URIA VAKUF Verzija 2006.

BAKIR TANOVI

URIA VAKUF

Mojoj majci, Fatma hanumi Tanovi, keri Muhameda efendije uria.

BAKIR TANOVI

URIA VAKUF

URIA VAKUF

OSNOVAN 24. REDEPA 1149. GODINE ILI 28. NOVEMBRA 1736. GODINE

PRILOG HISTORIJI GRADA SARAJEVA

COPYRIGHT: BAKIR TANOVI SARAJEVO 2000. GODINA

BAKIR TANOVI

ZAHVALNICA Knjiga uria Vakuf je pripremljena uz pomo mnogobrojnih ljudi i institucija, izmeu ostalog: Fejzullaha efendije Hadibajria i Azre Gado-Kasumovi koji su historijske dokumente preveli na bosanski jezik; knjigu je lektorisala Emira Tanovi i Mersiha uri; dok je Fuad uri zaduen za tehniko ureenje i obradu teksta i fotografija; fotografije su snimili, u ljeto 1999. godine Fuad Foo, te u zimu 2006. godina Fuad uri.

URIA VAKUF

SADRAJ:

I. II. III. IV. V. VI.

STARA VITEKA BOSNA ....................................................................................... 11 IVOTNI PUT HADI SALIH-AGE URIA .............................................. 12 PAD BUDIMA 1686. GODINE ............................................................................. 13 BOSNA NAKON PORAZA KOD SENTE 1687. GODINE .......................... 15 POVRATAK BEOGRADA 1690. GODINE ....................................................... 16 DOLAZAK HADI SALIH-AGE U SARAJEVO 1696. GODINE ............. 17

VII. POBJEDA BONJAKA KOD BIHAA I PORAZ OSMANSKE VOJSKE KOD SENTE 1697.................................................................................................................. 19 VIII. PRODOR PRINCA EUGENA SAVOJSKOG DO SARAJEVA 1697. GODINE ...................................................................................................................................... 21 IX. OBNOVA DAMIJE U JAHJA-PAINOJ MAHALI NA URIA BRIJEGU 1698/99. GODINE .......................................................................................... 23 X. NATPIS O OBNOVI JAHJA-PAINE DAMIJE ........................................... 27 XI. UEE SALIH-AGE URIA U POHODU NUMAN PAE NA CRNU GORU 1714. ............................................................................................................................. 29 XII. GUBITAK DALMATINSKE OBALE U RATU 1714-1718. GODINE ... 38 XIII. PREDAH U RATOVANJU - OD MIRA U POAREVCU DO BITKE ZA BANJU LUKU (1718-1737).............................................................................................. 42 XIV. NAJSTARIJI SIN JAER SADIK-BEG ............................................................. 43 XV. OSNIVANJE VAKUFA SALIH-AGE URIA 28. NOVEMBRA 1736. GODINE. .................................................................................................................................... 46 XVI. IZDAVANJE VAKUFNAME 1736. G0DINE 24. REDEPA 1149. ....... 47 XVII. BITKA ZA BANJU LUKU 1737. GODINE ....................................................... 51 XVIII. ............. MEZAR JAER SADIK-BEGA VOJSKOVOE I DEFTERDARA BOSANSKOG ............................................................................................................................ 56 XIX. PRESELJENJE NA AHIRET VAKIFA SALIH-AGE URIA GODINE 1151. GODINE (1738-1739). ........................................................................................ 56 XX. SMRT MEHMEDA SADIKA MLAEG SINA SALIH-AGE ......................... 58 XXI. PET MUTEVELIJA URIA VAKUFA IZ OSAMNAESTOG VIJEKA . 60 1 MUHAMED-BEG URI, DRUGI MUTEVELIJA OD AUGUSTA 1737. DO MAJA 1771. ............................................................................................................................. 61 2 POZNATI KADIJA ALIJA URI UMRO (16. NOVEMBRA 1775).................. 63 3 GOSPOA URIKA STARICA UMRLA 1189. GODINE (1775/76) ............ 64

BAKIR TANOVI

4 AVDI-BEG URI, SIN MEHMEDA SADIKA, UNUK SALIH-AGE. UMRO 1787.......................................................................................................................................... 64 5 AHMED-AGA URI SPAHIJA TILAVE I TOPLIKA - UMRO 1788/9. GODINE.................................................................................................................................... 66 6 AHMED-BEG URI, SIN JAER SADIKA TREI MUTEVELIJA - OD MAJA 1771. DO JULA 1792. GODINE ........................................................................................ 67 7 MEHMED EFENDIJA URI ..................................................................................... 68 8 KADIJA RAGIB EFENDIJA URI .......................................................................... 68 9 ODABRANI OVJEK MUSTAFA-EFENDIJA URI UMRO 1226. GODINE (1811) ...................................................................................................................................... 69 10 LUTVULLAH-BEG, ETVRTI MUTEVELIJA OD 1792. DO 1803./4. NIANI ULEMSKI .................................................................................................................................. 69 11 DERVI MUHAMED-AGA, SERTURNADIJA, PETI MUTEVELIJA OD 1803/4. DO 1815. GODINE ............................................................................................... 70 XXII. ETIRI MUTEVELIJE URIA VAKUFA IZ DEVETNAESTOG VIJEKA ........................................................................................................................................ 71 1 MALODOBNI LUTVULLAH, ESTI MUTEVELIJA PRVI PUT U GODINI 1815/16. .................................................................................................................................. 71 2 SUNULLAH EFENDIJA, SEDMI MUTEVELIJA OD 1815. DO 1828/29. ......... 71 3 AGAN AHMED, OSMI MUTEVELIJA OD 1828/9. DO 1855. GODINE ............ 72 4 SALIH RAGIB, DEVETI MUTEVELIJA PRIVREMENO OD 1855. DO 1859.... 73 5 KADIJA LUTFULLAH-BEG, DESETI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD 1859. DO AUGUSTA 1883.............................................................................................................. 73 6 PRORAUN VAKUFA ZA 1871. GODINU (1288). ............................................... 77 7 PRORAUN VAKUFA ZA 1877. GODINU (1294) ............................................... 78 8 DRUGI BRAK LUTVULLAH-BEGA URIA .......................................................... 79 XXIII. .... RAGIB EFENDIJA, JEDANESTI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD 1884. DO 1888. GODINE .................................................................................................. 82 1 NATPIS O OBNOVI JAHJA - PAINE (URIA) DAMIJE ............................. 83 XXIV. FEHIM EFENDIJA URI GRADONAELNIK SARAJEVA OD 1910. OD 1916. ................................................................................................................................... 87 XXV. DVOJICA MUTEVELIJA VAKUFA IZ 20. VIJEKA NACIONALIZACIJA IMOVINE VAKUFA 1958. GODINE .............................................................................. 90 1 MUHAMED EFENDIJA DVANAESTI MUTEVELIJA OD 1891. DO 1936. GODINE.................................................................................................................................... 90 2 SEAD EFENDIJA, TRINAESTI MUTEVELIJA OD 1936. DO 1958. GODINE . 91 3 MUTEVELIJE URI VAKUFA OD 1736. DO 1958. GODINE ........................ 92 4 TABELA MUTEVELIJA ................................................................................................... 93 5 PORODINO STABLO URIA............................................................................... 94 XXVI. ....................................PRILOZI: KOPIJE I PRIJEVODI DOKUMENATA 95 1 PRESUDA ERIJATSKOG SUDA U SARAJEVU O PITANJIMA TEVLIJATA (1891. GODINE) ................................................................................................................... 95

URIA VAKUF

2 SUDSKI POSTUPAK PRED ERIJATSKIM SUDOM O UPRAVI I UBIRANJU PRIHODA 1308. (1891) ...................................................................................................... 96 XXVII. 1 2 3 LITERATURA ........................................................................................................ 99 KNJIGE ............................................................................................................................. 99 ARHIVSKI - DOKUMENTI ........................................................................................... 99 PORODINA ARHIVA URIA ............................................................................. 101

10

BAKIR TANOVI

GLAVA PRVA

SALIH-AGA URI I NJEGOVO DOBA (SARAJEVO - 1696. GODINE)

URIA VAKUF

11

I. STARA VITEKA BOSNA Vojska je nailazila u valovima obasjana ranim jutarnjim suncem, uz udaranje doboa, amor ratnika i hrzanje konja. Odsijevalo je kroz prainu sunce na oruju. Leprale su visoko razvijene zastave. Ravno sarajevsko polje, oivieno brdima i prekriveno adorima bilo je pozornica vojsci koja je vrila smotru te 1667. godine. or Ali-paa (Kose Alipaa)1 bosanski vezir sjedio je na svom painskom tronu, s blistavim bijelim turbanom oko ela, u grimiznoj odjei i gordo promatrao vojnu paradu. Pored njega, skrtenih ruku, nepomino stajali su njegovi dvorjani. Ovo je bila neponovljiva slika stare Bosne, koja je svoj vojniki zanat smatrala asnim. Ispred bosanskog vezira or Ali-pae te 1667. godine uz udaranje doboa i svirku truba promiu prvi plemii Bosne, sve sami opjevani junaci i vitezovi. Hadi Osman, glasoviti vojvoda, koji se ve od prve mladosti prouo hrabrou, predvodi dvije hiljade srebrenikih konjanika i pjeaka. Nailazi Hasan, najbolji vitez, koji, s konja u trku, gaa strijelom i podigne tit sa zemlje. Prate ga ratnici iz sarajevskog kraja, svi ljui no medvjedi. Stotine krajinika predvodi hudi i kleti Mehmed. Na zelenom konju poigrava strani i nemilostivi delija Kanse. On vodi stotine ljutih i hudih Banjaluana, lasnih da se odupru svakoj nevolji. Iza njih jezdi aban-aga, uvjeren da njegovih eststotina junaka, pokupljenih po Hlijevnu vrijedi vie nego cijela vojska. Pohlepnog Omeragu slijedi hiljadu janjiara. Ljutiti Husejin-beg, koji se ponosi svojom kletom udi predvodi 700 novopazarskih ratnika, a iza njega idu mnogi drugi slavom opjevani junaci i delije. Ispred svih, jae na bijelom konju arapin, na elu svojih osam stotina bakih pjeaka, i konjanika. Pri kraju ove nepregledne rijeke, koja se valja poljem, naili su ratnici - dvije tisue junaka - koje je opremilo Sarajevo za linu painu pratnju. Na zavretku povorke nastupila je paina pratnja. Dvije stotine donlija i delija, odjevenih u vuije koe, nosilo je koplja sa bajracima. Projezdilo je, na brzim konjima, stotine ljutih saridija odjevenih u pancire. Za njima je nailo isto toliko pjeaka u koama umskog zvjerinja. Zatim su proli paini konjuari, koji su vodili sedam jedeka, gizdavih paradnih konja, okrivenih grimizom; svaki je na sedlu, zlatom okovanom, prtio tit, buzdovan i ordu, sve od suhoga zlata. Gordo je jahao Kurt ehaja, u pratnji mladih janiara koji su, sa zlatnim arkulama na glavi, ili pjeke oko njega. Tri konjanika su izdizala zelene
1

Muvekit, Povjest Bosne knjiga I, strana 367. Muvekid ga naziva Kose Ali-paa.

12

BAKIR TANOVI

zastave, vezene zlatnom icom. Sve, dva po dva, jezdilo je 60 mladih ademi oglana, ehajinih tjelohranitelja. Svirai na konjima, sa doboima, trubama i sviralama ili su ispred komore a iza njih mnotvo natovarenih kamila, mazgi i konja. Na kraju razlivena rijeka pomonih hrianskih eta2. Ovu sliku ratnog Sarajeva a kao svjedok polovinom 17. vijeka ostavio nam je dubrovaki poslanik Marin Gueti. II. IVOTNI PUT HADI SALIH-AGE URIA Salih-aga uri sin Mustafin, osniva uria Vakufa u Sarajevu, najvjerovatnije roen je u Budimu (Maarska) odakle se doselio sa svojim bratom hadi Hasanagom i sinom Jaarom Sadikom u Sarajevo prije 1696. godine. U Hlivnu polovinom 17. stoljea spominje se jedna porodica uria. Po tome se misli da je urijski zanat u Hlivnu bio zastupljen vrlo rano. Porodice koje su se bavile ovim zanatom i ije je prezime nosilo to ime, sasvim sigurno su pripadali i janiarskom dematu varoi, to znai da su izvravali i vojniku slubu. Hlivno je u 17. vijeku kada ga je posjetio Evlija elebija imalo 13. damija i to 7 poveih od koje su neke bile ve tada dosta stare, 3 medrese, 6 dervikih tekija, 6 mekteba, jedan golem han, jednu banju i u varoi nekoliko esama. U to vrijeme Hlivno je poslije Sarajeva imalo najvie potkupolnih damija. U Hlivnu je bila i jedna velika medresa, pod imenom Darul Hadis, koju je sagradio godine 1642. godine Mustaj-beg, sin Ibrahima. U toj visokoj koli (fakultetu) bilo je 16 soba, uionica i na dvoritu adrvan. U njoj su uene sve onovremene znanosti, tesfir (tumaenje kura'na), hadis, erijatsko pravo, arapska stilistika i retorika, apologetika i logika3. Nema nikakve sumnje da je Salihaga rodom iz Hlivna tj. da su se njegovi preci doselili u Budim kao i mnogi Bonjaci nakon Mohake bitke 1526. godine. U tome se slae historiar Hamdija Kreevljakovi, kao i dostupni porodini izvori4. Postoji jo jedan historijski podatak koji povezuje urie sa Hlivnom i Budimom. Mujo (Mustafa) uri koji je 1686. godine kao etovoa vojevao oko Hlivna i u Dalmaciji. Vrlo je vjerovatno da je ovaj Mustafa bio neki dalji roak ili ak otac Salih-age uria5. Moj djed Muhamedaga uri meni je priao kako je on u Budimpeti sreo 1909. godine jednu porodicu uria katolika i kako su mu oni pokazali porodine relikvije; posteiju za
2

Radovan Samardi, Veliki vek Dubrovnika, Beograd 1983, strana 268 i 269 A. Alii, Livanjske damije, GIVZ, IX/1941. broj 12, strana 373, 394 i 395. 4 Nedim Filipovi, Tri bujuruldije Numan-pae uprilia, Kalendar Gajreta 1941. strana 222. 5 Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga II, strana 443; U kronici popa ilobadovia ima podataka o etovanju Livnjaka po Primorju i Primoraca po okolini Livna. Jankovi je Livno porobio 1686. S livanjske strane spominje se kao etovoa Mujo uri.
3

URIA VAKUF

13

klanjanje, tespih i ibrik, to su oni uvali kao stvari koje ih podsjeaju na njihovo porijeklo. Meutim tok historijskih dogaaja iao je svojim smjerom. Neuspjeh osmanske vojne predvoene velikim vezirom Kara Mustafa-paom pod Beom 12. septembra 1683. godine predstavljao je poetak vojnih poraza i teritorijalnih gubitaka Osmanskog carstva u narednih trinaest godina. U ovom ratu velike uspjehe imala je habzburka vojska. Njene jedinice su bile u permanentnoj ofanzivi. U Budimu, glavnom gradu istoimenog ejaleta bile su stacionirane velike osmanske oruane snage iz svih pokrajina Carstva. Meu njima je i bio veliki broj Bonjaka tj. ljudi porijeklom iz Bosne, iji su preci doli u ovaj grad jo 1541. godine kada su ga Osmanlije definitivno osvojile. Od tada pa u narednih 145 godina potomci tih Bonjaka odravali su vrste veze sa Bosnom, domovinom njihovih predaka. Meu takvim bonjakim porodicama bili su i urii. U vrijeme kada je habzburka vojska 1686. godine dola pod zidine Budima, vjerovatno je u ovom gradu ivio i Salih-aga uri. III. PAD BUDIMA 1686. GODINE

Nije nam poznato da li je uestvovao Salih-aga u odbrani Budima, kao to ne znamo je li bio u nekom drugom odredu ili na nekom drugom mjestu. Meutim, njegova vojnika titula age, kao i sav njegov kasniji ivot, te podvizi koje je poduzimao u ratovima svjedoe nam da je morao uestvovati u tim bitkama. Bitka za Budim oznaila je kraj osmanske epohe u Ugarskoj. Za Bonjake ona je sigurno predstavljala tragian poraz, stradanje i naputanje teritorije na kojoj su ivjeli oko 150 godina. Sigurno je da je pad Budima bio najvei vojni i politiki dogaaj Bekog rata (1683-1699),ne samo zbog velikih borbenih snaga koje su tu koriene nego i zbog drugih okolnosti. Savremenici su shvatali da posjedovati Budim, znai imati odsudni bedem za odbranu Osmanskog carstva. Pod komandom vojvode od Lotaringije, vrhovnog carskog zapovjednika u osvajanju Budima, uestvovali su: panjolski grandi, francuski markizi, engleski lordovi, talijanski grofovi, njemaki prinevi po krvi. Ali, kako kae Hammer i mnogi drugi graani: 60 Katalonaca (veinom obrtnika iz Barcelone), 90.000 carskih Austrijanaca (od ega 20.000 Maara i Hrvata), 30.000 pomonih eta iz Njemakog carstva, 3.000 Franaka od Thungena, 8.000 Brandeburzana, 6.000 vaba, 5.000 Saksonaca i 8.000 Bavaraca. Nasuprot njemu, nalazilo se u Budimu 16.600 prokuanih ratnika pod komandom Abdurahman-pae starog sedamdeset godina, janjiarskog age, sa iskustvom ratnika od Kandije6. U priuvi stajao je na zemljak, Bonjak serasker Sulejman-paa, ne ba
6

Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, Zagreb 1979, knjiga 3, strana 20.

14

BAKIR TANOVI

sposoban vojni komandant. On je trebalo da pomagne u odbrani Budima. Uz njega u odbrani Budima sa bonjakom vojskom uestvovao je i bosanski vezir Sijavus-paa7. Nasuprot osmanske vojske stajala su dvojica iskusnih vojskovoa, princ Eugen Savojski i markgrof Badenski. Pred pad Budima sultan je poslao muftijinu fetvu braniocima: Da je Budim klju Osmanskog carstva i da je njegova odbrana vjerska obaveza8. I pored toga to je otpor bio herojski, glavni grad dotadanjeg Budimskog ejaleta, osvojile su jedinice bekog cara Leopolda I (1658-1706), 2. septembra 1686. godine. Nakon pada Budima, prolazei izmeu 4.000 leeva pokraj plamena zgrada koje su gorjele u razruenom gradu, tragao je za knjigama Bolonjac Marsigli poznavalac istonjakih jezika. Kao ljubitelj knjige, najprije je u metropolitanskoj crkvi naao dva kabineta rukopisa, koja su ostala poteena od razaranja. U tom trenutku su u metropolitanskoj crkvi odsijecali ejhu imamu glavu. Poslije toga Marsigli je u drugoj damiji naao puno rukopisa, a u carskoj palati rukopise Korvinove knjinice9. U razorenom gradu, zajedno sa mnogim unitenim rukopisima, nestalo je zauvijek i jedna multikulturna i multilerigiozna sredina. Skupa sa tom kulturom stradali su i Bonjaci, koji su bili tradicionalno tolerantni spram drugih naroda. Tako je nestao jedan nain ivota, koji da je ostao takav, moda bi izmijenio historiju toga dijela Evrope. Od sada e svi ovi krajevi biti hrianski. to se tie Bonjaka, u njihovom pamenju ostala su samo prezimena, koja ih podsjeaju, na ivot u ovim krajevima; Kolosi, Maarevii, Paloi, Udvarlii, Mestvice, Hiroi, Hojoi, Janjoi itd. Pored toga ostala su i mnoga rukopisna djela, pjesnika, historiara, hroniara, koja su se uspjela do danas sauvati. Sa stanovita vremena o kojem govorimo, ovdje se radi o kulturno historijskom kompleksu udjela Bonjaka u osmansko ugarskom ivotu. Inae, odnos Bosne i Bonjaka sa Ugarskom je apsolutno milenijski i ne moe se odnositi samo na ovaj period10. Shvatajui sve dimenzije ovoga poraza, Baagi je o tome pisao: Bosna je izgubila vie nego sva Turska. Velika lenska i feudalna imanja bosanskih i hercegovakih begova propadoe zauvijek. Mnoge nae naseobine po veim gradovima i palankama, koje su otile iz Bosne za Sokolovieva vremena i poslije, izgubie se zauvijek. Hiljade bosanskih porodica ostalo je u Ungjurovini. Veoma mali broj vratio se u domovinu.11
7 Sarajlijama je ovaj paa poznat po Sijavus-painom hanu, odnosno,"ifutskoj dairi" ili "ifuthani", gdje su se doselili protjerani Jevreji iz Budima u stari dio Baarije. Oni su za svaku odaju plaali po sto para. Muvekit, Povijest Bosne knjiga I, strana 403. 8 J. von Hammer, Historija Osmanskog Carstva, knjiga III, strana 22. 9 Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 23. 10 Muhamed Haijahi, Porijeklo Bosanskih Muslimana, Sarajevo 1990, strana ll 8. 11 Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, Sarajevo 1990. godine strana 83.

URIA VAKUF

15

U isto vrijeme panjolski idovi iz Budima, povukli su se sa Bonjacima, pa se naselili u velikom Mahmutovom hanu u Sarajevu koji je imao etrdesetosam soba. Ovaj han je sagradio pomenuti Sijavus paa12. Skari prenosei tvrdnju Muvekita kae: - da se zvanino taj kompleks zvao Sijavus-paa daire ili ifuthana. Jevreji su ga zvali Kortiz, a ostali svijet Velika Avlija13. Jevreji, koji su se nakon progona iz panije (1492. godine), naselili u Sarajevu i po krajevima Bosanskog paaluka, morali su se nakon 150 godina ivota u Unurovini i Budimu, vratiti skupa sa Bonjacima u Sarajevo. Po svoj prilici Jevrejima nije odgovarao prozelitizam tadanjih evropskih hercega i markgrofova. IV. BOSNA NAKON PORAZA KOD SENTE 1687. GODINE Poslije pada Budima, nastaje dalja erozija dravnih teritorija. Markgrofu Ljudevitu Badenskom predali su se ovi gradovi: Siklo, Kaposvar i Tarda, Peuh i Segedin. Veliki vezir Sulejman-paa odlazi na zimovanje u Beograd. A tatarska vojska u Temivar. Ve je tada vidljivo da se osim demolarizacije u osmanskoj vojsci javljaju i greke dravnog sistema. Godine 1686. godine u Bosni Sijavu paa biva pozvan u Istanbul, a za bosanskog vezira dolazi Mehmed-paa Atlagi, ije e ponaanje jo vie doprinjeti slabljenju Bosne. Atlagi u zavadi sa Sijavu-paom, koji u meuvremenu postade veliki vezir, za inat ovome predade Mleanima Knin. Tamonje stanovnitvo, izlazei iz tvrave, uvrijeeno od njega, govorilo je: Ovo si ti u sporazumu sa kranima uinio a ne nama. Tako su ga uhapsili pa je umro u zatvoru u Pritini 1688. godine14. Na bosansko-dalmatinskom ratitu dolazi takoer do promjena u komandi mletakoj. Komodora Valiera zamijenio je Cornaro budui osvaja Novog. Cornaro je odmah nakon imenovanja sa muslimanskim preobraenikom, morlako vlakim harambaom, Stojanom Jankoviem zauzeo Sinj15. Pad Sinja u mletake ruke imae ire znaenje u borbama koje e se nakon toga voditi na granicama Bosne. U ovom drugom mletakom pokuaju 1686. godine, taj plijen bio je vie nego lagan. Jer su Bonjaci ve iskrvavili kod Budima i u Unurovini. To je olakalo Mleanima da nastave dalje upadati sve do Hlivna, gdje mnogo naselja popalie i mnoge krane odvedoe. Sve do ljeta 1687. godine po carstvu su skupljani porezi i vrene smotre Janjiara. 20. jula 1687. godine u odluujuoj bitci kod Harsanja ili Zente, koja zauvijek
Prilozi, godina XVII, broj 18, Sarajevo 1981. godine. M. Haijahi, O manjinskim etnikim skupinama u BiH u 18. i 19. stoljeu, do okupacije 1878. strana 205. 13 Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937. godina strana 64. 14 Muvekit, Povjest Bosne, knjiga I, strana 405. Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, strana 81. 15 Milan Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, Sarajevo 1910. godina, strana 107.
12

16

BAKIR TANOVI

rijei sudbinu Ugarske. Osmanlijska vojska bila je poraena. U toj odluujuoj bitci, na jednoj strani stajao je Bonjak veliki vezir Sulejman-paa sa vojskom od 49.000 ljudi, a koja je sa Tatarima mogla brojati i 60.000 ljudi. A na drugoj habzburka vojska. Poraz je bio straan. U samoj bitci Austrijanci su izgubili samo 2.000 ljudi, a osmanlije 20 puta vie. Ovako veliki gubiti nastali su zbog pometnje i bijega njihovih trupa. Kada je stigla vijest o porazu u Istanbul, sultan tri dana nije nita jeo, a sultanija - haseki se od tuge razboljela16. Neposredna posljedica bila je gubitak Slavonije. Napustili su Osijek, predali Valpovo i jo 14 gradova i palanki. U Krkom sandaku pobjegnu plaenici u unutarnju Bosnu ostavivi gradove, naselja i palanke bez odbrane17. Nekako u to vrijeme, pominje se onaj podatak o ratovanju Muje uria (1686) u okolini Hlivna i Dalamacije. Jo prije ovog velikog poraza 4. maja 1687. godine Bonjaci su stekli jo dovoljno snage da sa 5.000 konjanika i 1.000 pjeaka pokuaju osloboditi Sinj. Ali su tom pokuaju znali odoljeti Cornaro i vlaki harambaa Jankovi, koji spasie Sinj18. Sada, poslije poraza kod Haranja nastala je demoralizacija meu Bonjacima. Glasovi o porazima u Ugarskoj, o pogibiji Bonjakih spahija, o navalama sa raznih strana, o gubitku gradova i naselja i o bijegu graninih plaenika, izazvae opu pometnju i strah. Jedina svijetla taka bilo je imenovanje TOPAL GAZI HUSEIN-PAE (1687) za vezira Bosne, koji e u slijedee etiri godine spasiti Bosnu od sudbine koju su joj namijenile lanice Svete lige. On je u tim mutnim vremenima jedini naao dovoljno unutranje snage da organizuje odbranu i podigne borbeni duh naroda. V. POVRATAK BEOGRADA 1690. GODINE Svi ovi neprekidni vojni porazi iza 1683. godine, kojim je bila uzdrmana ogromna relativno stabilna Osmanska imperija, imali su za posljedicu mnogo nesrea i tragedija kod tadanjih Bonjaka. Ovi dogaaji su sigurno pogodili Hadi Salihagu uria i njegovu familiju. U toku tih deset godina ivota od 1686. do 1696. godine, on je nekuda lutao, nakon ega se prvi put javlja u Sarajevu. Carska osmanska vojska se neprekidno povlaila, pa je se morala spustiti sasvim na jug, do granica Nia, Kosova polja, Skoplja i Prizrena. Nasuprot nje bilo je koncentrisano 7-8.000 Nijemaca, Maara i Albanaca. Kao to esto biva u ratovima, nakon to su ovi vojni porazi zaprijetili potpunoj propasti Osmanske drave, ratna srea se naglo promijeni. U to vrijeme u osmanskoj vrhovnu vojnu komandu doao je jedan ovjek, kome je
16 17 18

J. von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 24 i 25. Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, strana 81. J. von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 28.

