PRIPREME ZA DRAVNU MATURU

HRVATSKI JEZIK

PRAVOPIS, GRAMATIKA, POVIJEST JEZIKA

OSNOVNA RAZINA

SKRIPTA

Kutina, 2013.
1

PRAVOPIS ILI ORTOGRAFIJA - jezikoslovna disciplina koja propisuje pravila o pisanju - pravogovor ili ortoepija: jezikoslovna disciplina koja propisuje pravila o izgovoru glasova i rijei u izgovornoj cjelini - jezina norma: sustav pravila kojima se odreuje to je u standardnom jeziku pravilno, a to nije VELIKO I MALO SLOVO velikim slovom piu se: - vlastita imena, prezimena, nadimci, imena stanovnika kontinenata, drava, pokrajina, naroda (Afrikanac, Europljanin, Europljanka, Zagrepanin, Zagrepanka, Kutinjanin, Kutinjanka, Slavonac, Romi, Nijemci, Madarska / Maarska...) - sve rijei u (osim veznika i prijedloga) u imenima drava, naseljenih mjesta, gradova (Juna Amerika, Babina Greda, Sveti Petar u umi, Sveti Martin pod Okiem, Austro-Ugarska Monarhija, zamjene slubenih imena Lijepa Naa...) - samo prva rije imena trgova, planina, rijeke, zemljopisnih podruja, graevine, institucije, blagdana, javnog skupa (kongresa, simpozija, sjednice), upanija, nagrada, politikih stranaka, knjiga, novina, jasno utvrenih povijesnih dogaaja, rijei iz poasti (Trg bana Josipa Jelaia, Sisako-moslavaka upanija, Vukovarska ulica, Gornji grad (dio grada), Masleniki most, Tunel Uka, Nobelova nagrada, Znanstveni skup o Miroslavu Krlei, I. slavistiki kongres, Drugi svjetski rat ili II. svjetski rat, Narodne novine, Zlatarovo zlato, Nova godina, Dan domovinske zahvalnosti, Hrvatska stranka prava, Dalmatinska zagora (zemljopisni pojam)...) malim slovom piu se: - pridjevi na ski, -ki, -ki, -ki izvedeni od osobnih imena ili od imena naroda (matoevski, hrvatski, ameriki, praki...) - pridjevi od imena blagdana, knjievna razdoblja i povijesna razdoblja (realizam, renesansa, narodni preporod, ilirizam...) - mjerne jedinice, predmeti i pojmovi nastali prema vlastitom imenu (amper, kulon, ilet...) - pripadnici, sljedbenici drutvenih, kulturnih pokreta, stranaka i sl. (ilirac, aristokrat, prava, franjevac, nobelovac...) - imena titula, atribut sveti uz imena svetaca (kralj Tomislav, sveti Antun1, akademik Katii)

sveti Antun (svetac), Sveti Antun (blagdan), Sveti Antun (crkva), crkva svetog Antuna

ALTERNACIJA IJE/JE/E/I kraenje korijenskog sloga ije > -je - u komparativu i superlativu pridjeva (lijep > ljepi; vrijedan > vredniji, vrjedniji; blijed > bljei; bijel > bjelji > najbjelji) - u uveanicama (augmentativima): svijet svjetina - u umanjenicama (deminutivima) na -i, -i, -ica, -ica (djeli, korjeni, rjeica, cjevica) - u pridjevima na -ast, -cat, -it (cjevast, rjeit) - u tvorenicama m.r. na -a, -ar i imenica .r. koje se izvode od njih (pripovijedati > pripovjeda, mlijeko > mljekar, cvijet > cvjear) - u tvorenicama na -ota, -oa, -ina, -ovit (slijep > sljepoa, lijep > ljepota, pijesak > pjeskovit) duljenje kratkog sloga -je > -ije - ako svreni glagol u osnovi ima -je, a od njega tvorimo nesvreni glagol i glagolsku imenicu, te rijei imaju -ije (osim ako u svrenom glagolu u osnovi nije rije mjera, mjesto, sjesti): razumjeti razumijevati, razumijevanje; preletjeti prelijetanje, prelijetati; dospjeti dospijevanje, dospijevati - ako je u osnovi svrenoga glagola rije mjera, mjesto, sjesti ne dolazi do duljenja kratkog sloga, dakle -je ne prelazi u ije: odmjeriti odmjeravati, odmjeravanje; namjestiti namjetati, namjetanje, zasjesti zasjedati, zasjedanje - u tvorbi imenica od glagola s predmetkom pred- u jednih se imenica dulji u prijeprelaziti prijelaz; prenositi prijenos PAZI! - pisanje glagolskog pridjeva radnog: htjeti, smjeti, vidjeti htio, smio, vidio (a ne htjeo, smjeo, vidjeo) - doputene su i neke dvostrukosti: osmijeh/osmjeh, naslijee/nasljee brijeg brjegovi, bregovi sprijeiti sprjeavati, spreavati - razlikuj znaenja rijei: crnjeti postajati crn; crniti initi to crnim

SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEI - rijei auto, audio, kino, video, radio, foto piu se sastavljeno kada ine prvi dio sloenice (autocesta, radiopostaja, videosnimka, audiovizualan...) - negacija se u pravilu pie odvojeno od glagola (ne znam, ne mogu, dvostrukost ne u/neu, ali nisam, nemam, nedostajem) - vielani brojevi piu se rastavljeno: pedeset dva, sto pedeset tisua, etiri stotine - sastavljeno se piu imena stanovnika naseljenih mjesta koja se inae piu rastavljeno: Dugo Selo Dugoselac, iroki Brijeg irokobrijeanin, Babina Greda Babogredac Ne valja rastavljati rijei na slogove: jednoslone rijei (rat, sat, prst) prenositi u drugi redak jedan glas ili sam suglasniki skup, npr.: vjerova-o, prira-st u domaim i stranim rijeima odvajati one dvoslove kojima se pie jedan glas (lj, nj, ije/je), dakle pogreno je kol-je-no (ispravno ko-lje-no), sn-je-go-vi (snje-go-vi), di-jete (nego dije-te). Dvoslov je jedan glas i zato on cijeli pripada jednom slogu pa rijei koje imaju dvoslove dijelimo na slogove tako da je (ije) pripadne jednom slogu, npr. lije-po, mlije-ko nositelj sloga je samoglasnik, no moe biti i suglasnik r pa se tada zove samoglasno (vokalno, slogotvorno) r: pr-va-i, dr-ve-no, prst ako polusloenicu (bruto-teina, pire-krumpir, rak-rana, net-dohodak) elimo rastaviti na kraju retka, tada se spojnica ostavlja na kraju retka, ali i pie na poetku idueg: gore-dolje

PISANJE RIJEI IZ DRUGIH JEZIKA - vlastita imena u kojima je zavrno -o naglaeno zadravaju to -o u itavoj promjeni i tvorbu pridjeva: Hugo Hugoa, Hugoov - muka imena koja zavravaju na muklo -e (e koje se ne ita), zadravaju to -e u itavoj promjeni i u posvojnom pridjevu: Moliere Molierea, Moliereov; Shakespeare Shakespearea, Shakespeareov (ekspirovsko kazalite), Baudelaire, Baudelairea (bodlerovski stih)

- u romanskim vlastitim imenima na -ca (izgovorno -ka) valja u deklinaciji i posvojnom pridjevu pisati k: Bianca, Bianke, Bianki; Petrarca, Petrarke, Petrarki Hrvatski kolski pravopis (2005.) nalae pak: Tosca, Tosce, Toskin, Petrarca, Petrarce, Petrarkin - u vlastitim imenima koja zavravaju na -i, -y ili (u engleskom) -ee umee se izmeu osnove i nastavka j, npr. Kennedy, Kennedyja, Kennedyju, Vigny, Vignyja, Vignyju; Leopardi, Leopardija, Leopardiju; ako pak y slui kao pravopisni znak ili se -i, -y itaju kao j, onda piemo Kalay, Kalaya, Kalayu; Merimee, Merimeea; Boccaccio, Boccaccia - pridjevi na -ski piu se izvorno do morfemske granice, npr. newyorki, mnchenski, luksemburki

REENINI ZNAKOVI ZAREZ nabrajanje / nizanje: Na nastavi glzbenoga pjevamo, sviramo, pleemo. Uenici su pojurili u kolu, u uionice, posjedali u klupe, smirili se i oekivali novu uiteljicu. - pravilo odvajanja vokativa zarezom: Marine, treba li pomo? - pravilo pisanja nadnevaka: Kutina, 9. veljae 2013. ili U Kutini 9. veljae 2013. naknadno dodavanje: Ana, njihova profesorica matematike, bila je dobra djevojka. - vokativ se odvaja zarezom bez obzira na kojem je mjestu u reenici: Doi pred plou, Ivice. Doi, Ivice, pred plou. - modalne rijei koje izraavaju na stav (da, ne, moda, sigurno, naprotiv, vjerojatno, doista...) odvajaju se zarezom: Da, doi u. Doista, dobio si peticu. suprotnost: zarez ispred suprotnih veznika a, ali, nego, ve, no isticanje: ispred i to, to jest (tj.) inverzija: kada zavisna reenica dolazi ispred glavne: Tko rano rani, dvije sree grabi. NAVODNICI2 Ne vidi se ba nita, ree voza. Zar ba nita? upita putnica. Nita, magla je! odgovori voza. ako upravni govor zavrava usklinikom ili upitnikom, ne piemo zarez Bio sam, odgovori sin, s prijateljima na nogometu.
2

Korisno je znati: Piete li neto na raunalu, funkcija italic (nakoena slova) istovjetna su navnodnicima, dakle pogreno je istovremeno neto pisati nakoeno i u navodnim znakovima (dakle, nakoeno ili nakoeno)

- navodnici se mogu zamijeniti crticama: Bio sam odgovori sin s prijateljima na nogometu. - u nazivu kole pravilo je ovakvo: Osnovna kola Vladimir Vidri (nominativ, navodnici) ili Osnovna kola Vladimira Vidria (genitiv, bez navodnika, ovisno o nazivu kole) POLUNAVODNICI - kada se u okviru upravnoga govora nae upravni govor, oznaavao ga polunavodnicima: U knjizi je pisalo: im je uao, rekao je: 'Veselim se to vas vidim!'

