7 KRUNI PROCESI

Proces, tijekom kojega se nakon niza uzastopnih stanja radna tvar vraa u poetno
stanje, naziva se kruni (cikliki ili zatvoreni) proces. Po toj definiciji kruni proces
moe se u cjelosti ostvariti samo ako nema kemijskih promjena radne tvari. Kada se
tijekom procesa mijenja kemijski sastav radne tvari, tada poetno i konano stanje nije
identino. akvi su, na primjer, procesi s izgaranjem kao !to su "iesel i #tto proces.
$pak, zatvaranje procesa je teorijski zamislivo tako da produkti izgaranja ispu!teni u
okolinu ponovo formiraju kemijski spoj gorive tvari kao na poetku procesa. Pri
razmatranju takvih sluajeva u pravilu se koriste aproksimacije koje olak!avaju proraun.
%a stanovi!ta temperature i tlaka radnog medija, premda ne uvijek i kemijskog sastava,
&it e i takvi procesi zatvoreni.
Kada u jednom cikusu sudjeluje konstantna masa istog identiteta, koja se u nekim
sluajevima po zavr!etku ciklusa istiskuje i zamjenjuje istom masom drugog identiteta,
tada se promjene stanja mogu promatrati kao u zatvorenom sustavu jednog ciklusa.
'kupni efekti izmjene topline i mehanikog rada proporcionalni su uestalosti
(ponavljanju ili frekvenciji) ciklusa po vremenu.
' praksi su pose&no karakteristini procesi, koji se ostvaruju pomou nekoliko razliitih
tehnikih ure(aja koji, svaki na svoj nain, utjeu na promjenu stanja radne tvari. Premda
u cjelini takav sustav sadri konstantnu masu radne tvari, on se ne promatra kao
zatvoreni sustav, ve kao niz otvorenih sustava u kojima se promjena stanja protone
mase tvari odvija pod utjecajem tehnikog ure(aja kroz koji ona protjee. ijekom takvih
procesa radna tvar moe &iti u plinovitom (parovitom), a dijelom ciklike promjene
ponekad i kapljevitom stanju. ' nastavku, pri razmatranju glavnih karakteristika krunih
procesa pretpostavit emo, radi jednostavnosti, da je radni medij idealni plin, a njegove
promjene stanja ravnotene.
Konano stanje radnog medija na kraju ciklusa je identino poetnom, 1 ) 2, pa ih ne
emo pose&no indeksirati, jer se zakljuci odnose na cijeli ciklus, za kojega vrijedi*

+U , -, +H , -, +S , -, +E
k
, -, +E
p
, -. (za jedan ciklus). (.)

/edini efekt krunog procesa su toplina i mehaniki rad po ciklusu*

Q , W , (/0cikl) (za jedan ciklus). (1)

2ko se ciklusi ponavljaju s frekvencijom f ciklusa u sekundi (cikl0s), tada je ukupni
toplinski tok* , f Q , (/0s), odnosno snaga* , f W , (/0s).
% o&zirom na mehaniki rad po ciklusu razlikujemo desnokretne i lijevokretne krune
procese.
Desnokretni kruni procesi
Kod takvih je procesa rad ekspanzije vei od utro!enog rada za kompresiju* W
eks
3W
kom
,
a njihova razlika predstavlja koristan rad procesa, W 3 -. "a &i se proveo kruni proces
nuna su najmanje dva toplinska spremnika, tj. jedan ogrjevni spremnik (#%) i jedan
rashladni spremnik (4%). 5aravno, moe se koristiti i vei &roj toplinskih spremnika6
oplina dovedena od ogrjevnog spremnika oznaava se kao Q
dov
i za radni medij ima
pozitivan smisao, Q
dov
3 -. oplina predana rashladnom spremniku oznaava se kao Q
odv
i
ima negativan smisao, Q
odv
7 -6 Kod tih procesa je temperatura ogrjevnog spremnika, !
"S
,
uvijek ve#a od temperature rashladnog spremnika, !
$S
.
'kupna toplina po jednom ciklusu je*
Q , Q
dov
%Q
odv
, (8)
pa je mehaniki rad po ciklusu jednak razlici dovedene i odvedene topline*
W , Q
dov
%Q
odv
. (9)
'vo(enje oznake za apsolutnu vrijenost ima svrhu lak!eg uoavanja razlike u predznaku
dovedene i odvedene topline. 5ije pogre!no pisati*
W , Q
dov
& Q
odv
, (9a)
umjesto jednad&e (9), jer je Q
odv
uvijek negativan &roj. $pak, takav zapis nema jasnou
kao jednad&a (9).
4ezultantni mehaniki rad po ciklusu, W, do&ija se iz razlike mehanikog rada pri
ekspanziji, W
eks
3 -, i kompresiji, W
kom
7 -, tj.
W , W
eks
W
kom
. (:)
p ; $ / < = # K 4 < 5 $ P 4 # > < %
Q , -
B
A
1
2
W 7 -
'
'
m i n
'
m a (
Q , -
< K % P 2 5 ? $ / 2 1 @ 2
K # A P 4 < % $ / 2 2 @ 1
B ; 2 C < 5 / <
D 4 $ / 2 5 / <
!
# % , m i n
!
4 % , m a E
O S
Q
d o v
Q
o d v
p " < % 5 # K 4 < 5 $ P 4 # > < %
Q , -
B
A
1
2
W 3 -
'
'
m i n
'
m a (
Q , -
< K % P 2 5 ? $ / 2 1 @ 2
K # A P 4 < % $ / 2 2 @ 1
B ; 2 C < 5 / <
D 4 $ / 2 5 / <
!
# % , m i n
!
4 % , m a E
O S
R S
Q
d o v
Q
o d v
R S
%lika F.. Prikaz desnokretnog i lijevokretnog krunog procesa u p%v dijagramu
?a ocjenu termodinamike valjanosti desnokretnih krunih procesa uvodi se pojam
termiko) stupnja djelovanja, G
t
*
. G
t
<

