Tako je govorio Bhishma

Prie iz Mahabharate
AKAL I TIGAR
Krunski dragulj indijskog mudrog uenja
Sastavio i prepriao J oachim G.W.Ickrath
SADRAJ
PREDGOVOR
UVOD
PROLOG
POGLAVLJ E 1
akal i tigar
POGLAVLJ E 2
Maak i mi
POGLAVLJ E 3
Ptica Pujani
POGLAVLJ E 4
Smjena vremena
POGLAVLJ E 5
Leinar i akal
POGLAVLJ E 6
Drvo Shalmali
POGALVLJ E 7
Golub i ptiar
EPILOG
NAPOMENE
PREDGOVOR
Ovim tomom ivotinjskih basni i epizoda iz Mahabharate
u rukama drimo malu dragocjenost: blago iskustva
preivljenog ivota unazad nepoprativog broja generacija.
Nekada dio indijskih mudrih uenja, ove odabrane prie
nas i nakon stoljea, ak i milenija poslije svoga nastanka
dubinom svojih spoznaja mogu inspirisati na razmiljanje i
svojom nam ljepotom priiniti radost. Zahtjevan poduhvat
dakle, da se iz mnotva tesktova izaberu i sastave one episode
koje nam u obliku ivotinjske poezije sa praktinom
vezom sa ivotom, poentiranim prikazom i iznenaujuim
preokretima posreduju spoznaje, a da pri tome pred nama
ne mau kaiprstom.
Fabula (lat.) znai pria, a fabuliranje je uvijek nain saoptavnja,
dakle put od jednog ka drugom, od nekadanje
pripovjedake zajednice i ovjeka, koji sada, ovdje i danas,
slua ili ita ove prie. Iz toga nastaje sudjelovanje u nastavljanju
prenoenja kulturnog dobra, ukoliko se prihvati
ova pripovjedaka tradicija koja prenosi mudrost starih naroda.
Ovaj put se kree tamo-ovamo, on nije jednostran i u
tom svom pokretu on postaje znak povezanosti i umreavanja
izmeu starog i novog.
Pripovjedanje kao takvo se ovdje pokazuje kao put ka
spoznaji kroz fabulu od samog poetka, od problematine
situacije, formulisanja pitanja, kretanja, kojekakvih susreta
sa ovjekom, ivotinjom, Bogom i demonom, sve do kraja
iz kojeg se raaju novi putevi. Tako kraj ove prie moe
postati novi poetak, kada se nameu neka pitanja i kada
se budi mata. Sve je prolazno i kree se poput spirale koja
vodi do sopsvtene sredine. Pria nas vodi kroz nevjerovatne
dogaaje, putanjom problematine radnje tokom koje
bivamo testirani. To je takoer put slobode, slobode imaginacije,
na bini unutranjeg deavanja, kada sami za sebe
vagamo stvari, poredimo ih i kreemo putem udnovatog
ivota.
ta je na primjer initi kada se jedno duboko prijateljstvo
usljed nesretnih okolnosti pretvori u izvor patnje, kao
u prii o ptici Pujani i kralju Brahmadatti? Da li postoji
nova ansa za povjerenje nakon izdaje ili ne? Kako nastaje
prijateljstvo ili neprijateljstvo? Cijeli ivot je jednaina
i na nama je da prepoznamo - tako je bilo nekada davno i
tako je i danas. Prije nego je Yudhisthira prihvatio vladavinu
svojim kraljevstvom, on je Bhishmi - koji je leao na
udnovatoj samrti, kako je to i priliilo jednom velikom
borcu - postavio mnoga pitanja o obavezama kralja. Cesto
je Bhishma svog neaka pouavao priom.
Ono to je Robert Musil u Skicama (1918) notirao kao
smisao i korist literature, vai i za ove tekstove, da je njihov
zadatak ... da uvijek iznova pronalaze nova rjeenja i
smisaone cjeline, konstalacije, da otkrivaju variable, postave
prototipove tokova deavanja, primamljive uzore kako
se moe biti ovjek, istraivanje unutranjeg ovjeka."
Pripovjedakom lakoom, bez direktorskog stava koji
primorava na oprez, u odori flore i faune pronai unutranjeg
ovjeka - to je ono to nam nude ove sabrane prie.
Lakonogo, okretljivom opuenou duha i rairenih ruku
za Boije darove vedskih mudrosti moemo kroiti u
kulturni krug indijskog podkontinenta. Azijske kulture zahvaljujui
meditativnim tehnikama posjeduju prednost da
prevaziu zapadnjako razdvajanje tijela i due, individue
i drutva. Uenje, uitak i igra se bez primoravanja prelijevaju
jedno u drugo i jedno se oslikava u drugom.
Krishna u noi punog mjeseca plee sa svim svojim gopijama
rasa-ples; vjeno kolo postanka i prestanka u isto
vrijeme. Ovdje objavljene prie su dio tog plesa jer pokreu
neto tako to djeluju, tako to nas iznutra vesele. To
ostaje da se poeli svim itatelj kama i itaocima.
Marcella Berger-Schafer
UVOD
Mahabharata, iz koje su preuzete ovdje objavljenje
prie je zapravo najdui spjev svjetske
literature. Izvorni tekst je napisan na sanskritu
i sastoji se od osamnaest knjiga (Parvan) i jedne koja je
dodatak (Khila) i koja vai kao devetnaesta knjiga, Harivamsa.
Ukupno djelo se sastoji od preko 106.000 dvostiha
(Sloka). Autorom epa smatra se u mnogim priama slavljeni
Vyasa, koji se smatra literarnom inkarnacijom Boga.
U glavnoj radnji Mahabharata pria o neprijateljstvu i intrigama
dvije sprijateljene porodice koje su se do nestanka
borile za kraljevsku ast. Izmeu toga se deavaju mnogi
juristiki, filozofski i religijski ekskursi. Moralno djelovanje
knjige doputa poreenje sa Biblijom. Mahabharatha
kao izvor zauzima centralnu poziciju u sanskritskoj literaturi.
U glavnu radnju su upletene epizode i poune prie, koje
su tako mogobrojne da u mnogim dijelovima preplavljuju
glavnu radnju. Za itaoca je nerijetko izazov ne izgubiti iz
vida tok radnje. Uvijek se priaju prie koje se glede svoje
zatvorenosti mogu itati i zasebno, a da iskaz i sadraj
ne bivaju kontaminirani. Klasini primjer je pria o Nali i
Damayanti (Nalopakhyana), koju mudrac Brihadasva pria
prognanom Yudhisthiri kako bi ga utjeio. U Mahabharathi
se mogu nai kako prie tako i parabole. Ovdje se treba
spomenuti poznata parabola o ovjeku u bunaru, koju
Vidura pria slijepom kralju Dhritarashtri. Osim ovakvih,
takoer ima i puno ivotinjskih parabola. U pripovjetkama
se ivotinjama i drveu dodjeljuju razum i govor kako bi
ih se uzdiglo do ogledala ovjejeg. Tako se moral i pamet
steeni ivotom pregledno prezentiraju. Ovdje objavljeni
tekstovi se nalaze u antiparvanu, knjizi mira, sa uenjima
Bhishme koji je na samrti na krevetu od strijela i koji ta
uenja prenosi svom neaku Yudhisthiri, buduem kralju i
vladaru zemlje.
Prie koje Bhishma ovdje pria pune su poreenja i slika.
Za njih vai ono stoje J oseph Ratzinger u svojoj knjizi
"Isus iz Nazareta" formulisao sa univerzalnim znaenjem:
"Priom koja se pria kao primjer, jedna stvarnost koja je
do sada bila izvan vidika onoga kome se priala, tako se
pribliava njegovim mislima. Pripovjeda eli pokazati kako
se u jednoj stvarnosti koja spada u njegov opseg spoznaje
moe prepoznati ono, to onaj koji je postavljao pitanja
do sada nije spoznavao. Pripovjetkom ili poreenjem on
mu pribliava neto daleko, tako da se preko mosta te pripovjetke
dolazi do onoga stoje do tada bilo nepoznato. Pri
tome se radi o dvojnom kretanju: s jedne strane pria pribliava
u blizinu sluaoca ono to je bilo udaljeno, s druge
strane se slualac time i sam dovodi na put.
Veliku ulogu u tim didaktikim dijelovima epa igra pojam
karme, stalnog djelovanja koje za posljedicu ima dobru
ili lou reakciju. Posebno upeatljiva je pria iz ove
knjige, pria o leinaru, akalu i mrtvom djetetu.
Iznad svih ovih didaktikih i filozofskih principa, pa i
iznad cijelog sadraja se uzdie Boiji spjev, Bhagavad-
Gita (B.G.). Prema svom sadraju ona je pouan spjev
koji izlae filozofske, etike i religiozne misli. Govornik
ovog spjeva je ri Krishna, koji se pojavljuje kao Svevinja
Boanska Osoba, a slualac je Arjuna, koji prima uenje
nasred bojnog polja prije borbe.
Spjevovi esto ispriaju vie istina o ljudima, narodima
i kulturama nego to to ini dnevna lavina informacija
objektivnih vijesti. Mahabharata predstavalja neiscrpan
izvor staroindijskog znanja i reflektuje mnoga stoljea razvoja
indijskog drutva.
PROLOG
Suta Gosvami ree:
"Nakon to je kralj Yudhisthira Bhishmadeva
uo kako prodorno pria, pitao ga je
u prisustvuh svih velikih rsija o
najhitnijim naelima razliitih
religijskih obaveza."
Bhagavad Purana, 1. pjevanje, poglavlje 9, stih 25
POGLAVLJE 1
AKAL I TIGAR
Kralj Yudisthira rece: "Mnogi ljudi na ovome svijetu
se spolja ine veoma mirnim, ali njihovo
bie zapravo nije osloboeno od strasti. Pored
toga postoje osobe koje zaista jesu mirne i osloboene sve
strasti, ali se spolja ne ine takvim. Kako mogu prepoznati
te osobe?"
Na ovo znaajno i dobro promiljeno pitanje Bhishma
je kralju ispriao staru priu o dijalogu izmeu akala i tigra.
ujte sada paljivo ovu pripovjetku.
Nekada davno ivio je kralj imena Paurika u nadasve
bogatom i prekrasnom gradu Purika. Taj kralj je imao najgori
karakter i nalazio je zadovoljstvo u tome da vrijea
druge. Na kraju njegova ivota stigla ga je neeljena sudbina.
Zbog posljedica svojih loih djela tokom ivota u ljudskom
obliku on se ponovo rodio kao akal. Poto se mogao
sjetiti svojih prijanjih loih djela, bivao je preplavljen mukama
u situaciji u kojoj se sada naao. Na to se podvrgao
strogom pregaranju i odrekao se svake vrste mesne hrane,
ak i ako su mu je drugi donijeli. To je imalo za posljedicu
da je postao jako suosjeajan prema drugim ivim biima,
iskren u svom govoru i veoma odluan u praenju strogih
zavjeta koje je poloio. J eo je samo u odreena vremena
i to iskljuivo voe koje je padalo s drvea. Ovaj akal je
ivio blizu mjesta na kojem su se spaljivali leevi i osjeao
se veoma ugodno na tom mjestu koje mu je sudbina dodjelila.
Postoje to bilo mjesto njegova roenja, on nikada nije
osjetio potrebu da zamjeni svoj dom za neki ljepi predio.
Meutim, ostali akali na duge staze nisu mogli podnijeti
istou njegovog djelovanja i stoga su se trudili da promijene
njegovo miljenje. Puni poniznosti i skromnosti rekli
su mu ove rijei: "Iako ivi na ovom groznom mjestu gdje
se spaljuju leevi, ipak eli zadrati isto ponaanje. Zar
se ta odluka ne zasniva na tvom pogrenom shvatanju, s
obzirom na to da si po prirodi neko ko jede leinare? Budi
jedan od nas. Snabdjet emo te obiljem hrane. J edi ono to
ti je predvieno i odustani od tog vrlog ponaanja."
Kada je akal spazio taj govor Svojih, odgovorio im je
sa dobro promiljenim i upeatljivim rijeima: Moje je
roenje nie vrste. Ali ponaanje odreuje pripadnost rasi
i rodu. Ako sam roen u nioj rasi, to nije razlog da i
djelujem kao nie bie. Ponaanje i postupanje odreuju
rasu i pripadnost, a ne obrnuto. Tako u svakoj rasi mogu
postojati potena iva bia. elim da se ponaam tako da
se moje ime potuje. Iako je ovo mjesto na kojem se spaljuju
leevi moj dom, ipak potujte moj zavjet. Na posljetku
je sopstvena volja uzrok svaijih djelovanja. Nain ivota
koji preuzimamo sami za sebe nije uzrok pobonih djela
koje izvravamo. Ako neko ko ivi vrlim ivotom, ubije
brahmana, nee li se tada za njega zakaiti grijeh ubistva
svetenika? S druge strane, ako neko pokloni kravu i mimo
toga ne prati posebno regulisan nain ivota, nee li
to darivanje za njega tada biti korisno? Voeni eljom za
postizanjem prijatnog, vi ste samo zaokupljeni time da napunite
svoja gladna usta. Zasljepljeni ludou, vi ne vidite
nedostatke u ovom svijetu koji prate sve rezultate. Ne
elim predvoditi promjenu vaih ivota koja je ovdje i sada
loa isto kao to e biti i u budunosti. Poto je oznaena
prijekornim gubitkom vrlina, to samo dovodi do nezadovoljstva
i iskuenja."
J edan tigar, koji je bio slavan zbog svoje hrabrosti, uo
je ovaj zapanjujui govor i u akalu je prepoznao uenjaka
izvanredna ponaanja. Iznio mu je potovanje koje je on
sam oekivao da dobije i izrazio je elju da ga zaposli kao
svog ministra. Tigar ree: 0 ti dostojni, prepoznajem tvoje
sposobnosti. Preuzmi na mojoj strani poslove u vladi.
Sve e se tvoje elje ispuniti, a sve nepoeljno e se drati
daleko od tebe. to se mene tie, ja sam veoma protivne
prirode, o tome te elim informisati na samom poetku.
Ako se bude ponaao prijateljski i paljivo, to e za tebe
biti od koristi i iz toga e nastati mnotvo prednosti."
Nakon to je akal kraljeve rijei sasluao s potovanjem,
blago je naklonio glavu i rekao pun skromnosti:
0, kralju svih ivotinja, tvoje rijei upuene meni dobro
ti pristaju. Takoer je pohvalno da trai ministre koji su
upoznati sa svim svjetovnim stvarima i imaju bogat karakter.
Svoju mo ne moe odrati bez pomoi potenih ministara,
a nipoto uz podlog ministra koji prieljkuje kraj
tvog ivota. One ministre koji su ti odani, blagoslovljeni
mudrou i osloboeni pohlepe, pokvarenosti i podlosti,
koji su duhovno napredni i neovisni jedni o drugima, koji
imaju jedinu elju da ti pomognu na putu do pobjede
i koji konstantno djeluju za tvoju dobrobit, trebao bi potovati
na isti nain kao svoje roditelje ili uitelje. Ali, o
kralju dungle, ja sam sasvim zadovoljam svojom trenutnom
ivotnom situacijom. Nemam elju da je zamjenim
za neku drugu. Ne udim za skupim, izabranim uivanjima
niti za radou koja proizilazi iz njih. Uz to, moj se nain
ivota ne poklapa sa nainom ivota tvojih sluga. Ako oni
pokazuju podlo ponaanje, eljet e izmeu nas posijati neslogu.
Osim toga, ovisnost o izvanrednoj linosti ni u kom
smislu nije pohvalna ili poeljna. J a sam jedna ista dua i
osjeam se blagoslovljenim u najveoj mjeri. ak ni prema
grenicima ne uspjevam biti strog. Posjedujem jako iroke
vidike i odreenju pamet steenu ivotom na zemlji, a koju
znam primjeniti u svakodnevnom ivotu. Ne teim za
malim stvarima. Posjedujem veliku snagu i moja su djela
uvijek uspjena. Moje djelovanje nikada nije uzalud. Svaki
predmet poude mi je pristupaan. Nikada nisam zadovoljan
sa malim stvarima, nikada nisam sluio nikom drugom
i zbog toga nisam iskusan u sluenju. Po svojoj elji ivim
u umi. Svi oni koji ive na strani kralja moraju radi klevete
podnijeti mnogo patnje, a oni koji ive u umi i dre se
svojih zavjeta, mogu provoditi dane bez straha i jeze. Strah
koji se pokree u srcu onih koji su u slubi kralja sasvim je
stran ljudima, koji zadovoljno provode svoje dane u umi i
hrane se korijenjem i plodovima. J ednostavna hrana i pie
koji su dustupni bez velikog napora veoma se razlikuju od
izabrane hrane koja se mora nabaviti pod strahom i jezom.
Kada razmiljam o te dvije stvari dolazim do spoznaje da
srea moe postojati samo tamo gdje nema straha. Samo
nekolicina ljudi koja je u slubi kralja za svoja krenja pravila
biva pravedno kanjena. Meutim, mnogi drugi zbog
lanih optubi bivaju ubijeni. Ako me ti, o kralju, bez obzira
na ove okolnosti ipak eli za ministra, onda prije toga
s tobom elim sklopiti ugovor u kojem e se odrediti tvoje
ponaanje prema meni. Treba pomno pratiti rijei koje u
izgovarati u tvoju korist. Takoer kasnije ne bi trebao ukinuti
mjere koje e sada odrediti. Nikada neu pitati tvoje
ostale ministre za savjet. Kada bih to uinio, oni bi me optuili
za mnotvo greaka. Samo u tajnim savjetovanjima
izmeu nas dvojice u ti rei ta je za tvoje dobro. Nikada
me ne bi trebao pitati za savjet ako su u pitanju tvoji porodini
problemi. Nakon savjetovanja sa mnom nipoto ne bi
trebao kazniti ostale ministre. U stanju bijesa ne bi trebao
kanjavati ni moje sluge ni moju pratnju.
Kada se akal na takav nain obratio tigru, kralj ivotinja
je odgovorio: Neka tako bude!" i odao je akalu ast.
Tako je ovaj prihvatio poloaj ministra u slubi tigra.
Stari ministri koji su sada vidjeli kako se kralj prema
akalu ophodi sa strahopotovanjem, prema njemu su razvili
zavist i mrnju i poeli su da kuju planove protiv
njega. Ove zlobne osobe su se meutim najprije pokazale
kao naklone. Lanim prijateljskim ponaanjem su ga htjele
navesti na to da trpi sve njihove prekraje koje su pravile
na svojim pozicijama. Razbacivale su se tuim posjedom i
dovoljno dugo su ivjele od uitka svojih dodatnih prihoda.
Ali, otkada ih je akal nadzirao, postalo je nemogue
da prisvajaju stvari koje su pripadale drugim ljudima. U
svojoj bezgraninoj pohlepi za bogatstvom i uitkom one
su htjele obmanuti akala svojim sladunjavim rijeima i sa
namjerom da zavedu njegovo srce, ponudile su mu velike
svote novca. Priale su sladunjavo, a imale su otrov u
srcima. Poto je akal posjedovao veliku mudrost, on prema
ovim zavoenjima nije pokazao ni najmanje znakove
slabosti. Na to su se neki od njegovih protivnika dogovorili
i protiv njega sklopili pakt. Ukrali su meso koje je bilo
pripremljeno za tigra i za kojim je on jako udio i kriom
su ga sakrili u kui akala. akal je jako dobro znao ko je
ukrao meso i koje bio dio zavjere protiv njega. Ali, iako je
to sve znao, on je trpio te spletke iz jednog odreenog razloga.
Kada je prihvatio poziciju ministra, on je s kraljem
sklopio ugovor u kojem je izmeu ostalog pisalo: eli
moje prijateljstvo, ali nikada bez razloga ne bi trebao imati
nepovjerenje prema meni."
Kada je tigar osjetio glad i doao na objed, nije mogao
nai meso koje je trebalo biti pripremljeno za njega. Tada
je odmah naredio: Naite mi lopova!" Njegovi zlobni ministri
odmah su mu ispriali daje njegovo meso ukrao njegov
najueniji ministar koji je bio tako ponosan na svoje
znanje. Kada je tigar saznao za ovo nerazumljivo ponaanje
svog ministra, jako se razbjesnio i tako voen bijesom
odmah je naredio da se akal ubije. Za stare kraljeve ministre
sada je bio doao dugo oekivani trenutak obrauna
sa akalom. Rekli su tigru: Taj akal ne oduzima osnovu
ivota samo tebi, ve nama svima." Nakon to su kralju
tako predstavili situaciju, jo jednom su izriito skrenuli
panju na akalovu krau i rekli su: Pogledaj samo kakve
su prirode njegova djela. Za kakav bezobrazluk e jo biti
u stanju? Situacija uopte nije onakva kakva si mislio da e
biti. Njegove rijei zvue poteno, ali je njegovo ponaanje
krajnje zlo. On je zapravo jedan zlokobnik koji se prekrio
velom pravednosti. Njegovo ponaanje zaista nije nimalo
poteno. On je praktikovao odricanje samo zbog svojih
sopstvenih ciljeva i uz to je jo i pratio stroge zavjete. Ako
nam ne vjeruje, dat emo ti vidan dokaz."