URIA VAKUF

17

uspjelo preokrenuti tok vojnih dogaaja, izvojevati pobjede i povratiti Beograd19. Te 1689. godine za velikog Vezira izabran je Mustafa Koprulu, iz slavne vezirske porodice Koprulua. On je meu svijetom uivao glas potivaoca islamskih zakona. Bio je star 52 godine. Bio je inae neprijatelj vina i i sklon vie nauci nego ratnim umijeima. Ipak mu je polo za rukom, nevjerovatan podvig, da osvoji ponovo Beograd 1690. godine. Na taj nain Osmanlije su se ponovo nale na obalama Dunava. Sa stanita ratne sree bilo je znakovito da je on prisutnim upravljaima Carstva odmah po naimenovanju odrao govor. U tom govoru veliki vezir Mustafa Koprulu je podsjetio prisutne na Allahovu kaznu, na dunost muslimana u ratnim uslovima, na pomutnje u Carstvu, na opasnosti od unutranjih i vanjskih neprijatelja. Zatim o realnoj opasnosti da u slijedeem ratu njihova drava izgubi i sam Carigrad. Ovakav otar istup u govoru velikog vezira Mustafa Koprulua svojim sluaocima imao je bitnog utjecaja na povratak izgubljenih teritorija i potiskivanje zapadnih armija na uzmak i povlaenje20. VI. DOLAZAK HADI SALIH-AGE U SARAJEVO 1696. GODINE Jo dok je rat trajao, prognani Bonjaci iz Budima su ili od jednog do drugog mjesta koja su bila pod sultanovom vlau. Meu njima su bili i urii. Ne moemo danas ustanoviti taan datum dolaska u Bosnu i Sarajevo Hadi Salih-age uria sa bratom Hasan-agom i sinom Jaar Sadikom. Prema naim saznanjima Salihaga je, kada je doao u Sarajevo, mogao imati neto oko 30 godina, a njegov sin Jaer Sadik manje od 10 godina. U temessucima i hudetima koji se odnose na njegovu linost, on se prvi put javlja u Sarajevu 8. rebiulahira 1108. (4. novembra 1696. godine)21. Tom prilikom u zajednici sa bratom Hasan-agom kupio je kuu u Jahja-painoj mahali u Sarajevu, za vrstih 255.000 aki. Kasnije se iz prepisa njegove vakufname (1736) vidi da on stanuje u Jahja-painoj mahali. Meutim, izvjesno je da se Salih-aga sa bratom Hasan-agom i najstarijim sinom Jaarom Sadikom doselio u Sarajevo znatno prije kupovine kue na dananjem uria brijegu (4. novembra 1696. godine)22.
19

J. von Hammer, Historija Carstva, knjiga III, strana 44. M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 109. 20 J. von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 44. M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 110. 21 Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 49. 22 Originalni prepis vakufname od 24. redepa 1149. (29. novembra 1736) sauvan je u arhivi moga djeda Muhameda uria, sa potpisom historiara i sarajevskog naiba Mustafe Ittifahije. Ovaj prepis posluio je u raspravi za donoenje presude na erijatskom sudu u Sarajevu od 7. rebiul-ahira 1309. (11. novembra 1891) broj 173. Drugi prepis vakufname od 24. redepa 1149. zapisao je Sarajevski naib Abdul Kerim ef. 1220/1805. godine u sidilima Vakufske direkcije, prvi sidil, strana 8.

18

BAKIR TANOVI

U Hudetu banjalukog kadije iz marta 1695. godine (kraj zilhide 1107.), Salih-aga uri javlja se kao (muvekhil) zastupnik koji kupuje zemljite batinu (mulk), te 2 vola i 13 truki pela u selu Jakut u banjalukom kadiluku od Manduke Mehmed-age za 6.500 aki. Meu svjedocima ove kupovine je bosanski alajbeg Hasan-beg i banjaluki muselim Mustaj-beg to svjedoi o ve tada visokom vojnom poloaju Salih-aginom. Ovo je najraniji dokument koji imamo o Salih-agi prije njegove pojave u Sarajevu23. Sasvim je neutemeljena tvrdnja da se urii kao bogati trgovci iz Hlivna doseljavaju u Sarajevo poslije poara 1697. godine kako tvrdi Halid Buljina. Njemu vjerovatno nisu bili dostupni validni historijski izvori24. Evlija elebija, koji je putovao turskom Ugarskom (1660/1), pie da se bosanski govori u Peuju, a za stanovnike Budima kau da su Bonjaci. Iz porodine tradicije znamo da se Salihaga doselio iz Budima u Maarskoj, iz onih brojnih bonjakih naselja, koja su bila osobito jaka prema granicama oko Kanie, Sigeta, Boboe, Peuha, Vesprima, Viegrada, Ostrogena, Stolnog Biograda, u cijelom Podunavlju i Potisju i u Banatu25. Meutim, kad znamo da je Slavonija tek nakon sjajne pobjede grofa Badenskog kod Slankamena 1691. godine, definitivno pala u austrijske ruke i da u njoj ne ostade vie niko od tadanje velike bonjake populacije. Preko 50 posto tamonjeg stanovnitva inili su muslimani. Na osnovu ove injenice mi moemo pretpostaviti da je Salih-aga upravo poslije definitivnog pada Slavonije, odluio da se doseli u Bosnu. Iz historijskih izvora se vidi da su i Salih-aga i njegov brat Hasan-aga, kada su doli iz Maarske u Sarajevo nosili titulu aga tj. vojnih komandanata, a da su generacijama nakon njih urii bili ili vojni komadanti, kadije, teftedari, muselimi, gradonaelnici. Uglavnom u narednih 300 godina oni su bez sumnje pripadali elitnom sloju graana Sarajeva. Gdje je Saliha-aga bio u danima, nakon po Bonjake, traginog pada Budima (1686), zatim u vrijeme kada su se vodile velike bitke u Slavoniji, Vojvodini i oko Beograda ne da se tano utvrditi. Neto vie svjetla unosi jedno pismo serlehabina (?) Omera buljubai Salihaagi uriu iz 1696. godine (1108), u kome mu javlja da mu je poslao 3.500 groa i predao ga Mustaf-agi i da e tasliharu (sa te strane, tamo) poslati jo 2.500 groa to treba da se preda prema (naredbi) asnog fermana26. Vrlo je vjerovatno da se u Sarajevo doselio mnogo prije nego to je kupio kuu u Jahja-painoj mahali na dananjem uria brijegu (4. novembra 1696). Takoer je oigledno, da je hadi Salih-aga, ve po dolasku bio bogat ovjek. U jednom drugom dokumentu on se ve 26. aprila 1697. godine (15. evala
23 24 25 26

Gazi Husrev-begova biblioteka A-48/T0. Halid Buljina, Na uria brijegu, Glasnik br. 1, VIS SFRJ (1988.) strana 104. M. Hadijahi, Porijeklo Bosanskih Muslimana, strana 119. GHB A-950/T0.

URIA VAKUF

19

1109) javlja, kao buljubaa carskih sejmena27. Da je on ranije postao ba buljubaa (glavni buljubaa) carskih sejmena potvruje jedan temesuk (pismena potvrda) buljubaa iz januara 1697. godine (16. eval 1109), Hatasa Mahmuta, Fazlibegovia Mustafe, alke Hasana, Sulejmana, Mehmeda i Bekira, da su primili od ba-buljubae Saliha-age za dva mjeseca po dvije zdrave pare u gotovu umjesto pola oke mesa dnevno28. Salih-agino porijeklo iz Hlivna je nesumnjivo, jer to potvruje i historiar Hamdija Kreevljakovi, kao i mnoge druge isprave u kojima se Salihaga javlja kao kupac zemlje u Hlivnu. Tako on kupuje zemlju u selu ukliu u Hlivanskom polju29. Jo jedan podatak je zanimljiv u cijeloj ovoj prii o Salihagi. On e kupiti kuu u Jahja-painoj mahali u Sarajevu, na mjestu koje e kasnije narod zvati uria brijeg, godinu dana prije nego to je Eugen Savojski spalio Sarajevo 26. oktobra 1697. godine. VII. POBJEDA BONJAKA KOD BIHAA I PORAZ OSMANSKE VOJSKE KOD SENTE 1697. Godine 1697. u Beu bi odlueno, na nagovor hrvatskog bana Baana i karlovakog generala Auersprega da se napadne Bosna i osvoji Biha. Pripremajui se za ovaj napad vezir bosanski Mehmed-paa Kora, prvo odlino opremi Bihaku tvravu, a zatim, u priuvi kod Kamengrada sakupi bonjake ete. Nakon opeg neuspjelog juria na bihaku tvravu, kako kae Baagi, branioci izletjee ko' pomamni i pobjenjeli s kosama, sjekirama i maevima na kranski tabor, te mnogo ljudi potukoe i izranie. U konanici bitke za Biha Mehmed-paa Kora natjera njihovu veliku vojsku od 13.000 ljudi i 26. tekih topova na konano povlaenje, poslije njihovih neuspjeha da osvoje Bihaku tvravu30. Ovaj sposobni i hrabri bosanski valija Mehmed-paa Kora, prema pisanju Muvekita, roen je u selu Kore u Sarajevskom kadiluku gdje i danas ima njegovih potomaka31. Nakon toga ban Baan i general Auersperg die vojsku osmog jula pa se propalih nada vrati u Hrvatsku razorivi usput osvojeni Izai i Ripa. Ovaj poraz uticao je na definitivno odustajanje Austrije od osvajanja Bosne. Za to vrijeme dvije su se velike vojske pripremale za odluujuu bitku u sreditu Balkanskog poluostrva. Habzburka vojska poraena ispod Bihaa 13. augusta pridrui se Eugenu Savojskome pod Varadinom.
Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 51 i 52. GHB A-839/T0. 29 Gazi Husrev-begova biblioteka, dok. broj 65. 834. 864. Nedim Filipovi, Tri bujuruldije Numan-pae, Gajret 1941, strana 222. Moj dajida Fuad uri priao mi je, da je g. Hamdija Kreevljakovi tvrdio, da ima podatke da porodica uria potie iz Hlivna, gdje je ivjela u doba srednjevjekovne Bosne. 30 S. Beg Baagi, Kratka uputa, strana 86, M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 111. 31 Muvekit, Povjest Bosne, knjiga I, strana 425.
28 27

20

BAKIR TANOVI

U Sofiji se pripremao sultan Mustafa II i veliki Vezir Almas Mehmed-paa (juli 1697. godine) da sa vojskom krene protiv habzburkih snaga. Na taj nain se krenulo u susret bitci kod Sente na uu Tise u Dunav, koja je trebala da Osmanlijama povrati u prethodnim bitkama, izgubljene evropske posjede. Nasuprot Osmanlijama, druga vojska pod komandom Eugena Savojskog skupljala se i kretala prema Bakoj. U toku priprema za glavnu bitku u Sofiji pred sud sultana doao je namjesnik Dijabekra Daltaban Mustafa-paa, da bude kanjen, zbog ucjena, malverzacija i drugih radnji. Umjesto smrtne kazne na nagovor sultanovih saradnika, prognae ga u Poitelj. U toku te godine Poitelj su zajedno sa utvrdom Nevesinje uzalud opsjedali Venecijanci. U meuvremenu, u sredinju Bosnu na klasinan razbojniki nain upade Mleanin Vanagetti sa 1.500 Morlakih Vlaha i opustoi pedeset mjesta, sela i palanki32. Realno, bitka kod Sente bila je strani poraz Osmanlija, koji je nastao zbog krivice komandanata. Meu okupljenim komadantima, samo je Amud'a zade Husein-paa hrabro predviao ono to e se dogoditi sultanovoj armiji. Tvrdio je kako e ih neprijatelj uhvatiti u zamku, otsjecanjem osmanskih borbenih efektiva od cjeline, ako oni preu s vojskom na drugu stranu, na ue rijeke Tise u Dunav. 11. septembra 1697. suelile su se obje vojske na utoku Tise u Dunav kod Sente. Poraz Osmanlija bio je neminovan. Oko dvadest hiljada Osmanlija poginulo je na bojnom polju, oko deset hiljada utopilo se u vodama Tise. Prema Muvekitu; Princ Eugen je u vrijeme iindije organizovao svoje odrede i udario na carsku armiju. Poto je sruio most, mnogi islamski vojnici utopili su se u rijeci Tisi. U ovom okraju poginuli su veliki vezir Almas Mehmed-paa, Dafer-paa, osamnaest beglerbegova i janiarskih-aga. Uzvieni sultan je te noi jedva izvukao ivu glavu33. Taj poraz toliko kosnu Gazi Mehmed-pau Koru, da se od jada razbolje i umrije petnaesti dan u Travniku. Pain ehaja Sari Ahmed-aga, takoer Sarajlija, postade bosanskim beglerbegom34. Te veeri dok je sultan bjeao prema Beogradu, princ Eugen Savojski u euforinom stilu pobjednika pisao je u izvjetaju austrijskom caru; Kako je zalazee sunce toga dana obasjavalo posljednjim zrakama ovu najkrasniju pobjedu carskog oruja.''

32 33 34

J. von Hammer, Historija Carstva, knjiga III, strana 68. Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 424. Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, strana 86.

URIA VAKUF

21

VIII. PRODOR PRINCA EUGENA SAVOJSKOG DO SARAJEVA 1697. GODINE Nakon ove velike vojne pobjede, princ Eugen Savojski napravio je riskantan poduhvat. Sa relativno malim snagama prodro je drsko u srce Bosne i pritome nije vodio rauna ta se je desilo habzburkim snagama kod Bihaa. Vojni prodor princa Savojskog i paljenje Sarajeva mnogo je komentarisan u historiografiji. Inae, ovaj prodor osim razaranja Sarajeva, nije imao znaajnih strategijskih efekata u konanoj pobjedi hrianskih armija na Balkanu. Cijela operacija nije trajao vie od 20 dana, od 6. do 26. oktobra 1697. godine. Princ Eugen, preavi Savu (12. oktobra 1697), vodio je sa sobom 2.000 pjeaka i 4.000 konjanika, 12 topova i 2 muara na brzi pohod kroz Bosnu. On je sa vojskom prodirao usput lomei otpore, linijom Kotorsko, Doboj (na uu Usore i Spree), Maglaj, epe, i dalje prema Zenici, Visokom (Motri) sve do Sarajeva, koji je kao centralni grad sa mnotvom sjajnih graevina bio njegov glavni cilj35. Prema bosanskim izvorima, Muvekit tvrdi da je on na Bosnu krenuo sa 40.000 vojnika. Da je usput zauzeo tvrave Doboj, Maglaj, da je topovima pucao na Teanj, a da su mu kod epa stanovnici pruili znatan otpor36. Sa vojnog stanovita ovaj prodor nosio je u sebi maksimalan rizik, s obzirom na iskazano junatvo Bonjaka. Letei pohod princa Eugena Savojskog u Bosnu moe zahvaliti svoj uspjeh koliko injenici totalnog iznenaenja, toliko i tome da je mnogo bonjakih odreda stradalo u bici kod Sente. Kao i smrti sjajnog ratnika Gazi Mehmedpae Kore. Njegov ehaja Sari Ahmed-paa, nabrzinu je okupio neto eta kod Vranduka, da se odupre princu. Zbog otpora kraj Vranduka i nemogunosti da proe dolinom Bosne, princ Eugen je napravio zaobilazni put preko brda sa sjeverne strane oko Vranduka. Ovaj put je krai za jedan sahat hoda, a narod ga nazva kameni put. Kraj njega princ ostavi svoju artiljeriju sa 700 ljudi. Razbivi svoju vojsku na neke manje odrede, uputi se prema praznoj Zenici. Na tom putu krani su hrpimice dolazili u tabor sa molbom da im se da slobodan prolaz. Htjeli su napustiti zemlju i poi za carskom vojskom37. Nasuprot tome Muvekit tvrdi, kako mu na putu do Sarajeva niti jedan pripadnik bilo koje vjere nije doao ususret, niti mu se pokorio. Takoer tvrdi da su mu stanovnci Kaknja pruili veliki otpor, ali da nisu imali snage da izdre. Dok ih nevjernici nisu gotovo sve pobili a kue im zapalili38.
35 36

J. Von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 73. Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 426. 37 M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 111- 113, Safvet-beg Baagi, Kratka uputa, strana 86 i 87. 38 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 427 i 428.

22

BAKIR TANOVI

Nemajui kud u ovako krajnje opasnoj situaciji, Porta je imenovala bosanskim vezirom, Daltaban Mustafa-pau, sa zadatkom da od neprijatelja odbrani Sarajevo i u tu svrhu dato mu je 4.000 pjeaka, 500 konjanika i etiri stotine kesa zlata39. Nakon borbi kod Kaknja, Princ Eugen Savojski osvanu sa vojskom u naselju Motri kraj Visokog. Prije nego to e ui u Sarajevo, prema Muvekitu, princ je u selu Motrima pobo svoje zastave (jedan sat hoda od kasabe Visoko) i poslao svoje izaslanike u Sarajevo. Prema vijestima koje su stizale u austrijski logor u Sarajevu je zavladao strah i zbunjenost. U eheru se vjerovali da Savojski nee ii na grad. Niko se nije spremao da bjei. U selu Doboju, zapovjedi princ ritmajsteru iz odjeljenja obrtara Kiba, da uzme 200 husara i 22 korneta i furira, pa da kao avangarda ide prema Sarajevu, i da ponese tri pisma istog sadraja, na njemakom, turskom i bosanskom jeziku40. Pisma su prenosila poruku: Mi Evgenije Franc, vojvoda od Savoje i Pijemonta, vitez Zlatnog runa i general feldmaraal Njegovog Velianstva rimskog cara i ekog kralja, glavni komadant jedne dragonske regimente i komandujui general glavne armije Njegovog Velianstva, koja je u ratu sa Otomanskom Portom, dajem na znanje vrhovnom poglavaru otomanske varoi Sarajevu..." Pismo se zavravalo jasnom prijetenjom: Da nee potedjeti nikoga pa ni dijete u majinoj utrobi. Doavi pred Sarajevo, truba je u znak mira neprestano trubio, a glasnik (kornet) drei uvis desnu ruku pokazivao je na pisma. I dok je to radio, Bonjaci iza zaklona zapucae i na licu mjesta ubie trubaa. Sahat po odlasku iz logora, povrati se kornet, kome je liptala krv iz pet rana. Trubaa njegovog, kako ree, na licu mjesta su ubili. Poslije ovoga napada na parlamentarce, nije bilo govora da e princ Eugen Savojski tedjeti Sarajevo. Princ odmah naredi, da se vojska postroji po najbliim visovima i da forsirano krene naprijed. 22. oktobra (7. rebiul evela 1109) princ Eugen osvanu pod Sarajevom. Za to vrijeme, Sarajevo su u panici naputali neki stanovnici grada. Dok su se drugi graani, prema Baagiu, sa svim malom i eljadima dobro spremili na otpor i povukli u tvravu41. Muvekit tvrdi, da je stanovnitvo Sarajeva ranije sklonilo svoje imetke i eljad i zatvorilo se u vratniku tvravu. A da je neprijatelj ne naavi bogatstva koje je traio, zapalio cijelo Sarajevo42. Nema nikakve sumnje da je povlaenje stanovnitva prema gradskoj tvravi
39 40 41 42

J. Von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 73. Vladislav Skari, Sarajevo 1937, strana 110112. Safvet beg Baagi, Kratka uputa, strana 87. Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 427.

URIA VAKUF

23

organizovao Salih-aga uri. On je samo prije devet mjeseci bio naimenovan za glavnog buljubau carskih sejmena grada Sarajeva. Pa je kao komandant sarajevskih janiara morao uestvovati u odbrani grada43. Ne postoje nikakvi podaci o tome kako su se branili na brzinu sabrani vojnici, u vratnikoj tvravi, niti znamo ta je u odbrani vratnike tvrave preduzimao Salihaga uri. Meutim injenica je, da se je princ Eugen Savojski bojao nadolazee zime, pa ako se due zadri, da e mu ponestati hrane i zahire, i da e zbog toga stradati. Zato u petak 26. oktobra 1697. godine naredi svojim trupama da krenu nazad. eher Sarajevo je do tada bilo velika i sjajna varo, sa 120 vrlo lijepih damija, crkava i sinagoga. U toku prodiranja austrijskih trupa u doljnjem gradu nije bio organizovan nikakav otpor. To je odmah iskoristilo nekoliko odjeljena husara da pljaka i pali varo. Prethodno je bilo strogo vojnicima zabranjeno da se bez zapovjedi pale zgrade, dok se sav plijen i velika pljaka ne osigura. I pored ove naredbe nastao je veliki poar. Dok se grad palio i pljakao, oko 150 ljudi koji su branili tvravu, opalie nekoliko hitaca iz malih topova koji austrijskoj vojsci ne uinie nikakve tete. U toku trajanja ovog katastrofalnog poara ostali su potedjeni samo neki periferni dijelovi grada. Princ Savojski, nakon toga, prema nekim izvorima napustio je Sarajevo sa brojnim plijenom i vodei sa sobom mnoge hriane, koji su ga molili da u njegov logor donesu svoje stvari. On im je obeao da e ih naseliti u zemljama preko Save. Svi savremeni strani i domai izvori slau se i potvruju, da je ova katastrofa zbrisala Sarajevo, kao bogati napueni grad. Razmjere katastrofe bile su ogromne; spaljene su skoro sve damije, osim nekoliko njih; kao Harina, Karaferhatovia, Timurhanova, Dajanli H. Ibrahima i jo neke. Izgorjeli su protokoli sarajevskog suda, mnoge privatne biblioteke i brojna znaajna dokumenta. Pravoslavna crkva nije izgorjela, katolika crkva je izgorjela i nije se popravila sve do devetnaestog vijeka. Mnogi drugi javni objekti takoer su spaljeni. Bonjaci koji su bili pohvatani, kao i neto Jevreja odvedeni su u ropstvo. Staro Sarajevo, slavnih graditelja i dobroinitelja, Ishak-bega Isakovia i Gazi Husrev-bega vie ne postojae. Ostala su samo zgarita koja su graani poslije ovog pohoda i ove katastrofe morali opravljati. IX. OBNOVA DAMIJE U JAHJA-PAINOJ MAHALI NA URIA BRIJEGU 1698/99. GODINE Nakon paljena Sarajeva i katastrofe koja je zadesila narod Sarajeva, Salihaga uri, krenuo je odmah da sa svojim bratom hadi Hasanagom i najstarijim
43

Temesuk od 6. januara 1697. godine, GHB-A-830/T0, Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 51. i 52. Abdulah kalji, Turcizmi u SH jeziku, Sarajevo 1979. godine, strana 556. Sejmen, pripadnik jednog roda janiarske pjeadije.

24

BAKIR TANOVI

sinom Jaarom Sadikom pomogne podizanju grada. Vjerovatno da je kua koju je kupio od ene Umihane za 255.000 aki (4. novembra 1696) bila takoer spaljena. To je onaj Konak na uglu Sagrdija i emerline ulice, na mjestu gdje je danas Islamski fakultet, koji se spominje u njegovoj vakufnami iz 1736. godine. Poto je Salih-aga odluio ranije da e trajno ivjeti u Sarajevu, on je prema sauvanim izvorima, odmah krenuo u opravku Konaka i Jahja-paine damije koja je u poaru izgorjela do temelja. O tekom stanju u kojem se nalazilo Sarajevo tih godina svjedoi ferman, kojeg je izdao sultan 19. aprila 1701. godine u Bogom tienoj sultanovoj prijestonici Konstantiniji (Carigradu). Sultan je tim fermanom oslobodio stanovnitvo od izuzetnih nameta (tekalif-i orfije i tekalif-i akke) i zloupotreba jer stanovnici te kasabe ive neki od zanata, a neki od trgovine. A pored svega oni su zasluni, jer su uvijek na poziv emira Bosne da odbiju neprijateljsku opasnost odlazili sa njim u rat, svako prema svojim mogunostima, imuni na konjima i pod orujem, a sirotinja pjeke i tu su dunost besprijekorno obavljali44. Iz 1698. godine imamo tri dokumenta (temesuka) iz kojih je vidljivo da Salihaga kao glavni buljubaa isplauje redovno plate janjiarima Sarajeva, i to 23. februara (zilkade), te 1. i 25. marta (zilhide) 1698. godine45. To isto radi i u 1699. godini, kada kao glavni buljubaa sarajevskih janiara (ba baluk baa) na osnovu potvrde (temesuka) buljubae Behluka isplauje plate za 54 vojnika za 1697. godinu (1109) i do kraja jula (rebiulahira) 1698. godine (1110). Tadanji valija Bosne, Kose Halil-paa poslao je posebnog mubaira da posredsvom suda ispita i ustanovi broj spaljenih i opravljenih damija u Sarajevu, to je i uinjeno 1700/1701. godine. U tom nalazu stoji: Jahjapaina damija u istoimenoj mahali. To je damija koju je podigao umrli Jahja-paa. Spaljena je i sruena u najezdi nevjernika. Stanovnik te mahale ugledni Salih-aga uri obnovio je pomenutu damiju i sada se u njoj namaz obavlje. Hatibska i mujezinska sluba plaa se od mukata. Dok se u istom izvjetaju kae da su Gazi Husrevbegova damija i Ferhadija u dobrom stanju i da se u njima obavlja namaz46. To potvruje da je Salih-aga uri dvije godine ranije (1699. godine) obnovio Jahja-painu damiju. Da je ovo Bogu ugodno djelo, to jest obnavljanje Jahja-paine damije koja je bila spaljena do temelja, napravio Salih-aga uri samo godinu nakon

44 45 46

Muvekit, Povijest Bosne knjiga I, strana 434. GHB A-838/T0, A-840/TO, A-841/T0 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 436.

URIA VAKUF

25

katastrofalnog poara svjedoe brojni dokumenti47. Osniva stare damije, odnosno mesida, Jahja-beg (paa), bio je bosanski sandak beg 28. septembra 1482. godine pa sve do poetka 1484. godine, kada je podigao svoj mesdid, nakon ega je podizanjem munare 1528. godine nastala damija. Drugi put kada je Jahja-paa bio sandak-begom u Bosni od 1494. do 1496. godine on je poelio da ovaj put dovede vodu u damijsko dvorite. Prema predanju, on je tada zamolio Firuz-bega da to uini umjesto njega. Firuz-beg je ovaj njegov zahtjev izvrio 1509. godine48. Ovu predaju je zabiljeio Salih ef. Muvekit oko 1878. godine, u svojoj Historiji Bosne, na turskom jeziku. Nakon poara 1697. godine pa sve do danas, Jahja-paina mahala sauvala je svoj elitni karakter. Prema narodnoj tradiciji u toj mahali ivio je bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg, najvei dobrotvor i graditelj Sarajeva. Iz tih razloga Salihaga, a potom i ostali urii, odmah se opredjeljuju za ovu lijepo mjesto, gradei ovdje svoje kue i obnavljajui dva puta Jahja-painu damiju. Pa zbog toga, od ovog vremena doseljenja Salih-age i njegovog brata hadi Hasan-age te sina Jaer Sadika, itav ovaj brijeg od arije do Vrbanjue, jedne od najljepih sarajevskih junih padina, sa pogledom na Trebevi, sa povoljnom cirkulacijom zraka i pravovremeno snabdjevenu vodom iz Firuzbegova vodovoda sa Sedrenika (1509. godine), narod je nazvao uria brijegom. Od porodica koje su pripadale begovskom staleu, a koje su ivjele u Sarajevu, u 18. vijeku, Vladislav Skari spominje slijedee porodice: urii, kojih je bilo vie grana ali su svi ivjeli na uria brijegu. Zatim Gloe, Zildii, ali ne svi. Denetii, zaimska porodica koji su davale Sarajevu muselime. Tefterdarije ugledna porodica iji je jedan lan bio bosanski vezir. Babii, zaimi ali nije poznato da li su u to vrijeme stanovali u Sarajevu. Godine 1770. bio je Omer-beg Babi alajbeg bosanskih spahija. Zatim spahijske porodice Halilbaia, Kotorija (nazvane po selu Kotorcu), Kralupe (po dematu Kralupima u visokom kraju), Suprage (u selu Kori) i Paloi koji su bili sarajevski muselimi. Od ugledne sarajevske uleme se spominju: Sahanije, emerlije, erifije, i Hadimusie. Od direktnih potomaka Salih-age i njegovog brata hadi Hasana iz 18. vijeka, Skari nabraja: Kadija Ahmed efendija uri umro 1176. godine (1762/3), kadija Husejin efendija umro 1180. godine (1766), bivi muselim Pao uri umro 1185. godine (1771), Lufullah uri iv je 1780. godine, Avdi-beg umro 1201. godine (1786/7), a Ahmed-aga, spahija Tilave i Toplika umro 1203.
47 Mustafa Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, Sarajevo 1974, strana 73, Muhamed Kadi, Hronika, Gazi Husrev-begova biblioteka, sveska V, strana 44-45. 48 H. Kreevljakovi, Vodovodi, Sarajevo 1939, strana 75.