dov dov
odv dov
Q
W
Q
Q Q
. (H)

Prema dosada!njim spoznajama nije mogue u nekom ciklikom procesu svu dovedenu
toplinu, Q
dov
, pretvoriti u mehaniki rad, W. "io topline koji se ne moe pretvoriti u
mehaniki rad mora se odvesti rashlanom spremniku, Q
odv
3 -, odnosno Q
odv
7 -, kako &i
se radni medij vratio u poetno stanje. ?&og toga je uvijek G
t
7 .6
ermiki stupanj djelovanja razliitih krunih procesa ne ovisi o svojstvima radne tvari,
ve samo o nain promjene stanja i raspoloivim toplinskim spremnicima, tj. njihovim
temperaturama. 2ko su promjene stanja radne tvari ravnotene i istovremeno i povratne
(reverzi&ilne), tj. &ez mehanikih gu&itaka i nepovratne izmjene topline, tada se postie
najvei mogui termiki stupanj djelovanja za zadane toplinske spremnike. akav idealan
proces, &ez gu&itaka z&og nepovratnosti, moe se samo teorijski zamisliti, ali ne i realno
ostvariti. ' teoriji je poznat kao idealni *arnotov proces.
1
2

!
B
A B
1
"
C
2

!
C "
A
! + !
.
, !
1
!
# %
, !
)
!
o
, !
9
, !
8
!
4 %
, !
h

)
,
# %
!
s '
p
p
.
p
8
Q
1 8
, -
s
.
, s
9
s
1
, s
8
Q
9 .
, -
p
9
W 7 W
i d
'
"
'
>
'
9
'
.
'
8
s
2
, s
"
s
I
, s
>
Q
d o v
, Q
. 1
, Q
2 I
,
.
,
1

o
,
8
,
9
,
d o v
, ,
. 1
, ,
2 I
Q
8 9
Q
> "
,
8 9
3 ,
> "
,
> "
W
i d
W
W
i d
O S
O S
R S
R S

h
,
4 %
%lika F.1 >arnotov idealni i realni desnokretni kruni procesi u p%v i !%s dijagramu

Dovedena toplina Q
dov
, Q
.1
, Q
2I
*
realni ciklus*
( )
. 1
1
.
.1
s s m!
p
p
ln m$! Q
idealni ciklus*
( )
2 I 2I
s s m! Q
)

Odvedena toplina Q
odv
*
realni ciklus*
( )
8 9 -
9
8
- 89
s s m!
p
p
ln m$! Q
idealni ciklus*
( )
> " >"
s s m! Q
h

-ehaniki rad procesa (jedno) ciklusa)*
realni ciklus*
89 .1
Q Q W
idealni ciklus*
>" 2I
Q Q W
id

...................
?&og uspored&e mora &iti* Q
dov
, Q
.1
, Q
2I

Kako je* Q
89
3 Q
>"
to je rad realno# procesa uvijek man$i od rada idealno#* W 7 W
id