Nakon to su govorili na takav nain, jednostavno su silom
upali u akalovu kuu i otrkili navodno ukradeno meso.
Nakon to se i sam tigar uvjerio u situaciju i nakon to
je meso bilo vraeno, on je naredio pogubljenje akala.
Kada je tigrova majka ula za sva ta deavanja, odmah
se pojavila na mjestu radnje. Rekla je: 0, moj sine, ne
bi trebao vjerovati tim lanim optubama. Voeni zaviu
i rivalitetom, zlokobne osobe jako asnim ljudima pripisuju
greke. Bia eljna svae ne mogu podnijeti uspon
konkurenta na osnovu njegovih uzvienih djela. Greke
se trae ak i kod iste due koja se podvrgne odricanju i
ivi jednostavnim, skromnim ivotom. I asketa, koji ivi u
umi i nikome ne ini nita na tetu ima prijatelje, neprijatelje
i one koji su prema njemu ravnoduni. Pohlepnici
mrze osobe ista karaktera. Lijen ovjek mrzi marljivog,
neobrazovan obrazovanog. Siromah mrzi bogataa, nepravednik
pravednika, runi mrzi lijepoga. Ali i neko ko
ima ravne noge moe ismijavati nekoga ije su noge krive.
Meu uenjacima kao i onim neuenim, pohlepnim i prevarantskim
mnogi su spremni da optue nedune osobe,
ak i kada bi ove zadnje posjedovale inteligenciju i vrline
Brhaspati, uitelja Bogova. Ako je stvarno tokom tvog odsustva
ukradeno meso iz tvoje kue, pomisli na to da akal
ne jede meso - ak ni onda kada mu ga drugi donesu. Da
bi otkrio pravog lopova trebao bi uzeti u obzir tu injenicu.
Zlikovci nekada izgledaju kao dobri, a oni koji su dobri se
nekada ine loim. U ivim biima se ispoljavaju mnoge
razliite osobine. Kako bi se saznalo ta je istinito, a ta ne,
stanje stvari bi se od sluaja do sluaja trebalo najdetaljnije
provjeriti. Nebeski svod nam se ini poput vrstog poklopca
na nekoj posudi. Svitac nam se ini kao varnica. Ali u
stvarnosti nebo nema kraj i svitac nije vatra. Zbog toga bi
trebao da razumije daje detaljno razmatranje stanja stvari
potrebano ve zbog stvari koje posmatramo naim nesavrenim
oima. ovjek koji donese odluku nakon detaljne
provjere na kraju ne mora da se kaje. Za kralja je lako osuditi
nekoga na smrt. Ali e sposobnost pratanja mone ljude
uvijek dovesti do slave. Imenovao si akala za svog ministra.
Na osnovu te odluke si od svih komijskih vladara
dobio mnogo pohvala i divljenja. Dobri ministri su rijetki.
akal ti je bio naklonjen. Umjesto da ga osuuje trebao bi
ga zatitii. Kralj kojeg njegovi ministri navedu na to da nedunog
proglasi dunim e jako brzo doivjeti svoj pad."
Nakon to je tigrova mama zavrila svoj govor, jedan
od potenih iz reda njegovih neprijatelja je istupio i stao
na stranu akala te iznio pravo stanje stvari o nainu na
koji je dolo do optube. Kada je nedunost akala izala
na vidjelo, njegov ga je gospodar, kralj, poastvovao i ponovo
prihvatio. Tigar je akala nekoliko puta zagrlio pun
privrenosti. Ali se akal, dobro upoznat s politikim naukama
i preplavljen patnjom, naklonio pred tigrom i zamolio
ga da snagom Pralaya-zavjeta (post do smrti) napusti
svoje tijelo. Tada je tigar vrlog akala pogledao oima
punim ljubavi i po svaku cijenu ga je htio odgovoriti od
te namjere. Kada je akal vidio tigra tako ganutog i punog
privrenosti, jo jednom se naklonio i grcajui rekao: "Nakon
to si me na poetku potovao, nakon nekog vremena
sam morao podnijeti tvoj prijekor. Zbog toga nije prikladno
da i dalje ostanem kod tebe. Sluge koje su nezadovoljne,
koje su prognane sa svojih pozicija ili im je oduzeta
ast koja im pripada, one koje su se same dovele u nevolje,
koje su unitili neprijatelji bijesom njihovog vladara, one
koje bivaju oslabljene, koje su ponosne ili ude za tim da
ostvare velike stvari, ali im se ne daju sredstva i mogunosti
da bi to uinili i sve one koje usljed bilo kakve uvrede
koja im je nanesena gore osvetnikom vatrom, sve one se
permanentno nadaju nekoj nesrei koja bi snala njihovog
gospodara. Zbog razoarenja naputaju svoga gospodara i
postaju djelotvorni alati u rukama njegovih neprijatelja. Ti
si me ponizio i liio moje funkcije. Kako bi mi ikada vie
mogao vjerovati? Kako bih ja ikada vie mogao ivjeti s
tobom? Bio si uvjeren u moje sposobnosti i dao si mi funkciju
i dostojanstvo. Svojom kletvom si prekrio ugovor
koji je postojao izmeu nas. Kada neko pred drugima hvali
potenje odreene osobe, on, u cilju zadravanja svoje vjerodostojnosti,
tu istu osobu kasnije ne bi trebao kuditi i nazivati
je zlobnom. Budui da me nisi potovao i cijenio, ja
u budunosti vie ne mogu biti siguran u tvoje povjerenje.
Nedostatak tvoga povjerenja me je doveo u stanje straha i
uasa. Tvoje nepovjerenje i moja prestraenost e ohrabriti
nae neprijatelje da trae prilike da bi nam nakodili. Tvoje
sluge, one koje stoje pod tvojom zatitom, bit e nemirne i
nezadovoljne. Takvo stanje ima mnoge mane. Za situaciju
u kojoj se prvo deava poastvovanje a zatim poniavanje,
mudraci smatraju da ne sluti na dobro. Isto tako je teko
rastaviti one koji su vrsto vezani. Kada se osobe nakon
razdvajanja ponovo priblie jedne drugima, njihov odnos
vie ne moe biti obiljeen privrenou. Ne postoji sluga
kojeg vodi iskljuivo elja da bude koristan svom gospodaru.
Sluba proizilazi iz vodilje da osoba bude korisna
svom gospodaru, ali i samom sebi. Svaka se radnja odvija
iz sopstvenog interesa. Nesebina djela su nadasve rijetka
na ovom svijetu. Kraljevi ija su srca nestalna i prevrtljiva
ne mogu dostii pravo poznavanje ljudi. Najvie jedan
od nekoliko hiljada je savren u svojim sposobnostima i
zbog toga bez straha. Kako uspon, tako se i ovjekov pad
prouzrokuje njim samim. Bogatstvo i siromatvo, ast i ponienje
mudrac smatra istim. On vidi jednakost svih ivih
bia, kako u njihovoj srei tako i u njihovoj patnji." Nakon
to je akal izgovorio ove pomirujue, vrlinom, radou i
koristi protkane rijei kojima je prosvijetlio kralja, povukao
se nazad u umu. akal se drao svog zavjeta posta i
nije sluao dalje molbe kralja. Do naputanja tijela ostao
je u dubokoj meditaciji, a kao rezultat svojih dobrih djela
vinuo se u nebesa.
POGLAVLJE 2
MAAK I MI
Yudhisthira ree Bhismi: "Rekao si mi da inteligencija
koja donosi predostronosti za budunost
odbija sadanju patnju. Ona je mnogo nadmonija
nad dokonosti koja samo vodi padu i unitenju.
Sada, djede, od tebe elim saznati koje je to ponaanje uz
iju pomo jedan kralj koji dobro poznaje spise ne ostane
bespomoan ili potiten u vremenu kada je okruen mnogim
neprijateljima. To je moje pitanje, a tebi predstoji da
me poui. Kako se mora ponaati kralj kada ga napadnu
mnogi neprijatelji? Kada kralja snae nevolja, najee se
neki neprijatelji urote protiv njega i ele ga poraziti. Kako
moe vladar koji je slab i bez saveznika ipak drati uspravno
svoju glavu, ak i onda kada se sa svih strana moni
kraljevi urote protiv njega? Kako se kralj u takvim vremenima
ponaa prema prijateljima i neprijateljima? Kada njegovi
prijatelji postanu neprijatelji, kako on onda jo moe
nai prijatelje? Protiv koga da ratuje, a s kim da sklopi prijateljstvo?
ak i ako posjeduje snagu i mo, kako da se
ponaa usred protivnika? Ovo pitanje smatram najhitnijim
meu pitanjima koja se odnose na kraljevske obaveze. Samo
neki su se sakupili ovdje pred tobom da uju odgovor i
niko osim tebe, koji je tako jako spojen sa istinom i kontrolie
svoja osjetila moe dati odgovor. Ti si u najveoj mjeri
sposoban za to. Molim te za odgovor na moje pitanje."
Na to ree Bhishma: "O Yudhisthira, ova pitanja su tebe
dostojna. Odgovor na njih je znaajan i radostan. uj
od mene o opepoznatim obavezama koje se preporuuju
u vremenima opasnosti i uzbune. Neprijatelj postaje prijatelj
i prijatelj moe postati neprijatelj. Uslovljeno mnogim
vanjskim okolnostima, tok ljudskog ivota je uvijek
neizvjestan. Zbog toga se preporuuje da se dobro ispitaju
odreeni uslovi i okolnosti datog vremena. Svojim neprijateljima
se ili treba vjerovati ili ratovati protiv njih. Nakon
detaljnog razmiljanja treba se sklopiti prijateljstvo sa inteligentnim
ljudima koji su ovjeku naklonjeni. ak i sa neprijateljem
se treba sklopiti prijateljstvo ako se time moe
spasiti sopstveni ivot. Budali u neznanju, koja nikada ne
sklapa prijateljstva sa neprijateljima, nikada nee poi za
rukom da dosegne do plodova kojima ostali tee. Ali onaj
koji je u stanju odrati mir sa neprijateljima, dostii e velike
stvari. Vezano za ovo se pria jedna stara pria o razgovoru
izmeu maka i mia ispod banya-drveta.
Stajalo je staro banya-drvo usred prostrane ume. Ovo
drvo, koje je bilo obraslo mnogim puzavicama. bilo je carstvo
jednog velikog ptijeg jata. Imalo je debelo stablo iz
kojeg su se granale mnoge grane. Pogled na drvo sa velikom
kronjom je pruao kranje zadovoljstvo. Svim tim
ivim biima koja su ivjela na njemu, drvo je nudilo zatitu
i prualo hladnu sjenku.
J edan mi imena Palita, koji je posjedovao veliko znanje,
ivio je podno drveta u jednoj rupi u zemlji od koje su
se granali mnogi podzemni rovovi. U granama drveta je
ivio jedan maak koji se zvao Lomasa. Bilo mu je dobro,
imao je dnevno dovoljno ptica kao plijen za objed.
J ednog dana je u umu doao ovjek koji je postavljao
klopke i tamo sebi od grana i prua napravio kolibu. Svake
noi nakon zalaska sunca postavljao bi klopke. Nakon
to bi rairio svoje mree koje su bile sainjene od gusto
povezanih konih traka, vratio bi se u kolibu i prespavao
no. U cik zore bi ustajao da provjeri svoje klopke. Svaku
no bi se u klopke uhvatile razliite ivotinje. Tako se
desilo da je jednoga dana zbog nepanje i maak upao u
jednu od klopki. Kada je maak, koji je uvijek neprijatelj
mieva, na ovaj nain uhvaen, Palita se usudio da izae iz
svog rova i etao je naokolo bez straha. Dok se povjerljivo
i bezbrino kretao po umi, mi je nakon nekog vremena
naao meso koje je ovjek iz kolibe postavio kao mamac.
Lagano je preao preko mree i jeo meso. Smijao se u sebi
i ak je preao preko svog neprijatelja koji je bio uhvaen
u mrei. U svoj toj pohlepi nije bio svjestan opasnosti koja
je prijetila i njemu. Kada je na trenutak podigao pogled,
vidio je dva uasna bia koja su se takoer pojavila na tom
mjestu. Nije to bio niko drugi do jedan nadasve brz i pokretan
mungo oiju boje bakra i imena Harita. On je ivio u
podzemnim rovovima i njegovo tijelo je bilo nalik tranoj
cijevi. Primamljem mirisom mia, ivotinja je brzo dola
na to mjesto kako bi pojela plijen. Uzdignute glave je stajala
na zadnjim nogama i jezikom je ve oblizivala usta. U
isto vrijeme mije zapazio jednog drugog neprijatelja koji
ivi u drveu i koji je sada sjedio na jednoj grani banya drveta.
Bila je to velika nona sova Chandraka sa svojim
otrim kljunom. Kada se mi na takav nain naao na vidiku
neprijatelja munga i sove, krajnje uznemireno je poeo
razmiljati: ,,U ovakvom trenutku velike opasnosti, kada te
gleda smrt i kada te sa svih strana obuzima strah, kako bi se
osoba trebala ponaati u svoju sopstvenu korist?" Okruen
mnogim opasnostima koje su kod njega izazvale strah i trepet,
on je donio impresivnu odluku. Rekao je samom sebi:
Ipak se uvijek treba spasiti sopstveni ivot tako to se
bezbrojne opasnosti odbiju na svakojake naine. U ovom
trenutku mi opasnost prijeti sa svih strana. Ako se spustim
iz klopke na zemlju bez odgovarajuih sigorunosnih mjera,
sigurno e me mungo epati i pojesti. Ostanem li i dalje u
klopci, sigurno e me sova zgrabiti svojim otrim kljunom.
Ako maak pobjegne iz mree, takoer sam prolost. Zbog
toga je neprikladno da osoba sa inteligencijom i znanjem
kao to ga posjedujem ja izgubi svoju otroumnost. Pomou
odgovarajuih sredstava u pokuati spasiti svoj ivot.
Inteligentna osoba nikada ne doivi ponor, ma koliko velika
i grozna bila opasnost koja joj prijeti. U ovom trenutku
ne vidim nijedno drugo utoite osim maka. On je moj
neprijatelj. Ali se nalazi u neprilici. Sluba koju mogu uraditi
za njega je veoma velika. Poeljni plijen tri neprijatelja
- kako sada mogu spasiti svoj ivot? Trebao bih zbog toga
traiti zatitu jednog od mojih neprijatelja, maka. Pomou
pameti steene ivotom na zemlji savjetovat u maka
u njegovo dobro, tako da na kraju zahvaljujui svojoj otroumnosti
mogu utei od sve troje. Ovaj maak je moj
najvei neprijatelj, ali nesrea u koju je upao je oigledna.
Poduzet u pokuaj da ovom nepaljivom biu pokaem
njegovo sopstveno dobro. Usljed nesretne situacije u kojoj
se nalazi, sklopit e mir sa mnom. Kada je osoba pod
prijetnjom nekog jaeg ona bi trebala sklopiti prijateljstvo
ak i sa neprijateljem. Imati uenu osobu za neprijatelja je
daleko bolje nego imati za prijatelja budalu. to se mene
tie, moj se ivot trenutno nalazi u rukama maka. Odmah
u razgovarati s njim glede njegovog osloboenja. Moda
bih trebao posmatrati maka kao inteligentmog i uviavnog
prijatelja."
Na ovaj nain je mi koji se nalazio pod prijetnjom razvijao
svoja razmiljanja. Nakon to je mi Palita, koji je
znao ta je potrebno za njegovu korist i poznavao trenutak
objavljivanja rata ili sklapanja mira, sve promislio, mirnim
tonom je rekao maku: Obraam ti se kao prijatelju, o
najbolja mako. Da li si dobro? Da li si jo iv? elim da
bude dobro i da si iv. elim dobro za nas oboje. O ljupka
mako, nema razloga za strah. Nastavit e ivjeti u
radosti. Ako me ne ubije, sigurno u te moi osloboditi iz
mree. U tom sluaju bi postojao izvanredan nain koji mi
se ukazuje, nain na koji bih mogao osloboditi tebe, a da
i ja imam koristi. Poto sam ozbiljno razmislio, na um palo
mi je sredtsvo koje je dovoljno za dobrobit nas obojice.
Tamo sjede mungo i sova koji smjeraju neto loe protiv
mene. Siguran sam da u ostati iv onoliko dugo dok me
ne napadnu. Pogledaj samo onu jadnu sovu koja nemirno
trza oima. Posluaj samo njene uasne krikove i kako me
posmatra sa grane. To me veoma plai. Prijateljstvo izmeu
dobrih osoba se jako brzo sklapa. Ve nakon sedam zajedno
preenih koraka asne osobe postaju prijatelji. Poto
posjeduje znanje, smatram te prijateljem. I elim tebi biti
prijatelj. Ne boj se vie za svoj ivot u tom nesretnom poloaju.
Bez moje pomoi nee moi rastrgati mreu. Ako
me ne ubije, ja mogu pregristi mreu svojim otrim zubima.
ivio si na ovom drvetu, a ja sam ivio ispod tog
istog drveta. Oboje smo tokom mnogih godina tu ivjeli
skupa. To sve ti veoma dobro zna. Mudrac ne hvali onoga
kome niko ne moe vjerovati, niti onoga koji nikada ne
vjeruje drugom. Oboje su uvijek nesretni. Iz tog razloga bi
se izmeu nas trebala roditi privrenost, tako da moemo
sklopiti savez. Osobe koje su blagoslovljene znanjem nikada
ne hvale odluku za djelovanjem nakon to je prola prilika
za to. Znaj daje ovo pravi trenutak za takav dogovor
izmeu nas dvojice. J a elim da ti ivi, a ti isto tako eli
da ja ivim. ovjek prelazi irok potok pomou drvene letve.
Pri tome se moe posmatrati kako ovjek prenosi letvu
na drugi kraj i kako letva ovjeka prenosi na drugi kraj. Na
isti nain e na savez nama obojici donijeti sreu. J a u te
spasiti i ti e spasiti mene."
Nakon to je Palita izgovorio ove razumne i razumljive
rijei koje su za obje strane bile korisne i zbog toga ugodne,
oekivao je odgovor. Kada je maak, kojo je posjedovao
otru sposobnost rasuivanja, prihvatio paljivo odabrane
mieve rijei, nije dugo ekao da odgovori. Svojim oima
koje su bile nalik na poludragi kamen lapis lazuli, Lomasa
je njeno pogledao mia i ovako mu rekao: Oaran sam
tobom, predragi miu! Neka si blagoslovljen jer eli da
ostanem iv. Zbog toga odmah uini ono to je potrebno
da bi donijelo korist. Zaista se nalazim u velikoj neprilici.
A ti se vjerovatno nalazi u jo veoj neprilici. Zbog toga,
daj da bez odlaganja sklopimo pakt. Da bi nai napori bili
uspjeni, ja u doprinijeti svoj dio tome. Ako me spasi,
to e biti jedinstvena sluba. Tako se potpuno predajem u
tvoje ruke. Predajem ti se i sluit u ti onako kako uenik
slui svome uitelju. Traim tvoju zatitu i uvijek u sluati
tvoje upute."
Nakon to je Palita uo ove rijei maka koji je sada bio
sasvim pod njegovom kontrolom, odgovorio je pun raudrosti:
"Zbori veoma plemenito, a to je i bilo za oekivati
od tebe. Sluaj me sad dobro kakav sam smislio plan da bih
nam obojici pomogao. Pripit u se uz tvoje tijelo. J ako sam
uasnut zbog munga. Ti me spasi i nemoj me ubiti jer sam
ja u stanju da spasim tebe. Takoer me titi i od sove jer me
je i ta lopua zapikala kao plijen. Onda u pregristi mreu
koja te je zarobila. U to se kunem svojim ponosom." Kada
je Lomasa uo taj iskren i razuman govor bio je krajnje veseo
i prihvatio je Palitu. Nakon to gaje Palita pohvalio, on
je prema njemu bila prijateljski raspoloena i rekao: Doi
brzo kod mene. Budi blagoslovljen jer si mi prijatelj,
dragocjen kao ivot. Zaista si ispunjen velikom mudrou.
Tvojom milou sam skoro dobio svoj ivot nazad. Uinit
u za tebe ta god je u mojoj moi. Neka zbog toga meu
nama vlada mir. im se oslobodim iz ove opasne situacije,
sa svojim prijateljima i rodbinom u uinti sve za tvoju
radost. O dragi Palita, kada budem osloboen od sadanje
patnje, ja u te slaviti i sluiti ti svakom prilikom. Osoba
koja iz zahvalnosti ini protuusluge - ma koliko ove bile
znaajne - nikada se ne moe porediti sa osobom koja je
slubu uinila prva. Takva se sluba treba smatrati nesebinom."