26

BAKIR TANOVI

godine (1788/9), Ahmed efendija umro 1218. godine (1803). Mnogo kasnije 1848. godine spominje se kao iv Ragib efendija uri49. Od begovskih porodica koje su u 18. vijeku ivjele na uria brijegu mi moemo navesti slijedee, od kojih neke ive i danas: Teftedarije, ugledna porodica, iz koje potie bosanski vezir Abdullah-paa (1780-1784), roak po amidi kadije Abdulkerim efendije. Timare su imali negdje u Hercegovini zajedno sa Rizvanbegoviima, ali takoer i u okolini Sarajeva. Stanovali su u mahali Buzadi hadi Hasana, gdje i danas stanuju njihovi potomci (Esad Teftedarija, Halim Teftedarija i njegov sin Fahrudin Teftedarija, te njegov sin Tarik). Numan-beg Teftedarija umro 1176. godine (1762/3). Avdi-beg umro 1184. godine (1770/71), Mustafa efendija i Salih-beg umrli su 1197. godine (1783), dok je kadija Abdulkerim efendija, koji je stanovao u Buzadi H. Hasanovom sokaku umro 1211. godine (1796/7)50. Zatim uvena begovska porodica Gloa, koja se doselila polovinom 18. vijeka i sagradila uvenu kuu, kao uzorak stare bosanske arhitekture, danas muzejsku Svrzinu kuu u Jahja-painoj mahali. Sama kua se gradila u tri faze, a kada je muki rod u porodici Gloa izumro, kua je enidbom pripala Svrzama. Serdar-aga Gloo umro 1171. godine (1757/8), a stari beg Gloo 1178. godine (1764/5). Ali-beg, Mustafa efendija i brat ovoga ivi su 179251. Sama porodina kua (Konak) u kojoj su urii stanovali i gdje je stanovao Salih-aga, nalazila se na prostoru gdje je 1888. godine podignut "Mektebi muvab" i sigurno nije po svojoj arhitekturi zaostajala za dananjom Svrzinom kuom. Ovu kuu kupio je jo Salihaga i ona se spominje u njegovoj Vakufnami iz 1736. godine52. Arhitektonski opis Jahja-paine odnosno uria damije, dao je Mehmed Mujezinovi:Jahja-paina damija, u Sarajevu poznata kao Jahja-paina ili uria damija, situirana je na onom ravnom prostoru to ga zatvaraju ulice emerlina i Keina. Damija je raena od kamena, erpia i drveta, i njen unutranji prostor iznosi 11,80 x 10,50m i ima kamenu munaru. Gornji prozori su na iljasti luk, a u donjim zonama su etvrtasti prozori. Mihrab je ukraen stalaktitima, a minber, koji po prilici, datira iz vremena podizanja damije, ima u kamenu lijepo perforiranu ogradu sa estokratim zvijezdicama. Drveni mahfil i strop su novijeg vremena. Damija je stradala u velikom poaru Sarajeva 1697. godine, pa ju je 1698. godine i obnovio hadi Salihaga uri53.

Vladislav Skari, Izabrana djela I, Sarajevo 1983. godina, strana 157. V. Skari, Izabrana djela I, strana 158. 51 V. Skari, Izabrana djela I, strana 157; i H. Buljina, Na uria brijegu, GLASNIK, strana 109. 52 Prepis vakufname u privatnoj zbirci porodice uria. Prijevod napravio Fejzullah ef. Hadibajri u Sarajevu 1983. godine Prema prianju moje majke Fatmahanume, u ovoj kui rodio se moj djed Muhamed (1877), prije nego to je umro njegov otac kadija Lutfullah-efendija. 53 Islamska epigrafika u BiH, I. Mujezinovi, Sarajevo 1974, knjiga I, strane 72, 73 i 74.
50

49

URIA VAKUF

27

Prema tvrenu Halida Buljine: Jahja-paina damija prije poara bila je najljepa damija u Sarajevu. Pa neki njeni konstruktivni elementi, posebno mihrab i minber, pokazuju da je ovaj objekat prestavljao vrlo impozantnu graevinu. Staklo za nju nabavio je vakif iz Venecije, to je prema miljenju strunjaka prvi spomen stakla kao graevinskog materijala u domaoj gradnji. U to vrijeme su upotrebljavali graditelji prozirnu hartiju tzv. penderua54. X. NATPIS O OBNOVI JAHJA-PAINE DAMIJE Nad ulazom u damiju postojao je natpis o njenoj obnovi. To je prepis natpisa iz 1698/1699. godine. Sauvao nam je hroniar Muhamed Kadi, koji je bio oenjen erkom kadije Lutfage uria Sedikom. NATPIS GLASI: Dobrotvor plemenitih osobina, Olienje dobrote, ponos proslavljenih, Izvor dareljivosti i plemenitosti, Salih-aga, Odluio je dobrim djelima pribliiti se Bogu, Pa iz svog istog imetka sagradi ovu graevinu, Na kojoj mu zavidi i visoki vjeni svijet. Ovako ugodna damija, mjesto za vjernike, Zaista se nigdje ne moe nai, Pa nek se ovo dobro spominje do Sudnjega dana I svaku elju dobrotvora neka Bog uslia. Jer je dobrotvor dostojan da se obraduje molitvom, Koju mu svakodnevno upuuju posjetioci damije. Glas nevienog opisujui damiju izree kronogram: Ovo je lijepa damija mjesto za one koji obavljaju molitvu. Godina 1110. (1698/99)55

Godina obnove damije sadrana je i u brojnoj vrijednosti slova zadnjeg polustiha. Dobrotvor Salih-aga u spomenutom natpisu, preziva se uri56. Da je ba buljubaa carskih janjiara Salih-aga pored obnove Jahja-paine damije u Sarajevu bio vrlo vezan za mjesto porijekla njegovih predaka, vidi se iz injenice, da on odmah 1700. godine i 1702. godine kupuje zemlje u Hlivnu. Hadi Salih-aga uri u februaru 1700. godine (13. zilhide 1112) na osnovu
H. Buljina, Na uria brijegu, Glasnik, strana 105. Gazi Husrev-begova biblioteka E. Kadi, sveska V, strana 44-45. 56 Mehmed Mujezinovi, Turski natpisi XVII vijeka u BiH, Prilozi, XII-XIII, strana 205, prepis i prijevod.
55 54

28

BAKIR TANOVI

temesuka zaima Mehmed-bega, koji doputa prodaju zemlje u selu ukliu, kupuje tu zemlju za 5.500 aki, s time da on plati porez57. Ve u januaru 1702. godine (17. evala 1114) iz temesuka Mehmed-bega Arapovia vidimo da je on kao zastupnik svoje ene, prodao sve to je naslijedio od svoga brata, zemlju i airu sa svim onim to im pripada u selu akliu u Hlivnu za 10.000 aki Salih-agi uriu58.

57 58

GHB A-864/T0. GHB A-65/T0.

URIA VAKUF

29

Natpis na obnovi Jahja-Paine damije u Sarajevu.

uria damija sa mezaristanom u Sarajevu 1999. godina XI. UEE SALIH-AGE URIA U POHODU NUMAN PAE NA CRNU GORU 1714. Ovaj veliki krvavi rat u kome se odigralo veliko preseljenje stanovnitva, i koji je trajao od poraza pod Beom 1683. godine, pa do Karlovakog mira 1699. godine, imao je velikog utjecaja na daljnu politiku Otomanske imperije na Balkanu. Rezultati rata su vrlo brzo natjerali Osmansku imperiju da u ovim krajevima osnuje niz kapetanija i preduzme mjere za obnovu ratnih fortifikacija njihovih tvrava kako bi se zemlja mogla sauvati od novih upada. Ta injenica sa druge strane imala je opet presudnog uticaja na ishode buduih ratova, kao i na vojnu karijeru Salih-age uria. U proljee 1714. godine nakon izmjene nekoliko namjesnika na poloaj bosanskog vezira imenovan je Numan-paa uprili. Njegov dolazak bio je znaajan za Bosnu a svakako i za svjetsku politiku. Nakon poraza u Bekom ratu ova imperijalna drava, dotad nepobjediva,

30

BAKIR TANOVI

poklekla je pod udarcima hrianske koalicije, pa je morala ustupiti znaajne teritorije. Stoga, sve ono to e se od tada dogoditi, pojava ruskog uticaja, uvrivanje granice, nabavka ita i izgradnja tvrava, sve je to znailo samo pripreme za novi rat. Pa su ovi potezi bili samo sastavni dio jedne ire imperijalne politike, u kojoj je trebalo oduzeti Mletakoj republici mogunost da joj crnogorska plemena poslue kao tit za njene pomorske posjede. Sa velikom odlunou su u Stambolu pripremali revan - pri emu je dominirala elja za povratkom izgubljenog poloaja velesile. Za ovaj zadatak Numan-paa je bio prava linost. Neumoljiv, strog, discipliniran. Djed mu je bio porijeklom Arnaut, slavni Ahmed uprili, u bosanskim pjesmama poznat kao hoda uprili. Otac mu je bio Mustafa uprili, veliki vezir koji je 1690. godine povratio Beograd i poginuo u velikoj bitci kod Slankamena 1691. godine. Amida mu je bio takoer veliki vezir Ahmed Fadil-paa, sakuplja knjiga za biblioteku starog hode uprilia u Istambulu59. Svi oni odreda iz ove porodice su bili poboni muslimani. Prvo je Porta sa ovakvim tajnim namjerama postavila u Bosni Ebu Bekira (1713-1715) za hercegovakog sandakbega, biveg janiarskog agu, koji je trebao da pripremi predigru osmanskih operacija protiv Mletaka. Ebu Bekir se 13. septembra 1713. godine javlja kao hercegovaki paa Dubrovanima. Na tom poloaju je zamijenio kompromitovanog Durmipau engia, dotadanjeg hercegovakog sandaka60. Numan-paa, doavi u Sarajevo u proljee 1714. godine, poto je imao ferman sultana, koji mu je dozvoljavao da ukloni sa poloaja svakog kadiju i inovnika ija bi se pogreka dokazala, sazvao je sve oficire tvrava i palanki i sa njima odrao savjetovanje. On je sa njima utvrdio vojnike plate, i dao da se te plate zavedu u sudske sidile, to je bilo od posebne vanosti61. Njegov zadatak je bio, da meu domaim ljudima pronae odgovarajue nekorumpirane komandante prema uputstvima Carigrada, koji su mu bili potrebni za njegove akcije u Crnoj Gori. Nema nikakve sumnje da je na jednom od takvih sastanaka, na kojem je sa vojnim starjeinama raspravljao o pohodu na Crnu Goru, upoznao hadi Salih-agu uria. On je imao veliko povjerenje u Salih-agu to se da jasno vidjeti iz njegovog odnosa prema Salih-agi u toku vojne kampanje u Crnoj Gori 1714. godine.
59 J.Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga 3, strana 108, N. Filipovi Bujuruldije strana 210. Podrobni podaci o linostima Mehmeda i sina mu Ahmed Fadila uprilia mogu se nai u djelu Ahmeda Refika Koprululer, Carigrad 1931. godine. Da je Numan volio knjigu i da je u duhu svoga doba manifestovao svoje filozofsko i vjersko uvjerenje kroz sektako pripadnitvo (N. Filipov pod tim misli pripadnost dervikom redu), svjedoi njegova skraena obrada poznatog djela Risale-i Kuseyriyye, iji se jedan primjerak nalazi u uprilia biblioteci u Carigradu. Vidi kod Mehmed Tahira, Osmanli muellifleri, Carigrad 1928, knjiga I, strana 364, Inaldik, itd. 60 N. Filipovi, Bujuruldije, strana 206. 61 N. Filipovi, Bujuruldije, strana 211.

URIA VAKUF

31

Salih-aga, kao komandant sarajevskih janjiara (ba baluk bai), bio je ovjek sa znatnim ratnim iskustvom. Dok su opet Numan-pai trebali za pohod iskusni oficiri, profesionalni vojnici, o emu je on u svojim izvjetajima pisao Porti. On je od Porte tom prilikom traio jedan odred iskusnih ratnika62. Numan-paa je svakako morao iskoristiti ovu priliku da sa vojnim starjeinama raspravlja o pohodu na Crnu Goru. Bojao se da u doba ljetine, kada seljaci obrauju zemlju ue u ratnu kampanju, sa neiskusnim vojnim komandantima. Iz tih razloga potie i njegovo veliko povjerenje u Salih-agu uria. Okruivi se sposobnim vojnim komandantima, Numan-paa je krenuo da pored sreivanja zloupotreba u Bosni, stabilizira vlast i ugui pobune plemena prije mogueg rata sa Mleanima, kojeg su u Istambulu sa nestrpljenjem oekivali. Diplomatskim putem, do jeseni 1714. godine, neutralisao je Dubrovane i Mleane, onemoguio je bosanskim trgovcima prevoz robe preko mletakih luka, a dozvolio im saobraaj preko Dubrovnika. Na taj nain, uz aktivnu podrku Porte skupio je dobro opremljenu vojsku za pohod na Crnu Goru. U sultanovom fermanu upuenom njemu dat je kratak istorijat prethodnih dogaaja. U fermanu se napominje da su pobunjena plemena dali pismeno obeanje njegovom prethodniku Ahmed-pai, da e ubudue biti pokorni. Pa su to obeanje prekrili. Otkazali su pokornost i poeli ubijati muslimane i raju, koja je ivjela u okolici, a njihovu djecu i porodice odvoditi u ropstvo. Ova djeca i porodice zavravali su na pijacama roblja Italije, Rima i Sredozemlja. Zbog toga je zahtijevano da se odmetnici kazne zbog njihove objesti i neprijateljskog stava, te da im se manastiri i utvrenja razrue63. Porta je naroito bila kivna na Ozrinie i njihovog glavara Vukotu Vukainovia, te Cuce, Bjelice i eklie iz Katunske nahije. Ona je takoer zahtijevala njihovo preseljenje u druga podruja, prihvativi time prijedlog Dubrovana, koji su izvrsno poznavali mentalitet i karakter ovih pobunjenika. Bosanski vezir Numan-paa, poetkom augusta sa glavninom bonjakih odreda do 15.000 ljudi krenuo je iz Sarajeva, te preko Nevesinja doao u Gacko gdje je bilo zborno mjesto cjelokupne vojske. Jo krajem jula glavari pobunjenikih plemena sastali su se na vijeanju ta da rade, u prisustvu vladike Danila. Nakon izvjesnog kolebanja odbili su da izrue buntovnike kolovoe: vladiku Danila, Vukotu Vukainovia i 18 glavara64. U meuvremenu je Numan-paa sa svojim komandantima napravio ratni raspored, koji se sastojo od: glavnine od 15.000 ljudi pod komandom Numanpainom; odred pod komandom hercegovakog sandak-bega Ebu Bekira od
62 N. Filipovi, Bujuruldije strana 211, prepis fermana koji se odnosi na ovu materiju nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. M.S. Turcica, broj 827. Ferman je izdat na prvog rebu yl-ahira 1126. (16. april 1714.), Enes Pelidija, Pohod bosanskih aga. Jovan Tomi, Pohod Numan pae uprilia na Crnu Goru 1714, Glas srp. kralj. akad., br. 147, strana 68. 63 N. Filipovi, Tri bujuruldije, strana 204. 64 N. Filipovi, Bujuruldije, strana 212.

32

BAKIR TANOVI

5.000 domaih ljudi, ukupno, sa kapetanima i posadama tamonjih tvrava; Arnauti pod komandom Ahmed-pae (biveg bosanskog vezira) koji je sada, kao skadarski paa vodio 10.000 ljudi u pravcu Spua65. Po dolasku na Gatako polje Numan-paa je pobolijevao to se vidi iz pisma njegovog ehaje upuenog Dubrovanima da mu poalju ljekara66. A osim toga bio je mjesec ramazan, vrijeme posta, pa je Numan-paa proveo ramazanske mubarek dane sa ordijom u Gacku. U meuvremenu u Istanbulu su postali nervozni, pa su mu poslali ferman sa jasnom prijetnjom, da e lino biti odgovoran, ukoliko do zime ne ugui pobunu. Niti jedan izgovor, niti bilo koje opravdanje, nee biti prihvaeno67. esnaestog dana ramazana (25. septembra 1714.) Numan paa izdao je bujuruldiju Hadi Saliha-agi uriu koja glasi68: Hadi Saliha-agi, uzoru slavnih poglavara, neka mu se povea slava - daje mu se na znanje: Dodjeljuje se tri stotine (300) sejmena strijelaca iz grada Sarajeva koji su odreeni za crnogorsku vojnu i kapetani koji su zapovjednici nad vojnicima tvrava i palanke Derventa69 i njene okoline i Hlivna i njegove okoline kao i (800) pjeaka strijelaca odreenih iz Kolaina i Nikia i nikike nahije. Spomenuti vojnici (nalazie se) uza te, a ti (e) nad svima njima (biti) zapovjednik. I (bie) akrija70 pred svom islamskom vojskom od Gatakog polja od (onih) mjesta Crne Gore na koja se bude ilo, i ako uzvieni Allah dadne, kad se vrati (na povratku) zdrav i s plijenom, eka te ugled i srea71. Treba da spomenute vojnike, s time da budu naoruani i rasporeeni, odrava spremnim i kraj sebe prisutnim i pripravnim i da, molei pomo od uzvienog Allaha, kad krenemo (pri naem pokretu) iz Gacka, idete naprijed ispred svih i da budete u arkaiskom pozivu vrijedni i marljivi.
65 66

N. Filipovi, Bujuruldije Dubrovaki arhiv, Lettere e commissioni di Levante (1712-1715) strana 159-160. 67 N. Filipovi, Bujuruldije, strana 213. 68 Bujuruldija je zapovjest ili naredba izdata privatnim ili pravnim licima. 69 U bujuruldijama Derventa se javlja kao kal'a, utvrda prvog reda. Novski kadija Omer efendija opisuje je, neto kasnije, kao palanku. 70 akrija je vojnik predhodnice koji ide ispred vojske i slui kao izvidnica 71 Dralac posjednik sree

URIA VAKUF

33

Ovako je nareeno 16. ramazana 1126. godine (25 septembra 1714)72.

(Gazi Husrev-begova biblioteka. Bujuruldija br. 1026)

72

Gazi Husrev-begova biblioteka Bujuruldija br. 1026.

34

BAKIR TANOVI

Sutradan, 17. dan ramazana (26. septembar) Numan-paa izdaje bujuruldiju kapetanima tvrava i zapovjednicima i agama ostale vojske, odreene za pohod na pobunjenu Crnu Goru, koja doslovno u prevodu glasi: Ponosu slinih i jednakih, zapovjednicima i agama nad kapatnima tvrava i ostalim vojnicima koji su odreeni za crnogorsku vojnu, daje se na znanje: Poto je sada potrebno da znamo broj vojnika koji su doli radi spomenute vojne i koji se (ovdje) nalaze, treba da svaki od vas napie spisak vaih vojnika po imenima i da ga danas donesete i nama podnesete, kako bi znali koji su od njih prisutni a koji nisu. Ovako je nareeneo 17. ramazana 1126. godine (26 septembra 1714)73. Ovu bujuruldiju primio je svakakako i Omer kapetan Tanovi iz gatakog Kljua, te je sa svojim agama (braom) i vojnicima, uestvovao u vojnom pohodu pod komandom Ebu Bekir-pae. Ovaj odred imao je zadatak da prema mletakoj granici onemogui neprijateljima da bjee na mletaku teritoriju. Interesantno je napomenuti da postoji velika slinost u heraldikoj (sfragistici) i natpisu na peatu Numan-pae uprilia, i peatu Bajram-age, brata Omer kapeta Tanovia iz hercegovakog Kljua, na pismu iz 172074. I kod jednog i kod drugog u peatu stoji Kura'nski ajet, koji glasi: I moj uspjeh samo sa Allahom, na njega se oslanjam i njemu se obraam. Ovaj citat je prema Muderizoviu zastupljen kod svih bosanskih valija75. Kod Bajram-age Tanovia, age azapa iz Kljua, ovaj citat glasi: Moje oslanjanje na moga stvoritelja. I on ima dvije povuene linije koje djele muhur na dva dijela. Jo jednu bujuruldiju izdao je Numan-paa Salih-agi uriu prije pokretanja vojske (6. oktobra), 27. dan ramazana, to je imalo simbolino dinsko znaenje: Hadi Salih-agi, uzoru slinih i jednakih, - neka mu se povea mo - daje se na znanje.
Gazi Husrev-begova biblioteka Bujuruldija broj 1027, u prijevodu Nedima Filipovia. Dubrovaki arhiv , Acta turc, Secesione B, Fasc: XII, No 73. Na pozadini ovog pisma pored peata Kljukog kapetana Omer-age Tanovia, nalazi se i peat njegovog brata Bajram-age. 75 N. Filipovi, Bujuruldije, strana 219, P. Mudrizovi, Nekoliko muhurova bosanskih valija, Glasnik Z. M., XXVIII.
74 73

URIA VAKUF

35

Poto si ti zapovjednik nad kapetanima i vojnicima tvrava Hlivna i njegove okoline i Bihaa, Glamoa i Dervente i nad sarajevskim janiarima, i poto je potrebno da se zajedno sa spomenutima nalazi uz nas, treba da naredi da svi spomenuti vojnici budu pjeaci i rasporeeni, da sa desetodnevnom hranom nalaze uz nas i da po svome propisanom rasporedu budu pripravni. Ovako je nareeno 27. ramazana 1126. godine (6. oktobra 1714)76.

76

Gazi Husrev-begova biblioteka, Bujuruldija broj 1028.

36

BAKIR TANOVI

(Gazi Husrev-begova biblioteka, Bujuruldija br. 1028) est dana kasnije, po isteku ramazana, 12. oktobra Numan-paa izdaje nareenje vojsci za pokret iz Gatakog polja. Glavnina vojske ila je sa Numan-paom preko Nikia sa ciljem zauzimanja katunske nahije. Otpor koji je usput pruen bonjakoj vojsci nije bio ni izdaleka onakav kao kod pohoda biveg bosanskog vezira Ahmed-pae. Zborno mjesto i zavrni cilj cjelokupne operacije bila je katunska nahija. Serasker je imao namjeru da vojniki ponizi Ozrinie i njihovog glavara Vukotu Vukainovia, te njegovog sina ukana skupa sa rodovima Susama, Bjelica i eklia. Drugi odred pod komandom Ahmed-pae od 10.000 ljudi

URIA VAKUF

37

mahom Arbanasa kretao se iz Skadra. Vezu izmeu ova dva odreda po klancima i gudurama inili su kapetani i vojnici iz hercegovakih tvrava pod komandom Ebu Bekir-pae. Ovaj odred imao je 5.000 ljudi koji su dobro poznavali teren. S druge strane nikakvo iznenaenje nije dozvoljeno, jer je Numan-paa uprili naredio Saliha-agi uriu, da dri vojsku na oprezu, a kapetanima i agama da postave strae i zatitinice koje e uvati vojsku. Imajui tano odreene ciljeve, vrei paralelno operacije sa tri strane, vojske su uspjeno prodirale, onemoguavajui manje upade neprijatelja i unosei strah i paniku meu njih. Shvaajui da je poraen, vladika Danilo je bre-bolje pobjegao prvo na mletaki teritorij, a onda u Senjsku Rijeku, odakle je preko Bea otiao u Rusiju. Samo pet dana nakon zapoinjanja operacije, odjeljenje pod komandom Ahmed-pae 17. oktobra zauzelo je Cetinje i izbilo na Njegue77. Muvekit kae da je ovaj poraz crnogorskih plemena bio straan. Poginulo je 2.000 dumana, a zarobljeno 3.000 pobunjenika. Mnogi su se skrili u peine, pa su ih Turci, palei sumpor, naftu i lan, istjerivali otuda i hvatali ive78. Numan-paa, kad je doao u katunske strane, razruio je jedno selo. Kada je uo da se u blizini sela nalazi jedna velika peina, gdje su se dumani skrili, Numan-paa ih je opsjeo. Prema Muvekitu, Bonjaci su, palei sumpor, naftu i lan, istjerali otuda pobunjenike i hvatali ih ive79. Bonjaki vojnici dobili su nareenje, da prema neprijateljima rade po volji. Oni su ih ubijali, plijenili imovinu, palili kue. Poraz njihov bio je potpun. Mnoge su na licu mjesta poubijali, a mnogi su pobjegli na mletaki teritorij. Ovim napadom na peinu, i katunsku nahiju, rukovodio je Saliha-aga uri jer je ranije bio odreen da sa svojim odjeljenjem prati seraskera. To se vidi iz jednog pisma, od 22. oktobra, koje mu upuuje Numan-pain ehaja Ibrahim, kojim se Salih-agi uriu nareuje, da odmah po dolasku nosila (teskere) povede zarobljenike, stoku i ostalo blago koje se nalazi u peini80. Nakon pune pobjede, Numan-paa je pozvao 20. oktobra sve vojne komandante i preostale pobunjene glavare na razgovor. Traio je od njih da srue sve zgrade i utvrenja i da predaju sve preostalo oruje. Pristali su na prvi uslov, a za drugi su se bunilu, govorei da je to velika sramota i uvreda za njih da predaju lino oruje koje su od uvijek nosili81. Mjesec dana kasnije, 20. novembra 1714. godine, 13. zulka'de Numan-paa je izvjestio Portu da je Crna Gora pokorena82. U jednom trenutku je izgledalo da e bonjaka vojska ostati due vrijeme u Crnoj Gori i da e podii na nekim mjestima manja tvrave. Od toga nije bilo nita jer je serasker, poslije
77 78 79 80 81 82

E. Pelidija, Pohodi, Prilozi broj 17, strana 124, J. N. Tomi, Pohod 88. Muvekit, Tarih-i diyar-i Bosna, knjiga II, strana 213. N. Filipovi, Bujuruldije, strana 215, Muvekit, knjiga II, strana 213. N.Filipovi, Bujuruldije, Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 949. Pelidija, Pohodi strana 125. N. Filipovi, Bujuruldije, strana 214, Tarih-i Raid efendi, knjiga II, strana 99.

38

BAKIR TANOVI

sputanja niz rijeku Zetu, uputio sa zarobljenicima put Gatakog polja.

glavninom

vojske,

komorama

Usput je kaznio stanovnike Crmnike nahije pogubivi 14 istaknutih glavara, zbog pristajanja uz ruske emisare, te pljake i ubijanja u istonoj hercegovini muslimanskog stanovnitva. Nakon zavretka ove akcije Numan-paa se vratio u Bosnu, dajui prethodno Ebu Bekir-pai zadatak da ostane u Onogotu, a Ahmed-pai da se sa dijelom vojske vrati u Spu. Safvet-beg Baagi slae se sa Muvekitovim podacima, i kae da je zarobljeno stanovnitvo katunske nahije, Cuci, Ozrinii i eklii, njih 3000 mukih glava, veinom naseljeno po Glasincu i njegovoj okolini. To naseljavanje je oigledno povjereno Hadi Salihagi uriu, komandantu sarajevskih janiara. Ove pobunjenike familije naseljene su na iflucima, mulkovnoj zemlji, vjerovatno pustim imanjima vojnih zapovjednika i vojnika koji su uestvovali u pohodu. Ovo je tokom 18. stoljea jedini primjer nasilnog naseljavanja zakupacakmetova na ifluke spahija u Bosanskom ejaletu83. Preseljavanje crnogorskih plemena u unutranjost Bosne uraeno je po nagovoru Dubrovake vlade. Dubrovaki poslanici u Istambulu su godinama insistirali kod Porte na tom pitanju, sve dok Porta nije dala ovakav nalog Numan-pai. XII. GUBITAK DALMATINSKE OBALE U RATU 1714-1718. GODINE

Jedan od povoda za rat (casus beli) sa Mletakom republikom zaet je u Crnoj Gori, jer je Numan-paa unio u sudsku ispravu izjavu mletakog tumaa o bijegu cetinskog vladike Danila na mletaki teritorij, te je kasnije poslao na Portu84. Nakon toga ova e izjava, prilikom vijeanja o tom pitanju u Istambulu, posluiti kao krunski dokument za objavu rata Veneciji. Josip von Hammer spominje da je Danilo, tri godine prije bijega u Kotor, podijelio 35.000 zlatnika crnogorskim plemenima. Iz toga se da dokazati da je pohod na Crnu Goru i ratovanje u Bosni, bilo u okviru irih vojnih i politikih interesa carske Rusije. Rat sa Mletakom republikom, objavljen je na Porti 15. januara 1715. godine. Ovaj krvavi rat kasnije e se pokazati loim po Osmansku imperiju. Ratni sukobi vodit e se, u naim krajevima, na irokom teritoriju dalmatinske obale, Hercegovine i Bosne. Bonjak Mustaj-paa eli Mostarac, koji je postao bosanski vezir bio je naalost slab vojni komandant. Njemu nije uspjelo sa velikom imperijalnom osmanskom vojskom da osvoji Zadar a niti Sinj. Premda su mu u pomo doli Arnauti i Tatari, njih preko 12.000 pod vodstvom beglerbega Maraa, Nurudina, i premda je osmanska flota s morske strane zatvorila Zadarsku luku. U toj godini Osmanlije su uspjele da zauzmu Moreju (Peloponez), koja je
83 A. Sueska, Popis ifluka u rogatikom kadiluku iz 1835. godine, Sarajevo, 1969. godine, strana 195 i 201. 84 J. Hammer, Povijest, knjiga 3, strana 108.