PRAVOPISNI ZNAKOVI - toka, zarez, dvotoje, crtica, spojnica, zagrade, zvjezdica, izostavnik, znak jednakosti, znakovi < i >, krii, luk, kosa crtica - slue da se odredi kako se to ita Toka - iza rednih brojeva (arapskih i rimskih) 1910. 1975. ili od 1910. do 1975. Zarez - kao desetinski znak za razlikovanje cijelih brojeva 6,2 Crtica () - zamjenjuje prijedlog do, relacije: autocesta Zagreb Kutina, vozio je lokalnom cestom 60 80 km/h - pie se s bjelinama s obje strane Spojnica (-) - pie se bez bjelina s obje strane, upotrebljava se pri rastavljanju rijei na slogove - izmeu dijelova rijei kad se prvi dio pie brojkom, a drugi slovima ili u polusloenicama: 40-godinjak, spomen-ploa Izostavnik ili apostrof - umjesto izostaljenog slova (esto u pjesnitvu): il', k'o (ili, kao) KRATICE ./it. - itaj, g. - gospodin, godina (ali i god. je godina), prof., st., str., tzv., dr., usp., tj., rkt.
6

P. S. - post scriptum (poslije napisanog), ga, gica, don, fra - kratice nastale od poetnih slova svakog lana izraza iu se bez toke iza pojedinih slova i sva su slova velika (HAZU, HP, MH, UN, HSLS, HRT) - HRT-a, HAZU-a, HDZ-ovac ili hadezeovac - kratice u obliku promjenjivih rijei, sklanjaju se kao vlastita imena i piu se velikim poetnim slovom (Ina, Hina, Nama - Ine, Hine, Name) GRAMATIKA Fonetika i fonologija Fonem: najmanja jezina jedinica koja nema svoje znaenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu) funkciju - hrvatski jezik ima 32 fonema (osim 30 grafema, ine ga samoglasno r i dvoglasnik ie) - fonemi se piu u kose zagrade / / - fonologija: znanstvena disciplina koja prouava foneme, tj. funkcionalna svojstva glasova - grafem ili slovo: pisani znak za fonem - grafematika: znanstvena disciplina koja prouava prijenos fonema u grafeme; hrvatski latinini grafijski sustav ima 27 jednoslova, 3 dvoslova (d, lj, nj), 1 troslov (ije) i 1 bez posebnoga glasa (samoglasno r) - fon ili glas: najmanja govorna jedinica - fonetika: znanstvena disciplina koja prouava akustina i artikulacijska svojstva glasova - alofon: varijanta fonema, razlika u izgovoru uvjetovana je mjestom u rijei (Ana - Anka, mama - tramvaj)

DIOBA GLASOVA - podjela prema slogotvornosti: a) slogotvorni glasovi ili samoglasnici b) neslogotvorni glasovi ili suglasnici

- epenentsko l: u okviru jotacije u skupinama pj, bj, mj, vj umee se l koje se s glasom j stapa u lj (zdravlju, ljubavlju, kaplju, grmlje...)

NAGLASCI - istodobni ostvaraj jaine, duine, tona kojim istiemo jedan slog u rijei - dugosilazni naglasak [mre; prvda, dan, sin, tijelo] - dugouzlazni naglasak [rka; tma, glava, rijeka]
10

- kratkosilazni naglasak [ka; slma, san, ljeto] - kratkouzlazni naglasak [nga; vda, staza, zemlja, selo] Pravila naglaavanja: 1. jednoslone rijei imaju samo silazne naglaske 2. dvoslone rijei imaju bilo koji naglasak samo na prvom slogu 3. troslone i vieslone rijei imaju bilo koji naglasak na prvom slogu, a na unutarnjem samo uzlazne 4. naglasak ne moe stajati na posljednjem slogu (osim kod rijei stranog podrijetka meni, tabu) - zanaglasna duina: nalazi se samo u zanaglasnim slogovima (-) Nenaglaene rijei (nenaglasnice) - zanaglasnice (naslonjenice, enklitike): s naglaenom rijeju ispred sebe ine jednu naglasnu cjelinu (me, mi, te, ti, ga, mu, nj, joj, je, ju, si, se, nas, nam, vas, vam, ih, im; nenaglaeni oblici prezenta i aorista pomonog glagola biti i htjeti, estica li) - prednaglasnice (prislonjenice, proklitike): s naglaenom rijeju iza sebe stapaju se u jednu naglasnu cjelinu (svi jednosloni prijedlozi, dvosloni prijedlozi meu, mimo, prema, preko, prijedlozi izmeu, iznad, ispod, ispred, veznici a, da, i, ni, estica ne)