Nakon to je maka miu obeala sigurnost, ovaj se pun
povjerenja podvio pod njena prsa, kao da je to krilo sopstvene
majke ili oca. Kada su sova i mungo vidjeli kako je
spaen pod tijelom make, nestale su sve njihove nade da
e uloviti plijen. Zapravo su pri prizoru prisnosti izmeu
make i mia Harita i Chanraka bili veoma zbunjeni i zaueni.
Oboje su posjedovali snagu i inteligenciju, ali iako
je plijen bio pred njihovim oima, oni nisu mogli unititi
savez izmeu make i mia. Kada su spoznali razlog njihovog
saveza, razoarano su se povukli nazad na mjesta svojih
prebivalita. Tada je Palita, koji je tano znao zahtjeve
vremena i okolonosti, presjekao nekoliko kanapa svojim
otrim zubima. Ali je ekao pravi trenutak koji bi bio pogodan
za dovravanje njegovog zadataka. Maak je veoma
patip ispod kanapa u koje je bio vrsto zapetljan. Kada je
vidio kako je mi jako spor u svome poslu, postao je veoma
nestrpljiv. Odmah je rekao miu: Kako to, o predragi, da
ne izvrava svoj posao sa poletom? Da li me to sada prekorava
nakon to si dostigao svoj cilj? Molim te da brzo
rastrgne sve kanape. Uskoro e se pojaviti ovjek koji
postavlja klopke." Kako mu se na taj nain obratio maak
koji je oigledno posjedovao malo pameti, prefrigani mi
je odgovorio: "Priekaj smireno, nema potrebe za urbom.
Oslobodi se svojih strahova. Veoma dobro poznajem zahtjeve
vremena. Ne gubimo ni trenutak. Ako se radnja zapone
u pogrean tren, u trenutku kada je zavrena ne donosi
nikakvu korist. Ali ona radnja koja se zapone u pravi tren,
uvijek donosi veliku nagradu. Kada bih te oslobodio u pogrean
tren, morao bih te se jako bojati. Zbog toga, dragi
prijetelju, strpljivo priekaj pravi momenat. im vidim
lovca da sa svojim orujem ide prema nama, prekinut u
zadnje kanape, i to u onom trenutku kada obojica budemo
morali trati da bismo spasili sovje ivote. Osloboen svih
okova, odmah e moi skoiti na svoje drvo i nee misliti
ni na ta drugo osim na svoj ivot. Kada tako bude bjeao
pod strahom, ja u nestati u svojoj rupi u zemlji."
Nakon to se mi ovako naklono obratio maku, rjeiti
maak, koji je s nestrpljenjem ekao svoj spas odgovorio
je. Svoj dio saveza je on zaista ispunio istog trena. Ali mi
nije bio nimalo brz u ispinjavanju svoga zadatka. Maak je
rekao: Spasio sam te iz velike opasnosi zadivljuom brzinom.
Naalost ti moram rei da iskrene osobe ne pomau
svojim prijateljima kako to ti ini. Naprotiv, priinjava im
veliko zadovoljstvo pomoi brzo i djelotvorno. Kao pravi
prijatelj marljivo bi trebao izvriti svoj zadatak. Daj se malo
vie potrudi za dobrobit nas obojice. Ako, s druge strane,
misli samo na nae prijanje neprijateljstvo i samo trai
priliku da pobjegne, onda znaj, ti zli bijednie, da e to
samo smanjiti trajanje tvog ivota. Ako sam ti ikada prije
u neznanju uinio neto na tetu, nemoj sada zbog toga biti
zlopamtilo. Molim te za oprost. Budi mi zahvalan." Na to
odgovori mi: Potovani maku, uo sam ta si iznio glede
svojih interesa. uj sada od mene ta su moji interesi. Prijateljstvu
u kojem vlada strah i koje se bez straha ne moe
odrati bi se trebalo prii s najveim oprezom, isto kao to
se ruka ukrotitelja zmija stalno uva otrovnog ujeda zmije.
Osoba koja nije poduzela mjere za svoju zatitu prije no to
je sklopila savez sa monim partnerom, najee e dobiti
povrede umjesto prednosti. Niko nije niiji prijatelj, niko
niiji pokrovitelj. Osobe postaju prijatelji ili neprijatelji samo
iz egoistinih razloga. Neija korist privlai prednost
drugih, kao to pitomi slonovi privlae divlje ivotinje svoje
rase da mogu biti uhvaene. Nakon to je djelo izvreno,
izvritelju se vie i ne poklanja panja. Iz tog razloga bi se
sva djela trebala izvravati tako da uvijek ostane jo neto
da se uini. U trenutku kada te budem oslobodio, odmah
e iz straha pohrliti u bijeg od lovca i nee vie misliti na
mene. Tako e spasiti svoj ivot. Pogledaj samo i uvjeri
se sam kako sam ve pregrizao sve kanape mree. Ostao je
jo samo jedan koji moram pregristi. U datom trenutku u
to uiniti brzo. Budi smiren, potovani Lomasa."
Dok su maak i mi u svojoj nesretnoj situaciji tako
razgovarali, no je polako prolazila. Makovo srce je bilo
ispunjeno velikim strahom. Kada je na posljetku svanula
zora, na licu mjesta se sa svojim klopkama pojavio chandala-
lovac imena Parisha. Imao je kosu crnu kao gar, kroz koju
su se protezali crveni pramenovi. Njegovi bokovi su bili
ogromni i njegova pojava je izazivala strah i jezu. Njegova
ogromna prljava usta su se protezala od uha do uha. Njegove
ui su bile jako dugake. Naoruan i u pratnji hajke pasa
koji su lajali, pojavio se srditi ovjek. Kada je maak ugledao
tu osobu koja je izgledala kao ambasador Boga smrti,
zahvatila ga je ista jeza. Voen strahom viknuo je Paliti:
"ta e sada uiniti?" Mije brzo pregrizao zadnji kanap
mree u kojoj je maak bio uhvaen na tako jadan nain.
Konano slobodan, trao je koliko brzo je mogao da spasi
svoj ivot i spasio se na banya-drvetu. I Palita je utekao
opasnoj situaciji i prisustvu stranog neprijatelja. Nestao je
u rupi u zemlji podno drveta. U meuvremenu je Lomasa
dostigao sigurni vrh drveta. Kada je lovac pregledao situaciju,
bijesno i razoarano je sakupio svoje mree i vratio
se u svoju kolibu.
Tako je maak dobio nazad svoj dragocjeni ivot. Sa
grane se obratilo Paliti koji je prebivao u svojoj rupi: J ednostavno
si otrao a da vie i nisi progovorio sa mnom.
Nadam se da me ne optuuje za neke loe namjere. Veoma
sam ti zahvalan za slubu koju si uradio. Poklonio si mi
svoje povjerenje i spasio mi ivot. Zato mi se ne priblii
u ovo vrijeme kada prijatelji mogu uivati u slasti prijateljstva.
Neko ko je dobio prijatelje, a koje je potom zaboravio,
smatra se neestitim. Nee mu uspjeti da u vremenima
uzbune i opasnosti ponovo stekne prijatelje. Sluio si mi
koliko si mogao. Ali poto sam postao tvoj prijatelj, red
je da se sada raduje mojoj drubi. Kako uenici oboavaju
svoje uitelje, tako e tebe oboavati svi moji prijatelji,
moja rodbina i braa. J a sam u te oboavati i hvaliti. Koja
potena osoba ne bi oboavala onog kojem moe zahvaliti
za svoj ivot? Budi gospodar mog tijela i mog doma. Vladaj
slobodno svim mojim bogatvstvom i posjedom. Budi
moj asni savjetnik i nareuj mi poput oca. Kunem se svojim
ivotom da me se ne mora bojati. to se tie tvoje
inteligencije, slii Usani. Ovladao si nama snagom svoga
uma. Svojom pameu si mi spasio ivot."
Na ove makove umiljate rijei je mi, koji je bio upoznat
s onim to na posljetku vodi do dobra, odgovorio sljedeim
draesnim rijeima: "Dobro sam opazio sve ono to
si rekao, najdrai Lomasa. uj sada od mene kako ja vidim
stvari. I prijatelje i neprijatelje je potrebno dobro provjeriti.
Na ovom svijetu ak i uenjaci takvu stvar smatraju izuzetno
tekom, budui da zahtjeva otru mo rasuivanja.
Prijatelji se ine neprijateljima, a ini se da su neprijatelji
prijatelji. Kada se sklapaju ugovori prijateljstva esto
je teko saznati nije li druga strana ovladana poudom i
bijesom. Zapravo nema neprijatelja. Ni prijatelj ne postoji.
Ono to stvara prijatelje i neprijatelje je mo okolnosti.
Onaj koji vidi da e se njegovi interesi ostvariti sve dok
je neka odreena osoba iva i misli da su njegovi interesi
u opasnosti im ta osoba umre, on tu osobu smatra svojim
priateljem. Na ovom svijetu ne postoji stanje stalnog
prijateljstva ili neprijateljstva. I jedno i drugo se se raa
iz vaganja o dobitku i koristi. Prijateljstvo se tokom vremena
promijenilo u neprijateljstvo. Od neprijatelja postaje
i prijatelj. Sopstvena korist je veoma mona. Neko ko
uprkos svim pametnim savjetima slijepo vjeruje svome
prijatelju, a prema neprijatelju stalno gaji sumnje, ivjet
e nesigurnim ivotom. Osoba koja uprkos pametnim sumnjama
ulae svoje srce u osjeajnu vezu sa prijateljima
ili neprijateljima, naputa put razuma. Povjerenje se ne bi
trebalo pokloniti ni osobama koje ga nisu vrijedne, niti bi
se u povjerljivu osobu trebalo uloiti previe povjerenja.
Opasnost koja proizilazi iz slijepog povjerenja je velika.
Otac, mama, sin, tetak, neak i druga rodbina, svi oni na
umu imaju svoju sopstvenu korist. Otac i majka ak prognaju
sina kada ovaj skrene s puta vrline. Pogledaj samo
djelovanje egoizma. Teko je spasenje onoga koji nakon
osloboenja iz neposredne opasnosti i dalje tei srei svoga
neprijatelja. Spustio si se sa vrha drveta i u svojoj lakomislenosti
nisi mogao prepoznati mreu koja je bila rairena
na podu. Lakomislena osoba ne moe zatititi samu sebe.
Kako bi onda mogla zatititi druge? Takva osoba bez sumnje
unitava sve rezultate svog sosptvenog djelovanja.
Priao si mi lijepim rijeima da sam jako drag. Ali uj od
mene, dragi prijatelju, sumnje koje imam. Neko se voli ili
postaje neprijatelj iz dobrih razloga. Cijeli svijet bia je
voen potrebom za dobitkom, na ovaj ili onaj nain. Ne
postoji prijateljstvo bez razloga. Prijateljstvo izmeu dva
brata, ljubav izmeu mua i ene, sve to zavisi od pojedine
koristi. Ne poznajem privrenost izmeu osoba koja se
na bilo kakav nain ne zasniva na egoistinim motivima.
Nekada se braa ili mu i ena pomire nakon svae. Ali to
se ne deava kod osoba koje nemaju veze jedna s drugom.
Neko je cijenjen zbog svoje leernosti, neko drugi zbog
sposobnosti prijatnog govora, neko trei biva voljen zbog
svojih pobonih djela. Openito osoba biva voljena zbog
svoje slube. Privrenost izmeu nas dvoje se rodila iz dobrog
razloga. Taj razlog vie ne postoji. Zbog toga je sada
prekinuta veza koja je neko vrijeme postojala izmeu nas.
Pitam te ta je uzrok tome da ti se sada inim tako draesan
osim injenice da me eli za plijen? Trebao bi znati da
nisam zaboravan. Vrijeme unitava motive. Tei ostvarivanju
svojih sopstvenih interesa. Ali i drugi, koji posjeduju
znanje, imaju svoje interese. Svijet poiva na primjeru
mudraca. Takvim rijeima se ne bi trebao obraati osobi
koja poznaje svoje vlastite interese. U poreenju sa mnom
ti si veoma moan. Tvoja privrenost meni je sada sasvim
neprikladna. Voen svojim vlastitim interesom sada sam
postojan u srei i u nesrei koje su same po sebi veoma nepostojane.
Okolnosti i razlozi zbog kojih se sklapa mir ili
objavljuje rat se mijenjaju toliko brzo koliko oblaci na nebu
mijenjaju svoj oblik. Tog jednog dana si bio moj neprijatelj
a zatim moj prijatelj. Pogledaj samo prolaznost razmatranja
kojom su voena sva iva bia. Prijateljstvo meu nama
je opstajalo samo onoliko dugo dok je postojao razlog
za to. Taj je razlog vremenom nestao. Bez tog razloga vie
i ne postoji prijateljstvo meu nama. Ti si po prirodi moj
neprijatelj. Vanjskim okolnostima si postao moj prijatelj.
Ali to je stanje prolo. Staro, prirodno stanje je ponovo isplivalo
na povrinu. Poto sam dobro upoznat sa zahtjevima
koje iziskuju vrijeme i okolnosti, zato bih upao u tvoju
zamku? Tvojom moi bivam spaen iz velike opasnosti, a
mojom moi ti biva spaen iz sline situacije. Ne postoji
vie razlog za odravanje naeg prijateljstva. Postignut je i
tvoj i moj cilj. Ti vie nema nikakve druge koristi od mene
osim da od mene napravi svoj obrok. J a sam tvoje jelo. Ti
si prodrljiv. J a sam slab, a ti si jak. Izmeu ovih jako razliitih
pozicija teko da moe postojati prijateljstvo. Dobro
poznajem tvoju prefriganost. Nakon to sam te oslobodio
iz mree sada me obasipa hvalisavim rijeima kako bi me
s lakoom mogao uhvatiti. U potrazi za hranom si se zapetljao
u mrei koju je lovac postavio. Osloboen si. Sada
osjea bol gladi. Zbog toga me hoe pojesti. Znam da je
sada vrijeme tvom obroku. Tvojim oima uperenim u mene
trai plijen. Ti ima i sinove i ene. J o uvijek hrli za
mojim prijateljstvom i eli mi predano sluiti. Draga mako,
nemogue je da prihvatim tu tvoju ponudu. Kada me
me tvoja ena i djeca vide s tobom, zato me ne bi odmah
slasno pojeli? Zbog toga se neu spojiti s tobom u prijateljstvu.
Ako zaista nisi zaboravio moju dobru slubu, onda te
molim da razmisli o tome ta je povoljno za mene i ostaj
dobro. Razumna osoba se nee dati u ruke neprijatelja koji
nije odlikovan potenjem, kojeg mori glad i koji je upravo
u potrazi za plijenom. ivi sretno! J a u te sada napustiti,
jer sam pogled iz daleka me ispunjava strahom i jezom.
Odustani od svojih pokuaja da mi se pirblizi, Lomasa, ja
se neu druiti s tobom. Ako smatra da sam za tebe uinio
slubu, onda prati naloge prijateljstva kada se budem
etao naokolo previe povjerljivo ili neoprezno. ak i to e
se smatrati znakom tvoje zahvalnosti. Nije poeljno ivjeti
pored mone i jake osobe, ak i ako je trenutnana opasnost
prola. Ako zaista nisi naumio da me lii ivota, onda mi
reci ta jo mogu uiniti za tebe. Sigurno u ti dati sve osim
svog ivota. Da bi se zatitio vlastiti ivot, osoba bi trebala
da se odrekne ak svoje djece, svog kraljevstva, bogatstva
i posjeda. Dok je osoba iva ona moe vratiti sve ono to je
izgubila na neprijatelja. Nije poeljno davati svoj ivot na
nain na koji osoba rtvuje svoje dragocjenosti. Ljudi koji
krajnjim oprezom tite svoj ivot, koji svako djelo izvode
oprezno i tek nakon detaljnog razmiljanja, kao rezultat
svojih djelovanja nikada ne dospjevaju u nevolje. Slaba
osoba e jaku osobu uvijek smatrati svojim neprijateljem.
Takvo razumjevanje, koje se poklapa sa tvrdnjama spisa,
nikada ne gubi svoju vrijednost."
Nakon ovog prijekora maak se zacrvenio od stida i rekao
miu: asti mi, znam kako je odvratno povrijediti prijatelja.
Prepoznajem tvoju mudrost. J ako dobro znam da
govori za moje dobro. Voen uviavnou kae da postoji
svaki razlog da se rastanemo. Ali nije red da me smatra
neim to nisam. Prema tebi gajim jaku privrenost, jer ti
si mi spasio ivot. Dobro sam upoznat sa svim obavezama
i jako cijenim tue zasluge. J ako sam zahvalan za uraene
slube i slubi prijateljstva sam jako predan. Posebno za
tebe sam spreman uraditi svaku slubu. Iz tih razloga, dragi
prijatelju, ostani sa mnom. Ako ti tako naredi, zajedno
sa svom svojom rodbinom u ti rtvovati nae ivote. Oni
koji su mudri i ueni vide mnogo razloga za to da svoje
povjerenje poklone osobama koje imaju duhovni stav poput
naeg. Ti poznaje moralne vrijednosti. Zbog toga nam
nemoj pristupiti s nepovjerenjem."
Mi je pomno sasluao maka. Neko vrijme je razmiljao
o tome i onda rekao s dubokom ozbiljnou: Nadasve
si milostiv. uo sam sve to si rekao. Rado sam te sluao,
ali uprkos tome ti ne mogu vjerovati. Tvojim hvalama ili
ak skupocijenim poklonima nee poi za rukom da me
uvjere. Kaem ti, dragi prijatelju, da se oni koji posjeduju
znanje nikada ne daju u ruke neprijatelja bez odgovarajueg
razloga. Kada se slaba osoba spoji sa jakom, poto su
oboje bili pod prijetnjom od neprijatelja, prvi bi se trebao
ponaati veoma oprezno nakon to opasnost proe. Nakon
to je slabiji postigao svoj cilj, on svoje povjerenje vie ne
smije poklanjati jaem. Vie bi trebao teiti tome da pridobije
povjerenje drugih. U neprijatelje se uopte ne bi trebalo
ulagati povjerenje. Iz tih razloga je potrebno da se pod
svim okolnostima zatiti sopstveno J a. Na posjed i naa
djeca, kao i sve drugo to nam je vano na ovom svijetu
. . . . .. .
ima vrijednost samo dok smo ivi. Najuzvienije od svih
pravila ponaanja je nepovjerenje. Zbog toga je nepovjerenje
prema svim osobama klju za uspjeh. Koliko god slaba
osoba bila, sve dok je nepovjerljiva prema neprijateljima,
oni ga, ak iako su jaki, nikada nee moi potlaiti. asna
mako, neko kao ja uvijek mora biti na oprezu od takvih
kao to si ti. Zbog toga i ti zatiti svoj ivot od lovca s klopkama,
iji se bijes rasplamtao."
Dok je mi tako govorio, maak se prepao pri pomisli
na lovca. Uurbano je napustio granu na kojoj je sjedio i
velikom brzinom je pobjegao. Nako to je Palita, koji je bio
upoznat sa mudrostima spisa, dokazao svoju mo razuma,
Ponovo je nestao u rupi svog podzemnog rova.
Bhishma je nastavio govor: Na taj nain je Palita
uprkos svojoj slabosti i zahvaljujui svojoj pameti prevaziao
mnoge mone neprijatelje. Maak i mi su svoje spasenje
mogli zahvatliti meusobnom povjerenju. Ovim sam ti
opirno pojasnio obaveze ratnika i kraljeva u tvoju korist.
Sasluaj jos ovaj saetak. Ako dva nekadanja neprijatelja
sklope mir, sigurno je da u svojim srcima uvijek gaje
elju da preu jedna drugu. U takvom sluaju e onaj ko
posjeduje znanje snagom svoga razuma ovladati drugog. S
druge strane e onaj ko ne posjeduje takvo znanje na osnovu
svoje lakomislenosti patiti pod nadmoi uenijeg. Zbog
toga je potrebno initi se neustraivim u strahu, i dok se
prema nekome gaji nepovjerenje, osoba bi trebala izgledati
kao da ga ima. Neko ko djeluje takvom trezvenou
nikada se nee saplesti. ak iako zapadne u potekoe on
nee potonuti. Kada doe vrijeme, sa neprijateljem bi se
trebao sklopiti mir, a isto tako, kada okolnosti to zahtjevaju,
sa prijateljem se treba voditi rat. U skladu sa onima koji
su upueni u vaganje izmedju rata i mira, ponaanje mora
biti uslovljeno ovim razmatranjima. Znajui sve to i bivajui
svjestan istina iz spisa, kralj bi trebao imati pred oima
svoj cilj i biti osloboen strasti, tako da se na primjer boji
prije nego li se i pokae razlog za strah. Prije nego postoje
razlozi za uznemirenje, ovjek bi trebao biti uznemiren
i sa svojim protivnicima sklopiti mir. Takav strah i takva
panja dovode do otroumnosti. Neko ko gaji sumnje prije
nego to i postoji razlog za to, pri svom djelovanju nikada
nee biti prestraen kada se zaista pojavi razlog za strah.
