaju neosporivo pravo na vrenje vlasti, u skladu sa zakonom, sve dok visina X=&4%a nije manja od npr. ;. &ko visina X=&4%a padne ispod te razine, vlade ili osobe koje su odgovorne za taj pad visine X=&4%a, dune su automatski dati ostavku na svoje poloaje. _lan a' 5vako produavanje mandata, nakon to je visina X=&4%a pala ispod najnie dozvoljene razine (npr. ;) smatra se krivinim ili kaznenim djelom uzurpacije vlasti, koje !e se kazniti zatvorom, a zastarjeva tek nakon npr. ;A godina. _lan b' 'rikrivanje istinitih i davanje neistinitih podataka o visini X=&4%a smatra se krivinim djelom obmane, koje !e se kazniti zatvorom, te koje zastarjeva tek nakon npr. ;A godina. _lan c' 4ohodak osoba zaposlenih u dravnoj administraciji odre"uje se na osnovu cjenika radnih sati, kojeg u obliku slijede!e tablice ispostavlja nadleni dravni organ. .rijednosti na tablici i njihovi odnosi samo su pojednostavljeni primjer. .idi tablicu. ;. Ta%li-a >
[ E A D = > ? @ ` a b c d =e ,IJENE !ADNI\ ATI !AZLI_ITI\ 7VALI2I7A,IJA I \IJE!A!\IJ 7E VI INE E f 7OMENA N7 V =.e =.? =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ 7V =.? =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ =?.` V7 V =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ =?.` =b.e MN = ?.b @.c a.> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? MN> @.c a.> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.b MN? a.> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.> a@.a N7 V =.e =.? =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ 7V =.? =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ =?.` NA,IONALNA D!hAVA V7 V =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ =?.` =b.e MN= @.c a.> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.b MN> a.> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.b a@.a MN? c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.> a@.a c?.d N7 V =.e =.? =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ 7V =.? =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e@ =?` VJET 7A D!hAVA V7 V =.b >.> >.d ?.b @.c a.> c.e =e.@ =?.` =b.e MN= a.> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.b a@.a MN> c.e =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.b a@.a c?.d MN? =e.@ =?.` =b.e >>.b >d.` ?c.? @d.> a@.a c?.d =ed

7rati-e N7V. 7V i V7V o+na#ava"u stupan" kvalifi-iranosti. a MN =. MN > i MN ?

o+na#ava"u )anagerovu

*i"erar*i"sku visinu' _lan d ?ijena radnog sata osobe zaposlene u administraciji ovisi o kvali/ikaciji ili rangu zaposlene osobe, te o visini X=&4%a koji je postignut u administrativnoj jedinici u kojoj je ta osoba zaposlena, a ukupni sedmini, mjeseni, ili godinji dohodak ovisi o cijeni radnog sata, broju odra"enih radnih sati i e/ikasnosti njenog osobnog rada.
A0

_lan =e' 'ove!avanje ili smanjivanje cijene radnog sata u pojedinoj administrativnoj jedinici dozvoljeno je iskljuivo na osnovu prethodno pove!anog ili smanjenog X=&4%a, odnosno na osnovu pove!ane ili smanjene e/ikasnosti. 5vako drukije pove!avanje ili smanjivanje cijene radnog sata je krivino djelo. _lan ==' 5vaka administrativna jedinica duna je na kraju obraunskog razdoblja javno iskazati trokove svog /unkcioniranja, kao i visinu, X=&4%a. Tako"er je duna pokazati da li je sav ivi rad kojeg je zapoljavala platila tono toliko koliko propisuje tablica. _lan =>. ,a zapoljavanje u administrativnoj slubi, onih osoba koje se ne zapoljavaju na osnovu izbora, nego na osnovu proste potranje za radnom snagom, potrebna je suglasnost obiju stranki % vrioca vlasti (managera) i (budu!eg) slubenika % a za raskidanje radnog odnosa dovoljna je odluka samo jedne stranke+ ili poslodavca (vrioca vlasti % managera), ili slubenika.

Posl"e$i-e pri)"ene ovog +akona .isina X=&4%a ovisi o tome koliko su e/ikasne one dvije vrste proizvodnje (proizvodnja radne snage i proizvodnja raznih roba, usluga etc.), jer o njihovoj e/ikasnosti ovisi veliina brojnika one /ormule (ukupna uteda T ukupni pro/it), a to je ve!i taj brojnik ve!i je i X=&4. Dudu!i da je glavni interes administracije to ve!i X=&4, administracija !e nesumnjivo stalno htjeti biti na usluzi onim dvjema vrstama proizvodnje i donositi !e takve propise koji !e im omogu!iti to ve!u pro/itabilnost. p!enito govore!i, ako bi duina mandata administracije, njena mo! i ugled ovisili o visini X=&4%a, onda bi ona uvijek nastojala smanjiti trokove svog /unkcioniranja (koje namiruje taksama, porezima, prirezima, carinama itd.) do one granice, nakon koje bi svako daljnje sniavanje trokova smanjivalo njenu e/ikasnost. 'osljedica te tenje za smanjivanjem trokova vlastitog /unkcioniranja bilo bi permanentno pojavljivanje novih rjeenja, racionalizacija i inovacija koje bi sve vie sniavale granine trokove /unkcioniranja administracije. Time bi se konano i administracija, iz drutvenog subjekta koji troi nacionalni dohodak, pretvorila u subjekta koji sudjeluje u njegovom stvaranju. Naime, kad se administracija svede na najmanju mogu!u mjeru (pod uvjetom da ostane e/ikasna), onda izdaci za njeno /unkcioniranje drutvu donose korist, dobit. visnost o visini X=&4%a prinudila bi administraciju da se ogranii samo na bavljenje onim djelatnostima koje mu pove!avaju visinu. Davljenje ostalim djelatnostima ne bi joj se isplatilo, niti bi ona mogla imati interesa za njih. &dministracija bi se, dakle, koncentrirala iskljuivo na ekonomsku politiku i to /unkcionalnije ure"ivane drutva. To bi, s jedne strane, omogu!ilo ve!u specijaliziranost i strunost administracije, pa stoga i ve!u e/ikasnost, a s druge strane, to bi dalo vie slobode ostalim ne%privrednim subjektima

A;

u drutvu. Da li su ovi +akoni nekakva utopisti#ka tvorevina i tko )o/e %iti +ainteresiran +a n"i*ovu pri)"enu9 4a li je neki ovakav projekt istinski svrsishodno sredstvo za razvoj drutva ili puka utopija, moe se vidjeti iz toga koliko bi subjekata u drutvu moglo imati interesa za njegovo etabliranje. ,a etabliranje onog prvog zakona, Zakona o kontroli efikasnosti ra$a )anagera najvie bi mogla biti zainteresirana dravna administracija, jer ona bi njime dobila puno izdaniji i pouzdaniji izvor prihoda za vlastito izdravanje, i to takav izvor o kojem bi morala puno manje brinuti nego sada. 5toga ne!e biti nikakvo udo ako se ona bude intezivno trudila oko etabliranja tog zakona. 6ostalom, ve! sam pokazao da je ona, u ,apadnim drutvima, ve! poslije 4rugog svjetskog rata, pristupila izradi neeg vrlo slinog. ,bog stalne kontrole e/ikasnosti i ekonominosti poslovanja, pravednog pla!anja rada i sigurnosti zaposlenja, za taj zakon bili bi zainteresirani gotovo svi zaposleni, osim stanovitog broja managera, jer on gotovo svu odgovornost za poslovanje poduze!a stavlja na njihova le"a. No ako bi kriteriji e/ikasnosti bili umjereni, kao to bi stvarno i trebali biti, onda bi on pruao sigurnost i velikoj ve!ini managera, a bio bi neprihvatljiv tek za jedan manji dio njih % za one koji svoju karijeru grade na tome to vrlo spretno, lijepim izgovorima i /razama prikrivaju slabe rezultate i, poput politiara, ;raspola/u tu&i) nov-e) %e+ vlastite o$govornosti: ( novcem drave, vlasnika, dioniara, javnih poduze!a, zaklada itd.), te one koji bi se osje!ali nesposobnima da zadovolje i te, umjerene kriterije. 'ored ovoga, manageri bi vie pre/erirali ovaj zakon, tj. umjetnog vlasnika, nego ivoga, jer on ne moe biti uvredljiv, bezobrazan, nervozan, nepouzdan ili prevrtljiv u svojim zahtjevima, to je vrlo est sluaj sa ivim vlasnicima. Jto se tie zainteresiranih za primjenu drugog zakona, Zakona o kontroli efikasnosti vlasti. stvar je malo kakljivija. nome ko paljivo proita ovu raspravu biti !e sasvim jasno da je ve! i dananjem drutvu potreban neki zakon koji bi omogu!io pouzdanu kontrolu vlasti i tako osigurao produktivno /unkcioniranje drutva i, u krajnjoj liniji, normalan razvoj civilizacije. &li to uvjerenje, u politici, znai vrlo malo, pa makar ga dijelio i vrlo velik broj ljudi, jer to uvjerenje ne!e automatski rezultirati i etabliranjem tog zakona. Njegovo etabliranje ovisi o tome da li u drutvu postoje, ili bi se mogle izdi/erencirati i /ormirati dovoljno velike interesne grupe, tj. takve skupine ljudi kojima bi bilo u neposre$no) interesu da se on primjeni. vdje !emo ogledati postoje li takve grupe, odnosno( da li se one mogu /ormirati. To moemo vidjeti iz ove /ormule ( ukupne ute"evine T ukupni pro/iti %%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%% [ X = & 4 trokovi /unkcioniranja administracije Drojnik /ormule ukazuje na dvije velike grupe ljudi. :aktor Fukupne ute"evineG

A>

reprezentira potro(a#e, grupirane u obitelji, a i one izvan nje, a ukupni pro/itiF sve vlasnike kapitala i sve +aposlene (izvan administracije). :aktor Ftrokovi /unkcioniranja administracijeG reprezentira sve +aposlene u a$)inistra-i"i. ,a primjenu zakona zalagali bi se vlasnici kapitala, poduzetnici i gotovo svi zaposleni koje predstavlja /aktor Fukupni pro/itiG i to zbog toga to bi pove!ao njihove dohotke, smanjio poreze i ostale takse, a i zato to bi se, na razini cijelog drutva rad pravednije pla!ao, a samo zaposlenje bilo bi sigurnije. 2e"u zainteresirane spadaju i Fukupne ute"evineG, tj. potroai( ene koje vode doma!instva zaposlenici i umirovljenici, te nezaposleno stanovnito. ni bi bili zainteresirani zbog toga to bi taj zakon pogodovao pove!avanju ute"evine i ivotnog standarda op!enito, i to prvenstveno sniavanjem trokova odravanja ivota, tj. putem sniavanja cijena namirnica i svega ostalog bez ega se ne moe ivjeti. 'osebna grupa zainteresiranih bili bi znanstvenici svih pro/ila, jer bi primjena onog zakona znatno pove!ala njihov dohodak i drutveni ugled. va grupa ne bi dala velik broj glasova za primjenu zakona, ali ona je vrlo utjecajna, pa bi znatan broj ljudi, zbog njihovog snanog utjecaja glasao za njegovu primjenu. 'rotiv primjene zakona glasali bi gotovo svi oni koje predstavlja nazivnik, Ftrokovi /unkcioniranja administracijeG, i to zbog straha da bi zakon utjecao na smanjenje njihovog dohotka i na pove!anje e/ikasnosti rada. No ovaj strah ne mora nuno biti opravdan, jer bi primjena naeg zakona, iako bi, u poetku, ()o/$a999), smanjila dohodak zaposlenih u administraciji, ipak pove!ala njen ugled i drutvenu mo!, a kasnije, sasvim sigurno i dohotke administratora. No ovo %i )ogli s*vatiti sa)o oni lu-i$ni"i i o%ra+ovani"i pripa$ni-i a$)inistra-i"e. tako $a %i vrlo ri"etki i+ tog ta%ora glasali +a pri)"enu +akona' 5tvar ovdje stoji tim gore to te. obrazovane individue pripadaju uglavnom administrativnoj vrhuki, koja je dobro pla!ena i dobro situirana, pa ne eli mjenjati svoj status ni poloaj. 'rethodna kratka analiza pokazuje da je ona hipotetska interesna grupa koja bi glasala za primjenu ovog, drugog zakona ipak dovoljno velika da bi mogla odnijeti pobijedu na izborima ili nekakvom re/erendumu i ini se da je problem samo u tome to nedostaju ljudi koji bi iru javnost upoznali sa s7mim zakonom i njegovim prednostima pred postoje!ima, i, naravno, u otporu administracije koja bi najradije da takvog zakona uop!e nema, i koja !e, u prvo vrijeme, vjerojatno, uiniti sve to je potrebno da on ostane nepoznat. To je pokazala i dosadanja politika praksa, tj. dosadanji odnos politiara i dravne administracije prema ovom zakonu. 2islim da je upravo to ono to !e uspjeno spreavati etabliranje nekog ovakvog zakona, sve dok (iri slo"evi a$)inistra-i"e ne ponu shva!ati da on moe ojaati njen drutveni poloaj. Ne postoji, naime, niti !e ikada postojati takva sila koja bi administraciji mogla na)etnuti neki takav zakon. 5toga njegovo etabliranje ovisi o tome koliko !e se ona brzo prosvje!ivati. No, da bi ste jo jasnije uvidjeli razliku izme"u onog zakona i utopistikih projekata, pokuajte otkriti da li su postojale i da li postoje interesne grupe koje bi htjele osnovati neko drutvo na osnovu 'latonove 4rave, 2orusove 6topije ili ?ampanellinog 9rada 5unca. Da zbog nepostojanja neke takve interesne grupe, 'laton je otiao na 5iciliju gdje je sam pokuao osnovati dravu po svojoj zamisli. 6topistinost takvih projekata kao to su 'latonov, 2orusov, 2arSov i drugi bila

A@

je u oekivanju da !e oni /unkcionirati, a utopistinost ovog, mog projekta jest, ini se, u oekivanju da bi on uop!e mogao biti uspostavljen. 9ovore!i ozbiljno, prava slabost ova dva zakona )o/$a je u tome to su oni suvie egzaktni. 4ananje drutvo, naime, nije toliko egzaktan entitet, pa ih ono odbija. No, s druge strane, drutvo tei ka sve ve!oj svojoj, unutarnjoj egzaktnosti, pa tom svojom tenjom izlazi ususret etabliranju ovakvih zakona. Toliko o utopistinosti i realistinosti, odnosno stvarnoj svrsishodnosti ovog projekta. To smo bili duni trezvenosti, potenju i istini. MMM A$)inistra-i"a. terori+a) i "o( neka sv"etska +la 'rethodni prikaz razvoja drutva (pomo!u onog trokuta) pokazao je da etabliranje onakvih zakona i uvlaenje administracije u krug )otivirani* nije nita drugo do zakonomjeran nastavak dosadanjeg razvoja drutva. # ako se on ne bude ozbiljio, onda bi se, umjesto njega, lako mogao ozbiljiti nazadak i kaos. .e! je &dam 5mith govorio da vladari i politiari rasipaju s mukom steeno drutveno bogatstvo i da esto ive to bolje to ga vie i lu"e troe. No on nije raunao na to da !e se onovremeni vladari i politiari individualci trans/ormirati u golemu i sveprisutnu dravnu administraciju, niti je slutio do koje !e mjere porasti trokovi njenog uzdravanja. 3a sam o tome neto ve! rekao u onom F'rethodnom obrazloenju ,akona o kontroli e/ikasnosti vlasti.G No ne radi se samo o tome da administracija oduzima drutvu sredstva za nuni razvoj i tako ga onemogu!uje. Tim inom, administracija % koja je glava drutva i koja bi se trebala brinuti o njegovoj dobrobiti % poinje ivjeti na raun i na tetu drutva. To je ono po#etno. anti$ru(tveno pona(an"e koje inicira i podstie i druge oblike antidrutvenog ponaanja u svim ostalim drutvenim slojevima % korupciju, kriminal, narkomaniju, prostituciju, kocku, a s druge strane, terorizam, militantni /undamentalizam, socijalne, politike, i religijske ekscese, suicidnost, a onda i velike centri/ugalne, tj. socio/ugalne sile koje razaraju drutvo. !i%a s)r$i o$ glave, kae jedna stara 9rka izreka. No o tome sam vie pisao na drugim mjestima, a pisali su i drugi pisci. 5 druge strane, 2aS Qeber je tono uvi"ao da je administracija, odnosno, %irokra-i"a, kako ju on, s pravom naziva, da je, dakle, ona optimalan instrument transmisije vlasti, odnosno instrument upravljanja drutvom i naslu!ivao je da je ona budu!i gospodar svijeta, pa joj je posvetio veliku panju u svojim tekstovima. 'o mom miljenju, administracija je potpuno razvijeni organ drutvene vlasti % organ po)ou ko"eg u)"etni organi+a) upravl"a sa)i) so%o)' # ja sam, poput Qebera, a i 8egela vrsto uvjeren da !e ona biti taj organ ili subjekt pomo!u kojeg !e se vladati svijetom i mogu!om 5vjetskom dravom, jer osim nje ne postoji nikakav drugi subjekt koji bi mogao uspjeno obavljati taj posao. No dalekovidni Qeber % a i drugi znaajniji politolozi, sociolozi, a i dravnici prve polovine dvadesetog stolje!a % uvidjali su one, ve! spomenute, a i brojne druge opasnosti koje u sebi krije vladavina administracije % %irokra-i"a % i upozoravali na njih. 'olitika i socijalna zbivanja u drugoj polovini dvadesetog stolje!a, te u poetku dvadesetprvog sasvim jasno pokazuju da su ta upozorenja bila na mjestu, i da nee/ikasna i nekontrolirana vladavina administracije, tj. njeno antidrutveno ponaanje doista moe baciti svijet u kaos. &li o tome sam gore ve!

AA

neto rekao. 8tio bih dodati samo jo ono to mi se ini veoma vanim, a to je slijede!e. 2e"unarodni terorizam i militantni vjerski /undamentalizam naroda koji ive u neoanti#ko" civilizaciji usmjeren je uglavnom protiv unutranjeg napretka zemalja koje joj pripadaju. To je jedan od tipinih naina opstrukcije unutranjeg razvoja. &li, ovom prilikom treba istaknuti da je on u veliko" )"eri takodjer i reakcija, ali ne na eksploataciju od strane Zapa$ni* +e)al"a, kako se obino misli, nego na neefikasnost. nepro$uktivnost. antidrutveno i anticivilizacijsko ponaanje i eksploatatorski stav, te, u krajnjoj liniji, %itnu ne)o a$)inistra-i"a visokorazvijenih zemalja ,apada i vode!e svjetske administracije uop!e. vu tvrdnju uop!e nije teko dokazati, ali to ne dozvoljavaju uski okviri ove rasprave. 6ostalom ne treba imati mnogo pameti da se shvati kako terorizam ne bi bio ni mogu! ni potreban da je administracija razvijenih doista mo!na i e/ikasna. Terorizam, a takodjer i postojanje raznih lokalnih /aistoidnih lidera koji vode ratove kad se god sjete+ zatim teror nad prirodom koji, ako je vjerovati ekolozima, unitava oko dvjesto ivih vrsta dnevno+ demogra/ska eksplozija koja stvara na stotine milijuna bijednika, to kasnije umiru od gladi i raznih boletina i brojna slina zla pokazuju da ova, najve!a mo! koja je ikada postojala nije ni izdaleka tolika kolika bi bila potrebna da bi planet privela kakvom takvom redu, te da bi takvu politiku Omo!O moda ipak trebalo imenovati kao politiku ne)o. Na $rugi) )"esti)a. a i u ovo) ra$u ve sa) natuknuo $a po$ politi#ko) )oi s)atra) sposo%nost stvaran"a u)"etnog organi+)a ili n"egovi* ele)enata. sposo%nost n"i*ovog usavr(avan"a ili o$r/avan"a u $ovol"no efikasno) i funk-ionalno) stan"u' .e! letimian pogled na suvremeni svijet ukazuje na to da takvih sposobnosti nema ili da su vrlo rijetke. No i pored toga, mnogi obini ljudi, a i politolozi i sociolozi, poput paranoika, esto govore o nekakvoj velikoj politikoj mo!i koja je situirana u rukama individua, lobija, elita ili razliitih drutvenih grupa vdje moram naroito istaknuti da se tu ne radi o politi#ko" )oi. nego o mo!i koja tek privi$no ima politiki karakter, jer ne slui niemu od onoga gore navedenoga, nego naprosto vlastoljublju ili ostvarivanju privatnih ili grupnih interesa, i to na tetu drutvenih interesa i interesa drugih drutvenih subjekata ili prirodnih resursa. va se mo! koristi, ne samo zato da se na prikriven i zaobilazan nain ostvare vlastiti interesi, nego esto i za to da se direktno i otvoreno ini teta drugim drutvenim subjektima, na nain na koji ju ine monopolisti, tamo gdje god mogu. Takva mo! je ustvari $epoliti+irna mo!, ili moda ak tonije antipoliti#ka i anti$ru(tvena. so-ioklasti#na ili politoklasti#na i trebalo bi ju suzbijati i uklanjati iz drutva. Cad sam na poetku knjige \rvatski Testa)ent govorio da bi trebalo ojaati politiku s/eru drutva, a ne oslabljivati ju, onda sam pri tome mislio upravo na vra!anje mo!i u njene politike i drutvene okvire i /unkcije i na njenu svrsishodnu i produktivnu upotrebu. Velim jo samo skrenuti panju itatelja na paradoks( da se sami ,apadnjaci ne bune toliko protiv, neproduktivnosti i nee/ikasnosti vlastite administracije, nego to ine oni ljudi iz Tre!eg svijeta koje to zlo ne pogadja direktno, ali koji, kako se ini, na kraju pla!aju cjelokupni raun, njene nee/ikasnosti, ili barem njegov ve!i dio.

AL

6vjet istinski produktivne i istinski mo!ne, i po/el"ne svjetske vlasti administracije, kako na svjetskoj, internacionalnoj tako i na nacionalnoj i lokalnoj razini jest e/ikasna drutvena kontrola njene vladalake e/ikasnosti i drutvene korisnosti, i to na onaj nain koji je prikazan Zakono) o kontroli efikasnosti vlasti, a koji bi, ako bi bio etabliran, zapravo bio instru)ent sa)okontrole a$)inistra-i"e' # ako administracija doista uspije samu sebe podvrgnuti tom zakonu, onda !e tim istim inom ste!i nune politike sposobnosti za vlast nad cjelim svijetom, te postati njegovim neop*o$ni), i tovie, po/el"ni) vladarem. zbiljit !e se ono to je o njoj govorio 8egel % postat !e, istovremeno, i gospodar, i sluga svijeta % oru"e vlasti i najvii, vladaju!i, /ivi subjekt, iznad kojeg postoji samo onaj, ne%ivi, op!i gospodar, u)"etni organi+a). o$nosno -"elokupno u)"etno %ie' =??=, =19 , ?P&. 162 1=9N# T=1=5T1#5 U 9ledano sa stajalita zakonomjernosti razvoja, suvremena dravna administracija ili birokracija % koja je neka vrsta kompleksnog , upravno%izvrnog, kolektivnog politiara % jest sinte+a razvoja organa pomo!u kojeg se upravlja drutvom % umjetnim organizmom, odnosno, kako sam gore ve! rekao % pomo!u kojeg umjetni organizam upravlja samim sobom. 4a bi se potvrdila kao istinska sinte+a. i odrala drutveni poloaj i vlast koji je njome stekla, administracija mora pokazati da je sposobna za, vlastito, unutarnje evoluiranje % koje omogu!uje postizanje epiteti#kog. trajnog i svrsishodnog oblika postojanja i e/ikasnog vladanja. To je pak mogu!e jedino putem gore spomenute vlasti administracije nad s7mom sobom % sa)okontrole 0 odnosno putem samopodvrgavanja pod neki takav zakon kao to je Zakon o kontroli efikasnosti vlasti 0 ko"i $ovo$i $o ri"e#i ni"e)u vol"u u)"etnog organi+)a 0 $ru(tva 0 a samim tim i cjelokupnog u)"etnog %ia. jer, etabliranjem tog zakona umjetni organizam potpuno urasta u tkivo i strukturu umjetnog bi!a. no drutveno i ono civilizacijsko, duhovno i materijalno postaju "e$no, konkretna cjelina u najpotpunijem smislu te rijei. 6 suprotnom, tj. u sluaju nemogu!nosti podvrgavanja administracije pod neki takav zakon, ,emljom bi mogli vladati teror, strah i kaos, jer privi$na )o administracije, zajedno sa njenim ontoklastikim i politoklastikim djelovanjem daje vrlo velik podstrek i prostor za djelovanje svim anticivilizacijskim i op!enito regresivnim snagama, koje su, nasuprot terorizmu, maskirane imenima i nazivima to sugeriraju njihovu tobonju progresivnost, humanost itd. Jto se tie terora i terorizma, i on, velikim dijelom nosi lano ime, ali ono kojim ga je okrstila sama administracija, odnosno birokracija, radi toga da bi lake obraunavala s njim. .e! smo pokazali da se on, jednim svojim dijelom, nesv"esno korjeni i u povijesnotvornim, politogeni#ni) tendencijama te da se, borbom protiv otu"ene administracije, kao otu&ena protutea, i ne +na"ui zapravo bori za ostvarivanje ciljeva vrste. No teroristi !e ubrzo postati svjesni svoje povijesne /unkcije i uvidjeti da % budu li htjeli biti doista istinskim i priznatim borcima za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste i borcima protiv antipovijesne i politoklastine birokracije % da !e, dakle, u tom sluaju morati praviti bolju selekciju me"u svojim rtvama, te, kao i kod regicida, atakirati iskljuivo na ivote administratora i lanova njihovih obitelji, a kloniti se teatralnog unitavanja materijalnih i kulturnih dobara i ubijanja neutralnih gra"ana, koji su i sami rtve svjetske birokracije. & ako doista postupe tako, ste!i !e puno ve!e i ire simpatije i
AN

potporu tih *neutralnih gra"ana). 6ostalom, ono to je na svijet dolo u /ormi i pod imenom terorizma i /anatizma ve! se poelo pretvarati u revolucionarnost, heroizam, legendu, mit. Terorizam bi se zapravo trebao trans/ormirati u antilevijatanizam. 4a li ste se ikad zapitali zato pijunske slube raznih vlastodraca, kojima su pri ruci uvijek bili spretni uhode, dounici i dobro opremljeni vojnici nisu mogu uhvatiti 1oben%a 8ood%a, Din Paden%a, ni druge ljude koji su na slian nain prekoraili granice pisanih i nepisanih zakonaTakav !e novi *teror), kojeg !e iroke narodne mase cijelog svijeta uzimati u zatitu, postati puno rairenijim i e/ikasnijim nego to je danas i ozbiljno je pitanje tko !e se i kako mo!i boriti protiv njega2oj !e vas odgovor na to pitanje malko iznenaditi, iako sam ga zapravo ve! dao. Bor%a protiv terori+)a )ora se provesti kao %or%a protiv neefikasnosti %irokra-i"e. t"' %or%a +a to $a se ona po$ve$e po$ vlast onog +akona ko"i e kontrolirati n"enu efikasnost i o$r/avati "u na potre%no" ra+ini' # sam terorizam imati !e uspjeha u svojoj borbi tek kad postane svjestan da je to onaj kljuni cilj ka kojem stremi, odnosno prava svrha njegovog pojavljivanja i njegove borbe. & kad i ako birokracija zauzme svoje pravo mjesto u drutvu i postane produktivan subjekt u procesu ostvarivanja ciljeva vrste, nestat !e kljunih razloga za opstanak terorizma i on !e se vjerojatno, sam od sebe svesti ne neku sporadinu drutvenu pojavu. 6 suprotnom, otu"ena i tek prividno mo!na birokracija (jer je mo!na jedino u neobavljanju svoje prave /unkcije, tj., implicite, u injenju zla) kititi !e ga svojim vlastitim perjem, tj. proglaavati antipovijesnom i anticivilizacijskom pojavom i tako ga izolirati da bi lake obraunavala s njim. vo se ne odnosi toliko na terorizam to nastaje u nerazvijenim zemljama koliko na onaj to se ponovo poinje razvijati u najrazvijenijim zemljama svijeta. Neposredni korjen ovog terorizma i akcelerator njegova razvoja, je upravo i jedino nee/ikasna, antidrutveno i anticivilizacijski pozicionirana administracija, ili birokracija, koja misli iskl"u#ivo na svo"e interese, a drutvom se para+itski koristi kao sredstvom za ostvarivanje tih svo"i* interesa, a ne ciljeva vrste. 6 OnormalnomO, tj. svrsishodnom, ili produktivnom poretku stvari, kako sam ve! vie puta rekao, ona bi, poput svih ostalih subjekata, svo"e interese trebala ostvarivati na takav nain koji bi istovremeno bio i davanje doprinosa razvoju drutva i ostvarivanju ciljeva vrste. MMM vdje se name!e misao da bi moda nekakva diktatura, kakva je npr. bila ona ?rom_ellova, mogla pomo!i etabliranju nekog takvog zakona kao to je ,akon o kontroli e/ikasnosti administracije. To nije nemogu!e, ali kod takvih razmiljanja treba imati u vidu da je diktatura vladavina kratkog daha i da bi potencijalni diktator trebao uz sebe imati prilino velik, vjeran i obrazovan tim koji bi bio sposoban kontrolirati provo"enje zakona u zbiljski ivot. No i u takvom sluaju ovi bi se zakoni mogli zbiljski etablirati tek kad bi ih administracija prihvatila i dobrovoljno im se pokoravala i nakon okonanja diktature, a to pak moe biti samo onda kad ona putem prosvje!ivanja uvidi da joj pokoravanje takvim

AH

zakonima, koji trae dovoljnu e/ikasnost, zauzvrat daje najviu i neosporivu vlast nad cijelim svijetom, apsolutni legitimitet. vo zadnje, medjutim % mislim na ono prosvje!ivanje administracije $ s obzirom na njenu rigidnost, lako bi se moglo dogoditi &4 ?&P=N4&5 91&=?&5, ilitiga... na nigdarjevo. No, moemo se tjeiti i hrabriti time da je prethodno opisani razvoj drutva i vladanja njime jedan nuan korak i da !e se, na ovaj ili onaj nain, ipak dogoditi, pa kad, tad. MMM Neki !e itatelji ovdje htjeti upozoriti na to da suvremena administracija, pomo!u takozvane vanjskopolitike aktivnosti ve! dovodi svijet u nekakav red % i to stvaranjem dobrih me"udravnih ugovora, osloba"anjem me"unarodne trgovine i stvaranjem tzv. zajednikih trita, ili pak dravnih unija kao to je =vropska. va je opaska zaista donekle opravdana, ali samo donekle. 6 6vodu u politologiju pokazao sam da je ova produktivna vanjskopolitika aktivnost suvremene birokracije ili administracije sa)o ko)pe+a-i"a za veliku i prilino opasnu nee/ikasnost na unutranjepolitikom planu % nee/ikasnost koja proizlazi upravo iz toga to administracije suvremenih zemalja nisu )otivirane na to bolje upravljanje dravama, pa je administrativni aparat postao preglomazan i preskup, parazitski ili eksploatatorski, tako da stvara de/icite, unutranje, i vanjske dravne dugove i time onemogu!uje zbiljski razvoj. .anjskopolitika aktivnost donekle smanjuje ove unutranje, te)el"ne slabosti, ali ih ne moe otkloniti. ne se, kako sam ve! vie puta rekao, mogu otkloniti samo uvlaenjem administracije u krug )otivirani* drutvenih subjekata. .anjskopolitika aktivnost dovodi svijet u stanoviti red, i to je dobro. 4obrim se moe smatrati i to to time administracija iri i uvr!uje svoju vlast. No loe je to to ovim istim aktivnostima administracija uvr!uje i svoj parazitski poloaj u odnosu na imovinu drutva i njegove produktivne subjekte i ini samo to drutvo neproduktivnim. siromanim a i neprave$ni) ba za njegove produktivne subjekte. To moe imati vrlo loe posljedice. MMM na latinska izreka( :#&T 365T#T#&, '=1=&T 26N465U Neka %u$e prav$e. pa )akar svi"et propaoY % upu!uje na to da su pravda i pravedno drutvo najvanije stvari na svijetu, vanije ak i od samoga svijeta, (to "e sasvi) to#no, pa je i stoga prilino vjerojatno da !e ovjek dosta energije uloiti u pokuaj njihovog ozbiljavanja. Toliko, ukratko, i...poneto povrno o terorizmu, diktaturi, administraciji, njenoj /unkciji i mogu!oj budu!nosti. vdje bih jo htio dodati da je 3Zakon o kontroli efikasnosti vlasti4 potreban i zemljama koje pripadaju neoneolitskoj i neoantikoj civilizaciji. Njihove administracije, dodue, ne rasipaju bogatstvo koje je narod s mukom stekao, nego % obiranjem jo zelenih, nezrelih plodova % spreavaju razvijanje bilo kakvog bogatstva. MMM 9ornja se moja strahovanja i oekivanja u pogledu nunosti i mogu!nosti kontrole

AI

e/ikasnosti administrativne djelatnosti ne temelje samo na nekim mojim patolokim strahovima ili lijepim i plemenitim eljama, nego na stvarnim potrebama suvremenog ovjeka i na opravdanim i promiljenim oekivanjima i zahtjevima sociologa i dravnika, koji su i sami pokuali otkriti kako bi se kapitalistiki sistem rada i gra"ansko drutvo (ali i komunistiko) mogli uiniti to /unkcionalnijim i humanijim, a djelatnost birokracije boljom i...podnoljivijom. &uguste ?omte govorio je o nekoj novoj, )pozitivnoj religiji* koja bi utjecala na humanizaciju odnosa u drutvu i pove!anje njegove /unkcionalnosti i progresivnosti. 6 *Dru(tveno" po$"eli ra$a), 4urkheim je govorio da !e kapitalizam morati izna!i neki *novi moralni konsenzus) ili kodeks po kojem !e se uistinu pravedno pla!ati individualni i pro/esionalni doprinosi op!em drutvenom bogatstvu i napretku, a koji !e ujedno, individuama i zajednicama, vrlo jasno pokazivati to one, na osnovu razuma i opravdano, mogu oekivati od svog rada, kako bi se izbjegle nerealno velike elje, te razoaranja, depresije, i drutvene anomije koje ih redovito prate. Taj bi *novi moralni konsenzus) urodio brim i harmoninijim, ali i lakim drutvenim, odnosno civilizacijskim napretkom. n bi trebao biti tako projektiran da spreava tiraniju drave i drutvenih organizacija nad individuama, ali i ekstremni individualizam, koji redovito vodi ka drutvenim anomijama, duhovnom regresu i raznim vrstama suicidnih ponaanja koji mogu zahvatiti i cijele nacije ili drutva. ,a razliku od 2arSa, 4urkheim je vjerovao da se taj *novi moralni konsenzus) (kojeg smatra neophodnim) moe ugraditi u kapitalistiki sistem i gra"ansko drutvo, te da je to jedan od nezaobilaznih uvjeta njegovog opstanka. 5 druge strane, 2arSov uenik i sljedbenik .. #. Penjin, koji je bio dravnik i *praktiar) esto je govorio da revolucionarna promjena od kapitalizma ka socijalizmu nije dovoljna i naglaavao da socijalizam ima potrebu za neim takvim kao to je 4urkheimov *novi moralni konsenzus). Na uspostavi tog novog konsenzusa nije dodue napravio nita, ali je izotrio vi"enje problema i ustanovio da ih uglavnom stvara administracija, koja bi ih trebala rjeavati. 'rvi je poveo sustavnu borbu protiv nje. Naalost, s potpuno promaenim sredstvima i strategijom. 'okuao je posao administracije uiniti tako jednostavnim *da ga moe obavljati svaki seljak) 3edini rezultat bio je jo slabije /unkcioniranje administracije i cijelog drutva. 4rugi znaajan ovjek koji je pokuao zauzdati administraciju bio je veliki &meriki predsjednik :. 4. 1oosevelt. Team od kojeg je trebalo poeti zauzdavanje administracije bila je direkcija TQ& $ uprava za izvo"enje javnih radova u dolini TenneseKa. &dministracija je prilino glatko izigrala ovaj 1ooseveltov pokuaj i sve napore njegovih brojnih suradnika koji su se entuzijastiki i nesebino borili za njegove (i svoje) ciljeve (a i ciljeve cijelog drutva). 2ao ,e 4ong pokuao je u Cini, tokom Culturne revolucije, provesti akciju vrlo slinu Penjinovoj. 6stvari, cijela se Culturna revolucija, to otvoreno, to prikriveno ustremila na obraun s administracijom i pokuaj podvrgavanja njenih interesa interesima drutva. Nije postignut nikakav napredak u tom pravcu, nego, tavie, samo nazadak, to je i logino, jer se djelatnost administracije ne moe popraviti njenim unutarnjim kvarenjem, unaza"ivanjem, saka!enjem ili devastacijom. d brojnih praktinih pokuaja ovdje je vrijedno spomenuti jo i dugotrajne pokuaje cijelog niza Canadskih vlada, koje su htjele administraciju uiniti poslunim i