URIA VAKUF

39

bila drugi povod ratu. Sa Peloponeza su gusari pljakali i uznemiravali osmanske brodove. U Bosni u okolini Hlivna vrene su obimne pripreme za napad na dalmatinske mletake gradove. U sastavu trupa seraskera Mustafa-pae elia nalazio se je i Hadi Salihaga uri. Uee Salih-age u ovom surovom etverogodinjem ratu nastalo je kao posljedica njegove ranije vojne karijere. Jednom naredbom od 1. augusta 1715. godine serasker Mustafa-paa eli naimenovao ga je za svog glavnog buljubau (ba buljubau) cjelokupne osmanske armije koja je ratovala u Dalmaciji85. U maju 1715. godine spremala se velika vojska iz Bosanskog ejaleta (48.000 vojnika) da napadne mletake gradove du dalmatinske obale. Prema historiaru Enesu Pelidiji: Tu se sakupila glavnina osmanskih eta koje su brojale 60.000 ljudi i u kojima su bili zastupljeni svi vojni rodovi i pomone trupe. Na elu veih vojnih odreda bili su sandak bezi Prizrena, Zvornika, Klisa i Hercegovine, a takoer i beglerbeg Maraa, te 5.000 Tatara predvoenih hanom Nuredinom Selamet Girajem. Sa tatarskom je vojskom kao pojaanje dolo i 7.500 vojnika sakupljenih u drugim provincijama carstva, iji zapovjednici nisu sa njima doli86. Ove pripreme vrene su u Hlijevnu, s tim to je vojska boravila u polju, a komandanti u samom gradu. Serasker je prije pohoda izvrio smotru vojske, ali je prije polaska najvei broj topova i drugog ratnog materijala ostavio u Hlijevnu, to e se kasnije pokazati kao fatalna ratna greka. Uopte uzevi cijela ova ratna operacije bila je vrlo loe organizovana. Prvo su se vodile borbe oko Drnia kojeg osmanska vojska nije uspjela zauzeti. Nakon toga neuspjeha, serasker Mustafa-paa nareuje Saliha-agi uriu 1. augusta 1715. godine, svom glavnom buljubai da izdvoji 2.000 vojnika i napadne Vrliku. Prije nego to je poao, Mustafa-paa ga je posavjetovao da za ovu akciju uzme najsposobnije komadante, marakog Halil-pau i klikog sandak-bega Ali-bega. Serasker ovu naredbu potvruje i bujurldijom od 27. redepa 1127. godine (oktobar 1715.) kojom se nareuje glavnom buljubai Saliha-agi da odredi starjeine vojsci od 2000 nefera koja je odreena da od Venecije oduzme tvravu Vrliku, pod vodstvom marakog valije Halil-pae i klikog-bega Alibega87. Nakon borbe koja nije dugo trajala, Salih-agi poe za rukom da osvoji Vrliku. Iako su data obeanja da nakon predaje tvrave nikog nee pobiti, nakon zauzea tvrave svi ostali branioci su na licu mjesta pobijeni, izuzev 12 vojnika i nekoliko oficira. Meu ubijenim bilo je i stotinu Morlaka (Vlaha). Razlog za ovakav postupak razjarene vojske moemo traiti u injenici da je u
85

Gazi Husrev-begova biblioteka, turska dokumenta, red. br. 3011, 27. redepa 1127. godine (1. augusta 1715). 86 E. Pelidija, Bosanski Ejalet, strana 167. 87 GHB A-3011/T0.

40

BAKIR TANOVI

ova dva napada na mletake tvrave Drni i Vrliku, poginulo i 300 seraskerovih vojnika. Ovakav postupak sa druge strane izazvao je strah i trepet meu mletakim posadama u neprijateljskim tvravama. Zbog toga je mletaki vrhovni komadant Emo u tajnosti naredio da se iz tvrava privremeno povuku posade, bojei se veih vojnikih gubitaka. Nakon zauzea Vrlike serasker Mustafa-paa izdao je jo jedan dokument u kojem on nareuje hadi Salih-agi uriu da za zapovjednika vrlike tvrave odredi nekog Mustafa-agu. Sa njim je u tu tvravu odreen i neki buljubaa Husejin, rodom iz Konjica i Jusuf iz popisa treeg buljubae Hasan-age88. Nakon ovih bitaka cjelokupna osmanska ordija krenula je na Sinj sa namjerom da ga osvoji. Prethodno je Ahmed-beg Alipai sa seraskerovim ovlatenjem vodio neuspjele pregovore sa talijanskom posadom o predaji grada. Kako pregovori nisu uspjeli, nastavljene su krvave borbe u kojim se pokazalo da vojsci nedostaju veliki topovi i potrebna debhana za voenje uspjenog rata. To se moe smatrati velikog grekom bosanskog vezira Mustafa-pae. Pod vodstvom upravitelja Dalmacije Venecijanca Angela Emoa u pomo opkoljenom Sinju, pored Mleana stigli su i Hrvati, sa svetenicima, mnogim redovnicima, te nadbiskupom splitskim i biskupom makarskim, pa se bonjaka vojska morala povui. Vojska koja je stigla Sinju u pomo nije ak ni stupila u borbu89. Na taj nain Angelo Emo je pod zidinama Sinja izvojevovao historijsku pobjedu nad Bonjacima i pokorio za Mleane cijelu Dalmatinsku obalu. Poto mu napad na Sinj nije uspio, ujutro 14. augusta 1715. godine, nakon tri sata borbe, serasker se povukao. Gubitci na obje strane bili su veliki. Prema nekim procjenama u toku kampanje Mleani su izgubili 3.000 ljudi. Bonjaci i Tatari od 5.000 do 14.000. Odgovornost za ovaj poraz snosio je bosanski vezir Mustafa paa eli90. Kao glavni buljubaa u bitkama je uestvovao i Hadi Salih-aga uri. U toku najeih bitaka za Sinj Mustafa-paa 10. augusta pie Saliha-agi uriu u Hlivno, da u to kraem roku organizuje prenos 30 tovara brana iz Hlivna do glavnog tabora91. A 14. augusta vodili su se najee borbe za Sinj, u kojim je Imperijalna osmanska armija do nogu poraena. Prema dumanskim izvjetajima stoji da je u borbi poginulo 10.000 Bonjaka i Tatara. Nakon ovih poraza osmanska vojska povukla se u Hlivno, gdje je sigurno bio i Saliha-aga. Iz postojeih izvora da se zakljuiti da je Salih-aga nakon ovih dogaaja due vremena boravio u Hlivljanskoj tvravi. U to vrijeme jednom naredbom od 23. augusta 1715. godine Mustafa-paa nareuje Salih-agi uriu, svom glavnom buljubai, da odredi jednu zastavu pjeadije (1000
88 89

Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo turska dokumenta, red. broj 2. juli 1715. M. Prelog, Povijest Bosne, strana 118. 90 E. Pelidija, Ejalet, strana 173. 91 E. Pelidija, Ejalet, strana 172. Arhiv SANU, Beograd, Tomieva zaostavtina, sign. 8711-XVI. 68. izvjetaj, Zadar 28. novembar 1715.

URIA VAKUF

41

ljudi) koja e biti smjetena u selu Bila, devet kilometara udaljenom od Hlivna. Ovu odluku serasker donosi kako bi se to uspjenije suprostavili uskokim akcijama i regularnoj mletakoj vojsci, ako budu napadali u tom kraju92. U tim borbama za odbranu Hlivna u ovom ratu i dalje je uestvovao kao komandanta Hlivanjske tvrave Salih-aga uri. Tako se on u jednom pismu od 1. septembra 1715. godine (2. evala 1127) javlja kao muhafiz (komadant) hlivanjske tvrave. U tom pismu bosanski defterdar Mustafa eli uspjeno ozdravljenje od povrede koju je zadobio prilikom pada sa konja93. Nakon izvjesnog vremena javlja mu se opet defdedar Mustafa, pismima od 2. i 8. septembra 1715. godine u kojim ga obavjetava da mu alje provijant za hlivanjsku tvravu94. Nakon toga mi nemamo nikakvih podataka o djelatnosti Saliha-age uria do zavretka rata 1718. godine. Slijedee 1716. godine Austrija je ula u rat kao savezik Mleana. Prethodno je traila od Porte da im povrati Moreju to ovi nisu prihvatili. Austrijski vojskovoa princ Eugen Savojski godinu dana nakon ulaska Austrije u rat, porazio je osmansku vojsku kod Petrovaradina. U toj bitci osmanski serasker veliki vezir Din Ali-paa poginuo je asnom smru. Cijenu ovoga poraza odmah je platila Bosna. Austrijski pukovnik Petra zauzeo je Brod i Gradiku, razbio Bonjake kod Dervente i zauzeo Bijeljinu. Idue 1717. godine u augustu Austrijanci su osvojili Beograd. Te godine za bosanskog vezira bio je opet naimenovan Numan-paa uprili. Mi nemamo podataka da li je Salih-aga nakon njegovog naimenovanja za bosanskog vezira i dalje saraivao sa Numan-paom. Oni nisu tada imali zajednikih vojnih akcija jer je Saliha-aga bio zauzet odbranom Hlijevna a Numan-paa borio se oko Zvornika. Nakon velikih poraza osmanske vojske na sjeveru, u Posavlju i Podunavlju, dalje akcije saveznika u Bosni nisu imale uspjeha. Bili su zaustavljeni energinom akcijom Numan-pae kod Zvornika i naroito kod Bosanskog Novog. Po Muvekitu i Jajakom arhivu, kod Zvornika i kod Novog poginulo je preko 18.000 hriana95. Zbog kuge koja je harala 1716. godine u Hercegovini Mleani su razorili utvrde u itluku i Gabeli i napustili ih. Tome je bio prisutan i namjesnik Angelo Emo. Tako su u dolini Neretve ostali samo Norin i Opuzen, kao najznaajnije mletake tvrave96. Numan-paa i njegov brata Esad-beg bili su izriito protiv sklapanja mira i za dalji nastavak rata radi povratka teritorija koje su Mleani i Austrijanci osvojili.
92 Gazi Husrev-begova biblioteka. Turski dokumenti, red. broj 3013, 23. VIII 1715. godine (21. eval 1127). 93 Muhamed ef. Kadi, Sarajevo, Hronika, sveska V strana 216, Gazi Husrev-begova biblioteka. 94 Gazi Husrev-begova biblioteka dokumenti 82 i 84. 95 S. Baagi, Uputa, strana 92. 96 E. Pelidija, Ejealet, strana 179.

42

BAKIR TANOVI

Porta je Esad-bega Koprulua tih dana imenovala vezirom u Istambulu. U isto vrijeme su Numan-pau na zahtjev Austrije, zbog opstrukcije u pregovorima, smijenili sa poloaja bosanskog vezira. Na njegovo mjesto postavljen je Defteremini Osman-paa, kome je polo za rukom da vrati sve izgubljene gradove na sjeveru Bosne, Bosanski Brod, Derventu, Doboj. Ove gradove Austrijanci su osvojili u toku voenja pregovora97. Odmah poslije toga, Porta je naimenovala Numan-pau uprilia za valiju na Kreti, biveg velikog vezira i biveg vezira u Bosni. Na osnovu svih postupaka Numan-pae u toku ratovanja u Bosni, da se zakljuiti, da je nesumnjivo bio iskreni vjernik kome nije nedostajalo i line hrabrosti. Kratko vrijeme iza ovog naimenovanja preselio na ahiret Numan-paa, 7. rebu-yl-evvela 1131. godine (28. januara 1719)98. Prema mirovnom sporazumu u Poarevcu 1718. godine, Austrijancima je pripao Banat, dio Vlake, Beograd i vei dio Srbije. Za Bosnu bi odreeno: da granica ide juno Savom 6 do 10 km prema unutranjosti, kao neosporni austrijski posjed obiju obala Save i sva suverena prava nad ovom rijekom. Venecija je prema Bosni stekla dananju dalamatinsku granicu, a izgubila Gabelu sa okolicom. Zanimljivo je da su u pregovorima Austrijanci nudili pet vlakih distrikata u Hrvatskoj, kao zamjenu za Biha. A da su Bonjaci to odbili, odgovorivi; Biha je prag Bosne, a ako se on odstupi, izvrgava se itava zemlja pogibelji99. XIII. PREDAH U RATOVANJU - OD MIRA U POAREVCU DO BITKE ZA BANJU LUKU (1718-1737) Izgleda da je Hadi Salih-aga uri, skupljajui u ranijim godinama svoj imetak, tek pri kraju svoga ivota osamdesetih godina (80), odluio da napie Vakufnamu. Prije ove njegove odluke, prethodio je jedan dosta mirni period vremena. O Salih-aginoj vojnoj djelatnosti imamo vrlo malo podataka nakon Poarevakog mira. Kao kupac, nekako u to doba, javlja se Salih-aga u tri dokumenta, o kupovini zemlje u selu ukliu u Hlivanjskom polju100. On tako kupuje zemlju, ve u decembru 1721. godine (ramazan 1134), na osnovu teskere zaima Mustafe, koji doputa Safiji da proda zemlju ifluk u selu Lipa Salih-agi uriu za 6600 aki101. Godine 1724. na osnovu temesuka spahija, Mahmuta i Ahmeda, Salih-aga uri kupuje za 1150 aki zemlju od ii Jusufa, sina Ahmed hode, kojem
97 98

S. Baagi, Uputa, strana 92. N. Filipovi, Bujuruldije, strana 216. 99 M. Prelog, Povijest Bosne, strana 121. 100 Gazi Husrev-begova biblioteka dokumenti broj 65. strane 834 i 864. 101 GHB A-824/T0.

URIA VAKUF

43

se doputa da proda dva dana zemlje u Ogradama kod Hlivna102. Prema naoj procjeni nakon dolaska u Sarajevo prije 1696. godine, Salih-aga sa bratom Hasan-agom i sinom Jaar Sadikom, je moga imati najmanje oko 35 godina. Pa je prema tome 1726. godine bio u sedmoj deceniji ivota. U tim godinama, a nakon dva teka rata iza sebe, sasvim je prirodno da se je zanimao kupovinom imetaka, kojeg e kasnije dijelom uvakufiti, a dijelom ostaviti svojim potomcima. Tako na primjer u jednoj kupovnoj ispravi od od 28. septembar 1726 godine (1. safera 1139) vidimo da on uzima u zakup od Gazihusrev-begovog vakufa jedan plac103. A ve u decembru 1727. godine (15. ramazan 1140.) mi saznajemo da je dozvoljeno temesukom zaima Mustafe kojim se odobrava Salihu i Ibrahimu Hamzagiu, prodaja zemlje u selu ukliu Hlivno hadi Saliha-agi uriu za 6.900 aki104. Nakon ovih podataka postaje sasvim jasno, zato je vakuf Saliha-age uria, odravao etiri damije: dvije u Sarajevu, Jahja-painu (uria) i Sagraki Hadi Mahmuda, te jednu u Turbetu a drugu u Hlijevnu. Iz svega ovoga da se zakljuiti o visini njegovog bogatsva, i ugledu kojeg je on morao imati u gradu Sarajevu. Njegov najstariji sin Jaer Sadik-beg uri, koji se sa njim i njegovim bratom Hasanom doselio u ovaj grad (1696), zbog postignutih zasluga Salih-aginih, postao je bosanski tefterdar prije 1735. godine105. Kada se Jaer-beg doselio prije 1696. godine sa ocem u Sarajevo, njemu je najvie moglo biti deset godina. XIV. NAJSTARIJI SIN JAER SADIK-BEG

Svakako da je poloaj bosanskog tefterdara (ministra finansija) Bosanskog ejaleta, bio vrlo znaajan u ovom najkriznijem dobu po opstanak Bosne u osamnaestom stoljeu106. Mnogo prije nego to je naimenovan za tefterdara vilajeta, Jaar Sadik bio je vrlo aktivan u kupovini zemlje u gradu Sarajevu i njegovoj okolini. Tako na primjer on kupuje slijedee imetke 1727., 1729. i 1730. godine: Temesuk spahija Huseina, Mahmuta i Habiba iz oktobra 1727. godine (26. redeb 1140) kojim doputaju Redebu i Seferu, Hasanovim sinovima da u selu Luci
GHB A-887/T0. Gazi Husrev-begova biblioteka dokument broj 96. 104 GHB A-834/T0. 105 Hudet od 31. mart 1735. godine (17. zulkade 1148) o uvoenju vode u kuu (konak) Sadik ef. uria, orginal u arhivi M. E. Kadia, H. Kreevljakovi, Izabrana djela, Sarajevo 1991. godina, strana 148. 106 A. kalji, Turcizmi, strana 606, tefterdar (gr-perz) u Turskoj carevini u prvo vrijeme ministar finansija; kasnije ef finansija jednog vilajeta. Od ovoga su nastala prezimena Tefterdarevi, Teftedarija.
103 102

44

BAKIR TANOVI

(Nahorevo) prodaju njivu Luka, mlin i bau Jaer-begu uriu, sinu Hadi Salih-age za 1.000 aki107. Temesuk zaima Osmana iz marta 1729. godine (8. zilhide 1142), kojim doputa prodaju zemlje u irokarima u Trnovu to je prodaje Jaer, sin deli Osmanov Jaer-begu uriu za 1320 aki108. Temesuk Mehmeda, mutevelije Hadi Durakova vakufa, iz januara 1730. godine (15. evala 1143), kojim doputa slastiaru Ibrahim Pai sinu Abdulahovu da proda duan i krevet i magazu na zemljitu ovoga vakufa u ulici Kahvedija Jaer-begu uriu za 170 esedi groa uz mukatu 180 eki godinje109. Temesuk Huseina Spahia iz decembra 1730. godine (1. ramazana 1142), kojim doputa brai Rede i Safiru, sinovima Hasanovim da prodaju zemlju u selu Luka (Nahorevo) Jaer-begu uriu, sinu Hadi Salihage za 30.800 aki110. Poto 1735. godine, poznati konak Salih-age, na uria brijegu nije imao tekuu vodu, Salih-aga je naredio svome najstarijem sinu Sadik Jaer-begu da dovede vodu u njegov konak111. Voda se dotada dovodila u Sarajevo iz Firuz-begova vodovoda, preka zemljanih i drvenih unova, iz dva izvora, jedan na Sedreniku a dugi iz Mrkovia. Ovi izvori snabdijevali su Hamam na Baariji (sagraen 15051512), Jahja-painu damiju pa ak i esme u dvoritu Stare pravoslavne crkve kao i mnoge druge okolne mahale. Osim toga ovaj gradski hamam zbog iroke upotrebe donosio je tada vakufu visoke prihode112. Kako je taj vodovod bio pokvaren, prethodnih 70 godina, Jaer Sadik-beg uri, pristade da o svom troku dovede vodu sa Sedrenika iz dva oblinja izvora, Ismailovac i Orace. Pa mu je za protuslugu mutevelija Firuzbegovoga vodovoda dozvolio da uzme jednu lulu vode iz terezije esme Jahja-paine damije, za esmu u njegovoj kui (starom Konaku), koja e uvijek tei. Nakon to mu je mutevelija to dozvolio, provedeno je i sudsko izvianje. Sarajevski kadija Ibrahim o tome izdade Hudet, utvrujui da time nee biti tete ni hamamu ni esmama na ovom vodovodu. Hudet to je ovim povodom napisan izdat je 31. marta 1735. godine (17. zulkade 1148)113.

GHB A-831/T0. GHB A-402/T0. 109 GHB A-98. 110 GHB A-826/T0. 111 Ovaj njegov konak, bazina kua uria spominje se u hudetu od 31. marta 1735. godine, a kasnije i u vakufnami. 112 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga III, strana 57. 113 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga III, strana 148, Original faksimila broj II u arhivi M. E. Kadia.
108

107

URIA VAKUF

45

(Hudet o uvoenju vode u uria konaku) Nakon ovih graevinskih radnji koji su vodom obogatili sarajevsku ariju u martu 1935. Saliha-aga, opet naredio sinu Sadik Jaeru-begu da preuzme neke nove poslove, oko ureenje dvaju damija i njegovih drugih posjeda, kako i u Baarijskom predimaretu, tako i na drugim mjestima van Sarajevu. Tim povodom Salih-aga je naredio da se povede rauna o damijama, Jahjapainoj koja se sada zove uria, i Sagraki Hadi Mahmud u Sarajevu, te o damiji u Karauli, kotar Travnik kako bi uskoro mogao uvakufiti dio svoga imetka prije nego to se preseli na ahiret. Tako je Salih-aga naveo u vakufnami, ta je sve uvakufio i odredio, pa je jasno da je tu ukljueno pored 5.000 groa i ono to ima u imaretskoj ariji, to je pripadalo vakifu a to je svima poznato. U vakufnami je naveden i jedan karavan saraj te u pomenutoj mahali Milja i konak sa ostalim sadrajima. Vrlo je interesantno da je Salih-aga uvakufio i ovaj konak tj. svoju porodinu kuu. O uria hanu ili Karavan Saraju, kako se on zove u vakufnami, imamo nekoliko podataka. Baeskija tvrdi kako je u to doba u Sarajevu zbog razvijene trgovine, obrta i putnika bilo 17 hanova. Tako Baeskija spominje han Minedijin i Tahmis (uplji han) u Carevoj mahali, a sa druge strane Miljacke Imaretski, Hadi -

46

BAKIR TANOVI

Beirov, Novi (Moria), uria, Beir-age efterdarije, Tali-han, Kolobaru i nekog Jahia. Tako na primjer godine 1767. jajaki paa umro je u uria hanu kao putnik.114 Iz popisa njegove imovine koja je sainjena odmah u hanu, vidimo da mu je bilo ime Hadi Muhamed-paa, sin Hasan-pae rodom iz Jajca. to opet dokazuje o kvalitetu Hana (Karavan Saraja)115. Osim toga mi iz Obrauna prihoda kojeg je napravio mutevelija vakufa Hadi Lutvullah-aga, saznajemo da je najamnina za godinu 1877. za ovaj han, iznosila 4.800 groa. U jednom I'lamu naiba sarajevskog kadije Sejfudina od 20. aprila 1884. godine (24. demarijelahira 1301) imamo neto precizniji opis izuzetog imetka za vakuf Salih-age. U njemu stoji da je hadi Salih-aga izuzeo iz imetka i uvakufio u spomenutom gradu na trgu imareta spomenute nekretnine, koje ne treba opisivati i koje su po gradnji poznate i sastoje se od jednog hana u uri-painoj mahali. Ime ove mahala koja se spominje krajem 19. vijeka, nema sumnje, nastalo je po Muhamedu zvanom Pao, drugom muteveliji i najstarijim sinom Jaer Sadikbega. Zahvaljujui jo jednom, izuzetno dragocjenom dokumentu, sauvanom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Temesuku spahije Huseina iz godine 1743. mi saznajemo da je Salih Jaerbeg, 1735. godine kada se on brinuo o izgradnji vodovoda, imao est ve odraslih sinova i to: Fejzulah-bega, Muhamed-bega zvanog Pao, Ahmeda, Lutvullaha, Abdulaha i Mustafu116. U vrijeme kada je napisana Vakufnama vakifa Salih-age (28. novembara 1736), Jaer Sadik-beg bio je star oko 40 godina. To je vano rei, jer e on poginuti na banjalukom polju 4. augusta 1737. godine, u bitci za Banju Luku, gdje je i pokopan sa ostalim ehidima iz te bitke. Iza njega su tada ostali est sinova, iji je redoslijed dat po starini u temesuku spahije Huseina iz 1743. godine. XV. OSNIVANJE VAKUFA SALIH-AGE URIA 28. NOVEMBRA 1736. GODINE. O porijeklu Salih-age uria i porijeklu njegovog oca Mustafe mi imamo samo neke podatke iz kojih se istina da samo naslutiti. Naime, postoji jedan podatak u hronici popa ilobadovia o etovanju Livnjaka po Primorju i Primoraca po okolini Hlivna, kojeg navodi Kreevljakovi. Da je hajduk Stojan Jankovi porobio Hlivno 1686. godine. A
114 115 116

Baeskija, Ljetopis, strana 98. kari, Izabrana djela, knjiga I, strana 152. Temesuk spahije Husejina, GHB A-863/T0.

URIA VAKUF

47

da je kao etovoa sa livanjske strane uestvovao Mujo uri117. Poto se ovo deavalo 1686. godine, deset godine prije nego to se je Salihaga doselio u Sarajevo (1696), treba pretpostaviti da bi ovaj Mujo (Mustafa) moga biti njegov otac. Dok sa druge strane porodina tradicija tvrdi da se Salih-aga iz Budima, gdje je ranije ivio, doselio u Sarajevo. Osim toga Hamdija Kreevljakovi potvrdio je Nedimu Filipoviu da je Salih-aga rodom Hlivnjak i da se je doselio u Sarajevo118. U vakufnami je utvreno da je hadi Salih-aga sin Mustafin. Ako tome dodamo da se na erijatskom sudu 2. marta 1891. godine raspravljalo o klauzalama i namjerama pradjeda uri hadi Salih-age, sina Mujagina, onda imamo puno razloga da vjerujemo da bi ovaj Mujo mogao biti otac Salihagin. Porodina tradicija nesumnjiv tvrdi da je Salih-aga ivio u Budimu u Maarskoj i da je odatle doao u Bosnu, a da se opet sve moe objasniti njegovim korijenima iz Hlijevna. Prema tome, sudbina porodice uria Salihage moe historiarima biti primjer sudbine mnogih bonjakih porodica nakon Bekog rata. Tako je Salih-aga uz Allahovu pomo, preduzimajui sve potrebne radnje odredio da se napie vakufnama 29. novembra 1736. godine. To se desilo 9. mjeseci prije bitke za Banju Luku119. XVI. IZDAVANJE VAKUFNAME 1736. G0DINE 24. REDEPA 1149.

Da bi se sainio tekst vakufname 1936. godine, i da bi ona bila prihvaena i ozakonjena po erijatskim propisima, Salih-aga je na sud poslao svoga brata hadi Hasanagu i bratovog sina Husejina, te svog sina Jaer Sadika-bega, koga je odredio za muteveliju njegovog evladijet vakufa (29. novembar 1736. godine)120. Mutevelije uria vakufa, sauvali su samo prepis originalne vakufname, napisane 24. redepa 1149. godine, sa potpisom historiara i sarajevskog naiba Mustafe Ittifahije. Iz teksta vakufname jasno se vidi da je Jaer Sadik odreen za muteveliju, kao najstariji sin Salih-agin i da je Salih-aga imao jo jednog sina ije ime nije navedeno u vakufnami. Kasnije iz temesuka Hadi Mehmeda iz 1740. saznajemo da je njegovo ime Sadik Mehmed-aga uri. Iz teksta se takoer vidi da je Mula Husein, sin hadi Hasan-age svjedok na sudu kod donoenja eriatske presude. Otuda proizilazi da samo potomci Jaer Sadika pripadaju evladijet vakufu. I drugo, da je sin Hasan-age bio obrazovan ovjek. Kasnije e u Sarajevu niz lanova porodice uria nositi zvanje kadije i predstavljati ulemu kao i vojnike.

117 118

H. Kreevljakov, Izabrana djela, knjiga II, strana 443. N. Filipovi, Tri bujuruldije, Gajret 1941. godine, Sarajevo, strana 222. 119 Bitka za Banja Luku 4. august 1737. godine. 120 Original prepisa Vakufname sauvao je moj djed Muhamed ef. uri koji je bio 45 godina mutevelija vakufa, a sada se nalazi u porodinoj arhivi uria, u Sarajevu.