Iz straha osobe koja uvijek djeluje bez ikakve straljivosti,
nastaje veoma veliki strah. Zapravo ovjek, koji je pun
strahova, ne moe od sebe odvratiti opasnosti i nesree.
Oprez znai biti straljiv prije nego to postoji razlog za
strah. Kada razlog za strah onda zaista postoji, trebalo bi se
djelovati hrabro. Nemoj se bojati", takav savjet se nikada
ne bi trebao dati. ovjek koji u svjesnosti svoje slabosti
osjeti strah, uvijek trai pomo mudrih i iskusnih ljudi.
Iz tih razloga bi osoba uvijek trebala biti bez straha kada
je okruena prijetnjom i ako nema povjerenja prema drugima,
onda to ne bi trebala pokazati. Suoena ozbiljnim i
osluujuim djelovanjima, osoba se prema drugima uvijek
ponaa iskreno.
Time sam ti, o Yudhisthira, ispriao staru priu o maku i miu.
Primi ovo k srcu i ponaaj se na odgovarajui
nain meu svojim prijateljima i rodbinom. Iz ove prie
izvuci veliko razumjevanje kojim moe razluiti izmeu
prijatelja i neprijatelja. Ako tako moe prepoznati pravi
trenutak za rat i mir, uvijek e i nai nain za spaavanje
iz opasnosti. Sklopi mir sa monom osobom kada ti prijete
opte opasnosti. Nakon to zajednika opasnost proe,
paljivo razmotri djelovanje prema svom neprijatelju s kojim
si se sjedinio. Nemoj vie vjerovati svom neprijatelju
nakon to si postigao svoj cilj. Ovaj nain ponaanja se podudara
sa zapovjedima vrline, koristi i radosti. Voen svetim
spisima, titi svoje podanike i ponovo osvoji bogatsvta.
O, Panduin sine, prije svih svojih djelovanja potrai savjet
brahmana. Brahmani su neiscrpan izvor svih dobrih stvari,
kako na ovom svijetu tako i na iduem. Oni su uitelji obaveza
i morala. Uvijek su zahvalni i uvijek se odue. Ako im
osoba odaje ast, time sigurno ini neto dobro. Trebao bi
im odavati ast."
Pogledom na ovu priu o ratu i miru izmeu maka i mia
otrimo svoju mo razuma i uimo kako se ovjek mora
ponaati meu svojim neprijateljima.
POGLAVLJE 3
PTICA PUJANI I KRALJ BRAHMADATTA
Kralj Yudhisthira je pitao Bhishmu: "Rekao si
mi da se neprijateljima nikada ne bi trebalo pokloniti
povjerenje. Ali kako onda kralj moe
odrati svoju vlast, ak i onda kada ne moe vjerovati nikome?
Rekao si da iz prevelikog povjerenja nastaju prijetee
opasnosti. Ali kako kralj moe prevazii neprijatelje ako ne
vjeruje drugima? Molim te ukloni ovu nejasnou u mome
duhu. Nakon svega to sam uo o nepovjerenju jako sam
uznemiren i osjeam sumnje u sebi."
Bhishma, veliki pragospodar koji je govorio o hiljadama
tema, na to je rekao: "Posluaj, o kralju, po tom pitanju
razgovor izmeu Pujani i kralja Brahamdatte.
J ednom davno je ivjela ptica po imenu Pujani zajedno
sa Brahmadattom u njegovim privatnim odajama u raskonoj
palai u gradu Kampiya. Na isti nain kao ptica J ivajivaka
i dama Pujani je mogla imitirati glasove svih ivotinja
i razumjela je sve njihove jezike. Iako je bila samo
ptica, posjedovala je veliko znanje. Bila je dobro upoznata
sa svim ivotnim mudrostima. Dok je ivjela sa kraljem u
toj palai, na svijet je donijela posebno divno mladune. U
isto vrijeme, ak na isti dan, kraljica je kralju rodila sina.
Pujani je kralju bila veoma zahvalna za zatitu koju joj je
obezbjedio pod svojim krovom. Svakog je dana iz palae
letjela do udaljenog okeana. Od tamo je svaki put donosila
ukusne plodove kao hranu za svoje mladune, ali i za malog
princa. Bili su slatki kao nektar i pruali su ivotnu snagu,
zdravlje i blagostanje. Mali princ se prekrasno razvio
od tih plodova koje mu je Pujani davala da jede i tokom
vremena dijete je dobilo izvanrednu snagu. J ednog dana,
dok gaje dadilja nosila u naramku, mali je princ ugledao
to malo ptije mladune, Pujaninog potomka. Iskoprcao se
iz dadiljinog naruja i sav zauen otrao do male ptice.
Voen djetinjom radoznalou, mali kraljev sin je poeo
veselo da se igra sa pticom. Na kraju je tu pticu, koja je bila
njegovih godina, uzeo u obje ruke. Pri tome ju je toliko
vrsto pritisnuo uz svoja prsa da je mala ptiica uginula.
Kada je mali princ to shvatio, ispustio je mrtvo tijelo ptice
na pod i brzo otrao nazad u naruje svoje dadilje.
Pujani, udesna ptica majka, u to je vrijeme bila odletila
u potragu za uobiajenim plodovima. Kada se vratila u
palau vidjela je kako bespomino lei na podu njeno mladune
koje je princ ubio. Pri prizoru svoga djeteta iz kojeg
je nestao sav ivot, niz Pujanine obraze su se poele kotrljati
suze i njeno srce biva preplavljeno tugom rastanka.
U gorkom jadu je rekla sljedee rijei: J ao meni! Niko ne
bi trebao ivjeti pod istim krovom sa kraljom ksatriyom!
Niko ne bi trebao s njim sklopiti prijateljstvo i uivati u
njegovom drutvu. Kada ele da im se ispuni bilo kakva
elja, tada se ponaaju veoma pristojno. Ali im dostignu
svoj cilj, veoma brzo zaborave onoga koji je pomogao da
se elja ispuni. Tako je osoba samo instrument za usliavanje
njihovih pouda i kasnije, kada se elje ostvare, vie nije
potrebna. Ksatriye ljudima samo nanose tetu. Zbog toga
im se nikada ne bi trebalo vjerovati. ak i nakon to nekoga
oigledno povrijede, pokuavaju usliavanjem da umire
paenika, kao da se nita nije desilo. Sigurno u se za ovaj
agresivni in osvetiti izdajici koja je iznevjerila moje povjerenje.
Tako to je ugasio ivot onoga koji se sa njim rodio
na isti dan, koji je sa njim zajedno objedovao, koji je sa
njim ivio pod istim krovom, nainio je trostruki grijeh."
Kada je Pujani izgovorila ove rijei, mladom je princu svojim
otrim kandama iskopala oba oka. Ovaj in odmazde
joj je donio zadovoljtinu i ona ree: Namjerno uinjeno
zlodjelo se odmah vraa zlikovcu. S druge strane, oni koji
se osvete za pretprpljenu povredu za takav in ne gube svoje
zasluge. Ako posljedice zlog djela ne pogode samog zlikovca,
sigurno e pogoditi njegove sinove, unuke i praunuke."
Kada je kralj Brahmadatta ugledao svoga sina kojeg
je Pujani oslijepila, smatrao je to prikladnom kaznom za
nepromiljeno djelovanje svoga sina. Obratio se Pujani: ,,S
nae strane je nanesena bolna povreda. Osvetila si se tako
to si nama nanijela povredu. Time je raun ist. Molim te
nemoj nas napustiti. Nastavi ivjeti sa nama u mojoj palai."
Na ovu kraljevu molbu Pujani je odgovorila: Mudraci
nikada ne odobravaju da osoba koju je neko povrijedio i
dalje ivi sa istom. Za onoga koji je nanio bol preporuuje
se da se odmah rastane. Nikada se ne bi trebalo vjerovati
umirujuim ili umiljatim uvjeravanjima povrijeene osobe
ili strane. Budala koja vjeruje takvim uvjeravanjeima
e jako brzo dostii svoj sopstveni pad. Neprijateljstva ne
prolaze tako brzo. Sinovi i unuci osoba koje su se meuso-
bno povrijedile ili prezrele biti e unitene na osnovu svaa
koje bivaju nasljeene poput zaostavtine. Kao posljedicu
ponaanja njihovih potomaka oni sami gube sreu na onome
svijetu. Izmeu ljudi koji su se meusobno povrijedili
samo nepovjerenje donosi dobrobit. Osobi koja je iznevjerila
povjerenje vie se ne bi trebalo vjerovati. Nekome ko
nije dostojan povjerenja se ni u kom sluaju ne bi trebalo
poklonoti povjerenje. Ni osobama vrijednim povjerenja se
ne bi trebalo previe vjerovati. Opasnost koja proizilazi iz
slijepog vjerovanja neminovno dovodi do ponora. Trebalo
bi se teiti tome da se pridobije povjerenje drugih, ali se u
njih nikada ne bi trebalo ulagati vlastito povjerenje. Samo
su otac i majka najbolji, pravi i jedini prijatelji koje osoba
ima. ena je zaista samo posuda za odlaganje sjemena i sin
je samo sjeme. Brat je neprijatelj, a prijatelj bi trebao imati
pomazane ruke ako hoe to da ostane. Sopstveno J astvo je
ono koje doivljava radosti i patnje. Izmeu osoba koje su
se meusobno povrijedile, mir vie nije mogu. Okolnosti
u kojima sam ivjela kod tebe sada vie nisu onakve kakve
su bile. Duh ovjeka koji je nekoga povrijedio biva ispunjen
nepovjerenjem kada ga povrijeeni zasipa poklonima
i au.
Pogotovo onda kada moni pokae takvo ponaanje, on
izaziva srdbu slabijeg. Inteligentna osoba bi bre bolje
trebala napustiti mjesto na kojem isprva biva potovana, a
poslije prezrena i povrijeena. Uprkos sve asti koju sada
dobiva od neprijatelja, trebala bi svakako prihvatiti taj savjet.
Dugo vremena sam ivjela u tvom domu i uvijek si me
cijenio. Ali na kraju je nastao razlog za dvojbu i zbog toga
odmah moram napusiti ovo mjesto." Na to ree kralj: Ako
neko uzvrati udarac nakon to je udaren, on se ne smatra
agresorom. Osvetnik svojim ponaanjem samo poravnava
raun. Zbog toga, draga Pujani, i dalje ostani u mojoj palai
i nemoj odletjeti." Pujani odgovori: Ne moe se vie roditi
pravo prijateljstvo izmeu osoba koje su se meusobno
povrijedile. U svojim srcima one ne mogu zaboraviti ono
to se desilo." Brahmadatta ree: ,,A ipak je potrebno da se
poinilac i povrijeeni koji je izvrio osvetu nekada ponovo
pomire. Moglo se posmatrati da su se pokopala meusobna
prijateljstva. U takvim sluajevima vie nije dolo do
nove nepravde." Pujani odgovori: Neprijateljstvo koje je
nastalo iz meusobnog vrijeanja, nikada ne moe proi.
Povrijeeni ne bi nikako trebao vjerovati svom neprijatelju
i misliti: 0, umiren sam uvjeravanjima i pokazala se
dobra volja za dobrobit svih." U ovom svijetu ljudi esto
bivaju uniteni usljed svog pogreno poklonjenog povjerenja.
Iz tog razloga je bolje da se vie ne sretnemo. Oni koji
se ne daju potlaiti ni nasiljem ni otrim orujem mogu
se pridobiti licemjernim uvjeravanjima, kao to se mujak
slona da uhvatiti pitomom enkom." Na to odgovori Brahmadatta:
Iz same injenice da dvije osobe ive skupa ve
nastaje prirodna privrenost i meusobno povjerenje, ak
i ako jedno na najgori mogu nain povrijedi drugo, kao u
sluaju Chandale i psa. Kod osoba koje su se meusobno
povrijedile, vremenom neprijateljstvo otupi zahvaljujui
toj injenici da ive skupa. To neprijateljstvo zaista vie ne
traje dugo i nestaje kao to se kapi kie slijevaju niz lotosov
list." Pujani ree: Uene osobe kau da je neprijateljstvo
uzrokovano s pet razloga. Tih pet razloga su ene, zemlja,
zle rijei, prirodna nesloga i pretrpljena povreda. (Neprijateljstvo
izmeu Sishupale i Krishne za uzrok je imalo prvi
razlog, ono izmeu Kurua i Pandava drugi, izmeu Dronacarya
i Drupade tree; ono izmeu make i mia etvrto
i neprijateljstvo izmeu Pujani i Brahmadatte u ovoj prii
peti.) Ako je osoba s kojom se razvilo prijateljstvo plemenite
due, nikada ne bi trebala biti ubijena. Pogotovo je ne
bi trebao ubiti ksatrya - ni otvorenim ni prikrivenim sredtstvima.
U takvim se sluajevima poinjeno nedjelo uvijek
treba sagledati pristojno i pravedno. Djelovanje koje je
dovelo do neprijateljstva bi se trebalo razmotriti s mirom,
prije nego to neprijatelj da oduka svom bijesu. Ako s e
neprijateljstvo pojavilo ak u odnosu s prijateljem, poslije
toga mu se vie ne bi trebalo vjerovati. Osjeaji neprijateljstva
esto lee u dubini, kao vatra u drvetu. Kako se vatra
gejzira u vulkansnom dnu okeana nikada ne moe ugasiti,
tako se ni vatra neprijateljstva ne moe ugasiti ni poklonima
ni hrabrou i uenou. Kada se vatra animoziteta jednom
upali, bol pretrpljene patnje vie ne moe da nestane,
a da pri tome krivac ne bude uniten. Neko koje povrijedio
nekog drugog vie mu nikada ne bi trebao pristupiti kao
prijatelj. ak ni onda ako se nakon svega povrijeenom
ukazala ast poklonima. injenica je da nanesena povreda
poinioca ispunjava strahom. J a te nikada nisam povrijedila,
a ni ti meni nisi nanio tetu. Iz tog razloga sam mogla
ivjeti s tobom pod jednim krovom. To se sada sve promijenilo
i ja ti od sada vie ne mogu vjerovati." Brahmadatta
ree: Samo vrijeme uslovljava sve. Najrazliitija djelovanja
sva proizilaze iz vjenog vremena. Tu se mora postaviti
pitanje ko koga vrijea. Ako je vrijeme ono koje raa sva
djelovanja, ko u tom sluaju moe biti lino odgovoran?
Raanje i smrt se na isti nain odvijaju pod uticajem vjenog
vremena. Usljed njenog neizbjenog uticaja sva se
bia raaju, djeluju i konano ponovo umru. Neka umru
odmah poslije svog roenja, neka u mladim godinama, a
neka tek nakon nekog vremena. Postoje i oni koji proive
dug ivotni vijek. Kao to vatra guta gorivo, tako vjeno
vrijeme guta sva bia. O asna Pujani, nisam ja uzrok tvoje
tuge niti si ti uzrok moje nesree. Samo vrijeme je ono koje
odreuje sreu i nesreu svih utjelovljenih ivih bia. Zbog
toga i dalje radosno ivi u mojoj palai, budi mi naklonjena
i liena sveg straha od povreda. Ono to si mi uinila davno
sam ti oprostio. Molim te oprosti i ti meni."
Na to odgovori Pujani: Ako je prema tvom uvjerenju
samo vrijeme ono koje je uzrok svih djelovanja, onda naravno
niko na ovom svijetu ne bi mogao gajiti neprijateljstva
prema drugima. Zato te pitam zato se prijatelji i rodbina
svete za ubistvo u svom rodu. Zato su se nekada Bogovi
i demoni borili u bitkama? Ako je samo vrijeme ono koje
raa dobro i zlo, raanje i umiranje, zato onda doktori
bolesnicima propisuju lijekove? Ako je vrijeme ono koje
oblikuje sve, zbog ega onda postoji potreba za lijekovima?
Zato se ljudi izgube u jadikovanju kao da su skrenuli
s uma? Kada bi samo vrijeme, kako ti kae, bilo uzrok
svih djelovanja, kako ljudi koji djeluju pobono mogu dobiti
religiozne zasluge? Tvoj sinje ubio moje dijete. J a sam
zato povrijedila tvog sina. Zbog mog djelovanja mi prijeti
smrt od tvoje ruke. Zbog svoje tuge o gubitku svoga
djeteta, tvom sam sinu nanijela tetu. uj od mene razlog
zbog ega mi prijeti smrt od tvoje ruke. Ljudi obino dre
ptice da bi ih ubili i pojeli ili da bi ih drali zarobljene u
kavezima. Ne postoji drugi razlog osim ubijanja i zarobljenitva
zbog kojeg bi ovjek drao bia moje vrste. Iz straha
od ovih opasnosti ptica trai sigurnost tako to negdje
odleti. Sveti spisi jasno objavljuju da su i smrt i zarobljenitvo
mukotrpni. Goli ivot je svim biima najvrijedniji.
Uzrokovano brigama i jadom bia svaki dan tonu u patnje.
Uprkos svemu svako sebi eli sreu. Patnje imaju razliite
izvore. Slabost u starosti, moj dragi Brahmadatta, to je na
primjer patnja. Gubitak bogatstva je takoer patnja. Pribliavanje
nesree ili neprijatne situacije je patnja. Rastanak
od dobrih prijatelja ili ugodnih stvari je patnja. Patnja
nastaje smru i zarobljenitvom. Patnja nastaje iz razloga
koji imaju veze sa enama i sa drugim prirodnim uzrocima.
Patnja izazvana smru djece pogaa i mijenja sva iva bia
u velikoj mjeri. Neke osobe u neznanju tvrde da za njih ne
postoji patnja ako su drugi u patnjama. Samo neko koga nikada
nisu snale patnje moe tvrditi takvo neto. Koje sam
bio u patnjama, to nikada nee tvrditi. Neko ko je iskusio
sve vrste patnje, tue patnje smatra svojima.
ta sam ti uradila, o kralju, i ta si ti uradio meni, ne
moe se ponititi ni za sto godina. Zbog toga izmeu nas
ne moe biti pomirenja. im pomisli na svog sina, u tebi
e se ponovo uzburkati neprijateljstvo prema meni. Pokuaj
osvetnika da sa povrijeenim sklopi mir, ne obeava
upjeh. Slino pokuaju da se ponovo zalijepi razbijeni up.
Pod tim okolnostima iz meusobnog povjerenja ne nastaje
prava radost. Ko vjeruje rijeima svog neprijatelja, bile one
istinite ili ne, izvjesno e potonuti, slino skupljau meda
koji e upasti u rupu koja je prekrivena slamom. (Skupljai
meda koji trae divlje konice, koraaju preko brda i dolina
i pri tome pomno prate let pela koje treba da ih odvedu
do konice. Nije udo da pri tome esto padnu.) Moe se
ak vidjeti kako neprijateljstva nadive smrti neprijateljskih
strana, poto potomci svojoj djeci priaju o svaama
sa svojim precima. Kralj evi mogu prevazii neprijateljstva
tako to sklapaju saveze, ali im se ukae prilika, svog neprijatelja
razbiju kao zemljani up koji padne na beton.
Ako je kralj povrijedio nekoga, ne bi mu vie trebao vjerovati.
Ako se vjeruje povrijeenoj osobi, ovjeka e snai
velika nevolja."
Brahmadatta ree: Ali nije li tako da ovjek moe postii
ostvarenje svojih elja samo tako to ulae povjerenje
u druge? Ko se grevito dri straha prisiljen je ivjeti poput
mrtvaca."
Pujani osgovori: Onaj ije su noge izranjavane od hodanja,
sigurno e nekada pasti kada pokua po svaku cijenu
hodati dalje - ma koliko oprezno se on i kretao. ovjek ije
su oi upaljene, osjetiti e veliki bol ako ih otvori prema
vjetru. Neko ko ne moe procijeniti svoju snagu i svoj e korake
upravi pogrenim putem i insistira na tome da i dalje
koraa njim, uskoro e izgubiti svoj ivot. ovjek lien sve
pameti, koji naruuje svoju zemlju a da pri tome ne uzme
u obzir vremena padavina, teko da e imati dobru etvu.
Ljudi koji jedu hranjive namirnice, bile one gorke, kisele
ili ukusne i slatke, radovat e se dugom ivotu. S druge
strane e se onaj ko zanemari dobru ishranu i ne razmilja
o posljedicama i tako jede stvari koje izazivaju bolesti,
uskoro susresti sa smru. Pri svakom djelovanju su vani i
sudbina i sopstveni trud, jer jedno ovisi o drugom. Sudbina
je jedna stvar, a djela su druga. Djela su monija od sudbine
jer su ona porijeklo sudbine. Plemenite due ine dobra i
izvanredna djela, a nasuprot tome se evnusi pozivaju samo
na sudbinu. Bilo ono grubo ili blago, djelo koje je korisno
svakako bi se trebalo izvriti. Onog nesretnog ovjeka koji
ostane bez djela snai e sve vrste nesrea. Zbog toga bi se
osoba trebala otisnuti od svega nepotrebnog i koristiti se
sopstvenom snagom kako bi postigla ono to na posljetku
donosi korist. Hrabrost, pamet, snaga i strpljenje, prirodni
su ovjekovi prijatelji. Koje zaista utemeljen u sebi, svoj
ivot kreira pomou ovih pet bogatstava. Kue, plemeniti
metali, zemljini posjedi, dobra ena i prijatelji su prema
sudu mudraca samo drugorazredni izvori vrline. ovjek
svugdje moe stei ove stvari i radovati im se. Takav e
ovjek sijati i nee straiti nikoga, ma gdje on ivio. ak i
ako upadne u nevolju nee se bojati. Dobrostanje koje on
posjeduje, bez obzira na to koliko je malo, sigurno e se
poveati tokom vremena. Takav ovjek djeluje s oprezom.