' idealnom >arnotovom procesu, koji se sastoji od dvi$e i%oterme i dvi$e i%entrope,
radni medij prolazi kroz stanja 2@I@>@"@2. Pri izotermnoj ekspanziji 2@I radni medij
prima toplinu, Q
dov
, od ogrjevnog spremnika iste temperature, !
)
, !
"S
, i daje mehaniki
rad W
2I
. ' nastavku, tijekom izentropske promjene I@> nema izmjene topline, ali se pri
ekspanziji do&iva jo! mehanikog rada u iznosu W
I>
.
Povrat u poetno stanje zapoinje izotermnom kompresijom >@", pri emu se tro!i dio
prethodno do&ivenog rada u iznosu W
>"
uz istovremeno odavanje topline, Q
odv
,
rashladnom spremniku iste temperature, !
h
, !
$S
. Konano, izentropskom kompresijom
uz utro!ak rada W
"2
, plin se vraa u poetno stanje 2.
<fektivni rad &ikl'sa, W , W
2I
J W
I>
J W
>"
J W
"2
, jednak je razlici dovedene i
odvedene topline, sukladno jednad&i (1),
Q
dov
K|Q
odv
|, W . (F)
?&og rever%i(no# karaktera idealni >arnotov proces moe se provesti u suprotnom
smjeru, tj. kao li$evokretni. Pri tome &i se promijenili smjerovi topline i mehanikog
rada, ali ne i njihovi iznosi. 5a kraju procesa, svi sudinici vratili &i se u svoja poetna
stanja, u kojima su &ili prije poetka desnokretnog procesa. 5igdje u prirodi ne &i
postojao nikakav trag o promjenama koje su se z&ivale.
eorijski, svaka ravnotena promjena stanja radne tvari mogla &i postati reverzi&ilna, ako
&i raspolagali s .eskrajno mnogo toplinskih spremnika, od kojih &i svaki stupio u
toplinsku interakciju s radnom tvari u trenutku kada su im temperature jednake.
4azmatrajui reverzi.ilne krune procese %adi >arnot (.L11.) je do!ao do zakljuka da
su omjeri toplina i apsolutnih temperatura konstantni,
. konst
!
Q
!
Q
h
h
)
)

, (*arnotov princip), (L)

gdje se indeks M)M odnosi na dovedenu toplinu (Q
)
/ Q
dov
) i temperaturu radne tvari pri
njenom grijanju, !
)
, !
"S
, a indeks MhM na odvedenu toplinu (Q
h
/ Q
odv
) i temperaturu pri
njenom hlaenju, !
h
, !
$S
. 5a temelju tog principa 4. >lausius je kasnije dao definiciju
promjene entropije,
!
Q
dS

, (N)

uzev!i da se z&og infinitezimalno malog o&roka topline, Q, temperatura radne tvari ne
mijenja, ! , konst.. ?a konane iznose topline pri izotermnoj promjeni, doi e do
promjene entropije radne tvari, sukladno oznakama na slici F.1,
)
)
/
0 )
/
0
0/
!
Q
Q
! !
Q
S

.
, (Q
)
/ Q
2I
), (reverzi.ilni proces), (.-)
h
h
1
* h
1
*
*1
!
Q
Q
! !
Q
S

.
, (Q
h
/ Q
>"
), (reverzi.ilni proces), (..)

pri emu ne tre&a za&oraviti na injenicu da je Q
h
7 - (negativan &roj)6 Iudui da se
radna tvar na kraju ciklusa vraa u poetno stanje, slijedi da je promjena entropije radne
tvari tijekom jednog ciklusa*
- +
*1 0/ cikl
S S S
, /0(cikl K) (za ciklus radno) medija), (.1)
odnosno
*1 0/
S S
, (.8)

ime se, uz jednad&e (.-) i (..) potvr(uje >arnotov princip (L).
ermiki stupanj djelovanja idealnog desnokretnog >arnotovog procesa iznosi*
"S
$S
)
h
)
h
)
h )
id 2 t
!
!
!
!
Q
Q
Q
Q Q

. . .
, (.9)

pri emu radni medij ima istu temperaturu kao i odgovarajui toplinski spremnik,
"S )
! !
i
$S h
! !
. (.:)

"akle, termiki stupanj djelovanja idealnog procesa ovisi samo o temperaturama
raspoloivih toplinskih spremnika. 4ad koji &i se do&io po jednom ciklusu ovisi jo! samo
o toplini koju do&avlja ogrijevni spremnik (Q
)
/ Q
dov
)*
dov id 2 t
Q W
, /0cikl, (najve#i rad za zadane toplinske spremnike). (.H)

%va dovedena topline ne moe se pretvoriti u rad, ve se jedan dio mora odvesti
rashladnom spremniku*
( )
dov id 2 t odv
Q Q .
. (najmanja odvedena toplina). (.F)