48

BAKIR TANOVI

VAKUFNAMA HADI SALIHA-AGE URIA Hvala Allahu d. . koji je uinio stalnu sadaku uzrokom ulaska u denetske bae, i sjemenom spasa od vatre na Sudnjem danu. Neka je salatu selam na najpribranijeg poslanika Muhammeda iz plemena Beni Adnnan, na njegovu porodicu, drugove, i one koji ih slijede u dobru. Povod i motiv ovoga pisanja je hadi Salihaga sin Mustafin, nastanjen u Jahja painoj mahali, hajr sahibija i zakladnik, Allah mu se smilovao, oprostio mu grijehe, i blagoslovio ga. Da bi ovaj vakuf potvrdio preko vekila, njegova brata hadi Hasanaga izjavio je na erijatskom sudu, pred uvaenim kadijom Ali efendijom, sinom hadi Muhamedovim, i Mula Huseinom, sinom hadi Hasan-age, da postoji opunemostvo u skladu sa eriatskim poslovima. Pomenuti opunomoitelj odredio je svog starijeg sina Jaar Sadik efendiju, da se u njegovom prisustvu da izjava i otvori govor. Moj opunomoitelj, dobri vakif, moj brat hadi Salih-aga sva prava upravljanja nad darivanjem, dok se ne slijedei vakuf pojavio napisan. Od svih vrsta novaca, kojih je posjedovao u iznosu od 6.000 groa izdvojio je 5.000 groa, zatim u imaretskoj ariji, to je pripadalo vakifu, to je poznato, i koji ne treba opisivati, jedan Karavan Saraj, te u pomenutoj mahali milja i konak sa ostalim sadrajima, ije granice su poznate stanovnitvu i komijama, izdvojio je iz svog posjeda, i u ispravni i trajni vakuf, i jasno zatieno mjesto uvakufio i postavio mutevelijom svog starijeg sina Jaara Sadik efendiju i izruio mu i predao. Od spomenutog novca samo je zadrao 1.000 groa za svoje potrebe. Tako je uvjetovao za spomenuti tevlijat, da spomenuti mutevelija vri dunost, a poslije njega, tu dunost obavljae njegova djeca i unuad, dok ne izumru. Pomenuti novac davae mutevelija da se snjim radi na dobit, kako to erijat predvia. Pomenuti han davae pod kiriju. Od dobijene dobiti i od kirije hana, troie se sa znanjem mutevelije za zgradu damije u pomenutoj mahali, kao i zgradu damije koja se nalazi mahali Sagraki hadi Mahmuta, za posadu tvrave koja se nalazi na islamskoj granici, te zgradu damije koja se nalazi u blizini kasabe Travnik, u mjestu Karaula, i za odravanje i opravke konaka. Pomenuti konak uslovio je, prvo za sebe, drugo sinu, pomenutom muteveliji, a poslije njega njegovoj djeci i unuadima, do kraja vremena.

URIA VAKUF

49

Pravo tevlijata uslovljeno je spomenutom muteveliji, sinu Jaer Sadik efendiji, a poslije njega kako je objanjeno, njegovoj djeci i unuadima. Navedeni mutevelija je samostalan u raspolaganju navedenim novcem da se njim radi na dobit. Davanje pomenutog hana pod kiriju, i ostalim svim vakufskim poslovima, u stanovanju u pomenutom konaku, u opravcima i odravanju navedenih damija i konaka. Na kraju, niko nema prava protiviti se upravljanju vakufom. Upravljae se kako je objanjeno. Nakon provedenog erijatskog postupka, i uobiajenog spora pomenuti vakuf, po izjavi onog je vidio da je ispravan, doneena je presuda o njegovoj ispravnosti i vanosti i na traenje evidentiran je. 29. novembara 1736. godine (24. redeba 1149). Svjedoci: Muhamedaga sin Ramadanov, Sulejman ef. muallim, Novo Hasan-aga, Ali-beg sin Ramadanov, Mustafa ef. Rusmande, Ahmed elebi Dino, Mehmed okadar, Mehmed elebi Kurillik zade, Krko Ahmed baa, Mehmed elebi Akajidi, Uzun Husejin okadar i drugi121. Ovo je prepis vakufname iz sauvanog sidila. Prepis: Gulsevi zade Muhamed Emin, kadija u gradu Sarajevu. (Ova biljeka se nalazi na desnoj margini dokumenta.)

121 Ovaj prijevod napravio je uvaeni Fejzullah efendija Hadibajri 1983. godine u Sarajevu i dao slijedeu napomenu: "Iznad teksta Vakufname nalazi se klauzula kadije kojom se ovjerava vakufnama. Tekst vakufname pisan je pismom ija slova nemaju znakova, pa je teko itljiv, osim toga pojedine rijei teko su itljive. Iz deifriranog teksta moe se razumjeti da je vakufnama sastavljena u skladu sa erijatskim propisima i da je postupak proveden onako kako su uvaeni imami rekli da se treba sprovoditi. Klauzule ovjerio i potpisao je Mustafa, sarajevski kadija."

50

BAKIR TANOVI

Mapa Salih-aginog Konaka na uria Brijegu sa transparentnom mapom savremenog Sarajeva122 Konak Salih-agin na uria Brijegu. To mjesto je obiljeeno nazivom Duradik H. Ahmed. Naziv za dananju ulicu Sagrdije. Jahja-paina mahala je utemeljena krajem 15. vijeka. Kasniji je nazivana uria mahalom. Ova je mahala u 19. vijeku obuhvatala slijedee ulice: emerlinu, Ridai Uzunia, Keinu i Hrgia ulicu, Ovaj crte napravio je austrijski pisar biljeei kuu
122

Odreena odstupanja u razmjeri savremene mape postoje zbog loe razmjere mape austrijskog pisara.

URIA VAKUF

51

mutevelije Salih Ragib efendije123. XVII. BITKA ZA BANJU LUKU 1737. GODINE U toku ivota hadi Salih-aginog, trajao je praktino neprekidni rat sa zapadnim i istonim susjednim dravama Osmanske imperije. Mleci, Austrija, Rusija, a na istoku Perzija, svi su oni nastojali da srue Otomansku imperiju. Bosanske vojske bijahu prorijeene u Perzijskom i Ruskom ratu, a i kuga je 1732. godine bjesnila i uzimala ivote, pa je nastala glad uslijed nestaice hrane. Zahvaljujui ranijoj odluci Porte da opravljaju tvrave i osnivaju kapetanije nakon 1699. godine, Bosna je mogla sa uspjehom doekati novi rat, koji je bio sudbonosan za njen opsatanak. Nakon to je Heim ogli Ali-paa naimenovan za vezira Bosanskog ejaleta godine 1735. Austrija je 1737. godine ula u rat. Ona je za taj poduhvat, sa velikim ambicijama, angaovala vojsku od 150.000 regularnih i rezervnih vojnika. Bonjaki pisac, uesnik tog rata Omer Novljanin odredio je njihove ciljeve ovako: Osnovni njihovi ciljevi bilu su, prije svega, napasti Bosnu, osvojiti je i pokoriti124. Ali-paa Heim oglu bio je mudar, razuman i odluan vojskovoa. Potpuno je bio dorastao ratnoj situaciji sa kojom se sueljavao. Austrijanci su opet sa druge strane zavarani ranijim uspjesima oekivali raspad Bosne i svoj potpuni trijumf. Slino, kao to e se desiti i u kasnijim ratovima, austrijski car Karlo VI ve sada je oekivao diobu Otomanske imperije. Po tom planu Austrija je trebala dobiti Bosnu, Srbiju i Vlaku. Saznavi od pograninih kapetana da se sprema skori napad na Bosnu, Alipaa je odmah izvijestio velikog vezira u Moldaviji. Veliki vezir je poslao obezhrabrujui odgovor iz Moldavije. Da se Bonjaci dre pasivno. Ali-paa je nakon toga povukao najjai potez, sazvao je ajansko vijee Bosanskog ejaleta. Time je svima pokazao da e se osljanjati na domau aristokraciju. Prije svih na bosanske kapetane. Odluio je vrsto braniti Bosnu. Time je svu odgovornost za odluke prebacio sa sebe na Kapetansko vijee. Bio je to potez sa dubokim historijskim posljedicama. Tako se Bonjaci spremie za rat protiv Austrije, bez znanja cara u Istanbulu i protiv naloga velikog vezira. U tome je leala vanost odluka Ali-pae Heim oglia125. Od sada e bonjaki kapetani, sve do poraza Husein kapetana Gradaevia, initi bitnu politiku snagu u upravljanju Bosnom. Oni e od tog trenutka sjediti u ajanskom vijeu, medlisu, zasjedati svaki trei dan Ramazanskog
Crte Historijski arhiv Sarajeva. A. Bejti, Ulice i Trgovi Sarajeva, strana 180, 360 i 415. 124 O. Novljanin, Odbrana Bosne 1736-1737, Kronika, strana 16, Travnik 1994. 125 H. Kreevljakovi, Djela, knjiga IV. strana 8.
123

52

BAKIR TANOVI

bajrama i odluivati o upravljanju zemljom. Pored kapetana tu su bili ajani, vezirski dostojanstvenici, predstavnici janjiara i spahija126. Meu njima nalazio se i Salih-aga uri, ovjek znaajnog vojnog iskustva. Pored njega bio je i njegov najstariji sin Jaer Sadik-beg, bosanski tefterdar. Bilo bi nelogino da se serasker Ali-paa Heim oglu lii njihovih vojnikih usluga. U porodici uria dugo se uvala tradicija o uestvovanju Jaer-bega kao vojskovoe, u bitci za Banju Luku127. U jednoj narodnoj pjesmi o bitci kod Banje Luke meu palim ehidima spominje se i ime Jaar Sadika-bega uria. Poto je politiki stabilizirao svoju situaciju, Heim oglu Ali-paa je odmah uz pomo ajana i kapetana mobilisao sav narod. Pozvao je bonjaku vojsku iz 32 kadiluka i etiri sandaka128. Austrijanci su napali Bosnu sa etiri strane. Krenuli su u osvajanje banjaluke tvrave u formaciji, koja je sadravala 80.000 pripadnika sreene austrijske vojske i 20.000 Slavena sa osrednjim maarskim snagama129. 4.000 vojnika, veinom graniara iz Like pod komandom pukovnika Raunacha, napalo je od Ostrovice Kulen Vakuf. Buim je napao hrvatski ban Esterhazy, takoer sa krajinicima Vlasima - Valahorum. Princ Hildburghauzen komadant sa glavnom austrijskom vojskom krenuo je na Banjaluku Pukovnik Valvasar navalio je sa vojskom na Ljenicu kod Zvornika. Pukovnik Lentulus krenuo je sa vojskom iz Austrijske Srbije na Novi Pazar130.

Prvo su Bonjaci na polju kod Petrovca sa 5.000 ljudi, pobijedili austrijsku vojsku to je ila na Ostrovicu, pod vodstvom Mehmed kapetana zvornikog i Ali-bega Osmanpaia, koji je u toj bitci poginuo. Na drugoj strani fronta, kod opkoljenog Zvornika, razvi se bitka u kojoj su do nogu bili poraeni Austrijanci. Silna vojska pade u suanjstvo, a sve sprave i municija postadoe ratnim plijenom. Ovi su radosni haberi stigli do Ali-pae Heim oglu kada se sa vojskom kretao prema Banjoj Luci. On je kod Podranice razvio bajrak i saekao da se sva

H. Kreevljakovi, Kapetanije, strana 60, Sarajevo 1980. Moj djed Muhamed efendija uri, volio je da o tome pria, i da se ponosi kako je Jaar Sadik uestvovao u bitci kod Banje Luke. Priao je kako je sauvana njegova sablja iz te bitke. Ta sablja bila je ukraena i uvala se u porodici, sve dok u nemirnim vremenima devetnaestog vijeka. U Gloinoj buni preoteta je od jednog uzurpatora. To je esto isticala i moja majka Fatma hanuma, i to ne bez ponosa. 128 S. Baagi, Kratka uputa, strana 95, Sarajevo 1990, Joseph von Hammer, Historija, strana 166, Zagreb 1979. 129 Omer Novljanin, Odbrana Bosne 1376-1379, Kronika, strana 17, Travnik 1994. 130 M. Prelog, Povijest Bosne I dio, strana 124, Sarajevo 1910.
127

126

URIA VAKUF

53

vojska iskupi. Naroito ona to je dolazila ispod Ostrovice131. U meuvremenu banjaluka tvrava se oajno branila. Poto im je austrijska komanda dala ponudu za predaju i muhafis proitao pismo, opkoljenim braniocimao, svi su se jednoglasno dogovorili, davi prisegu na asnom Kur'anu, da se nee predati i da e za vjeru i dravu rtvovati svoje ivote. Nakon toga otvorili su vatru na neprijatelja iz topova i puaka132. Sakupljajui vojsku na putu od Travniku do Podranice, Ali-paa je na tom mjestu saekao pobjednika kod Ostrovice Mehmed-bega Fidahia, a zatim i ostale kapetane i svu vojsku. Ovako je narodna pjesma opisala sakupljanje bonjake vojske kod Podranice; Biju bubnji a svirale svire, Udaraju sitni talambasi, Njiska stoji ata i paripa Vrisak stoji mladih krajinika, Na alaje, sve dolaze Turci Naprijed idu Sarajlije mlade, I pred njima uri Jaer bee, Spored njime Musiu kadija, A za njime vas mululuk listom133 Sva se Bosna listom zadrmala, Novi Pazar i Hercegovina, Sandak, Kliki i sva Posavina, I ostala serhat i krajina134. Ono to mi je priao djed Muhamed ef. uri pokazalo se tanim. Vojsku iz Mulaluka okrunog podruja glavnog grada zemlje predvodio je uri Jaer Sadik-beg. Na osnovu dokumenata nisam mogao saznati je li Jaer-beg u to vrijeme bio tefderdar bosanski. Posljednji podatak da je on tefderdar odnosi se na 31. mart 1735. godine. Jo na Podranici Ali-paa je naredio Mehmed-begu Fidahiu da sa vojskom krene naprijed i sagradi na dobro skrivenom mjestu splavove i kerepe kako bi vojsku prebacio na desnu obalu Vrbasa. Ali-paa je takoer odrao vojno vijee i utvrdio plan o putu i navali. U ovom vijeu uz Ali-pau bili su Sulejman ef. Musi, defterdarski ehaja, Hadi Mustafa ef, ehaja aua Mehmedaga, Mehmed-beg Mehmedpai i Atlagi135. 4. augusta u nedelju 1737. godine spustila se cijela bonjaka vojska na banjaluko polje. Prema hroniarima, poto su bili zatvoreni direktni putevi prema Banjoj Luci, serasker Heim oglu je priao sa ordijom neopaeno iznad grada Vrbasa, te iznenada navalio na manje odrede. Za to vrijeme glavnina
M. Prelog, Povijest Bosne I dio, strana 124-129, Sarajevo 1910. Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 492. 133 Mululuk - okruje glavnog grada zemlje. 134 Boj pod Banjalukom godine 1737. Zabiljeio i priremio beg Kapetanovi Ljubuak, Reprint izdanje, Sarajevo 1989. godine strana 29. 135 H. Kreevljakovi, Djela, Sarajevo, knjiga IV, strana 13 i 14.
132 131

54

BAKIR TANOVI

austrijske vojske bila na lijevoj strani Vrbasa. Prema Muvekitu Heim oglu je rasporedio svoju vojsku ovako; Age Sarajeva s pratnjom age serdengetija, neregularni vojnici i kadije sa stanovnitvom trideset i dva kadiluka, ostali su kao centar, a Mehmed kapetan i svi krajuki kapetani, zabiti i ostali odgovorni ljudi, na desnom krilu, dok su alajbezi, iz sva etiri sandaka, zaimi, timarnici i ostali junaci rasporeeni na lijevo krilo. Poraz Austrijanaca bio je potpun. S time, to je izuzetno slabe vojne sposobnosti pokazao princ Hildburghauzen, koji je oigledno bio bez vojnog talenata jednog Eugena Savojskog. U ovoj bitci istakli su se mnogi junaci poput Mehmed kapetana zvornikog pod kojim su poginula etiri konja. U centru bonjake vojske, gdje se je nalazio serasker Ali-paa i gdje se nalazila glavnina te vojske, sa agama Sarajeva, s agama serdengetija, nereguralnim vojnicima i kadijama iz trideset i dva kadiluka borio se i Jaer-beg uri. U toj borbi bez uvhe, kao ehid poginuo je i Jaer-beg, defterdar bosanski Jaer Sadik-beg, predvodnik u toj bitci Sarajlija. Pred sam zalazak sunca u panici Austrijanci su se povlaili prema Vrbasu, gdje u stisci pue uprija pod njima. Ali-paa je odmah, organizirao potjeru za njima prebacivi preko Vrbasa nekoliko stotina konjanika. Tako se zavrila ova historijska bitka pod Banjom Lukom u kojoj je Austrijska vojska na bojnom polju ostavila bogat plijen i u panici potpuno dezorganizovano se povlaila. Spas su traili sa onu stranu rijeke Save. Time je poraz Austrijanaca bio potpun. Sporedna slava bitke za Banju Luku, pripala je odbrani Buima, gdje su se naroito istakle ene buimljanke, koje su hrabro branile grad. Joseph fon Hammer o njima govori kao o amazonkama, koje su po starom bonjakom ratnom obiaju bore sa oklopima i ljemovima na zidinama grada. Ovu injenicu o izuzetnoj hrabrosti Buimljanki potvrdio je i Kadija Osman efendi Novljanin136. Nakon katastrofalnog poraza Austrijanaca banjaluko polje bilo je prekriveno leevima. Prema austrijskom izvjetaju, u bitici je poginulo 600 Bonjaka, 300-400 Austrijanaca uz 1000 utopljenih u Vrbasu. Narodna pjesma to ovako opisuje: A sve telal za telalom vie, Da se diu bre ranjenici, A skupljaju na hrpu ehiti. Ranjenike berberim dadoe, Da junake rane zavijaju, ehitima denazu klanjae,
136

Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, strana 167, Zagreb 1979. godine.

URIA VAKUF

55

Pa ih l'jepo tude pokopae, U izmama i u kalinama, U haljinam i pod opancima, Ko to turski itab zapovjeda. O broju poginulih i ranjenjih Omer ef. Novljanim, savremenik dogaaja, zna samo da je ranjenika bilo 1200 Bonjaka koji su smjeteni u Banja Luci137. Jo nakon bitke Ali-paa podijelio je naroito istaknutim junacima, prije svega Mehmed-begu zvornikom kapetanu, razne nagrade i odlikovanja. Kasnije e Mehmed-beg dobiti naziv gazije. Ali u toj bitci poginuo je i cvijet bosanskog plemstva, kako to narodna pjesma istie: Ljuto cvili paa Ali-paa, Jer mu mnoga izginula vojska, Sve plemia, aga i spahija: Pogibe mu bee Atlagiu, Desno krilo od turske krajine, Dva Firdusa od bijeloga Livna, Sa vrh Bia dva Beirevia, Od Petrovca tri Kulinovia, Iz Sarajva uri Jaar bee, Beg Ljubovi s' Nevesinja ravna, Od Trebinja dva Paia mlada, Od Zvornika stari Ali-aga, Od Gradaca tri Gradaevia, Iz Travnika Hasan Effendija, Od Glamoa tri Filipovia, Dva Repovca-bega iz Neretve` Beg dralovi iz Skoplja gornjega, Beg Ljubuni, od sela uklia, Od irokog polja Livanskoga, Tri Kopia od bijeloga Duvna, Od Zagorja engi Osman bee, Od Glasinca Babi Alaj bee, Od Plevalja dva Selmanovia, Od ajnia tri bega Sjeria, Beg Brankovi od sela Kovanja, Od Sokolca tri ahinpaia, Beg Tankovi sela Rakitnice, Od Novoga Ceri Murat bee, Beg Badnjevi sa turske krajine, Dizdar-aga od jajakog grada, I dvadeset mladih kapetana,

137

Boj pod Banjom Lukom 1737. godine, zabiljeio i priremio beg Kapetanovi Ljubuak, Reprint izdanje, Sarajevo 1989. godine, strana 37.

56

BAKIR TANOVI

Kapetana od carskih gradova138. Iz pjesme se vidi da skoro nije bilo vee bonjake porodice koja nije ostavila ehida. Nakon ove sudbonosne pobjede, u Sarajevo se povrati Heim oglu Ali-paa sa komandantima i svom ordijom. Tom prilikom dogradio je sarajevsku vratniku tvravu od etiri kule i kapije. Pobjeda kod Banje Luke omoguila je da Bosna ostane u dananjim njenim skoro nepromjenjenim historijskim i etnikim granicama. Ali-paa e, kasnije, uestvovati sa Bonjacima i u borbama kod Beograda godine 1739. godine. Sklapanjem mira u Beogradu septembra 1739. godine Bosna je dobila uglavnom dananje njene granice prema zapadu. XVIII. MEZAR JAER BOSANSKOG SADIK-BEGA VOJSKOVOE I DEFTERDARA

Kao to pjesma kae, skoro sve plemstvo Bosne bez uhve` imalo je svoje ehide na banjalukom polju. U toj bitci pao Jaer Sadik-beg, pa je po starom bonjakom obiaju pokopan u haljinkama na istaknutom mjestu sa ostalim ehitima, sve dok ga vrijeme i zaborav nije udaljilo od nas. Danas mu se za grob ne zna. Iza Jaer-bega, prvog mutevelije, ostalo je est sinova, a njegovi su potomci skoro tri stoljea bili oslonac islamskom umetu u gradu Sarajevu. O sinovima Jaer-bega, saznali smo zahvaljui jednom krucijalnom dokumentu iz godine 1743. godine. Taj dokumet je temesuk (potvrda, isprava) kojom spahija Husein doputa prenos zemlje u Slatini sa umrlog Fejzulaha-bega uria, sina Jaer Sadik-begova, na njegovu brau Muhamed-bega, Mustafu, Ahmeda, Abdulaha i Lutvullaha139. A poto su njegovi sinovi bili istaknuti ljudi u gradu Sarajevu, o njima je ostalo dosta drugih zapisa u slubenim arhivima: Fejzulah-beg, (-1743), Ahmed-beg (-1791/2), Muhamed-beg (-1771), Lutvullah-beg, (-1803/4), Abdulah (nema podataka), Mustafa (-1804/5).

XIX. PRESELJENJE NA AHIRET VAKIFA SALIH-AGE URIA GODINE 1151. GODINE (1738-1739). Salih-aga je bio komandant sarajevskih janiara kad je Savojski popalio
138 Boj pod Banjom Lukom 1737. godine zabiljeio i priremio beg Kapetanovi Ljubuak, Reprint izdanje, Sarajevo 1989. godine, strana 38 i 39. 139 GHB A-863/T0, Temesuk iz 1743. godine ili Muharem 1156. godine.

URIA VAKUF

57

Sarajevo 1697. godine. Bio je komadant nad kapetanima Bihaa, Hlivna, Tenja, Glamoa, Dervente, Kolaina, Nikia. Glavni buljubaa - komandant sarajevskih janiara prilikom pohoda Numan-pae na Crnu Goru 1714. godine. Bio je glavni buljubaa osmanlijske vojske u ratu sa Mletakom Republikom za posjede u Dalmaciji 1714-1718. godine. Predosjeajui kao iskusan ratnik da mu se pribliava kraj, vjerovatno je Salih-aga odluio, pred ovo ratno doba godine 1736. godine, da dio svog imetak uvakufi. Mora biti da je veoma volio starijeg sina Jaer Sadika dok ga je odredio za prvog muteveliju vakufa. Kada je Jaer-beg poginuo u bitci za Banju Luku, sigurno je da ga je ova sinovljeva smrt teko pogodila. Moda je i to uticalo na njegovu brzu smrt. On je starijeg sina Jaera-bega posebno volio, jer je Jaer bio vojnik kao i on, i ovjek od akcije. Dok je njegov mlai sin Mehmed Sadik, kako to kae epitaf na njegovom grobu, bio dobar ovjek, sklon da pomae nevoljnike i siromahe. Plemeniti emir. Zanimljivo je da je Salih-aga u vakufnami uslovio, da pomenuti Konak u Jahja-painoj mahali, inae porodinoj kui Salih-age, pripadne prvo sebi, drugo sinu Jaaru Sadiku, a poslije njegovoj djeci i unuadima do kraja vremena, to pokazuje njegovo odreenje spram Jaer-bega. Salihaga je takoer odluio, da on sam do kraja ivota ivi u konaku, kao to e kasnije ivjeli njegovi potomci. Moj djed Muhamed efendija uri roen je u tom konaku i ivio je u njemu sve dok ga nije tadanji mutevelija Ragib efendija ustupio 1889. godine za izgradnju Vie erijatske kole u Sarajevu - nuvab, na 99 godina za sto (100) forinti godinje140. Nakon smrti, godine 1151. po Hidri, 1738/9., Salih-aga je ukopan u dvoritu ispred njegove damije gdje mu i danas grob stoji. Iznad groba podignut je nian sa turbanom slinim turbanima paa i vezira. Natpis u stihovima na turskom jeziku uklesan je sa jedne strane uzglavnog niana. Pismo: lijep i dosta sitan nesh-talik141. Godina 1151. (1738/9). Dobrotvor Salih-aga, taj odabrani dobroinilac ijem ivotu stie ruka sudbine. Shvativi da nije trajan, Povue se sa ovog prolaznog svijeta. Sa devher slovima oduzinajui mu jedan izreen mu je kronogram: Za njegova dobra djela nek je dobrotvoru mjesto u raju. Kada se saberu brojne vrijednosti slova, posebnim postupkom, dobiva se godina po Hidri, 1151.
140

16. januara 1888. godine Ragib ef. uri ustupio je svoje zemljite na uria brijegu, gdje se nalazi Salih-agin Konak, Bosansko hercegovakom araru, za izgradnju eriatske kole. Uloak br. 17772-3/97, Zemljinog izvadka, broj. zk. uloka LXXV/6. 141 Islamska epigrafika BiH, M. Mujezinovi, Sarajevo 1974. godine, strana 76.

58

BAKIR TANOVI

Slika mezara Salih-age uria XX. SMRT MEHMEDA SADIKA MLAEG SINA SALIH-AGE

Iste godine kada je umro Salih-aga (1739) preselio se na ahiret i Salihagin mlai sin Mehmed Sadik efendija, pa se i njegov grob nalazi u haremu uria damije142. Temesuk Hadi Mehmeda Penjezovia od 8. muharema 1153. (1740) na 1100 esedi groa to je pozajmio na godinu dana od majke i skrbnice malodobne djece Sadik Mehmed-age uria ivio je u Jahja-painoj mahali. Njegovi potomci pema Vakufnami nisu mogli naslijeivati tevlijat. Datum preseljenja na njegovom grobu je takoer 1151. godina po Hidri (1738/9), kao i kod njegovog oca Salih-age. O Mehmedu Sadiku mlaem sinu Salihaginom ne znamo mnogo, osim da ga je arija smatrala dobrim ovjekom, plemenitim i da je pomagao siromahe i nevoljnike. Iz temesuka Hadi Mehmeda Penjezovia iz 1740. godine, saznajemo samo godinu dana iza njegove smrti, da je iza njega ostala njegova ena, koja je pomenutom Mehmedu te godine dala zajam. U tom dokumentu ona se spominje kao majka i skrbnica Mehmed Sadikove malodobne djece. Mehmed Sadik, bio je otac Abdulaha (Avde) uria, koji je iza sebe ostavio brojnu porodicu i veliki imetak. On je iza sebe ostavio dosta zanimljivih dokumenata. Abdulah je bio ugledna linost u gradu Sarajevu. O eventualnoj drugoj enskoj ili mukoj djeci Mehmeda Sadika, koja se spominju u temesuku znamo vrlo malo. Mogue da je njegov drugi sin bio Alija, poznati kadija, pokopan u haremu damije 1775. godine. Kronogram u pjesmi na turskom jeziku posveen mlaem sinu Salih-age Mehmed Sadik efendiji sauvan je u zborniku Muhameda Kadia143. Utoite nevoljnih i siromaha, uri, Plemeniti emir, vlasnik dobrote i vjenosti, Preselio je sa svijeta kunje, I naao raspoloenje u vjenosti. Jedan prijatelj mu izree kronogram: Sadik-efendiji neka je grob ugodni ruinjak.'' Godina 1151. (1738/9)

142 143

GHB A-885/T0. Gazi Husrev-begova biblioteka. Zbornik M. Kadia, sveska VI strana 378.