Usljed njegovog samoovladavanja on uiva veliki ugled.
Materijalistine mueve koji nemaju puno razuma izjedaju
njihove svadljive ene, isto kao to majke raie jedu svoje
potomstvo. Postoje mukarci koji nisu razvili pravo razumjevanje
toka stvari. Pri pomisli da jednog dana napuste
svoj dom postanu beznadeni i tuni. Oni misle: Ovo su
moji prijatelji! Ovo je moja domovina! Ovo je moja kua!
J ao meni, kako mogu odustati od svega toga?" injenica
je da se domovina treba napustiti kada joj prijete glad ili
druge nepogode. Ili se ostane ivjeti u nasljeenoj zemlji
gdje ovjeka svako potuje ili se krene u daleku zemlju
da bi se tamo nesmetano ivjelo. Iz poznatih razloga brzo
u se denuti u drugu zemlju. Tvome sam sinu nanijela veliku
tetu i zato neu due ostati u ovoj palai. O kralju,
trebalo bi se drati odstojanje od loe ene, izopaenog sina,
bezvrijednog kralja, lanog prijatelja, zle zajednice i
loe zemlje. Izopaenom se sinu ne moe vjerovati, a koju
radost ovjek moe imati sa svadljivom enom? U loem
kraljevstvu ne postoji radost, a siromana zemlja ne prua
mogunost da se zaradi novac za idravanje svog ivota. S
lanim prijateljem ija je naklonost neizvjesna nee nastati
trajna zajednica. U nesretnom braku koji nije vrijedan
pokuaja odravanja postoje samo poniavanja, nevolje i
sram. Zacijelo je dobra ena ona koja govori ugodne rijei.
Dobar je sin koji je astan svome ocu. Pravom se prijatelju
moe vjerovati. Stvarno je neija domovina ona u kojoj se
moe zaraditi za izdravanje ivota. Pravi je kralj strog -
ak i sa samim sobom. On nikoga ne potiskuje i milostiv je
prema siromasima. U njegovom kraljevstvu ne vlada strah.
enu, zemlju, prijatelje, sinove, rodbinu i pratnju, sve se to
moe imati ako je kralj vrlovit. Ali ako je kralj lakouman
i razuzdan, ljudi u njegovom kraljevstvu e usljed potiskivanja
biti izgubljeni i sami. Kralj je izvor vrline, bogatstva
i radosti. Kralj koji ne titi graane svoje zemlje zasigurno
je samo lopov. Ako uprkos svojoj obavezi da obezbjedi
zatitu iz pohlepe ne izvrava svoju dunost, takav grean
vladar mora na sebe uzeti sve grijehe svojih podanika i na
kraju sii u pakao. Ali kralj koji dri svoja obeanja je opti
dobroinilac i cijene ga svi. Praotac ovjeanstva. Manu,
kralju je pripisao sedam stvari: enu, oca, uitelja, zatitnika,
vatru, bogatstvo i zakon.
Ako se kralj prema svojim podanicima ophodi s ljubavlju,
on se naziva ocem. Ako je human prema svome narodu
i zbrinjava siromahe, on se smatra majkom. Ako unitava
zlikovce u svome kraljevstvu, on je kao vatra koja zgara
drvo u pepeo, a kao uvar zakona on grijehe dri u granicama.
Kada dijeli vrijedne poklone on se smatra Kuverom,
gospodarem bogatstva. On je svaiji uitelj ako svojim primjerom
pouava moral i vrlinu. Poto titi sva iva bia u
svom kraljevstvu, on je zatitnik. Onaj vladar koji svojim
izvanrednim osobinama raduje ljude u gradovima i provincijama
nee potonuti. Poto na prikladan nain potuje i
slavi ljude u zemlji, ni sada ni u budunosti mu se nee desiti
nesrea. Kralj, iji su podanici puni straha, koji su potisnuti
porezima i koje snalaze svakojaka zla, na posljetku e
podiei svojim neprijateljima. Ali onaj vladar, iji podanici
sazrijevaju u istim vodama kao cvijetovi lotosa, dobit e
sve zemaljske nagrade, a u raju veliku slavu. Ne preporuuje
se ivjeti u neprijateljstvu sa monom osobom. Kralj
koji se izlae neprijateljstvu nekoga ko mu je nadreen,
gubi svu svoju mo i svu svoju sreu."
Na kraju svoga govora Bhishma ree: Nakon to se ptica
Pujani na taj nain obratila kralju Brahmadatti, oprostila
se i odletjela u daleku zemlju. O Yudhisthira, najbolji od
svih kraljeva, ovim sam ti ispriao razgovor izmeu Brahmadatte
i Pujani. eli li uti jo neto?"
POGLAVLJE 4
SMJENA VREMENA
Yudhisthira ree: Kada se izgubi pravinost
i kada svi kre zakon, kada nepravda postane
pravda a pravda nepravda, kada se odustane od
svakog uzdravanja i izokreu se istine vezane za pravednost,
kada i kraljevi i lopovi na isti nain iznuuju ljude,
razliiti drutveni stalei vie ne izvravaju svoje propisane
dunosti i svako djelovanje postaje besmisleno i bez upotrebljivog
rezultata, kada ljude zahvati strah i trepet usljed
pohlepe, strasti i ludosti i kada vie niko ne moe vjerovati
drugome, kada se ljudi meusobo podlo ubijaju i meusobno
varaju, kada se u zemlji spaljuju kue i kada su brahmani
jako zabrinuti, kada oblaci vie ne daju kiu i svako
die ruku na svoga susjeda i kada su sve stvari neophodne
za ivot pale u ruke lopova, ako zaista otpone takvo vrijeme,
kako poten ovjek koji nije odustao od svog milosra
moe zatititi svoju porodicu?"
Bhishma, praotac dinastije Kuru, odgovori: 0, veliki
borcu, mir i dobrostanje svih granana, redovne padavine
koje su u skladu sa godinjim dobom, zdravlje, bolest, smrt
i druge stvari, to sve zavisi od osobina kralja. U to nema
sumnje. Ako se desi takvo stanje kakvo si ti opisao, poten
ovjek bi trebao odrati svoj ivot prema sopstvenoj sposobnosti
rasuivanja. U tom kontekstu se pria stara pria o
razgovoru izmeu mudraca Visvamitre i jednog Chandale,
koji se desio u jednom udaljenom selu.
Krajem treta yuge, posljednje ere, pri prelasku u novu
eru, na zapovijed Bogova se desila uasna sua koja je trajala
dvanaest godina. Pri smjeni dvije ere, kada hiljadooki
Indra nije dao da padne kia, umrla su mnoga bia, mlada
i stara, od posljedica nedostatka vode. U to vrijeme je planeta
Brihaspati napustila svoju uobiajenu putanju i kretala
se u suprotnom smjeru. Planeta Soma je svoju putanju na
neobian nain okrenula ka jugu. Tokom tog vremena se
nije mogla vidjeti ni jedna jedina kap rose, a da ne priamo
0 kinim oblacima. Rijeke koje su nekada bile prekrasne
skupile su se u jadne barice. Sve su vode presuile, bunari
su uronuli, a izvori presahnuli. Usljed volje Bogova zemlja
je liena svih svojih ljepota. Mjesta na kojima se nekada
hodoasnicima velikoduno nudila voda su tu stajala naputena.
(U Indiji humani ljudi tokom vrueg godinjeg
doba na trotoarima prave kolibe u kojima se hodoasnicima
besplatno nudi hladna voda. I danas se na mnogim ulicama
u zemlji mogu nai takva mjesta na kojima hodoasnici
mogu ugasiti svoju e.) Svetenici su se uzdravali
rtvovanja i nisu vie recitovali svete spise. Poljoprivreda
1 dranje ivotinja su sasvim prekinute. Pijace i prodavnice
su bile potpuno prazne. Ljudi vie nisu sakupljali dobra za
rtvovanje i zbog toga su nestali svi rtveni oltari. Svuda
u zemlji su se kamarale hrpe kostiju i kretavi krikovi bijesnih
bia su ispunjavali okolinu. Gradovi su bili prazni,
sela spaljena. Pod prijetnjom lopova i naoruanih bandi
mnoga bia, ljudi i ivotinje, nalazila su se u divljem bjekstvu.
Uniteni su hramovi i mjesta pobonosti. Stari ljudi
su istjerani iz kua. Krave, koze, ovce i bivoli su umirali u
borbi za hranom. Sve su se biljke osuile i zemlja je izgledala
runo, bez ikakve ljepote, kao drvee ocrnjeno dimom
na zgaritu. Mnogu su svetenici u to doba izgubili ivote
i ljudi su bili potpuno bespomoni. U to doba uasa, kada
vie nije bilo potenja, ljudi su izgubili sav razum. Poeli
su da se meusobno jedu. ak i sveti eremiti su odustali od
svojih zavjeta, napustili su svoje isposnice u umama i besciljno
su lutali po zemlji u potrazi za hranom.
I mudrac Visvamitra, koji je posjedovao veliku snagu
razuma, iz nevolje je, muen icrpljujuom glau, lutao naokolo.
Ostavio je enu i dijete na sigurnom mjestu i sam
je krenuo u potregu za hranom, bila ona ista ili neista.
J ednog dana je usred velike ume naiao na selo koje su
naseljavali strani lovci koji su bili spali na klanje drugih
ivih bia. Malo selo je bilo prepuno slomljenih upova i
erpi. Tu i tamo su bila okaena psea krzna. Svuda su se
skupljale kosti i ivotinjske lobanje. Na nekim mjestima su
pospano leale svinje i magarci. Na granama nagog drvea
visila je odjea preminulih. Neke od primitivnih koliba
bile su ukraene davno uvenulim cvijetnim vijencima. U
kolibama su se gomilale zmijske koe. Selo je bilo ispunjeno
neprekidnim kokodakanjem kokoki, kukurikanjem
horoza i glasnom dernjavom magaraca. itelji sela su se
meusobno svaali tekim i uvredljivim rijeima. Bilo je
i hramova koji su bili posveeni groznim kumirima. Ovi
su hramovi nad svojim ulazima kao grbove imali bizarne
ptice, sove i uasne slike. Izmeu ostalog se zauo tretei
nesklad eljeznih zvona. Psi su se skupljali, borili se za
hranu i meusobno se ujedali. U nadi da ovdje utoli svoju
glad, mudrac je zakoraio u ovo sablasno selo. Nekoliko je
puta prosio na ulazima u kolibe, ali od stanara nije dobio
ni riu, ni korijenje, niti plodove ili bilo ta drugo jestivo.
,,Oh, kolika je nevolja koja me je snala!" S ovim rijeima
beznadenosti Visvamitra je pao na pod. Kada je savladan
slabou leao na podu, razmiljao je o svojoj situaciji i
zapitao se: Staje sada najbolje za mene? ta mogu uiniti?"
Njegovo svo razmiljanje je bilo usmjereno na izbejgavanje
smrti. Upravo u tom trenutku je ugledao meso psa
uptavo ubijenog otrim orujem kako lei na podu u blizini
jedne kolibe. U svojim mislima mudrac je donio odluku
da ukrade to meso. Rekao je samom sebi: Sada ne mogu
nai nikakav drugi nain da odrim svoj ivot. Za asnu
osobu je kraa u vremenu krajnje nevolje dozvoljena. To
nee uiniti tetu sopstvenom ugledu. ak i brahman moe
uiniti takvo djelo u vremenu najvee nevolje. Najprije bi
se trebalo krasti od osobe koja je nieg roda od sebe samog.
U nedostatku tavke prilike trebalo bi se krasti od nekoga
ravnog samom sebi. Ako ni to nije mogue, trebalo bi
se ak ukrasti od osobe koja je asnija i vieg roda. Poto
vidim kako mi izmie ivot, jednostavno u sada uzeti to
psee meso. U toj krai ne vidim veliku krivicu." Nakon
to je mudrac donio tu odluku, u blizni kolibe je prilegao
da odspava. Nakon nekog vremena je primjetio daje pala
no i da svi itelji sela ve spavaju. Tada se mudrac paljivo
die i posljednjom snagom upade u kolibu. Chandala
koji je ivio u toj kolibi, meutim, jo nije spavao. Izgledao
je jako runo sa svojim oima iz kojih je curilo. Ko
se to latio pregrade moje kolibe? Cijelo selo spava. Ali ja
sam jo budan. Ko god da si, ti na mojim vratima, ubit u
te." Ovo su bile teke rijei pozdrava koje su dospjele do
mudracevog uha. Osjetio je u tom trenutku da je uhvaen
u krai i njegovo srce je zatreperilo od straha. Od stida
i prepada njegovo lice je promijenilo boju. Usrdnim glasom
on ree: 0 ti, koji si blagoslovljen dugim ivotom, ja
sam Visvamitra. Voen glau dospio sam na ovo mjesto.
O ti, koji si blagoslovljen raumjevanjem, nemoj me ubiti."
Kada je lovac na pse uo rijei ove iste due, mudraca
Visvamitre, prestravljen i pun suosjeanja krenuo je prema
mudracu. Sa rukama sklopljenim na prsima koja su pokazivala
strahopotivanje i sa suzama ganutosti u njegovim
oima, on ree Kusikinom sinu: ta trai ovdje u dubokoj
noi na ovako mranom mjestu, o asni?" Smirujuim
tonom mu odgovori Visvamitra: Uasno sam gladan i blizu
sam smrti. Hou da uzmem onaj psei but. Glau sam
postao grenik. Neko ko u oaju trai hranu vie ne poznaje
stid. Sama glad me tjera na to nedjelo. Samo iz tog razloga
imam potrebu za pseim mesom. Moja ivotna snaga se
gasi, glad je unitila moj poboan nain ivota. Zbog slabosti
sam skroz izgubio razum. to se tie iste i neiste
hrane uopte vie nemam sumnje. Iako znam daje greno,
ipak hou da uzmem to psee meso. Nisam imao uspjeha
kada sam u selu prosio od kue do kue. Sada sam svu
svoju nadu uloio u taj greni in. Vatra su usta Bogova, a
svetenik predstavlja tu vatru. Zbog toga ne treba prihvatiti
nita osim istih stvari. U izvjesna vremena, kada svijetovi
bivaju uniteni, Najvii Svemogui Bog jede sve. Prepoznaj
da sam Mu na odreen nain sada postao slian." Na
ovaj Visvamitrin govor Chandala je odgovorio: Dobro me
sluaj. Kada razumije istinite rijei koje u ti rei, postupi
tako da ne izgubi svoje zasluge. uj, o asni mudracu,
ta znam rei o tvojim obavezama. Mudraci kau daje pas
jo manje vrijedan od akala. Uz to dolazi da su zadnje
noge najgori dio cijelog psa. Nisi donio pravu odluku, o
asni mudracu. Taj je in nespojiv sa zavjetom pravinosti.
Kraa neiste hrane od nieg psodera jako je prijekorna.
Budi blagoslovljen, ali molim te nai druga sredstva da bi
odrao svoj ivot. Nemoj unititi snagu svih svojih odricanja
eljom za pseim mesom. Poznaje pravila i zapovijedi
spisa. Zbog toga nemoj poiniti djelo koje e izazvati zbunjenost.
Ako sada i ti pone jesti psee meso, kako se onda
u budunosti meusobno moemo razlikovati? Nemoj
odustati od svoje potenosti jer si ti zadnja potena osoba
na ovom svijetu." Glau moreni Visvamitra odmah odgovori:
Dugo vremena nisam nita jeo. U ovom trenutku ne
vidim drugi nain da sauvam svoj ivot koji mi je toliko
mio. Kada ovjeku prijeti smrt onda je za spas dozvoljeno
svako sredstvo. Nakon toga, kada se ovjek oporavi, ponovo
moe teiti zaslunom djelovanju. Ratnici bi trebali
teiti Indrinom primjeru. Zadatak brahmana jeste djelovati
kao Agni, Bog vatre. Znanje sadrano u svetim spisima je
kao vatra. To sveto znanje spaljuje sve grene reakcije u
pepeo. Zbog toga ak i ovom neistom hranom mogu utoliti
svoju glad. Ono ime se moe spasiti ivot bi se trebalo
uraditi bez premiljanja. Dok sam iv mogu uvijek iznova
teiti vrlinama. U nastojanju da zadrim svoj ivot pri zdravoj
pameti i istoj svijesti oboavam tu neistu hranu. Daj
mi dozvolu za to. im se moje stanje normalizuje ponovo
u voditi zasluan ivot koji mi dolii. Snagom pokajanja i
na osnovu znanja ponitit e se nepovoljne posljedice mog
sadanjeg ponaanja, ba kao to sunevo svjetlo progna
svu tamu." Tada ree Chandala: J edenjem takve hrane
neko kao ti ne moe oekivati dug ivot. Osoba tvog poloaja
takvom hranom ne moe spoznati ni duhovnu snagu
ni uitak koji prua hrana Bogova. Trai druge milostinje.
Ne kai svoje srce za ovo psee meso. Za vie drutvene
klase pas vai za krajnje neistu hranu."
Visvamitra odgovori: Tokom ovakve nevolje koja trenutno
vlada, teko se moe nai drugo meso. Ne posjedujem
ni novac kojim bi mogao kupiti neto. Uasno sam
gladan, beznadean i jedva se kreem. U ovom stanju sam
takoer uvjeren da taj komad pseeg mesa mora da je jako
ukusan." Na to je psoder pouio brahmana o pojedinostima
toga koja je hrana odreena za njega, na ta mu
je Visvamitra ispriao priu o mudracu Agastyi. Ovaj je
jednom, kada je prosio za milostinje, pojeo demona Vatapia.
Ali ni taj primjer nije mogao uvjeriti istinito uenog
Chandalu. Ponovno je zatraio od Visvamitre, koji je bio
veliki yogi, da na drugom mjestu trai hranu. Rekao mu je:
Takvo djelo ti ne prilii. Ali ako ba insistira na tome, onda
sa sobom ponesi ovaj komad pseeg mesa." Visvamitra
na to nije htio ostati nijem pa je odgovorio: Dobri ljudi su
uvijek primjeri pri ispunjavanju njihovih obaveza. J a pratim
primjer. U mojoj trenutnoj situaciji but ovog mrtvog
psa smatram boljom hranom od bilo koje druge, ma koliko
ista ona bila." Chandala je rekao: Postupak grene osobe
koja djeluje neasno nikada se ne moe smatrati nainom
djelovanja koji je ispravan za sva vremena. Nepravda ne
moe postati pravda. Zbog toga nemoj usljed zablude poiniti
prijekorno djelo." Visvamitra ree: ovjek kao to
je veliki mudrac Agastya ne moe poiniti greno ili loe
djelo. U ovom sluaju je svejedno ta u jesti. I ja sam
brahman kao i Agastya. Ovo moje tijelo mi je prijatelj. Za
mene je ono jako znaajno i uiva moje potovanje. Samo
iz razloga odravanja ovoga tijela gajim elju za pseim
mesom. Toliko sam pohlepan za tim da me vie nije strah
tebe i tvoje zle brae." Chandala ree: Ljudi moraju umrijeti,
ali uprkos svemu oni ne trae neistu hranu. Prevazii
i ti svoju glad i dobij odgovarajuu nagradu u raju." Visvamitra
na to odgovori: to se mene tie mogu ti osigurati
da se drim najstroijih zavjeta. Moje srce je ispunjeno
mirom. Za odranje svojih religioznih zasluga pojest u
ovu hranu. Razumljivo je da je ovakav nain djelovanja
opravdan za istu duu. Osobi bez jasnog vida jedenje pseeg
mesa se ini grenim. I ako je moja osluka pogrena,
zbog tog djela neu postati kao ti." Chandala ree: elim
te svim sredstvima odvratiti od tog grijeha. Ako svetenik
ini zlo, on pada sa svoje visoke ljestvice. Moram te kuditi
za tvoje dobro." Visvamitra ree: Stoka se na pojilitu ne
da omesti kreketanjem aba. Ne moe ti sam odredtiti ta
je ispravno a ta ne. Nemoj samog sebe hvaliti." Odmah
odgovori Chandala: ,,U meuvremenu sam postao tvoj prijatelj
i samo iz tog razloga ti propovjedam. Uini ono to
ti koristi. Ne daj zlu da te dovede u iskuenje." Visvamitra
na to: Ako si zaista moj prijatelj koji mi eli sreu onda
me izbavi iz ove patnje. Prepusti li mi pseu butinu moi
u se spasiti potenim sredstvima." Psoder ree: Ne usuujem
se ponuditi ti takav poklon. Ne mogu ni trpjeti da mi
se oduzme moja hrana. Ako ti dam ovo meso onda emo u
sljedeem ivotu obojica upasti u mukotrpno postojanje."