Realni >arnotov proces mogao &i se odvijati samo uz konanu razliku temperatura radne
tvari i toplinskih spremnika, tj. kada je ! 7 !
"S
i !
o
3 !
$S
. akav proces radne tvari
prikazan je na slici F.1 izme(u stanja .@1@8@9@.. 4adni medij prima istu toplinu Q
dov
/ Q
)

, Q
.1
od ogrjevnog spremnika, ali pri nioj temperatuti, ! 7 !
"S
. ?&og toga mu je
promjena entropije,
.1
S , vea od ranije promjene,
0/
S .
Ae(utim, toplina koju radni medij predaje rashladnom spremniku je vea nego prije, Q
odv
, Q
89
3 Q
h
, Q
>"
, a z&og vi!e temperature, !
o
3 !
4%
, nastupit e vea promjena njegove
entropije,
89
S
3
*1
S
. ermiki stupanj djelovanja realno# >arnotovog procesa za
iste toplinske spremnike je*
"S
$S
id 2 t t2 re
!
!
!
!
Q
Q
Q
Q Q
<

. . . G
-
.1
89
.1
89 .1
, (.L)

uvijek manji od termikog stupnja djelovanja idealno) procesa6 ' realnom >arnotovom
procesu do&iva se manje rada, a istovremeno se mora odvoditi vi!e topline.
'kupna nepovratnost procesa moe se procijeniti pomou ukupne promjene entropije
sustava. Pri tome je, z&og pretpostavke ravnotene promjene radne tvari i mehanikog
rada &ez trenja, nepovratnost procesa uzrokovana samo realnom izmjenom topline uz
konane razlike tamperatura. Promjena entropije sustava, koji se sastoji od radnog medija
(4A), dva toplinska spremnika (#% i 4%) i nedefiniranog mehanikog sudionika (A%),
do&iva se iz relacije*
$S "S -S $S "S $-
i
i s
S S S S S S S S + + + +


- -
, (.N)
odnosno
$S
$S
"S
"S
s
!
Q
!
Q
S +
, /0(cikl K), (promjena entropije sustava). (1-)

opline se ne mogu odrediti neposredno na toplinskim spremnicima, &udui da su oni
definirani s konstantnim temperaturama, tj. kao tijela s &eskonano velikim toplinskim
kapacitetima. Ae(utim, iste topline moemo odrediti pomou toplina radnog medija, Q
dov
i Q
odv
.
.1 .1
S ! Q Q
"S

,
.1 - 89 - 89
S ! S ! Q Q
$S

. (1.)

'vr!tavanjem u jednad&u (1-) do&iva se porast entropije sustava z&og ireverzi.ilne
izmjene topline*
-
.1
-
>

,
_

+ S
!
!
!
!
S
$S "S
s
, /0(cikl K), (realni *arnotov proces), (11)

uvijek raste entropija sustava, &udui da je u realnom procesu
"S
! ! <
i
$S
! ! >
-
(u
jednad&i 11 je pozitivan razlomak je vei od ., a ne)ativan razlomak je manji od .)6
%amo u sluaju idealno) procesa vrijedi >arnotov princip po kojem je*

- +
$S
$S
"S
"S
id 2 s
!
Q
!
Q
S
, (idealni *arnotov proces).
(18)

nema porasta entropije sustava, jer nema nepovratnosti izmjene topline6
Srednja temperatura
Kod opih politropskih promjena stanja moe se radnom mediju odrediti srednja
temperatura dovo(enja, !
sr2dov
, ili odvo(enja topline, !
sr2odv
, na osnovi $$. zakona
termodinamike*
odv
odv
odv sr
dov
dov
dov sr
S
Q
!
S
Q
!

, ,
,
. (19)