LB

korisnim drutvenim instrumentom koji bi sura"ivao na drutvenoj dobrobiti. 3edini rezultat bio je javno sprdanje kanadske administracije sa politiarima na vlasti i hvalisanje da oni od politiara prave budale i sve drugo to god zaele, a da njihove odluke koje bi kodile interesima administracije lako i jednostavno izigraju i ne provedu ih u stvarnost. 2aS Qeber je, poput 4urkheima, naglaavao neophodnost jednog novog instrumenta ili institucije koja bi omogu!ila racionalnije /unkcioniranje gra"anskog drutva, to je takodjer smatrao uvjetom njegovog opstanka. No, za razliku od 4urkheima, koji je govorio o novom moralu, Qeber je bio puno blie istini i izvoritu problema, pa je govorio o nunosti parlamentarne kontrole administracije. 'arlament bi, po njegovom miljenju, morao sadravati jo i nekakav odbor posredstvom kojeg bi zastupnici mogli kontrolirati rad administracije. va njegova ideja nije nigdje provedena u praksu, a i da jest, prola bi puno gore nego one, netom spomenute akcije Canadskih vlada, jer bi lukavi, struni, i cijelog ivota uvjebavani administratori puno lake izlazili na kraj sa sirotim parlamentarnim zastupnicima, politiarima amaterima, koji nemaju nikakve mo!i, i o upravno%pravnim postupcima redovito nemaju gotovo nikakvog pojma, a u politici su tek privremeno, dok im traje zastupniki mandat. MMM 5ustavni terorizam, kako sam gore pokazao, moda bi, ugroavanjem civilizacije mogao ozbiljno ugroziti i poloaj administracije, a moda ak i pripomo!i da se ona podvrgne e/ikasnoj drutvenoj kontroli, ali anarhizam, u tom pogledu i poslu moe samo odmo!i. Ne bi trebala zvuati nevjerojatnom tvrdnja da upravo sama administracija, ili, birokracija, ako ba ho!ete, lukavo i ustrajno podstie i potpomae irenje anarhistikih pokreta, jer upravo njihova totalna impotentnost i drutvena bezvrijednost veliku ve!inu ljudi orjentira ka pre/eriranju birokratske vladavine, i to ne samo kao puno bolje, nego i jedine koja bi mogla sprijeiti totalnu drutvenu anomiju, anarhiju i kaos. <itatelj koji je itao moje ekonomske spise vidi da dosadanja borba protiv administracije u mnogim svojim crtama slii na borbu protiv kapitala $ borbu koju su tokom mnogih stolje!a vodili moralisti, religiozni i drutveni re/ormatori, utopisti, *revolucionari), *humanisti) i drugi subjekti koji nisu znali to je zapravo kapital i stoga su, nehotino nastupali s antipovijesnih i anticivilizacijskih, ontoklasti#ki* pozicija. Cako je poznato, kapital je pokopao i nadivio sve njih, a administracija ili birokracija ve! je pokazala da !e na slian nain obraunati sa onima koji pokuavaju obraunati s njom. MMM Jto dakle s administracijom#nspiracija za dopunu i preciziranje naeg odgovora na ovo pitanje dolazi sa jednog, pomalo neoekivanog mjesta i neoekivanog mislioca, :. Dacon%a n je svojevremeno rekao $a ;priro$u po%i"e&u"e)o pokorava"ui se n"eni) +akoni)a': 5lino se moe re!i i o tiraniji administracije. N"enog se terora se )o/e)o oslo%o$iti pokorava"ui se +akoni)a n"enog unutra(n"eg ra+vo"a. a i zakonima razvoja samog drutva $ umjetnog organizma. Naprijed izloeni Zakon o kontroli efikasnosti vlasti Cili a$)inistra-i"eD

L0

stimulirao bi administraciju upravo na njen unutra(n"i razvoj, koji bi ju trebao uiniti i /unkcionalnijom, uglednijom i udobnijom za rad njenih pripadnika, a tako"er i unosnijim izvorom osobnih prihoda. Taj bi zakon, dakle, direktno, velikim nagradama, stimulirao administraciju na to da pove!ava svoju /unkcionalnost, vlast, ugled i dohodak, ali $a i* poveava sa)o na takav na#in ko"i %i $oprinosio ostvaren"u -il"eva $ru(tva 'ored toga taj zakon i)a i vrlo eg+aktno i vrlo pre-i+no )"erilo n"ene funk-ionalnosti o$nosno efikasnosti ili $ru(tvene korisnosti. )"erilo ko"e se ne )o/e i+igrati' 6 dravi koja bi ozakonila neki takav zakon kao to je izloeni Zakon o kontroli efikasnosti vlasti Cili a$)inistra-i"eD bilo bi svejedno da li bi na poloaje dananjih politiara dolazili ljudi iz redova administracije ili odnekud drugdje, jer onaj bi zakon traio samo dovoljnu e/ikasnost. Njegove zahtjeve mogli bi ispunjavati samo najbolji me"u najboljima, nezavisno od svog pro/esionalnog ili drutvenog porijekla, i to samo jedno kratko vrijeme, dok su u optimalnom naponu svojih sposobnosti. MMM Jto se tie budu!ih politiara, u nekom takvom drutvu. oni %i )orali %iti profesional-i koji bi izvrsno poznavali upravno%pravne procedure i njihove mogu!nosti. 'ro/esionalni politiar morao bi, ve! na /akultetu, upoznati cjelokupni upravno%pravni sistem nekog drutva, odnosno drave koju bi htio voditi. &li to ipak nije ono to je za politiara presudno vano. On "e neka vrsta $ru(tvenog po$u+etnika' To znai da, op!enito govore!i, )ora 3i)ati nos4 za to koji od momenata umjetnog organizma, drutva treba ozbiljiti, relizirati u praksi, koji usavriti, a koji ukinuti, da bi se drutvo razvijalo, ili da barem ne bi nazadovalo u svom bogatstvu. ,a to je potreban smion, poduzetan duh, kakvog administratori obino nemaju. &li taj politiar mora znati i to )o/e li se pomo!u postoje!e upravno%pravne procedure realizirati neka od njegovih ideja i kako. 3edino bi svojom poduzetno!u spojenom s dobrim op!im poznavanjem upravno%pravnog sistema politiari mogli parirati pro/esionalnim administratorima, ija je osnovna mana, kako je to uvidio ve! Qeber, da imaju skuen, uahuren i nepoduzetan duh, s kojim se ne moe vo$iti politika. & i administratorsko poznavanje upravno pravne procedure % i pored toga to je neusporedivo ve!e i bolje nego ono u suvremenih politiara $ ipak je segmentarno, parcijalno, specijalistiko. Nedostatak suvremenih politiara, pored mogu!e netalentiranosti za taj posao, je, kako je ve! nagovijeteno, u posvemanjoj nestrunosti % nepoznavanju upravno% pravnih sistema i procedure u dravama u kojima obnaaju vlast. MMM =to, za razliku od svojih prethodnika, koji su se okuali u kro!enju administracije, ja ne vjerujem da bi za te svrhe bila dobra neka nova religija ili moral, a ne vjerujem niti to da bi se to moglo posti!i nasilnim postupcima nad administracijom niti njenom devastacijom. Cao to sam ve!, vie nego jasno izloio, to bi se moglo posti!i etabliranjem nekog takvog +akona kao to je ve! izloeni Zakon o kontroli efikasnosti vlasti Cili a$)inistra-i"eD' Taj zakon uvukao bi administraciju u onaj krug )otivirani* subjekata i

L;

tako joj omogu!io da, ostvaruju!i svo"e vlastite. najvie i najve!e interese, ostvari i one ultimativne interese drutva i ivih ljudi uop!e, odnosno, da joj ostvarivanje ciljeva drutva bude sredstvom ostvarivanja vlastitih interesa. Najparadoksalnije od svega to bi se moglo re!i o suvremenoj administraciji jest to da je ona, u odnosu na drutvo kojim upravlja, u istom poloaju kao i 1imski robovi u vrijeme kasnog 1imskog carstva $ niti je dobro pla!ena ako dobro radi, niti slabo u sluaju loeg rada. 5toga ona, poput onih kasnoantikih robova, moe biti samo prisil"ena na upravljanje drutvom i vi(e "o" se. kao (to sa) ve rekao. isplati opstruiran"e vlastitog posla nego pro$uktivno %avl"en"e n"i)e. # to tim vie to taj posao, posao upravljanja, za golemu ve!inu administrativnog osoblja, nije nimalo ugodan ni smislen, a niti dovoljno pla!en. Camo vodi takav odnos, moe se vidjeti i iz sudbine 1imskog carstva. vo to sam upravo rekao ini se kao nekakav lukavi so/izam, ali podsjetite se, molim vas, na injenicu sve e!ih i masovnijih trajkova dravne administracije. 'a ne bi administratori trajkali da im je dobroU &ktualni o$nos administracije i drutva mogao bi se, saeti na slijede!e( Nit "e a$)inistra-i"a +a$ovol"na $ru(tvo). a niti $ru(tvo a$)inistra-i"o)' To mi se ini dovoljnim razlogom za razmiljanje o njegovoj promjeni. =tabliranjem Zakon o kontroli efikasnosti vlasti i Zakona o kontroli efikasnosti ra$a )anagera ne bi se izvela nikakva revolucija, ali bi drutvo, koje bi u svoj ustav ugradilo takva dva zakona, postalo priblino toliko produktivnije od ostalih, koliko je npr. robovlasniko drutvo bilo produktivnije od plemenske zajednice, ili toliko koliko je kapitalizam bio produktivniji i progresivniji od /eudalizma, kojeg je sruio i na ije se mjesto postavio. ,rti-e i+ osnova prava $osveeno istinskim pravedni+ima, ljudima koji su se &rtvovali, ili e se &trvovati za ostvarenje +iljeva ljudske vrste. .e! smo na drugom mjestu rekli da je politika nijema volja umjetnog organizma, a politika praksa djelatnost uspostavl"an"a produktivnih drutvenih odnosa i institucija % organ7 tog umjetnog organizma $ onih koji vode ka ostvarivanju ciljeva vrste, ali isto tako i uki$an"a onih koji su postali nesvrsishodni te tako ometaju njihovo ostvarivanje. 5ociologija bi se mogla de/inirati kao znanost o drutvu, ili, moda bolje, samosvijest umjetnog organi+)a. =konomija je op!a samosvijest umjetnog bi!a % poznavanje principa i naina njegovog kretanja, odnosno njegove djelatnosti neophodne za opstanak i razvoj. &li, to je s pravom<ini se da bi se ono moglo shvatiti kao instrument svjesne, ali ospoljene voljne sa)oprisile ljudske vrste kojim ona sebe prisiljava da ivi i radi na takav nain+ u takvim organizacijskim odnosima, i takvim institucijama koje vode ka ostvarivanju ve! tako esto spominjanih ciljeva vrste. 4a bi ostvarila te svoje ciljeve ljudska vrsta mora odnose me"u subjektima koji ju ine utemeljiti na dobro provjerenoj, vrsto odre"enoj i neopozivoj svrsishodnoj zakonitosti % pravu. Time se ujedno u potpunosti uspostavlja i drutvo, umjetni organizam, koji je, kako smo rekli organizacijski instrument ostvarivanja

L>

ultimativnih ovjekovih ciljeva. 1imljani su govorili< E%i so-ietas i%i ius 1 tamo gdje je drutvo tamo je i pravo. 2oda bi bilo tonije re!i obrnuto( u%i ius i%i so-ietas 0 tamo gdje je pravo, tamo postoji i drutvo. No ovdje bi smo, i mi, i 1imljani, a i ostali koji o tom govore, trebali biti jo neto precizniji. =tabliranjem pravnih normi, naime, bilo u usmenoj, obiajnoj, bilo u pisanoj /ormi ne nastaje ba s7mo drutvo, nego prvenstveno $r/ava $ epiteti#ki, vrsti i trajni, sa)oo$r/ivi oblik drutva. 4rutvo i drava, kako je poznato, nisu jedno isto, no njihovu zbiljsku razliku moe pokazati samo #etvero#lana $i"alektika, ali ovdje se ne moemo time baviti. 4rutvo, samo po sebi, ne sadrava ospoljenu voljnu prisilu niti samoprisilu, a nema nema niti organe prisile, dok ih drava ima. 2arS je tono rekao da je drava Finstrument prisileG, ali ona nije instrument prinude ili prisile iskljuivo u rukama vladaju!e klase, nego, prije svega instrument samoprinude same ljudske vrste, kojim ona, kako smo ve! rekli, putem prava i odgovaraju!ih institucija, prisiljava samu sebe, tj. svoje pripadnike da me"u sobom odravaju takve odnose i prakticiraju takve djelatnosti koje vode ka ostvarenju njenih ciljeva, a onemogu!ava ono to ne vodi ka tome ili spreava njihovo ostvarivanje. ,a razliku od politike i morala % )os $ koji % isto kao ni drutvo, nemaju mo! prisile, a niti pravo na prisilu % pravo % ius % ju ima. 5likovito reeno, pravo je zapravo politika koja ima batinu u ruci (ili ma) i dozvolu, ili pak dunost, da ju upotrijebi tamo gdje su narueni oni produktivni, ontogenini ili politogenini odnosi, ili, op!enito, oni odnosi koji su bili dogovoreni *drutvenim ugovorom). 'olitika uspostavlja drutvo, ili ga pak mijenja. 'ravo ga prvenstveno odrava, reproducira. 5vako pravo stvorila je neka politika, i to u svrhu ostvarivanja odre"enih ciljeva, koji bi trebali biti ontogenini. 5toga, nasuprot op!erairenoj predrasudi, pravo, zakoni i sudovi uvijek moraju sluiti politici. 4obro je dok oni slue nekoj ontogeninoj politici, a loe ako slue ontoklastikoj politikoj doktrini ili iskljuivo partikularnim, ne% ontogeninim ili ne%pravednim interesima neke individue ili drutvene grupe. iii 9ledaju!i narav stvari, a ne vanjski sjaj i prostu, kvantitativnu veliinu, vidi se da je pravo jedna velianstvena institucija, kojoj bi se ljudi trebali vie diviti nego svim svjetskim udima, % institucija koja je tokom mnogih milenija privlaila mnoge genije da ju dogra"uju usavravanju i razvijaju. 2oda bi se ono trebalo smatrati najsistematinijom i najkoherentnijom, a ujedno i naj/unkcionalnijom ovjekovom tvorevinom na ovom planetu, ali, sasvim sigurno i jednom, od, vrlo uskog kruga, najvanijih. No usprkos tim njegovim vrlinama i njegovoj velikoj razvijenosti, ipak se mora re!i da ono jo nema onakve samosvijesti o vlastitoj naravi kakvu smo mi gore izrazili, a koja je neophodna, jer ga ini istinski cjelovitim. =vo nekih od najboljih i najuspjenijih dosadanjih pokuaja da se shvati i de/inira pravo. Clasini 1imski pravnik Elpi"an de/inira, dakle, pravo kao( \oneste vivere. alteru) non lae$ere. suu) VuiVue tri%uere $ poteno ivjeti, drugoga ne vrije"ati i svakom priznati njegovo. & ,elsus kae da je pravo Ars %oni et aeVui 1 umije!e dobrog i pravednog. 'roblem i slabost ovih de/inicija je to to tek treba objasniti sve pojmove s kojima

L@

se oni slue $ dobro, pravedno, poteno itd. ve de/inicije, naime, uop!e ne de/iniraju s7mo pravo, niti otkrivaju to je ono, nego ukazuju tek na neke naine ivota koji proizlaze iz prava i u skladu su s njim. Casniji pokuaji shva!anja i de/iniranja prava nisu se ni koraka pribliili ovim shva!anjima, a kamo li odmakli nekamo naprijed ili dalje od njih. iii 'ravo je u najuoj i najnunijoj vezi sa pravdom, takore!i nekakvo op!e i kljuno sredstvo njenog ozbiljavanja. 1imljani su govorili( cilj prava jest pravda, aeVuitas ili isutitia' In o)ni%us Vui$e) 1 govorahu 0 )agi)e ta)en in iure aeVuitas spe-tan$a sit 1 6 svemu, a najvie u pravu treba gledati na pravdu. 'ravda je, dakle, van svake sumnje, kljuni moment prava ili ak njegov ratio essen$i, ali sami pravnici, iji je to predmet, vrlo su malo pridonijeli njenom razumijevanju. 'aradoksalno je to da se Aristotel, koji je ivio puno ranije od velikih 1imskih pravnika i koji nije bio pravnik vie pribliio njenom razumijevanju nego sami pravnici. 6 poetku svog istraivanja pravde, u N' Eti-i Aristotel shvatio ju je kao pojavu kad netko *dobiva prema zasluzi i dostojanstvu). No ubrzo je uvidio da u ljudskoj praksi nije uvijek tako i da sudovi esto moraju intervenirati radi uspostavljanja pravde, pa je u kasnijim djelovima teksta razlikovao distributivnu i korektivnu pravdu. 4istributivna je ona koju smo ve! de/inirali &ristotelovim navodom, a korektivna bi bila ona koju uspostavljaju sudovi tamo gdje je dolo do neke nepravde. 2oe zazvuati malko udno miljenje da je to do sada najbolje, tj. najistinitije ili najdiskurzivnije razumijevanje pravde. No &ristotelovo shva!anje pravde kao *dobivanja prema zasluzi i dostojanstvu), iako blizu istine ima znatnih nedostataka, jer on ne navodi jasno o kakvom se dostojanstvu radi i ne daje nikakav dokaz ili naputak koji bi ukazivao na to da ono doista moe biti mjerilo razmjera u distribuciji dobara, a ne navodi niti to o kakvim se zaslugama radi. Jto se tie onog *dostojanstva), ini se da je to bila naprosto jedna *samorazumljiva) predrasuda starog aristokratskog drutva. &li, ono *prema zasluzi) vrijedno je najve!e panje i razmatranja. Corak blie istini, premda na jedan grublji nain, uinio je tek C. 2arS. n je s pravom zanemario ono *dostojanstvo), a skoncentrirao se na *zasluge), tj. na ra$ kojeg je smatrao kljunom *zaslugom), odnosno kljunim /aktorom koji stvara traene i potrebne vrijednosti, civilizaciju i humani ivot uop!e. 'ravedno bi, po njemu bilo da vie dobija onaj koji vie i bolje radi. Dudu!i da 2arS, po svojoj osnovnoj edukaciji nije bio ekonomista, nego pravnik, i to pravnik vrlo misaonog, /ilozo/skog duha, i da je bio veoma pravdoljubiv, nije ni udo da se toliko interesirao za pravdu i da ju je, op!enito gledaju!i, tako dobro shvatio, te da joj je poklonio najve!u panju u svojim radovima. 3edna od kljunih, ako ne i najvanija, tema u njegovim radovima je ideja uspostavljanja op!e socijalne pravde. 5matrao je da bi tzv. ra$ni#ka klasa trebala biti najbolje nagra"ivana drutvena klasa, jer ona stvara sva dobra i humani ivot, te da bi ona trebala imati i vlast u drutvu.

LA

no veliko u 2arSovoj teoriji, po emu on bitno nadilazi &ristotela, ali i sve ostale mislioce, jest to to je otkrio da je upravo ra$, odnosno njegova veliina (koliina), mjerilo ili klju za razmjer u distribuciji dobara i ozbiljenje one distributivne pravde. 'od radom, 2arS je prije svega mislio na tzv, *$ru(tveno potre%ni ra$) i *na pro$uktivni ra$) $ *ra$ ko"i se ra+)"en"u"e +a kapital) Na drugim mjestima mi smo pokazali da je upravo to onaj rad koji stvara umjetno bi!e i ustvrdili da se, ba takvim poimanjem rada, 2arS najvie pribliio istini o ovim stvarima, jer doista je produktivan samo onaj rad koji *koji se razmjenjuje za kapital) i tako stvara i razvija umjetno bi!e % kapital % i jedino je taj rad, naelno gledaju!i, vrijedan interesa pravde i prava, a i nagrade i priznanja. 'ravda se zbiva onda kad se ta" rad i njegova djela adekvatno nagra"uju. No veliki nedostatak njegova miljenja je u tome to je on pod radom podrazumijevao uglavnom one najnie vrste rada. 4oista je istina je to da veliina i vrijednost rada treba biti klju pravedne distribucije dobara i sredstvo ozbiljenja pravde. &li, onaj rad o kojem govori 2arS nije kljuni rad, odnosno neposredni izvor iz kojeg nastaje u)"etno %ie, koje je od poetka povijesti bilo krajnji cilj svekolike ljudske djelatnosti, a nije to niti onaj rad bez kojeg je nemogu!e ostvariti ultimativne ciljeve ljudske vrste. ,a stvaranje umjetnog bi!a % to je bila ovjekova povi"esna )isi"a % i za ostvarivanje onih ciljeva vrste, vanije je neto kao to je onaj 8egelov *rad pojma), tj. tonije ontogeni#ki. kreativni ra$ $ pri tome se moe misliti na samorazvoj umjetnog bi!a i na ovjekov kreativni rad na njegovom stvaranju i razvijanju. 2arS, me"utim, govori uglavnom o reproduktivnom radu, argatovanju, labour%u. Tek se pokatkad, tu i tamo, osvrne i na kreativni rad, kljuni rad koji je stvorio umjetno bi!e, i najozbiljnije uvjerava da su *ak i komponiranje, pisanje, slikanje) itd. nekakav rad ili posao--UU ---UUU #stina, umjetno bi!e i ciljevi vrste ne mogu se ostvariti niti bez onog ropskog, reproduktivnog rada, argatovanja, na kojeg se skoncentrirao 2arS, ali to ipak nije ono bitno, niti to moe biti najadekvatniji klju ili mjera za ozbiljenje distributivne pravde. No usprkos ovim i drugim, ne malim nedostacima, 2arSov je koncept bitni korak naprijed u shva!anju pravde i u otkrivanju pravca kojim bi trebalo i!i zakonodavstvo kojem je stalo do ostvarenja pravde, bez koje se, kako smo rekli, ne mogu ostvariti kljuni ciljevi vrste.
MMM

No da ukratko rekapituliramo one bitne stvari koje su reene o pravdi. 'rema nekom takvom miljenju kao to je &ristotelovo, pravda se zbiva onda kad drutveni subjekti bivaju nagra"ivani srazmjerno svom doprinosu dobrobiti polisa i robovlasnike aristokracije koja je njime upravljala. 'o 2arSovom miljenju pravda se ozbiljuje onda kad oni koji stvaraju humani i civilizirani ivot (a to je prvenstveno radnika klasa) dobivaju srazmjerno svom doprinosu u ostvarivanju takvog ivota. 'o naem miljenju % budu!i da je, stvaranje umjetnog bi!a imperativ ljudske vrste, bi!evitto sredstvo bez kojega ljudska vrsta ne moe ostvariti svoje ciljeve, te da joj u nemogu!nosti njegova stvaranja i ostvarivanja onih ciljeva opstanak ne bi imao smisla, i

LL

budu!i da umjetno bi!e moe stvoriti samo cijela ontogenina vrsta, a ne samo jedan ili nekolicina naroda, niti pak jedna klasa ili tek nekolicina generacija % pravda se zbiva tada kad ljudi, grupe, narodi i generacije bivaju nagra"ivani srazmjerno veliini i vrijednosti vlastite ontogenike djelatnosti i svoje rtve, odnosno srazmjerno svom doprinosu u stvaranju umjetnog bi!a i ostvarivanju ciljeva vrste, ali tako"er i kanjavani za spreavanje, ometanje ili opstruiranje njihovog ozbiljavanja. &ristotel i 2arS gledali su na pravo i pravdu sa stajalita interesa individue, gra"anina ili pak odre"ene klase ili kljunih, ali speci/inih vrijednosti odre"enog drutva. 2i na te stvari gledamo sa stajalita ljudske vrste i njenih op!ih, bitnih, ontogeni#ki* interesa i ontogeni#ke $"elatnosti, i sa stajalita ozbiljenja onih njenih ciljeva bez kojih joj opstanak nema smisla. <ini se da je vano promatrati stvari ba sa tog stajalita, jer onda imamo toniji uvid u narav, irinu i vanost pravde i vrlo je vjerojatno da !e zbog takve svijesti o njoj, iz legislative lake proizi!i zakoni koji !e ju tonije, jednostavnije, bolje i trajnije propisivati, te korigirati nepravedne postupke. Nadalje iz nae de/inicije jasno se vidi da zakoni pravde ne vae samo za individue, kako je proizilazilo iz miljenja naih prethodnika, nego da mogu, i, tavie, trebaju, sasvim egzaktno, vaiti i za narode, rase, drave i kontinente (kao geopolitike entitete), to moda ima presudno veliku vanost i znaaj. 5hva!anje pravde sa aspekta l"u$ske vrste kao kljunog subjekta (a i objekta) prava i pravde, i sa aspekta njenih ontogenikih interesa i vitalnih ciljeva tako"er je znaajna teorijska potpora Wrotiusovo" ideji o velikoj vanosti me"unarodnog prava i aktualnom me"unarodnom pravu uop!e, a i danas, s najve!im pravom, vrlo aktualnim Pravi)a #ov"eka. Tako"er je podrka ideji koju su zastupale kole tzv. 'rirodnog, 6mnog ili 1acionalnog prava, jer smatramo da se pravo i zakoni mogu racionalno deducirati (i da su deducirani) iz predodbe ili pretpostavke odre"enih ciljeva ljudske vrste i nunosti postojanja najracionalnijih, odnosno najekonominijih, tj. najsvrsishodnijih metoda njihovog ostvarivanja. 'ravo kojeg mi ovdje zastupamo zapravo i nije nita drugo do razvijeni, sebe%svjesni oblik ius gentiu)%a $ prava koje zna ratio essen$i sebe samoga i metodu svog ozbiljavanja. 5am ius gentiu) $ tj. njegove odredbe koje predstavljaju *prirodno pravo) ljudskog roda $ je ustvari najsvrsishodnija, i stoga, o%ave+na, metoda ozbiljavanja tih ultimativnih ljudskih ciljeva $ $u/nost. vdje mislimo na onakav ius gentiu) kakvog zastupa ovaj rad, a koji je, kako smo ve! rekli u poetku, ospoljeni instrument samoprisilne mo!i l"u$ske vrste, pomo!u kojeg ona sebe primorava na optimalni nain ostvarivanja onih svojih ciljeva koje tre%a $a ostvari radi osmiljavanja svog postanka i svoje egzistencije. & to se tie legislativnog posla i njegovih produkata, moemo re!i da su nevaljali, tj. ne%ontogenini ili anti%ontogenini (ontoklastini) oni zakoni koji kode ili ometaju stvaranje umjetnog bi!a i ostvarivanje ciljeva drutva ili vrste, a dobri oni koji im pogoduju ili ih omogu!uju. d takvih, pak, vrijedniji, i dugovjeniji su oni pomo!u kojih neka epoha, civilizacija, drutvo ili drava % ostvaru"ui svo"e vlastite interese % daje znaajnije, tj. vanije i dugotrajnije doprinose ostvarivanju ciljeva vrste. & od takvih su, opet, vredniji oni koji mogu vaiti za cijelu vrstu, od onih koji mogu vaiti samo za neku klasu, grupu, pleme, ili samo za jedan narod.

LN

MMM & sada nekoliko najnunijih rijei o znanosti o pravu. 'ravna znanost je ustvari samorazumijevanje prava, potpuno razvijena svijest prava o sebi samom. va se znanost prava sastoji, prije svega od znanja prava o vlastitom tastvu, Vui$itas. t"' o vlastitoj naravi, zatim, od poznavanja metoda pomo!u kojih se ono uspostavlja i od znanja o tome na koji nain ono slui ostvarivanju ciljeva vrste. 3edan od kljunih momenata znanosti o pravu, ili nekakve /ilozo/ije prava, trebalo bi biti i znanje o tome koji i kakvi zakoni uspostavljaju takvu pravdu koja ljude motivira na ostvarivanje ciljeva vrste.To bi, eto, ukratko bili osnovni momenti pravne znanosti. & to se tie pravne prakse, jasno je, da su u neposre$no) praktikom, svakodnevnom ivotu vrste, drutva ili neke drave potrebniji dobri specijalistiki zakoni, npr, zakon o pravednom pla!anju rada, zakoni o tome kako sprijeiti drutveno tetno stvaranje pro/ita ili takvo stvaranje pro/ita koji teti prirodnom okoliu i prirodnom bi!u uop!e, nego sama pravna znanost. &li i do dobrih zakona ove vrste lake !e se do!i ako se +na metoda kojom se oni uspostavljaju i koja je njihova krajnja svrha, tj. da oni ne smiju sluiti iskljuivo rjeavanju onih problema u vremenu u kojem nastaju i kojem su urgentno potrebni, nego tako"er i ozbiljenju neke poeljne budu!nosti. .rlo su loi oni zakoni koji dobro slue i koriste jednoj generaciji, ali ve! slijede!oj ine tetu. No vratimo se miljenjima naih prethodnika $ njihovom shva!anju pravde. MMM Na prvi pogled, &ristotelovo i 2arSovo shva!anje pravde mogu se uiniti pogrenima. &li za takvo miljenje nema nikakvog osnova. # jedan i drugi shvatili su pravdu neposredno onako kako se ona zbivala u njihovo vrijeme. 'odjela ljudi na robove i gospodare i ivot unutar aristokratskog, ili aristokratsko% demokratskog robovlasnikog polisa, i kasnije, podjela ljudske vrste na radniku i vlasniku (kapitalistiku) klasu, bili su, u svoje vrijeme, optimalni ili kljuni organizacijski, drutveni ili politiki doprinosi metodi ostvarivanja ciljeva vrste. 5toga se, i u tim vremenima, kad je mjerilo pravedne nagrade bila *zasluga i dostojanstvo) ili *doprinos u proizvodnji humanog, ivota) pravda nuno zbivala, i kao nagra"ivanje srazmjerno doprinosu u ostvarivanju ciljeva ljudske vrste. .rijedni doprinosi dobrobiti polisa bili su tako"er i doprinosi ostvarivanju ciljeva vrste. Npr. stvaranje 5olonovih ili Pikurgovih zakona, atenskih ustav7, ili pak ,akonika dvanaest ploa i Ius -ivile. te ivot u skladu s njima+ zidanje piramida, &kropole ili 'artenona+ pisanje #lijade, diseje ili &ntigone itd., a kasnije( otkri!e automatske predilice, parnog stroja, benzinskog motora, elektrinog generatora+ objavljivanje :austa, Pevijatana, Dogatstva naroda, 1icardovih Naela, i 2arSovog Capitala i drugih velikih djela. 2iljenje starih, dakle, evidentno nije ni u najmanjoj suprotnosti s naim miljenjem. Nedostajalo je samo svijesti o tome. Nae miljenje stvara tu svijest, i to prvenstveno tako to je neto ire, op!enitije, a i preciznije izraeno, te tako ujedno smanjuje manevarski prostor onim tendencijama koje bi htjele relativizirati pravdu, dobro i sline stvari. MMM

LH

Cad smo ve! kod dobra evo nekoliko rijei i o tome. Najop!enitije govore!i(( naravno, samo u okvirima teme ove rasprave), dobro je ono to na neki pogodan ili vrlo svrsishodan nain vodi ka ostvarivanju ciljeva vrste. ,lo je ono to spreava ili ometa njihovo ostvarenje. 'ravda se zbiva onda kad se ta dobra nagra"uju srazmjerno njihovoj vrijednosti i veliini, a po istom kljuu, tj. po tetnosti, nepravednosti i veliini zla, kanjava i uinjeno zlo. No, da bi se uvidjelo to je istinsko dobro, treba imati znanja i pronicljivosti. Tako je, nasuprot op!em uvjerenju, osnivanje privatnog vlasnitva i ropstva nekada bilo neto dobro, veliko, kljuno dobro. 4anas se, me"utim, neke od tih stvari vie ne mogu smatrati tako dobrima. Neke pak vie nikako nisu dobre. 'ri tom mislim prvenstveno na ropstvo, koje, na ne ba malom broju mjesta, naalost, i dalje postoji, u prikrivenim oblicima. 4ananje je ropstvo, naime, zlo i sramota, jer tamo gdje je ve! stvoreno umjetno bi!e i gdje ono moe raditi, ili ve! radi umjesto ovjeka, nel"u$ski "e i +lo tekim radom kinjiti ak i ivotinje, a kamoli ljude. Dilo koji element umjetnog bi!a, naime, moe bjesomuno i neprekidno raditi puno due i od cijelog ivotnog vijeka bilo kojeg ivog stvora i sve dok se ne pokvatri ili raspadne, a da pri tome ne osjeti nikakve patnje, umor ili /rustracije. &leksandrova i 1imska osvajanja bila su neto dobro i pored toga to su pri tom izginuli mnogi ljudi. Teutonski i kriarski pohodi nisu bili neto dobro. 6bojstvo ?ezara, naelno gledaju!i, nije bilo neto dobro, dok, npr. ubojstvo Comodijana jest. 4alje, o neem drugom. no strano jakobinsko giljotinjiranje istaknutijih /eudalaca i njihovih pristalica, te, puno kasnije, obraun sa nacistima i /aistima tako"er se mogu smatrati dobrim djelima. No Dartolomejska no! ili No! dugih noeva, ili pokolj &rmenaca to nikako nisu. 9enocid nad velianstvenom crvenom rasom $ &merikim #ndijancima $ ne moe se upisati u grijeh, niti bijeloj rasi, niti kapitalizmu. ?rvena rasa gotovo je iezla zbog toga to se nije uspjela slijediti brzinu ontogenikog procesa kojeg su donijeli bijelci i savladati jaz koji ih je dijelio od civilizacije koja se bila razvila u =vropi, a u &merici dobila nevi"en, dodatni razvojni zamah. 5ve su ljudske grupe ili rase, ukljuuju!i i #ndijance i ?rnce pa ak i =skime bile krenule istim, ontogeninim putem. Neke ranije, neke kasnije. Neke sa vie ontogenike sposobnosti, snage i sre!e, a neke sa manje. Neke su izvrile svoje ontogenike zadatke, a neke u tome nisu uspjele, ili pak jesu, ali tek djelomino, a njihov posao nastavili su drugi. Dijela rasa obavila je, i jo uvijek obavlja, tek jedan od nekoliko kljunih poslova u stvaranju umjetnog bi!a. naj najopseniji dio posla, koji tek predstoji ne!e obaviti niti jedna odre"ena rasa, nego cijela ljudska vrsta, a za obavljanje tog posla bit !e joj potrebni pripadnici svih rasa i nacija, ukoliko ih uop!e ima dovoljno, i sve sposobnosti obaju spolova. sim po savjesti, dakle, dobro i zlo, moemo istinski razluivati i na upravo opisani, diskurzivni ili analitiki nain, ali jedino ako doista znamo tko je kljuni subjekt ljudske djelatnosti+ to je ustvari povijest+ to je umjetno bi!e i to su ciljevi vrste ijem bi ostvarenju trebali sluiti, i ljudi, i umjetno bi!e. &ko nema istinskog znanja o tome, onda sam razum ne moe razlikovati dobro od zla, a sama povijest, ali tako"er i svekolika ljudska djelatnost doista izgledaju ;kao )utan san. )aglovit i %e+ re$a. lu$ i po%rkan:

LI

(=shil). No dosta o tome. MMM 'ravda, aeVuitas, kako su govorili 1imljani, uistinu treba biti neposredni -il" prava, ali op!enitije gledaju!i, ona je jedno od kljunih duhovnih ili moralnih ili pak psiholokih sre$stava za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste, jer ona ljude i narode )otivira. a katkada (pomo!u prava, zakona i dravnih organa), i prisiljava na njihovo ostvarivanje. Nepravda demotivira, ali tako"er i obesmiljava ljudski ivot. Ne treba se uditi tome da karakterni ljudi radije biraju smrt, nego nepravedan ivot, jer ovog zadnjeg smatraju gorim od smrti. & sam takav izbor a/irmira pravdu kao neto bolje od pukog biolokog preivljavanja *pod svaku cijenu). Cako su ve! rekli 1imljani, pravo ide za tim da uspostavi pravedne odnose u drutvu, prav$u, a mi smo dodali da ona slui kao neop*o$no )otiva-i"sko sre$stvo za ostvarivanje ciljeva drutva ili vrste. ,asluge koje istinska distributivna pravda mora nagra"ivati nisu samo one koje se mjere radnim vremenom i vrijedno!u rada, ili pak hrabro!u u bitkama koja se nagra"uje poastima, nego tako"er i ontogeninost i politogeninost, a i druge vrste kreativnosti to stvaraju neophodne elemente umjetnog bi!a. Dilo bi to uistinu lijepo kad bi neko budu!e drutvo promptnije nego dosadanja nagra"ivalo kreativnu djelatnost, koja stvara neophodne elemente od kojih se sastoji umjetno bi!e. &li to je teko, jer prava se vrijednost, a i bezvrijednost nekih novih elemenata umjetnog bi!a ili umjetnog organizma katkada pokae tek stolje!ima nakon smrti onih ljudi koji su ih stvorili. 5re!a ljudske, a moda i drugih ontogeninih vrsta, je u tome to ontogenine individue, istinski geniji, poput onog mitskog =rosa, sina 'orosa i 'enije ('laton $ 5Kmposion), stvaraju, svoja djela, ne samo, i bez adekvatne nagrade, i u velikoj bijedi, nego ak i usprkos okrutnim kaznama i prijetnjama smr!u... mitski 'rometej, #sus Nazare!anin, 5okrat, 9allileo, Druno ... Tu pravda esto dolazi s velikim zakanjenjem i moe, ovim besmrtnicima odati samo posmrtne, postbioloke ili postvitalne poasti. &li za to nitko nije kriv. Takva je narav povijesnog razvitka, odnosno, kako mi kaemo, ontogenikog procesa. # najnadarenije individue i narodi samo su iva ontogenina sredstva za ozbiljenje ciljeva vrste. ni koji su snano vo"eni ontogeninim *instinktom) rtvuju se za njihovo ostvarenje, bez obzira na nepovoljne okolnosti, prijetnje, kazne, ili prepreke. vdje treba istaknuti da su na ovom polju narodi u bitno povoljnijoj situaciji nego individue, jer ih ontogenika aktivnost uvijek jaa, bogati, i ini dugovjenima i uglednima. Corektivna pravda, s druge strane, kako smo ve! rekli, treba kanjavati ontoklastinost, socioklastinost, obian kriminal, razne vrste nepravdi (iniuria) (un"ustnesses) a i sve druge, sline pojave koje, ovako ili onako, posredno ili neposredno, spreavaju ili ometaju ostvarivanje ontogenikih ciljeva drutva ili vrste. Tu stvar stoji neto povoljnije. Corektivna pravda je bra i stigne kazniti dosta velik broj ontoklastikih ili politoklastikih divljaka. Npr. kanjavanje nacistikih zloinaca za vrijeme i odmah poslije 4rugog svjetskog rata. No i ovdje pravda, koja je vrlo mo!na, ba

NB

zbog svoje tenje ka pravednosti i zbog mudrog opreza (to se vidi iz izreke( )<olje propustiti stotinu krivih, nego kazniti jednog nevinog.)) pokazuje neke svoje slabosti. 'ored toga, ontoklastinost i politoklastinost i zlo uop!e rijetko kada, i vrlo nerado, pokazuju svoje pravo lice. 1adije se maskiraju u nekakvu dobronamjernost, moralnost, revolucionarnost i sline maske, pa esto zbunjuju i usporavaju pravdu, te tako dosta uspjeno i dugo izbjegavaju kazne. 5 druge, opet suprotne, strane, sre!a je i to to ontoklastine ljude, grupe ili pokrete upropasti najprije njihova vlastita ontoklastika djelatnost, jer je naopaka, antiproduktivna. &li, tu se ne radi samo o pukoj sre!i, nego tako"er o indirektnom djelovanju prava i pravde, ali i ekonomskih zakona, tako da ove nesretnike kazni neto blisko onome to je 5chopenhauer nazivao kozmikom pravdom, a to je zapravo povijesna ili op!a civilizacijska pravda. No ovdje ipak treba imati na umu da mnogi narodi ne ive u bijedi zbog neke op!e nepravde, nego zbog svoje ope ontoklasti#nosti. Tu, prije svega, mislim da tzv. neo% neolitske i neo%antike narode iji se mentalitet sustavno opire dovrenju stvaranja umjetnog bi!a i ostvarivanju ciljeva povijesti, te kljunih ciljeva ljudske vrste. Njihovo siromatvo uglavnom je kazna za njihov ontoklastiki mentalitet i ontoklastiku djelatnost. No o tome sam vie i detaljnije pisao u ekonomistikim i politolokim radovima, pa to sada mogu izostaviti. naj istinski, pravi put, sam po sebi, kanjava sve one koji idu krivim putem, natrag ili pak nekakvom nastranom stranputicom. &li, to dragocjeno i velianstveno svojstvo ili mo! pravog puta ili opeg prava nije neto samoniklo, nego neto to je, kako kae 1ousseau, stvorio sam ovjek, a to su, iz praktinih razloga, dei/icirali obini, prosti ljudi. MMM <ini se veoma vanim re!i nekoliko rijei i o pravnoj osobi jer, kako !u pokuati pokazati, razvoj prava u najve!oj mjeri konicidira sa razvojem pravne osobe, ali i drave i njene unutarnje strukture. 'od pravnom osobom naje!e se misli neka institucija ili poduze!e. & nasuprot njoj iva individua obino se naziva /izikom osobom. Treba, me"utim, istaknuti da je iva individua, u razvijenom drutvu, prije svega pravna, pa tek onda tzv. /izika osoba. Viva osoba opstoji na osnovu biolokih zakon7 (logos%7), a pravna na osnovu pravnih, drutvenih, politikih ili, kako ih ve! elimo nazvati. 9rci su ih nazivali no)os%ima $ pravilima. 'ravna znanost smatra da se pravne osobe susre!u tek u kasnijem razdoblju 1ismkog carstva i 1imskog prava. 'ri tome se misli prvenstveno na municipije i neka pro/esionalna udruenja. (1imska drava, imperij, obino se ne smatra pravnom osobom.) No te vrste pravnih osoba nisu ni izdaleka istinski prvi susret s ovim predmetom. 5asvim jasno $efiniranu pravnu i /iziku osobu nalazimo ve! kod &ristotela. n, dodue, ne govori strogo ba o pravno" i fi+i#ko" osobi, nego izvanredno jasno razlikuje *#ov"eka) od *gra&anina) i kae da su vrline gra"anina razliite od vrlina ovjeka. vi &ristotelovi termini( *ovjek) i *gra"anin) su termini kojima su se kasnije u pravu oznaavali fi+i#ki i pravni aspekti ljudske osobe.

N0

vdje !e biti najvie rijei ba o toj pravno" oso%nosti ive /izike osobe, ljudske individue. Treba istaknuti da su npr( pripadnici razliitih kast` u 5taroj #ndiji+ bramani, katrije, vajije i udre, ili parii, zapravo razliite vrste pravnih osoba , jer su imali razliita prava i dunosti. #sto vai i za babilonske avilume, mukenume i vardume iz vremena =nunskog i 8amurabijevog zakonika, ili pak za patricije i slobodne plebejce, koji su postojali davno prije &ristotela i njegovog jasnog teorijskog razlikovanja *ovjeka) i *gra"anina), odnosno pravne i fi+i#ke osobe. Toliko u prilog gornjoj tvrdnji da se pravna osobnost poela razvijati zajedno, tj. istovremeno sa pravom i dravom. vdje treba jo napomenuti da pravna znanost pod pravnom osobom uglavnom podrzumijeva nekakvu *neivu osobu) kao nosioca odre"enih prava. No smislenost strogo ovakovog shva!anja pravne osobe je vie nego diskutabilna. Jto bi npr. bio onaj gore spomenuti municipij bez ijednog ivog gra"anina ili stanovnika, bez ijedne ive due tj. ive, ljudske osobe, ili, pak, poduze!e bez ivog vlasnika i ijednog ivog zaposlenika. Ni jedno drutvo do sada nije groblja tretiralo kao pravne osobe, iako su postojali zakoni i pravo $ ius sepul-ri % koje se odnosilo na tu vrstu sakralnih stvari $ reru) religiosae % grobove i groblja' MMM 'ravna osobnost ive osobe u najuoj je vezi s pravdom. To se vidi i ve! iz latinskog izraza kojeg je koristilo 1imsko pravo $ aeVuitas 1 znai prav$u, ali i "e$nakost. 2isli se na jednakost individua ili osoba pred zakonom, tj. u odnosu na zakon $ ravnopravnost (ali i srazmjernost, proporcionalnost). (Cod 9rka je to jUkl $ $ike). :izike osobe me"usobno se razlikuju kao li!e u umi i na osnovu tih njihovih prirodnih razlika nije mogu!e odrediti koja je od njih dala ve!i doprinos ostvarivanju ciljeva grupe, drutva ili vrste. 6pravo radi toga da bi bila mogu!a komparacija tih doprinosa, i pravedno nagra"ivanje, stvoren je zakon, grki % no)os) , ili latinski leg, ili regula. a i pravna osoba $ tj. iva, je, /izika osoba dobila neka pravna svojstva $ drutveno potrebne standarde, prava i dunosti % i tako postala persona iuri$i-a 1 -ives 1kvirit $ mKJUOlR 1 politns 0 -itoBen 1 -iti+en 0 gra"anin' 5ve pravne osobe odre"ene vrste podre"ene su istim drutvenim standardima, te imaju, ili bi barem trebale imati jednaka pravna svojstva ili mogu!nosti % -apa-itas iuri$i-ae $ tj. trebaju biti ravnopravne u odnosu na zakon. 4jelatne sposobnosti % -apa-itas agen$i % po prirodi, su im razliite. 5toga jednakopravnost u odnosu na zakon daje stanovitu prednost onim osobama koje imaju i mani/estiraju ve!u ili bolju -apa-itas agen$i 1 djelatnu sposobnost. Dolji, dakle, bivaju bolje nagra"eni, idu naprijed i vode druge, a loiji ih slijede. To je od velike vanosti za cjelokupno drutvo, jer je, zahvaljuju!i ba tome, u mogu!nosti da bude pravedno, da bolje /unkcionira+ da bude bogatije, naprednije, ostvaruje svoje ciljeve itd. Ne treba ni govoriti da je to jako vano za ostvarivanje ciljeva vrste. 5 druge strane, postojanje /ivi* pravni* oso%a je uvjet zbivanja pravde, jer se ona ne odnosi na ne/ive pravne osobe, ili barem za njih nema neku direktnu, neposrednu vanost. ,bog mogu!e nepravde, naime, ne pati poduze!e, nego njegov vlasnik ili zaposlenici. No, nepravda moe poduze!u uiniti tetu, ili mu pak priskrbiti nezakonitu i
N;

nepravednu dobit ili korist. 'ravo je djelatnost kojom se, izme"u ostalog, uspostavljaju i pro/iliraju pravne osobe, a drava je /iziko%pravna institucija koja uva njihova pravna svojstva, prava, ali ih tako"er tjera i na izvravanje njihovih dunosti, ukoliko se zanemaruju. 6 interesu je drutva, a i ljudske vrste da bude to manje vrsta pravnih osoba, odnosno da prava i dunosti to je mogu!e ve!eg broja pravnih osoba budu uni/icirana. &li to zahtjeva mudrosti, pronicljivosti i vremena da se ustanovi u emu sve treba vladati ta jednakost, jer ona nipoto ne smije vladati ba u svemu. Npr. dobra je odredba da su svi ljudi trebaju biti ravnopravni. No sva prava i dunosti djece, koja su mladi ljudi, ipak ne smiju biti jednaka pravima i dunostima odraslih ljudi. #li, drugi primjer( 4va radnika radila su jednako vremena, svaki po osam radnih sati.. No jedan je radio dobro a drugi loe. 5 obzirom na to oni ne bi smjeli biti jednako pla!eni, jer bi se jednakim pla!anjem inila nepravda i teta onom koji je radio dobro, a istovremeno nepravedna korist onom koji je rdio loe. Nesvrsishodna ili nasilna jednakost, egalitarizam moe, dakle, biti poguban po drutveni i civilizacijski ivot i napredak jednako kao i anomija ili anarhija ili nepravedan zakon. 6ostalom, ve! je &ristotel govorio da je jednakost nejednakih nepravedna, a to je, na svoj nain, puno kasnije rekao i 'eter 4rucker. Napredak u razvitku pravne osobe iao je ka uni/ikaciji pravnih osoba+ ka pove!avanju broja njihovih prava i dunosti i ka pove!anju broja samih pravnih osoba. 3edan rani primjer iroke uni/ikacije pravnih svojstava ivih pravnih osoba i njihovog velikog pove!avanja je Carakalin edikt( ?onstitutio &ntoniniana iz ;0;. n.e. n je podijelio jednako pravo gra"anstva svim slobodnim osobama 1imskog imperija. Tako se umnogostruio broj istovrsnih pravnih osoba, to je za samo ?arstvo bilo od iznimno velike vanosti i koristi. 'uno kasnije, u gra"anskom drutvu, broj ivih pravnih osoba pove!ao se davanjem jednakih prava enama kao i mukarcima, te snienjem dobne granice u kojoj se postaje punopravnom pravnom osobom. &ktualni napredak, a i onaj u budu!nosti, mogao bi se sastojati u tome da sve postoje!e, ive i neive vrste pravnih osoba u svim dravama podrede velikom broju istih prava i dunosti, tj. da se prava i dunosti pravnih osoba uni/iciraju, i da jednako vae u to ve!em broju postoje!ih drava. Time bi ve! u velikoj mjeri bio ozbiljen i jedan vaan element globalne drave, a dananje lokalne drave izgubile bi svoj sadanji pravni temelj kojeg su rimski pravnici zvali ius -ivile. i utemeljile se na ius gentiu) 1 pravu koje bi trebalo vaiti za cijeli ljudski rod. (Ius gentiu) nije isto to i tzv. dananja *Prava #ov"eka), ali imaju dosta dodirnih toaka.) #ma jo neto to se ini vanim a to se tie odnosa ivih i neivih pravnih osoba $ npr. odnosa nekog obinog ovjeka koji ivi od svog rada i nekog poduze!a. # ovdje je, radi jednostavnosti i elementarne /unkcionalnosti, potrebna stanovita uni/ikacija njihovih prava. Taj hipotetski ovjek i neko poduze!e moraju imati neka ista prava u odnosu na iste zakone, inae ne bi mogao biti mogu! nikakav pravni ni ekonomski promet ili posao (negotio). Npr( ni jedna od tih pravnih osoba ne smije, krasti, varati, lairati rezultate itd. No -apa-itates agen$i 0 djelatne sposobnosti 0 ivih i neivih pravnih osoba kvalitativno se razlikuju % jer je to razlika izme"u djelatne sposobnosti ivog ovjeka i umjetnog bi!a % pa je ovdje bitno tee izvriti dobru, svrsishodnu uni/ikaciju njihovih prava, ili ih uiniti to kompatibilnijima. Naprijed izneseni Zakon o kontroli efikasnosti ra$a )anagera i Zakon o

N>

kontroli efikasnosti vlasti ine to na taj nain to kapitalu, odnosno poduze!ima, administrativnom aparatu i dravnim ustanovama, koje su neive pravne osobe, daju neka svojstva ivih $ sposobnost samoouvanja, *elju), tj. intenciju ili tendenciju ka boga!enju tj. samouve!avanju, samousavravanju. itd. <ini se da se stvaranjem takve umjetne pravne osobe, koja ima svojstva ivih osoba, izvodi sinteza u razvitku prava i razvitku pravne osobe, ali i sinteza u razvoju dravne organizacije. MMM =vo samo jo rije, dvije razvoju prava tokom povijesti. 'rve pisane pravne tvorevine, poput 8amurabijevog, 2ojsijevog i slinih zakonika i Jerijatskog prava ovdje nas ne zanimaju, naprosto zato to su suvie op!enite. ,animaju nas pravne tvorevine u kojima su se poeli izdvajati i pokazivati neke bitni elementi putem kojih je kasnije iao ra+vo" prava. 'rvu takvu zanimljivu pojavu sre!emo kod starih 9rka. <ini se da su oni inzistirali na tome da /ormiraju op!i pravni, ili dravno%pravni sistem, a onda je sam taj sistem odre"ivao narav, prava i dunosti svog najmanjeg, ali i najvanijeg elementa $ ive pravne osobe $ gra"anina. Cod 1imljana je bilo obrnuto. ni su gledali da de/iniraju ivu pravnu osobu, a onda je ona $ u zakonitim interakcijama sa drugim ivim i neivim pravnim osobama odredila narav drutvenog i dravnog sistema. 3ustinijanov ?orpus iuris civilis iao je istim putem, samo to je postoje!e, tj. naslije"ene pravne norme iz prethodnih razdoblja prilago"avao svojim drutvenim prilikama. Dizantske pravne tvorevine =kloge, 'roheiron, =panagoge i Dazilike ne moemo smatrati prilogom razvoju prava, nego prije prilozima njegove degradacije. ve su tvorevine bile pod jakim utjecajem islamskih pravnih pogleda i talionskog prava, ali su, s druge strane, to je manje poznato, imale iznimno jak utjecaj na humanizaciju Jerijatskog prava. 4onekle slino stoji stvar i s kanonskim prvom. 9losatori, kako izgleda, nisu stvorili nikakvo novo pravo, ali su omogu!ili koritenje i speci/ian nastavak ivota rimskog prava. 9ra"ansko drutvo preuzelo je glavnu intenciju 1imskog prava (pretklasinog, klasinog i 3ustinijanovog) i usvojilo gotovo sve 1imske pozitivne pravne norme. 1imsko je pravo % dodue u obliku justinijaniziranog i naknadno okcidentalno kristinijaniziranog pandektnog prava % neposredno vailo u Njemakoj sve do 0. 0. 0IBB godine. &li, indirektno i kasnije, a tako vai i danas, jer su u gra"anskom pravu golemog broja drava ostale vaiti mnoge njegove pozitivne norme. Cako sam ve! rekao, piramide i ostala svjetska uda doista su beznaajne sitnice ak i u odnosu na s7mo 1imsko pravo, koje je bilo kima civilizacije sve od vremena vladavine Nume 'ompilija, pa do poslije smrti tta Dismarcka, a i danas je to u vrlo velikoj mjeri, iako ne $e iure, nego, $e fa-to' ((5uvremena 'rava ovjeka rukovode se istom intencijom kao i 1imsko pravo $ de/iniranjem ive pravne osobe i zasnivanjem pravno%dravnog sistema na njenim odre"enjima. 6 sluaju mogu!eg razvijanja ovih *Pjudskih prava), te njihovog stvarnog jaanja i irenja, poslijedica bi mogla biti /ormiranje nekog totalnog (ali nipoto totalitarnog) pravno%dravnog sistema, odnosno nekakve svjetske ili globalne drave, u

N@

koju bi nuno i potpuno ravnopravno bile ukljuene sve nacije i rase, odnosno svi pripadnici ljudske vrste, pa ak i nezaeti i jo nero"eni pripadnici budu!ih generacija. Treba posebno naglasiti da se ono pravo koje ne titi prava tih, jo nezaetih i nero"enih pripadnika budu!ih generacija ne moe smatrati potpuno razvijenim pravom, a niti odgovaraju!im izrazom pravde)). vdje moram skrenuti panju na to da je ve! 1imsko pravo jasno de/iniralo prava zaetih, ali jo%ne%ro"enih osoba $ nas-iturus $ i da su ona (premda u mirovanju) bila jednaka pravima ostalih pravnih osoba one vrste pravnih osoba kojima je budu!i ovjek trebao pripadati nakon ro"enja i stjecanja punoljetnosti. # danas u suvremenim gra"anskim zakonicima postoje sline odredbe. &li ovdje se ne radi o tome. 'rava ne%zaetih i jo%ne%ro"enih pripadnika budu!ih generacija o kojima mi govorimo proizlaze iz pretpostavke da ljudska vrsta ne!e izumrijeti, nego !e morati nastaviti svoj ivot u pripadnicima budu!ih generacija koji jo nisu ni zaeti, ali !e jednog dalekog dana ili dalekog stolje!a sasvim sigurno biti zaeti i zaivjeti. Njihovo (budu!e) vlasnitvo danas je u posjedu i vlasnitvu ivu!ih ljudi koji ga mogu upropastiti, a da za to ne moraju odgovarati. To se ne smije doputati. 5toga zakon ve! danas mora zatititi vlasnitvo tih, jo ne zaetih i ne ivu!ih pripadnika budu!ih generacija od njegovih aktualnih, ivu!ih posjednika i vlasnika. Ne smije se naime, dozvoliti da se njihovo vlasnitvo moe upropastiti bez odgovaraju!e kazne. Vivu!i bi ljudi, dakle, trebali, u stanovitom smislu, biti samo uvari, tj. posjednici i korisnici vlasnitva budu!ih generacija i ivjeti toliko dobro koliko velik doprinos daju razvitku i uve!anju tog vlasnitva. 5 obzirom na ovo moglo bi se re!i da bi tako koncipirano vlasnitvo bilo zapravo op!e vlasnitvo ljudske vrste, a sami ljudi bili bi njegovi privremeni posjednici i korisnici, ko"i %i. kako sa) upravo rekao. tre%ali /iv"eti toliko $o%ro ili lo(e koliko %i ga $o%ro ili lo(e. o$nosno pro$uktivno ili nepro$uktivno koristili' To je u velikoj mjeri odre"eno sa ona dva zakona koje esto spominjemo, pa bi bilo dobro da se taj princip zatite vlasnitva budu!ih generacija, na odgovaraju!i nain, aplicira i na neke od onih domena ljudskog ivota i djelovanja koje ti zakoni ne spominju, a koje su pogodne za njihovu primjenu. To mi se za sada ini jedinom /unkcionalnom i e/ikasnom zatitom sadanjeg i budu!eg ovjekovog vlasnitva i nekakvom pravnom odredbom koja bi mogla pomo!i da se ozbilji istinski smisao ovjekovog zagonetnog, upitnog, tekog i munog ivljenja. 3asno, ovakvo pravo, odredbe ili zakoni ne!e stvoriti nekakvu idilinu, beskon/liktnu ili utopijsku, pravnu i drutvenu situaciju, niti !e biti garancija ostvarenja ciljeva vrste, ali ona moe, u velikoj mjeri, osigurati i olakati i otkloniti mnoge patnje, teko!e i bijede sa ovjekovog puta ka ostvarenju njegovih ultimativnih ciljeva. Treba, pored toga, imati na umu i to da one ontoklasti#ke tendencije i snage u ljudskoj populaciji i kulturi nikad ne!e mirovati. &li, njihove su anse i e/ekti njihovog djelovanja uvijek to slabiji to su bolji zakoni po kojima se ivi. na &ristotelova *korektivna pravda) uvijek !e, naalost, imati nekog posla i uvijek !e morati biti jaka i to je mogu!e odlunija i bra. To je, na svoj nain i vrlo uvjerljivo pokazao i =. 4urkheim. 4obri zakoni, dakle, jaaju ontogenike, a oslabljuju ontoklastike tendencije i snage u drutvu. ,a razumnog i trezvenog ovjeka, to je vrlo jak motiv za unapre"ivanje zakona i prava uop!e.

NA

No, vratimo se korak unatrag. =vo, naime, jo jednog razloga koji podupire onaj, gore prikazani stav o pravima i vlasnitvu budu!ih generacija, razloga koji je vrijedan da se spomene. 5ve generacije sudjeluju u radu na ostvarivanju ciljeva vrste. 5toga pripadnici svih generacija, i pored toga to obavljaju bitno razliite poslove (uostalom, kao i pripadnici jedne, iste, ivu!e generacije), moraju imati ista, odnosno jednaka prava $ jednaku drutvenu i pravnu osnovu za jednako dobar ivot u odnosu na jednako velik doprinos ostvarivanju ciljeva vrste. 4rugo. Cao to dananji zakoni ne dozvoljavaju nekanjeno injenje tete drugim, ivu!im osobama ili grupama, ili protuzakonito sticanje koristi na njihovu tetu, i kanjavaju takve inidbe, tako ni budu!i zakoni ne bi smjeli dozvoljavati neka/n"eno injenje tete budu!im generacijama od strane ivu!ih. Ta se teta naje!e ini poticanjem in/lacije, de/icitarnim /inanciranjem budgeta, a s druge strane privatnim obiteljskim rasipnitvom, nebrigom za osobno ili obiteljsko vlasnitvo, nebrigom za kolstvo i drugim srodnim inidbama, ko"i)a se ustvari ne+akonito u+i)a nova- i ostala )ateri"alna. a i $u*ovna $o%ra o$ %u$ui* genera-i"a. No, o ovoj sam problematici detaljnije i sa vie objanjenja i argumenata pisao na drugim mjestima % u ekonomskim spisima. 6 nekom takvom pravno%dravnom sistemu, zatita prirodnog bi!a % za kojeg ekolozi duhovito kau da ga nismo naslijedili od minulih, nego posudili od budu!ih generacija % ne bi bilo ljudsko pravo, nego ljudska dunost, a ujedno, i nuno $ pravo prirodnog bi!a na zatitu njegova integriteta. Tako bi, eto, nasuprot 8egelovom miljenju u Osnovni) -rta)a filo+ofi"e prava i op!oj logici stvari, ak i samo prirodno bi!e postalo svojevrsnom pravnom osobom, to je doista potpuno suprotno njegovoj naravi. No to nije nikakav apsurd, niti sideroksilon, nego nuna antite+a u razvojnom procesu prirodnog bi!a, odnosno u procesu njegovog vlastitog samoprevladavanja $ mani/estacija njegove bi!evitosti ili autopietinosti. 4ijalektika, dijalektika. No vra!amo se onim najvanijim stvarima. 9ra"ansko drutvo izvrava potpunu i vrlo detaljnu uni/ikaciju ivih pravnih osoba. (To se obino kae( da su svi dobili politiku slobodu) 6stvari, svi pripadnici gra"anskog drutva dobijaju ista temeljna prava i dunosti i postaju ravnopravni u odnosu na zakone. No kvalitativno i kvantitativno razliite -apa-itates agen$i % djelatne sposobnosti % podijelile su drutvo na dvije osnovne vrste ili klase( 0. ljude koji su privatni vlasnici iskljuivo svoje radne sposobnosti $ -apa-itas agen$i $ i, naravno, svoje zarade i ute"evine i ;. bogate vlasnike takozvanih, sredstava za porizvodnju % kapitaliste. ('ostoje, naravno, i me"uklase, ali to sad nije vano. Njihovi su lanovi potpuno ravnopravni ostalima.) Na prvi pogled ovdje se radi o razliitim vrstama pravnih osoba, ali to su ustvari samo razliiti tipovi jedne, iste pravne osobe, izdi/erencirani na osnovu razliitih uro"enih djelatnih sposobnosti $ -apa-itates agen$i 1 i njihovog uinka. 1adnici su najbrojniji i najmasovniji tip jedne jedinstvene pravne osobe gra"anskog drutva, a postali su naroito masovni onda kad su i ene dobile gra"anska prava. No glavni prilog gra"anskog drutva, mislim na priloge razvoju prava, bilo je uspostavljanje sa)oo$r/ive ne/ive pravne oso%e 1 po$u+ea. 'oduze!e je neiva, ali bi!evita pravna osoba. no, kako je ve! prije bilo reeno, ima -apa-itas iuri$i-ae i speci/inu -apa-itas agen$i' 6pravo ovaj zadnji moment ini ga samoodrivim, jer mu

NL

namie sredstva za opstanak i razvoj. 5tvaranje poduze!a je golemi korak naprijed u razvoju pravne osobe i prava uop!e, jer se tu takore!i ak i neiva priroda poinje ponaati po naelima svrsishodnih zakona, no)os0a i pravde. No mi smo ve! na drugim mjestima rekli da je ova vrsta pravne osobe, tj. poduze!e ipak ovisno o svom ivom vlasniku i da stoga nije bi!evito u potpunom smislu te rijei. d svog ivog vlasnika, ono dobija volju za opstankom i volju za razvojem. No pokazali smo i to da ova iva volja, naroito u zadnje vrijeme, sve e!e i u sve ve!oj mjeri biva nepouzdanom, neekonominom, a i nedoraslom zadatku koji pred nju postavlja nae vrijeme i proces ostvarivanja ciljeva vrste. 5toga se u samu umjetnu, tj. neivu pravnu osobu % poduze!e % mora ugraditi umjetna volja za opstankom i razvojem. To se ini pomo!u ona dva zakona. Croz njih kapital postaje potpuno bi!evit ili autopoietian+ dobija neke karakteristike ivog stvora. 5 druge strane gledano, ono to je bilo podre"eno iskljuivo logosu $ prirodnom zakonu, poinje se podre"ivati no)osu 1 zakonu, odnosno pravilu kojeg je stvorio ovjek i koje odre"uje ivot drutva. Tako, eto, pr7vo zavrava krug svog razvoja inom speci/inog ivotvorstva, a, istovremeno, i speci/inim samooivljavanjem, bu"enjem i samoosvje!ivanjem. no prirodno postaje svjesno svog drutvenog, svjesno%duhovnog ili umjetnog temelja, temelja koji ima apsolutne razmjere. *2inervina sova % kako je govorio 8egel, doista i uvijek % polije!e tek u suton.). 6 tom samoosvje!ivanju i samoosloba"anju, odnosno bu"enju duha ne sudjeluje, naravno, samo pr7vo, nego i /ilozo/ija i ekonomija i druge znanosti. No dok /ilozo/ija govori o onome to je vjeno, ili ukazuje na ono to je vjeno u ovom prolaznom svijetu, dotle pr7vo govori upravo o nekim elementima same te prolaznosti. no pokazuje koji su to o$nosi )e&u l"u$i)a koji toj prolaznosti daju nekakav smisao i po)ou ko"i* se ba sama ta prolaznost koristi za vlastito osmiljavanje i ostvarivanje zadanog cilja. # ne samo to. 'r7vo otkriva koji su optimalni ili najsvrsishodniji odnosi za ostvarivanje onih ciljeva i obavezuje na njih. ,ato,ato obavezujeTko zna2oda zato to niti ontogenine vrste, isto kao ni kratkovjene individue, nemaju na raspolaganju beskonano mnogo vremena i beskonano mnogo energije za njihovo ostvarivanje, pa prijeka potreba i sigurnost opstanka nalau kao dunost prakticirati upravo one najsvrsishodnije odnose, kako bi se ti ciljevi doista i navrijeme ostvarili. Ni zvijezde nisu vjene, kako se nekad mislilo. # one, ini se, imaju neku svoju /unkciju i neke ciljeve koje trebaju ostvariti prije nego se ugase i nestanu u vjenoj mijeni. 'ored toga to je upravo reeno, moe se tako"er re!i da de/iniranjem prava umjetni organizam, odnosno, tonije, sa)a $r/ava postaje neposredno svjesna svoje bi!evitosti, svrsishodnosti i metoda pomo!u kojih ozbiljuje svrhe ili ciljeve radi kojih nastaje $ postaje svjesnom same sebe. nim, malo rigidnijim itateljima napominjem da drava nije prosta stvar, mrtvi sistem ili neka mehanika interakcija, mehaniki sistem, nego da je ona uistinu neto bi!evito. & to je bi!evito, nuno ima i mogu!nost, barem )ogunost. samosvijesti, mogu!nost koja se i ne mora ozbiljiti, barem ne uvijek i svugdje. & sada jo nekoliko rijei o samoj dravi. 1ekli smo da je pravo instrument samoprisile ovjeka na takve me"uljudske i

NN

stvarne odnose (u smislu ius a$ re) ) i takovo djelovanje koje moe ostvariti ciljeve ljudske vrste, te da se pravo ozbiljuje kao odre"ena $ru(tvena struktura, odnosno, puno tonije, kao o$re&eni tip $r/ave, jer *drava je epitetiki, vrsti, samoodrivi oblik postojanja drutva). 4rava je, dakle, doslovno, ut"elovl"en"e prava, realni ili realizirani u)"etni organi+a) 1 ;potpuna i sa)o$ovol"na: CAristotelD pravna oso%a' Dudu!i da je puno ira i bitno kompleksinja od poduze!a, drava je u bitno ve!oj mjeri i samodovoljna i samoodriva nego to je to poduze!e. Tako"er smo se sloili s 2arSovim miljenjem da je drava *instrument prisile), ali smo njegovo miljenje korigirali dodatkom da drava nije iskljuivo *instrument prisile u ruka)a vla$a"ue klase), nego tako"er instru)ent sa)oprisile l"u$ske vrste, na % kako smo upravo rekli % *na takve odnose i takvo djelovanje koje moe ostvariti ciljeve vrste). 5 obzirom na to, potpuno razvijena drava, mora imati i mo! sa)oprisile ili sa)oprinu$e' <ini se da razvoj drave konicidira s njenom trans/ormacijom, od statusa proste prisilne drutvene institucije u pravnu osobu % institucije koja je, u poetku, mogla izvriti prinudu samo nad subjektima koji su ju sainjavali, ali ne i nad sobom samom, to ima presudnu vanost, jer je ona najvia, na")oni"a, najcjelovitija, i, to je naroito vano % a to, na svoj nain, uvi"a ve! &ristotel % na"va/ni"a umjetna ili neiva pravna oso%a. *Ona" ko "e osnovao $r/avu +a#etnik "e na"veeg $o%ra.%.&..) d poetaka svog postojanja pa sve donedavno, do uspostavljanja liberarno% demokratske gra"anske drave, prema svim subjektima koji su ju sainjavali, drava se mogla odnositi, i odnosila se, jedino kao despot % osoba koja propisuje zakone, tj. nain ponaanja, ali ga sama ne potuje % propisuje zakone za druge, ali naje!e u svoju neposrednu, dnevnu korist. Takva drava, iako je doista, za tadanje doba, bila istinsko *na"vee $o%ro), nije ni izdaleka dovoljno dobro mogla sluiti kao sredstvo za ostvarivanje ciljeva niti vrste, pa je, ini se, morala nekako evoluirati. Njen unutranji razvoj donio je na svijet pravne odredbe i institucije koje su mogle izvriti prinudu i nad samom dravom, tako se ona, kao pravna osoba, u nekim svojim pravima i dunostima izjednaila s prostim individuama kao pravnim osobama. 4ananja, razvijena drava moe biti tuena sudu jednako kao i neka individua koja je drugome uinila tetu, a neke od dravnih institucija mogu izvriti naplatu, plijenidbu ili ovrhu nad imanjem op!e drave i predati ga ote!enoj osobi, ako je ova dobila sudski spor. 3o u vijeme 1imskog prava drava se nije smatrala pravnom osobom, a nije to doista ni bila i to ba stoga to nije mogla izvriti nikakvu prinudu nad samom sobom $ nije imala nikakvih dunosti. Njena volja, predstavljena nekim osobnim suverenom, senatom, ili demoktatskom skuptinom, naelno gledaju!i, bila je ustvari prosta samovolja, koja je, iako esto, ak vrlo esto, ali ipak vie sluajno nego planski ili intencionalno pogodovala ostvarivanju ciljeva drutva ili ciljeva vrste. no veliko u pravu jest upravo ona mo! koje je otkrila i ozbiljila norme i metode pomo!u kojih je drava mogla izvriti prinudu nad samom sobom, te to je pokazala u emu su( obina iva individua i cijela drava jednake % ravnopravne u odnosu na vae!e zakone % a koja je tako"er smislila i propisala takve zakone u odnosu na koje bi svi umni i volitivni subjekti mogli biti svrsis*o$no ili funk-ionalno i pro$uktivno "e$naki $ tvoriti jednakost (ravnopravnost) koja je kreativna, i ... pravedna. 4a nema ove mogu!nosti samoprinude drave, ne bi bilo mogu!e ostvariti ciljeve