Visvamitra ree: Ako danas poinim taj grijeh, tako u
spasti svoj ivot koji mi je svet. Kada moj ivot bude spaen,
mogu se proistiti vrlovitim nainom ivota. Staje bolje,
umrijeti od gladi ili spasiti svoj ivot ovom neistom
hranom?" Chandala na to ree: Pri izvravanju obaveza
na kraju krajeva sopstvena sajvest odluuje o tome ta se
mora uiniti a ta se smije uiniti. Ti sam najbolje zna
koji je od ta dva ina grean. Neko ko psee meso smatra
istim, po pitanju ishrane nee posustati ni u emu." Visvamitra
na to odgovori: Ako se prihvati neist poklon ili pojede
neista hrana, bez sumnje se ini grijeh. Ali ako je u
pitanju vlastiti ivot, niti je greno jesti neistu hranu niti
prihvatiti neist poklon. Pored toga moram rei da jedenje
neiste hrane, ako nije popraeno klanjem i prevarom,
izaziva samo malo prijekora i ne prouzrokuje teke posljedice."
Chandala odgovori: Ako je to razlog za tvoj stav,
oigledno ne potuje svete Vede i moral potenih. Ako se
prati taj primjer onda u nepotivanju razlike izmeu istog
i neistog, dobra i zla, vie ne postoji grijeh." Visvamitra
ree: Zabranjenom hranom ovjek si ne namee teki
grijeh. Ako neko vai palim ukoliko pije vino, onda je to
izreka kako bi se ljudi odvratili od alkohola. Druga zabranjena
djelovanja, ta god to bilo, da, ak nijedan grijeh ne
moe unititi steene zasluge." Chandala uzvrati: Osoba
koja ponese psee meso sa nedostojnog mjesta i prihvati
ga od neistog nitkova kao to sam ja, ini djelo koje stoji
u protivurjenosti dobrog ovjeka. Poslije toga e osjetiti
bol kajanja."
Bhisma je u svom govoru upuenom kralju Yudhisthiri
nastavio: Nakon to je Chandala izgovorio ove posljednje
rijei, utio je, a Visvamitra je but ponio u umu. Tamo
je htio podijeliti meso sa svojom enom i sinom. Najprije
je na prikladan nain oboavao Bogove. Prema prenesenim
spisima, upalio je rtvenu vatru i pripremio je meso u
radost i zadovoljenje Bogova i predaka. Kako su nalagali
spisi, on ga je podijelio u onoliko dijelova koliko je bilo
potrebno. Prvog je prizvao Indru, kralja neba. Nadalje je
svim ostalim Bogovima rtvovao njihov dio. Upravo u tom
trenutku, sasvim neoekivano i poput uda, poela je padati
kia. Energinom padavinom sve su biljke procvjetale,
trave, grmlje i drvee i zemlja su iznova procvale. Nakon
to je Visvamitra zavrio rtveni ritual i sam je pojeo mesa.
Proiavajuom vatrom pokajanja spalio je sve sakupljene
grijehe.
Kada je smrt blizu tada e uzviena dua koja posjeduje
znanje i uviavnost pod svim okolnostima spasiti samu
sebe. Dok je iv, ovjek moe dobivati religiozne zasluge i
radovati se srei. Iz tog razloga, o Kuntin sine, Yudhisthira,
ista dua se u ovom svijetu mora uzdati u svoju inteligenciju.
Srazmjerno vremenu i okolnostima ona razlikuje
ispravno i pogreno."
POGLAVLJE 5
LEINAR, AKAL I MRTVO DIJETE
Kralj Yudhisthira pitao je Bhishmu: J esi li ikada
doivio ili uo daje smrtnik nakon to gaje
smrt stigla ponovo oivio?"
Brahmadatta na to ree: uj, o kralju, od mene priu
o razgovoru izmeu jednog leinara i jednog akala koji se
zbio prije mnogo vremena u umi Naimisha.
Bio je jednom jedan brahman kojem se nakon mnogih
rtava i pokajanja rodio sin. Ali dijete je ve u ranim godinama
umrlo od visoke temperature. Porodica biva zateena
tugom zbog gubitka djeaka koji je bio njihov sav ponos i
potonuli su u duboko jadikovanje. Uzeli su u ruke krhko
tijelo preminulog djeaka, okitili ga mirisnim cvijeem i
odnijeli ga u krematorij. Kada su tamo stigli, svako je jo
jednom zagrlio mrtvog djeaka da bi onda samo jo vie
jadikovali. U dubokom i glasnom plau uvijek su se podsjeali
djetinjih rijei rano preminulog. Nisu imali srca da
beivotno tijelo poloe na golu zemlju i poslije toga se jednostavno
vrate kui. Prizvan njihovim beznadenim uzvicima
tuge, pojavio se jedan leinar i rekao im: Idite i ne
oklijevajte, vi koji morate odustati od samo jednog djeteta.
Mnogobrojna rodbina mrtvih ljudi ovom mjestu uvijek
iznova okree lea. Svi oni ostavljaju ene i mueve na
ovom mjestu na koje su ih doveli. Pogledajte samo kako
je cijeli svemir podloan ostanku i propasti. Susretanje i
razdvajanje stalno smjenjuju jedno drugo. Oni koji dolaze
ovamo sa mrtvim tijelima svoje rodbine i onda iz tuge ostanu
kod ovih beivotnih tijela i sami e jednog dana nestati
sa ove zemlje kada dode njihovo vrijeme. Za mene ne
postoji razuman razlog zato bih i dalje ostao na ovom stranom
mjestu gdje su svuda postavljeni kosturi koje glou
akali i leinari. Prijatelj ili neprijatelj, niko koje podlegao
smrti nee ponovo oivjeti. Takva je sudbina svih bia. Ko
je roen na ovom svijetu, taj mora i umrijeti. Ko bi trebao
u ivot vratiti nekoga ko je mrtav i ide putem koji mu je
propisao Svemogui?
U taj as, kada ljudi zavravaju svoje dnevne radnje,
sunce zalazi. Zbog toga se vratite kui i odustanite od zaludne
vezanosti za mrtvo dijete."
Kada su uli ove rijei leinara, tuga rodbine je popustila.
Poloili su djetetovo mrtvo tijelo jednostavno na zemlju
i spremili su se za povratak kui. J o jedan zadnji put su
se uvjerili u to da je dijete zaista mrtvo. Oajno su se uz
ponovno jadikovanje uputili kui. U tom trenutku iz svoje
pilje izaao je akal crn kao gar i obratio se porodici koja
je krenula sa sljedeim rijeima: Vi, rodbina ovog preminulog
djeteta, ne posjedujete pravu ljubav i prisnost. Pogledajte
samo sunce na nebu, jo uvijek stoji gore visoko, vi
glupani. Bez brige dajte oduka svojim osjeanjima. Mnogoj
ake su prednosti ovog asa. Kaem vam, ovaj djeak
moe ponovo oivjeti! Nakon to ste na podu prostrli neku
slamu, dijete ste prepustili krematoriju. Zato odlazite tako
hladna srca, lieni svakog osjeaja za svog miljenika?
Oito ne osjeate pravu privrenost prema ovom djetetu
u njenom dobu, ije su vas ljupke rijei nadasve veselile
im bi mu sile s usana. Pogledajte samo kako su ak ptice
i druge ivotinje odane svom potomstvu. Oni ak i ne
dobivaju naknadu za uzgoj svoje mladunadi. Poput rtve
mudraca koja se izvrava bez oekivanja nagrade, tako ni
brina privrenost etveronoaca, ptica i insekata ne donosi
rajsku nagradu. Iako se raduju svojoj mladunadi, ipak
vidimo da nikada nakon toga od njih ne dobiju nikakvu korist.
Ipak paljivo uvaju svoje mlade. Kada potomstvo naraste,
ono se vie ne brine za svoje roditelje. Ali ovi su ipak
zabrinuti kada svoje malce izgube iz vidika. No, gdje postoji
prava privrenost meu ljudima? Oni se uvijek brinu
samo za sosptveno dobro. Gdje ete otii nakon to ovog
djeaka, koji se bio pojavio za odranje vae roda, ostavite
ovdje? Koliko dugo e vam ostati u sjeanju i koliko ete
dugo plakati za njim? Nije lako odustati od voljenih stvari.
Samo pravi prijatelji ostaju uz onoga kome je potrebna pomo,
optuenika ili mrtvaca koji je doveden u krematorij.
Dah ivota je svakome najdragocjeniji i svako osjea ljubav
u sebi. Pogledajte samo tu privrenost koja vlada ak
meu ivotinjama. Kako moete samo tako otii odavde i
ostaviti ovdje to dijete velikih oiju koje nalikuju laticama
cvijeta lotosa? Ono izgleda tako lijepo, kao mladoenja nakon
kupke i okien svjeim garlandima."
Na dirljive akalove rijei oaloeni su se vratili radi
mrtvog tijela svoga djeteta. Leinar odmah ree: J ao, vi
ljudi! Fali vam moi razuma. Zato okreete svoje korake
na poziv bijednog akala, koji nije jako inteligentan? Zato
alite za ovim spojem pet elemenata (zemlja, voda, vatra,
vazduh i prostor/etar), iz kojeg je nestao ivot? Otkad u
ovom tijelu vie ne prebiva dua, ono je ukoeno i kruto,
kao komad drveta. Bolje tugujte za vama samim. Zar se
strogim pokajanjem oslobaate svih svojih grijeha u svrhu
samoproiavanja? Odricanjem se moe postii mnogo.
ta onda imate od vaeg jadikovanja? Bijeda se raa ve
sa tijelom. Usljed te nesree ovaj djeak nas je napustio i
tako vas bacio u duboku tugu. Bogstsvo, krave, zlato, drago
kamenje i djeca - sve to ima svoje porijeklo u odricanju.
Odricanje je opet rezultat yoge, veze sa Bogom. Koliina
sree i bijede svih ivih bia biva odreena djelima iz njihovih
prijanjih ivota. Svako se ivo bie raa sa odreenom
mjerom sree i nesree. Sin nije vezan djelima svoga
oca kao to otac nije vezan djelima svoga sina. Svako je
vezan svojim dobrim i loim djelima. Otac je odgovoran
za roenje djece, ali djeca onda djeluju prema svojim vlastitim
eljama. Prema tome otac kasnije nije odgovoran za
sudbinu svoje djece. Svako dijete moe iskoristiti posjed i
savjete svoga oca. Iako svoj djeci pripada jednak dio nasljea,
svako dijete bira svoj ivotni put - pa prema tome
uiva ili pati. Nastavite izvravati svoje dunosti i uvajte
se svega loeg. Prema Bogovima i brahmanima imajte strahopotovanje
i budite ljubazni, kako to nalau sveti spisi.
Odbacite svu brigu i tugu i uzdrite se rodbinske sentimentalnosti.
Ostavite mrtvo dijete da lei na podu i odmah idite
kui. Sam pojedinac e doivjeti rezultate svojih djelovanja,
dobre kao i loe. Kakve veze drugi imaju s tim, ak
iako su rodbina? Koliko god je preminuli porodici bio mio
i drag, rodbina e ga na kraju krajeva ostaviti na ovom jezivom
mjestu. Kada odlaze u oima su im jo suze, ali ubrzo
ne pokazuju vie nikakve osjeaje prema preminulom. Bio
mudar ili budalast, siromaan ili bogat, inio dobra ili loa
djela - na kraju ipak svako podlijee uticaju Svemogueg
vremena. ta to elite postii svojom tugom? Zato kukate
zbog mrtvaca? Vrijeme je vladarica svih bia. Ona svakoga
tretira jednako. Ko u poreenju sa sopstvenim J astvom
prepozna pravu jednakost svih bia kako u srei tako i u
njihovoj bijedi, taj je savren. U mladalakom ponosu, djeijoj
bespomonosti ili nosei breme godina, da, ak ve i
u krilu majke, svako je izloen napadima smrti. To je tok
svijeta."
Na to se akal ponovo obrati oaloenoj skupini: J adni
vi! Ljubav koju ste imali prema svome djetetu, vi uplakani
i tugom shrvani, nestala je iz vaih srca zbog zavodljivih
rijei leinara. Njegove dobro probrane rijei kojim
vam se ubjedljivo obratio, navele su vas da jednostavno
odustanete od svoje privrenosti i vezanosti sa djetetom,
a koje su tako teko za odloiti. Pretpostavljam da je tuga
koju osjeaju ljudi koji glasno kukaju zbog smrti djeteta
ovdje na ovom zgaritu golema, slino tugi krava koje bivaju
odvojene od svoje teladi. Danas sam, meutim, prepoznao
prave razmjere ljudske tuge na ovoj zemlji. Kada sam
ispoetka vidio vau ljupku privrenost, i sam sam morao
pustiti suzu. Ali mi se ini da vaa ljubav nije toliko velika
koliko sam mislio.
ovjek se moe samo truditi, sudbina doprinosi sve ostalo
za uspjeh poduhvata. Trud i sudbina zajedno izazivaju
rezultat. U svim svojim naporima svako bi trebao da ima
nadu. Srea se ne moe roditi iz obeshrabrenosti i posustajanja.
Samo ako se posla prihvatimo hrabro i sa odlunou,
nae e se elje ispuniti. Zato sada odlazite odavde
tako hladna srca? Kuda idete sada, kada ste ostavili ovdje
u divljini ovaj izdanak svojih prepona koji je trebao da rasplodi
rod vaih predaka? Ostanite ovdje dok sunce zae i
nastupi sumrak. Tada ovog djeaka moete ponijeti sa sobom
ili ga ostaviti ovdje."
Leinar sada ree: ,,0,vi ljudi, sada imam okruglo hiljadu
godina i tokom tog vremena nikada nisam vidio da je
mtrvo bie, bilo ono muko, ensko ili dvopolno, ponovo
oivjelo. Neki umiru ve u majinoj utrobi, neki skoro nakon
roenja. I u ranom djetinjstvu, kada jo puu na sve
etiri, neki umiru. Neki umiru u svojoj mladosti, a neki u
kasnoj starosti. Sudbina svih ivih bia, ukljuujui i ptice
i druge ivotinje, jako je neizvjesna. Od poetka je odreen
ivotni vijek. Svakome je na raspolaganje dat odreen
broj uzdaha i otkucaja srca. Smru razdvojeni od svojih
partnera i voljenih, ljudi svaki dan teka srca naputaju ovo
mjesto i vraaju se svojim kuama. U ovom mrtvom tijelu
vie nema topline ivota. J ednostavno ga ispustite kao suhi
komad drveta. Vratite se konano kui. Dua je odavno
prihvatila drugo tijelo. Sva kreirana bia prvobitno nisu
manifestirana. U njihovom meustanju ona su manifestirana
i onda vie nisu, kada bivaju unitena. Zato bi, dakle,
trebali kukati? Vaa privrenost je postala beznaajna
i vaa e milovanja ostati neuzvraena. On vie ne uje
tim uima i ne vidi tim oima. Moje rijei, koje vam se ine
uasne, obiljeene su razumom. One sadre religiozno
znanje izbavljenja. Zbog toga neka se svako vrati svome
prebivalitu." Nakon ovih rijei leinara, koji je posjedovao
znanje i u drugima mogao probuditi razumjevanje, rodbina
se ponovo uputila kui i zgaritu okrenula lea. Pri
zadnjem pogledu na predmet njihove tuge i pri sjeanju na
djelovanja voljenog bia za njegova ivota, jadikovanje se
opet udvostruilo.
Upravo tom trenutku dojurio je akal brzim koracima,
bacio letimian pogled na dijete koje je lealo na podu i
sanjalo mrtvaki san i digao je svoj glas: Zato sada na
poziv bijednog leinara naputate ovo dijete zlaane puti,
koja je ukraena najvrijednijim ornamentima? Sposobno je
da svojim preminulim precima rtvuje jela. Ako sada zaista
odustanete od tog djeteta, vae jadikovanje nee imati kraj.
Umjesto toga vaa e se muka jo vie poveati. Poznato je
da je jedan sluga imena Samwuka u umi ivio pokajaniki
ivot kako bi sam postao Bog. J unaki Rama gaje zbog toga
ubio. Nakon toga biva oivljeno dijete jednog brahmane
koje je prije toga bilo umrlo. I sin kraljevskog mudraca
Swere je prijevremeno umro, a vrloviti kralj je pononovo
oivio dijete. Poto plaete tako dirljivo, moda je je neko
boanstvo ili neki svetac spreman da vam ispuni tu elju."
Kada im se akal tako obratio, ovi su ispunjeni tugom i
privrenou ponovo okrenuli svoje korake. J edno za drugim
su stavljali glavu djeteta na svoja krila i prepustili se
beskrajnom jadikovanju. Prizvan njihovim glasnim jecajima,
ponovo se pojavi leinar i ree im: Zato kupate to dijete
u svojim suzama? Zato ga pritiete svojim rukama?
Ovo dijete je uspavano na naredbu uasnog Boga pravde,
a iz tog sna se ne moe probuditi. Zasluni, bogati i inteligentni,
svi oni moraju posustati pred smrti. Mjesto na kojem
se ovdje nalazimo namijenjeno je samo za mrtve. Nije
prvi put da vidim da se mnoge porodice danima i noima
od bola i tuge bacaju na pod i valjaju u praini. Prekinite
taj trud kojim prekrivate svoju alost. Puko je praznovj erje
ako mislite da e ovo dijete ponovo oivjeti. Sigurno se
nee vratiti u ivot zbog akalovih molbi. Nakon to osoba
umre i napusti svoje tijelo, to tijelo nikada vie nee oivjeti.
Ono se raspada u osnovne sastavne dijelove, zemlju,
vodu, vatru, zrak i eter. ak i kada bi sto akala rtvovalo
svoja sopstvena tijela za ovo dijete, ni za sto godina ne bi
uspjelo da se dijete ponovo oivi. Djeak bi mogao ponovo
oiviti samo onda kada bi mu Rudra, Kumara, Brahma ili
sam Bog Visnu ispunili elju. Ni proljevanje mnogih suza
ni dugotrajni jauci ni mnogo jadikovanja ne mogu oivjeti
djeaka. Sam ja, akal, vi svi, rodbina ovog djeteta, svi mi
sa svojim zaslugama i krivicama idemo istim putem koji je
ovaj ovdje ve preao. Obrazovan ovjek izbjegava nain
ponaanja koji se ne svia drugima. On ne izgovara grube
i snane rijei. On nikoga ne vrijea, lien je neiskrenosti
i ne zavodi tue ene ni u mislima, niti rijeima ili djelima.
On je pravedan, iskren i ima suosjeanje sa svim biima.
Oni koji za svoga ivota svoju brigu ne usmjerevaju na
majku i oca, rodbinu i prijatelje, na sebe tovare krivnju. ta
ve moe postii vae plakanje za ovim djetetom nakon to
je umrlo? Svojim vas oima ono vie ne moe vidjeti i vaa
ga sjeta vie ne moe ganuti."
Nakon ovog leinarovog govora oaloeni su puni tuge
u srcima otili kui. Mrtvo tijelo su ostavili na zgaritu.
Tada akal ponovo ree: J ao meni! Uasan je svijet
smrtnika! Ne postoji bijeg. ivotni vijek svih bia je jako
kratak. Uvijek su voljeni prijatelji oni koji nas prerano
napuste. Svijet je preplavljen sujetom i neiskrenou, prepun
meusobnog okrivljivanja i klevete. Ako posmatram
ova deavanja ovdje, moja muka i briga postaju samo jo
vee. Ovaj ljudski svijet mi nita ne znai. J ao! Stidite se
mukarci i ene koji kao glupani sluate leinarov savjet.
Uprkos vae tuge za mrtvim djetetom okreete lea ovom
mjestu. Kako moete, uasni nitkovi, jednostavno otii
odavde i zbog rijei ovog grenog leinara odustati od svo-
je roditeljske ljubavi? Poslije sree dolazi bijeda, a poslije
bijede srea. U ovom svijetu koji je prekriven sreom i
nesreom, nijedno od to dvoje ne vlada stalno. Kuda ete
sada usmjeriti svoje korake, vi maloumni ljudi, nakon to
ste sada ostavili ovo lijepo dijete da lei na podu? Uistinu
ne mogu prognati iz svoga uma pomisao na to da je ovo
otmjeno dijete ivo. Nikako nije odreeno za smrt. ini mi
se da vam je srea naklonjena. Vi, koji sada jo tugujete za
ovim djetetom, jo danas ete iskusiti veliku sreu. Slutite
neugodnosti i patnje koje biste morali podnijeti kada biste
ovdje ostali preko noi. U svom srcu zabrinuti ste samo za
sopstveno dobro i zbog toga svog miljenika elite samog
ostaviti ovdje."