Lijevokretni kruni procesi
Postoje sluajevi kod kojih se postavlja zahtjev za !to veim toplinskim uincima
hlaenja ili grijanja, a ne do&ivanje mehaniko) rada. akvi se pro&lemi rje!avaju
pomou lijevokretnih krunih procesa, kod kojih je rad utro!en za kompresiju vei od
rada do&ivenog pri ekspanziji*W
kom
3 W
eks
, pa se za ostvarivanje procesa mora dodatno
utro!iti rad W 7 -6
'tro!eni rad je prema jednad&i (9)*
W , Q
dov
%Q
odv
7 -, (lijevokretni proces), (1:)
jednak je razlici dovedene i odvedene topline, tako da je Q
dov
7 Q
odv
.
emperatura ogrjevnog spremnika, !
"S
, moe &iti manja je od temperature rashladnog
spremnika, !
$S
6 ' ekstremnom sluaju mogao &i se lijevokretni proces ostvariti i samo s
jednim toplinskim spremnikom, ali tada ne &i imali nikakav drugi efekt osim utro!ka
rada6 "a &i se ostvario toplinski efekt hla3enja ili )rijanja nuna su dva toplinska
spremnika kao i kod desnokretnog procesa.
Prema eljenom toplinskom efektu razlikujemo dva tipa lijevokretnih procesa, ve prema
tome da li im je osnovni zadatak ostvariti hla3enje (rashladni proces) ili )rijanje
(toplinska pumpa).
Rashladni proces. Kruni proces radne tvari koristi se u svrhu hla3enja odre(enog
sudionika kako &i njegovu temperaturu, !
a
, odrali trajno ispod temperature okoline, !
a
7
!
o
. ?ato se kae da se rashladni proces vodi ispod temperature okoline.
s s
s
.
, s
9
# P ; $ 5 % K 2 P ' A P 2
p r o c e s ) r i j a n j a
!
o
!
h
!
)
,
d o v
!
4 2 % B ; 2 " 5 $ P 4 # > < %
p r o c e s h l a 3 e n j a
! o p l i n e s u i n d e k s i r a n e ( d o v i o d v ) s a s m i s l o m u o d n o s u n a r a d n i m e d i j .
4 a t o p l i n s k e s p r e m n i k e ( s u d i o n i k e ) v r i j e d i s u p r o t a n s m i s a o ( h l i ) r ) .
!
o
!
a
!
h
!
)
!
8
.
9
9
1
8
.
1
,
) r
,
o d v
W 7 -
s
.
, s
9 s
1
, s
8
s
1
, s
8
!
a
@ t e m p e r a t u r a a m & i j e n t a z a s e g m e n t .
o k o l i 5
h l a 3 e n i
s u d i o n i k
) r i j a n i
s u d i o n i k
,
h l
W 7 -
,
h l
+ % ,
d o v
,
) r
+ % ,
o d v
!
a
. @ 1 k o d r a s h l a d n o ) p r o c e s a
8 @ 9 k o d t o p l i n s k e p u m p e
!
o
@ t e m p e r a t u r a a t m o s f e r s k o g z r a k a
o k o l i 5
%lika F.8 Prikaz lijevokretnih krunih procesa u !%s dijagramu

oplina odvedena hla3enom sudioniku, Q
hl
, dovodi se radnoj tvari, Q
dov
, Q
hl
, ija
temperatura mora &iti nia od temperature hla(enog sudionika, !
dov
/ !
)
7 !
a
. "a &i se
primljena toplina mogla odvesti od radne tvari i predati okoli!njem zraku temperature !
o
potre&no je utro!iti mehaniki rad, W 7 -, kako &i se povealo toplinsko stanje i radna
tvar dovela na temperaturu, !
h
, koja mora &iti vea od temperature okoline, !
h
3 !
o
.
<nergija, koja se u o&liku topline predaje okolini, Q
odv
, Q
o
, predstavlja z&roj topline
Q
dov
i mehanikog rada, W. 'zav!i u o&zir smisao (predznak) ovih energija moe se
umjesto jednad&e (1:) pisati*
Q
odv
, Q
dov
J W , (Q
odv
7 -, W 7 - ) . (1H)

'inkovitost rashladnih procesa, , izraava se kao odnos topline Q
dov
(rashladne topline)
i utro!enog mehanikog rada, W, koji se mora dovesti za provo(enje krunog procesa.
W
Q
W
Q
hl dov

, (Q
hl
7 -, W 7 -). (1F)

Toplinska pumpa. o je lijevokretni proces sa svrhom da radna tvar u krunom procesu
preuzme toplinu od okoline, Q
dov
, Q
o
, pri emu je !
o
3 !
dov
/ !
)
, te da se skupa s
dovedenim (utro!enim) mehanikim radom, W, preda nekom sudioniku kojega elimo
zagrijati, Q
odv
, Q
)r
. Pri tome temperatura radne tvari mora &iti vi!a od temperature
am&ijenta ()rijano) sudionika). ' ovom je sluaju osnovna zadaa za)rijavanje nekog
sudionika, tj. toplina )rijanja Q
)r
. ?ato se uinkovitost procesa opisuje s koeficijentom
pretvor&e definiranim kao*
. . > +
W
Q
W
Q
)r
odv
, (Q
odv
7 -, W 7 -, Q
)r
3 -). (1L)