NH

ljudske vrste. 4rava je, naime $ kako smo ve! puno puta rekli $ *vrsto i samoodrivo politiko ili organizacijsko sredstvo ostvarivanja ciljeva ljudske vrste) i ukoliko ona ne bi mogla korigirati samu sebe i uiniti se svrsishodnim za ostvarivanje tih ciljeva, tj., ako bi bila suvie rigidna, onda bi ih, kako smo upravo rekli, bilo nemogu!e i ostvariti. 'ravo je prinudilo najmo!niju pravnu osobu na svijetu % $r/avu % da vri prinudu nad samom sobom i da se svako malo korigira, u%pravlja, ili popravlja, o0prav$ava ini pravednom i svrsishodnom, jer jedino ako je pravedna moe posluiti kao sredstvo ozbiljavanja onih ultimativnih ljudskih ciljeva. To nije samo trium/ pravde, nego i onog suptilnog stvaralakog ljudskog duha, jer ovdje se ne radi o prostoj mehanikoj, nego svrsishodnoj ili svrhovitoj svrsishodnosti, a ne radi se tako"er niti o egalitaristikoj jednakosti, nego takvoj koja je produhovljena i vrlo suptilna, svrsishodna, kako smo upravo rekli, i koja jedino kao takva moe posluiti kao instrument za postizanje ili ostvarivanje ciljeva ljudske vrste, ali istovre)eno. i )ateri"alni*. e)otivni*. )oralni*. $u*ovni* i $rugi* -il"eva /ivi*. o$nosno /ivui* in$ivi$ua. n"i*ovi* o%itel"i. u$ru/en"a it$. 'ored toga, time se ostvaruje neto uistinu boansko $ prav$a $ poredak koji vodi ka onome to je najvie, sveto $ svjesnom postojanju univerzuma, koji je svjestan sebe, ili zna samog sebe, kao dobro, neto dobro, moda ak najvie dobro. To je apsolutni trium/ pravde, jer ini se je da o njenom pojavljivanju na ovom svijetu, u velikoj mjeri, ovisi i opstanak onog najvieg, apsolutnog. 6nutranji razvoj drave u znatnoj se mjeri podudara sa razvojem drutva koji se prikazan onim trokutom nekoliko prethodnih knjiga. &li ti nas aspekti njenog razvoja ovdje ne zanimaju. ,animaju nas unutranji momenti onog subjekta A koji predstavlja vlastodrca ili vlast. 5ociologiji, politologiji i pravnoj znanosti ve! je poznato da je, s vremenom, unutar njega dolo do trihotomije, trodiobe na zakonodavnu, sudsku i izvrnu. vim momentima vlasti u zadnje se vrijeme dodaje i etvrti % monetarna vlast $ a moda !e do!i i do daljne podjele. To ovisi o potrebama umetnog organizma $ drutva. 5vrha ove unutarnje diobe je me"usobna kontrola momenata vlasti i mogu!nost da se drava u svojstvu tuitelja suprotstavi sama sebi u sluaju krenja zakona, a samim tim, i mogu!nost dravne samoprinude. To je otvaranje prostora za djelovanje one &ristotelove korektivne prav$e na najvioj i najvanijoj razini. 5vaki od ovih momenta vlasti trebao bi se rukovoditi prvenstveno )otiva-i"o)( dobra pla!a, ugled i priznanja za dobar rad, ali, s druge strane, i mogu!no!u promptnog kanjavanja, te, lakog gubljenja dobro pla!enih drutvenih /unkcija, i, naravn, male pla!e za lo rad. No usprkos trihotomiji ili tetratomiji i unutranjem suprotstavljanju momenata vlasti i njihovih interesa, drava moe biti korumpirana i loe, ak vrlo loe /unkcionirati. To se naalost esto i deava ak i me"u najrazvijenijima. 6 takvim situacijama ljudi se esto uzdaju u nekakvu moralnu obnovu ili re/ormu, pomo! od strane religijijskih institucija ili dobronamjernih karizmatinih individua. No takva se oekivanja gotovo uvijek pokau jalovima ili pogrenima, a nerijetko i katastro/alnima. datle potreba za jednim tako egzaktnim zakonom kakav je Zakon o kontroli efikasnosti vlasti 0 zakonom koji bi onemogu!avao, nee/ikasnost, korupciju i sline pojave, a vlast i dravu trajno i kontinuirano i )otivirao i prisil"avao na

NI

samousavravanje i na $ovol"no efikasno sluenje ostvarivanju ciljeva vrste. odatle i ona esto spominjana potreba sa samopodvrgavanjem administracije tom zakonu, odnosno potreba +a sa)oprinu$o) administracije na pokoravanje reenom zakonu. 9ore smo ve! nekoliko puta rekli da je pravo, prije svega instrument samoprinude l"u$ske vrste. #z toga, premda ne s apodiktikom nuno!u, ali kao optimalno uvjerenje ili rjeenje, proizlazi da bi trebalo uspostaviti globalnu dravu $ dravu ljudske vrste $ a ne dravu jedne ili nekolicine nacija, koja bi se ve! danas trebala smatrati reliktom prolosti. 5uvremena nacionalna drava postala bi tako jedna lokalna pravno%politika tvorevina $ jedna od nekoliko stotina slinih istovrsnih pravnih osoba unutar svjetske ili globalne drave. va bi pak, mislim na globalnu dravu, bila jedan apsolutno samodovoljan i samodrivi umjetni entitet. <iji bi se unutarni i vanjski razvoj temeljio na svim, svrsishodno ujedinjenim snagama ljudske vrste. ,ato se ovo ini potrebnim6spostavljanjem globalne drave, dolo bi do velike i posvemanje uni/ikacije prava i dunosti svih vrsta pravnih osoba koje su uop!e mogu!e. To bi moglo biti sveop!e carstvo pravde, a i slobode. 5 druge strane pak ova uni/ikacija organizirala bi i angairala sve ljudske potencijale i tako bi znatno pove!ala stvaralaku i radnu mo! ljudske vrste, te olakala i ubrzala proces ostvarivanja onih ultimativnih ljudskih ciljeva. 9lobalna drava imala bi ista prava i dunosti kao i druge pravne osobe, npr. obine individue, ali bi njena snaga apsolutno nadilazila snagu svih drugih vrsta pravnih osoba. vdje se nuno name!e misao o mogu!nosti zlouporebe te silne mo!i i o potrebi da se posjeduje oru"e za njenu kontrolu i zauzdavanje. 3edan od instrumenata kontrole te mo!i su neki takvi zakoni kakav je Zakon o kontroli efikasnosti vlasti. &li to, vjerojatno, ne!e biti dovoljno. Vivi duh morati !e, i pored pouzdanog vodstva umjetnog bi!a, i izvrsnih zakona, uvijek bdjeti nad svojom sudbinom i putem kojim ide, i pitati se vodi li on doista kao ostvarenju ciljeva vrste ili ne i, naravno, upirati se u to jasniju i razgovijetniju viziju ili spoznaju naravi tih ciljeva vrste. =to toliko. vdje naputamo podruje prava i vra!amo se vie ekonomiji i politici. v"etska $r/ava 9ore, u jednom od prethodnih poglavlja, opisana ekonomska politika ljudske vrste mogla bi se voditi jedino u okviru ili pomo!u neke svjetske ili globalne drave. njoj sam dosta pisao u * u)i ekono)i"e: Tu sam ukazao na jo neke znaajne pojave koje ukazuju na nunost uspostavljanja svjetske drave vdje bih htio samo istaknuti da bi jedan od zadataka svjetske drave bio i to da, osigura iste i jedinstvene kriterije gospodarenja i ivota za sve lokalne ili nacionalne drave, jer jedino se tako mogu vidjeti stvarne razlike u veliini doprinosa svjetskom blagostanju ili ostvarivanju ciljeva vrste. Tamo gdje svatko svoj doprinos mjeri nekim svojim, lokalnim mjerilom, one stvarne razlike nikako ne mogu izi!i na vidjelo. 5tvara se zbrka, kaos, a nerijetko se i ono to je loije i manje nametne kao neto bolje i ve!e. 9eslo mogu!e globalne drave trebalo bi biti( Je$na vrsta. "e$an planet. "e$an +akonY 6spostavljanjem 9lobalne ili svjetske drave, nacionalne drave ne bi bile ukinute, ali bi se morale odre!i onih momenata svog suvereniteta koji bi ugroavali ili ometali radinost i kretanje svjetskog (a i nacionalnog ) kapitala. To su( pravo na rjeavanje sporova

HB

s drugim dravama putem vojske ili rata+ pravo na postavljanje carina ili drugih barijera+ pravo na emitiranje nekog svog novca, pravo na ozakonjivanje propisa koji bi bili u suprotnosti sa propisima svjetske drave itd. 6nutarnji zakoni lokalnih, nacionalnih drava, ukoliko ne bi bili su suprotnosti s zakonima svjetske drave, ne bi mogli spreavati radinost svjetskog kapitala. Jtavie, komuniciranje (lokalnog stanovnitva) na nekom nacionalnom jeziku, pokoravanje ljudi, nekim speci/inim, nacionalnim zakonima i obiajima, pospjeivalo bi i olakavalo njegovu cirkulaciju i rad na teritorijima tih nacionalnih drava. Capital se, naime moe kretati i raditi samo tamo gdje se ljudi mogu dogovarati, a dogovarati se pak mogu samo ako svi govore istim jezikom. 4ananje granice nacionalnih drava bile su odre"ene prvenstveno granicama nekog jezikog podruja, pa stoga ove drave moda i ne bi trebalo nazivati nacionalnima niti etnikima, nego prije lingvistikim dravama. &li, o tom, po tom. To je pitanje za neku drugu raspravu. Nacionalne drave, u okviru globalne drave mogu se promatrati kao analogon organima visoko razvijenog ivog organizma. 5vaki od tih organa sastoji se od speci/inih stanica, koje su drugaije nego stanice drugih organa. 5vaki organ na sebi speci/ian nain prima i koristi istu i zajedniku krv cijelog organizma, ali radi, tj. /unkcionira $ruga#i"e od drugih % na sebi svojstven nain. No, ove speci/inosti, ne tete cijelom organizmu, nego mu dapae koriste. 5 druge strane, uvjet opstanka tih organa u ivotu jest postojanje zajednike, jedinstvene krvi, koja ih hrani, te pokoravanje principima opstanka cijelog organizma, organizma kao cjeline. .ie i detaljnije i bolje o ovim analogijama moete proitati kod 8. 5pencera. .lasti nacionalnih drava morale bi garantirati neki donji prag ili minimum e/ikasnosti svoje djelatnosti, (X=&4%a), pa bi stoga morale prihvatiti one kriterije e/ikasnosti koje bi propisala mogu!a svjetska drava, a koji bi bili isti za sve lokalne drave. ('ogledaj ,akon o kontroli e/ikasnosti vlasti). Tako bi se vlast u nekoj lokalnoj ili nacionalnoj dravi pretvorila u odgovornost za visinu ivotnog standarda na teritoriju na kojem ona vai i djeluje. 5ama svjetska drava nije nikakav novi tip drave, nego samo epiteti#ki oblik op!eg razvoja dravne organizacije, razvoja koji je u nacionalnoj, gra"anskoj dravi postigao svoju sinte+u. 5vjetska drava samo je glo%alna repro$uk-i"a. te)el"ita epite+a nacionalne gra"anske drave $ oblik koji joj omogu!uje odranje, trajni opstanak. #sto kao i postoje!a gra"anska ili nacionalna drava, i svjetska drava bila bi uvar prava svojih unutarnjih subjekata i nadzornik u izvravanju njihovih obaveza ili dunosti. dnos prema lokalnim gra"anskim dravama bio bi joj najsliniji odnosu kojeg razvijene gra"anske drave danas imaju prema gra"anima ili poduze!ima. 5vjetska drava trebala bi posjedovati i vrlo snanu i e/ikasnu vojsku, koja bi sluila za to da se ponovo uspostavi zakonitost, tamo gdje je ona bila naruena, i to samo ako ju ne bi bilo mogu!e uspostaviti nekim mirnim nainom, bez primjene sile. .ojska bi, jasno trebala tititi i samu ljudsku vrstu i ljudsku civilizaciju od mogu!ih, ali malo vjerojatnih agresora iz svemira. igledno je kako smatram da bi svjetska drava trebala uvesti red i mir na ovom planetu $ red, mir, zakonitost, slobodu i /ivost koja bi sluila ostvarivanju ciljeva vrste. vdje smatram vrlo vanim skrenuti panju na slijede!e( Mir. u ko"e) su ukinute sve opreke. )ogao %i %iti pogu%an po kreativnu

H0

$"elatnost i napre$ak #ak i vi(e nego potpuna anar*i"a ili nekakav totalni rat. Ne treba smetnuti s uma da su veliki civilizacijski usponi esto bili ostvarivani u vrijeme ratova( Clasina 9rka civilizacija u vrijeme 'erzijskih i 'eloponeskih ratova+ 1imska za vrijeme osvajakih ratova koji su, s prekidima, trajali gotovo tisu!u godina. .elika #talijanska renesansa zbivala se istovremeno sa neprekidnim ratovima me"u tadanjim gradovima%dravama i /eudalcima, te provalama :rancuza i Nijemaca. To je stvarno bio permanentni *rat svih protiv svih) ,apadna civilizacija doivjela je velike uspone za vrijeme stogodinjeg, a zatim tridesetgodinjeg rata, a poslije toga u vrijeme Napoleonskih ratova, zatim 5vjetskih i na kraju nevjerojatan tehnoloki napredak za vrijeme tzv. 8ladnog rata. # u vrijeme mira, naravno, nastale su mnoge velike stvari. 2irna razdoblja su vie epohe reprodukcije i velike reproduktivne djelatnosti ali i epohe u kojma u kojima se uje glas nekih 2uza pa cvate umjetnika djelatnost. 'ored toga, mir je stanje stanovite ugode, ivotne sigurnosti i vedrine, i stoga vrlo drago ljudskoj dui, pa zato njemu tee svi razumni ljudi. No, kako smo ve! rekli, i sa mirom treba biti vrlo oprezan i ne smije se dopustiti da se on pretvori u mrtvilo. 5toga mi kaemo( Mir neka vla$a na gro%l"i)a. a na svi"etu /ivotY 'od onim ;/ivoto): podrazumijevamo upravo onu, gore spomenutu ;/ivost: koja stremi ka ostvarivanju ciljeva vrste. 5toga, da se mir ne bi pretvorio u mrtvilo, ratni nemiri i borbe trebaju biti nadomjetene, ne toliko estokom, koliko koliko prin-ipi"elno) i %espo(te$no) konkurencijom % borbom za opstanak i prosperitet u okviru ra+u)ni* +akona i u)"ereni* kriteri"a efikasnosti' Conkurencija bi, poput ratnih sukoba, trebala stvarno ugroavati opstanak i ivot onih individua ili grupa koje nedovoljno e/ikasne da zadovolje one umjerene kriterije ili koje bi direktno ometale ostvarivanje ciljeva vrste, ali bi u tome trebala biti bitno suptilnije i svrsishodnije selektivno sredstvo od rata. Tamo gdje nema stvarnog ugroavanja ivota ili ivotnog standarda, nema niti stvarne borbe za njegovo odranje i unapre"enje. 5veop!i mir, ka kojemu se s ra+logo) tei, morao bi biti svrsishodan, to znai da se ne bi smio shvatiti kao konani cilj ljudskog postojanja, nego tek kao najadekvatnije politiko sredstvo za ostvarivanje onih ultimativnih ciljeva ljudske vrste, a sama konkurencija kao sredstvo za ouvanje njegove dovoljne vitalnosti i dovoljne sposobnosti za njihovo ostvarivanje. Ne treba imati iluzija. #stinski ljudski ivot nije lagan niti beskon/liktan, a ne treba ni biti takav ak ni onda kad je stvarno smislen, dobar i idilian. No, ta lako!a i beskon/liktnost nisu niti toliko vane. .ano je to da ivot bude svrsishodan i vrijedan ak i onih velikih napora i rtava koje se katkada ine. To je ono to mu daje smisao. Ni sre!u moda ne bi trebalo shvatiti kao nekakav ivotni cilj, kako je mislio Aristotel nego prije kao satis/akciju ili nekakvu nagradu za osmiljen ivot ili plodno djelovanje. .ra!amo se svjetskoj dravi. 5matram da bi njena vojna sila trebala sluiti odravanju tog /ivog. $ina)i#nog reda i mira. No. )ora) ponovo navesti i naglasiti $a nikakva vo"na sila. )a kako %ila velika i )ona. ne %i )ogla osigurati nekakav s)isleni re$ i )ir. ako u to) svi"etu ne

H;

%i %ilo prav$e' & prvi i najvaniji, kl"u#ni moment u ostvarivanju te pravde jest podvrgavanje ili sa)opo$vrgavan"e administracije pod jurisdikciju Zakona o kontroli efikasnosti vlasti. Time bi ona bila prinu"ena da svoje ciljeve i interese ostvaruje na isti nain kao i ostali produktivni drutveni subjekti $ tj. bila bi )otivirana na e/ikasno i svrsishodno upravljanje drutvom. & ako se moe suditi po onom paradoksalnom poloaju suvremene adninistracije u razvijenim drutvima, o kojem sam napred ve! govorio, onda bi se sama administracija trebala izboriti za stupanje u motivacijski odnos, jer bi se time oslobodila svog /aktiki ropskog poloaja i stanovite obespravljenosti, a i one udne ridikuloznosti svoje upravljake /unkcije. =to, toliko o nekim vanijim unutranjim momentima svjetske drave. iii Je$an kratki pogle$ unatrag i ko)entar' nunosti uspostavljanja =6 i nekakve globalne, svjetske drave ja sam govorio i pisao prije neto vie od trideset godina. Tada sam se svojim suvremenicima inio nekakvim /antastom. Ni danas me, naalost, ne smatraju drugaijim. 3a se pitam( u to gledaju ti moji kolege, mislioci i znanstvenici ako ne vide da im globalizacija stavlja svjetsku dravu pred sam nos. Naime, globalizacija, koja je proces stvaranja antropotehnoloke civilizacije, pored dobara koje donosi, stvara i takve probleme koje moe rijeiti jedino nekakva svjetska drava. To je ono to ju ini nunom, neophodnom, a ne moje elje, niti elje svih ostalih dobronamjernih ljudi. 2islim da su pravi, ali naivni i loi, /antasti ba oni koje misle da je te probleme mogu!e rijeiti bez svjetske drave. =to, samo toliko. Coga zanimaju detalji, neka potrai * u)u ekono)i"e). Me&ugenera-i"ski ekono)ski i politi#ki o$nosi vdje !u se problemom me"ugeneracijskih odnosa baviti krajnje sumarno 6 3 u)i ekono)i"e4 pokazao sam i to da su generacije veoma vani ekonomski subjekti u procesu ostvarivanja ciljeva vrste, a vani su zbog toga to je za ostvarivanje tih ciljeva potrebno jako puno vremena, pa se mogu ostvariti jedino odravanjem ivota kroz smjenu generacija. stvarnom ekonomskom rastu i civilizacijskom razvoju moe se govoriti tek ako, naelno govore!i, svaka slijede!a generacija ivi bolje od prethodne. stvarivanje tog sve boljeg ivota jedan je od momenata u postupnom ostvarivanju ciljeva vrste. 4o sada je briga o dobrobiti budu!ih generacija bila povjeravana uglavnom instinktu $ Fljubavi prema potomstvuG. Coliko je ta ljubav bila velika vidi se po tome to su gotovo sve ivu!e generacije Fposu"ivaleG novac od budu!ih. Time je bila stvarana in/lacija koja je znatno usporavala ekonomski rast i ometala civilizacijski razvoj. Vivu!e generacije mahom su, dakle, ivjele na raun i na tetu jo%ne%ivu!ih, budu!ih. 5adanja civilizacijska kriza dijelom je posljedica i takvih me"ugeneracijskih odnosa. 6 u)i i drugim knjigama pokuao sam pokazati da bi me"ugeneracijske

H>

ekonomske i druge odnose trebalo izuzeti od jurisdikcije instinkta, tj. one Fljubavi prema potomstvuG i staviti ih pod jurisdikciju $ru(tveni* +akona. To je u skladu sa drutvenom egzistencijom ovjeka, jer na osnovu instinkta odravaju se u ivotu prirodne vrste, a ljudska vrsta, koja je ontogenina i koja ivi u $ru(tvu odrava se na osnovu politike i drutvenih (politikih) +akona koji su pouzdaniji i ovjekovu opstanku primjereniji od instinkata. 4ananja zakonodavstva tretiraju pripadnike budu!ih generacija tek kao potencijalne F%iolo(ke oso%eG. Nuno je me"utim da se oni tretiraju kao pravne oso%e. potpuno ravnopravne pripadnicima punopravni* ivu!ih generacija i da postoje kaznene odredbe za one koji otete interese pripadnika tih, budu!ih generacija. .e! 1imsko pravo tretira /etus kao svojevrsnu pravnu osobu $ nas-iturus. 'ripadnici budu!ih generacija trebali bi se tretirati kao pravne osobe koje imaju -apa-itas iuris ili )orales, ali (jo) nemaju -apa-itas agen$i, pa u dananjici moraju imati zakone i institucije koji !e ih u tome zastupati. ,akoni koji bi regulirali me"ugeneracijske ekonomske i druge odnose uglavnom bi zabranjivali ono Gposu"ivanjeG novca od budu!ih generacija, (Fposu"ivanjeG koje se ostvaruje poticanjem in/lacije), de/icitarno /inanciranje dravnih budgeta itd, ali i prekomjerno unitavanje prirodnog bi!a i druge ini, odnosno djelatnosti koje ne+akonito posiu za +akoniti) dobrima i vlasnitvom budu!ih generacija. 6 svim vanijim momentima vlastitog opstanka ljudska je vrsta instinkte zamijenila drutvenim +akoni)a. 5ada, kada se vidi da me"ugeneracijski ekonomski odnosi spadaju me"u nekolicinu onih najvanijih, za oekivati je da !e se i ovi odnosi konano utemeljiti na +akoni)a. 4rutvo koje me"ugeneracijske odnose nije temeljito reguliralo speci/inim zakonima, ne titi zakonite interese budu!ih, jo%ne%ivu!ih i jo%ne% aktivnih ekonomskih subjekata od nesavjesnosti ili nemara onih ivu!ih. Takvo drutvo jo nema onu bitnu vre)ensku, odnosno epitetiku dimenziju, koju bi trebalo imati, a ne moe se smatrati niti potpuno razvijenim i istinski humanim, zato to ne titi interese onih koji ih sami nikako ne mogu zatititi, jer jo nisu ni zaeti, a kamo li ro"eni % a ve! su odavno bili okradeni. Neki od ovih zakona o me"ugeneracijskim ekonomskim odnosima, kako se vidi iz gornjeg teksta, odnosili bi se na rad dravnih vlasti, a neki bi regulirali me"ugeneracijske ekonomske odnose u obiteljima. Toliko, u najkra!im crtama, o problemima me"ugeneracijskih ekonomskih i politikih odnosa. vdje bih, samo ukratko htio iznijeti jo neke elemente nune brige o djeci. .e! je &ristotel ustvrdio da onaj tko ho!e uiti, mora biti oslobo"en svih drugih dunosti ili poslova, jer uenje zahtjeva odmoran duh i slobodan od briga. To bi pravilo moralo naroito vaiti ba za djecu, jer njima je uenje od presudne vanosti, a dua im nije tako snana i izdrljiva kao u odraslih ljudi. 4jeca bi, radi uenja $ koje je njihov osnovni zadatak i posao $ morala biti oslobo"ena svih ostalih poslova, pa ak i putovanja do kole i natrag ku!i, jer ona iznuruju djecu i otimaju im dragocjeno vrijeme. Na izraz kola, ili engleski s-*ool. ili pak latinski s-*ola dolazi od grkog oNKJS $ shola % dokolica, slobodno vrijeme. .e! to, samo po sebi govori kakav bi trebao biti ivot djece koja poha"aju kolu. 4jeca bi, dakle, morala biti smjetena u iznimno udobnim i pogodnim internatima (najboljim, i najudobnijim to ih ljudska vrsta moe sagraditi), i
H@

povjerena brizi brojnih strunih odgajatelja. 3edine dunosti djece, osim samog uenja, bile bi one koje bi ih pripremale, tj. navikavale na kasniji uredan i civiliziran ivot u zajednici. stalo vrijeme, izvan ovih obaveza i uenja, bilo bi posve!eno igri, rekreaciji, sportu ili nekakvim tzv. slobodnim aktivnostima. 6 u)i ekono)i"e ve! sam napisao da nastavnici nikako ne bi smjeli ispitivati i ocjenjivati uenike koje poduavaju, nego bi to, umjesto njih, inio specijalizirani computor. Time bi se osigurala neophodna objektivnost u ocjenjivanju uenika. & radi stimuliranja nastavnika na to bolji rad, dohodak svakog od njih trebao bi biti proporcionalan prosjenoj ocjeni uenika koje poduava. dgajatelji u internatima i ostalo osoblje koje bi brinulo o djeci tako"er bi moralo biti pla!eno srazmjerno visini rezultata koje postiu uenici o kojima brinu. 4ananju kolu u kojem isti nastavnik poduava, ispituje i ocjenjuje uenike osnovao je jo M' 2' 7vintili"an, oko LB%te godine poslije Crista, a /unkcija uitelja i ispitivaa nije do sada mogla biti rastavljena zbog nedostatka nekog takvog ure"aja kao to je computor. 5ada je, pak, to mogu!e, i ako ne bude uinjeno, kola, koja je moda najvanija ljudska institucija, ostat !e i dalje jedna od najzaostalijih, tj. najzastarjelijih i najneadekvatnijih. 'renoenje znanja s jedne generacije na drugu jest neto od najve!e vanosti za odranje i razvoj civilizacije i ostvarenje ciljeva vrste, pa mu se, prema tome mora posvetiti i odgovaraju!a panja i )eto$a. 5 druge strane, u sklopu nae brige o djeci i o budu!nosti duni smo ih osloboditi ve!ine onih nepotrebnih /rustracija koje ogoravaju ili obezvrije"uju djetinjstvo, a i kasniji ivot u zreloj dobi. 5 tre!e strane pak, nije vie u skladu s razumom i mudro!u, a niti primjereno ostvarivanju ciljeva vrste to to je ovjek toliko vremena i snaga utroio u razvoj )eto$a proizvodnje materijalnih proizvoda, a tako malo u razvoj )eto$a obuavanja novih generacija ljudi. MMM !a+lo+i +a uspostavl"an"e logokratskog $ru(tva i te(koe ko"e se pri to) )ogu o#ekivati 4a bih preduhitrio neopravdane kritike onih koji, nakon svega to sam rekao, ipak misle da sam nekakav pripadnik onog poduze!a ;Lako e)o:, mislim da bi, pored onog to je ve! reeno o ovom problemu trebao re!i i to da sam potpuno svjestan toga je napredak zakonodavstva i napredak u razvoju drutva oduvijek bio, a i ostat !e, jedan od najve!ih drutvenih i povijesnih problema. Na to su ukazivali ve! 'laton i &ristotel, a poslije njih 3. Dodin, T. 8obbes, 2achiavelli, 2ontesbuieu, 1ousseau, Cant, 8egel, Qeber, 4urkheim, ?omte i drugi suvremeniji politiki mislioci, ali jo vie i jasnije krvava. spora i %olna praksa ra+vi"an"a $ru(tva' vdje !u navesti samo jedan kra!i 1ousseauov tekst iz 6Dru(tvenog ugovora6 koji govori o tom problemu. Tekst je uzet iz odjeljka 6O +akono$av-u6' =$ostoji druga te!koa - kae on , koja zaslu&uje na!u pa&nju. /udra+i koji bi prostom puku htjeli govoriti svojim jezikom, umjesto njegovim, nee biti shvaeni. $ostoje na hiljade pojmova koji se ne mogu iskazati narodnim rijenikom. Suvi!e opi pogledi i vrlo udaljeni predmeti podjednako su izvan doma!aja narodnog shvaanja. /nogi pojedin+i koji odobravaju samo one sisteme vladavine !to gode njihovom posebnom interesu, te!ko da bi mogli uvidjeti koristi koje bi izvlaili iz stalnih li!avanja koje im nameu dobri zakoni.

HA

>a bi jedan narod mogao razumjeti zdrava politika naela i upravljati se po osnovnim pravilima koja zahtjeva opstanak i napredak dr&ave, trebalo bi da , paradoksalno , posljedi+a postane uzrokom, tj. da so+ijalni duh, koji bi trebao biti rezultatom uspostavljanja dr&ave, vlada prilikom samog tog uspostavljanja7 i da ljudi, prije uspostave zakona budu ono !to bi trebali postati pomou njih. 6akonodava+, osoba koja ne raspola&e, ni silom, ni moi uvjeravanja, mora, stoga pribjegavati moima druge vrste, koje pridobijaju bez prisile i uvjeravaju bez uvjeravanja. -to !to je oduvijek tjeralo vo2e raznih naroda da pribjegavaju posredni!tvu neba i da bogove aste svojom vlastitom mudro!u, kako bi se narodi, potinjeni dr&avnim kao i prirodnim zakonima, a priznajui istu vlast u izgra2ivanju ovjeka kao i dr&ave, dragovoljno pokoravali i poslu!no podnosili &rtve opem blagostanju i napretku. *vaj uzvi!eni razum, koji se izdi&e iznad doma!aja prosjenih ljudi, to je onaj razum ije je odluke zakonodava+ stavljao u usta besmrtnika, da bi pomou bo&anskog autoriteta poveo one koje nije mogao pokrenuti ljudskim razumom.= Nema sumnje, to je do sada bila jedna od najingenioznijih i kljunih metoda na osnovu koje se podigla i uznapredovala ljudska civilizacija, a koristili su ju neki od najve!ih duhova to ih je dao ljudski rod % 8amurabi, ,oroastar, 2ojsije, #sus, 2uhamed, Con/ucije.Pikurg, 8aronda... &li, kome bi se danas, u ovim ateistikim vremenima, neki zakonodavac mogao obratiti za pomo!------4a kaem kako su mi ove zakone i ostale ideje telepatski doapnuli neki vanzemaljci YYYY9999 #pak, ima neeg na to se mogu osloniti. Najve!i mislioci drutva i drutvenih pojava $ 1ousseau, 4urkheim, 8egel, Qeber, ?omte, 5pencer, 2arS... % oni koji su osnovali sociologiju i politologiju, smatrali su drutvo neim boanskim i esto su, to hotimice to nehotice, znali pokazati da je izraz ODogO sinonim ili simbol za drutvo. 6 O6vodu u politologijuO pokuao sam pokazati da to ima velikog opravdanja. 6 ovom radu ve! sam pokazao da drutvo smatram u)"etni) organi+)o)' Taj entitet. ija je bit transe)piri"ska. doista ima neeg boanskog u sebi. 'olitika je njegova umna, ali nijema volja (*volonte generale)), a politiari i zakonodavci su ljudi koji imaju dar da razumiju tu njegovu nijemu volju i saop!avaju ju narodima. 3a sam, poput 8amurabija ili 2ojsija, tuma ili glasnogovornik nijeme volje jednog vieg, razvijenijeg stupnja opstojnosti tog u)"etnog organi+)a % prorok kroz kojeg on govori % odnosno ovjek koji ovim i drugim tekstovima obznanjuje u to se to, u kakav novi, savreniji oblik, umjetni organizam tei razviti, kako bi ljudskoj vrsti bio to svrsishodnije i blagotvornije sredstvo za njen slobodni opstanak i ostvarenje njenih ciljeva. Dlago onim narodima, koji, me"u prvima, svojom panjom budu poastili onakve misli i zakone kakvi se ovdje izlau, jer !e ih onaj budu!i, razvijeniji umjetni organizam, ijem ozbiljenju tako budu sluili, uistinu bogato nagraditi za njihovo zalaganje. 5pomeno bih jo jednu stvar koja daje za pravo takvim oekivanjima kao to su moja. 8obbes, Pock, 2ontesbuieu, 9rotius, 5pinoza, 1ousseau i drugi prosv"etitel"ski mislioci, koji su postavili teorijske temelje gra"anskog drutva, nisu se mogli pozivati na