MORFOLOGIJA - vrste rijei: a) promjenjive (imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi) b) nepromjenjive (prilozi, prijedlozi, usklici, veznici, estice) - morfem: najmanja jezina jedinica koja ima svoje znaenje - morf: izraz morfema - morfologija (oblikoslovlje): znanstvena disciplina koja prouava morfeme Vrste morfema: oblikotvorni: nose gramatiko znaenje rijei i slue za tvorbu oblika rijei (kol-a, N, jd., .r.); neke rijei imaju i tzv. nulti morfem (koji nema svoj izraz, no ima gramatiko znaenje - npr. grad - N, jd., m.r. rjeotvorni - za stvaranje novih rijei (kol, za kolarina, kolarac...) alomorf (varijanta istog morfema): poIrukIa - poIruIiti
11

 korijenski morfem: oznaava se slovom R, sredinji morfem prefiksalni morfem: ispred korijenskog, oznaava se slovom P sufiksalni morfem: iza korijenskog, oznaava se slovom S - morfemska analiza: rastavljanje rijei na morfeme (pred/kol/a) P R IMENICE - promjenjiva vrsta rijei kojom se imenuju bia, stvari i pojave konkretne ili stvarne (knjiga, ploa, olovka) apstraktne ili mislene (mata, dua, bijeg) ope imenice vlastite imenice - singularia tantum: imenice koje imaju samo jedninu (neke zbirne ili gradivne imenice kao mlijeko, snoplje, meso, bakar, pjevanje, zdravlje) - pluralia tantum: imenice koje imaju samo oblik za mnoinu (gae, grablje, ljestve, usta, vrata, lea) - neke imenice imaju dugu i kratku mnoinu: vitez vitezovi, vitezi (duga mnoina tvori se umetanjem morfema -ov kad je osnova nepalatal, odnosno -ev kad je osnova palatal, npr. zec zeevi, otac oevi - gramatike kategorije: rod, broj, pade - kosi (zavisni) padei: G, D, A, L, I - nezavnisni padei: N, V S

ZAMJENICE Osobne ili line: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona Posvojne: moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov Povratne: sebe, se Povratno-posvojna: svoj Upitno-odnosne: tko, to, koji, iji, kakav, kolik
12

Pokazne: ovaj, ovakav, ovolik, taj, takav, tolik, onaj, onakav, onolik Neodreene: netko, neto, nekakav, neiji, nitko, nita, itko, svatko, ma tko, tko god, bilo tko

PRIDJEVI - kazuju kakvo je to, ije je to i od ega je to - opisni, posvojni, gradivni, odreeni (odgovaraju na pitanje koji? i oznaavaju odreeni, izabrani predmet, pojam (crveni, uti, veliki cvijet), neodreeni (odgovaraju na pitanje kakav? i utvruju kvalitetu, osobinu, svojstvo predmeta (crven, ut, velik) - komparacija ili stupnjevanje pridjeva: pozitiv (bijel), komparativ (bjelji), superlativ (najbjelji)

GLAGOLI Glagoli po znaenju: glagoli radnje, stanja, zbivanja Glagoli po vidu: a) svreni: izriu radnju koja je svrena djelomino ili u cjelosti: dospjeti, proliti, dati, baciti b) nesvreni: izriu radnju koja u odreenom vremenu nije svrena: dospijevati, prolijevati, bacati, ubacivati, nalaziti Glagoli po predmetu radnje: a) prelazni: glagoli koji uza se imaju imenicu u akuzativu: Baka pee kolae. b) neprelazni: glagoli koji uza se nemaju imenicu u akuzativu: Djeak sjedi na klupi. c) povratni: glagoli koji uza se imaju povratnu zamjenicu sebe, se: Djeca se igraju.

JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI INFINITIV (neodreeni oblik): -ti: piti, pjevati, biti, pisati... -i: rei, stii, lei, pobjei... PREZENT (sadanje vrijeme): -em: tresem
13

-jem: pijem -im: mislim -am: itam AORIST (prolo svreno vrijeme; tvori se samo od svrenih glagola): -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe (odoh) -h, -, -, -smo, -ste, -e (udarih) IMPERFEKT (prolo nesvreno vrijeme; tvori se samo od nesvrenih glagola): - ah, -ae, -ae, -asmo, -aste, -ahu (zvah) -jah, -jae, -jae, -jasmo, -jaste, -jahu (bijah) -ijah, -ijae, -ijae, -ijasmo, -ijaste, -ijahu (vucijah)

PERFEKT (prolo vrijeme): Rekla sam neto. PLUSKVAMPERFEKT (pretprolo vrijeme): Bila sam rekla neto. Bijah rekla neto. FUTUR I. (budue vrijeme): Rei u neto. FUTUR II. (predbudue vrijeme): Budem rekla neto.

GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI: -o, -ao, -la, -lo, -li, -le, -la (radio, pisao) GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI: -n, -t, -en, -jen (napisan, okrenut, udaren, oguljen)

Glagolski naini: IMPERATIV (zapovjedni nain) itaj! Neka ita! (u 3. l dodajemo neka) KONDICIONAL I. (pogodbeni nain; sadanjost, svevremenost): Rekla bih neto. KONDICIONAL II. (pogodbeni nain; prolost): Bila bih rekla neto. OPTATIV (eljeni nain) GLAGOLSKI PRILOZI
14

a) sadanji (tvori se od nesvrenih glagola): udarajui b) proli (tvori se od svrenih glagola): udarivi

BROJEVI - glavni: osnovni (jedan, dva...) izvedeni (jedanaest, dvanaest...) - redni - brojevne imenice: znaenjem brojevi, a oblikom imenice (dvije, dvoje, dvojica) - brojevni pridjevi: rijei znaenjem brojevi, a oblikom pridjevi (dvoja) - brojevni prilozi: znaenjem brojevi, oblikom prilozi (dvadesetak)

PRILOZI: izraavaju okolnosti (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, koliinu) vrenja radnje PRIJEDLOZI: izraavaju odnose meu biima, stvarima, pojavama - s dativom: k/ka, nasuprot, unato, usprkos - s lokativom: na, o, po, prema, pri, u VEZNICI: povezuju rijei ili reenice USKLICI: izraavaju osjeaj, raspoloenje, zvuk (Uh!) ESTICE: slue za oblikovanje i preoblikovanje reenica i reeninih dijelova (zar, ne, li, god, ak, upravo, eto, eno, neka) TVORBA RIJEI - dio gramatike koji prouava promjenu oblika rijei po kojoj dobivamo nove rijei - granica izmeu tvorbenih jedinica: tvorbeni av: pliva-ica Tvorbeni naini: Izvoenje: a) sufiksalna tvorba: najei tvorbeni nain u hrvatskom jeziku (pis-ac, brij-a, zlat-an) b) prefiksalna tvorba: tvorbenoj se osnovi predmee tvorbeni prefiks (pred-kola, ne-red)

15

c) prefiksalno-sufiksalna tvorba: uz tvorbenu se osnovu istovremeno vee prefiks i sufiks (pred-kol-ski, pri-mor-ski) Slaganje: - ako je tvorenica u tvorbenoj vezi s dvjema rijeima zove se sloenica, a takav nain tvorbe slaganje a) slaganje: tvorenica nastaje od dvaju osnovnih leksema pomou spojnika ili interfiksa (tu ulogu imaju samoglasnici o, e, i), a takvim nainom nastaju: - iste sloenice: dom-o-ljub, roman-o-pisac (imaju jedan naglasak) - polusloenice: rak-rana, spomen-ploa (imaju dva naglaska, povezani spojnicom, prvi dio se ne sklanja) b) srastanje: najmanje dvije osnovne rijei srastaju u tvorenicu: kuevlasnik, dangubiti c) sloeno-sufiksalna tvorba: sloenica nastaje istovremenim djelovanjem dvaju tvorbenih naina: slaganja i sufiksalne tvorbe: deset-o-godi-nji, osnovn-o-kol-ac Postoje i ovi naini tvorbe: - mocijska tvorba: tvorba imenice jednog roda od imenice drugog roda s razlikom u spolu, zec zeica, lisac lisica - preobrazba: prijelaz jedne rijei iz jedne vrste u drugu: imenica, pridjev mlada, imenica Hrvatska i pridjev hrvatska - kratice: nastanak nove rijei skraivanjem drugih (Nama Narodni magazin)

SINTAKSA - sintaktike jedinice: rije, sintagma, reenica - sintagma (spoj rijei): sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dvije punoznane rijei koje su meusobno povezane Sluba rijei u reenici: subjekt, predikat, atribut, apozicija, prilone oznake Gramatike veze meu lanovima sintagme: - sronost (kongruencija): glavna i zavisna sastavnica podudaraju se u rodu, broju i padeu (crvena jabuka, dobri uenici) - upravljanje (rekcija): glavna sastavnica upravlja gramatikim svojstvima zavisne sastavnice (gledamo televiziju; malo sree; pisati pismo)
16

- pridruivanje: zavisna je sastavnica nepromjenjiva (trimo brzo, vrijedno raditi) Reenica bez predikata: krnja (eliptina), Luda no! Vatra! Poar! Reenica bez subjekta: besubjektna (subjekt se ne moe odrediti), Odnekud bruji. Trebalo bi nekamo pobjei. Reenica s neizreenim subjektom: Nisam znala. Zato dolaze? Nezavisno sloene reenice sastavne: i, pa, te, ni, niti rastavne: ili suprotne: a, ali, nego, ve, no iskljune: samo, samo to, tek, tek to, jedino, jedino to zakljune: zato, stoga, dakle reenini niz - zarezom se odvajaju suprotne, iskljune i zakljune reenice