...............................................................................................................................................
.....
Specijalni kruni procesi
Pomou idealnog >arnotovog procesa lako se odre(uje rad koji &i se teorijski ostvario uz
pomo zadanih toplinskih spremnika. %vaki drugi, pa tako i >arnotov realni proces, imaju
manji termiki stupanj djelovanja, !to znai da daju manje rada u odnosu na jednak iznos
dovedene topline. Kod realnih >arnotovih procesa izmjena topline se vr!i pri konanim
razlikama temperatura radnog medija i toplinskih spremnika. 5epovratnost izmjene
topline ima za posljedicu smanjenje termikog stupnja djelovanja, pri emu je smanjenje
rada procesa jednako teorijskom )u.itku na radu (OW , !
-
OS). Pto je vea razlika
temperatura to je realni >arnotov proces sve lo!iji. Kako se rad do&iva transformacijom
dijela dovedene topline to &i pri malim razlikama temperatura nastupila mala izmjena
topline u strojevima konanih dimenzija, pa &i srazmjerno tome i do&iveni rad po procesu
&io vrlo mali. ?&og tog nedostatka >arnotov proces nema praktiku primjenu.
' nastavku emo navesti neke od specijalnih procesa koji koriste plinoviti radni medij.
Jouleov )ra!tonov* proces
eorijski /ouleov proces, koji se ponegdje naziva IraQtonov, sastoji se od dvije izo&are i
dvije izentrope.
1
2
!
1
2

!
!
1
!
# %
!
.
!
4 %

# %

4 %
!
s '
p
Q
8 9
, -
s
.
, s
1
s
9
, s
8
Q
. 1
, -
p
1
+ p
8
p
.
+ p
9
'
1
'
.
'
9
!
8
W
W
,
8 1
Q
9 .
Q
1 8
,
9 .
/ # ' ; < # = P 4 # > < %
I 4 2 R # 5 # = P 4 # > < %

8
p
.
, p
9
p
1
, p
8
%lika F.9 /ouleov i IrQtonov ciklus u p%v i !%s dijagramu
2meriki inenjer +eor#e Bra,ton (.L8-@.LN1), patentirao je .LF1. 1@ciklini stroj na
vrui zrak koji je mogao raditi jednako tako i na naftu. ' formi otvorenog ciklusa takav
proces je postao osnova rada svih postrojenja s plinskim tur&inama i mlaznim motorima.
Koristi se i kao zatvoreni ciklus s vanjskim izgaranje !to omoguava smanjenje emisije
!tetnih plinova, a i kao o&rnuti ciklus u rashladnim sustavima.
4 a t v o r e n i p r o c e s
6 o m p r e s o r
l i n s k a t u r . i n a
7 z m j e n j i v a t o p l i n e
Q
d o v

k
1
2
!
6 o m p r e s o r
l i n s k a t u r . i n a
6 o m o r a i z ) a r a n j a

k
1
2
!
" t v o r e n i p r o c e s
8 o r i v o
4 r a k
l i n o v i i z ) a r a n j a
7 z m j e n j i v a t o p l i n e
Q
o d v
%lika F.: #tvoreni i zatvoreni IraQtonov proces
Stirlingov proces

Proces kojeg je .L.H. patentirao 4o&ert %tirling teorijski se prikazuje kao kom&inacija
dvije izentrope i dvije izohore. $zved&e strojeva koji rade po %tirlingovom procesu imaju
dva cilindra, od kojih je ekspanzioni cilindar grijan, a kompresioni cilindar hla(en.
4azlikuje se od ostalih strojeva po tome !to koristi uvijek istu koliinu plina (zraka),
nema usisa i ispuha (zaga(enja okoline). Praktiki nedostaci su mu prvenstveno u
nemogunosti trenutnog starta i promjene &roja okretaja, jer tre&a vremene da se ugrije
cilindar prije mogunosti do&ijanja rada.
1
2

!
1
2
!
!
.
, !
9
!
# %
!
4 %

# %

4 %
!
s
'
p
s
.
s
8
p
.
p
9
'
.
, '
1
'
8
, '
9
!
1
, !
8
W
W
,
. 1
Q
9 .
Q
1 8
% $ 4 ; $ 5 D # = P 4 # > < %
p
1
v
8
, v
9
v
.
, v
1
,
1 .
Q
. 1
,
8 9
,
8 9
Q
8 9
s
9
v
1

1
,
8

.
,
9
( )
8
1
1 . 1 18 .1
p
p
ln m$! ! ! mc Q Q Q
v dov
+ +
( )
.
9
. 8 9 9. 89
p
p
ln m$! ! ! mc Q Q Q
v odv
+ +
r o t u s m j e r n i i z m j e n j i v a z a
r e ) e n e r a t i v n u i z m j e n u t o p l i n e
Q
. 1
Q
8 9
!
8
!
9
!
1
!
.
%lika F.H %tirlingov ciklus u p%v i !%s dijagramu
Iudui da je !
.
, !
9
i !
1
, !
8
to su topline Q
.1
i Q
89
jednake i suprotnog smisla, Q
.1
,
KQ
89
.
eorijski &i se pomou protusmjernog izmjenjivaa odvedena toplina Q
89
moe
transformirati u dovedenu toplinu Q
.1
, pa se to naziva re)eneracija topline. ' takvom
regenerativnom %tirlingovom procesu je Q
18
jedina stvarno dovedena toplina iz vanjskog
izvora, a Q
9.
jedina stvarno odvedena toplina od procesa. "o&iveni rad po cilkusu je*
9
.
.
8
1
1 9. 18
p
p
ln m$!
p
p
ln m$! Q Q Q Q W
odv dov