HL

volju ili rijei nekakvog boanstva, kao njihovi veliki prethodnici, ali oni su tvrdnjom+ da je ovjekovo priro$no i neotu&ivo pravo da ivi u takvom drutvu kao to je gra"ansko, doista podstaknuli i pokrenuli ljude na njegovo ozbiljavanje. Ta je tvrdnja uvelike dola glave /eudalizmu. Dudu!i da je ovjek, pored ostalog, kako se smatra, i ;%ie slo%o$e:, onda, slino onome gore, i ja, danas, mogu re!i da pripadnici ljudske vrste imaju neosporivo pravo (#65 9=NT#62, koje je prirodno (speci/ino) pravo ljudskog roda), da ive u jednom drutvu poput logokratskog, drutvu koje bi bilo slobodnije, pravednije, sigurnije i /unkcionalnije, tj. svrsishodnije od postoje!eg gra"anskog drutva, % svrsishodnije za ono bitno, za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste i osmiljavanje ivota individua. &ko se ne bi ozbiljio onaj gore spomenuti, vii razvojni oblik drutva, umjetnog organizma, i civilizacije uop!e, onda bi bile besmislene sve rtve, koje su, od poetka ovjekovog postojanja, bile prinesene napretku. 5toga !e rad na njegovom ozbiljavanju okruniti smislom, ne samo ivot onih ljudi koji budu radili na tome, nego i cijelu ljudsku povijest i sve patnje kojima je ona bila obilato protkana. MMM 5e%er i l"u$ski -il"evi Dudu!i da je ovaj tekst namjenjen i ljudima koji ive u krugu neoneolitske i neoantike civilizacije, ovdje bi bilo dobro pozabaviti se i pitanjem( zato Qeberova knjiga Protestantska etika i $u* kapitali+)a. koja je kod nas vrlo poznata i cijenjena, nije znaajnije utjecala na na neoneolitski mentalitet i podstakla nas na razvijanje kapitalizma i op!enito povijesnotvornost, ontogeninostNa prvi pogled, ini se da je poseban razlog tome to to kod nas praktiki nije bilo i nema protestantizma ija je etika bila podstrek razvijanju kapitalizma. Nema sumnje da je to jedan od uzroka, ali ni izdaleka jedan od onih najvanijih, jer Qeberova je knjiga dola kod nas nakon uspostave prvobitnog kapitalizma i mogla je, po rijeima samoga Qebera utjecati na njegovo razvijanje i mimo protestantizma i snanije od njega. 5ama knjiga, naime, izvrsno je pisana i daje vrlo jake etike i utilitarne stimulanse ka razvoju kapitalistikog mentaliteta. 9lavni razlog izostajanja tog uticaja na nas, a i intezivnijeg uticaja na druge narode svijeta jest, po mom miljenju, u tome to Qeber u toj svojoj knjizi nije nita rekao o po+ivu ovjeka uop!e, odnosno o kljunom pozivu (%eruf ili vo-atio) l"u$ske vrste, a taj je stvaranje u)"etnog %ia. i rtvovanje ivotnih i radnih snaga svih nacija, rasa i ljudskih generacija upravo stvaranju tog, u)"etnog %ia $ kapitala. n je govorio samo o tome kako su protestantizam, a i druge re/ormirane crkve, svojom etikom otkrile onaj ovosv"etski CsekularniD. radni i spasonosni po+iv in$ivi$ua, odnosno to da su ove individue od Doga po+vane da ga ispune kroz neku djelatnost koja proizlazi iz okvira aktualne, odnosno tada vae!e podjela rada. ptimalna samoa/irmacija individua kroz taj ra$ni po+iv, tj. posredstvom njega, bila je moralna dunost induvidua i onaj istinski spasonosan akt. no, me"utim to je ovdje bitno, i to moe imati najve!i utjecaj, jest to da je % govore!i jezikom op!e religioznosti % Dog po+vao ovjeka (kao vrstu) da stvori u)"etno %ie. kapital i $ru(tvo ko"e e %iti +asnovano na n"egovo) kori(ten"u 0 kapitali+a). To je doista onaj bitni i istinski zadatak kojeg je n (ukoliko zaista postoji), stavio pred

HN

ljudsku vrstu. Cao kljuna nagrada za sudjelovanje u tom zadatku i njegovo izvravanje moe se pomiljati neto kao spas ljudske vrste u nekoj speci/inoj transcendenciji % oslobo"enju od robovanja kauzalitetu prirode, smrti itd. &li nagrada za istinsko, produktivno sudjelovanje u stvaranju umjetnog bi!a i njegovom produktivnom koritenju u svrhu speci/inog, slobodnog opstanka ili spasa ovjeka dobija se tako"er i na ovom svijetu, i to u obliku boljeg, lakeg, slobodnijeg i smislenijeg ivota, a dobijaju ju prvenstveno naro$i i genera-i"e, a kaktkada ju, za ivota, dobiju i kreativne individue. No onu kljunu nagradu, koja svojom vano!u premauje sve to se moe pomiljati, a koja je, per sua) genere. trans-en$entna. dobija, kako je ve! re!eno, iskljuivo neka vrsta, i to za usp"e(an pothvat stvaranja u)"etnog %ia i opstanak zasnovan na njegovom koritenju. Takva vrsta ne moe se smatrati samo po+vano) da pokua stvoriti umjetno bi!e, nego tako"er i jednom od onih malobrojnih o$a%rani*, jer je uspjela u tom svom pokuaju, tj. svom po+ivu i postala doista nalik Dogu $ sposo%na stvoriti ne(to %ievito. autopoieti#no 1 pokazala je svoju ontogeni#nost' Neku takvu, istinski darovitu vrstu ne mogu zaustaviti, ni oni Diblijski kerubini, ni njihovi plameni maevi koji uvaju ulaz u =den i pristup ta%lu hivota .(Wenesis ?. >e ) No, oni su )o/$a samo jedan lukavi izazov kojim se % govore!i jezikom teologije % slui Provi$nost, da bi namamila pripadnike kreativnih vrsta da se kre!u i djeluju u tom pravcu, a moda su, pak ti kerubini i njihovi plameni maevi zapravo simboli nekakve posljednje prepreke koju treba savladati da bi se neka vrsta de/initivno potvrdila kao o$a%rana. Tko zna koliko onih, nedovoljno kreativnih ili nedovoljno razumnih i nemarnih vrsta u univerzumu ne uspijeva udovoljiti ovom po+ivu i nestaju u tami vjenog zaboravaJto se tie samih naro$a, vjerujem da !e, za razliku od dosadanjih, neke budu!e historiogra/ije, kao o$a%rane ili %ogonosne tretirati one naro$e koji su bili ontogenini, tj. koji su dali neke od kljunih doprinosa razvoju umjetnog bi!a i njegovoj a/irmaciji kao sredstva spasa i oslobo"enja vrste. 4a je Qeber tako postavio stvari, moda se 5lavenski narodi koji pripadaju neoneolitskoj civilizaciji ne bi u toj mjeri priklonili suprotnom, 2arSovom uenju, koje je zahtjevalo odustajanje i apstinenciju od stvaranja i upotrebe umjetnog bi!a. No, to je diskutabilno, izme"u ostalog i zbog toga to je Qeber djelovao puno kasnije od 2arSa $ kad se *komunizam* takore!i ve! bio ukorijenio u onom presudno vanom dijelu drutvene svijesti, a i u praksi. 4alje. 5pasonosnoj volji da se udovolji po+ivu. Qeber suprotstavlja prostu individualnu lijenost, inertnost ili naprosto nesposobnost. No. #ini se v"ero"atni"i) i istiniti"i) $a "e ta ;nesposo%nost: ustvari i+ni)no velika ontoklasti#ka sposo%nost. t"' )o $a se opstruira stvaran"e u)"etnog %ia. )o. ko"a "e. kako s)o ve #esto nagla(avali. vrlo $o%ro skrivena ra+ni) )aska)a. i ko"u "e stoga vrlo te(ko raskrinkati. Ta mo! nije nita drugo do ono :ichteovo ra$ikalno +lo, a jedno od njegovih osnovnih lukavstava $ u+ to (to *ini nekakvu ne)o ili nesposo%nost % jest i to da upravo stvaranje umjetnog bi!a proglaava radikalnim zlom. Tretiranje toga radikalnog zla kao proste nesposobnosti jest naivnost i potcjenjivanje koje mu daje snagu i prostor za djelovanje. &li zato Qeber skupa sa onim idejama koje zastupa, a koje su se kroz praksu
HH

kapitalizma pokazale produktivnima, ni dan danas ne djeluje na ljude sa podruja neoneolita i neoantike3edan od aktualnih razloga je i to to je ivot utemeljen na stvaranju i upotrebi umjetnog bi!a, kao osnove ivota ,apada, poeo intezivno i nairoko pokazivati i one nus% pojave svog opstanka i djelatnosti $ opasno zaga"ivanje i razaranje prirodnog bi!a, tj. svijeta prirode, koja je osnova ivota uop!e. 4rugo. 'ripadnici neoneolitske i neoantike civilizacije vrlo su dobro ivjeli od, kako sam ve! rekao, plodova ,apada i izdanog rada umjetnog bi!a, i tako, na svoju nesre!u, i nesre!u cijelog ovjeanstva, na jedan potpuno neoekivani nain, ostvarili mrana 2althusova predvi"anja o dis/unkcionalnom rastu ljudske populacije. 4anas su suvine i nepotrebne dvije tre!ine ukupnog ovjeanstva, a moda i vie od toga. Colika bi tek bila ukupna ljudska populacija kad bi se umjetno bi!e potpuno razvilo i na podruju neoneolitske i neoantike civilizacije, a ne bi postojala e/ikasna kontrola veliine ljudske populacije'oseban zazor izaziva ona najdublja ili najintimnija unutranja slabost ,apada, koja se oituje kao ona ve! spomenuta ne)o $a se % usprkos dugoj demokratskoj tradiciji % dovoljno e/ikasno kontrolira vlastita administracija. posljedicama toga nedostatka ve! smo gore dosta rekli. ntoklastiki duh Neoantike i Neoneolita lukavo upiru svoj optuuju!i prst upravo na spomenute (a i one nespomenute) nusprodukte razvoja ,apada, opominje svoje narode da ne idu istim putem i podstie ih na 8ladni rat, 4ihad ili sline akcije koje su se i nekada, poput kuge ili katastro/alnih elementarnih nepogoda, iz 5rednje &zije obarale na mladu =vropu. 2arSove, ontoklastike ideoloke i socioloke zamisli, imale su neusporedivo ve!u pokretaku snagu od Qeberovih, jer je on proklamirao da je ukidanje umjetnog bi!a, kapitala i kapitalizma $ dezalienacija $ te stvaranje drutva baziranog na drutvenom vlasnitvu, ne sa)o )oralni. nego i esen-i"alni po+iv i kl"u#ni +a$atak -i"elog l"u$skog ro$a. t"' #ov"eka uope' #stina, Qeber nije pisao u situaciji u kojoj je tek trebalo uspostaviti kapitalizam, nego naprosto objasniti zato je on, uz skro)nu pomo! protestanske etike i usprkos golemim i grevitim otporima ipak bio etabliran. (9lavnu pomo! ljudima koji su radili na uspostavljanju kapitala i kapitalizma pruila je nu/$a. potre%a.) No, svejedno, da je Qeber kojim sluajem bio pokazao kako je stvaranje umjetnog bi!a, kapitala i drutva koje bi svoj opstanak temeljilo na njegovoj upotrebi po+iv koji je stavljen pred cijelu ljudsku vrstu, vrlo je vjerojatno da bi takvo tivo imalo puno intezivniji i blagotvorniji uticaj na razvijanje ljudske civilizacije nego knjiga koju je stvarno napisao, a koja je, i ovakva kakva jest, doista vrijedna velikog potovanja. Xuidbuid est, ini se loginim ili barem vjerojatnim da bi ovjek, tj. ljudska vrsta sranije, lake i sa manje patnji, lutanja i rasipanja snage i vremena, te tako"er i znatno djelotvornije ostvarivala svoje ciljeve kad bi joj oni bili jasni, barem u svojim op!im obrisima. MMM =to, nasuprot Qeberu, mislim da najvie treba istaknuti to da je stvaran"e u)"etnog %ia i njegovo koritenje kao osnove ljudskog ivota onaj osnovni po+iv, koji

HI

nije stavljen samo pred raznorazne individue, niti pred nekolicinu naroda, nego pred cijelu ljudsku vrstu, i da !e isticanje upravo te istine, tj. tog osnovnog po+iva vrste, intezivnije pokretati ljude na razvitak civilizacije, nego protestantizam i .eberova knjiga zajedno. 3asno, to je samo moje miljenje. naj, me"utim, Coji je stavio taj po+iv pred ljudsku vrstu, moda ima sasvim drugaije planove i metode koje su nama nedokuive. 4ijalektika povijesnog razvoja esto iznena"uje i najpronicljivije mislioce i ini nam se vijoglavom. Nije ni udo. Ta ona je mani/estacija nekakve boanske kreativnosti ili Doje djelatnosti. Va/nost tr/i(ta . konkuren-i"e i reguliran"a n"ene /estine 'rije nego prije"em na kratko izlaganje o tim stvarima, napominjem da je ovaj dio teksta namijenjen prvenstveno ljudima u zemljama koje pripadaju neoneolitskoj i neoantikoj civilizaciji. Pjudi na ,apadu uglavnom dobro znadu to su trite i konkurencija. MMM 5vi ste vi, dragi neoneoli!ani i neoantiani sluali o tome koliko je trite vano za na opstanak. Te su prie vie nego istinite, ali onima vaim znanstvenicima koji vam ih priaju nije sasvim jasno koja je prava, najvanija /unkcija trita, pa ni vama nisu mogli dovoljno jasno ukazati na tu njegovu /unkciju i vanost. 'okuat !u vam to pribliiti jednim primjerom kojeg sam upotrijebio u knjizi OBalkansko proro#anstvoO( 68 >va ovjeka donesu na tr&i!te jednaku koliinu &ita, jednake kvalitete, i jednako ga uspje!no prodaju po jednakoj +ijeni, za jednaku sumu nov+a, npr. ? @@@ @@@A. 8ini se kao da je tr&i!te bilo jednako milostivo prema jednome i drugome. /e2utim, jedan od njih radio je neznalaki, nemarno i po zastarjelim metodama, pa ga je proizvodnja prodanog &ita ko!tala ? B@@ @@@A. 3aj je oti!ao kui s gubitkom od B@@ @@@A . >rugi je radio puno pametnije i po puno boljoj metodi, pa ga je uzgoj &ita ko!tao samo C@@ @@@A. *n je oti!ao kui sa B@@ @@@A dobitka. $rvi se vi!e nikada nee vratiti na tr&i!te, jer ga je ono upropastilo. >rugoga je nagradilo i dalo mu !ansu da do2e opet. ajva&nija funk+ija tr&i!ta, kako pokazuje ovaj primjer nije, da o+jenjuje vrijednost onoga !to smo donijeli na tr&ni+u , premda ono ini i to , nego da pro+jenjuje vrijednost onoga !to smo ostavili kod kue , vrijednost, odnosno efikasnost, ili, ekonominost metode, naina na koji smo proizveli robu koju smo iznijeli na tr&i!teD 0rite je, dakle, rasudna i selektivna snaga umjetnog bi%a! 6atirui neproduktivne metode i ljude, a nagra2ujui dobre i produktivne, tr&i!te vue ovjeanstvo putem napretka. 0 kako nove, bolje metode proizlaze iskljuivo iz kreativnosti obdarenih individua, ono nagra2uje i kreativni rad. 4stina, tr&i!te esto zakasni nagraditi kreativne individue, ali zato ne zaboravlja nagraditi narode koji su se poslu&ili produktima njihove kreativnostiD; =to, toliko o pravoj /unkciji trita. & sada rije, dvije o takozvanom 5vjetskom tritu. &ko niste ekonomisti, koji ve! znadu te stvari, moete mi vjerovati na rije kad kaem da ve! odavno nema toliko daleke, primitivne i toliko izolirane zemlje na svijetu,

IB

da joj opstanak uvelike ne bi ovisio o tom, 5vjetskom tritu. 5ve su zemlje danas nevidljivim pupanim vrpcama vezane za nj, i ni jedna zemlja, ako ima iole zdravu privredu, ne proizvodi vie za sebe, nego za 5vjetsko trite, na kojem tako"er kupuje i sve ono to sama ne moe $ovol"no ekono)i#no proizvesti. Co ne radi tako, neizbjeno propada. pstanak svakog dananjeg naroda ovisi o tome ho!e li togod prodati na toj, 5vjetskoj trnici. &li, kako je ve! pokazao onaj primjer, na njoj se moe prodavati i s gubitkom. Narod koji tako prodaje, osu"en je na neugodnu dijetu, a na kraju na propadanje, a moda i izumiranje. 5 dobitkom se, sa tog trita moemo vratiti ku!i jedino ako smo prije toga, ondje, kod ku!e ekonomino proizveli ono to smo tamo prodali. & ekonomino proizvesti te stvari, danas, moemo jedino ako ivimo i radimo onako kako propisuju ona dva zakona, ili na neki drugi, ali sli#an nain. vime sam, nadam se, ukazao, i na pravu /unkciju trita, i na vanost, tj. stanovitu neophodnost onih zakona. 5ada, ukratko, o konkurenciji i o uenju koje je u socijalistikim zemljama bilo proglaeno nekakvim socijal%darvinizmom. na je bi koji sva stvorenja tjera putem napretka. 4a nema nje, svijet bi bio carstvo propasti i jada, pod vla!u osrednjih ili najloijih pripadnika svih vrsta. Conkurencija, me"utim, otima vlast iz njihovih ruku i daje ju najsposobnijima % onima koji mogu najvie uiniti za opstanak i napredak svoje vrste ili drutva. Conkuriranje je, dakle, prirodna metoda pomo!u koje se vrste uvaju od degeneracije i izumiranja. To vai i za ljudsku vrstu, a treba vaiti i za ljudsko drutvo. no drutvo koje onemogu!i djelovanje konkurencije, ubrzo se pretvara u ustajalu abokreinu, a potom u smrdljivu barutinu, koja je izvor mnogih bolesti i zala, i raj za zmije i pijavice. &li, s druge strane, ono drutvo koje zakonima ne obuzda priro$nu /estinu djelovanja konkurencije, moe se pretvoriti u pravi osinjak ili zmijsko leglo % Orat svih protiv svihO, u kojem se svi me"usobno prodiru i u kojem opet, prvi stradavaju ba oni najvredniji i najproduktivniji lanovi drutva. #z toga, na kraju proizlazi jednaka teta kao i iz spreavanja njenog djelovanja. #maju!i to u vidu, prikazane zakone izradio sam tako da mogu obuzdavati estinu prirodne konkurencije i da se poeljna veliina njenog utjecaja moe regulirati pove!avanjem i smanjivanjem one, Onajmanje dozvoljene visine X'C%aO. Time se istovremeno regulira i brzina ekonomskog rasta. & analizom koja je utemeljena na upotrebi 9ausove krivulje, moe se otkriti koja je idealna, tj. optimalna visina X'C%a i X=&4%a za neko razdoblje, no sada ne moemo o tome. vdje, me"utim, treba imati u vidu i to da konkurencija ne spada medju takozvane OelastineO trine pojave i da njena OponudaO ne bi jako posluno slijedila pad potranje za njom. 5toga bi estinu djelovanja konkurencije trebalo ograniavati i maksimiranjem visine X'C%a. 2aksimalna dozvoljena veliina X'C% a mogla bi biti, recimo( >. 5va dobit koja bi X'C pove!avala iznad te vrijednosti, mogla bi se s potpunim pravom smatrati posljedicom injenja tete potroaima, partnerima, budu!im generacijama, ili samoj prirodi, pa bi se bez naknade oduzimala poduze!ima i davala /ondovima ote!enih subjekata. vakav bi nain suzbijanja estine konkurencije bio vrlo e/ikasan, jer nikome se ne bi isplatilo da radi suvie revno i da tako stekne dobit koja !e mu biti oduzeta. 3asno, ni taj se nain ne moe primjeniti uvijek i na bilo koji nain.

I0

3edan od nezaobilaznih uvjeta njegove primjene jest da vai za cijeli svijet. 3er, ako bi on vaio samo u jednoj ili nekolicini zemalja, onda bi ih on doveo u podre"en i neodriv poloaj spram onih zemalja u kojima ne bi vaio, i koje bi stoga nesmetano i lako mogle ostvarivati svoje interese, ine!i tetu drugim subjektima. 'arcijalna primjena metode maksimiranja X'C%a dala bi, dakle, privilegije tetoinjama, a ugrozila egzistenciju potenih i istinski produktivnih drutvenih, odnosno ekonomskih subjekata. 2aksimiranje X'C%a moda !e se kasnije pokazati jo vanijim jer !e se reguliranjem njegove maksimalne dozvoljene veliine mo!i tako"er regulirati i brzina razvoja civilizacije. To je veoma vano, jer, kako smo ve! rekli, i prebrz, i prespor civilizacijski razvoj mogu nepotrebno ogoriti i obesmisliti ivot mnogim generacijama ovjeanstva. MMM Mogue perspektive 1ado bih o budu!nosti rekao neto lijepo, ohrabruju!e, ali mislim da !e ona, ak i ako bude dobra, za ve!inu naroda biti vrlo teka, jer sada se moraju ispravljati greke koje su poinile prethodne generacije. Tu mislim na onu neposrednu budu!nost $ ovo i slijede!e stolje!e. staje mi jedna, vrlo neugodna stvar( da itatelje koji pripadaju neoantikoj civilizaciji, a ije zemlje imaju velik natalitet, podsjetim na to da je ponuda ljudskih ivota, ve! vie od jednog stolje!a nerazumno velika, pretjerana i da danas ima oko tri ili etiri milijarde ljudi koji su prekobrojni, i kojih se ljudska vrsta, i protiv svoje volje mora osloboditi, da bi mogla opstati na neki OnormalanO nain. 4oveli smo se, naalost, u situaciju u kojoj nam je, kako sam ve! govorio, za na vlastiti opstanak, vanija neka jadna biljna ili ivotinjska vrsta, nego itavi narodi ili rase, pa !e neki, usprkos naem humanistikom uasavanju, morati preko palube. Tko !e oti!i, a tko ostati, ve! sada presu"uje trite, a ono nema nikakve samilosti niti sentimentalnosti prema onima koji ne mogu opstati na nain koji je prikazan onim zakonima i, op!enito, ovim mani/estom. 4a me ne bi ste krivo shvatili, ne propisujem ja nikome kako mora ivjeti, nego samo, pomo!u onih zakona, i ovog teksta dovodim do rijei, tj. prikazujem nain ivota kojeg nam je propisala neka sila to je puno mo!nija od nas i od naih Dogova. Nitko vas ne!e prisiljavati niti na to da potujete taj, n"en zakon. &li, ako ga ne budete potovali, eka vasE zna se. Nemojte se zavaravati iluzijom da visokorazvijena, suvremena civilizacija ne!e dozvoliti da neki narodi izumru. 3edan od zadataka visokorazvijene civilizacije je i to da to je mogu!e e/ikasnije i bezbolnije uklanja povijesno i civilizacijski nepro$uktivne narode, rase, drutva, grupe i sve ostale "alove subjekte sa ovoga svijeta. # ta je selekcija jedan od uvjeta OnormalnogO opstanka ljudske vrste i ostvarenja njenih vitalnih ciljeva. MMM & sada o jednoj drugoj stvari koja se tako"er tie neoantike civilizacije i njenih ljudi. 4ananji neoantiki narodi uvaju jednu veliku vrijednost antike civilizacije. To je antropocentrizam % nazor po kojem bi ljudski duh i ljudski rad trebao biti izvorom svih dobara i vrijednosti i Fmjerilo svih stvariG('rotagora). No u situaciji u kojoj je umjetno

I;

bi!e ve! stvoreno i postalo glavnim subjektom daljnjeg razvoja civilizacije, antropocentrizam dananjih neoantikih naroda ontoklasti#ke je naravi i moda bi ga prije trebalo zvati nekakvim antropo/undamentalizmom ili patolokom duhovno!u ili pak nekakvom kultur%patologijom. ,bog te svoje patologije on je bitno in/erioran ,apadnjakom tehnocentrizmu, u okviru kojega je umjetno bi!e kljuni izvor vrijednosti a njegovo trite Fmjerilo svih stvariG. 6 prethodnom tekstu ve! sam rekao da je, u vrijeme povijesti ljudski duh bio sredstvom razvoja umjetnog bi!a, a da !e se u postpovijesnom vremenu umjetno bi!e koristiti i kao sredstvo razvoja ljudskog duha. To mi se ini vrlo smislenim i izvjesnim. No, to znai da !e antropocentriki svjetonazor opet postati aktualan, i to u drugaijem, viem i dubljem smislu nego nekada, u &ntici. vo !e pak za neoantike narode biti nekakva sre!a tek ako se budu mogli odre!i patolokog, ontoklasti#kog antropocentrizma te priznati i prihvatiti umjetno bi!e kao sredstvo duhovnog razvoja. & ako ga ne prihvate oni, prihvatit !e ga drugi narodi, jer dananji neoantiki narodi, iako najznaajniji i najbrojniji, ipak nisu jedini uvari antropocentrinog svjetonazora i njegovih vrijednosti. MMM Jto se tie neoneolitskih naroda, u onom diskursu o potronji ve! sam pretkazao da daljnji razvoj civilizacije ukazuje na to da narode ija je kultura utemeljena prvenstveno u potro(a#ko). neoneolitsko) sv"etona+oru ipak eka jedna velika renesansa, a moda ak i njihovo zlatno doba, i to, kako sam ve! napomenuo, zato to !e umjetnom bi!u biti potrebni takvi narodi i takva populacija uop!e, ko"a e )u svo"o) $egusta-i"o) i potro(n"o) n"egovi* proi+vo$a o$re&ivati $al"n"i prava- ra+vo"a' No, da bi se tako, u punoj mjeri mogli okoristiti djelatno!u umjetnog bi!a, ti se narodi moraju odre!i svoje paranoidnosti i dobro skrivene mrnje i agresivnosti prema umjetnom bi!u i civilizaciji koja ga je stvorila, i $ati neki presu$no va/an ele)ent n"egovo) ra+vo"u' 'ripadnici neoneolitske civilizacije, kako sam ve! vie puta rekao, intezivno su opstruirali razvoj umjetnog bi!a, koje je danas glavni stvaratelj bogatstva i stoga su, kao to je poznato, vrlo zaostali i op!enito vrlo siromani, ne samo kao individue, nego i kao cijela drutva ili nacije. No etabliranjem onih zakona u svojim dravama, oni bi umjetnom bi!u (tj. u)"etno) organi+)u koji ga nosi) dodali onaj kljuni element koji je neophodan za njegovo /unkcioniranje i daljnji razvoj. Time bi stekli, i bogatstvo i status povlatenih korisnika tvorevine kojoj je rtvovano svekoliko dosadanje ljudsko postojanje. Taj narod lako bi mogli biti 1usi. Ne samo +ato (to su skloni rafinirati i pro$u*ovl"avati svo"u potro(n"u. (to i)a presu$nu va/nost. nego se to vidi ili nadaje i iz toga to su u razdoblju komunizma pokazali da znadu vrlo dobro rukovati tehnikim, tj. tehnolokim aspektima umjetnog bi!a. # premda su i oni, poput ostalih neoneoliana, zloupotrebili tehnologiju, tj. upotrijebili ju u svrhu spreavanja vlastitog napretka u bitnim stvarima, ipak su, ak i pomo!u te zloupotrebe stvorili, do sada najve!e politiko carstvo na ovom planetu. ,a svega tridesetak godina, ve!inu svojih neolitskih naroda, koji su znali samo za likove opanke i O2ariju &ndrejevnuO % drveni plug % (4ostojevski), doveli su dotle da se mogu sluiti nuklearnom tehnologijom i da prvi iskorae u svemir. No, tko zna, moda !e se ba 1usi, i ostali 5laveni, kao i do sada, naje!e opirati proirenju vlasti umjetnog bi!a, a ovi zakoni bit !e u dogledno vrijeme etablirani u Cini,

I>

koja je u povoljnoj politiko%povijesnoj poziciji da to uini, ili !e pak biti 3ponovo otkriveni4 negdje na ,apadu gdje je umjetno bi!e i stvoreno, tj. dovreno, pa !e tamo, ti, ili takvi zakoni, tako"er biti uvedeni i u drutvenu praksu. =to toliko o mogu!im i vjerojatnim putevima daljnjeg razvoja. 3asno, sve su ovo bila samo naga"anja kojima ne treba pridavati preveliku vanost. MMM Na kraju, ini mi se veoma vanim skrenuti panju na jednu /razu koja se esto mogla uti u ;B. stolje!u, a uje se i danas( $a posto"e ra+li#iti putevi ra+vo"a' va /raza sluila je tome da opravda antipovijesne tendencije i bezbrojne gluposti na podruju svjetskog kulturnog, politikog i drutvenog ivota, a nastala je u vrijeme kad je nestalo, ne samo suvislih shva!anja povijesnog razvoja, nego ak i vjere da takvo neto uop!e postoji. Nasuprot toj /razi iznosim tvrdnju( da razvoj civilizacije ima jedan speci/ian i nezamjenjiv tok i zakonomjernost koja ga dosta vrsto odre"uje. (.idi moje knjige Na-rt +a kritiku $i"alektike i Apokalipsa. dstupanja od tog toka mogu!a su, pa ak i nuna, u stanovitoj mjeri, ali ono to doista tei ka istinskim ciljevima povijesnog ili civilizacijskog razvoja, ili pak ostvarenju ciljeva vrste, morat !e se, prije nego bude kasno, vratiti u onaj pravi tok, da bi ih postiglo, odnosno ostvarilo, jer samo se jednim putem moe sti!i do njih. no to previe zastrani, ili zaostane bit !e izgubljeno. 6ostalom, budu!nost i nije za svakoga, a povijest je, pored ve! reenog, i ono 8egelovo FsuditeG, i proces oi!enja ili osloba"anja ljudske vrste od onih njenih elemenata kojima nije mjesto u toj budu!nosti, ili koji svojom antipovijesnom djelatno!u ometaju i nastoje sprijeiti njeno potpuno ozbiljenje, tako da ne treba niti aliti za onim to propadne. =to, ja, toliko. Vao mi je to ovaj dio rasprave zavravam tako tekim rijeima, ali to se tu moe, njihov op!i ton i teinu bira i odre"uje vrijeme u kojem ivimo, a koje tim rijeima scmo re/lektira s7mo sebe. ki-a sv"etske povi"esti .e! smo vie puta rekli da je povijest ontogeni#ni pro-es % pro-es stvaran"a u)"etnog %ia' 6mjetno se bi!e, pak sastoji iz mnogo raznorodnih elemenata. <ine ga znanosti, tehnologija, drutva, kulture i politika, ali tako"er i religija, umjetnosti i /ilozo/ija. 5vi ti elementi ili momenti umjetnog bi!a koje smo nabrojali, tako"er su i elementi svjetske povijesti. No povijest ine i raznorodna povijesna kretanja, pokreti. Neki od njih bili su povijesnotvorni, ili moda bolje, ontogeni#ni. odnosno ontopoieti#ni $ teili su ka uspostavljanju i razvijanju umjetnog bi!a, odnosno neeg bi!evitog uop!e. &li, u povijesti je bilo znatno vie onih pokreta koji su htjeli onemogu!iti stvaranje umjetnog bi!a. Njih, kako sam ve! rekao, nazivam antipovijesnima ili ontoklasti#ki)a, jer su teili ka unitenju i zatiranju umjetnog bi!a, ili %ievitosti ovjekove tvorevine uop!e. Treba ih to

I@

je mogu!e jasnije razlikovati i razluivati od ontopoietinih, jer oni, iako su reakcija na ontopoietine ili ontogenine tenje, djela ili pokrete, i jedna vrsta /akticiteta, nisu momenti povijesti u onom strogom smislu tog pojma. Co ho!e dati prikaz svjetskopovijesnog procesa, taj treba prikazati razvoj umjetnog bi!a % od onih jednostavnijih njegovih /ormi i elemenata do zrelilijih $ i to onim redom kojim su one nastajale u svjetskopovijesnoj zbilji, tj. u vremenu. Cako tih ontopietinih odnosno ontogeninih elemenata i pokreta ima malo, pravi. istinski prikaz svjetske povijesti, utemeljen na njenom razumijevanju moe biti i tanka, kratka knjiica. \istoria longa. li%er %revisY 6 prijanjim, pretkritikim vremenima esto sam znao itati razne *povijesti izuma i egzatno%znanstvenih i tehnolokih otkri!a) i udio se da u tim knjigama nalazim bitno vie povijesnosti nego u najdebljim povijesnim kompendijima. 5ada shva!am zato je tome tako. 'ovijest je bila nastajanje umjetnog bi!a, a ono se, u puno ve!oj mjeri sastoji od tih tehnikih i znanstvenih elemenata nego od onih, esto besciljnih i besplodnih tumaranja cijelih vojski i diplomata po povrini planeta, o kojima su naje!e pisali oni *pravi povijesniari) i *povijesne) knjige. MMM 5 8egelom, najve!im misliocem povijesti do dananjih dana, slaem se u tome da je svjetska povijest zapoela na #stoku a zavrila na ,apadu i to upravo u njegovo vrijeme, a djelomino i sa objavljivanjem njegovih djela. No za kraj povijesti, tj. za njeno potpuno i uspjeno ispunjenje, odnosno ostvarenje njenog unutranjeg cilja ve!u zaslugu imaju radovi i djela nekih drugih mislilaca $ mislim prvenstveno na djela 5mitha, 1icarda i 2arSa. &li o tome !e vie govora biti kasnije. <itatelju je ve! iz prethodnih radova ili prethodnog teksta poznato da povijest dijelim na etiri etape, odnosno etiri dijalektika razvojna stupnja( Neolit. Antiku, Zapa$, te na Antropote*nolo(ko ra+$o%l"e ili -ivili+a-i"u koja je tek pred ovjekom. =vo ponovo onog kratkog prikaza tih razvojnih stupnjeva. 12!0e#a 5 3eolitskoj +iviliza+iji, sam ovjek nije proizvodio ni!ta, nego je &ivio od =rada= prirode i njenih plodova. 3o je bila potro!aka +iviliza+ija u najpotpunijem smislu te rijei. 4! 5ntite#a 5ntika je razdoblje u kojem ljudska vrsta vi!e ne &ivi od :rada; prirode, nego od svog vlastitog rada, i dijeli se na robove i gospodare. "obovi obavljaju fiziki, a gospodari umni dio ukupnog posla potrebnog za odr&anje &ivota vrste. 6! "inte#a 5 7apadnoj +iviliza+iji, koja je sinte#a ili rezultat +ijelog povijesnog razvoja, ovjek stvara, odnosno dovr!ava stvaranje umjetnog bi%a. *no radi, a ovjek tro!i proizvode njegovog rada. >ovr!enjem pro+esa stvaranja umjetnog bia ostvaren je cilj povijesti, a sama povijest privedena je kraju. o, kraj povijesti nije, niti kraj vremena, niti kona+ postojanja svijeta, a niti ozbiljenje oekivanog spasa. 5spje!nim dovr!enjem povijesti, tj. stvaranjem umjetnog bia, stvoreno je tek neophodno sredstvo spasa, kako bi rekli stari, ili pak7 kako

IA

bi rekao .egel, tek orudje samooslobodjenja Svjetskog duha. Ea ga sam nazivam sredstvom za ostvarivanje metabiolo!kih i transhistorijskih ili metahistorijskih ciljeva vrste. *vi se +iljevi, po mom mi!ljenju, mogu ostvariti iskljuivo nekakvim sredstvom koje je bi%evito, autopoietino! 8!9pite#a 5 ovoj, etvrtoj, postpovijesnoj etapi, koja ve polako otpoinje, a koju, kako sam ve rekao naje!e nazivam 5ntropote nolokom, civili#acijom ili antropote nolokim univre#umom, umjesto revolutivnog razvijanja, tj. stvaranja umjetnog bia, prevladavati e njegovo koritenje ili upotreba kao neophodnog, bi%evitog oru2a za ostvarivanje onih kljunih ili vitalnih +iljeva vrste. 3o e dovesti do njegovog daljnjeg, evolutivnog razvoja. 5ada bi trebalo re!i koju rije o onim speci/inim elementima koje je svaka od ovih civilizacija dodala umjetnom bi!u. Neolit 6 neolitskoj zajednici izvedena je prva velika, temeljna, prirodna podjela rada izme"u mukarca i ene. Vena je, po prirodi, sposobna ra"ati tijelom, pa je glavni zadatak ene postao odravanje vrste % briga o donoenju djece na svijet i othranjivanju novih generacija ljudi. 2ukarcu je prirodni razvoj dao ontogenian duh % sposobnost ra"anja duhom % pa je njemu u dio pala dunost da stvara umjetno bi!e. 2ukarac je ontogenian, a ena prvenstveno /ilogenina. 6 neophodnom poslu stvaranja umjetnog bi!a mukarac je bio produktivan a ena reproduktivna. 6 jednom prethodnom radu to sam rekao ovim rijeima( Fena ra2a &ivoga <oga, kreativno bie, a mu!kara+ stvara njegovu ne,&ivu, ali bievitu imita+iju, bievito oru2e koje mu treba slu&iti. &ristotel kae da je */u!kara+ je po prirodi sposobniji da vlada, nego &ena, osim u sluajevima gdje je, protiv prirode, uspostavljen obrnut odnos. Nevjerojatno pronicljivi &ristotelU No, ovdje ipak treba istaknuti da je samo, tj, iskljuivo ili jedino nunost i nezaobilazni zadatak stvaranja umjetnog bi!a dala vlast onome ko je *po prirodi) imao ontogenian duh, tj. speci/inu sposobnost za izvrenje tog zadatka. Time je bila stvorena temeljna, op!a organi+a-i"ska osnova za stvaranje civilizacije, koja je zadrala svoju vanost sve do okonanja procesa stvaranja umjetnog bi!a. Nakon zavretka njegovog stvaranja, kad je mukarac izgubio svoj glavni posao, (a samim time i razlog za vlast nad enom), a umjetna oplodnja i odgojne institucije za djecu oduzele i eni njen bitni posao, odnos mukarca i ene poeo je dolaziti u stanovitu anomiju koja je teka, bolna i tragina za velik dio ljudske populacije. <ini se da !e se ova anomija jo vie produbljavati i teko je odrediti kakve !e jo oblike uzeti i kakvo !e joj biti rjeenje. 4odatni problem koji optere!uje odnos muklarca i ene proizlazi iz toga to je ena jednako, ili gotovo jednako sposobna koristiti umjetno bi!e kao i mukarac koji ga je stvorio. To je urodilo stanovitom $ru(tveno) ravnopravno(u spolova, to se moe smatrati dobrom stvari, ali, s druge strane, tako"er i stupanjem mukaraca i en7 u konkurentski, rivalski odnos, nerijetko proet neprijateljstvom. Pjubav je ostala jedinom a/irmativnom vezom izme"u mukarca i ene, a, upravo zbog konkurencije i rivalstva,