Zavisno sloene reenice subjektna: Tko najbolje napie ispit, ii e na izlet. objektna: On trai to je najbolje. Ispriat u ti koga sam vidjela. predikatna: Djevojka je da bolje nema. atributna: Dola je djevojka koja je moj kuma. Imala je deka koji je bio profesor. Prilone: mjesna, vremenska, nainska, uzrona, namjerna, posljedina, pogodbena, dopusna

LEKSIKOLOGIJA - jezikoslovna disciplina koja prouava leksik - leksem (gr. lexis rije): ukupnost svih oblika koje ima jedna rije (jednoznanica ili vieznanica, ukupnost svih sadraja i izraza neke rijei) - jezikoslovlje ili lingvistika: znanost koja prouava jezik - semantika: dio znanosti o jeziku koji se bavi prouavanjem sadrajne strane jezinog znaka
17

- metafora: prijenos znaenja po slinosti (On je lav. snaan kao lav) - metonimija: prijenos znaenja po stvarnim odnosima / prijenos znaenja po bliskosti, itam Krleu. itam njegovo djelo - homonimi: leksemi jednakog izraza, a razliitog sadraja (rak - ivotinja, bolest) - homografi: rijei razliitog znaenja koje se isto piu, a razliito izgovaraju (ps - ps, lk lk) - homofoni: rijei razliitog znaenja koje se isto izgovaraju, a razliito piu (Rijeka i rijeka, Vinja i vinja, japanka i Japanka) - sinonimi: rijei istog ili slinog sadraja, a razliitog izraza (tuga, alost) - antonimi (suprotnice): parovi rijei suprotnoga znaenja (lijepo runo, iv mrtav, crn bijel otvoriti zatvoriti, oenjen neoenjen)

Vremenska raslojenost leksika: aktivni i pasivni Aktivni leksik - sadri sve uobiajene opeupotrebne rijei koje su svaom govorniku poznate i koje nisu zastarjele Pasivni leksik - sastoji se od zastarjelih rijei koje vie nisu u uporabi, ali i od rijei koje jo nisu ule u opu uporabu Arhaizmi su leksemi koji su iz aktivnoga leksika preli u pasivni leksik zbog unutarjezinih razloga (npr. vra nekada je to bio naziv za lijenika). Historizmi su leksemi koji su preli u pasivni leksik zbog izvanjezinih razloga (nestali su predmeti, pojave koje su oni oznaavali), npr. ljivari predstavnici nieg plemstva u nekadanjoj Hrvatskoj; ban, kmetstvo. Nekrotizmi: leksemi znaajni za leksik nekog pisca, nikada nisu postali dijelom opeg leksika (npr. ljesit (drven) - Brne Karnaruti) Leksik na prijelazu - zastarjelice: leksemi koji se nalaze u prijelaznom leksikom sloju (milicija, drug)
18

- pomodnice: leksemi koji oznaavaju neku pomodnu pojavu (bekemica, ilterica) - oivljenice: leksemi koji se iz pasivnog leksika postupno vraaju u aktivni (djelatnik, dunosnik, putovnica, pristojba, tisua) - neologizmi ili novotvorenice: leksemi na granici ktivnog i pasivnog, zatipak (tipfeler)

FRAZEMI - ustaljeni izrazi sastavljeni od dviju ili vie punoznanica, npr. hladan kao pricer, dosadan kao u, vrijedan kao mrav, spor kao pu - frazeologija jezikoslovna disciplina koja prouava frazeme - obiljeja frazema: - sastoji se od najmanje dviju punoznanica od kojih se nijedna ne smije izostaviti, niti one mogu zamjenjivati mjesta - znaenje frazema nastaje tako to barem kod jedne od punoznanica mora doi do znaenjske preobrazbe Podjela frazema prema vrsti sredinje punoznanice: imeniki (kamen smutnje), pridjevski (mrtav umoran), glagolski (vedriti i oblaiti), priloni (bre-bolje) prema sintaktikom ustrojstvu: frazemi reenice (Obilazi kao maak oko vrue kae.), frazemi sintagme (ni u ludilu) prema podrijetlu nacionalni frazemi (mirna Bosna), prevedeni frazemi, frazemi biblijskog podrijetla (ekati manu s neba), antikog podrijetla (Kocka je baena.), stranog podrijetla (npr. franc. noir sur blanc crno na bijelo); Posuenica je rije posuena iz nekog jezika. Leksiko posuivanje svako je preuzimanje odreene jezine jedinice iz jednog jezika u drugi. Vrste posuenica internacionalizmi (posuenice koje u vie jezika imaju gotovo isti izraz i upotrebljavaju se u jednakom znaenju), npr. turizam, agencija, policija, demokracija tuice (posuenice koje se nisu u potpunosti prilagodile normama hrvatskoga jezika), npr. iri, intervju, taksi, bistro, ou egzotizmi (rijei koje oznaavaju neku nacionalnu posebnost), npr. sombrero,
19