. (1N)
Kako je '
.
, '
1
i '
8
, '
9
, a za izotermne promjene vrijedi* p
.
'
.
, p
9
'
9
i p
1
'
1
, p
8
'
8
, to se
jednad&a () moe napisati u o&liku*

( )
8
1
. 1
p
p
ln ! ! m$ W
. (8-)
ermiki stupanj djelovanja teorijskog regenerativnog %tirlingovog procesa je*
1
.
1
. 1
18
.
!
!
!
! !
Q
W
S 2 t

. (8.)

%tirlingov stroj radi s &ilo kojim izvorom topline, npr. sunevom energijom ili otpadnom
toplinom industrijskih procesa koja se u velikom iznosu javlja u talionicama eljeza ili
stakla.
"ricssonov proces
eorijski <ricssonov proces slian je %tirlingovom procesu, osim !to su izohore
zamijenjene s izo&arnim promjenama.
1 2

!
1
2
!
!
.
, !
9
!
# %
!
4 %

# %

4 %
!
s '
p

1
,
8
s
.
s
8
p
.
+ p
1
p
8
+ p
9
'
.
'
9
'
8
!
1
, !
8
p
.
,
p
1
W
W
,
. 1
Q
8 9
Q
. 1
p
8
,
p
9
,
8 9

.
,
9
,
9 .
,
1 8
s
9
Q
1 8
Q
9 .
< 4 $ > % % # 5 # = P 4 # > < %
( )
. 1 .1
! ! mc Q
p

8
1
1 18
p
p
ln m$! Q ( )
8 9 89
! ! mc Q
p

.
9
. 9.
p
p
ln m$! Q
18 .1
Q Q Q
dov
+
9. 89
Q Q Q
odv
+
/0ciklus 2 Q Q W
odv dov

r e ) e n e r a t i v n a
t o p l i n a
dov
E 2 t
Q
W

R S
O S
%lika F.F <ricssonov ciklus u p%v i !%s dijagramu
>iklus je nazvan po !vedskom inenjeru /ohnu <ricssonu koji je najvi!e poznat kao
konstruktor ratnog &roda -onitor iz do&a amerikog gra(anskog rata. %trojevi sa
%tirlingovim i <ricssonovim ciklusom proizvode rad primjenom vanjsko) grijanja i
hla(enja cilindara, te se z&og toga svrstavaju u strojeve na vru#i zrak. Krajem .N@tog
stoljea, prije poetka dominacije strojeva na unutarnje izgaranje, proizvedeno na tisue
strojeva koji su radili po <ricssonovom procesu. =einom su kori!teni za pokretanje
vodenih pumpi i kao pogonski strojevi u industriji. "ana!nja potre&a za smanjenjem
potro!nje goriva, a time i emisije !tetnih plinova, vraa interes prema takvim strojevima
na vru#i zrak.
Kako je !
9
, !
.
i !
8
,!
1
slijedi da je Q
.1
, K Q
89
, pa &i se i <ricssonov proces mogao
provesti kao regenerativni.
Otto proces
eorijski ciklus, koji se sastoji od dvije izentrope i dvije izohore, prvi je opisao Srancuz
2phonse Ieau de 4ochas .LH1. 5eovisno o tome, 5ikolaus 2ugust #tto konstruirao je
.LH.. prvi 1@taktni stroj na unutarnje izgaranje &enzina, inspiriran radom /eana ;enoira
koji je .L:L. izumio dvoradni stroj na unutarnje izgaranje, koristei rasvjetni plin kao
gorivo. Kasnije, .LFH., izradio je #tto prvi 9@taktni &enzinski motor koji je &io prva
praktika alternativa parnim strojevima. Dottlie& "aimler konstruirao je .LL:. lagani
motor s rasplinjaem i montirao ga na &icikl, a Tilhelm AaQ&ach je .LN-. napravio prvi
etrverocilndrian motor. Karl Ienz je ugradio #ttov motor na automo&il s 8 kotaa, a
kasnije s s "aimlerom osnovao tvornicu koja danas proizvodi poznata Aercedes@Ienz
vozila.
i s p u h p l i n o v a
i z ) a r a n j a
u s i s
) o r i v e s m j e s e
1
2

!
1
2

!
!
.
!
s
'
p
s
.
, s
1
s
8
, s
9
p
1
p
.
'
1
, '
8
'
.
, '
9
!
8
W
W
,
1 8
Q
8 9
, -
# # P 4 # > < %
p
8
v
.
, v
9
v
1
, v
8
Q
1 8
,
9 .
Q
9 .