IL

postala je tako rijetka. (mislilac 2. ?ipra, u jednom T. inter_ie_%u, tono je rekao( *da se pored svih ratova na ovom planetu vodi jo! i tajni rat izme2u mu!kar+a i &ene' . No vratimo se prolosti. 'rvi elementi umjetnog bi!a koje je ovjek bio stvorio nisu bili potroni proizvodi, nego razna oru"a. To je bilo neto sasvim nuno i *normalno), jer ovjekov je usud da stvara oru"e, ali, naravno, ne takva oru"a kakva je dala neolitska civilizacija, nego ono, %ievito oru&e. u)"etno %ie, kojem su neolitska oru"a bila tek prapoetni elementi. Ta, neolitska oru"a bile su proste stvari, produeci ili pojaala ljudskih organa $ zub\, rukd, nogd itd. To su bile razne batine, noevi, sjekire... Neto razvijenije oru"e bili su luk i strijela. va su oru"a pomagala u prisvajanju ve! gotovih proizvoda to ih je sainila priroda. Ditno razvijenije od ovih mehanikih proizvoda i za ovjeka mnogo vanije oru"e bila je vatra. na je omogu!ila preradu prirodnih dobara, % kuhanje i peenje namirnica i preradu gline u keramiku. 'ored toga, vatra je svojom svjetlo!u pretvarala no! u dan, a sluila je i za odbranu i signalizaciju % dogovaranje na daljinu. 'rvo ljudsko pismo sastojalo se od svjetlosnih i dimnih signala. ,a razliku od pravog pisma koje je nastalo kasnije i koje povezuje i tisu!ama godina udaljene generacije, ovo svjetlosno i dimno pismo nije povezivalo ljude iz razliitih vremena nego samo one koji su ivjeli u istom vremenu a u razliitim prostorima. Coliko je paljenje i upotreba vatre bila vano i veliko otkri!e vidi se po tome to ovjek i dan danas velikom a!u asti 9rkog heroja 'rometeja, koji je, prema mitu, ukrao vatru bogovima i darovao ju ljudima. No iznimna vanost vatre moda i nije toliko u neposrednoj koristi koju je davala, koliko u tome to je ona na jedan speci/ian nain otkrivala i ukazivala na cilj ljudske povijesne djelatnosti. Naime, sama vatra je slika i prilika bi!evitosti i ivotnosti. 'ali se, razgara do vrhunca, traje tako neko vrijeme i gasi poput ivota ive individue. dravanje vatre, iz dana u dan i iz godine u godinu, upu!ivalo je, na posredan nain, ovjeka ka stvaranju %ia koje !e mu sluiti i kojemu !e vijek biti puno dui od ivota ive individue, beskonaan. Tu poruku vatra, koja je gra"ena od iste supstancije kao i zvijezde, nosi u sebi i dan danas, samo to je mali broj onih ljudi koji na nju obra!aju panju. 6 spisu O $u(i, u @0L a, &ristotel primje!uje bi!evitost vatre i njenu slinost s (vegetativnom) duom i kae( *ini se da je vatra jedini od elemenata koji se sam hrani i raste. 2i bi smo mogli re!i da je vatra neto kao vegetativna razina umjetne duevnosti umjetnog bi!a. bzirom na tu svoju osobitost, paljenje i upotreba vatre je otkri!e koje nadilazi okvire Neolitske civilizacije. ,naajan doprinos neolitske (a i paleolitske) kulture /ormiranju civilizacije, jest trans/ormacija proste prirodne, ljudske vrste u tzv. plemensku zajednicu. Ta zajednica (gemeinscha/t ili communitas) jo se ne moe nazivati umjetnim organizmom (drutvom $ gesellscha/t, societas ili polis % mHJTR) u potpunom smislu te rijei, ali ona je, u osjetnoj mjeri prirodne odnose me"u ljudima zamijenila speci/ino /unkcionalnima, a prosti instinkt za odranjem, nekakvom teo%politiko) i teo%politikim vodstvom. Totemistike i animistike religije tog vremena odgovaraju razjedinjenosti plemena i raznovrsnosti ivotnih uvjeta u kojima su ona ivjela. ndanja boanstva su prve ope ;u)"etne. $u*ovne sile: koje je ovjek stvorio, a koje su bile djelotvorne u okviru

IN

plemena. #male su prvenstveno politiku, regulativnu /unkciju, a vraevi, koji su tvrdili da imaju kontakt s njima, imali su vrlo veliku *politiku) mo! u plemenima. 1atovi koji su se tada vodili bili su zapravo me"uplemenski sukobi, a vodili su se uglavnom za teritorije na kojima je priroda bila izdana. Cao to je esto bivalo i kasnije, i tada su ratovi bili selektivno sredstvo za izbor najprespektivnijih ljudskih grupa, a to su uglavnom bile one koje su se vie od drugih sluile inteligencijom i organizacijom u svrhu odranja, bilo u ratu bilo u miru ili *radu). vdje jo ne moemo razlikovati niti ontogenike, odnosno ontopoietike grupe ili plemena od ontoklastikih, a kamo li ratove. 6mjetnost. 'e!inske slikarije i rezbarije na kosti. 'rvi, si)%oli#ki pokuaj stvaranja umjetnog bi!a. 6mjetnost je uvijek bila simboliziranje umjetnog bi!a. 'restala je biti presudno vanom tek pred kraj povijesti, kad je umjetno bi!e postalo neto realno i zbiljsko, pa je svojim postojanjem zasjenilo sjaj bi!evitosti koji je zraio iz umjetnikih djela. Nakon dovrenja stvaranja umjetnog bi!a, vie nije bilo tolike, niti tako vitalne potrebe za simbolima koji bi podsje!ali ovjeka na to da mora raditi na stvaranju umjetnog bi!a. &rhitektura. na se, gledano izvanjski, tehniki korijeni u sposobnosti ili mo!i nadvladavanja gravitacije. 'rvi arhitektonski spomenici su oni poput megalita u 5tonehenge%u. 5astoje se od dva kamena potpornja koja dre horizontalno poloenu kamenu gredu. Neposredni cilj je to da greda ne padne. # ako ona doista nije padala onda je graditelj pobijedio gravitaciju. &li to nije konani cilj u arhitekturi. Conani cilj je stvaranje ne%prirodnog, u)"etnog. humanog prostora neophodnog za ljudski opstanak i gotovo svu ovjekovu djelatnost. 6 odnosu na taj cilj, nadvladavanje gravitacije samo je metoda kojom se on postie. 2egaliti su prapoetak stvaranja, ne samo razvijenog umjetnog prostora, nego cijelog umjetnog svijeta % urbane civilizacije, kao speci/ino ljudskog prostora obitavanja. Toliko, ukratko o neolitskim doprinosima uspostavljanju i razvoju umjetnog bi!a. & sada evo neeg to mi se ini vanim, iako ne spada ba samo u neolit. pseno sam o tome pisao u jednom izgubljenom rukopisu, ali tako"er i ukratko na nekim drugim mjestima. 1ije je o arhitekturi. Pe ?orbusier je ku!u de/inirao kao Fmainu za stanovanjeG. To je veoma duboka misao. Njena istinitost i dubina proizlaze iz jednog vrlo tonog uvida u neke zakonomjernosti i nunosti ljudskog ivotnog procesa. <ovjek je, naime, stvor koji nema beskonane zalihe ivotne energije na raspolaganju. n, poput ostalih ivotinja, svako malo mora obnavljati, regenerirati svoju ivotnu energiju i to prvenstveno spavanjem, a zatim i jelom, odmorom itd. To je nezaobilazni uvjet preivljavanja odnosno normalnog nastavka ivota. 4ok tako regenerira svoju ivotnu snagu, npr( spavanjem, ovjek je apsolutno bespomo!an i naprosto izloen svakoj opasnosti i smrti, bilo smrti od zuba neke zvijeri, ili oruja razbojnika, bilo smrti od zime ili kie itd. ,atita od svega toga, a i brojnih drugih zala jest ku!a ili stan. Cu!a je, dakle, nuno sredstvo ili nuan ure"aj za najnuniju regeneraciju ivotne snage ovjeka, regeneraciju bez koje ovjek ne bi mogao opstati. Cu!a uva ovjeka onda kad on samog sebe nikako ne moe uvati i ouvati. 3o je primarni zadatak arhitekture i temeljni razlog njenog nastanka. ,ato je dobro to je Pe ?orbusier shvatio arhitekturu prvenstveno kao mjesto odnosno prostor ovjekovog

IH

stanovanja. 0 samo stanovanje, pak, jest pro+es kroz kojeg kua ili stan, svojim ure2enjem i ure2ajima isporuuje ovjeku potrebne pogodnosti, usluge i za!titu potrebnu za neometano i nu&no regeneriranje &ivotne snage. 3asno, u arhitektonskim objektima moe se ivotna snaga tako"er i troiti, kao npr u tvornikim pogonima. 6 nekim drugim vrstama arhitekture, pak, ovjek se moe posve!ivati i odre"enim ritualima. &li svi su ti oblici tro(en"a ivotne snage, naelno gledaju!i mogu!i i izvan arhitektonskih djela( & ovjeku, budu!i da je u tim situacijama i radnjama budan odmoran i aktivan, nije potrebna nikakva zatita, niti uvanje. 3edino je za regeneriranje ivotne snage nezaobilazna i nuna zatita one Fmaine za stanovanjeG, tj. ku!e ili stana. To je onaj najvaniji moment arhitekture, a moda i najvaniji materijalni moment umjetnog bi!a, moment koji uva ovjeka i bdi na njim dok je on, po nunosti svoje prirode, bespomo!an kao novoro"en!e. 3a sam dobro upoznao vanost te vrste arhitekture, tj. nekog takvog mjesta na kojem ovjek moe regenerirati svoju ivotnu snagu, jer sam poput C. 8amsuna, tj. 'edersena dugo i esto bio besku!nik. Antika Nastaje ukidanjem zajednikog vlasnitva i zasnivanjem privatnog. <ovjek se sudbinski vee za svoje vlasnitvo i biva motiviran i prinu"en da se brine o njemu i razvija ga. #stovremeno se zbiva i nastajanje robovlasnikog drutva. no je proizilo iz podjele rada na /iziki i umni, odnosno kreativni i reproduktivni. 9ospodari, iji je ivot bio uglavnom *slobodno vrijeme) odavali su se kreativnom radu. #z te njihove djelatnosti nastale su antike drave, zakoni, umjetnosti i znanosti % cjelokupna kultura. #zraz *slobodno vrijeme) stavljen je pod navodnike stoga to to nije bilo stvarno slobodno vrijeme nego stvarno ra$no vri"e)e gospodara, 6spostavljanje drava, naime, i upravljanje njima bio je nu/an dio posla $ posao bez kojeg se tadanje drutvo i civilizacija nisu mogli odrati. Dudu!i da se kreativni duhovi nisu ra"ali samo u klasi gospodara, i talentirani robovi su esto zauzimali poloaje gospodara i radili njihov posao. # mandarini, i /araoni, i rimski carevi, a i kali/i i sultani esto su obrazovali ili kupovali nadarene i obrazovane robove ba zato da obavljaju dravnike poslove i suupravljaju dravama. 'rve antike civilizacijske i drutvene tvorevine nastale su na nekim podrujima dananje Cine i #ndije. ,atim na podruju 2ezopotamije i u dolini Nila. 6 zadnje vrijeme otkriva se da su kulture jednakog stupnja razvijenosti kao i te drevne civilizacije, nastajale diljem globusa $ u 5jevernoj i 3unoj &merici, na &tlantskim otojima, koja su potonula i na 'aci/iku. Te su kulture nastale neto kasnije, a zbog nekih, nama nepoznatih razloga nisu se uspjele odrati due vremena. 5ve te rane kulture imale su puno zajednikih karakteristika s neolitskim kulturama. To se vidi po pisanim izvorima a i po megalitskim arhitektonskim arte/aktima. p!enito uzevi rane antike kulture bile su jednom nogom u neolitu iz kojeg su izile i tek jednom nogom na svom vlastitom kulturnom tlu. (To ne treba biti udno, jer svjetskopovijesni razvoj je spor i postupan, bez otrih rezova. 5vi naknadni stupnjevi razvoja sadre u sebi puno elemenata prethodnih. # dananja ,apadna civilizacija sadri dosta elemenata Neolita, a, naravno, i &ntike.)

II

No ono to antike kulture ini razliitim i bitno naprednijim od neolitskih jest zasnivanje privatnog vlasnitva, pronalazak i upotreba pisma i +asnivan"e $r/ava na pisani) +akoni)a $ vladari kineske dinastije 5hang i pravnike kole iz vremena ?hou, 8amurabijeva stela, 2ojsijev 4ekalog, =hnaton, 5olon, &oka, 4ecemviri i 4uodecim tabularum leS, 2uhamedov Curan i Jerijatsko pravo. Tehnika podjela rada na razne zanate i pro/esije, te podjela drutva na klase, uinila je to da je robovlasnitvo bilo bitno razvijenije i produktivnije drutvo od neolitske zajednice. .rhunac razvoja &ntika civilizacija dostie u kasnom =giptu i u Clasinoj 9rkoj. 8elenistiki svijet i 1imsko carstvo su prvi epitetiki oblici &ntike civilizacije. Dizant je tako"er epitetiki oblik antike civilizacije. &rapski svijet nije epitetiki oblik antike nego, poneto zakasnjela izvorna, islamska varijanta &ntike, koja je tek u osmom i devetom stolje!u dala svoje najvie, doista sjajne tvorevine. 4ananji #slam i &rapski svijet spadaju krug neoantike civilizacije. =piteza &ntike civilizacije poinje se zbivati s &leksandrovim osvajanjima. 'osredstvom njih se jedna civilizacija koja je postigla svoj vrhunac ispravno pokuava odrati glo%ali+iran"e), tj. proirivanjem principa svog opstanka na cijeli poznati svijet. 'osljedice &leksandrovih osvajanja bile su sline posljedicama Napoleonovih vojnih pohoda $ nisu uspjele stvoriti jednu trajnu dravu, ali su odrale jednu izvrsnu, ontogeninu kulturu i proirile ju na takore!i cijeli poznati svijet. ba se ova pohoda mogu smatrati ontogeninim, ili ontopoietinim, povijesnotvornim pokretima. 1imska osvajanja % (romanizacija, koja je bila nastavak &leksandrove politike helenizacije % globalizacije helenstva) % premda su imala drugaije posljedice tako"er su ontopoietika djela. na su tra"no irila i dravnu organizaciju ivota i antiku civilizaciju i civilizirala evropske, azijske i druge neolitske barbare. ,a odranje &ntike civilizacije jo je vano stvaranje /eudalnog dravnog, tj. politikog i ekonomskog sistema. :eudalizam je zadnji, u velikoj mjeri patoloki epitetiki drutveni oblik robovlasnikog sistema. 3ustinijan%Tribonijanov velianstveni ,orpus iuris -ivilis C,o$eg. Institutiones. Digesta ili Pan$e-tae i NovellaeD. nisu stvarali novo drutvo nego se trudili odrati staro, antiko u obliku /eudalnog, kriptoro%ovlasni#kog sistema. Taj se kriptoantiki i kriptorobovlasniki sistem, naalost, u raznim dobro prikrivenim oblicima odrao sve do danas. #slamska neoantika civilizacija zasniva se na prikrivenom ropstvu. 5lavenska neoneolitska tako"er (naroito ona u vrijeme komunizma), a i dosta velik broj drugih suvremenih drutava na raznim kontinentima. Cad ovjek paljivo pogleda i trijezno, kritiki analizira postoje!e drutvene odnose mora se zauditi tome koliko se elemenata skrivenog ropstva zadralo u dananjim drutvenim sistemima. Cad su se plodna arita civilizacije i napretka, sa #stoka preselila na obale 2editerana i odatle irila svoj utjecaj natrag prema neoneolitskom #stoku, on je, zbog svoje rigidnosti, reagirao na antipovijesni, ontoklastiki nain $ organizirao je vojne akcije protiv tih arita. No tim sirotim neoneolitskim barbarima ne treba zamjerati. 'roduktivna &ntika civilizacija ugroavala je njihov neoneolitski svjetonazor i nain ivota, a nisu znali nita drugo do da pokuaju unititi centre iz kojih se &ntiki utjecaj irio prema njima. .rlo je vjerojatno tako"er da su oni sluali prie o tim centrima, tj. gradovima na zapadu, prie koje su ih prikazivale kao neto bajkovito, /antastino, na granici ili s one strane granice mogu!eg, pa su se oni i iz znatielje i ljubopitivosti kretali ka zapadu. #z

0BB

slinih pobuda su se kasnije 2ongoli, Tatari, Turci i drugi narodi odluivali na vojne ekspedicije prema =vropi. 1ekli smo da su ovi pohodi na zapad bili ontoklastine naravi. &li i pohodi na #stok, ako im je cilj bio prosta pljaka, ili prosto teritori"alno irenje drava tako"er su bili ontoklastini. ntopoietini su bili oni vojni pohodi kojima je najvaniji cilj bio nabava novih robova, tj. nabava nove radne snage, jer robovi su bili kljuni (re)produktivni element antikog drutva. 'rimjer takvih vojnih pohoda bili su egipatske ekspedicije na ,emlju Cu, dananji 5udan. No, ovdje treba istaknuti da su ratovi i vojni pohodi ve! u &ntici postali drugorazredno sredstvo za stvaranje i odravanje civilizacije (umjetnog bi!a). 9lavno sredstvo bio je ljudski rad i dobro upravljanje dravama. Najve!i doseg antike civilizacije zbio se na podruju umetnosti, znanosti i /ilozo/ije. Na podruju same umjetnosti to je najve!i doseg uop!e, jer je antika bila doba koje je umjetno bi!e poznavala samo kroz simbole. 5jajna djela tog vremena, naroito ona kiparska, savreni su eikoni pomo!u kojih je umjetno bi!e podsje!alo ovjeka na to ka emu treba teiti. &rhitektura je dala sjajne rezultate. &rhitrav i zabat 'artenona i drugih hramova i kupola 'anteona i 8agije 5o/ije jo i danas velianstveno FlebdeG nad mjestima nad kojima su nekada, davno bili postavljeni. ni su prvenstveno simboli pobjede nad gravitacijom, a u manjoj mjeri prava, zbiljska arhitektura, koja ne postoji ni danas. :ilozo/ija nije toliko tenja ka spoznaji, poimanju umjetnog umjetnog bi!a koliko tenja ljudskog, individualnog bi!a za samospoznajom. 5amopoimanje ovjeka smatralo se istinskim znanjem, mudro!u, a /ilozo/ija tenja ka njoj. Cljuni mislilaki i svjetonazorni imperativ tog vremena, imperativ koji je odre"ivao nain ovjekovog miljenja glasio je( LIGpT oQ0PqOKI Y$ gnodhi se%auton % spo+na" sa)oga se%e' #z slobodnog vremena proizila su i mnoga racionalna znanja i tehnika otkri!a.% /onetsko pismo, astronomija, geometrija, matematika 'itagorin pouak, &rhimedov zakon, trigonometrija, parni (8eronov) stroj, vodena turbina, kota, novac itd. 6 samoj &ntici ona nisu mogla na!i svoju svrhu. &li su ju nala kasnije, u ,apadnoj civilizaciji, kad su posluila kao neophodni elementi za dovravanje procesa stvaranja umjetnog bi!a. MMM 6 vrijeme kad je &ntika ve! ivjela u samoreproduciranom, epitetikom obliku doga"a se i jedan od najvanijih povijesnih doga"aja $ ivot Vidova #susa Nazare!anina i zapisivanje njegovog uenja u =van"eljima. Njegovo uenje radikalno raskida sa svjetonazorom &ntike civilizacije i postavlja duhovne temelje budu!eg ,apada. no razdvaja epohe, ali ih ujedno i spaja i daje im smisao. Tu moete % dodue tek u vrlo grubim crtama % razlikovati Neolit od &ntike i budu!eg ,apada i inherentni im me"usobni poredak. #sus i =van"elja zaetnici su jednog novog svjetonazora, utemeljenog na ideji razvoja. Ne izraavaju se vie pomo!u logike, nego dijalektikim manirom koji je i danas stran mnogim ljudima i doima im se kao nekakav simboliki, meta/oriki izraz. Clasina antika nije znala za povijesni razvoj, pa prema tome ni za pravu /unkciju kreativnosti, koju je smatrala prostom )i)eti#no(u (oponaanjem ve! stvorenih stvari $ 'laton $ i oponaanjem prirodnog stvaranja $ &ristotel), pa stoga ravnopravnom ili ak

0B0

manje vanom od obine reproduktivne, ne%kreativne djelatnosti. (.e! sam prethodno pokazao da =van"elja, na svoj, dijalektiarski nain, kreativnost identi/iciraju s udotvorno!u.) Nasuprot &ntici, =van"elja se vrsto i neopozivo baziraju na pretpostavci povijesnog razvoja, pa shodno tome tretiraju kreativnost kao kljuni oblik ljudske djelatnosti. 6 tom vremenu, me"utim, jo nije postojala jasna, izdi/erencirana svi"est o povijesnom razvoju, ali se ini da taj nedostatak nije umanjivao snagu ontogeni#ne ideje. # danas se, ba zbog nerazumijevanja povijesti, razdoblje kr!anstva i srednjeg vijeka, smatra nekakvim duhovnim i kulturnim regresom. Ne primje!uje se onaj unutarnji, bitni duhovni iskorak ka budu!nosti koji je uinjen na osnovu ontogeninosti kr!anskog uenja % iskorak koji je svoju vanjtinu poeo pokazivati tek negdje u vrijeme zrele 1enesanse i 'rosvjetiteljstva. #sus Crist, pored svoje boanstvenosti, je i si)%ol kreativne osobe koja stvara umjetno bi!e, a koja se tre%a rtvovati njegovom stvaranju. n je tako"er i simbol umjetnog bi!a, jer predstavlja jedno op!e autopoietino bi!e, svjesnu, svrsishodnu stvaralaku mo! koja je bitno ve!a ili ira od ovjekove. No, s druge strane, n ni"e sa)o si)%ol kreativne osobe, nego istinski stvaratelj, jer je tvorac najve!eg djela u ljudskoj povijesti $ kreativnog svjetonazora, koji je otvorio vrata ka budu!nosti i beskonanosti i pokazao pravi smisao svekolike prolosti, vremena i postojanja uop!e. Nije samo simbol boanstva, jer se na svijetu se pojavio kao istinska boanska mo! $ ista, iva mo! injenja uda $ kreativnost. No, to je bio samo nagovjetaj njegovog pravog, zrelog oblika, u kojem se ponovo pojavio, nakon gotovo dvije tisu!e godina % kao ozbiljena, nadljudska, nepersonalna, sebe%svjesna stvaralaka mo! $ $ovr(eno u)"etno %ie $ #nanost! MMM #z krila Vidovstva, potekla je jo jedna velika tekovina koja je blagotvorno djelovala na kasniju povijest. 1adi se o poznavanju produktivne, kapitalske upotrebe vlasnitva. .jerojatno je da su Vidovi naslijedili ta znanja od :eniana, ali su ih znatno usavrili, i to najvjerojatnije zbog toga to su esto bili bez drave i domovine. To ih je prisililo da razvijaju svrsishodne vlasnike oblike, najprije do kapitalnih i kapitalskih pokretnina (prema 3us civile $ /amilia), a zatim do zapisa o vlasnitvu i koritenja tih zapisa kao glavnice, kapitala. Takav oblik i upotreba kapitala tek danas imaju puni znaaj i vanost. ni nisu samo golemo, vrlo svrsishodno bogatstvo, nego tako"er i teko objanjiva podloga, temelj speci/ine politogenine bi!evitosti ,apadnih drutava. tvaran"e prvo%itni* aku)ula-i"a u +latu. sre%ru. i vri"e$nosni) papiri)a %ilo "e +apravo stvaran"e nu/nog. o%ligatnog te)el"a "e$nog novog tipa $ru(tva. ko"e e (tititi to %ogatsvo i o)oguavati n"egovu pro$uktivnu. kapitalsku upotre%u' .elika je to bila pronicljivost kad je 2arS rekao da je kapital zapravo $ru(tveni o$nos' &li, kapital, kako smo ve! pokazali, ni"e sa)o to' 3o neto. Novac se pretvara u kapital, postaje %ievit onda kad pone pokretati ivi rad, naroito onaj kreativni. 6pravo 2arSu, kako smo ve! pokazali, pripada zasluga da je s najve!om jasno!om de/inirao produktivni rad % rad koji stvara i razvija umjetno bi!e % kao 3ona" ra$ ko"i se

0B;

ra+)"en"u"e +a kapital4' No, vra!amo se u &ntiku Vidovi su to svoje znanje podijelili s kranima, a kasnije i sa pripadnicima germanskih nacija i zajedno ga nastavili razvijati vie od deset stolje!a. Na kraju je ono postalo temeljem ekonomske znanosti i postalo posjedom vie ili manje svih poslovnih ljudi % posjedom ljudske vrste. MMM 'rovale barbara sruile su antiku civilizaciju, ali su, ini se, tim istim inom omogu!ile daljnji ra+vo" civilizacije uop!e. 4a bi to moglo biti tono, vidi se po zlosretnoj sudbini Dizantskog carstva, koje se utemeljio na ouvanoj antikoj civilizaciji, i koje se, moda ba zbog toga, svelo na polaganu, tisu!godinju smrtnu agoniju antike. Ni kr!anstvo mu nije moglo pomo!i da zaivi istinskim, plodnim ivotom. Cad smo ve! kod kr!anstva, osvrnut !emo se na njegove varijante. Neprevladivo rigidni (epitetiki), neo%antiki duh u Dizantu apsorbirao je kr!anstvo, oduzeo mu smisao i snagu i uinio sredstvom svog (epitetikog) opstanka. Tako je nastalo 'ravoslavlje, rtodoksija. Njegov zadatak nije da oveanstvo vodi opasnim putem napretka kojim je krenulo ,apadno kr!anstvo, nego da tjei one narode koji nisu krenuli tim putem, i olakava im njihov pa!eni!ki ivot lien povijesne svrhe. Ti narodi doista ne bi mogli preivjeti bez utjehe koju im daje njihovo, izrazito milosrdno kr!anstvo. Takodjer treba re!i da se ni Neoneolitska civilizacija ne bi mogla odrati bez njega, kao svoje kljune maske. #sto tako stoji stvar i sa Coptskim kr!anstvom i drugim manjim kon/esijama. 'ravoslavlje i kasniji #slam, nakon devetog stolje!a nisu se inspirirali ontogenikim antikim tendencijama i tekovinama, nego ba suprotno, ontoklastikim. To se dobro vidi i po #konoklastikim pokretima. ni su uhvatili korjena i odrali se jedino na njihovom podruju. #konoklastike tendencije, koje su onako, neposredno, izvanjski bile usmjerene protiv prikazivanja likova u umjetnosti, zapravo su bile usmjerene protiv intencije umjetnosti da, pomo!u simbola podsje!a ovjeka na to kako treba teiti ka stvaranju umjetnog bi!a. Pik, u umjetnikom stvaranju, nije nita drugo do simbol umjetnog bi!a $ naroito ljudski lik, jer umjetno je bi!e kako smo ve! rekli( neiva ali bi!evita reprodukcija ive kreativne individue. #konoklazam je samo jedan od oblika ontoklastinosti. #konoduli su u Dizantu ipak, barem /ormalno, pobijedili (polovinom desetog stolje!a), ali tek nakon to se odnos prema ikonama (vjerojatno pod utjecajem slavenskih neolitskih kultura) sveo na prosto /etiistiko oboavanje i izgubio ontogeniku svrhu i smisao. Jto se tie #slama, treba ukazati na to da se on u svojoj jezgri ne razlikuje bitno od osnovnog, ranijeg kr!anskog uenja. 1azlike su nastupile tek sa uspostavljanjem i uvr!ivanjem ,apadnog, Catolikog kr!anstva i njegovog vrstog opredjeljnja ka ontogenikom uenju. vo, naime, ,apadno kr!anstvo opredjelilo se za uenje koje tvrdi da se svrha ljudskog postojanja $ spas $ ne ostvaruje neposredno, vjerom i religijskim obredom, muenitvom ili rigoroznim asketizmom, nego tek pomo!u dugotrajnog povijesnog napretka, koji je, kako mi tumaimo, usmjeren ka stvaranju Foru"a spasaG $ umjetnog bi!a.

0B>

#slam, i ostale orijentalne religije, te rane kr!anske kon/esije nisu imale ovu povijesnu, vremensku, odnosno ontogeni#ku dimenziju i ostale su neplodne. (&rapska kultura naslutila je umjetno bi!e tek u bajkovitoj /ormi $ kao duha iz arobne &ladinove svjetiljke.) ?ivilizacije u kojima se prakticiraju spomenute religije, liene su FspasaG, a narodi koji im pripadaju mogu se FspasitiG tek prihva!anjem onoga u to se, na kraju svog razvoja trans/ormiralo ,apadno kr!anstvo $ prihva!anjem +nanosti i te*nologi"e. Najzasluniji mislilac za stupanje na put povijesnosti, odnosno ontogeninosti ili ontopoietinosti bio je &. &ugustin. (>A@ $ @>B) n je otkrio povijesni moment ljudskog svijeta i dao prve op!e naputke koji su vodili ka stvaranju umjetnog bi!a $ Foru"aG ili Fsredstva spasaG $ tj. dovravanju procesa njegovog stvaranja. vdje moram re!i jo neto to !e vrlo runo zazvuati u uima FkulturnihG *demokratskih) i *tolerantnih) ljudi. No moram se pokoriti volji istine, a u njenoj je naravi to da ne moe tolerirati nita osim sebe same. 6 svoje vrijeme, dakle, ,apadno kr!anstvo bilo je jedina istinska religija ili kon/esija. To se nije moglo vidjeti iz speci/inog rituala ili dogmatike, niti iz velike vrstine uvjerenja i vjere katolika, a pogotovo ne iz njihovog /anatizma, nego iz toga to je ova kon/esija kasnije uspjela ukinuti samu sebe i trans/ormirati se u znanost $ +reli o%lik posto"an"a u)"etnog %ia' 5ve ostale religije ili kon/esije, kojima to nije polo za rukom ostale su jalove i doista se ne mogu se smatrati *pravima) ili istinosnima, nego promaenima. 1eligija je nuan, ali prolazan stupanj u razvitku civilizacije odnosno kulture, a znanost je njena samonegacija i njen neposredni plod. ne religije koje nisu uspjele ukinuti sebe, na nain ,apadnog kr!anstva, isto su to i vo!ke koje nikad ne daju ploda, a vo!ka se poznaje i cijeni upravo po plodu kojeg daje. 'lod o kojem se ovdje govori jest, naravno, umjetno bi!e. To je plod iz prasjemena, tj. iz sjemena onog edenskog F5tabla spoznaje dobra i zlaG. Najzaslunija institucija, koja je bdjela nad tim da ovjeanstvo ide tim, povijesnim, odnosno ontogeni#ni) putem $ putem stvranja umjetnog bi!a % bila je ,apadna crkva. To je i ostala sve dok se, svojom epitetikom egzistencijom i epitetikim, ontoklastikim djelovanjem nije okrenula protiv ve! ostvarenog povijesnog cilja. 5a ovakvim nerazumijevanjem smisla, i svrhe svog vlastitog djelovanja, te stvarnog rezultata povijesnog procesa, kao to je katoliko i op!enito ,apadno%kr!ansko susresti !emo se i kasnije. Zapa$ ,apadna civilizacija je epoha dovravanja procesa stvaranja umjetnog bi!a $ epoha sinteze povijesnog razvoja. Cao politiki entitet poinje postojati tek s djelatno!u Carolinga % krajem osmog i poetkom devetog stolje!a $ u sjeverozapadnoj =vropi. 'rvi znaajniji ivi, ljudski /aktori koji su razvitak vodili ontopoietikim putem bili su lihvari s kraja antike i poetka srednjeg vijeka. ni su visokokamatnim zajmovima pokretali visokoproduktivni, kreativni rad i stvarali prvobitnu akumulaciju ljudske vrste. No tom istom djelatno!u upropa!ivali su i neproduktivne, parazitske subjekte kasnoantikog i ranog srednjevjekovnog drutva, a njihova imanja predavali u ruke radinih ljudi. Na te nesretnike, lihvare, ljudi se obino osvr!u s gnuanjem i govore da su ivjeli