lazanje, votka, bor eponimi (nazivi nastali prema imenu koje je postalo naziv), npr. ilet, kaladont, aspirin, penkala, petrarkizam Onomastika imenoslovlje, dio leksikologije koji prouava imena antroponimi osobna imena, nadimci, prezimena toponimi imena mjesta (ojkonimi/ekonimi imena naselja; oronimi imena gora; hidronimi imena voda) - etnici - imena su stanovnika naseljena mjesta (Zagrepanin, Kutinjanin) - ktetici - posvojni pridjevi izvedeni od imena naseljena mjesta (rijeki, osjeki)3 - egzonimi su pohrvaeni nazivi za strane toponime, nastala zbog dodira kultura i jezika (Budimpeta - Budapest, Rim - Roma, Be - Wien) RJENIK rjenik knjiga koja sadri rijei nekoga jezika s objanjenjima rjenici enciklopedijski enciklopedije opi; jednojezini, dvojezini, mali ili depni, srednji ili priruni, veliki, opejezini, posebni ili specijalni leksikograf osoba koja sastavlja rjenik; leksikografija znanost o rjenicima natuknica ili lema rije koja se u rjeniku objanjava Podatci koji se u rjeniku donose iza natuknice zovu se odrednice.

Ako se izvode od stranih imena, mogu se fonetizirati (pisati po izgovoru), a mogu se pisati etimoloki do tvorbenog ava, a zatim se dodaje dometak (sufiks), ali je preporuljivije fonetizirati. njujorki, lajpciki ili newyorki, leipziki

20

POVIJEST JEZIKA

SREDNJOVJEKOVNA PISMENOST (9./10. st. 15. st.) poetak hrvatske pismenosti i knjievnosti hrvatska srednjovjekovna knjievnost je trojezina (hrvatski, latinski, staroslavenski) i tropismena (glagoljica, latinica, irilica) pojava tiskanih knjiga 15. st.: knjievnost na latinskom jeziku (hrvatski pisci ukljuuju se u europski kulturni krug): Marko Maruli, Juraj igori, Iannus Pannonius - Ivan esmiki) Najstariji zapisi TRPIMIROV NATPIS - najstariji natpis na latinskom jeziku u kojem se spominje ime jednog hrvatskog vladara (845. - 864.) BAANSKA PLOA - darovnica kralja Zvonimira crkvi svete Lucije - pisana je uglatom glagoljicom i hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika (oko 1100.) POVALJSKA LISTINA - najstariji benediktinski hrvatski iriliski rukopis (1184.) INKUNABULE: Prva tiskana knjiga u Europi bila je Guttenbergova Biblija iz 1455. - prva hrvatska tiskana knjiga: Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. Nakon Misala, 1491. tiskan je Brevijar po zakonu rimskoga dvora Te se dvije knjige nazivaju hrvatskim inkunabulama (inkunabula je latinska rije, a znai kolijevka), to je naziv za knjige tiskane u rano vrijeme tiskarstva, do 1500. g.
21

16. STOLJEE razvijenost dubrovako-dalmatinske knjievnosti (glavni predstavnici: Marko Maruli, Dore Dri, iko Meneti, Hanibal Luci, Petar Hektorovi, Marin Dri) s akavskoikavskim jezinim elementima Prvi hrvatski tiskani rjenik: Faust Vrani, Dictionarium quinquae nobillissimarum Europae lingvarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (1595.) - Rjenik pet najuglednijih jezika: latinskog, talijanskog, njemakog, dalmatinskog i maarskog 17. STOLJEE Ozaljski krug pisaca (Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ivan Belostenec) njeguje mjeoviti tip knjievnog jezika u kojem se isprepliu sva tri narjeja. Dubrovako-dalmatinski krug pisaca (Ivan Gunduli, Junije Palmoti, Ivan Buni Vui) njeguje tokavsku ikavicu. Najpoznatiji predstavnik knjievnosti na kajkavskom narjeju je Juraj Habdeli. isusovci diljem Hrvatske otvaraju kole Prva hrvatska gramatika: Bartol Kai (Bartholomeus Cassius), Institutionem linguae illyricae libri duo (1604.) - u prijevodu naslov Kaieve gramatike glasi Dvije knjige temelja ilirskoga jezika - Kai prvi u cijelosti preveo Bibliju na hrvatski jezik, ali taj je prijevod ostao u rukopisu Rjenici: - prvi kajkavski rjenik: Juraj Habdeli, Dictionar ili rei slovenske (1670.) - Jakov Mikalja, Blago jezika slovniskoga (1649.; trojezini(hrvatskotalijansko- latinski)

18. STOLJEE Kod mnogih pisaca ovoga razdoblja vidljiva je prevlast novotokavskog narjeja (Andrija Kai Mioi, Matija Antun Reljkovi, Antun Kanili). Ta prevlast tokavtine utjecat e na izbor tokavtine kao temelja standardnom jeziku. Pavao Ritter Vitezovi iznosi misao da se svaki glas treba biljeiti uvijek istim i jednim znakom te predlae neka grafijska rjeenja. Najznaajnija jezikoslovna djela u 18. stoljeu: - Ardelio della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (1728.: Rjenik talijanskolatinskoilirski; prvi je sastavlja rjenika koji uz natuknice donosi i primjere iz knjievnosti