1
p
8
p
9
!
1
Q
. 1
, -
i z ) a r a n j e m
) o r i v a
r e a l n i p r o c e s
6 o m p r e s i o n i o m j e r * , '
.
0 '
1
( )
1 8 18
! ! mc Q Q
v dov
( )
9 . 9.
! ! mc Q Q
v odv

9. 18
Q Q Q Q W
odv dov
+
.
.
.

" 2 t
v
p
c
c

.
. 1

! !

%lika F.L #ttov ciklus u p%v i !%s dijagramu
' etverotaktnom motoru se smjesa goriva i zraka komprimira, te kontroliranim
paljenjem izgara i oslo&a(a kemijsku energiju sadranu u gorivu. =rui plinovi izgaranja
ekspandiraju predajui rad, te se istiskuju iz cilindra u okoli!. eorijski ciklus
aproksimira proces s etiri karakteristine promjene* izentropskom kompresijom (.@1),
izohornim grijanjem (1@8), izentropskom ekspanzijom (8@9) i izohornim hla(enjem (9@.).
?&og sklonosti nekontroliranog samozapaljenja goriva kompresioni omjer U , '
.
0'
1
je
ogranien na red veliine .*.-. <nergija oslo&o(ena izgaranjem goriva smatra se
dovedenom toplinom, Q
dov
, Q
18
. Pred kraj ekspanzije poinje otvaranje ispu!nog ventila,
a zatim slijedi istiskivanje vruih plinova izgaranja iz cilindra. eorijski se rad ispuha
izjednaava s radom usisa, razlika u kemijskim sastavima plinova zanemaruje, a efekti
hla(enja dimnih plinova, dijelom u cilindru i dijelom u okoli!u, aproksimiraju fiktivnim
zatvaranjem teorijskog procesa s izohorom 9@. uz odvedenu toplinu Q
odv
, Q
9.
.

Diesel proces
4udolf "iesel patentirao je .LN8. stroj s kompresijskim paljenjem, a .LNF. izradio
funkcionalan prototip koji je mogao raditi s raznim fosilnim gorivima. ' "ieselovom
procesu komprimira se isisani zrak u koji se u!trcava gorivo. ime je iz&jegnut pro&lem
samozapaljenja goriva, pa se mogu postii dvostruko vei kompresioni omjeri ( , '
.
0'
1
)
od onih u #tto motorima. Pored toga, gorivo je jeftinije i sadri vi!e energije po
volumenu. "iesel je na %vjetskoj izlo&i u Parizu (.N--.) demonstrirao motor, koristei
ulje kikirikija kao gorivo.
u s i s z r a k a
i s p u h p l i n o v a
i z ) a r a n j a
1
2
! 1
2

!
!
.
!
s
'
p
s
.
, s
1
s
8
, s
9
p
9
p
.
'
1
'
.
, '
9
!
8
W
W
,
1 8
Q
8 9
, -
" $ < % < ; P 4 # > < %
p
1
, p
8
v
.
, v
9
p
1
, p
8
Q
1 8
,
9 .
Q
9 .

1
v
8
p
9
!
1
Q
. 1
, -
i z ) a r a n j e m
) o r i v a
'
8
v
1
!
9
p
.
r e a l n i p r o c e s
6 o m p r e s i o n i o m j e r * , '
.
0 '
1
( )
1 8 18
! ! mc Q Q
p dov
( )
9 . 9.
! ! mc Q Q
v odv

9. 18
Q Q Q Q W
odv dov
+
( )
2
Q
W
c
c
1 2 t 1
]
1

.
.
.
.
18
g d j e s u
c
, '
8
0 '
1
i , c
p
0 c
v .
%lika F.N "ieselov ciklus u p%v i !%s dijagramu
%vi prethodno opisani kruni procesi prikazani su u o&liku njihove aproksimacije s
karakteristinim politropama s eksponentom n + konst. z&og jednostavnosti rauna. '
karakteristinim tokama (stanjima) procesa susreu se dvije politrope s razliitim
vrijednostima eksponenta n, !to fizikalno nije mogue, ali se moe tolerirati u
idealiziranim pristupima.