0B@

tako kao da !e svo svoje bogatstvo odnijeti sa sobom u grob. 'aradoksalno je da tako zapravo ive rasipnici, jer oni svo svoje bogatstvo potroe na svo"e uitke, koje onda, tim, posrednim nainom s njima doista odlazi u grob. # kad daruju drugima ili ih aste, rasipnici zapravo uga&a"u se%i, tj. svojoj tatini. & lihvari, i kad tede na sebi i drugima, svo nepotroeno bogatstvo ostavljaju onima koji !e do!i nakon njih. <ini se da njihov odnos prema bogatstvu ne bi trebalo nazivati krtarenjem, nego prije nekakvim pret"erano rigoroznim asketizmom, i, koliko god to zazvualo strano i udno, treba re!i da su lihvari bili istinski Cristovi sljedbenici % rtvovali su se za druge. drekli su se ak i svoga dobroga glasa i vanjskog ljudskog dostojanstva i ugleda da bi mogli ostvariti svoju povijesnu misiju $ stvoriti prvobitnu akumulaciju ljudske vrste. <ovjeanstvo im je, slino kao i #susu, platilo nerazumijevanjem, uvredama i pljuvakom. Na ovakav stav prema lihvarenju uvelike je utjecao uitelj ljudskog roda, &ristotel. 6 Politi-i. =>`c % >? on kae( :Sasvim je opravdana omra&enost lihvarenja, jer se tu dobit posti&e pomou samog nov+a i nova+ ne slu&i svrsi kojoj je namjenjen. ova+ je, naime, nastao radi razmjene, a kamata ga umno&ava, pa je otuda i dobila ime, jer dje+a lie na roditelje, a kamata je nova+ ro2en od nov+a. Stoga je od svih naina bogaenja, ovaj najvi!e protivan prirodi.; To je tono, ali, paradoksalno, taj je nain boga!enja istovremeno najvie slian prirodi, jer je upravo kroz lihvarenje op!a ljudska tvorevina poela mani/estirati svoju speci/inu %ievitost. 'oela je, poput prirodnog bi!a, samu sebe reproducirati, umnoavati i tako odravati u postojanju. 5a svog &ntiko%9rkog (ne)povijesnog horizonta, &ristotel nije mogao vidjeti ovu osobitost lihve, pa mu ne treba zamjerati njegov negativni stav prema njoj, koji, uostalom, i nije bez stanovitog opravdanja. Cad su parazitski slojevi drutva bili upropateni i svedeni na zanemarivu mjeru, a njihova imanja prela u produktivne ruke, i lihvari su se preobrazili u bankare i trgovce, pa su, uz manje rizika i po puno niim kamatama iznajmljivali novac znanstvenicima, poduzetnicima i drugim slinim subjektima, koji ga nisu rasipali, nego oplo"ivali /ivi) radom. 3edino je visokoproduktivni, ivi rad mogao realizirati kamate i stanoviti pro/it povrh njih. To je neto to &ristotel nije imao u vidu. ( vdje treba ukazati i na to da i danas novac ima tu, selektivnu ulogu $ da upropatava neproduktivne i potpomae produktivne elemente drutva ili ljudske populacije, i to bez onih nepopularnih, visokih kamata. 5vjetska banka i druge internacionalne monetarne institucije daju iznimno povoljne kredite siromanim dravama ili nacijama. ne nacije koje ga, rasipniki upotrebe za kupovinu gotove ili luksuzne robe, jo vie osiromae i padaju pod golu najamnu vlast svjetskog kapitala, a one koje ga upotrebe za otvaranje novih radnih mjesta i pokretanje nekakve pro/itabilne proizvodnje izvlae se iz bijede i poinju bolje, lake i perspektivnije ivjeti $ dobijaju kartu za daljnji opstanak i smislenu budu!nost. dnos prema novcu je svojevrstan test produktivnog ili neproduktivnog, tj. ontogenikog ili ontoklastikog naina ivjenja.) No vratimo se povijesti. 7reativnost na po$ru#"u pri)"en"ene +nanosti i naro#ito ona kreativnost na t+v' 3poslovno)4 po$ru#"u postala "e kl"u#no) kreativno). ontopoieti#ko) ili ontogeni#ko) $"elatno(u' Croz tu aktivnost, novac se, u toku desetak stolje!a trans/ormirao u svoju antitezu,

0BA

proi+vo$nu te*niku, drugi stupanj razvoja umjetnog bi!a, a ova je pomogla da na svjetlo dana ponu izlaziti tzv. prirodni zakoni. d esnaestog od dvadesetog stolje!a tehnika se % kroz proces samosvje!ivanja i kodi/iciranja tih zakona na kojima se neposredno temelji opstanak umjetnog bi!a % polako trans/ormirala u znanost. A ona "e. kako sa) ve vi(e puta rekao sinte+a ra+vo"a 0 ona" stupan" ra+vo"a u)"etnog %ia na ko"e) "e ono +nXno sa)o) se%i' 4jelatnom samoreprodukcijom znanosti nastaje etvrti, epitetiki stupanj razvoja umjetnog bi!a $ tehnologija. &li vra!amo se jo nakratko ka znanosti. na se mani/estira i zbiva kao scienti/ikacija svijeta i zamjenjuje evangelizaciju, koja se, nakon uspostave znanosti poela pretvarati u antipovijesnu, ontoklastiku aktivnost. vdje, me"u ontoklastike ubrajaju se i razne protestantske kon/esije, premda su one, danas bitno manje ontoklastine od katolicizma. #ako se ne moe govoriti o tome koje je godine, ili kojeg stolje!a umjetno bi!e postalo Fsvjesno sebeG tj. zn7no sebi samome, ja rado govorim da se taj in zbio u 2artu 0NNL. god., kad je obavljena knjiga &. 5mitha ( FDogatstvo naroda...G #stina, spoznaje sline 5mithovim ve! su prije njega objavili 5ir Qilliam 'ettK i 1ichard ?antillon, no 5mithovo je djelo, iako ne najsmionije, ipak potpunije i temeljitije razra"eno od njihovih. Nakon 5mithovog vremena, 4. 1icardo i C. 2arS puno su bolje i FznanstvenijeG od 5mitha obradili onu problematiku kojom se bavio 5mith, No, golema ve!ina ekonomskih mislilaca, uglavnom se slae s tim da klasina ekonomija i FpravaG ekonomska znanost poinju postojati sa objavljivanjem FDogatstva naroda...G # 5mithov, i 1icardov, i 2arSov rad govore o kapitalu 0 u)"etno) %iu' #li, moda tonije( kroz duh tih mislilaca i kroz njihove radove umjetno je bi!e neposredno progovorilo o sebi samom. MMM & sada, da se vratimo malko unatrag. Crist je obe!ao svojim sljedbenicima i svim vjernicima da !e se vratiti u svijet Fna kraju vremenaG i da !e onda suditi svim ljudima po njihovim djelima. Casniji kr!anski mislioci vjerovali su da bi se n trebao vratiti u obliku 5vetog 4uha koji je najpotpunije razvijeno Doje bi!e, sinteza Njegova razvoja. Ta su se oekivanja pokazala osnovanima i tonima. Crist se ponovo pojavio u svijetu u /ormi +nanosti. /ormi potpuno razvijenog umjetnog bi!a $ kapitala. ,nanost je /orma ne%personalnog i ne%ivog, sebe%svjesnog duha, % to je oblik koji najvie odgovara onome to se podrazumijevalo pod 5vetim duhom. ( vdje moram re!i jo i to da pod +nano(u ne mislimo samo ekonomsku znanost, nego i sve ostale, jer i one su nuni momenti u postojanju i djelatnosti umjetnog bi!a. (.e! smo prije rekli da je ta znanost zapravo +nXnost 1 onaj oblik ili stupanj postojanja u kojem je umjetno bi!e +nXno sebi samome.) &li, zbog tog Njegovog, novog, konanog oblika opet se obistinila ona =van"eoska rije( 37 svo"i)a e $ola+iti. a oni ga nee prepo+nati'4 No, bez obzira prema tome, n je doista tu i sudi svima. N"egova su$ni-a "e tr/i(te. no a/irmira i ovjekovjeuje sve one, ak i davno uinjene napore i rtve koje su dovele do stvaranja umjetnog bi!a i uspjenog okonanja povijesti, a osu"uje sve ono to

0BL

se suprotstavljalo i to se suprotstavlja tome. Na tom tritu &ristotelova ili 'latonova djela, npr. bolje prolaze nego najprodavaniji und, jer ih, za razliku od unda, trite uva i uvijek iznova tampa i prodaje i nastojat !e ih, tim nainom, ouvati za cijelu vjenost. # to ne samo za pripadnike budu!ih ljudskih narataja, nego, moda, ak i za pripadnike nekih, mogu!ih ne%ljudskih, tj. vanzemaljskih inteligentnih vrsta. 2oda !e &ristotel i 'laton, a i drugi veliki mislioci tek u njima susresti svoje prave itatelje. 6 vrijeme kad se zavravala sinteza povijesnog posla, rijetki su bili ljudi na svijetu koji nisu nali za shodno da djeluju i govore protiv umjetnog bi!a % kapitala. 6 tome su prednjaili, /ilozo/i, teolozi i sve!enici, a slijedili su ih moralisti, revolucionari, re/ormatori, humanisti, pisci, pro/esori, doktori, obrazovani laici, pomodari, studenti i svi ostali, obini i naizgled neobini ljudi. 5re!om, mo! umjetnog bi!a nije bila Fod ovoga svijetaG pa je ono bez napora i tete izlazilo i jo uvijek izlazi na kraj s tim protivljenjem onih Fkoji ne znaju to ineG, a niti to govore, a ne znaju zato to im nikako nije jasno to je zapravo kapital. no izvorno, elementarno i najvie dobro % bonum supremum et altissimum % koje je ovjek stvorio, oni dre za nekakvo korjenito zloUUU--, lude li djece Doje-U .jerni su mu ostali jedino ljudi Fsiromani duhomG( bankari, trgovci, kapitalisti, poduzetnici, znanstvenici, izumitelji, manageri, poneki umjetnik i obini radni ljudi. ni su neposredno zasluni za njegov viestoljetni razvitak i za njegovo uspjeno dovrenje. ,a tu vrstu ljudi 2arS je, pomalo cinino, ali vrlo duhovito rekao da Fne znaju uvijek to govore, ali zato dobro znaju to ine.G # danas se, naalost, za ovu vrstu ljudi kae da su Fsiromani duhomG. ,anemarivo je mali broj onih koji u njih vide zbiljski, istinski duh i suptilnu kreativnost, koja je osnova tog takozvanog FposlovnogG podruja ljudske djelatnosti $ djelatnosti koja proizvodi 3krv4 umjetnog bi!a $ novac % najdragocjeniju i najsuptilniju supstanciju civiliziranog svijeta $ supstanciju koja ima puno toga transempirijskoga u sebi. Naalost, ni danas nije nita ve!i niti broj onih koji, razumiju i znadu to se to uop!e dogodilo i to se jo uvijek zbiva na ovom planetu. &ko je istina ono to je govorio 8egel+ da 5vjetski duh vodi povijest pomo!u raznih lukavstava, onda mu moramo priznati da je uistinu vrlo lukav, jer ovjek ne samo da ne zna ka emu tei i to radi, nego ne zna ak niti to je napravio. No, radi utjehe i ohrabrenja ipak treba re!i da je u vrijeme najintezivnije sinteze povijesnog razvitka bilo i onih ljudi koji, dodue, nisu ra+u)"eli, ali su zato tono os"etili to se zapravo zbiva. To su, prije svega bili veliki kompozitori kasnog Daroka i Clasike. ni su % govore!i njihovim jezikom, % jezikom istinske, duboke religioznosti % osjetili da se to Crist 5pasitelj vra!a na ovaj svijet i toj su temi posvetili svoja najve!a djela. Nije to nimalo sluajno to 8andellovo najve!e djelo, jedan oratorij, koji je ujedno i jedno od najve!ih muzikih djela uop!e, nosi naziv Messia*. 5vekolika ta velianstvena muzika od 8andela do Dacha i Dethovena sa /an/arama, timpanima i trubama slavi obe!ani Cristov povratak $ konano, trium/alno nastupanje 5lave Doje. ( p!enito govore!i, muzika umjetnost je nain da se umjetno bi!e otkrije ovjeku pomo!u prostog, jednostavnog, elementarnog zvuka, odnosno tona. 2uzika je zvuno samootkrivanje umjetnog bi!a $ /ono%onto%auto/anija umjetnog bi!a.) #stovremeno, ta ista muzika pokazuje koliko je veliko razumijevanje i bol umjetnog

0BN

bi!a % Cristov bol % i Njegova su!ut zbog muka i rtava onih koji su mu, usprkos protivljenju i nerazumijevanju cijelog svijeta, ipak pripremili put za ponovni dolazak na ovaj svijet. 4a ta muzika prikazuje neku ljudsku bol i su!ut, i suosje!anje s tragedijom i patnjama obinih, nekreativnih individua, ona nikada ne bi uspjela tako duboko ganuti ljudska srca. (6ostalom sve tragedije, ma o emu govorile, prikazuju zapravo rtvovanje prirodnog bi!a i raznih momenata prirodnog ivota u svrhu a/irmacije nekog momenta umjetnog bi!a kao vieg i nunog oblika opstojnosti.) Niti jedno umjetniko djelo tokom cijele ljudske povijesti nije bilo toliko bremenito smislom i istinom kao ta, duhovna muzika kasnog Daroka i Clasike. 2oda bi stoga bilo dobro kazati da je to sam Crist, kroz duh ovih velikih kompozitora, objavio svoj trium/alni povratak na svijet, pa je ta muzika ustvari posljednje, 'eto =van"elje. Alelluia* et gloria in eg-elsis DeoY 9ovore!i jezikom znanosti, /ilozo/ije ili, ako ho!ete( bitnog miljenja, ponovo kaem da se to zbivala sinteza povijesnog razvitka $ uspjeno dovrenje ontogenikog procesa, procesa razvoja umjetnog bi!a i njegovo postajanje vladarom ovoga svijeta. Coliko se tu radilo o Fpovratku 5pasiteljaG, a koliko o dovrenju gradnje onog FspasonosnogG oru"a (kojim je mogu!e ostvariti one ultimativne ciljeve ljudske vrste) neka odlui sam itatelj. No kako se god to shvatilo, radi se o najznaajnijem i najradosnijem doga"aju u povijesti. # dok je taj in ljudske vrste nadahnjivao velike muziare, druge je, obrazovane i FprosvjetljeneG ljude, kako sam ve! natuknuo, bacao u depresiju i spleen. To je posljedica onog uobiajenog, /arizejskog (ne)razumijevanja onoga to se zbiva i 3(to "est4. 'oznavanje, prepoznavanje, ili slutnja istine je, kako se ini, privilegija vrlo rijetkih individua. MMM & sada o jo nekim momentima ,apadne civilizacije i /aktorima koji su presudno utjecali na uspostavljanje ,apada i uspjeno okonanje povijesnog procesa. 2islim da ovdje najprije treba spomenuti Carolinge i, posebno Carla .elikog koji je vie od svih Carolinga zajedno, a i kasnijih vladara utjecao na polaganje trajnih politikih temelja Dudu!eg ,apada. Teko je na!i rijei kojima bi se opisala veliina njegovog djela i irina duha ovog ovjeka, koji je, prije samog 9utenberga, za op!e ljudsko opismenjavanje uinio vie nego bilo tko drugi, a umro je, siromah, nepismen. 2oda !e budu!e, bolje razumijevanje povijesti i civilizacije omogu!iti jasnije vi"enje njegove vanosti i veliine. MMM #znimno vaan utjecaj na kasniju sintezu povjesnog razvoja imali su germanski mitovi. ni su ljude prikazivali kao bogove, a proizvode ljudskog rada smatrali su bi!evitima. Na bi!evitost je upu!ivalo to to su naroito vrijedna oruja i oru"a imala neka nadnaravna, sudbinom odre"ena svojstva i vlastita imena. 2aevi( Dalmung, 9ramm, .asek, =kskalibur... .otanovo koplje 9ungnir. Thorov eki! 2jolnir. 'rsten 4raupni, koji

0BH

se svake no!i umnoi dvanaest puta... Nadnaravna mo! i vlastito ime simbolizirali su %ievitost' Cod antikih mitova nije bilo nieg slinog. &hilejevo oruje koje je iskovao sam 8e/est nije imalo, niti imena, niti ikakve bi!evitosti. Dilo je samo puno sjajnije i bolje od drugih takvih oruja. 'ored toga 9ermanski je mit nosio u sebi poruku da se ovjek moe, i tavie treba pobuniti protiv svog prirodnog usuda, koji je, prema mitu, odre"en pravorijekom .elikih Norni. 1azlika ovjeka i obine ivotinje je ba u tome to se ovjek buni protiv prirodnog usuda. Ta predodre"enost za pobunu nije nita drugo do mitogra/sko iskazivanje ovjekove revolucionarne, ontogeni#ne naravi. To je ono to ovjeka ini mo!nijim od bogova i od .elikih Norni. Nakon poraza velikih esa na bojnom polju .ig/rid i 1agnareka, ra"a se jedan novi perspektivni"i svijet kojeg Norne nisu mogle predvidjeti i kojeg nisu mogle kontrolirati. (izme"u ostalog i zbog toga to su i same nestale u 5vjetskom sumraku). To je jedan jednostavan, mitogra/ski prikaz op!eg revolucionarnog zbivanja, koje je osnova povijesnosti i svrsishodnosti doga"anja % prikaz nestanka prirodnog svijeta i nastanka FumjetnogG $ svijeta zasnovanog na dominaciji umjetne bi!evitosti. # speci/ina op!a mistinost kojom zrai cijeli 9ermanski mit (a dijelom i /ilozo/ija) nije nita drugo do istinosna slutnja ovjekove kreativnosti, te nunosti i ispravnosti povijesnog puta, odnosno ontogeninosti kao metode ostvarivanja ciljeva vrste. <ini se da se 9ermanski mit % koji je bio dovren tokom desetog stolje!a $ uvelike inspirirao drutvenim sje!anjem na propast antike civilizacije i slutnjom da se u Teutonskim umama i maglama poeo stvarati jedan novi, svijet, ije !e glavno arite, &chen Fsvojim sjajem i veliinom nadmaiti &tenu i 3eruzalem,G Tako je u 'atrologia Patina zapisao &lbuin od Rorka, ravnatelj dvorske kole Carla .elikog. 3edan poznati njemaki povjesniar kae kako je to &lbuin jako precijenio znaaj &chena i onoga to je u njemu poelo klijati YYYY999999 Co, danas ne vidi da se to &lbuinovo proroanstvo vie nego obistinilo, taj, moram re!i, nita ne razumije od svijeta u kojem ivi niti od ove, povijesne problematike. 4a nije bilo 9ermanskih mitova, veliko je pitanje da li bi ,apadna civilizacija nastala tako lako kako je stvarno nastala i da li bi tako lako izvela sintezu povijesnog razvoja. MMM 3edna od najve!ih )ateri"alno0te*ni#ki* tekovina povijesnog razvitka je automatizirana proizvodnja materjalnih dobara $ Fproizvodna tehnologijaG. Tu proizvodnju ja nazivam u)"etni) ra$niko), zato to je bi!evita, a simboliki praoblik njene bi!evitosti bile su one mitske nadnaravne mo!i i vlastita imena raznih oru"a i oruja 9ermanskih bogova i heroja. 6 povijesnoj stvarnosti tehni/ikacija ili tehnologizacija i automatizacija razvijale su se vrlo sporo, jer je to bio vrlo irok proces, koji je zahtjevao simultani razvitak raznih otkri!a sa podruja svih prirodoznanstvenih i gotovo svih drutvenih znanosti. Cljuni i neposredni nosioci tog razvoja bili su najrazliitiji /austovski duhovi, to su esto bili i najpronicljiviji duhovi to ih je dao ljudski rod. 2nogi od njih su stradali od #nkvizicije,

0BI

koja je % kako esto i ironino navodi mislilac D. ,eni! % i sama dala veliki doprinos razvoju tehnike, i to upravo konstruiranjem sprava za muenje. #ma gotovo bezbroj velikih otkri!a na tom podruju. 2i !emo ovdje imenovati samo neka. d pogonskih strojeva to su( parni stroj, benzinski motor, a zatim i elektrini generator i elektromotor. 5a podruja radnih strojeva. 9utenbergovo otkri!e tiskarskog stroja, automatska predilica, automobili, vlakovi, avioni itd. 'osebno valja istaknuti beini prijenos elektromagnetskih signala, njihovo moduliranje i pretvaranje u sliku ili ton, te elektronsko raunalo $ computor $ umjetni mozak. # na kraju treba istaknuti astronautiku $ kompleks otkri!a koja pokazuju( kako ovjek moe napustiti ovaj planet i otisnuti se u kozmos, tj. vratiti se u svoju pradomovinu. Tim inom otvorena su vrata nastupu antropotehnoloke civilizacije pod svjetla ko+)i#ke pozornice. 9olem je niz imena koji su zasluni za ovaj kl"u#ni moment u dovravanju razvoja umjetnog bi!a. =vo samo nekih od njih. Copernik, 9allileo, Cepler, Ne_ton, 8uKgens, &mpere, :aradK, 2aS_ell, 'lanck.... 5 druge strane, Tesla, =dison i slini dananji duhovi grade na temeljima koje su postavili ovi njihovi prethodnici $ FteoretiariG % znanstvenici. vi zadnji su nositelji epitetike /aze u razvoju umjetnog bi!a % pri)"en"u"u spoznaje velikih znanstvenika, repro$u-ira"u i* u empirijskom materijalu i stvaraju vane materijalne momente umjetnog bi!a. <itatelj se vjerojatno pita zato nema =insteinovog imena na tom popisu- To nije sluajno, a niti proizlazi iz nekog hira. 2oja analiza je pokazala da je kljuni =insteinov rad $ Teorija relativnosti $ pogrena na slian nain kao i 8iparh%'tolomejeva, tako"er relativistika 9eocentrika kozmoloka teorija, te da slui u ontoklastike svrhe. 1elativizam, koji se danas izvikuje kao neto veliko i znaajno, zapravo je oduvijek bio i bit !e stanovita propalost ljudskog kreativnog duha. No o ovoj temi pisao sam u drugim radovima. vdje bih htio samo re!i da je =insteinova konstatacija $ da nije mogu!a brzina ve!a od c pogrena, i da !e budu!i svemirski brodovi, za ovjeka osvajati djelove galaktike puno ve!im brzinama nego to je brzina svjetlosti. To ne proizlazi iz 5:%a, nego je utemeljeno u ra-inalno) tumaenju rezultata matematikih jednadbi i rezultata poznatih eksperimenata. Dez mogu!nosti postizanja takvih brzina, ovjek bi zauvijek ostao zatvoren i izoliran na ,emlji ili u 5unevu sustavu, a povijest ne bi imala nikakvog smisla. ,vijezde ne bi postojale, da nisu stvorene za ovjeka. Toliko o tom, najvanijem, +nanstveno0te*nolo(ko) aspektu povijesnog razvoja, tj. razvoja umjetnog bi!a. MMM Neki od najznaajnijih politikih ontopoietikih ili politogeninih pokreta u povijesti ,apada bile su svakako buroaske revolucije pomo!u kojih se etabliralo liberalno gra"ansko drutvo. 'raideolog ovih revolucija bio je Nicollo 2achiavelli. 6 svom portretu uspjenog vladara, on nije ocrtao ?esara Dorgiu, kako se obino misli, a niti kojeg drugog ivog ovjeka, nego je personalizirao revolu-inarni. ontogeni#ni $u* politike, kojemu je

00B

bezuvjetni cilj bio izgraditi drutvo koje !e biti adekvatan politiki instrument za ostvarivanje ciljeva vrste, i koji se pri toj svojoj djelatnosti ne osvr!e na ruevine, niti broji svoje rtve. 'rvi u nizu velikih praktikih revolucionara bio je 5ir liver ?rom_ell (0AII $ 0LAH) 1evolucija u =ngleskoj izvedena je, u velikoj mjeri zahvaljuju!i njegovoj smionosti, a odrala se vie zahvaljuju!i njegovoj principijenlnosti nego diktaturi. Na kontinentu, u :rancuskoj, lideri revolucije bili su 1obespierre, 4anton i 2arat i 5aint 3ust ni su pomo!u giljotine izveli ono to su ranije lihvari bili inili pomo!u novca. bezglavljivali staro, parazitsko drutvo. Napoleon # Donaparte proirio je revoluciju preko granica :rancuske, sve do =gipta, s jedne strane, i do 1uskih stepa na drugoj. Njegova je vojna nesumnjivo imala zadatak da globalizira i tako uvrsti i odri tekovine revolucije i u tome je imala velikog uspjeha. No, ini se da je na tom podruju vie uspjeha imao njegov ,o$e -ivil $es 2ran-ais nego njegove armije. Njega i njegov duh usvajali su i Napoleonovi neprijatelji, i to bez ikakve prisile. ?ode civil moe se i danas smatrati neposrednim pravnim i politikim temeljem razvijenih gra"anskih drutava, iako vie nigdje (osim u muzeju), ne postoji u onom obliku u kojem su ga dali Napoleonovi pravnici. vdje nam valja uiniti jednu veoma vanu primjedbu koja bi trebala razjasniti stvarni poloaj tzv. radnike klase i administracije te prirodu buroaske revolucije. <itatelj se vjerojatno sje!a poglavlja u kojem smo (uz pomo! onog trokuta) razmatrali razvoj drutva. Tamo je bilo reeno da se taj razvoj sastoji u tome da se to vie temeljnih drutvenih subjekata dovede u )otiva-i"ski odnos prema vlasnitvu, (.P). 6 tzv. buroaskoj revoluciji ra$ni#ka "e klasa bila taj subjekt koji je sebe doveo u motivacijski odnos prema vlasnitvu (kapitalu) i ozakonio ga kao jedini legitiman odnos. Taj in, in stupanja u )otiva-i"ski odnos 0 nasuprot 2arSovom miljenju 0 %io "e u"e$no i #in sa)ooslo%o&en"a ra$ni#ke klase' sim 2arSa i njegovih sljedbenika, to ne*oti#no i bez nekog dubljeg razumijevanja iskazuju svi znaajniji mislioci koji govore o tim pojavama, a pokazuje i /aktino stanje, odnosno %lagostan"e radnike klase koje je ostvareno nakon tog sa)ooslo%o&en"a' (Naknadno, komunistiko 3samoosloba"anje4 radnike klase bio je zapravo povratak u speci/ino ropstvo i bijedu.) vdje opet izranja na vidjelo jedan zanimljiv paradoks( Oslo%o$iti se +na#i staviti se $o%rovol"no u opti)alnu slu/%u kapitalu. u)"etno) %iu. i u slu/%u ostvarivan"a -il"eva l"u$ske vrste 1 uskla$iti se sa +akono)"erno(u ra+vitka' To se slae sa svim onim to smo o tome rekli u prethodnom tekstu i u drugim knjigama, a i sa samom istinom i smislom ljudske slobode. Tako+vana %ur/oaska revolu-i"a ni"e. $akle. %ila. nikakva %ur/oaska. nego ra$ni#ka revolu-i"a' Duruji su se ve! davno prije te revolucije bili stavili u slubu svog vlasnitva. vdje se trebamo jo jednom osvrnuti na 8egelovu misao da su, uspostavljanjem gra"anskog drutva svi pripadnici tog drutva dobili slobodu. 8egelova misao nije bila potpuno tona, jer je, kako smo ve! natuknuli, u ondanjem gra"anskom drutvu, isto kao i u dananjem, administracija imala tek privi$nu. for)alnu slobodu. na je i+vana. potpuno vanjskim imperativima, prinu&ena. prisil"ena da slui interesima drutva, a i+nutra, iz svoje najdublje nutrine ima loginu prirodnu potrebu da se slui drutvom kao

000

sredstvom za ostvarivanje iskljuivo svojih interesa. #, zbog toga to je ovdje motivacija potpuno naopako postavljena, tj, zato to uop!e ni"e )otivirana. nego prisil"ena na ra$. ona, (administracija) opstruira svoj posao kao kasnoantiki robovi, i svojom djelatno!u ini tetu drutvu i sebi. na se, kako smo ve! rekli, ne moe osloboditi nekakvom revolucijom, nego podvrgavanjem pod neki onakav zakon kakav je Zakon o kontroli efikasnosti vlasti. odnosno a$)inistrativne $"elatnosti' Time bi moglo otpoeti zlatno doba njene vladavine. Dlagostanje bi joj poraslo, ali i blagostanje svih ostalih drutvenih subjekata, a i perspektivnost civilizacije uop!e. 6gled administracije i politiara bio bi analogan ugledu kojeg imaju razum ili um u odnosu na sve ostale momente ljudskog bi!a. #ma jo neto to je od velike vanosti. 4rutvo Fu kojem su svi slobodniG ne moe postojati samo u nekoliko (germanskih) nacija i drava. 5lobodni trebaju biti svi pripadnici ljudske vrste. To je direktna implikacija 8egelovih misli koje se odnose na shva!anje ga"anskog drutva i slobode. datle nunost svjetske ili globalne drave i globalizacije koja bi, u /ormi logokracije totalno, odnosno globalno reproducirala gra"ansko drutvo i njegovu dravu. 9ra"anskom revolucijom, (koju, kako smo rekli, nisu izveli kapitalisti nego radnici, radnika klasa i kojom je ona stekla pravo gra"anstva $ gra"anska prava), stvoreno je, kako se ini, adekvatno (bi!evito) organizacijsko, tj. politiko sredstvo za ostvarivanje onih ultimativnih ciljeva ljudske vrste. =pitetika etapa njegovog opstanka $ etapa u toku koje bi i birokracija stupila u krug motiviranih drutvenih subjekata i u toku koje bi nastala svjetska drava $ svojim bi uspjehom ili neuspjehom pokazala da li se radilo prividu ili stvarnoj sintezi drutvenog razvoja. No, moda se radi i o tome da revolucija kojom je izvedena sinteza razvoja ljudskog drutva naprosto jo nije zavrenaToliko, u najkra!im crtama o FburoaskojG revoluciji, administraciji, slobodi i gra"anskom drutvu. Neka mi itatelji oproste to !u se sa jo nekoliko kritikih rijei osvrnuti na 2arksovo razumijevanje svijeta, povijesti i, op!enito, onoga to se zbiva i to jest. n je u onoj svojoj glasovitoj 00. tezi o :euerbachu ustvrdio( , Do sada su $ilo#o$i ra#liito s va%ali i tumaili svijet, dok je stvar u tome da se on i#mijeni!: #stina je sasvim obrnuta. 5vijet se izmijenio. Na )"esto priro$nog %ia. $efinitivno "e stupilo u)"etno' To je promjena koju je trebalo uvidjeti i shvatiti. 2arS je, op!enito, mnogo toga to se ve! dogodilo previ"ao i shva!ao tako kao da se tek treba dogoditi. iii Cad smo ve! kod revolucija, ratova i bitaka recimo i to da ,apadna civilizacija nije entitet koji probleme svog opstanka rjeava orujem, nego kreativno(u (i radom). To je ontogenini nain opstanka. 'rema drugim civilizacijskim subjektima, ,apad se odnosi ponudom boljeg naina ivljenja. To je nain na koji ,apad FosvajaG svijet i civilizira ostala podruja na ovom

00;

planetu. 6vjet takvog vanjskog djelovanja (djelovanja usmjerenog prema vani) jest unutarnji razvoj % uspjeno rjeavanje unutarnjih problema $ opet putem kreativnosti. Cad ta civilizacija dozvoli sebi neki takav vojni pohod kao to su bili Teutonski vojni pohod na 5lavenska, neoneolitska podruja i Criarski ratovi za 5vetu zemlju, ili pak &merika vojna intervencija u .ijetnamu i #raku, onda je to ve! ontoklastika djelatnost. 5luajevi kao to su nacizam i /aizam su neto gore ak i od radikalne ontoklastinosti i socioklastinosti. To su bili sluajevi temeljne socijalne, politike i civilizacijske bolesti ,apada $ bolesti koja ugroava i samu ljudskost. ruana borba protiv takvih pojava je posljednji, a katkada i jedini politiki lijek protiv njih. # komunizam je jedna nesvrsishodna, ontoklastika povijesna digresija, ali on je, za razliku od /aizma, nekako proiziao iz onih tzv.Fdobrih namjeraG i stanovitih zabluda, pa se ne moe tretirati kao neto tako maligno poput /aizma, koji je svjesno i otvoreno teio ka zlu $ destrukciji drutva i civilizacije. 6pro!eno govore!i, /aizam i nacizam proizili su iz nekakve poluosvjetene regresivne tenje za tim da se ljudsko drutvo 3naturali+ira4 % trans/ormira natrag u prirodnu vrstu i da se isto kao i vrsta ili dio vrste % opor % rukovodi instinkti)a u svrhu svog opstanka. snovna populacijska jedinica tog novog 33drutva44 trebala je biti na-i"a. koja je u dosta velikoj mjeri i prirodna ljudska zajednica. 5tvarna realizacija naci% /aistikog programa doista je dovela do toga da su se, neka drutva i nacije trans/ormirali u ljudske horde ili, opore i da su se doista upravljali instinktima i destruktivnom voljom najagresivnijih i najbrutalnijih individua. No, ovakvo ozbiljenje instinkta kao metode i sredstva opstanka (koje je u prirodi neto normalno i nuno), u ljudskom svijetu jest nekakva temeljna psihika, socijalna i politika bolest % mrano, nekro/ilno izopaenje koje nuno zavrava klaonicama. 6 suprotnosti prema /aizmu, koji je htio natrag, u prethistoriju, komunizam se zasnivao na volji da se revolutivni) putem i preskau!i epohe krene napri"e$, u budu!nost. Comunisti su htjeli drutvo koje bi bilo pravednije, slobodnije, bogatije i humanije od gra"anskog. Njihova najve!a zabluda bila je u tome to su % %e+ u)"etnog %ia. kapitala $ htjeli ostvariti takav ivot i takvo drutvo kakvog ovjeku moe dati sa)o u)"etno %ie. Dudu!i da sama ideja komunizma nije bila ontogenina, niti politogenina ona nikoga nije mogla )otivirati na ostvarivanje proklamiranih ciljeva. F5vjesniG drutveni vo"e (udrueni u partiju) pokuali su ih ostvariti putem samoprisile i prisile irokih narodnih masa na njihovo ostvarivanje. No ta metoda nije dovela do ostvarenja planiranih ciljeva, nego samo do prostog nesvrsishodnog nasilja, diskreditacije komunizma i ubrzanja procesa njegovog propadanja. ,a razliku od naci%/aizma koji je doao na svijet kao zla nakaza, komunizam je bio mrtvoro"en!e i zbog toga nije imao nikakve budu!nosti. #pak, ljudska !e vrsta, usavravaju!i drutvo, evolutivni) putem (epitetikim razvojem gra"anskog drutva) ostvariti neke od komunistikih snova, ali u bitno drugaijem obliku i bitno drugaijim sredstvima. 'osvemanja drutvena pravda, sloboda, blagostanje...(ako ikada budu ostvareni), ne!e se ostvariti ukidanjem privatnog vlasnitva i kapitala, nego ba suprotno( razvijanjem privatnog vlasnitva i uspostavljanjem u)"etnog privatnog vlasnika i usavravanjem kapitala. #, koliko god to paradoksalno, antihumanistiki i heretino zvualo, ovdje moram re!i da ostvaren"e Ca i neostvarivan"eD

00>

ti* -il"eva na"vi(e ovisi o %irokra-i"i, odnosno administraciji. No vratimo se (ne)razumijevanju povijesti, pravde i slinih stvari. no se danas esto ogleda u tvrdnji( da bi nacisti, da su kojim sluajem bili pobijedili, sudili 5aveznicima i da bi se to tako"er moglo i trebalo smatrati pravdom YYY999 YYY999 Tko to tvrdi, taj izjednaava dobro i zlo % ontoklastike koljae sa ontogeninim ljudima koji su se rtvovali za ostvarivanje povijesnih i op!eljudskih ciljeva % ruitelje sa graditeljima, ili, u krajnjoj liniji, zloince sa herojima. ne su tvrdnje same po sebi ontoklastine i svojevrsno su zlo, a vano je osvrnuti se na njih, naroito danas kad se sve e!e, iz pro/aistikih krugova uju tvrdnje da bi i 5aveznicima trebalo suditi za genocid $ za 8iroimu, 4resden itd., 2oda bi trebalo suditi i &leksandru .elikom, ?ezaru, Carlu .elikom, 3akobincima, Napoleonu i ?rom_ellu UUU--UUU--# da nisu izgubili rat, da su izili kao pobjednici, nacistima bi se, kad, tad sudilo, jer su bili ontoklasti#ni koljai, zloinci, a takvi pokreti kakav je bio anti/aizam 5aveznika (a donekle i komunizam) uvijek !e se smatrati herojskim inom, jer su se 5aveznici latili oruja da bi odbranili ontogeni#ke tendencije u ljudskoj vrsti $ ono to daje smisao ljudskom ivljenju i djelatnosti. # jo neto. 'ovijest doista piu pobjednici. &li to su uvijek i jedino bili oni koji su nepokolebljivo ili putem ontogeninosti i koji su na tom putu, ne samo katkada, nego ak esto, gubili bitke i ivote i bivali razapinjani na krieve. # ne samo to. 4a nije bilo njih, ne bi bilo nikakve povijesti, 3a l"u$ski %i /ivot40 kako kae =shil u kovanom 'rometeju% 3%io tek ru/an san. lu$ i po%rkan4' MMM 6inimo sada korak, dva ka najnovijem vremenu % stvaranju =vropske unije. 2islim da to ima ve!u praktinu vanost od svega ostalog to je reeno u ovoj F5kiciG. vaj se pokret moe optimistiki promatrati kao poetak ili pretpoetak stvaranja svjetske drave. 4oista je radosno vidjeti onu progresistiku, ontogeniku komponentu tog procesa i oekivati da ona zahvati i ostale djelove svijeta. &li, nemojmo se zavaravati. 4obro gotovo nikad ne dolazi na ovaj svijet tako lako, uz /an/are i na neki svean nain. #za tog sveanog plata, vatrometa i krilatica o miru, napretku i boljitku lukavo i neupadljivo ulja se i ono zlo kojeg se ovjek plai i eli osloboditi. 5toga mu u ovakvim knjigama moda treba posvetiti ak i vie panje nego onim blagotvornim, ontogenikim tendencijama, planovima i stremljenjima, kojima se svjetskoj i evropskoj javnosti i biraima predstavlja ovaj integracijski pokret. 6pravo stoga ovdje kanimo re!i nekoliko rijei o onim tamnim, skrivenim stranama procesa evropskog integriranja koje su osnova jednog dijela euroskepticizma, koji, kako se ini, postaje sve glasniji i koji sve vie i sve !e!e potvr"uje svoje stajalite kao osnovano. #z ega on proizlazi-