URIA VAKUF

59

G L A V A D R U G A

POTOMCI HADI SALIH-AGE URIA I BRATA MU HADI HASAN-AGE

SARAJEVO - 1739. GODINE

60

BAKIR TANOVI

Harem uria damije. U prvom planu nian Salih-age uria XXI. PET MUTEVELIJA URIA VAKUFA IZ OSAMNAESTOG VIJEKA

Ovdje emo pisati o onima o kojima imamo zabiljeene podatke, i to hronolokim redom. Nakon smrti Saliha-age i njegovog brata Hasan-age, potomci ove dvojice brae uria obavljali su u gradu Sarajevu poslove kadija, uenjaka (uleme), tefterdara, muselima, vojnih komandanata (aga), te sve do poetka 20. vijeka inili su politiki narod. O tome govori i V. Skari ubrajujui urie u sarajevske begovske porodice, tvrdei da ih je bilo vie grana. Ova konstatacija nije tana, obzirom da se urii u Sarajevu ne spominje prije dolaska Salih-age. Skari ih spominje ovim redom: Kadija Ahmed ef uri (Kurkizade) umro 1176. (1762./63.) Smrt ovog kadije biljei Baeskija u svom Ljetopisu. U groblju uz Jahja-painu damiju i danas se nalazi nadgrobni spomenik s natpisom iz kojeg saznajemo da je tu

URIA VAKUF

61

sahranjen Ahmed ef. uri144. Kadija Husejin ef. uri umro 1180. (1766) O njegvoj smrti u Ljetopisu Baeskija stavlja samo ovu biljeku: Husejin - efendija uri (Kurkizade)145. Lutfullah uri, iv je 1780. Avdi-beg uri umro 1201. godine (1786/7). O njemu Baeskija biljei; kiljavi Avdija uri (Curciogli), vlaseniki emin (povjerenik), zet Avdipain, vrlo otmen. Umro u Kovaiima 13. zilhide 1201. (26. septembra 1787) godine146. 21. zilhide 1201. (5. oktobra 1787.) godine popisana je imovina uri zade Abdulah-bega, sina Mehmed Sadikova iz Jahja-paine mahale i procjenjena na 2.879.644 ake. Imao je vie duana147. Ahmed-aga, uri spahija Tilave i Toplika umro 1203. godine (1788./9.) O njegovoj smrti Baeskija biljei ovo; Ahmed-aga uri, starac bez brade, spahija iz sela Tilave i Toplika148. Ahmed ef. uri umro 1218. godine (1803). Njegovu smrt nije zabiljeio Baeskija u svom Ljetopisu. Mnogo docnije spominje se kao iv 1848. Salih Ragib ef. uri149. Meu ovim potomcima iz 18. vijeka, istie se sarajevski muteselim Muhamedbeg, drugi mutevelija uria vakufa. 1 MUHAMED-BEG URI, DRUGI MUTEVELIJA OD AUGUSTA 1737. DO MAJA 1771.

Prvi put se spominje u jednom aktu od 4. maj 1769. godine (27. zilhide 1182). Kreevljakovi kae da je bio krae vijeme sarajevski muteselim150. U narodu je bio poznat pod imenom Pao uri151. U vrijeme dok je Muhamed-aga uri bio muteselim, on je razvio vrlo dobre odnose sa Silahdar Mehmed-paom bosanskim vezirom i carskim zetom, koji
M. Baeskija, Ljetopis, strana 76. M. Baeskija, Ljetopis, strana 98. Muselim Muhamed-aga uri zvani Pao umro 1771. godine (1185). 146 M. Baeskija, Ljetopis, strana 340. Kovaii se nalaze u sarajevskom naselju Grbavici, gdje je moj djed Muhamed imao imanje od 100 dunuma zemlje, koju mu je komunistika vlast oduzela 1945. godine. 147 Gazi Husrev-begova biblioteka sidil XXVII, strana 113-115. Ovaj Mehmed Sadik je mlai brat Jaera Sadika, a sin Salihagin. 148 M. Baeskija, Ljetopis, strana 364. Danas su Tilava i Toplik, naselja u Sarajevu, na njegovoj jugozapadnoj strani. 149 V. Sakri, Izabrana dela, strana 157. 150 A. kalji, Turcizmi, strana 476. Muselim ili muteselim (ar.) sinonim za kajmekam; zastupnik pae u sandaku koji mu je dat kao arpaluk; oblasni upravitelj; sreski naelnik. Beg Mustajbeg muselime Liki. 151 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga I, strana 284.
145 144

62

BAKIR TANOVI

je bio tri puta vezir na Bosni152. Silahdar Mehmed-paa bio je tri puta bosanski namjesnik: prvi put je postavljen 5. marta 1766. godine i ostao do decembra 1767. godine, drugi put 1775-1777. godine, a trei put od jula 1778. do 21. oktobra 1779. godine153. O prvom njegovom vezirovanju, zapisao je Baeskija u gradu Sarajevu slijedeu biljeku 16. oktobra 1766. godine: 1. dumadel-ula iznajmio sam kuu malodobnog unuka Busovakog imama u mahali Buzadi hadi-Hasanovoj. Tu mi se rodila ki Hava 17. silhide u mjesecu majis u subotu prije ikindije. - Istoga dana 17. zilhide stigao je u Sarajevo Mehmed-paa Silahdar154. U vrijeme kada je Muhmed-aga Pao bio muteselim, odreen je carskom Bujruldijom (8. augusta 1768) za komadanta vojske na Crnu Goru Mehmedpaa Silahdar bosanski valija i rumelijski paa Mehmed-paa. Tada je u Crnu Goru prema Nikiu, gdje se neprijatelj utvrdio samo iz Sarajeva otilo hiljadu ljudi. Iz ostalih mjesta Bosanskog ejaleta otilo je etiri hiljade spahija i zaima. Sasvim je izvjesno, da je i Pao uri kao muteselim Sarajevskije, poput svog djeda Salih-age, trebao uestvovao u ovom poslu ratovanja sa crnogorskim pobunjenicima155. Godine 1769. stigao je carski ferman u Sarajevo da se skuplja vojska, na vojnu u Rusiju i da svaki aga o svom troku opremi 50 ljudi. Meu-agama koji su razvili bajrake Baeskija navodi 40 sarajevskih aga (oficira). Dva dana nakon Kurban bajrama (15. april 1769) krenule su age iz Sarajva na moskovsku vojnu. Te godine sarajevski muteselim bio je Pao-Muhamed-beg uria156. Godinu dana kasnije 9. abana (19. novembar 1770.) godine doao je u Bosnu Mehmed-paa Silhadar i odsjeo u kui muteselima Pae uria157. Da je zaista Muhamed aga uri zvani Pao sin Jaer Sadika saznali smo na osnovu jednog temesuka iz 1743. godine. Potpuno je logino da Mehmedpaa Silahdar carski zet odsjedne kako to dolikuje jednom pai u Salihaginom konaku na uria Brijegu. U ovom konaku prema vakufnami mogli su stanovati samo potomci najstarijeg sina Salih-age. Od Pae Muhamed-bega uria u vrijeme njegove smrti 1185. godine po Hidri (16. maja 1771), lijepim rijeima u svom Ljetopisu oprostio se Mula Mustafa Baeskija. On za njega kae: Bivi sarajevski muteselim Pao uri (Kurkiogli); sasvim lijepo, jasno i glasno bi govorio, a bio je neto malo obrazovan i pismen junak158.

152 153 154 155 156 157 158

M. Baeskija, Ljetopis, strana 93. H. Kreevljakovi - D. Korkut, Travnik 1464-1878. godine strana 138-139. M. Baeskija, Ljetopis, strana 93. M. Baeskija. Ljetopis, strana 112. H. Kreevljakovi, Djela, knjiga I, strana 285. M. Baeskija, Ljetopis, strana 112-115. M. Baeskija, Ljetopis, strana 137. M. Baeskija, Ljetopis, strana 150.

URIA VAKUF

63

POZNATI KADIJA ALIJA URI UMRO 16. NOVEMBRA 1775. GODINE

O ovom kadiji ne znamo mnogo, zapravo nije nam poznato kojoj grani sarajevskih uria on pripada. Prema godini smrti, kadija Alija mogao bi biti sin Mehmed Sadika, brata Jaera Sadika. Ali to nije sasvim sigurno. U svom Ljetopisu Mula Mustafa efki Baeskija spominje jednog kadiju uria po imenu Alija, koji je umro 16. novembra 1775. godine159. Zapis o Aliji poznatom kadiji u Sarajevu: Poznati Alija, kadija, iz nae mahale. Zbog toga to je imao mnogo neprijatelja, nekolicina graana podigoe tubu protiv njega i on bi svrgnut s poloaja. Iza toga ode u Solun ( Selanik) odakle se na zauzimanje Mehmed-pae Silahdara zajedno s njim vrati u domovinu. Umro je od nekakve bolesti nogu. Bio je dareivlj ovjek, neka mu se Allah smiluje! Bio je visok, ostavio je brojnu porodicu, a sala mu je prouena na munari. Umro 20. abana, u ponedeljak (16. novembra 1775)160. U fusnoti stoji slijedei tekst: Ovaj kadija prezivao se uri. Sahranjen je u dvoritu Jahjapaine damije gdje mu se i danas nalazi nagrobni spomenik sa natpisom to mu je spjevao Mejlija. Ko je bio ovaj kadija, i ko mu je bio otac mi to ne moemo sigurno utvrditi. Svakako je bio blii roak muteselima Muhamed-age uria koji ga je, kada se naa u neprilikama, spasio intervencijom kod pomenutog carskog zeta Mehmed-pae Silahdara. Imao je dva sina koja su umrla od neke bolesti. Pokopani su u mezarju uria damije. Mustafa efendija, umro 1813/14. godine sin Alije kadije. Mehmed efendi, sin Ali efendije uria, kadije umro iste godine 1813/14161. Na uzglavnom nianu visine jedna metar uklesan je natpis u pjesmi, gdje stoje ovi stihovi Mejlije. Ali efendija, najasniji meu kadijama, Ostavio je prolazni poloaj i preselio se u vjenost. Je li udo ako nije teio za prolaznim
Baeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968. godine, strana 192. M. Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1968. godine strana 192. - M. Mujezinovi, Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejlije. Nae starine april 1957. godine, strana 158. 161 Mujezinovi, Epigrafika, knjiga I, strana 83.
160 159

64

BAKIR TANOVI

poloajem? Istiniti mu je dodijelio raj za vjeni boravak. A na Sudnjem danu neka mu je zagovornik Boiji miljenik (Muhammed) I neka njegovim grijesima uslijedi oprost. Mejlija mu izree smrtni kronogram: Ali-efendija je raj Huld boravite i utoite.'' Godina 1189. (1775/76)162 Brojne vrijednosti slova zadnjeg polustiha daju nam hidretsku 1189. godinu. 3 GOSPOA URIKA STARICA UMRLA 1189. GODINE (1775/76)

Te godine Mula Mustafa Baeskija, u svom Ljetopisu na istoj stranici zapisuje smrt gospoe urike: ena uria, starica, gospoa, kojoj je prouena sala na munari Begove damije. Ovo je morala biti potovana ena nekog od uglednih uria, da bi se njoj prouila musala na munari Begove damije. 4 AVDI-BEG URI, SIN MEHMEDA SADIKA, UNUK SALIH-AGE. UMRO 1787.

Abdullah uri, zvani Avdi-beg je unuk Salih-agin, a sin Mehmeda Sadika koji je ivio u Jahja-painoj mahali kao i veina uria. Imovina mu je procijenjena na 2.879.644 aki163. Baeskija ga naziva kiljavi Avdija uri (Curciogli) koji je vrlo otmjen. Bio je ugledan i bogat ovjek, vlaseniki emin, zet rumelijskog valije Abdulahpae Teftedarije. Koliko je bio moan vidi se po tome to se oenio sestrom Abdulah-pae Teftedarije. Sa ovom sarajevskom porodicom urii su imali i kasnije porodine veze. Evo ta o tome pie Baeskija, opisujui jednu karakteristinu atmosferu u eheru: 14. zilhide, etvrti dan Kurban bajrama 1194. godine (11. decembra 1780) godine u ponedeljak prije podne, ili deseti dan prije Erbeina, stie u Sarajevo rumelijski valija Abdulah-paa (vezir za balkansku provinciju), strievi defterdara Abdul-Kerim efendije. Toga dana pade malo snijega. Njegovom sestrom oeni se Avdibeg uri, a brati mu je Dukatarov unuk, sin Numan-begov.
162 163

M. Mujezinovi, Islamska epigrafika, knjiga I, 1974. godine, strana 77. Baeskija, Ljetopis, strana 340.

URIA VAKUF

65

Abdulah-paa je u Sarajevu podijelio oko tri stotine odora, a podijelio je i darove svojoj rodbini i sirotinji. Sirotinja je podnosila arzuhale (molbe), tako da su pai dodijali moljakanjem. Nije bilo, Boe oprosti, ni broja molbama onih koji su tukli kahvu i drugih, tako da je vrijedno da se to zabiljei. Mnotvo svijeta ili, kako se to bosanski kae, naroda predznak je kuge. Paa se zadrao u Sarajevu jednu sedmicu dana i potom otiao u Travnik164. Abdulah-paa Deftedarija Sarajlija postavljen je za bosanskog namjesnika u oktobru 1780. godine, na kojem poloaju ostaje do smrti 1786. godine. Sahranjen je u posebnom turbetu kod Jeni damije u Travniku, gdje mu se i sada nalazi nadgrobni spomenik sa natpisom165. Vano je ovdje napomenuti da je Avdi-beg pripadao onoj grani Salihaginih potomaka koja nije mogla uestvovati u tevlijatu uria vakufa. Prema sidilu, tj. ostavinskom spisu uri Abdulaha, sina Mehmeda Sadika vidi se da je on bogat ovjek, njegova imovina je procjenjena na 2.879.644 ake, 5. oktobar 1787. godine (21. zilhide 1201). Vjerovatno je davao pozajmice jer ima dosta iznosa na dugu166. Meu raznim stvarima iz njegove ostavtine nalazi se nekoliko komada saruka, crvenih kairika, ah ahmedija itd. A meu ostalom imovinom: Polovina od ukupnog posjeda u selu Kovaii; 12.000 aki. Polovina od ukupnpg posjeda u selu Pale; 12.000 aki 2/3 dijela u 2 duana na Baariji; 240.000 aki. Pola magaze u hadi Beir hanu; 96.000 aki Treina velikog hambara u Draevu; 36.000 aki Pola dijela u duanu (dolap) u Brusa Bezistanu; 36.000 aki. Pola bakalskog duana u blizini hamama na Baariji; 24.000 aki. I opet pola bakalskog duana u blizini hamama na Baariji; 24.000 aki. Berberski duan na Tarakijama; 36.000 aki. Iza njega su ostali nasljednici; supruga Hamida ker Ismail efendije; odrasli sinovi Mehmed-beg, Ali-beg i maloljetni sin Sulejman-beg, te keri Afifa i Umihana. Potomci njegovih sinova Ali-bega i Sulejman-bega pokopani su u haremu uria damije167.

164 165 166 167

M. Baeskija, Ljetopis, strana 255. S. Baagi, Znameniti Bonjaci, Zagreb 1931. godine, strana 2. GHB Sidil 27, strana 113-114. Mujezinovi, Epigrafika knjiga I, strana 85 i 86.

66

BAKIR TANOVI

AHMED-AGA URI SPAHIJA TILAVE I TOPLIKA - UMRO 1788/9. GODINE

Ovog spahiju uria spominje Vladislav Skari kada pie o porodicama iz begovskog stalea, kao spahiju Tilave i Toplika, poznatog naselja na jugozapadu Sarajeva. Baeskija registrira njegovu smrt 1788/9. godine i kae o njemu: Ahmed-aga uri, starac bez brade, spahija iz sela Tilave i Toplika. O njemu i njegovom potomstvu ostavio nam je vie podataka poznati nauni radnik Vejsil uri, koji je takoer njegov direktni potomak. Jedna ulica danas u Sarajevu nosi ime Vejsila uria. Vejsil se rodio u drugoj polovici devetnaestog vijeka na uria brijegu u Sarajevu, od oca Muhamed-age i majke Almase iz Visokog rodjene Paagi. Mezari njegovih roditelja, prema njegovom kazivanju nalazili su se u istonom budaku groblja kod Buzadi Hadi Hasanove damije. Otac mu se tri puta enio. Nakon to su mu umrle dvije ranije ene, u etrdesetoj, oenio je njegovu majku Almasu. Vejsil je iz ovog braka bio najstariji sin. Imao je jo trojicu brae Mehmeda, Safeta, Saliha i sestru uhretu. Kada mu je majka dovedena za oca, njegov stariji polubrat Mustafa bio je ve u vojsci kapetan i autant Salem-pae. Imao je jo polusestru Almasu. Iao je u mejtef kod Begove damije pred nekog Mehmed ef. Topala, zvanog Leco. Njegov otac bio je ugledan ovjek u gradu i drao je kahvu u Moria hanu. U ovom hanu (kahvi) deavali su se svi znaajniji politiki dogaaji u gradu, i u Bosni, pred kraj 19 vijeka. Evo kako je on opisao svoga oca, i porijeklo roditelja u zapisu koji je ostao iza njega: Otac mi nije bio visoka stasa ali ovjek punih rumenih obraza, obuen u bosansko muslimansko odijelo i sa svilenom ahmedijom oko glave. Inae vrlo ugledna linost meu Sarajlijama, to mu je i dolikovalo kao potomku Ahmeda uria, velikog spahije Tilave i Toplika, koji se kao takav spominje u 18 vijeku. U Topliku vie naeg ardaka (kule) protee se brdo Krea ravna kosa Pavlovac, na kojoj se nalazi oko stotinjak jednostavnih steaka bez ikakva ornamenta a meu njima neto po strani jedan od najveih srednjovjenih spomenika u Bosni i Hercegovini. Pod ovim stekom lei navodno u Sutjesci god. 1414. ubijeni Radoslav Pavlovi. Steak je raen od jednog komada kamena neobino velikih dimenzija. U samom Topliku ima muslimansko turbe po predaji brata Pavlovia, ali ovo ne moe biti. Makar smo mi agrarnom reformom izgubili svu zemlju u Topliku moj brat Safet i nadalje popravlja ovo turbe kako je to inio i moj otac. Ne zna se ko je u ovom turbetu pokopan, ali je najvjerovatnije da je tu zakopan jedan od ranijih uria. Moe biti da ovdje lei ba ovaj u historiji zabiljeeni spahija Ahmed uri.

URIA VAKUF

67

AHMED-BEG URI, SIN JAER SADIKA TREI MUTEVELIJA - OD MAJA 1771. DO JULA 1792. GODINE

Mladi Ahmed-beg je unuk vakifa Hadi Salih-age, a jedan od est sinova Jaera Sadika, prvog mutevelije. Ahmed-beg je ivio u umro u drugoj polovini 18. vijeka. Njega spominje i Baeskija u godini velikih poplava 1791/2. godine zapisujui njegovu smrt sa ostalim Sarajlijama, koji su te godine umrli. U Baeskijinom Ljetopisu zapisano je ovako: uri (Kurkizade). U mladim danima su ga oslovljavali Ahmed-beg, kada je postao mulazim i kadija, zvali su ga Ahmed-kadija. Bijae ugodan ovjek. Na nosu je imao nekakvu ranu , pa mu je nos bio zamotan komadom platna. Iza sebe je ostavio tri sina i est keri. U fus noti stoji: Ahmed- efendija je sin Sadikov , iz Jahja-paine mahale. Naslijedili su ga: ena Fatima, ki Abdulahova, sinovi Mehmed, Fejzulah i Sunulah i keri Fatima, Afifa, Nurija, Ajia, Hamida i Rukija168. U njegovoj ostavtini, popisanoj 13. augusta 1792. godine (24. zilhide 1206), naeno je nekoliko svezaka knjiga, veinom erijatsko pravnih djela. Imovina mu je procijenjena na 962.444 aki. Sahranjen je u groblju uz Jahjapainu (uria) damiju169. On je bio obrazovan ovjek to se vidi iz njegove ostavtine gdje su pronaene slijedee knjige, sa procjenom njihove vrijednosti u akima:
Naziv ulistan Feraiz Multaki ebhur Risala ahidije Ahbar il-muluk Ramunama Iznos 1834 492 840 90 300 312 390 Naziv Medmuna Tabirnama Sukuk Hadibzade Hamail turkije Perzijska risala Ahbar il-muluk iznos 300 720 138 96 60 312

Takoer se u njegovoj ostavtini pored brojnih stvari nalo slijedee: srebrena konjska oprema sa remom srebrena optoena sablja - srebreni no srebreni divit - nargila - srebrena kubura srebrena sablja sa srebrenim topuzom zeleni kavuk sa sarukom - ulemski kavuk kuni namjetaj sa hambarom
168 169

Baeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968. godine, strana 392/3. GHB, Sidil 27, strana 52-53.

68

BAKIR TANOVI

sablja od crnog eljeza Od nekretnina u ariji Ahmed-beg je posjedovao:

Naziv U urijskoj ariji duan i iznad njega kahvehana Ukupan posjed u selu Biosko Ukupan posjed u selu Slatine Mlin u Kovaiima Posjed stana u Jahja-painoj mahali UKUPNO Iznos (ake) 72000 3600 4800 12000 360000 452400

Mehmed Mujezinovii opisao je njegov grob, koji se nalazi u haremu uria damije, gdje je pokopana veina uria: Ahmed-efendija uri, 1206. godine (1791/92). Niani muebak sa santraem. (2)170. Iza ovih podataka mi saznajemo nekoliko vanih stvari za utvrivanja, tevlijata uria vakufa: Prvo, da je kadija Ahmed-beg uri, imao tri odrasla sina, Mula Mehmeda, Fejzulaha i Sunullaha. S tim to je Sunullah bio najmlai. Od njegovih potomaka etvorica su bili mutevelije uria vakufa. Tako je Sunullah, sin Ahmed-bega je sedmi (7) mutevelija vakufa, Agan Ahmed sin Mehmedov osmi (8) mutevelija, Salih Ragib ef. sin Sunullahov jedanesti (11) mutevelija, Sead ef. sin Fehimov trinaesti (13) mutevelija171.172 Sunulahov najmlai sin Salih Ragib efendija, bio je poslednji osmanlijski gradonaelnik Sarajeva 1878. godine, a njegov sin Fehim efendija bio je gradonaelnik Sarajeva 1914. godine u vrijeme atentata173. 7 MEHMED EFENDIJA URI

Najstariji sin Ahmed-bega, treeg mutevelije. Mehmed efendija uri spominje se u jednoj muraseli od 23. evala 1196. godine sarajevskog kadije Numana, predatoj muteselimu Dervi begu Denetiu da dovede Nikolu sina urice iz Kunosia na raspravu sa Mehmed ef. uriem 1781. godine174. Od njegovih potomaka znamo za dva sina. Agan Ahmeda koji je bio osmi mutevelija i Mustafu koji je sahranjen u haremu damije uria. 8 KADIJA RAGIB EFENDIJA URI

Vjerovatno unuk Ahmed-begov, a sin Fejzullahov. To je sve to o njemu znamo. O njemu saznajemo iz jednog hudeta iz 1816. godine. Bio je prisutan na
170 171

M. Mujezinovi, Islamska epigrafika BIH knjiga 1, strana 83. I'lam erijatskog suda u Sarajevu, od 2. novembra 1891. godine (7. rebiul ahira 1309), broj 173 ; I'lam od 21. april 1884. godine (24. dumadelahira 1301), Sarajevskog naiba Sejfudina, IAS-AT-203. 172 I'lamu iz 1865. godine (1281). 173 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strana 198 i 269. 174 GHB-A-606/T0.

URIA VAKUF

69

jednoj sudskoj raspravi koja je voena u vezi nasljednika Dervi Muhamed age serturnadije, unuka Jaera Sadika a sina Lutvullahovog. Vjerovatno je bio njihov blii roak175. 9 ODABRANI OVJEK MUSTAFA-EFENDIJA URI UMRO 1226. GODINE (1811)

On je sin Mehmeda, a unuk Ahmed-bega. Mustafa je imao sina Mehumda, koji se spominje u I'lamu iz 1884. godine. Ovaj Mehmed bio je prisutan na sjednici medlisa 1884, gdje je izjavio; Poto je moj umrli amida Agan Ahmed bio mutevelija, i kako ja spadam u potomke vakifove to traim da mi se dodijeli tevlijat176. O njegovom ocu Mustafi znamo na osnovu natpisa na nianu u haremu uria damije gdje je sahranjen. Natpis u pjesmi klesan u devet kosih redaka, na uzglavnom nianu sa turbanom u guve na prevoj. Pismo teko itljiv deli-nesh. O smrti, Ovaj grob je rajska baa, U kojoj poiva odabrani ovjek, uri Mustafa efendija, neka je na njeg' Boija milost, I neka mu istiniti podijeli u raju mjesto meuhurijama (neitko) akir mu izreepotpuni kronogram: Mustafa je otiao milosti Boijoj. Godina 1226. (1811)177. 10 LUTVULLAH-BEG, ETVRTI MUTEVELIJA OD 1792. DO 1803./4. NIANI ULEMSKI On je mlai sin Jaer Sadik-bega. Kad je njegov brat Ahmed-beg umro 1792., on je od njega preuzeo tevlijat. Lutvullah-beg je etvrti sin Jaer Sadika-bega, kako to saznajemo iz temesuka spahije Huseina, iz godine 1743178. V. Skari za njega kae da je Lutfah-beg bio iv jo 1780. godine179. Iz Hudeta sarajevskog kadije godine 1814. saznajemo da je Lutvullah-beg, otac sertunaije Muhamed-age uria a djed malodobnog Lutvullaha sina Dervi Muhamed-age. Pored ovoga Dervi Muhamed-age, Lutvullah-beg je imao jo i kerku Muradhanu koja je sahranjena 1814/15. godine u haremu
175 176 177 178 179

GHB-A-289/T0. Istorijski Arhiv Sarajevo-AT-203. M. Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga I, strana 78. GHB-A-863/T0. V. Skari, Izabrana djela, knjiga I, strana 57.

70

BAKIR TANOVI

uria damije, sa nianima sa santraem180. ena mu se zvala Arifa, sa njom je imao sina Dervi Muhamed-agu i ker Muradhanu. Lutvullah-beg je umro 1803/4., a sahranjen je u harenu damije, niani ulemski181. 11 DERVI MUHAMED-AGA, SERTURNADIJA, PETI MUTEVELIJA OD 1803/4. DO 1815. GODINE On je preuzeo tevlijat od svog oca Lutvullaha. Dervi Muhamed-aga bio je po zanimanju janiarski oficir (aga), to u prevodu znai komadant turnaija, jednog od rodova janjiarske vojske. Ustvari on je nastavljao vojnu tradiciju, kako svog pradjeda vakifa Salih-age uria glavnog buljubae, tako i svog djeda tefterdara Jaera Sadika182. Lutvullah-beg je umro 1803/4. godine i pokopan je u haremu uria damije, deset godine prije smrti njegovog sina sertunadije Muhameda. Niani na njegovom grobu su ulemski to znai da je bio obrazovan ovjek. Iz gore navedenog hudeta - napisanog na molbu tutorice Lejle, kerke Huseinage Kunose - od 15. ramazana 1230. godine (1814) sarajevskog kadije Abdulfetaha, saznajemo kako je odreena nafaka djeci: malodobnom sinu Lutvullahu i malodobnim kerima amili i Zilhi, djeci od umrlog joj mua sertunadije Muhamed-age uria, dnevno po 66 para i 2 ake183. Dervi Muhamed-aga (Mehmed-aga) saturnadija, pokopan je u haremu porodine damije, gdje mu se i danas grob nalazi. Na neki nain krivo je datirana godina njegove smrti (1. redeba 1230) u Epigrafici Mujezinovia, to je sasvim suprotno sa datumom hudeta sarajevskog kadije kojom se odreuje nafaka (izdravanje) Lejli majci malodobne djece od 15. ramazana 1230. godine184. Ocu udovice Lejle, Hasekiji Husein-agi Kunusi nastanjenom u Arap mahali, ve se 5. rebiulahira 1231. (1815) godine, muraselom sarajevskog kadije Mustafe Gulizade, nalae se da vodi brigu o nekretninama djece umrlog Dervi Muhamed-age, uria Lutvullahu i njegovim sestrama, iji je skrbnik a ujedno i djed. Na osnovu ove murasele vidi se da je umrla u meuvremenu, Lejla majka malodobnog Lutvullaha, budueg kadije i desetog mutevelije uria vakufa185. Da stvari nisu ile u redu, sa ovim skrbnitvom vidjelo se uskoro ve slijedee godine 1816. Tada se izdaje hudet sarajevskog kadije Mustafe Reida, a potom i murasela ovoga kadije, istog datuma 23. abana 1232. godine (1816), kojom se malodobnoj djeci sertunadije Muhamed-age uria,
180 181 182 183 184 185

M. Mujezinovi, Epigrafika, M. Mujezinovi, Epigrafika, A. kalji, Turcizmi, strana GHB-A-284/T0. M. Mujezinovi, Epigrafika, GHB-A-288/T0.

knjiga I, strana 84. knjiga I, strana 83. 561 i 625. knjiga I, strana 83.