Greni akal, koji je u potrazi za hranom ovuda lutao
svake noi, na ovaj nain svojim ugodno zvueim neistinama
je rodbinu mtrvog djeteta, koja nije bila u stanju
da odlui da li da ode ili ostane, naveo da ostane na ovom
mjestu.
Tada leinar ree: J ezivo je ovo mjesto. Ova divljina
koja odzvanja od kriavih vapaja sova, puna je duhova,
Yaksa i Raksasa. Uasno je i mrano ovdje, kao usred tamnih
oblaka. Bacite konano to mrtvo tijelo i izvrite pogrebni
ritual. Izvrite taj ritual jo prije nego sunce zae i
horizont se zatamni. Drvea ocrnjena plaviastim dimom
tinjajue lomae bacaju jezive sjene. Mesoderi koji prebivaju
na ovom mjestu krete puni bijesa i nestrpljvosti poto
ih mori glad. Ta e vas grozna bia ubrzo napasti. Snai e
vas opasnost u ovoj pustoi. Ako i dalje poklonite povjerenje
bezvrijednim i pogrenim rijeima akala, izvjesno je
da ete svi biti uniteni.
Tada akal ree: Ostanite gdje jeste. ak i u ovoj pus-
tinji ne postoji opasnost sve dok sunce sija. Prije nego mine
dan trebali biste, voeni svojom roditeljskom brigom,
ostati ovdj e. I dalje posmatrajte dijete oima ljubavi i bez
straha. U stvarnosti je ova divljina proeta harmonijom.
Hiljada praoeva se ovdje oprata od svijeta. Priekajte
dok sunce jo sija. Kakvu ve vrijednost imaju leinareve
rijei? Ako va otupljeni razum uasne i grube rijei leinara
smatra istinitim, to vam dijete nikada nee oivjeti."
Leinar je prisutnim ukazao na to da je sunce odavno
zalo. Ali akal je tvrdio da sunce jo sija. I akal i leinar
su osjetili bol gladi. Sama glad ih je navela na to da se tako
obrate oaloenim. Obojica su se trudili najbolje to
su mogli kako bi postigli svoj cilj - jedenje mrtvog tijela.
Izmoreni glau i eu u svojoj svai su se pozivali na svete
spise. Roaci preminulog su bili rastrgani izmeu rijei
ova dva bia, ptice i betije, koja su oba posjedovala znanje.
Htjeli su otii pa su onda opet htjeli ostati. Potonuli u
gorko jadikovanje, na kraju su jednostavno ostali da ekaju.
Nisu prepoznali da su ih ptica i betija zbog dostizanja
svojih ciljeva jednostavno samo zbunili svojim govorima.
Dok su ptica i akal, koji si posjedovali mnogo iskustva,
argumentirali jedan protiv drugog, pojavio se veliki Sankara
kojeg je tjerala njegova surpuga Uma sa suzama saaljenja
u oima. On se obrati porodici mrtvog djeteta: J a sam
blagosloveni Sankara." Mukarci i ene su se puni strahopotovanja
bacili pod noge ovog velikog Boga i napaena
srca mu rekli: Smru jedinog djeteta koje smo imali, svi
smo i sami blizu smrti. U tvojim je rukama da nam osigura
ivot tako to e probuditi dijete iz smrti."
Dirnut jakom vjerom ovih ljudi, slavni Bog je uzeo neto
vode u svoje ruke i poprskao dijete. Tako ga je vratio u
ivot i dozvolio mu ivotni vijek od sto godina.
Svijetli Bog, nosilac trozupca, koji uvijek djeluje za dobrobit
svih ivih bia, blagoslovio je i akala i leinara koji
tako vie nisu osjeali glad.
S velikim strahopotovanjem i uenjem ljudi su se naklonili
svemoguem Bogu. Njihovi su trudovi urodili plodom
i veselo su napustili ovo mjesto.
Bhishma ree: Trajnom nadom, vrstom odlunou i
milou velikog Sankare svako odmah moe dostii plodove
svojih djela. Pogledaj samo sklop mnogih okolnosti
i odlunost ove rodbine. J o dok su patili, njihove su suze
obrisane i posuene. Istrajnou njihove elje Sankara im
je podario tu milost i njihove su patnje nestale.
Rodbina je bila dirnuta radou i uenjem zbog uskrsnua
djeteta. Ovo udo su mogli zahvaliti samo milosti
Sankare i njegove surpuge. Sa sebe su stresli svu tugu koju
je u njima izazvala smrt i sretno su otili kui, sa svojim
djetetom u sredini.
Svako ko ee uje ovu priu koja podaruje vrlinu, korist
i izbavljenje, doivjet e radost ovdje i sada, ali i u
budunosti.
POGLAVLJE 6
DRVO SHALMALI
Kralj Yudhisthira ree: Ako slaba, nedostojna i
lakomislena osoba iz gluposti neprikladno hvalisavim
rijeima izazove monog protivnika
koji uvijek poteno vlada svojim kraljevstvom, kako se tada
slabi moe odbraniti ako jaki razjareno poduzme protiv
njega korake sa namjerom da ga uniti?"
Kao odgovor na ovo pitanje Bhishma je ispriao priu
koja se prenosi vijekovima, a u kojoj se radi o razgovoru
izmeu drveta Shalmali i Pavane, monog kralja vjetra.
Stajalo je predivno drvo Shalmali u junim obroncima
Himalaja. Tokom mnogih godina svoje je grane raskono
rairilo na sve srane. Njegovi su korijeni dosezali duboko
u podzemno carstvo, a njegovo je stablo imalo ogroman
obim. Iz grana su se protezale mnoge granice koje su imale
mnogobrojne listove lijepog oblika. Tako je divno drvo
bogatom ivotinjskom svijetu u okviru svoje aure davalo
izvanrednu podlogu za itvot. Hlad koji je davalo vruim
danima predstavljao je dobrodolo odmaralite za slonove
koji su bili preznojeni i umorni od posla. Mnoge druge
ivotinje su takoer traile mir i odmor pod ovim majestetskim
i blagoslovenim drvetom koje je svima bilo od koristi.
Obim ovog jedinstvenog drveta nije bio manji od dvanaest
metara. Pod njegovom gustom kronjom, tamo gdje
nisu uspjele dospjeti suneve zrake, vladao je prijatno ledeni
hlad. Sa svojim mnogim cvijetovima i plodovima ono
je prualo izvanredan dom velikom jatu papagaja koji su u
parovima ivjeli na ovom drvetu. Na svojim mukotrpnim
putovanjima su trgovci sa svojim karavanima, zanatlije ili
pustinjaci koji su ivjeli u umi, nalazili dobrodoli odmor
u hladu ovog nadasve povoljnog drveta koje je bilo pravi
kralj ume.
J ednog dana je do ovog drveta doao mudrac Narada
Muni koji po svojoj elji moe putovati u sva tri svijeta.
Kada je vidio dalekosene grane i gigantino stablo, pribliio
mu se pun uenja i rekao: ,,G, oarava me! Zaista
si predivno drvo na kojem mnoge ptice mogu sretno ivjeti.
Slonovi i druge ivotinje se osvjeavaju u hladovini
koju daje. Tvoje grane, o kralju ume s mnogim prepletenim
granama, kao i tvoje stablo, zbog svoje veliine izazivaju
moje duboko divljene. Nikada nisam vidio da te je
napao moni vjetar i da te je slomio. O, voljeno drvo, nije
li moda tako daje Bog vjetra Pavana postao tvoj prijatelj
i da te u ovoj umi uvijek titi? Slavni Pavana je svojom
velikom brzinom i nenadvladivom snagom iz korijena istrgao
ve i najvee i najjae drvee. On bez daljnjeg moe
pomjeriti i vrhove brda. Taj sveti vjetar koji s vremena na
vrijeme sa sobom donese najmilije mirise duva sasvim po
svom nahoenju. On sui rijeke, jezera, ak i mora. Njegova
snaga dosee do podzemnog svijeta. Zasigurno te Pavana
titi iz prijateljstva. Samo to moe biti razlog zato
ima toliko prelijepih grana i zato si jo uvijek ukraen
cvijeem, plodovima i liem. O ti dragulju ume, tvoje
zelenilo zajedno sa svim pernatim biima koja se sretno i
bezbrino igraju na tvojim granama, djeluje tako ugodno
na um. Tokom proljea, kada si u punom cvatu, uju se
draesni zvui melodinog cvrkutanja tvojih stanovnika.
Onda se priblie ti slonovi i isputaju ljupke zvukove kada
se odmaraju pod tvojom hladovitom kronjom.
Krase te i mnogi drugi stanovnici ume. Zaista, o Shalmali,
izgleda impresivno kao brdo Meru koje nastanjuju
mnoga iva bia. Poto te posjeuju i brahmani u odricanju
i savreni yogiji, ovo mi se mjesto ini poput raja. Bez
sumnje, o asno drvo Shalmali, strani i neodoljivi vjetar
te titi iz prijateljstva i dobrog sporazuma. ini mi se ba
kao da izmeu tebe i drveta postoji prisna blizina. Skoro da
i vjerujem da si mi reklo ovako: Pripadam sasvim tebi!"
Iz tog razloga te titi Pavana, Bog vjetra. Na ovom svijetu
ne poznajem drvo, brdo niti graevinu koje vjetar ne moe
unititi. Bez sumnje jo stoji ovdje sa svim svojim granama,
granicama i listovima, jer iz nekog nepoznatog razloga
uiva zatitu Boga vjetra."
Na ovaj govor Narada Munija, koji je bio pun hvale i
divljenja, drvo Shalmali ree sljedee: Vjetar, o potovani
Muni, nije moj prijatelj niti moj zatitnik. On zapravo
nije ni moj gospodar pa da bi me morao tititi. Moja vlastita
nepokolebljiva snaga i ogromna mo, o Narada, vea
je od one koju posjeduje Bog vjetra. U stvarnosti snaga
vjetra odgovara samo djeliu moje sopstvene snage. U vremenima
kada se vjetar razjari i olujom istrgne brda, drvee
i mnoge druge stvari, tada ja krotim njegovu silu. Zapravo
sam mnogo puta ukrotio vjetar koji je unitavao mnoge
stvari. Iz tog razloga, o rajski mudracu, njega se ne bojim
- ak ni onda kada mi se pribliava u bijesu."
Na to Narada zabrinuto ree Shalmaliju: 0 Shalmali,i
tvoje tvrdnje su bez sumnje upitne. Ne postoji nijedno bie
u svemiru koje je po snazi jednako vjetru. ak ni Indra,
Yama ili Vaishravana, gospodar voda, niko od njih nema
snagu Boga vjetra. A da ne priamo o tebi, koji si samo
drvo koje mora ostati na istom mjestu. Sva bia ovog svijeta
su, o Shalmali, u svom djelovanju ovisna o vjetru jer im
on daje ivotni zrak. Ako se ovaj Bog ponaa spretno, sva
bia ive bezbrino i s lakoom. Ali ako je neodmjeren u
svom ponaanju, sva e iva bia snai nevolja. Sta drugo
osim nedostatka uviavnosti te moe sprijeiti da potuje
Boga vjetra, najvrlije bie na ovom svijetu? Ti si nitavno
i ima pogreno shvatanje. Zapravo se uivljava u bezvrijedno
hvalisanje. Tvoja je inteligencija zbunjena bijesom
i loim strastima, tako da ne moe prepoznati istinu,
o Shalmali! Poto se odaje tom govoru punom pogrenog
ponosa, moram te ozbiljno kuditi. Oboavanom Bogu vjetra
u prenijeti tvoje za njega tetne rijei. Mnoga drvea,
kao Chandane, Shyandare, Sale i Devadare i druge velike
drvene due mnogo su jae od tebe. Ali nikada nisu iznijele
takvo klevetanje protiv Boga vjetra. Svako od tog drvea
poznaje snagu Boga vjetra u poreenju sa vlastitom. Iz tog
razloga to se plemenito drvee sa strahopotovanjem klanja
tom boanstvu. Izvijestit u Pavanu, gospodara vjetra,
o tvom nepotovanju prema njemu."
Nakon to je mudrac Narada tako rekao Shalmaliju, Bogu
vjetra je ispriao sve ta se desilo. Narada ree Pavani:
Postoji izvjestan Shalmali, tamo na obronima Himavata,
koji je bogato okien cvijeem i liem. Njegovi korjeni
seu duboko u podzemni svijet i njegove se grane proteu
daleko u prostoru. O Pavana, to drvo te prezire. Reklo
je mnoge uvredljive rijei o tebi. Nije red da ih ponovim
ovdje pred tobom. Znam da si naotmjetnije od svih bia.
Svjestan sam da si nadmoan nad svim drugim i da si jako
snaan. Kada te obuzme bijes lii na unitioca tri svijeta
(nebo, zemlja, podzemlje)."
Kada je Bog vjetra uo ove rijei od Narade, krenuo je
kod Shalmalija i rekao: 0 Shalmali, pred Naradom si nedostojno
govorio o meni. Znaj da sam ja Bog vjetrova koji
e ti zasigurno pokazati svoju mo i snagu. Poznajem te
jako dobro. Nisi mi nepoznato. Moni Brahma je jednom,
dok je stvarao svijet, neko vrijeme boravio pod tobom. J edino
sam ti iz toga razloga bio naklonjen. Samo zato jo
uvijek neoteeno stoji ovdje, a ne na osnovu svoje sopstvene
moi. U tvojoj lakoumnosti smatrao si me podlim,
niim biem. Morat u ti se pokazati tako da me u budunosti
vie nee omalovaavati."
Na ove rijei Shalmali podrugljivo odgovori: 0 Bogu
vjetra, zato si bijesan na mene? ta mi ve moe ako
svom bijesu da oduka? ak iako je mo koju moda posjeduje
tvoja vlastita i nije ti dodijeljena od drugih, ipak
te se ne bojim. U svakom sam pogledu nadmoan u snazi.
Samo onaj ko posjeduje jak duh zaista je moan, a ne onaj
koji poput tebe posjeduje samo fiziku snagu."
Nakon to mu se drvo Shalmali obratilo na takav nain,
Bog vjetra je odgovorio: Dobro se pripremi. Sutra u provjeriti
tvoju snagu." Tada pade no. U tami je drvo Shalmali
poelo razmiljati o snazi vjetra i u duhu je poredilo
sa sopstvenom. Moglo je prepoznati da mu je vjetar bio nadmoan
i ree samom sebi: Sve to sam rekao Naradi nije
istina. Vjetar e me sigurno pobjediti. On je zasta jako moan
sa svom svojom snagom. Bez sumnje sam i slabije od
nekog drugog drvea. Ali to se tie moje duhovne snage,
po tome me ne moe dostii nijedno drugo drvo. Zbog toga
u imati povjerenja u svoju inteligenciju da bih se mogao
suoiti sa strahom koji donosi vjetar. Kada bi se svo ostalo
drvee u umi oslonilo na istu inteligenciju kao to to inim
ja, razjareni vjetar mu sigurno ne bi mogao nanijeti tetu.
Ali naalost, sva su drvea liena snage razuma. Zbog toga
ne mogu kao ja znati da ih vjetar sa svom svojom snagom
trese tamo-amo sve dok ih ne iupa iz korijena."
Kada je Shamali snagom svog razuma doao do te spoznaje,
udesio je da se odreu sve njegove grane i granice,
male i velike. Kada je izgubio svoje grane, lie i cvijee,
pun tuge zbog svog gubitka je ekao vjetar. Ispunjen nesavladivim
bijesom vjetar je puhao prema mjestu na kojem
je stajao Shalmali. Na svom putuje poruio mnoga velika
drvea i za sobom je ostavio opustoenu stazu.
Kada je Panava zatim vidio Shamalija onako sasvim bez
granja, lia i cvatova, njegov bijes odmah nestade i on se
obrati drvetu koje je prije toga izgledalo tako zapanjujue
sljedeim rijeima: Ispunjen bijesom uradio bih ti sasvim
istu stvar, koju si ve uradio samom sebi tako to si odbacio
sve svoje granje. Sam si sebe rijeio sveg ponosnog nakita
granja, lia i cvijea. Usljed tvoje zle klevete dospio
si pod moju vlast."
Kada je drvo Shalmali ulo ove rijei vjetra, osjealo
se jako postieno. Sjetilo se rijei Narade i kajalo se zbog
svoje glupave lakomislenosti.
Bhishma je nastavio svoj govor: Ova pria pokazuje
da slaba i glupava osoba koja izazove monog neprijatelja
na kraju biva prisiljena da se kaje zbog svoga ponaanja,
isto kao drvo Shalmali. ak neko ko biva izazvan od jakog
protivnika ovome ne bi trebao odmah odgovoriti otvorenim
neprijateljstvom. Sasvim suprotno, on e svoju mo
razvijati samo polako i sa promiljenou.
Osoba sa malom snagom razuma nikada ne bi trebala
privui neprijateljstvo inteligente osobe. U takvom sluaju
inteligencija otroumnog poput vatre koja prodire u svezu
slame proima predmet na koji se odnosi. Inteligencija je
najvrijednije dobro koje osoba moe posjedovati. Na toj
inteligenciji poiva mo kralja. Nepravednosti koje ini
mona osoba bi se trebale trpiti, isto kao to se previde djelovanja
djeteta, budale, slijepca i gluhog ovjeka."
POGLAVLJE 7
/
GOLUB I PTIAR
Yudhisthira ree: 0 asni Bhishma, upoznat si
s mnogim svetim spisima i posjeduje veliku
mudrost. Pitam te koje zasluge dobiva osoba
koja s ljubavlju i panjom da zatitu onome koje trai?"
Na to znaajno pitanje Bhishma odgovori: Iz nesebine
pomoi se raaju velike zasluge. Ovo pitanje ti dobro
pristaje. Dostojan si njegova odgovora. One velike due
kao to je kralj Sivi i mnogi drugi njemu slini dobile su
rajsku sreu nakon to su zatitile osobe koje su traile zatitu.
S ovim u vezi se pria o jednom golubu u umi. Taj je
golub s potovanjem prihvatio osobu koja je traila pomo
i kako je to nalago iz davnina prenesen obiaj gostoprimstva.
Na kraju je golub gostu ak ponudio svoje vlastito
meso za jelo."
Iznenaen ovom novou Yudhisthira zapita: Kako je
bilo mogue daje prije dugo vremena jedan golub nahranio
gosta svojim sopstvenim mesom? Koji je bio krajnji
rezultat koji su oboje dobili ovim ponaanjem?"
Bhishma ree: uj, o moj kralju, ovu neobinu priu
koja e svakog koje uje oistiti od grijeha.
Prenosi se da ju je Parasurama, sin Brighua, priao kralju
Mucukundi, koji je kao i ti s istom poniznou postavio
to pitanje. Posluaj sada ovu priu punu istine, vrline, koristi
i radosti.
J edan zli i uasni ptiar koji je, inilo se, liio na samog
unitioca svijetova, prije davnina je lutao velikom umom.
Taj je ovjek bio crn kao vrana a njegove su oi sijale bojom
crvenom poput krvi. Zaista je izgledao kao utjelovljena
smrt. Njegove su noge bile dugake sa kratkim stopalima.
Kutovi njegovih usana su se protezali od uha do
uha, a jagodice su mu bile veoma ispupene. Nije imao
ni rodbine ni prijatelja. Na osnovu svog uasnog naina
ivota svi su ga izbjegavali. Uistinu, ovjeka zla ponaanja
mudraci odbacuju ve izdaleka, jer ko vrijea samog
sebe ni drugima ne moe uiniti nita dobro. One grozne i
zlobne due koje drugima oduzimaju ivot su poput zmija
otrovnica, izvor straha za sva druga bia. Mreama koje
je nosio sa sobom hvatao je mnoge ptice u umi, ubijao ih
i onda prodavao meso tih krilatih bia. Tako je zaraivao
za ivot. Ve mnogo godina je lovio u voj umi, a da nije
postao svjestan grene okrutnosti svoga ponaanja. Tokom
vremena, kako je otupio navikom i sasvim se predao svojoj
sudbini, nije mogao da zamisli drugi posao.
J ednog dana, kada je kao i uvijek hodao umom i lovio,
navue se mono nevrijeme. Vjetar je bio toliko snaan da
je tresao drvee, a neko ak i iupao. Uskoro su se na
prostranom nebu pojavili gusti crni oblaci napunjeni kiom
koji su izgledali kao flota trgovakih brodova koja plovi
morem. Usred oblaka zasjale su munje i s vremena na vrijeme
su zatretali gromovi. Kie je poela liti kao iz kabla
i u iduem trenutku zemlja je bila preplavljena. Veliki je
strah uhvatio ptiara i inilo se kao da je skrenuo s uma.
Drhtei od zime besciljno je lutao po umi. Uzalud je traio
neko uzdignuto mjesto u umi koje nije bilo preplavljeno.
Svi umski putevi su bili potopljeni. Usljed snanog nevremena
mnoge su ptice umrle ili su ukoeno pale na pod.
Lavovi, medjvjedi i mnoge druge ivotinje su se spasile na
neka mjesta koja su bila uzviena. Svi umski stanovnici
su bili u panici i strahu. Prestraeni i gladni, u oporima su
hodali umom. Ptiar, iji su se udovi ukoili od zime, nije
mogao ostati tamo gdje je bio, a nije se mogao ni pomjeriti.