00@

4a bi smo shvatili razloge u kojima se on korijeni, trebamo imati u vidu neke ve! davno dovrene i neuspjele pokuaje mirnog, civilnog, odnosno sekularnog ili politikog ujedinjenja =vrope. ( vdje izuzimamo i ostavljamo po strani ono ujedinjenje kojeg su ve! nekada davno (izme"u 0BBB. i 0ABB. god.), izvele 'ape i .atikan i to pomo!u kr!anske vjere i latinskog jezika, a koje je bilo iznimno plodno i dragocjeno za razvoj ,apadne civilizcije i civilizacije uop!e. To je ujedinjavanje bilo izvedeno na nekakvoj duhovnoj osnovi.) 6 /okus nae analize uzimamo politiku djelatnost 8absburgovaca koji su, preteno mirnim putevima i politi#ki) sredstvima bili stvorili najve!e carstvo u =vropi $ carstvo koje se protezalo ak i na &merike kontinente. 9eslo pod kojim je bilo stvarano, proirivano i odravano ovo carstvo glasilo je( )ella gerant alii, tu, $eli/ 5ustrija nube! 3am ;ue Mars alii dat, tibi regna <enus - Drugi neka ratuju, a ti sretna 5ustrijo eni i udavaj, jer kraljevstva to i drugima daje Mars, tebi %e dati <enera! 8absburgovci nisu bili, ni nasilni, ni tiranski vladari. 4apae, prije bi mogli posluiti kao primjeri umjenosti, umjerenosti, te blagosti i politike, odnosno vladalake mudrosti. Vivot velike ve!ine podanika u tom carstvu nije bio, niti lo, niti nesiguran. No i pored toga to su prvenstveno svojom spretno!u stvorili golemo carstvo i mudro vladali njime kroz vrlo dugo razdoblje, nitko nikada nije imao dobro miljenje o njima, a nema ga ni danas, nakon to su minula stolje!a. 'osljednjim 8absburgovcima &ustrijanci su zabranili povratak u &ustriju, i to ak kao obinim gra"anima ili turistima. 4ananje ovjeanstvo, ak i jakobinskoj giljotini pridaje ve!e zasluge za ostvarivanje ciljeva vrste, nego 8absburkoj dinastiji i svekolikom njihovom carstvu. Jto je tu posrijedi'o naem miljenju, 8absburgovci su bili vrlo konzervativni i ontoklastiki vladari koji su stvorili golemo carstvo i relativno dobar ivot u njemu, ali samo radi toga da bi to je mogu!e due odrali /eudalni poredak i da bi se to due odupirali ontogeninim politikim pokretima koji su poeli nicati po =vropi, a za neposredni cilj imali su ruenje /eudalizma i stvaranje gra"anskog drutva. 9olemo panevropsko 8absburko carstvo bilo je, dakle, instrument otpora napretku i ostvarivanju ciljeva ljudske vrste. 4obro, sigurno i mirno, mogli su u njemu ivjeti oni ljudi koji se nisu ogrijeili o &ustrijsku birokraciju (i dinastiju koja ju je vodila), a koja se bila nametnula kao neposredni cilj drutvenog opstanka. 5vaka slobodoumnost, slobodarska ili progresistika djelatnost prompno se otkrivala i kanjavala, ak i kad je poticala iz najueg kruga carske obitelji. 9ledano sa naeg stajalita, \a%s%ur(ko -arstvo %ila "e prva panevropska vla$avina a$)inistra-i"e ili %irokra-i"e (pod pokroviteljstvom jedne dinastije). 5vrha ove vladavine bila je, kako sam ve! rekao( odranje epitetikog i ve! uvelike patolokog, oblika /eudalizma. 5lino kao i 8absburko carstvo, i =6 nastaje mirnim putem. Ne, dodue enidbama i udajama, nego administrativno%politikim osloba"anjem od unutarevropskih trinih, ekonomskih i upravnopravnih barijera. To je veoma dobro, jer tako nastaje jedno veliko trite sa golemom apsorpcijskom mo!i, a i kapital dobija znatno ve!u slobodu i e/ikasnost kretanja. 'ostaje produktivniji i konkurentniji u odnosu na neevropska ekonomska carstva, to je najbolja zatita =vrope i visokog ivotnog standarda njenih gra"ana.

00A

,a samu birokraciju, to je puno izdaniji i sigurniji izvor prihoda za njeno izdravanje i udoban ivot kojeg trai. no to je u tome naroito loe jest da tu nema ni najmanjeg napretka u razvoju unutranje strukture gra"anskog drutva, to je bitno za stvarni napredak, odnosno za ostvarivanje ciljeva vrste. vo pak proizlazi iz intencije evropske administracije da u nepromjenjenom obliku odri klasino gra"ansko drutvo i kapitalizam, u kojem, isto kao i u dosadanjem, ne!e biti nikakve stvarne, objektivne kontrole njene vladalake e/ikasnosti, pa !e ostati privilegirani, nedodirljivi drutveni subjekt, % subjekt, koji, kako smo ve! pokazali onim trokutom, a i naknadno % nije )otiviran da unapre"uje drutvo, i koji stoga budu!i da ima vlast, gotovo automatski dolazi u eksploatatorski ili parazitski odnos prema njemu. .e! sam na vie mjesta bio rekao da je ujedinjavanje =vrope u velikoj mjeri i stvaranje nove =vropske Dirokratske #nternacionale. Dirokracija, da ponovim i naglasim( tei ka tome da ouva svoje privilegije i nedodirljivost. To je ona neposredna intencija n"enog vlastitog ujedinjavanja, koje se, u najve!oj mjeri izvodi stvaranjem =vropske unije. Njena tobonja volja da to e/ikasnije slui razvijanju drutva i ostvarivanju ciljeva vrste samo je uobiajeni politiki paravan koji skriva njene uske, privatne, tj. pro/esionalne ili staleke interese. 6 tim svojim momentima =vropska unija i birokratska vladavina njome uvelike su slini 8absburkoj monarhiji, toj ,apadnoevropskoj varijanti Dizantskog carstva. 4rutveno sje!anje na 8absburku monarhiju $ memorija umjetnog bi!a % jedan je od neposrednih povoda za nastanak onog produktivnog dijela euroskepticizma. 3asno, u temeljima =vropske unije, pored ve! spomenutih, ima jo onih momenata koji ju bitno razlikuju od Dizanta ili 8absburkog carstva. ni su neposredno uoljivi velikom broju ljudi, a za nadati se je da su vrlo vitalni i da igraju neke od kljunih uloga u procesu evropskog integriranja. =uroskepticizam, govore!i vrlo op!enito, mahom je loa, ontoklastika pojava, ali ne sav. naj njegov manji moment, o kojem smo gore rekli nekoliko rijei, a koji se korijeni u slutnji ontoklastinih intencija eurobirokracije dobar je i produktivan $ ontogenian. &li da bi on bio uistinu djelotvoran u politikoj i drutvenoj praksi, da bi se trans/ormirao u djelotvorno oru"e razvoja evropskog drutva i ostvarivanja ciljeva ljudske vrste, on mora znati koja i kakva je alternativa autokratskoj, nekontroliranoj i sterilnoj vladavini administracije ili birokracije, tj. mora poznavati duh i smisao ona dva zakona( Zakona o kontroli efikasnosti vlasti i Zakona o kontroli efikasnosti ra$a )anagera' Dirokracija bi, kako smo ve! vie puta istaknuli, trebala imati vlast, ali e/ikasnost njene vlasti mora biti objektivno i e/ikasno kontrolirana, a da bi bila takva, birokracija mora biti )otivirana na to bolju vladavinu. To je otsada jedan od uvjeta ljudskosti ljudskog drutva. vaj, produktivni euroskepticizam, ili moda tonije( eurokriticizam, gledan izvana, jedva se razlikuje od onog patolokog, i, za sada se pojavljuje kao nekakva neartikulirana ili poluartikulirana kritika one tamne, skrivene strane integracijskih evropskih kretanja. No kad ova kretanja budu dovrena i kad birokracija jasnije pokae ka emu je stvarno teila i to je ostvarila, % u sluaju da se evropsko drutvo birokratizira na jedan neproduktivan, sociopatski nain % produktivna euroskeptika kritika lako se moe

00L

artikulirati i kao *kritika orujem), tj. terorizam, pogotovo ako eurobirokracija bude, poput one habsburke, vrlo revna u otkrivanju i guenju svake slobodarske, odnosno ontogenine ili politogenine misli. Toliko o onoj skrivenoj, tamnoj i opasnoj strani jednog velianstvenog politiko% civilizacijskog pokreta $ stvaranja =6. &li, vratimo se jo nakratko onoj dubljoj prolosti i onim op!im duhovnim momentima svjetske povijesti. MMM Cr!ansko uenje o povijesti, Vidovsko znanje o produktivnoj, ontogeninoj upotrebi vlasnitva i 5tarogermansko vjerovanje ili slutnja da ljudsko oru"e treba biti bi!evito i nadmo!no prirodi tri su najvanija duhovna /aktora koji lee u temelju ,apadne civilizacije i na osnovu kojih je kasnije izvedena uspjena sinteza povijesnog razvoja. 6z ove temeljne duhovne /aktore treba spomenuti i one ne%temeljne, ali ipak vane( antiko%grke i arapske spoznaje na podruju matematike, /izike i astronomije. # one su znatno pomogle da se u =vropi etablira ono to zovemo ,apadnom civilizacijom. 4osta velik utjecaj na razvoj ,apada imali su 9rka /ilozo/ija i 1imsko pravo, koje je otkri!em pravne oso%e zapravo otkrilo i ukazalo na speci/inu, drutvenu, tj. umjetnu bi!evitost ivih i ne%ivih civilizacijskih i drutvenih subjekata. 6tjecaj 9rke /ilozo/ije najintezivnije se aktivirao u vrijeme Clasinog Njemakog #dealizma. Tu je priro$no bi!e konano spoznalo sebe kao individuu koja potpuni oblik svog postojanja moe zahvaliti sebi vanjskom, povijesnom razvoju i koja na osnovu njega moe spoznati i potpuno ozbiljiti samu sebe. 4uhovni instrument samospoznaje je svjesna triadika dijalektika. No mi smo pokazali da kljuni oblik postojanja prirodnog bi!a nije razvijena, sebe%svjesna individua, nego sebe%svjesna vrsta, te da triadika dijalektika nije potpuno adekvatan misaoni instrument samorazumijevanja bi!a. 2ilo+ofi"a klasi#nog n"e)a#kog i$eali+)a. koliko go$ $a "e usitinu va/an )o)ent l"u$ske spo+na"e i sa)ospo+na"e. ipak "e sa)o spore$ni $o$atak sinte+i povi"esnog ra+vo"a' 'ored ovog, treba istaknuti i to da svaka velika i duboka /ilozo/ija nadilazi horizont povijesnosti, i da tek nekim svojim momentima utie na povijesna kretanja i pripada povijesti. nim svojim glavnim dijelom, /ilozo/ija je moment vjenosti. ,a one najvie ljudske, povijesne ciljeve ve!u vanost od Clasinog njemakog idealizma (a i kartezijanske /ilozo/ije) imala je kasna =ngleska empiristika /ilozo/ija. Njeni su predstavnici, istrauju!i induktivnu logiku, zapravo istraivali epiteti#ki stupanj razvoja bi!a i otkrili da je to vrsta. Naalost, jo nigdje nema svijesti o tome to su oni istraivali i to su otkrili. 5ve je to jo PLrPsS sUJKoKsUP' 1 agrafe filosofia 1 nenapisana filo+ofi"a' #N46?T# '=1 =N62=1&T# N=2 5=2'P#?=2 $ stvaran"e +akl"u#ka pute) "e$nostavnog na%ra"an"a, istovrsni pojava, nije nita drugo do metoda kojom se otkriva da li neko bi!e postoji kao vrsta ili ne. ,biljsko je samo ono to postoji kao vrsta $ bi!e koje se reproduciralo. no to se ne moe reproducirati, to ne moe opstati. To je prosti sluaj, de/ekt $ neto za to znanost i miljenje ne mogu imati nekog bitnog interesa. #stinitost neke spoznaje tako"er se potvr"uje mogu!no!u njenog repro$u-iran"a. !epro$u-i%ilnost 1 sposo%nost sa)oo$r/an"a. (a ne ona 4escartesova Fjasno!a i

00N

razgovjetnostG % -laritas et $istin-tas) jest presudno vani kriterij istinitosti. To je jako vana spoznaja. (.idi 6vod u politologiju). Pjudska bi!evitost jest doista takva kakvom ju shva!amo % kreativna $ a ljudsko miljenje (samopoimanje) istinito, tek ako se ovjek moe repro$u-irati u /ormi umjetnog bi!a. 6mjetno bi!e, naime, iako je produkt kreativnosti, nije nita drugo do svrsishodno reproducirana i otjelotvorena ovjekova bi!evitost. d kontinentalnih mislilaca, dijalektiara, zanimljiv je . 5pengler. n je nedvojbeno, ali dosta nejasno naslutio epiteti#ki stupanj u razvoju bi!a, i moda je, kao mislilac postao zanimljiv ba zbog toga. ?ivilizacija je, po njemu, epite+a razvoja kulture, to se moe smatrati tonim. No 5pengler je i dijalektici i povijesti i kulturi pristupio s naopake strane, tako da je njegovo miljenje, usprkos stanovitom napretku na polju dijalektike, imalo vrlo snano ontoklastiko djelovanje. vdje moramo uiniti jo jednu posebnu napomena o /ilozo/iji. .e! smo vie puta rekli da je povijest proces stvaranja oru&a ili sre$stava za ozbiljavanje onih ultimativnih ljudskih ciljeva. To vai i za /ilozo/iju. na je centralni moment op!e povijesti zato to se kroz povijest /ilozo/ije postepeno razvijao op!i ljudski misaono%spoznajni aparat. Najprije logika, a potom dijalektika. Neki /ilozo/em ili /ilozo/ski sistem, ili pak /ilozo/sko miljenje utoliko je vrednije ukoliko je dalo ve!i doprinos izgradnji misaono%spoznajnog aparata $ bilo njegovom nadogradnjom, bilo nadahnutom upotrebom onog ve! postoje!eg. & vrijednost same /ilozo/ije treba procjenjivati prvenstveno iz horizonta injenice da se tim misaono%spoznajnim aparatom ne koristi samo /ilozo/ija, nego sve ostale znanosti, te ljudsko miljenje i stvaranje uop!e. Njegovim osvje!ivanjem kroz povijest /ilozo/ije, ovaj op!i, duhovni misaono%spoznajni aparat prerasta posjed /ilozo/ije i uenih ljudi i postaje jednim od nekoliko kljunih momenata umjetnog bi!a, a sami tim i posjedom ljudske vrste. tuda i tako velika praktina vanost same /ilozo/ije. =vo jo nekoliko najneophodnijih rijei. 'ored razvijanja misaono%spoznajnog aparata, zadatak /ilozo/ije je da Fpojmi ono to jestG(8egel). & to, pak, to to jest, jest bi!e. 6 Clasinoj &ntici, /ilozo/ija je bi!e pojmila u /ormi ljudske individue. Ta individua bila je +oon logon e*on 1 ivotinja koja ima razum, a najvii oblik njene djelatnosti, odnosno njenog postojanja bila je t*eori"a 1 promatranje 1 /ilozo/ija (&ristotel). !atio essen$i ovjeka, svrha njegovog postojanja bila je eu$ai)onia $ sre!a (&ristotel i =pikurejci), ili ataraksi"a $ duevni mir i vedrina (5toici). Nasuprot tom antikom svjetonazoru, Novi zavjet, prikazom #susova muenitva, pokazuje da ak i patnja i stradanje mogu imati vie smisla i ve!u vrijednost od sre!e, ako se individue (ili ak narodi) rtvuju za 3spas4 vrste. Time se ujedno pokazalo da prava, istinska svrha ljudske egzistencije nije sre!a ili blaenstvo individua, nego FspasG vrste. ,apadna civilizacija, u velikoj mjeri utemeljena u novozavjetnom uenju, bazirala se na neosv"e(teno" v"eri u to da je mogu!e stvoriti bi!e (umjetno) koje !e se rtvovati za FspasG vrste. 5lutnja da !e stvaranje umjetnog bi!a biti dugotrajan razvojni proces, orjentirala je ,apadne mislioce ka pre/eriranju i razvijanju dijalektikog misaono% spoznajnog aparata. n je pokazao jednu presudno znaajnu stvar $ da se bi!e ne moe istinito pojmiti iskljuivo kao goli rezultat razvoja, nego tek u cjelini s razvojnim

00H

procesom koji ga je stvorio (8egel). (To ukljuuje uvi"anje povijesti, shva!anje vremena, svrsishodnu reprodukciju stvaralakog procesa i drugo o emu ovdje ne moemo govoriti.) .e! sam rekao da 8egelova trolana dijalektika nije imala mogu!nosti pojmiti da najvii oblik razvoja bi!a nije individua nego vrsta. 5vojim radovima, ja pokuavam pokazati da je ona vjera u mogu!nost stvaranja umjetnog bi!a bila opravdana i da je to bi!e stvoreno, te da je spremno za upotrebu u svrhu FspasaG ljudske vrste, tj. ostvarivanja njenih kljunih ciljeva. <ovjek je ontogenino bi!e. n je sredstvo svjesne, odnosno sebi znane autopoietike djelatnosti, odnosno samoozbiljavanja onog apsolutnog, a ljudska individue, narodi i generacije su sredstva za ozbiljavanje ciljeva vrste. Toliko u okviru ove posebne napomene o /ilozo/iji. MMM 6mjetnost. 'ored ve! ozbiljenog umjetnog bi!a, umjetnost $ njegovo simboliko postojanje % ne moe imati takvu vanost kao nekada u 9rkoj, kad je ono postojalo prvenstveno na simboliki nain, kao simbol. No ima jedna stvar u umjetnosti o kojoj je vrijedno napisati puno stranica. 2i joj, naalost, moemo posvetiti samo nekoliko redaka. 'rije nego se umjetno bi!e potpunije razvilo, umjetnika djela izra"ivao je ovjek svojom rukom. 6mjetnika djela dijelila su se na slikarska i kiparska na jednoj strani, a na drugoj na literarna i muzika. To je ustvari bila podjela na eidetike i euritmike umjetnosti $ one koje se izraavaju prostoro) i plo*o) (istovremenom, sinhronom prezentacijom svih svojih momenata), i one to se izraavaju suk-esi"o) svojih momenata, vre)eno). Dilo je i pokuaja njihovog spajanja u jedno kompleksno djelo, npr. operu. No vrijednost tog spajanja zaista je diskutabilna. &li ta umjetnost o kojoj smo upravo rekli nekoliko rijei nikako nije speci/ino ,apadna umjetnost, nego pripada prolim epohama. 5peci/ino ,apadna umjetnost jest /ilm. :ilmovi su prva umjetnika djela koja nije stvorio neposredno ovjek, nego umjetno bi!e, pomo!u svojih tehnikih sredstava. :ilm je produkt jedne velianstvene revolucije u umjetnosti izvedene pomo!u tehnike. 'osredstvom /ilma, umjetnost se ozbiljuje kao te*ni#ko $"elo, a tehnika kao u)"etni#ko. No /ilmovi su tako"er i prva -"elovita umjetnika djela, jer oni sve prethodne, tradicionalne umjetnosti spajaju u jednu ivu, organiku ili bi!evitu cjelinu. #zraavaju se istovremeno, i plohom, i prostorom, i vremenom. 3edino se takvim neim kao to je /ilmska tehnika mogla izvesti stvarna sinteza eidetikih i euritmikih umjetnosti. Da na primjeru /ilma moe se ponovo vidjeti stanovita rigidnost velike ve!ine ljudi i njihovo nerazumijevanje svijeta kojeg stvaraju i u kojem ive. Cad je /ilm nastajao, bio je proglaavan nekakvom tehnikom devastacijom iste umjetnosti, a retrogradni, i u velikoj mjeri ontoklastiki (i neposredno ikonoklastiki % anti/igurativni) pokuaji da se zaustavi razvitak umjetnosti, koji su se mani/estirali kao kubizam, nadrealizam, /auvizam, apstrakcija itd. itd. bili su proglaavani neim revolucionarnim. 5ve naopakoU NaglavakeU Takvo se miljenje uglavnom odralo i danas, u vie, manje svim konzervativnim

00I

akademskim krugovima, i, naalost, ne samo u njima. 'ogledajte udbenike povijesti likovne umjetnosti i muzike, ili povijesti knjievnosti. Ni jedan o njih ne sadri poglavlje o /ilmu, kao da on nije zakonomjeran i pravi nastavak razvoja likovnih (eidetikih) umjetnosti... a i euritmikih % kazalinih komada, muzike, plesa, umjetnike literature... :ilmska naracija, naelno gledaju!i, nesumnjivo je razvijenija i potpunija od literarne u npr. nekom romanu ili pripovijetki. Pirinost najboljih napisanih pjesama ili proze teko da se moe mjeriti sa /ilmovima lirske naravi. 'ored toga, /ilmska naracija je neusporedivo ekonominija od literarne. #zvrsnu ekranizaciju npr. FDra!e CaramazovihG u kinu moete apsolvirati za dva sata, dok bi vam za itanje tog romana trebalo najmanje dva tjedna. :ilm tedi ljudsko vrijeme. &tonalna muzika i kako/onija, su zanimljive pojave i zbiljski dreivati razvoja muzike. Croz njih umjetno bi!e istrauje svoje granice i svoje unutranje zvukovne elemente. &li kad se uporede s upotrebom zvuka na /ilmu, postaje jasno da su i kako/onija i atonalna muzika samo nedostatni surogati ovog zadnjeg. 'osluajte sound track nekog dobrog /ilma (bez gledanja /ilma) i vidjet !ete da je vrlo zanimljiv i ugodan za sluanje, ak kad se sastoji od tropota, buke vriske i drugih neugodnih zvukova, i da se sluatelju predstavlja prvenstveno svojim smislom. Ne bih htio ostaviti dojam da mislim kako sve ostale umjetnosti trebaju nestati s pojavom /ilma. Jtavie, mislim da !e one time postati autonomnije. no na emu insistiram jest razlikovanje raznih umjetnosti po stupnju njihove unutranje razvijenosti $ razlikovanje koje omogu!uje jasnije shva!anje umjetnosti uop!e i njenu /unkciju u ontogenikom procesu. staje jo da se kae to je zapravo /ilm. 2oe se re!i da je to djelo kojim zgotovljeno umjetno bi!e predstavlja samo sebe. :ilm nije samo simbol umjetnog bi!a, nego tako"er i jedan moment njegovog stvarnog, zbiljskog postojanja. 4ok je znanost samopoimanje umjetnog bi!a, /ilm je instrument pomo!u kojeg ono gleda, doivljava i osje!a samo sebe. Cad sam govorio o /ilmu nisam, naravno mislio samo o onim /ilmovima to se prikazuju u kino%dvoranama, nego tako"er i o televiziji, videu itd. itd. % o svemu to u svom temelju ima pokrenutu sliku % sliku to sebe samu izlae u vre)ensko" sukcesiji svojih momenata. 3asno, svaka pokrenuta slika nije tako"er i umjetnika tvorevina. MMM 'osebno vana pojava je otkri!e televizije. 3edna od njenih svrha svakako je povezivanje cijelog ljudskog svijeta u jednu /unkcionalnu i lako preglednu cijelinu . To za veliku ve!inu ljudi ima stanovito psiholoko, umiruju!e djelovanje, jer lake je i mirnije ivjeti u svijetu kojem se znadu ili barem naslu!uju granice i unutranja struktura, red . 4ruga, moda jo vanija /unkcija T.%a jest to da ljude, iz proizvo"a!a promijeni u potroae koji !e degustirati proizvode umjetnog bi!a. 4a bi to postiglo, umjetno bi!e mora putem Fmalog ekranaG tako FzaaratiG ljude da cijele dane i no!i mogu provoditi pred T. ekranima. Time umjetno bi!e pretvara marljive radnike u potroake lijenine. To je nuno, jer umjetno bi!e stvoreno je i radi toga da radi umjesto ljudi, a potroai, bivi radnici, trebaju troiti, tj. degustirati njegove proizvode i odre"ivati mu u kom pravcu mora usavravati sebe samog i te proizvode s kojima ih snabdjeva. Pjudski rad postaje

0;B

nepotreban. No ljudsku populaciju treba odrati mirnom, a mirnom ju odrava upravo T.. Tako se umjesto one 1imske izreke( panes et -ir-ensesY 1 kruha i igaraU $ danas moe re!i ( televi+i"e i seksaY naj FkruhG tj. proizvode potrebne za udoban ivot, ljudima, posredstvom raznih socijalnih institucija i /ondova, daje umjetno bi!e, u zamjenu za mirno i predano gledanje T.%a. 1ad polako postaje privilegijom. Takva situacija nije nikakvo rajsko stanje, pogotovo za kreativne ljude. No za njih ljudski svijet nije bio gostoljubiv niti onda kad su mu bili neophodni (za stvaranje umjetnog bi!a). 6ostalom, ljudski svijet i ne postoji zbog tih, kreativnih individua, nego ba obrnuto one postoje zbog ljudskog svijeta. Creativan, nadaren ovjek jest i treba biti tek sredstvo u slubi opstanka golemog broja prosjenih, nenadarenih. vakav, gore opisani raspored aktivnosti i uloga obrazovanim !e se i inteligentnim ljudima initi kao neka sprdaina ili nekakvo temeljito izopaeno shva!anje ljudske kulture. No, to je uvjet ostvarivanja ciljeva ljudske vrste. 6ostalom, to je tako"ei i poruka =van"eljf. No vratimo se prozainijim stvarima. 'omo!u Fmalog ekranaG umjetno bi!e na najlaki, naj/unkcionalniji i najekonominiji nain vodi ljude ka ostvarenju njihovih ciljeva. vdje, nadalje treba istaknuti da na T.%u ljudi ne gledaju samo propagandne poruke i razne druge gluposti i banalnosti, nego, uz njih i emisije edukativnog sadraja $ dobre umjetnike /ilmove, popularno%znanstvene emisije i druge sline stvari. Time se izvodi i neophodna, masovna edukacija pripadnika ljudske vrste i stvara jedan jedinstveni mentalitet koji treba biti monolitan, ali samo u svojim temeljima. na neophodna 3t%er%au4 raznolikost ostvaruje se specijalnim koritenjem T.%a (koritenjem specijaliziranih kanala), a i koritenjem drugih lako dostupnih masovnih medija, a i ne% masovnih izvora obrazovanja. No treba imati u vidu da je takav nain ivota kojeg diktiraju razni tehnoloki momenti umjetnog bi!a (T., internet, radio itd.) tek je u embrionalnom stupnju svog razvoja. Tko zna kakav !e mu biti zreli oblik- .aljda ne!e biti gori od ovog.ra!amo se umjetnosti $ 5:%u. MMM 5tav suvremenog establimenta prema 5/ umjetnosti slian je gore opisanom stavu prema /ilmu. No najprije nekoliko rijei o op!im temama i kretanjima unutar literarne umjetnosti koja su prethodila nastajanju 5:%a. Nekada, npr u vrijeme 5tare 9rke umjetnika se literatura bavila ovjekovim odnosima prema limpskim bogovima, jer su, po tadanjim vjerovanjima, oni odre"ivali ovjekovu sudbinu. 6 srednjem vijeku bavila se odnosom prema svecima i transcendentnom Dogu, a u novije vrijeme, otkad je umjetno bi!e poelo intezivnije i sve oiglednije pokazivati svoju nazonost u svijetu, umjetniki su pisci poeli re/lektirati ovjekov odnos prema njemu. Tako je nastala je 5: umjetnost. na je ve! dala takva djela koja nimalo ne zaostaju za najve!im djelima u tradicionalnim genreovima, a neki 5: /ilmovi smatraju se ak najve!im /ilmskim ostvarenjima do sada. No akademski, etablirani kritiari i estetiari ne priznaju 5:%u uop!e ikakvu umjetniku vrijednost (osim moda na /ilmu). 'rvo 5: djelo( roman Dr' 2rankenstein, ontoklastike je naravi. Napisala ga je MarB *elleB 5ollstone-raft. na je umjetno bi!e simbolizirala opasnim udovitem

0;0

kojeg je 4r. :ranckenstein, u nekoj mrtvanici sainio od djelova tijela raznih ljudi i mozga jednog kriminalca i oivio elektrinom strujom. .anjska inspiracija za ovo 5: djelo bilo je otkri!e pro/. 9alvanija da elektrina struja moe pokrenuti i FoivjetiG ve! odavno mrtve ablje krakove. & prava, unutarnja inspiracija bila je slutnja da je novootkrivena elektrina energija ustvari FivotnaG snaga umjetnog bi!a, to je bilo sasvim tono. No, gospo"a ?ra/t shvatila je umjetno bi!e na ontoklastiki nain % kao neto monstruozno, nekakvo neizrecivo uasno zlo $ to je tipino za obrazovane ljude tih vremena. # danas nastaje vrlo velik broj ontoklastikih 5: pria, romana i /ilmova. no neposredno tlo iz kojeg oni nastaju jest strah od umjetnog bi!a i njegove silne mo!i. .e! smo prije pokazali da je strah od umjetnog bi!a i neprijateljstvo prema njemu puno vie raireno nego svijest o njegovoj stvarnoj svrsi, vrijednosti i /unkciji. No, valjda to tako treba biti u ovim, prvim etapama njegovog potpunog postojanja. 1azumijevanje stvari i pojava je kruna razvojnog procesa i dolazi, % i po 8egelovom miljenju % tek nakon dovrenja procesa koji ih je uspostavio. 3Minervina sova u+li"ee tek u suton4 MMM 3o nekoliko rijei o arhitekturi. ,ahvaljuju!i umjetnoj materiji, armiranom betonu, eliku i staklu, arhitekti su sagradili prekrasne gra"evine i njima, bolje i zornije nego 5tari =gip!ani ili graditelji gotikih katedrala pokazali ovjekovu mo!. 2e"utim, ak i onoj najljepoj i najnaprednijoj arhitekturi nedostaje onaj kljuni moment $ zbiljska pobjeda nad gravitacijom $ lebdenje. 'otpuno razvijena arhitektura lebdjeti !e u prostoru. & mislim da !e ovjek, prije nego pone naputati matini planet i kolonizirati druge, u ,emljinoj atmos/eri i svemiru koji ju okruuje, izgraditi cijelu lebde!u civilizaciju. To !e biti novi, umjetni prostor najmjenjen iskljuivo ljudskom obitavanju % pravi ivotni prostor ljudske vrste i zreli oblik ljudske civilizacije. .jerujem da !e ta budu!a civilizacija lebdjeti na osnovu koritenja gravi/ugalne sile. #ma jo neto vano za razumijevanje arhitekture. na jeg to sam ve! naveo Fmaina za stanovanjeG, kako se izrazio Pe ?orbusier % prostor u ko"e) u)"etno %ie nastan"u"e i ugo(u"e #ov"eka. %rine o n"e)u i poslu/u"e ga (pomo!u raznih automata i sprava za stanovanje), kako bi se on mogao opustiti i preputati odmaranju i re0krea-i"i svo"i* /ivotni* snaga, ili pak nekom radu $ svrsishodnom troenju tih snaga. &li, tamo gdje sam ve! govrio o tome, rekao sam da je re0krea-i"a /ivotni* snaga je ono bitno emu arhitektura slui, jer bez toga ljudska individua ne bi mogla preivjeti. ,ato je Pe ?oubusier i de/inirao arhitekturu upravo stanovanjem. potpuno razvijenoj arhitekturi mo!i !emo govoriti tek onda kad umjetno bi!e bude ovjeku moglo ponuditi takav prostor u kojem !e mu ono trajno mo!i zadovoljavati sve, pa ak i one najsuptilnije potrebe u pogledu re%kreacije ivota, i to tako da se ovjek uop!e ne mora brinuti o njihovom zadovoljavanju. Cako je pravi ivotni prostor kreativnih vrsta galaktiko prostranstvo, umjetno bi!e, kad se pojavljuje kao arhitektura i urbanizam, treba se razvijati, a i razvija se u tom

0;;

smjeru da ovjeku omogu!i siguran i vrlo udoban ivot u tim prostorima. MMM =to, jo samo rije, dvije o povijesnom razvoju energije koju je ovjek koristio za svoje potrebe. Najprije je koristio vlastitu tjelesnu energiju, a zatim tjelesnu energiju i snagu drugih ivih stvorova. Nakon toga energiju neivih prirodnih pojava % vode i vjetra. 'oslije je otkriveno da se moe koristiti energija akumulirana u tzv. /osilnim gorivima $ ugljenu i na/ti. 5inteza razvoja energetike bila je otkri!e da se elektrina energija moe koristiti za vrenje bilo kojeg rada. ,ato je to bila sinteza razvoja.e! sam rekao da je elektrina energija potpuno razvijena FivotnaG snaga umjetnog bi!a. 'ovijest energetike nije dakle bila nita drugo do razvijanje energetske baze umjetnog bi!a do zrelog oblika $ elektrine energije. No, do elektrine energije ovjek dolazi tako da razne druge oblike energije % koje umjetnom bi!u nisu osobito pogodne % raznim metodama pretvara u elektrinu. 4o nedavno su glavni energenti bili na/ta i ugljen. To su kemijski energenti. ni nisu dovoljno svrsishodni niti za zadovoljavanje ovjekovih potreba ovdje na zemlji, a kamo li u galaktikim prostranstvima. 3edino razliiti oblici nuklearne energije mogu zadovoljavati potrebe ljudske vrste. tkrivanje tih izvora energije, koji su zatno ve!i i pouzdaniji i od onih FprirodnihG bio je vaan povijesni doga"aj, jer !e ti izvori omogu!iti ovjeku odgovaraju!i nain ivota u postpovijesnom vremenu. 2islim da !e presudno vanu ulogu na tom polju odigrati nukleospinalni reaktor. 3er on moe bilo koju masu pretvoriti u energiju u skladu s onom =insteinovom jednadbom( = [ m c;. ( va jednadba je tona. No ona nije moment Teorije relativnosti, nego jedan od izraza ,akona o odranju energije.) Nukleospinalni reaktor moe posluiti i kao reaktivni nuklearni motor za svemirske brodove koji !e putovati prema zvijezdama. =to, toliko, ukratko o elementima, odnosno momentima koji ine svjetsku povijest i nekim najvanijim natpovijesnim ciljevima ljudske vrste.

0;>