URIA VAKUF

71

Lutvullahu i amili smjenjuje skrbnica, majina im mati erifa zbog rasipnosti. A umjesto nje se postavlja kao skrbnik djeija nana, oeva im mati Arifa, a ena umrlog Lutvullah-bega uria186. Kolika je panja bila posveena ovoj djeci vidi se po tome to se na sudu meu potpisanim svjedocima nalaze pored bliskih roaka, ugledna imena sarajevske arije: uri Eref, kadija; uri Ragib ef. kadija, sin Fejzullahov, bliski roak ove grane uria; uri Hadi Mehmed-aga, sin Ahmed-age i brat sedmog mutevelije Sunulah-bega; uri Hasan-aga; Zildi Mehmed-aga; Starjeina serdengentija (sarajevskih janiara) Ibrahim-aga Belgradi Mehmed-aga; Tutindu Mehmed-aga; Pinjo Ibrahim, elendar; Penjez Mula Ibrahim. XXII. ETIRI VIJEKA 1 MUTEVELIJE URIA VAKUFA IZ DEVETNAESTOG

MALODOBNI LUTVULLAH, ESTI MUTEVELIJA PRVI PUT U GODINI 1815/16.

U godini 1815. bio je nakratko mutevelija kao sedmogodinjak, Lutvullah-beg, sin Dervi Muhamedage, a unuk Lutvullah-bega. Ova okolnost nastala je iz nama sada dosta nejasnih razloga. Prema I'lamu od 4. juna 1815. godine (25. demazijelahira 1230), koji se spominje kao dokaz, u I'lamu naiba sarajevskog sudije Sejfudina od 21. aprila 1884. godine, utvreno je da je Sunullah ef. sin Ahmed-begov i ako stariji prepustio tevlijat malodobnom Lutvullahu sinu Dervi Muhamedovu187. Jasno je da ovo stanje nije moglo dugo trajati pa je tevlijat preuzeo Sunullah efendija. Kasnije e Lutvullah kao odrastao ovjek, biti izabran za muteveliju. 2 SUNULLAH EFENDIJA, SEDMI MUTEVELIJA OD 1815. DO 1828/29.

On je trei sin Ahmed-begov, a unuk Jaer Sadika. O ovom muteveliji mi ne znamo mnogo kao i o njegovom bratu Mehmedu, osim da mu se majka zvala Fatima, kerka Mula Abdulaha i da mu je stariji brat bio obrazovan takoer Mula Mehmed i da je imao jo jednog odraslog brata Fejzulaha u vrijeme kada mu je otac Ahmed-beg umro 1791/92. godine. U erijatskoj sudskoj raspravi (1891) spominje se Sunullah efendija kao mutevelija vakufa188. Sunullah efendija je sedmi mutevelija, a pokopan je u porodinoj damiji 1828/29. godine, niani mu sebak. Prema dokumentima on je imao dva sina. Njegov stariji sin kadija Abdulah uri, umro je samo godinu dana prije
186 187

GHB-A-289/T0 i A-944/T0. I'lam od 21. april 1884. godine (24. demazijelahira 1301) Naib Sarajeva Sejfudin, IAS-AT-203. 188 Presuda erijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891 godine (7. rebiul ahira 1309) nalazi se u porodinoj arhivi, te I'lam od 21. aprila 1884. godine (24. demazijelahira 1301) Naib Sarajeva Sejfudin, IAS-AT-203.

72

BAKIR TANOVI

njega i pokopan je u haremu uria damije 1627/28. godine189. Njegov najmlai sin Ragib efendija, bio je jedanaesti mutevelija vakufa i dva puta gradonaelnik Sarajeva. Roen je samo etiri godine prije oeve smrti 1824. godine190. 3 AGAN AHMED, OSMI MUTEVELIJA OD 1828/9. DO 1855. GODINE

Sin Mula Mehmeda, brata Sunullahova. Agan Ahmed postao je mutevelija uria vakufa kratko vrijeme iza smrti amide mu Sunullah efendije 1828/9. godine. O njegovom ivotu ne znamo mnogo. Podatak da je bio mutevelija saznajemo iz presude erijatskog suda iz 1891. godine u Sarajevu191. Agan Ahmed bio je mutevlija vakufa 16 godina. Umro je kratko vrijeme prije nego to je preuzeo tevlijat njegov roak Salih Ragib ef. uri 1855. godine (1276). Prema dostupnim podacima uria damiju u Hlivnu ili urinicu sagradio je mutevelija Agan Ahmed prije 1850. godine. Ova damija se nalazi u centri hlivanjske arije, zidana je od kamena sa manjom kamenom munarom i mimberom u njezinoj unutranjosti. Hlivanjski Hrvati su je djelimino poruili u ovom ratu 1993. godine. O njoj Mehmed Mujezinovi pie: Nemamo tanih podataka kada je podignuta. Narodna predaja tvrdi da je to bilo prije nekih stotinu i dvadeset godina. Ime je dobila po tome to ju je sagradio neki uri. Porodica uri iz Sarajeva brinula se o odravanju damije u Hlivnu192. O ovoj damiji, i o njenom izdravanju, brinuo se Lutvaga uri otac moga djeda u vrijeme kada je bio mutevelija u Sarajevu, od 1859. pa do 1883. godine. U samoj vakufnami iz 1736. godine ne spominje se ova damija u Hlivnu, to znai da u to vrijeme nije ni postojala193. U haremu manjih dimezija pored damije, ograenim kamenim zidom, nalazi se manji broj niana ukraenim biljnim ornamentima. Meu njima je i nian hadi Salih-age ate, umro 1267. (1850/51) godine, nad ijim grobom je sarkofag sa skromnije ukraenim nianom. To je svakako i najstariji datirani spomenik na groblju194.
M. Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga I, strana 84. Istorijski Arhiv Sarajevo-AT-203. 191 Presuda erijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul ahira 1309), nalazi se u porodinoj arhivi, te I'lama iz 1865. godine (1281) IAS-AT203. 192 M. Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, strana 111. 193 Prepis vakufname, koja se uva u porodinoj arhivi. Presuda erijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul - ahira 1309). Moj djed Muhamed ef. je imao velika begovska imanja u Hlivnu, koja su mu oduzeta agrarnom reformom iz 1919. godine. 194 M. Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, strana 112.
190 189

URIA VAKUF

73

SALIH RAGIB, DEVETI MUTEVELIJA PRIVREMENO OD 1855. DO 1859.

Salih Ragib efendija naslijedio je svoga amidia Agan Ahmeda nakon njegove smrti, prije 1855. godine. Prema njegovoj izjavi on je tu dunost obavljao na osnovu murasele sarajevskog naiba Mehmed Emin ef. od 23. juna 1855. godine (7. evala 1271). Kasnije je na osnovu vlastitog uvjerenja tu dunost prepustio starijem uriu Lutvullah-agi, sinu Dervi Mehmedovom, 1859. godine. Poto je on ivio u uvjerenju da je uvjet vakifa da tu dunost obavlja najstariji i najupueniji od potomaka Jaera Sadika, onda je on, dragovoljno tu dunost prepustio Lutvullah-agi195. 5 KADIJA LUTFULLAH-BEG, DESETI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD 1859. DO AUGUSTA 1883.

Sin saturnadije Dervi Muhamed-age. Sin Dervi Muhamed-age, malodobni Lutvullah kada je ostao malodoban iza svoga oca, i o kome su se u toj dobi brinuli roaci i uglednici Sarajeva kako se to vidi iz presuda suda, posvetio se izgleda nauci, i postao prvo kadija a potom mutevelija uria vakufa (1859-1883). On je na toj dunosti bio 24. godine. Njega su inae u porodici i svijet u ariji zvali Lutvaga. Ja nikad nisam uo da ga moj djed zove drukije. Inae njegovo zvanino ime je Lutvullah. Prvi podatak o njemu u odrasloj dobi potie iz 1828. godine (1244), kada sa svega 19 godina kupuje od svoga skrbnika i djeda Huseinage Kunuse jednu polovinu kue u Mula Arap mahali za 1.000 groa. Ovu kuu naslijedio od svoje majke erif hanume djed mu Husein-aga. Njega u tom dokumentu ve tada tituliraju Lutvullah-aga196. U julu 1836. godine dovrilo se popravljanje mevlevijske tekije na Bembai. Popravak je izveden o vezirovom troku. U avliji je napravljen adrvan a oko njega oci i sofe. Uz tekiju napravljen je lijep mesdid sa drvenom munarom. Tom prilikom, Lutvullah ef. uri izdade ejhu berat, kojim se daje ovlatenje da se u mezdidu klanjaju dume i Bajram namazi197. Godine 1840. jedan je dogaaj ostavio traga na ivot Lutvullah-agin. On je bio veliki prijatelj Ahmed Munib ef. Gloe, jednog od najutjecajniji ljudi iz begovskog stalea. Osim toga bio je i njegov prvi komija198. Zbog jedne kuice u selu Vuijoj Luci, izmeu Ahmed-bega Gloe i Osmanbega Denetia dolo je do svae. Ova svaa u poetku izala je u veliku
195

I'lam od 21. aprila 1884. godine (24. demazijelahira 1301), Naib Sarajeva Sejfudin, IAS-AT-203. 196 Temesuk kadije Mula Ibrahima 11. dmadeluhra 1244. godine, GHB-A-890/T0. 197 V. Skari, Sarajevo, strana 187. 198 Kua Ahmed Munib ef. Gloe danas je pretvorena u gradski muzej, pod nazivom Svrzina kua.

74

BAKIR TANOVI

omrazu u kojoj uestvovala cijelo Sarajevo. U Sarajevu formirae se dvije partije pristalica, Gloina i Denetia stranka. Prirodno Lutvullag-aga je bio na Gloinoj strani. Zbog razmjera sukoba bosanski vezir morao je intervenisati pa je pozvao u Travnik stranke na izmirenje. Meutim, Gloo nije otiao u Travnik na izmirenje. U gradu izbie veliki neredi. Pametniji svijet se povue. Da smiri situciji, nakon svih diplomatskih pokuaja i prijetnji vojskom i topovima, vezir bi prisiljen da krene sa vojskom na pobunjenike. Do vojnog sukoba je dolo u blizini Viteza gdje Munib ef. Gloo bi poraen. Epilog ovog sarajevskog sukoba bi da Gloo pobjee u Dubrovnik. Imanje njegovo i njegovih prvih saradnika vlasti konfiskovae. Poto u ovom sporu ni muselim Mustaj-paa Babi nije bio neutralan, bosanski vezir za muselima tada postavi Fadil-pau erifovia. Nakon sukoba vezir Vedihija napravi iri spisak za progon pobunjenika u Malu Aziju i Rumeliju. Na spisku etrdeset uglednika nalazilo se ime i Lutfullah-age uria. Uskoro, zatim 28. augusta vezir dade amnestiju ovim Sarajlijama. Prema porodinoj tradiciji, Lutfullah-aga je morao da se krije po kuama i nije smio da izlazi na ulicu. Bojao se za imetak. Tom prilikom preoteta mu je sablja Jaer Sadika, zlatom i dragim kamenjem ukraena, koju je ovaj nosio u uvenoj bitci za Banju Luku. Otimanje te sablje porodina tradicija pripisuje Fadilpaiima199. O daljem napredovanju u karijeri mladog Lutvullaha vidi se u njegovom nazivu beg. Temesuk kadije H. Mustafe Hadimustafia iz Sarajeva od 13. sefera 1277. godine (1855), potvruje prodaju kule i ifijske kue, dvije bae - jedno mjesto pokriveno (vjerovatno za hajvan natkriveni prostor) - i sav ostali posjed Hadi Lutvullah-begu uriu za 7.500 groa200. Godine 1859. Lutvullah postaje mutevelija vakufa. To mu je uvjerenje izdato (slubenim pismom) Muraselom sarajevski kadija Ahmed Abdullah od 1. rebiulevela 1276. godine, kojom se postavlja za muteveliju vakufa H. Salihage uria, Lutvullah-aga uri, s tim da se postupa prema uvjetima vakfije i to: osam (8) duana i jedna kua u Imaretskoj ariji i jedan stan u Jahjapainoj mahali. Izdato na osnovu vakfije koju je on posjedovao i gdje je uvjetovano da se tevlijat prenosi sa koljena na koljeno. Sauvan je i jedna izvjetaj, obraun prihoda vakufa H. Saliha-age uria iz 1861. godine (1278), to ga je sastavio mutevelija Hadi Lutvullah-aga uri:
PRIHODI Najamnina za han Najamnina za 13. duana
199 200

Iznos (groa) 3953 7970

V. Skari, Sabrana dela, knjiga I, strana 215 i 216. GHB-A-829/T0.

URIA VAKUF

75

UKUPNO

11923

Ovjerio sarajevski kadije Muhamed Nurudin201. BUJURULDIJA VALIJE TOPAL OSMAN ERIF-PAE IZ 1864. GODINE U porodinoj arhivi sauvana je Bujuruldija u kojoj se kadija Lutfullah-aga imenuje, od godine 1864. u Sarajevu, za vieg sudskog savjetnika. Ovaj dokument ija su slova posuta zlatnih prahom u prevodu orginala glasi: Uvaeni Hadi Lutvaga! Na vrhovnom sudu ostalo je upranjeno mjesto savjetnika na kome je slubovao uvaeni Kalfa hadi Abdaga. Prema vilajetskoj nizamnami u odabiranju najpogodnije osobe ................ odreeni ste na poloaj savjetnika u Vrhovnom sudu, smatrajui vas poeljnim i ispravnim. Vae slubovanje u pomenutom sudu smatra se da e biti ispravno, da e tei u lijepom izvravanju slube i pridavanju vanosti izvravanju dunosti. Tako je nareeno i napisano. 24. abana 1284. godine (22. decembra 1867)202

GHB-A-955/T0. Prijevod orginalne Bujuruldije, koja se nalazi u porodinom arhivu. Preveo hadi Fejzulah Hadibajri.
202

201

76

BAKIR TANOVI

Bujuruldija koju je izdao bosanski valija Topal Osman erif Paa o imenovanju Lutvullah-age uria za vieg sudskog savjetnika u Sarajevu, 1864. godine203.

203

Ova Bujuruldija pisana je osmanskim jezikom, a posuta je pozlaenim prahom. Nalazi se u porodinom arhivu.

URIA VAKUF

77

O samom Lutvullah-agi, njegovoj porodici i ivotnoj sudbini imamo dosta podataka, zahvaljujui narodnoj pjesmi o njegovoj enidbi, mojoj majci, njenom ocu i priama koje sam o njemu uo. Lutvullah-aga se dvaput enio. Prva ena emsa hanuma poticala je iz uvene sarajevske porodice Halilbaia. Kerka Mehmed-bega Halilbaia. U tom prvom braku imao je dvije keri. Sedika koja, se udala za Muhameda Kadia, uvenog pisca Hronike rukom pisane u dva primjerka, koja je pohranjene u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. U toj Hronici sauvani su mnogi vani historijski dokumenti iz historije Bosne i Bonjaka. Sedika hanuma urika, ena Muhameda Kadia, u tom braku rodila je tri sina Naima, Halima i Selima. Druga njegova erka Hasna bila je udata za Svrzu, pa se je poslije od njega razvela. U sudskim rasparavama spominje se kao puenica204. Lutvullah-aga, prema prianju moga djeda Muhameda, preselio se na ahiret u svojoj 74-oj godini, tanije u augustu 1883. godine205. Za ivota bio je 24 godine mutevelija uria vakufa. Iza njega, iz drugog braka, ostalo je troje malodobne djece. Muhamed efendija roen 1876. godine, njegov mlai brat Ismet efendija roen 1880. godine, te kerka Rasema hanuma, koja je bila udata za Esad ef. Teftedariju. Pored ove djece, Almasa je poslije smrti Lutvullaha 1883. godine rodila i kerku Aiu koja je ubrzo umrla. Iz tih godina ostali su nam Prorauni uria Vakufa, iji je original sauvan u Gazi Husrev-begovoj biblioteci: 6 PRORAUN VAKUFA ZA 1871. GODINU (1288).

Defter broj 2. godinji obraun izvren uz znanje mutevelije od poetka muharema do kraja zilhideta 1288. godine. Primjerak lista br. 42 GHB Sarajevo. Ime vakifa: uri Salih-aga, Broj vakufa:22, Viljet: Bosna; Liva: Saraj, Kaza: Saraj; Nahija i selo: Ime korisnika/mutesarif: mutevelija Hadi Lutfi- aga. Dobrotvorni fondovi i hajrati spomenutog vakufa: asna damija u sarajevskom kadiluku, asna damija u selu Karaula to spada u travniki sandak, asna damija u kasabi Livno to pripada spomenutoj livi. Ukratko o stavkama poslovanja prema vakfiji: Gradnja hajrata od prihoda koji su se ostvarili ove godine. Zabiljeeno je u jednoj zapeaenoj koverti kopije vakfije, koja se nalazi u rukama mutevelije da su prihodi koji ostaju kao viak od trokova uvjetovani za njegovo potomstvo. Iznos trokova i prihoda koji su se ostvarili u toku spomenute godine (1871) uz znanje mutevelije:
204

Presuda erijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul-ahira 1309), nalazi se u porodinoj arhivi. 205 I'lam, od 21. aprila 1884. godine (24. demadeluhra 1301), IAS-AT-203.

78

BAKIR TANOVI

PRIHODI Najamnina od jednog hana Najamnina od jednog samardijskog duana Najamnina od bakalskog duana Najamnina od drugog bakalskog duana Najamnina od kasapskog duana Najamnina od aijskog duana Opet najamnina od kasapskog duana UKUPNO Opet najamnina od kasapskog duana Najamnina od svjearskog duana Najamnina od kazandijskog duana Najamnina od bakalskog duana Opet najamnina od bakalskog duana Opet najamnina od bakalskog duana Najamnina od svjearskog duana Opet najamnina od bakalskog duana UKUPNO UKUPNO PRIHODI RASHODI Popravka jednog duana Opet popravka duana Popravka druga etiri duana Opet popravka jednog duana UKUPNO Iznos ulja za svijee Dunost mujezina Iznos za svijeu/mukavva u asnoj damiji Porez na spomenute nekretnine Obraun trokova i biljeenja ove godine UKUPNO UKUPNO RASHODI BILANS

Iznos (groa) 2500 200 600 500 650 450 650 5550 500 500 200 300 300 1000 830 500 4130 9680

1500 1500 1456 245 4701 180 50 166 630 231,10 1257,10 5958,10 3721,90

Ono to je ostalo potomcima prema uvjetu vakifa je bilans od 3721 groa i 90 para. 7 PRORAUN VAKUFA ZA 1877. GODINU (1294)

Vakuf: uri Hadi Salih. Mutevelija: uri Hadi Lutfaga (Broj vakufa 22, Vilajet: Bosna, Liva Sarajevo) Hajreti spomenutog vakufa: asne damije u sarajevskom kadiluku, asna damija u selu Karaula u travnikom sandaku, asna damija u kasabi Hlivno to pripada spomenutoj livi. Iznos prihoda i rashoda, uz znanje mutevelije:

URIA VAKUF

79

PRIHODI Najamnina za jedan han Najamnina za jedna samardijski duan Najamnina za drugi samardijski duan Kirija za jedan barutijski duan UKUPNO Kirija za jedan kasapski duan Kirija za jedan bakalski duan Kirija za drugi bakalski duan Kirija za jo jedan bakalski duan UKUPNO Kirija za jedan aijski duan Kirija za jedan kasapski duan Kirija za drugi kasapski duan Kirija za jedan kazandijski duan Kirija za bakalski duan UKUPNO Kirija za jedan Kirija za jedan Kirija za jedan Kirija za jedan UKUPNO drugi bakalski duan drugi bakalski duan munudijski (svijee) duan bakalski duan

Iznos (groa) 4800 200 150 300 5450 400 600 650 650 2300 500 400 1200 100 300 2500 200 1000 800 500 2500 12750

UKUPNO PRIHODI RASHODI Dunost mujezina Cijena voska ulja Iznos za mukava svijeu Popravka damije koja je u poaru izgorjela Trokovi za navedene nekretnine Raunovodstvene takse UKUPNO UKUPNO RASHODI BILANS

50 306 100 200 481 791 1856 1856 10894

Ovaj izvadak od 10894 groa je napravljen prema uvjetima vakifa da je tevlijat ostavljen evladu. 8 DRUGI BRAK LUTVULLAH-BEGA URIA

Upravitelj Lutvaginog imetka bio je Ibrahim-aga Sandal. ivio je u avliji stare kue na Logavini, pored gostinjskih mutvaka. Iao je na had sa dedom Lutfagom, prema prianju moje majke. Vodio ga dedo Lutffulah-aga sa sobom. Imao je sve zdrave zube, a bila je esma u avliji i on je misvakom prao svoje zube. Bio je dajda bule Sudukove, Ona je imala mekteb i moja je

80

BAKIR TANOVI

majka ila u taj mekteb. Poslije je bula Sudukova iz Karpuzove mahale, vjenala moju majku kao i sve njene prijateljice. Drugi put se dedo Lutvaga, oenio 1875. u svojoj 65. godini sa Almasom Zildikom koja je bila znatna mlaa od njega. Tom prilikom svatovi su odmah ispjevali pjesmu o toj njegovoj enidbi, koja se i danas pjeva u Sarajevu. To je bilo tri godine prije ulaska vabe u Bosnu, godine 1875. Pjesma STAR SE URI OENIO Star se uri pomamio, Bijelu bradu obriio, Grahom zube nakitio, Dok Alamasu primamio. Kad Almasu primamio, stade dedo lea pei, U Almase suze tei, Al' Almasa alak bila, vreu slame naloila, pa uz dedu prislonila. Kad se dedo probudio, vreu slame zagrlio, i ovako prozborio: Oj Almaso duo moja, kam' ti noge, kam' ti glava, zar si takva sva jednaka206. Hadi Lutvullah-beg umro je 14. augusta 1883. godine (9. evala 1300)207. Interesantno je da su iza njega ostale ive obadvije njegove ene. Almasa Zildia, druga ena koja je bila znatno mlaa, sa sinovima malodobnim Muhamedom, Ismetom i kerkom Rasemom. Jo interesantnije je da mu je druga ena Haema Halilbaika dala saglasnost da se drugi put eni kad mu je bilo 65 godina. Desilo se tada da su njegova prva ena Haema i njena majka a Lutvullahova punica ile na neku veliku svadbu. Priajui o svadbi i veselju, hvalile su veselje i djevojake ljepote, a najvie su hvalile Zildia Almasu, ljepoticu dugake kose zlatastoplave boje. I Hadi Lutvaga se odlui da isprosi Almasu. A naa pranana Almasa priala je unukama kako su Zildii vie puta vraali dukate, dok jedne veeri stariji amida za sofrom nije rekao da su primili dukate i da se Almasa udaje. A po Sarajevu se prialo da su prva ena i njena majka platile nekoj poznatoj sarajevskoj pjevi da spjeva pjesmu rugalicu i
206 Ovakvu sam pjesmu uo u originalu kako je pjeva moj djed. Sasvim drukije je pjevaju dananji interpretatori na radiju i televiziji. 207 I'lam, od 21. februar 1890. godine, IAS-AT-203.

URIA VAKUF

81

kau da se je Koevom orila ispjevana pjesma na sve strane dok je lijepu Almasu prevodio u uria vilu na Koevu208. Prema erijatskom pravu mukarac moe da ima etiri zakonite ene ukoliko moe da ih izdrava. Ovakva praksa nikada u Bosni nije imala plodno tlo. Bosanke to nisu nikada dozvoljavale. Tako da su ovakvi brakovi i u to doba bili kod nas vrlo rijetki. Njegova prva ena Haema, ker Mehmed-bega Halilbaia bila je obrazovana i pismena, pa se esto dopisivala sa svojim prijateljicama. O emu svjedoi pismo Habibe setre Mula Abdi Ibrahima, upueno Haemi hanumi uri, sa selamom njenim kerima Sediki i Hasni od 5. rebiulahira 1302. (1884.) godine209. Lutvullah-beg uri, ili Lutvaga peselio se na ahiret augusta 1883. godine. Osam mjeseci nakon toga odrana je rasprava na erijatskom sudu (21. april 1884) u vezi nasljedstva tevlija. Nakon rasprave na sudu naib Sarajeva Sejfudin, na zahtjev je sainio I'lam 24. demazijelahira 1301. godine, u kojem je odredio Salih Ragib ef. za muteveliju vakufa. Za nas je vrlo interesantno ta je raspravljano u tom I' lamu pa emo donjeti dio tog teksta u cjelini: Stanovnik mahale Jahja-pae u gradu Saraj Bosni uri Salih Ragib efendija, sin Sunullah efendije rekao je na sastanku/medlisa svijetlog asnog erijatskog suda u prisustvu stanovnika spomenutog grada uri Mehmeda sina Mustafe. uri Hadi Lutfullah-agu sina Dervia Muhameda koji je umro 9. evala 1300. godine (13. jula 1883) naslijedile su gospoe, dvije vjenane ene koje su ostale iza njega, Haema kerka Halilba sia (Kadribegovia) Mehmed-bega i Almasa kerka Zildi Ali-age, Hasna i Sedika odrasle prave keri od spomenute Haeme, i Mulija, supruga Kulin Ahmed-bega iz Travnika, i malodobni sinovi od spomenute Almase, Muhamed i Ismet, i malodobna prava kerka Rasema, i bila je trudna (Almasa) to se odnosi na malu Aiu koja je roena poslije. Na ovom sudu se jo raspravljalo i utvrdilo, to je vrijedno istai. Da se u toku postupka izreenog zanijekalo da je spomenuta dunost mutevelije, tevlijat uvjetovana najstarijem potomku evladu, i da se na taj nain u njemu
208 Taj ljetnikovac je postojao sve do gradnje stadiona Koevo tano na njegovom mjestu. On je pripao bratu moga djeda Muhameda, Ismet efendiji uriu koji je pravne nauke zavrio u Istanbulu. Oenio je Aziza hanumu, sa kojom je izrodio u kasnoj dobi tri keri, Hasniju, Almasu i Vasviju koje sada ive u Sarajevu. Ova ki Almasa isto je plava ko njena opjevana nana. Amida Ismet ef. imao je oko 80 godina kada su ga vlasti iselile iz kue i uzeli mu 120 dunuma zemlje. 209 GHB-A-1854/T0.