Tada je ugledao golubicu koja se ukoila od zime kako lei
na zemlji. Taj greni nitkov je zgrabio ivotinju i, iako se
nalazio u istoj nesretnoj situaciji, zarobio je u svoj eljezni
kavez. ak ni kada su ga snale tuga i briga nije oklijevao
da nanese dodatne patnje nekome ko je ve bio u istim patnjama
kao on. Ovaj bijednik je zaista pod ovim uslovima
poinio takvo nedjelo. Uskoro je usred ume otkrio divno
drvo koje je bilo plavo kao nebo. To drvo je bilo dom bezbrojnih
ptica koje su tu nalazile skrovite i hlad. inilo se
daje sam Stvoritelj ovdje zasadio to drvo, kao to se esto
na svijetu pojavi dobar ovjek. Uskoro se nebo razvedrilo
i bezbrojne zvijezde zasjale su na nebu. Nono nebo je
izgledalo kao bistro jezero sa ljiljanima koji su tek procvjetali.
Ptiar, koji je jo uvijek drhtao od zime, koraao je
unaprijed oiju uperenih u nebo zasuto zvijezdama. No je
pala, a njegova je kua bila jako daleko. Tako se odluio
da provede no pod titom ovog maj estetskog drveta. Sa
rukama sklopljenim na prsima naklonio se tom kralju drvea
i rekao: J a traim utoite u nevolji i molim za zatitu
svih boanskih bia koja ive na ovom drvetu." Nakon tih
rijei na podu je rairio lie koje mu je sluilo kao krevet
i odmah je legao. Kao jastuk je jednostavno uzeo kamen.
Iako je ovjek bio potlaen jadom i brigom, jako je brzo
utonuo u duboki san."
Bishma ree: ,,U jednoj od grana tog drveta zajedno sa
svojom porodicom je godinama ivio golub lijepog perja.
Tog jutra je njegova golubica bila odletjela u potragu za
hranom, ali se do tada nije bila vratila. Kada je vidio da pada
no, a njegova se golubica nije vratila, poeo je da kuka:
J ao meni! J o se nisi vratila, voljena eno. Kuku meni,
ta bi mogao biti razlog za to da se jo nije vratila? Da li je
sa mojom voljenom enom sve u redu tamo u umi? Kada
sam razdvojen od nje, ovaj moj dom mi se ini praznim i
naputenim. Kua domaina, iako je prepuna sinova, kerki,
unuka, snaha i sluga, ini se praznom bez prisustva ene.
Dom nije kua, samo ena ini dom. Kua bez ene je kao
divljina. Ako se danas vie ne vrati moja ena s crvenim
obrubom oko oiju, arenim perjem i blagim glasom, moj
ivot vie nema smisla. Pridravajui se njenih izvanrednih
zavjeta, ona nikada ne jede prije mene i nikada se ne kupa
prije nego sam se ja okupao. Nikada ne sjedne prije nego
to se ja spustim. Raduje se kada sam ja radostan i tuguje
kada sam ja tuan. im odletim ona se raalosti i kada sam
bijesan ona i dalje govori prijatne i osjeajne rijei. Uvijek
je odana svom muu i oslanja se na njega. Djeluje u njegovu
korist i ini njegov ivot ugodnim. Uistinu pohvalna je
ona osoba na svijetu kojoj je data takva ena. Takvo ljupko
i brino stvorenje zna kada sam umoran i gladan. Postojana
u svojoj ljubavi i predanosti meni, moja me slavljena ena
oboava uvijek istim raspoloenjem. ak i ako se ivi podno
nekog drveta, u drutvu ene to je dom. Ali bez voljene
saputnice ak je i palaa kao pustinja. Ona ima udjela u
svim dobrim djelima koja donose korist i radost. Ako neko
krene na veliko putovanje u stranu zemlju, ena je najpovjerljiviji
saputnik. Kae se daje ena najvrijedniji muev
posjed. U ovom svijetu je ena u svim ivotnim situacijama
za svoga mua jedina osoba od povjerenja. (Misao pri
ovome jeste da se mu raa sam i sam naputa svijet. Samo
ena je prava partnerica, poto ona sama sa njim dijeli sve
zasluge i bez koje se zasluge ne mogu postii. Vedsko vjenanje
je od dana sklapanja braka potpuni spoj i obje osobe,
mu i ena, u svojim religioznim i socijalnim djelovanjima
postaju jedna osoba.) Bolesti i brizi ena je uvijek najbolji
lijek. Ne postoji bolji prijatelj od ene. Ne postoji bolje
utoite od ene. Pri tenjama religioznim zaslugama za
ovjeka ne postoji bolji sauesnik od ene. Ako mu nema
takvu enu, koja je ista i povuena, prijatna i ljubazna, on
bi se trebao povui u umu. Za takvog ovjeka ne postoji
razlika izmeu doma i pustoi."
Nakon to je golubica koju je zarobio ptiar ula saaljiva
jadikovanja svog goluba, ona ree samoj sebi: Dobila
zasluge ili ne, nita me ne ini sretnijom od ovog govora
moga mua. Ne moe se nazvati pravom suprugom ona s
kojom je mu nezadovoljan. Ako ena radosti svoga ovjeka,
svi su Bogovi zadovoljni. Poto se svadba odvija u
blizini vatre, suprug je za suprugu najvee boanstvo."
Nakon tih misli golubica se iz zarobljenitva u kavezu
ptiara obratila svom muu na drvetu: Sluaj me sada dobro,
rei u ti ta je za tebe povoljno. Prihvati moj savjet i
postani spasilac molitelja za pomo. Ovaj ptiar lei ovdje
kod tvog doma i snali su ga glad i zima. Ukai mu gostoprimstvo.
Slian je grijeh koji sebi natovari neko ko ubije
brahmana ili kravu, majku svijeta, onom grijehu koji se
poini odbijanjem pruanja pomoi osobi u nevolji. Ti posjeduje
samospoznaju. Ti poznaje jednoakost svih ivih
bia pred Bogom. Zbog toga slijedi zapovijesti koje su nam
date kao golubima od roenja. Snaga koja nam je data jeste
mala, ali bismo srazmjerno svojim mogunostima trebali
ispotovati zapovijed gostoprimstva. uli smo da domain
koji srazmjerno svojim mogunostima djeluje vrlovito,
nakon toga dospjeva u carstvo neprolaznog blaenstva. Ti
ima sinove. Ima potomke. O ptico, odbaci svu vezanost
za svoje tijelo. Ponudi ovom ptiaru sve to veseli njegovo
srce. Ne ali zbog mene. Pogledaj samo koliko sam beznaajna.
Moe nastaviti ivjeti i imati druge ene." Kada je
ljupka golubica izgovorila te rijei, potitena tugom je iz
kaveza pogledala ka svom voljenom golubu.
Ove golubicine rijei prepune morala i razuma goluba
su ispunile stvarnom radou. Iz njegovih oiju su krenule
suze radosnice. Onda ree ptiaru: Dobrodoao si mi
ovdje i danas. Bog te je doveo ovamo. Reci mi izravno ta
mogu uraditi za tebe. Ne bi ovdje trebao osjeati mrzovolju.
Smatraj ovo mjesto svojim domom. Nita mi nee biti
previe teko, zato mi brzo reci ta mogu uiniti za tvoju
radost. Pitam te s privrenou jer si kod nas potraio zatitu
i pomo. Drvo svoju sjenu ne uskrauje ni onome ko
ga eli sruiti. Izgovori svoje elje i ja u ih ispuniti. Budi
potpuno bez brige." Kada je ptiar uo govor goluba on
ree: Sasvim sam ukoen od zime. Molim te uini neto
kako bi me ugrijao." Ptica sakupi gomilu suhog lia i granja
koje postavi na podu. Onda je uzela samo jedan list u
kljun i odletjela do oblinje vatre gdje je zapalila list. Sa
zapaljenim listom u kljunu odletjela je nazad i njime zapalila
vatru podno drveta. Kada je mala vatra veselo goruckala
ptica ree svom gostu: Ugrij sada svoje udove i budi
bez straha i brige." Ptiar odgovori: Neka tako bude!" Sa
toplinom se probudio i njegov ivotni duh i uskoro je rekao
svom pernatom prijatelju: Sada me mui glad. Zbavi
mi hrane." Na tu elju ptica je odgovorila: Nemam zalihe
kojima bih mogao utoliti tvoju glad. Mi umski stanovnici
ivimo od onoga to naemo svakog dana. Isto kao umski
pustinjaci mi ne skupljamo i ne uvamo nita za sutranji
dan." Kada je ptica to rekla, preblijedjela je od srama i zbunjenosti.
U sebi se pitala ta samo moe poduzeti u ovoj
situaciji. U tom je trenutku svoj nain ivota posmatrala
sa omalovaavanjem. Ali se njen duh brzo proistio i ona
ree ptiaru: Priekaj trenutak, zadovoljit u te." Zatim je
ponovo zapalila vatru od suhog lia i granja. Puna radosne
spoznaje ree: J ednom sam uo od velikih mudraca,
Bogova i praotaca da iz dostojnog oboavanja gosta proizilaze
velike zasluge. O draesni, budi mi naklonjen. Moje
je srce zaista u potpunosti usmjereno na postizanje dvoje
dobrobiti. Ti si moj gost." Kada je golub donio svoju odluku,
tri puta je osmjehujui se obiao vatru i uputio se usred
plamena.
Pri prizoru ovog dogaaja ptiar se prijekorno pitao:
ta sam uinio? J ao meni, taman i uasan je grijeh koji
se vezao za moja djela. Uasno sam okrutan i vrijedan
prokletstva!" uistinu, kada je ptiar vidio kako je golub za
njega dao svoj ivot, prezreo je svoja djelovanja i gorko se
alio.
Bhishma ree: Kada je ptiar vidio kako je ptica ula u
vatru, zahvatila ga je jaka suosjeajnost. Rekao je samom
sebi: Okrutan i besmislen je moj ivot. ta sam uinio?
Zasigurno sam zli nitkov. Ovaj e me grijeh pratiti mnogim
godinama, nisam vrijedan dobrog ina. Sasvim sam
bezoan, a uvijek mi je na umu zlo. J ao meni, koji sam se
odrekao svih asnih djela i postao ptiar. Taj je golub zaista
velika dua. Na moje oi je rtvovao svoj ivot za moje
dobro. Tako me je nauio ozbiljnoj pouci. Odustat u od
svega to imam i sa zadnjim uzdahom i od samog ivota
koji je svakome tako drag. Od ovoga dana u zanemariti
sve udobnosti tijela, tako da se ono osui kao bara na ljeto.
Omalovaavati sebe a smatrati vrijednim blinjeg, ma ko
god on bio - ovaj me je golub svojim ponaanjem nauio
dirljivoj lekciji. Podnijet u glad, e i odricanje. Tako se
odluno elim pripremiti za onaj svijet. rtvovanjem svoga
tijela ovo jednostavno bie me je nauilo potresnoj lekciji
koja zaista mijenja moj ivot. Pokazalo mi je kako bi se
gost trebao oboavati i kako bi se trebalo ponaati prema
njemu. Pouen njegovim primjerom, ubudue u ivjeti
poteno. Ponaat u se isto kao taj vrli golub." Kada je ptiar,
koji je nekada bio tako uasno okrutan, donio svoju
odluku, krenuo je na hodoae bez povratka. Odbacio je
kao ubre svoje koplje sa eljeznom orticom, svoje mree
i svoj eljezni kavez. Oslobodio je golubicu koju je bio
zarobio. Nakon to je ptiar napustio to mjesto, golubica
je odala ast svome muu. Oima punim suza jadikovala
je: Moj voljeni muu, ne mogu se sjetiti da si se ikada
loe ponaao prema meni. Udovice, ak i kada imaju djecu,
uvijek su u nezgodnoj situaciji. Bez supruga ena je
bespomona i za svoje prijatelje ona postaje osoba koju
treba saaljevati. Uvijek si se brinuo za mene s mnogo ljubavi
i njenosti. Tvoje veliko potovanje prema meni te
je navodilo da mi se obraa prijatnim i radosnim rijeima.
Zajedno smo letjeli lijepim dolinama, posjeivali osvjeavajue
izvore i sjedili smo zajedno na visokom drveu
sa dirljivim pogledom na daleki svijet. Kada smo letjeli
nebom jedno pored drogog iroko rairenih krila, osjeala
sam se tako sretna s tobom. Sve to je sada prolo. O, moj
najdragocjeniji, gdje su sada te radosti? Ogranieni su pokloni
eni od oca, brata ili sina. Samo radosti koji suprug
prua supruzi su neograniene. Koja ena iz tih razloga ne
bi imala elju oboavati svog supruga? ena nema zatitnika
osim svog supruga. On je njena sva srea. Trebala bi biti
u stanju odrei se svega, svog posjeda i svojih bogatstava i
traiti utoite samo kod svoga mua. Bez tebe je moj ivot
sada postao besmislen. Koja vrla ena moe nositi breme
ivota sama bez svoga mua?" Pun tuge i brige golupi je
krenuo za svojim suprugom u bukteu vatru. Uskoro je golubica
vidjela svog supruga okienog zlatnim narukvicama
i u rajskim kolima. U stavu strahopotovanja mnoge su velike
i zaslune due stajale u njegovoj blizini. Vidjela gaje
na nebeskom svodu u prelijepoj odjei, okienog svjeim
cvijeem i draguljima. Oko njega su bila i mnoga druga
kola u kojima su sjedila i druga bia koja su zasluno djelovala.
U svojim kolima ptica se uzdigla do neba i primila
odgovarajue asti za sva svoja djela na svijetu. Njegova
ena, golubica, tako se i dalje radovala druenju sa svojim
muem.
Ptiar je takoer mogao vidjeti par goluba u rajskim kolima.
Ali prizor dva goluba ga je ispunio aljenjem. Razmiljao
je o nainima i mogunostima kako bi mogao
dostii isti cilj kao i golubovi. Sa slinim odricanjem kao
i golubovi postii u isti cilj", rekao je samom sebi. Od tada
se vie nije trudio da nabavi hranu i ivio je od onoga
to mu se samo ponudilo. ivio je samo od zraka i njegova
elja za rajskim svijetom liila gaje sve svjetovne vezanosti.
Na svom krajnjem hodoau dospio je na veliko jezero
sa hladnom i istom vodom. Lotosovi cvjetovi su krasili to
jezero, koje su nastanjivale razne vrste vodenih ptica. Pri
samom prizoru takve vode umanji se potreba ednog za
vodom. Postom iscrpljeni ptiar vie nije obraao panju
na jezero i kroio je u umu punu divljih ivotinja. U ovoj
jako neprohodnoj umi esto gaje grebalo otro trnje. Isjeen
i rastrgan, krvarei iz mnogih rana, besciljno je lutao.
Zapuhao je snaan vjetar i to je udesilo granje da se meusobno
trlja i zapali vatru. Vatra se rasplamsala i brzo razvila
unitavajuu mo, isto kao na kraju yuge (ere). Bezbroj
varniva je letio naokolo i ubrzo je uma sa svim svojim
ivotinjama postala rtva vatre. Ptiar, koji je htio predati
svoje tijelo, vesela srca je utrao u te plamene. Tako biva
proien od svih svojih grijeha i postie krajnji cilj. Osloboen
groznice materijalnog postojanja, skupa sa drugim
biima i krunisan uspjehom asketskog odricanja, naao se
u raju.
Tako je tekla pria o ptiaru i golubu. Svojim potenim
djelima i svojim uviavnostima postigli su velike zasluge.
Ko dnevno slua ovu priu ili je pria drugima, zatien
je od sveg zla, ak iako zablude napadaju njegov um. Ko
paljivo slua ovu svetu i istu priu oslobodit e se svih
briga i dospjeti u rajski svijet u kojem ne postoji strah."
EPILOG
Tada zanijemi taj ovjek koji je priao
0 mnogim temama sa hiljadama znaenja,
Koji je ratovao na hiljadama bojnih polja
1 koji zatitio hiljade ljudi.
\s
Osloboen svih obaveza, iroko otvorenih oiju
svoj je um usmjerio na Sri Krishnu, Gospodina,
koji je stajao pred njim u sjaju i etvororukom obliku
i bio obuen u ute odore. "
Bhagavata Purana, 1. pjevanje, poglavlje 9, stih 30
NAPOMENE
NAPOMENE UZ POGLAVLJE 2
Mudrac Narada je na kratko ponovo oivio rano preminulog
sina kralja Citrakete. Iz svog iskustva bliske smrti
dijete za prosvjetljenje kralja govori sljedee stihove: 5Svi
ljudi u materijalnom svijetu koji se kree kao rijeka i sa sobom
nosi sva iva bia, tokom vremena postaju prijatelji,
rodbina i neprijatelji. Ponaaju se neutralno, pojavljuju se
kao posrednici, preziru jedni druge i ponaaju se na mnoge
druge naine. Uprkos svim razliitim vezama, nijedna od
njih nije trajna.6 Onako kako se zlo i druga dobra u toku
prodaje i kupovine odnose s jednog mjesta na drugo, tako
ivo bie usljed svojih plodonosnih djelovanja putuje
kroz svemir, pri emu prihvata jednog oca za drugim i biva
postavljeno u razliita tijela razliitih ivotnih oblika.7 Nekolicina
ivih bia biva roena u ljudskom obliku ivota, a
druga u obliku ivotinja. Iako su svi oni iva bia, njihove
su veze prolazne. ivotinja moe neko vrijeme ostati pod
zatitom ovjeka, a zatim prei u posjed drugih ljudi. im
se ivotinja odvede, tada prijanji vlasnik vie nema osjeaj
vlasnitva. Dok je ivotinja u njegovom posjedu, on
bez sumnje osjea privrenost, ali im se ivotinja proda,
privrenost nestaje.8 Iako ivo bie na osnovu veze koja
se oslanja na prolazna tijela biva spojena sa drugim ivim
biem, ona je vjena. U stvarnosti je tijelo ono koje se raa
i biva uniteno, a ne ivo bie. Ne bi se trebalo vjerovati
da se ivo bie raa ili umire. ivo bie prema svojim tzv.
oevima i majkama zapravo nema vezu. Sve dok se usljed
svojih prijanjih plodonosnih djelovanja pojavljuje kao sin
odreenog oca i odreene majke, ono je spojeno s tijelom
koje su mu ti roditelji dali. Ali ako umre, ta veza je gotova.
Pod tim okolnostima osoba bi trebala savladati pogreno
veselje i jadikovanje.9ivo je bie vjeno i neprolazno jer
zaista nema ni poetak ni kraj. Nikada se ne rada i nikada
ne umire. To ivo bie (dua) tvori osnovni princim svih
vrsta tijela, ali ne pripada odreenoj tjelesnoj kategoriji.
Tako je uzvieno da se kvalitativno moe poistovjetiti sa
najviim Gospodom. Na osnovu svoje ekstremne siunosti
ono tei tome da bude oslijepljeno od vanjske energije i
ovisno o svojim razliitim eljama ono sebi stvara mnoga
razliita tijela.
NAPOMENE UZ POGLAVLJE 5
Ako smo proitali ovu priu onda moemo vidjeti paralele
sa izvjetajima evanelista u Novom testamentu, o
tome kako je Krist oivio mrtve. Za razliku od opirnosti
nae prie u ovoj knjizi, izvjetaji o arobnim djelima Isusa
Krista su veoma saeti. Upravo u time lei njihova ljepota
i njihovo djelovanje. Dva od ovih tekstova e ovdje biti
navedena. To je kao prvo buenje jednog mladog ovjeka
u Nainu u Evanelju po Luki, poglavlje 7.11-17.
Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili su
ga njegovi uenici i silan svijet. Kad se priblii gradskim
vratima, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke,
majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je
Gospodin ugleda, saali mu se nad njom i ree joj: Ne
plai!" Pristupi zatim, dotae se nosila; nosioci stadoe, a
on ree: Mladiu, kaem ti, ustani!" I mrtvac se podie i
progovori, a on ga dade njegovoj majci."
Drugi izvjetaj nalazimo u Evanelju po Mateju, poglavlje
9.18-26.
"Dok im on to govorae, pristupi neki glavar, pokloni
mu se do zemlje i ree: Kai mi, evo, umrije, ali doi, stavi
ruku na nju, i oivjet e." Isus usta te s uenicima poe
za njim. I gle, neka ena koja bolovae dvanaest godina od
krvarenja prie odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit
u se." A Isus se okrenu i vidjevi je ree: "Hrabro, keri,
vjera te tvoja spasila." I ena bi spaena od toga asa. I ue
Isus u kuu glavarovu. Ugleda svirae i buno mnotvo pa
ree: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni
mu se podsmjehivae. A kad je svijet bio izbaen, ue on,
primi djevojku za ruku i ona bi uskriena. I razglasi se to
po svem onom kraju."
Upuujemo na jo jedan tekst u apostolskoj prii, poglavlje
9.36-43.