22

- Ivan Belostenec, Gazophylacium seu latinoillyricorum onomatum aerarium (1740.); Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica rijei; najopseniji kajkavski rjenik (s akavskim i tokavskim rijeima) 19. STOLJEE Pretpreporodna djelatnost Pretpreporodna je djelatnost vezana uz djela i inicijative trojice hrvatskih velikana: ime Starevia, Maksimilijana Vrhovca i Antuna Mihanovia. Preporodna djelatnost Sredinja osoba jezine reforme hrvatskoga narodnog preporoda jest Ljudevit Gaj Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana, 1830. - lanak Pravopisz (u Danici), 1835. - 1835. pokree novine prvo na kajkavskom, 1836. novine mijenjaju naziv, izlaze na tokavtini - Gajevi suradnici i sljedbenici: Vjekoslav Babuki, Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga, 1836. Antun Maurani, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike, 1839. Slovnica hervatska,1859. - Gajevi protivnici: Ignac Kristijanovi i Ante Kuzmani

23

20. STOLJEE I. razdoblje (1901. 1918.) Poetak XX. st. obiljeen je djelovanjem hrvatskih vukovaca jezikoslovaca koji prihvaaju jezina i pravopisna rjeenja Vuka Stefanovia Karadia. To su i Ivan Broz i Franjo Ivekovi, autori Rjenika hrvatskoga jezika, 1901. Od dijalektalnih pjesnika najznaajniji su: Antun Gustav Mato, Fran Galovi, Dragutin Domjani i Vladimir Nazor. II. razdoblje (1918. 1941.) Navedeno je razdoblje omeeno dvama politikim dogaajima: 1918. nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1941. Nezavisna Drava Hrvatska. Nastojanje izjednaavanja hrvatskoga i srpskoga jezika. Ponovo izlazi Pravopis Ivana Broza (prvo je izdanje tiskano 1892. i ta se godina rauna kao godina prihvaanja vukovskog jezinog opredjeljenja u Hrvatskoj. U naslovu izdanja rabe se izrazi: hrvatski ili srpski jezik (Pravopis hrvatskoga ili
24

srpskoga jezika) i hrvatskosrpski jezik (Pravopis hrvatskosrpskoga jezika). Pokretanje asopisa Hrvatski jezik iji je urednik hrvatski filolog Stjepan Ivi, vrhunac dijalektalne knjievnosti je djelo Miroslava Krlee, Balade Petrice Kerempuha (1936.). III. razdoblje (10. travnja 1941. svibanj 1945.) 10. travnja 1941. uspostavljena je Nezavisna Drava Hrvatska, to na jezinom planu znai elju za istoom hrvatskoga jezika i brigu za povratkom potiskivanih hrvatskih rijei. Radi toga je osnovan i Hrvatski dravni ured za jezik koji se brinuo o istoi i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi i koji je 1942. sastavio Koriensko pisanje i 1944. Hrvatski pravopis.

IV. razdoblje (1945. 1990.) U prosincu 1954. u Novom Sadu odran je sastanak (tzv. Novosadski dogovor) na kojem je dogovoreno da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora ekavksim i ijekavskim. Ravnopravna su i oba pisma: latinica i irilica. U nazivu jezika istiu se oba dijela: hrvatskosrpski i srpskohrvatski. 17. oujka 1967. u listu Telegram objavljena je Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika kojom se trai: stvarna ravnopravnost slovenskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog jezika te uporaba hrvatskog jezika u kolama, medijima i javnim ustanovama. Deklaracija i njezini potpisnici doivljavaju politiku osudu. Godine 1971. Stjepan Babi, Boidar Finka i Milan Mogu objavljuju Hrvatski pravopis koji je zabranjen i prije nego to je objavljen. Godinu dana poslije izdala ga je hrvatska emigracija u Londonu zbog ega je pravopis i nazvan londoncem. V. razdoblje (1990. 2000.) Brojna jezikoslovna djela koja nastaju u tom razdoblju posljedica su promijenjenih politikih okolnosti. Godine 1990. u Hrvatskoj dolazi do prvih viestranakih izbora, do konstituiranja demokratski izabrane vlasti i do donoenja Ustava Republike Hrvatske. Nakon osamostaljivanja Hrvatske i njezina meunarodnog priznanja njeguje se hrvatski jezik.

LITERATURA: Teak, Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, 1994., Zagreb Babi, Ham, Mogu, Hrvatski kolski pravopis, K, 2005., Zagreb 25

Zrinanjin, Snjeana, Hrvatski na dravnoj maturi - pravopis/gramatika/povijest jezika, 2012., Zagreb Zrinjanin, Snjeana, Hrvatski na dravnoj maturi, k. 2012./13., 2012., Zagreb Zrinjanin, Snjeana, Hrvatski na maturi, K, 2001., Zagreb

26