82

BAKIR TANOVI

posluje210. Nakon smrti mua a pred svoju smrt, Haema hanuma ki Halilbaia Mehmed-bega, a supruge uria Hadi Lutfage iz Buzadi Hadi Hasanove mahale u Sarajevu, dala je sastaviti oporuku; - od 25. februara 1888. godina (12. dumadeluhra 1305), da se iz njenog imetka u vezi ukopa (i odlazaka na had ) potroi 20.000 groa, te da se ukopa pored umrlog sina uri Abdulah efendije. - za vasi muhtare odredila je zetove Muhameda Kadia i Svrzu Huseinagu i odredila im po 400 groa211. Mlai sin Hadi Lutvullaha, Ismet efendija studirao je pravo u Beu poetkom 20-og vijeka, oenio se kasno i imao tri keri, Almasu, Hasnu i Vasvu. Njegov stariji sin Muhamed postao je mutevelija vakufa 1891. godine. XXIII. RAGIB EFENDIJA, JEDANESTI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD 1884. DO 1888. GODINE Sin Sunullah efednijin, a unuk Ahmed-bega. Ragib ef. uri bio je ugledna linost u gradu Sarajevu u doba osmanske vlasti a pripadao je ulemskoj grani porodice uria, kako se da vidjeti iz biografije njegovih predaka. Roen je u Sarajevu 1824. godine, etiri godine prije smrti njegovog oca Sunullaha. Nakon austrougraske okupacije Bosne Ragib efendija je umro od kapi u Sarajevu 1888. godine. Pripadao je plejadi najistaknutijih ljudi u gradu Sarajevu i bio gradonaelnik Sarajeva, dva puta pod osmanskom upravom, jednom 1875. godine i drugi put u najtee vrijeme 1878. godine212. Osmanska vlast pred kraj svoje stoljetne vlasti nad Bosnom, 1865. godine na osnovu ustavnog zakona reorganizirala je cjelokupnu upravu, pa je Sarajevo dobilo svoju Belediju ili gradsko poglavarstvo. Naelnici su bili redom ugledni ljudi. Ing.Tosun-beg (1865-1870), Salih ef. (1871), Mehmed akir ef. Kurtehaji (1872), Salih-paa (tri mjeseca 1872), Asim ef. (1873), Ragib ef. uri (1875), Mehmed-beg emerli (1877), Mehmed Kapetanovi Ljubuak (od srpnja 1877), i Ragib ef. uri (od ouljka 1878. do okupacije Sarajeva), a trei put bio je lan gradskom poglavarstva pod austrougraskom upravom. U vrijeme osmanske vlasti, prije okupacije Bosne i Hercegovine, bio je predsjednik Trgovakog suda, predsjednik Gruntovnice, mutesarif bihakog okruga, ef pravosua, iza 1878. vrhovni erijatski sudac. Godine 1869/70., boravio je u Istambulu kao lan Komisije za izradu agrarnih zakona213. Kada je bosanski Valija pred oruanu invaziju austrugarske monarhije na
I'lam, od 21. aprila 1884. godine (24. demazijelahira 1301), potvren I'lam od 18. februara 1890. godine (26. redepa 1307), IAS-AT-203. 211 GHB-A-1612/T0. 212 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strana 125. 213 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strane 96 i 175.
210

URIA VAKUF

83

Bosnu 8. lipnja, (juna) na zahtjev bonjakih masa i pod pritiskom, imenovao Narodno zastupstvo sastavljeno od 12 muslimana, dva katolika, dva pravoslavna i jednog jevrejskog zastupnika za Sarajevo, i po jednog muslimana i kranskog zastupnika za svaki sandak, meu njima kao aktuelni gardonaelnika naao se i Ragib efendija214. Kasnije, u razvoju dogaaja, u tekim ratnim uslovima bio je Ragib ef. uhapen od razjarene mase. Nakon proklamacije Narodne vlade odluie ekstremni elementi optuiti neke pouzdanike konaka, kao muftiju Omerovia, Mustaj-beg Fadilpaia, Sunulaha Sokolovia i Ragib ef. uria, kao izdajice naroda i pomonike osmanske vlasti. Odmah su bili zatvoreni i velikom mukom uspjelo je da se puste215. Jo tee mu je bilo, kada su 1878. godine poslije krvave bitke za Sarajevo austrougarske trupe osvojile grad. Odmah nakon toga, priveden je pod straom u jednoj na brzini sklepanoj delegaciji, koja je da bi zadovoljila formu trebala da preda grad novom okupatoru Bosne, glavnokomandujuem austrijskih trupa baronu Josifu Filipoviu216, Muhamed Kadi u svojim zapisima navodi: Ko je sve bio u toj deputaciji, nije mi poznato, kao ni to koliko je svega uesnika bilo. Znam da su bili Fadil-paa erifovi , Muftija Hadimorevi, mitropolit Antim, fra Grga Marti, i nadrabin Avram, Ragib ef. uri, Hadi Ivo Livai, Petro Petrovi, Makso Despi, Javer ef. Baruh, Sunulah ef. Sokolovi i Salamon ef. Isakovi217. Tom prilikom glavnokomandujui Filipovi uputio je niz poniavajuih uvreda i prijetnji gradonaelniku Sarajeva Ragib efendiji ali ga nije dao objesiti, kao to je to uinio sa hafizom Abdulah ef. Kaukijom i Muhamedom Hadijamakoviem. Odlukom erijatskog suda u Sarajevu Lutvullaha uria nakon njegove smrti 14. aprila 1883, naslijedio je kao mutevelija Ragib efendija uri 1884. godine218. Nakon smrti Ragib efendije 1888. godine, druga Lutvullahova ena Almasa uri, majka malodobnog 12 godinjeg Muhameda, ustala je tubom protiv Fehim Efendije sina Ragibovog, u vezi tevlijata na erijatskom sudu 1991. godine. Godinu dana prije smrti, Ragib efendija je uinio jo jedno dobro djelo, obnovio je uria damiju 1887. godine. I neka ga Allah nagradi na onom svijetu za to djelo. 1 NATPIS O OBNOVI JAHJA - PAINE (URIA) DAMIJE

Natpis je u prozi ispisan turskim jezikom i arapskim slovima.

214 215 216 217 218

H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strana 78. H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strana 96. H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strana 123. Muhamed ef. Kadi, Hronika strana 117; fra. Grga Marti, Zapisi, strana 107. I'lam iz 1301. Istorijski arhiv Sarajeva-AT-203.

84

BAKIR TANOVI

Ovo (djelo) je Boija dobrota. Dobrotvor Jahja-paa, neka je na njega Boija milost, sagradio je ovu damiju 890 (1485) g.,kada je bio bosanski namjesnik. Damija je izgorjela 1109. (1697) pri navali (Evgena) i nakon pedeset godina obnovio je sarajevski odlinik uri hadi Salih-aga, neka mu bog osvijetli grob. Damiju su poslije toga dostojno obnjavljali mutevelije Ragib efendija uri i Ahmed-beg Vraali. Damija je obnovljena i ukraena 22. muharema 1306. (28. novembra 1887)219.

Literatura o Jahja painoj damiji: dr. iro Truhelka "Tursko slavjanski spomenici dubrovakog arhiva", GZM, strana 203; G. Elezovi, Jahja-paa; Isti, Turski spomenici u Skoplju, Glasnik Srpskog naunog drutva I, 110; H. Kreevljakovi, Vodovodi, strana 75; M. Mujezinovi, Islamska epigrafika knjiga I, Sarajevo 1974. godine strana 74. Turski natpisi iz XVIII vijeka u BiH, Prilozi XII i XIII 1962/63. godine, tr, 205, 206; H. abanovi, Postanak i razvoj Sarajeva, Radovi, XIII, strana 97; Sidili; II, strana 47.; X strana 32, XII strana 42; XXXII strana 8; LXV strana 262; LXVIII strana 132; LV strana 187; LXXXV strana 47.

219

URIA VAKUF

85

(Natpis na ulaznim vratima o obnovi Jahja-paine-uria damije 1887. godine.) Kada je pod austrougarskom okupacijom osnovana gruntovnica 1886. godine, u svim gruntovnim izvadcima uria vakufa uknjieno je pravo vlasnitva u korist Ragib ef. uria i njegovih nasljednika oznaenih u vakfiji od 24. redeba 1149. godine priloenog pod stavkom 47 zapisnika. Prigodom sastavljanja ove gruntovnice 1896. na osnovu gore navedene Vakfije iz 1149. godine, sa tano pobrojanim gruntovnim izvadcima navedena je i obaveza odravanja slijedeih damija: Damija Damija Damija Damija Sagraki Hadi Mahmud u Sarajevu, Jahja-paina u Sarajevu, uria u Livnu, Karaula, Kotar Travnik.

16. januara 1888. godine, pred svoju smrt, Ragib ef. uri ustupio je svoje zemljite na uria brijegu, gdje se nalazio Salih-agin Konak,

86

BAKIR TANOVI

Bosanskohercegovakom araru, za izgradnju vie erijatske kole220. U tom gruntovnom izvadku uknjiena je i obaveza, na temelju oitovanja iz 16. januara 1888. godine, bh. agrara odnosno bh. zemaljskog vakifa plaati vakufu Ragib ef. uria godinjih sto forinti (100) za vjekovito uivanje. Na taj nain osnovana je na vakufskom zemljitu 1888. godine Via erijastka kola u Sarajevu, koju je narod zvao jo i nuvab221.

(Slika Salih Ragib ef. u starijim danima)

220

Koji se sada vodi pod br. 17772-3/97, Zemljiko knjikog izvatka broj zk. uloka LXXV/6. 221 U kaljievom rijeniku Turcizama, nuvab ima znaenje Mekteba, islamske vjerske kole. Danas je u toj zgradi smjeten Islamski fakultet.

URIA VAKUF

87

Iza Ragib efendije ostala su dva njegova sina, Fehim efendija budui gradonaelnik i Muhamed efendija, te dvije keri erifa i Hajrija222. XXIV. FEHIM EFENDIJA URI GRADONAELNIK SARAJEVA OD 1910. OD 1916. Sin posljednjeg osmanskog gradonaelnika Sarajeva Ragib efendije. Rodio se u Sarajevu 1866. godine. Kao i njegov otac, ali sada u drugom vremenu. Bio je posljedni gradonaelnik Sarajeva pod vlau Austro Ugarske. Nakon zavrenih nauka bio je krae vrijeme politiki pristav. Kada je vlada 14. novembra 1910. godine raspisala izbore, na njima je pobijedio Kulovi. Poto se Kulovi nije moga sloiti sa vladom dao je ostavku. Tako je postao Fehim efendija gradonaelnik Sarajeva 1910 godine223. U vrijeme dok je Fehim ef. bio gradonaelnik, izvren je atentat na Franju Ferdinanda i njegovu suprugu. Umro je u sanatorijumu u Grummensteinu, 13. februara 1916. godine. Sahranjen je u haremu uria damije. Iza sebe je ostavio dva sina Sead efendiju i Fahrudin efendiju. Kako njih dvojica nisu imali muke djece, ugasila se ova muka grana potomaka uria. Fahrudin uri, sin Fehim efendije, imao je etiri keri, erifu, efiku, Lejlu i Mendu. Zanimljivo je da je na molbu Fehim ef. uria Zemaljska Vlada za BiH izdala jednu Odredbu 1898. godine, kojom se prema erijatskim propisima te sadraju i smislu vakufname imade pravo izbora Mutevelije odnosno Kajjima pripustiti ve poznatim i iskazanim nasljednicima utemeljitelja navedenog Vakufa. Takoer su data i druga upustva u pogledu uprave i suvika Vakufa Hadi Salih-age uria. O ovoj odredbi (pod brojem 281/98.vakuf), obavijestilo je Kotarsko Vakufsko Povijrenstvo 27. jula 1898. godine Fehim efendiju uria. Naredbu je potpisao predsjednik Povjerenstva Hadi Hafiz Hasan 27. jula 1898. Zbog vanosti ove odredbe, za tradicionalni nain upravljanja vakufskim dobrima, donosimo prepis ove Odredbe na kraju knjige.

I'lam erijatskog suda broj 173, od 2. novembra 1891. godine, porodini arhiv. H. Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga IV, strana 198 i 269. Poznat je i po tome to je sagradio u Sarajevu prvu modernu vatrogasnu stanicu.
223

222

88

BAKIR TANOVI

(Fotografija Fehim ef. uria, gradonaelnika grada Sarajeva. Njegov otac Salih Ragib ef. za vrijeme osmanske vlasti bio je takoer gradonaelnik Sarajeva)

URIA VAKUF

89

(Odluka poglavara zemlje Bosne i Hercegovine, g. Barona Vareanina, o imenovanju Fehima ef. uria gradonaelnikom glavnog grada Sarajeva, od 22. decembra 1910.)

90

BAKIR TANOVI

XXV. DVOJICA MUTEVELIJA VAKUFA IZ 20. VIJEKA NACIONALIZACIJA IMOVINE VAKUFA 1958. GODINE 1 MUHAMED EFENDIJA DVANAESTI MUTEVELIJA OD 1891. DO 1936. GODINE

Najstariji sin Lutvullah-bega. Nakon smrti njegovog oca Lutvullah-bega, moj djed Muhamed ef. uri sa svega 14 godina postao je odlukom erijatskog suda od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul-ahira 1309) mutevelija vakufa. On je tu dunost obavljao punih 45 godina, sve do 1936. godine, kada ga je zamijenio njegov roak Sead ef. uri, sin biveg gradonaelnika Sarajeva Fehim efendije. Muhamed ef. uri rodio se 1876. godine, kao i njegov ura dr. Mustafa-beg Muteveli. On je inae uvijek imao obiaj da govori, da e i on umrijeti u 74. godini kao i njegov otac. Tako je i bilo. Moj djed je umro tano kad mu je bilo 74 godine (1950). Takoer je moj djed Muhamed esto tvrdio, pred nama djecom, za Jaer Sadik-bega, da je bio vojskovoa i da se borio kao vojskovoa u bitci za Banja Luku. Govorio je i o sablji Jaer-bega iz tog boja, koja je bila ukraena draguljima i koju su u nemirnim vremenima preoteli od njegovog oca neki ljudi. On se drugi put oenio mojom nanom Zehrom, kerkom hadi Ahmed Asimbega Mutevelia, koji je bio mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa i direktni potomak Murat-bega Tardia, vojvode i druga Husrev-begova. U tom braku Muhamed efendija uri imao je dva sina: Fuada (1906-1969), Fahru (19081943) i ker, moju majku Fatu (1904-1992). Od njegovih mukih potomaka, danas su ivi; Faruk, sin Fahre uria i Fuad, sin Malika uria. To su danas jedini ivi muki potomci ove grane uria.

URIA VAKUF

91

(Porodina slika mog djeda Muhamed ef. uria. Muhamed ef. sjedi i njegov brat Ismet ef. stoji. Njegova dva sina, stariji Fuad i mlai Fahro, te moja majka Fata kao petogodinja djevojica. Slikano 1909. godine) 2 SEAD EFENDIJA, TRINAESTI MUTEVELIJA OD 1936. DO 1958. GODINE

Sin gradonaelnika Sarajeva Fehim ef. a unuk Ragib efendijin. Sead efendija naslijedio je Muhamed efendiju 1936. godine i upravljao vakufom sve do nacionalizacije vakufske imovine 1960. godine. Nije imao djece. Komisija za nacionalizaciju Narodnog Odbora Optine Centar Sarajevo donijela je rjeenje pod brojem 182/70 datum: 22/10-1960. godine, kojim se utvruje da su nacionalizovane i postale drutvena svojina dana 26/12-1958. godine poslovne zgrade zajedno sa zemljitem na kojem su izgraene ranije vlasnitvo Vakufa Ragib ef. uria iz Sarajeva. Na taj nain nakon 222 godine uria vakuf prestao je da djeluje. Fotokopiju rijeenja donosimo na kraju knjige.

92

BAKIR TANOVI

MUTEVELIJE URI VAKUFA OD 1736. DO 1958. GODINE

Na osnovu I'lama od 21. aprila 1884. godine (24. dumadelura 1301), ovjerenog 12. dumadeluhra 1305. (1888), uspjelo nam je ustanoviti nain imenovanja, kriterij te redoslijed imenovanja mutevelija uria Vakufa. U gore navedenom I'lamu temeljem rasprave je potvreno da su se u ranijem periodu mutevelije birale, izmeu potomaka Jaer Sadik-bega, prema sposobnostima, potenju i ugledu. Posebno su na suenju izjavili, zastupnici Mehmed efendija i Ibrahim-aga Mali, da upravljanje spomenutim vakufom nije uvjetovano najstarijem vakifovim sinom, to je opet potvrdio svojom presudom naib Sarajeva Sejfudin. Na osnovu tih i drugih dokumenata utvrdio sam da su mutevelije uria Vakufa imenovani ovim redom:

TABELA MUTEVELIJA

94

BAKIR TANOVI

PORODINO STABLO URIA

XXVI. PRILOZI: KOPIJE I PRIJEVODI DOKUMENATA 1 PRESUDA ERIJATSKOG SUDA U SARAJEVU O PITANJIMA TEVLIJATA (1891. GODINE)

Presuda erijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiulahira 1309). Zahvaljujui ovoj sudskoj raspravi o tevlijatu, koju je preveo Fejzulah Hadibajri, saznali smo neto vie o nasljednicima tevlijata i redoslijedu mutevelija u porodici uria. Spor se vodio te 1891. godine izmeu: - Almase, kerke Zildi Alijage, majke malodobnog Muhameda, sina umrlog uri Lutfage, a zastupane po opunomoeniku Kabodaji Jusuf-begu sinu Alibegovu. - uri Fehim efendije sina, Salih Ragib efendije zastuljenom po Islamovi hfz. Husejin Rakim efendiji. Presuda je donesena u korist tuiteljice Almase udove Lutfagine, tj. u korist njenog sina malodobnog Muhameda pa mu je dodijeljena dunost mutevelije Vakufa. Na sudu je kao validan dokument pokazan prepis vakufname, od 29. novembra 1736. godine (24. redepa 1149) sa potpisom historiara i sarajevskog naiba Mustafe Ittifahije po kojoj se postupalo224. Takoer je na sudu utvreno da postoji jo jedan prepis ove Vakufname koju je sauvao sarajevski naib Abdul Kerim efendija zapisanu 1220/1805. godine u sidilima. Ovakva je presuda donesena na osnovu jasne odredbe koja u Vakufnami glasi: da tevlijat (upravljanje vakufom) uslovljen djeci i unuadima uri Jaera Sadika, jer hafiz Husejin Rakim ef. nije mogao da iznese druge jasne dokaze, pa je njegova odbrana ocijenjena slabom. Iz presude ovoga suda proizilazi da mutevelije uria Vakufa mogu biti samo direktni potomci, djeca i unuad Jaera Sadika. Iz svjedoenja na erijatskom sudu opunomoenika Fehim ef. (budueg gradonaelnika Sarajeva) hafiz Husejn Rakim efendije, koji se je u odbrani uglavnom pozivao na teamuli kadim (obiajno pravo), utvreno je da je djed Fehim ef., Sunullah ef. bio mutevelija. uri Sunullah ef. mutevelija, pa onda: uri Agan Ahmed mutevelija, uri Hadi Lutfaga, otac malodobnog Muhameda, uri Salih Ragib mutevelija, koji jednom ranijom presudom nakon smrti Hadi Lutfage naimenovan za muteveliju, pa onda za ivota izjavio da odustaje od te dunosti, pa onda ovom presudom malodobni uri Muhamed. Zahvaljujui ovoj presudi i jasnoj odredbi Vakufname da samo direktni
224

Koja se sada nalazi u arhivi uria Vakufa.

96

BAKIR TANOVI

potomci, djeca i unuad, mogu biti mutevelije mi smo otkrili dvije bitne injenice: Prvo je djed Fehim ef., Sunullah efendija, otac Ragib efendije, bio mutevelija vakufa sve do njegove smrti 1828. godine, pa onda po logici stvari njegov brati Agan Ahmed sin Mula Mehmedov, a unuk Ahmed-begov, jer su oni u direktnoj liniji potomci Jaer Sadikovi. Pa je na osnovu te injenice Ragib ef. nakon smrti Lutvagine postao osmi mutevelija vakufa iza 1883. godine225. Ova presuda erijatskog suda je za nas vana, jer nam je pomogla da ustanovimo redoslijed i rodbinske veze mutevlija vakufa do dana dananjega. 2 SUDSKI POSTUPAK PRED ERIJATSKIM SUDOM O UPRAVI I UBIRANJU PRIHODA 1308. (1891)

U jednom drugom sudskom postupku, nakon smrti mutevelije Salih Ragib efendije (posljednjeg osmanskog gradonaelnika Sarajeva 1888. godine) 2. februara 1891. godine (20. demadul-ahira 1308) pred erijatski sud u Sarajevu su pristupili osobno brojni predstavnici porodice uria da bi u tom postupku objasnili uglavnom raspodjelu prihoda i ostale odnose od osobnog intersa za sve prisutne: Na erijatskom sudu klauzule i namjere umrlog pradjeda uri Hadi Salihage, sina Mujagina (Mustafe), koje se odnose na tevlijat uvakufljenih nekretnina, koje se nalaze u Sarajevu u ulici Predimaret i Jahjapainoj mahali, milja, na kojem su podignute zgrade Mektebi nuvaba, poto je dobro poznat, nije potrebno opisivati ga i ograniavati, poznatog hana i duana. Dalje se kae: U ovom erijatskom sudu pregledana je vakufnama od 24. redeba 1149. godine, i na osnovu ovjerenog hudeta utvreno je, da je pomenuti umrli vakif uslovio openito djeci upravu (tevlijat) pomenutim vakufom, a viak prihoda da se pravilno rasporedi meu njima. Ako bi poslije nastao spor oko uprave i ubiranja prihoda pomenutog vakufa, svake godine od ukupnih prihoda, koji se uberu, a koji su pomenutom vakufnamom jasno odreeni, kada se odreeni izdaci podmire pa pravilno podnese obraun, i od strane vakufske uprave ovjere odreeni trokovi, od ostatka se prvo izdvaja jedna petina za vanredne izdatke oko opravke i odravanja nekretnina. Ovo e se troiti sa znanjem svih zainteresovanih, a ako se pojavi viak, pripojie se glavnici i uvati na jednom mjestu dok ne zatreba. Od preostalih etiri petine, pola, tj. dvije petine upotrebie se za trokove oko upravljanja vakufom, odravanja, i ubiranja kirije, plata naziru (kontroloru) i dabiji. Druga polovina, tj. dvije petine vakifovoj djeci (evladu), dijelie se

225

I'lam od 23. marta 1890. godine, Istorijski Arhiv Sarajeva AT-203.

URIA VAKUF

97

prema broju osoba na jednake djelove, ja sam to izvrio i predao226. Od vakifova evlada (djece) jo su ivi: Mehmed ef., Serifa, Hajrija, Hasna, Naim, Halim, Selim, Muharem-aga i Haema. Sve dok su ivi, (njihova) djeca i unuad nisu ukljuena u tevlijat i (na) pomenute prihode nisu imali prava. Ovako je u gore navedenoj raspravi pred erijatskim sudom, uz jo neke manje dodatke, raspravu zakljuio Fehim ef. sin Ragib efendije. Meutim na toj raspravi nisu bili zastupljena djeca iz drugog braka hadi Lutfullaha uria pa je uslijedila tuba koja je rezultirala zajednikom saglasnou da se dunost mutevelije dodijeli malodobnom Muhamedu. Muhamed ef. uri roen 1877.g. a imao je tada svega 13 godina. Inae ovoj raspravi pred erijatskim sudom 2. februara 1891. godine, od cijele familije ove grane uria (Jaer Sadikove), bili su prisutni: 1) uri Fehim ef., sin umrlog Salih Ragib efendije, koji je do svoje smrti bio mutevelija vakufa, lino. Sa zastupnikom svoje sestre erife hanume, koja je bila udata za Biogradliem i ivjela u Carigradu. Ovaj vekil evidentiran je na sudu u Carigradu. 2) Fehim efendijinim bratom Muhamed, osobno. On nije imao djece. 3) omarom Mujagom, sinom Mehmedaginim, kao zastupnikopm Fehim ef. druge sestre Hajrije. 4) Kiseljakovi Mujagom sinom h.Salihovim, kao zastupnikom (vekilom, koji je evidentiran kod erijatskog suda u Sarajevu) Hasni hanumom, puenicom Svrze h. Husejnage i kerkom iz prvog braka umrlog uri hadi Lutfullah ef. 5) Kadi Muhamed efendijom osobno (poznatim piscem Hronike) kao vekilom malodobne djece, njegove umrle ene Sedike keri iz prvog braka h. Lutfage, i to sinova: Naima, Halima i Selima. 6) uri Muharem-aga osobno, sinom umrlog uri h. Salihage, sinom Mujaginim. Muharemaga je imao sina Omera227. 7) Hasnom hanumom osobno, kerkom umrlog uri Fejzullaha228. I to su svi prisutni, zbog ega e pjesmom opjevana Almasa, ki Zildi Alijage, majka malodbnog Muhameda, sina umrlog Hadi Lutfullaha, nastanjena u Buzadizade-h Hasan mahali u Sarajevu, obratiti sudu radi regulisanja pitanja njegova tevlijata (upraviteljstva) prema oporuci. Zatraila je to 12. februra 1891. godine pod brojem 492. razrijeenje presude o namjeri pomenutog oporuitelja.
To Fehim ef. uri govori za sebe. A ako se bude s neije strane mijenjala vakufska osnova ili nain upravljanja, i ustajalo sa tubom, svi e ustati u odbranu. Ako se ovom prilikom pojave trokovi podmirie se sa odreenim trokovima iz ukupnih prihoda. 227 Ovaj sin Muharema-agin nije se enio niti je imao djece. Bio je uspjean trgovac. Umro je star, djed. Kada je ostalo nasljedstvo, njega je prihvatio Fehim efendijin sin Fahrudin. 228 Ovaj Fejzulah mogao bi biti sin Ahmed-bega uria.
226

98

BAKIR TANOVI

Rasprava je odrana 11. novembra 1891. godine (7. rebiul-ahira 1309) sa nama poznatim krajem.

URIA VAKUF

99

XXVII. 1 KNJIGE

LITERATURA

1. Safvet-beg Baagi-Redepagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (1463-1850), Sarajevo, 1900. 2. Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo, 1968. 3. Halid Buljina, Na uria brijegu, Glasnik 1, Sarajevo 1988. 4. Muhamed Hadijahi, Porijeklo Bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990. godine. 5. Ahmed Hadinesimovi i Omer Novljanin, Odbrana Bosne (1736-1739), dvije bosanske hronike, Zenica, 1994. 6. Joseph von Hammer, Historija osmanskog Carstva, knjiga 3, Zagreb, 1979. 7. Nedim Filipovi, Tri bujuruldije Numan-pae uprilia Gajret 1941, Sarajevo 1940. 8. Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878. godine, Sarajevo 1937. 9. Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga I, II, III, IV, Sarajevo 1991. 10. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I Sarajevo, Sarajevo 1974. 11. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III - Bosanska Krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1982. 12. Enes Pelidija, Bosanski Ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira 16991718, Sarajevo 1989. 13. Milan Prelog, Povijest Bosne u Doba Osmanlijske vlade 1463-1739, prvi dio, Sarajevo 1911. 14. Vladislav Skari, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do Austro-Ugarske okupacije, Sarajevo 1937. 15. Vladislav Skari, Izabrana Djela, knjiga I, Sarajevo 1985. 16. Abdulah kalji, Turcizmi u Srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1979. 17. Salih Sidki Hadihuseinovi, Muvekit, Povijest Bosne, Sarajevo 1999. 18. Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo 1973. 19. Ahmed Alii, Livanjske damije GIVZ, IX/1941, br. 12. 20. Beg Kapetanovi Ljubuak, Boj pod Banja Lukom godine 1737, Narodna pjesma (reprint izdanje), Sarajevo 1989. 2 ARHIVSKI - DOKUMENTI

21. Bujuruldija br. 1026 , Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 22. Bujuruldija br. 1028 , Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 23. Hudet, 1107. (1695) godine - AT-48/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 24. Pismo, 1108. (1696) godine - AT-950/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 25. Temesuk, 1109. (1697) godine AT-839/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

100

BAKIR TANOVI

26. Temesuk, 1110. (1698) godine AT-838/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 27. Temesuk, 1110. (1698) godine AT-840/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 28. Temesuk, 1110. (1698) godine AT-841/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 29. Temesuk, 1110. (1699) godine AT-837/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 30. Temesuk, 1112. (1700) godine AT-864/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 31. Temesuk, 1114. (1702) godine AT-65/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 32. Bujuruldija, 1127. (1715) godine A-3011/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 33. Teskera, 1134. (1721) godine A-824/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 34. Temesuk, 1137. (1724) godine A-887/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 35. Temesuk, 1140. (1727) godine A-834/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 36. Temesuk, 1142. (1729) godine A-402/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 37. Temesuk, 1143. (1730) godine A-826/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 38. Teskera, 1143. (1730) godine A-98 Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 39. Temesuk, 1153. (1740) godine A-885/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 40. Temesuk, 1156. (1743) godine A-863/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 41. Murasela, 1196. (1781) godine A-606/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 42. Sidil broj 27, strana 113-114, 1786/1787. godina Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 43. Sidil broj 27, strana 52-53, 1791/1792. godina Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 44. Temesuk, 1244. (1828) godine A-890/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 45. Temesuk, 1272. (1855) godine A-829/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 46. Murasela, 1276. (1859) godine A-951/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 47. Obraun vakufa, 1278. (1861) godine A-955/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 48. Proraun vakufa, 1294. (1877) godina Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. - Ovaj izvadak je sainjen prema uvjetima vakifa da je tevlijat ostavljen evladu.

URIA VAKUF

101

49. Hudet, 1230. (1814) godine A-284/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 50. Murasela, 1231. (1815) godine A-288/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 51. Murasela, 1232. (1816) godine A-944/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 52. Hudet, 1232. (1816) godine A-289/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 53. Pismo emsa hanumi uri, 1302. (1884) godine A-1845/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 54. Oporuka Haeme ene Lutvullaha, 1305. (1887) godine A-1612/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 55. I'lam, erijatskog suda u Sarajevu iz 1301. (1890) godine AT-203 Istorijski Arhiv Sarajeva. 3 PORODINA ARHIVA URIA

56. Vakufnama uria Vakufa, izdata 24. redepa 1149. (29. novembra 1736). 57. Odluka o imenovanju Lutvage uria za vieg sudskog savjetnika u Sarajevu, izdata 1864. 58. Presuda erijatskog suda u Sarajevu od 20. demadul-ahir 1308., (2. februar 1891.). 59. Presuda erijatskog suda u Sarajevu o pitanjima tevlijata, od 7. rebiulahira 1309., (11. novembar 1891.) 60. I'lam, naiba Sarajeva Sejfudina, od 24. demazijeluhra 1301., Istorijski Arhiv Sarajeva - AT-203.