Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991. UDK329.63:504](497.

1)"1971/1991" Pregledni lanak Primljeno: 19. sijenja 1992.

Ekoloki pokreti u Jugoslaviji

Graa za prouavanje razdoblja 1971-1991. Zoran Otri Zelena akcija Zagreb, Zagreb

Saetak Razmatrajui ekoloki pokret u. bivoj Jugoslaviji, autor razlikuje tri razdoblja: (1) pokuaj osnivanja pokreta poetkom 70-tih godina i kasnije opadanje; (2) kriza legitimnosti sistema ipojava ekolokog pokreta sredinom 80-tih; (3)pokuaj ujedinjavanja i pojava zelenih stranki krajem 80-tih i poetkom 90-tih godina. Ekoloke borbe autorrazmatra kao sukob "svijetaivtita."isistema,pri emupolazi od analitike deftnidje Alberta Meluccija: drutveni pokretje oblik kolektivne akcije zasnovan na solldarnosti, koji unosi konflikt i rui limite sistema unutar kojeg se akcija zbiva. Nafoit znaaj u sklopu ekolokog pokreta u bivoj Jugoslaviji imaoje vrlojak i f masovan antinuklearni pokret. Treba razlikovati spontane lokalne proteste i samoorganiziranje graana od spontanistikih ekolokih skupina koje zastupaju altemativne vrijednosti i naela djelovanja. Krizom politikog sistema ekoloki pokret ne uspijeva se, osim u Sloveniji, organizirati u znaajnu drutvenu ipolitiku snagu. Dominacija uepolitikih i dravotvomih tema stavlja ga na marginu. Sredinom 70-tih godina sistem uspijeva suzbiti spontanu ekoloku akciju, ali desetak godina kasnije to vie nije u stanju. Ekoloki pokret pridoniojeruenju sistema, ali odnos sukobljenih strana nije se bitno promijenio. To je najvidljivije u sluaju nuklearne energije. Kljuene rijei: antinuklearni pokret, drutueni sukobi, drutveni pokret, ekoloki pokret, zeleni

UVODNE NAPOMENE Problem metoe Prihvaajui se ove teme, autor se nalazi u nezahvalnom poloaju da analizira dogaaje u kojima u posljednjih pet godina i sam intenzivno sudjeluje. Prednost tog poloaja jest poznavanje teme iz osobnog iskustva i kontakata s aktivistima iz svih dijelova bive Jugoslavije. Valjan uvid u zbivanja ne bi se mogao dobiti samim pregledom malobrojnih dokumenata. Problem je subjektivnost koju je nemogue izbjei. Promjenompolitikogsustavatijekomgodine 1990, teraspadomJugoslavije 1991, jedno razdoblje je zavreno. U ekolokom pokretu nastupilo je zatije, ali sve dileme koje su se javljale i u kojima je i autor sudjelovao i opredjeljivao se i dalje su aktualne. Ovaj lanak treba shvatiti kao izvjetaj o nastojanjima da se vlastito djelovanje cjelovito sagleda.

83

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992)No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

U raspravama meu aktivistima i teoretiarima pojavljuje se dvojba: moe li se u Jugoslaviji uope govoriti o postojanju ekolokog pokreta, ili je rije samo o nizu protesta, akcija i inicijativa? Smatramo da se moe govoriti barem o nizu lokalnih ekolokih pokreta. Pri tome polazimo od "analitike definicije" AlbertaMeluccija: drutveni pokretje oblik kolektivne akcije zasnovan na solidarnosti (sposobnosti aktera da dijele kolektivni identitet) koji unosi konflikt (sukob dvaju aktera za kontrolu nad resursima),lomeilimitesistemaunutarkojegseakcijazbiva(Melucci, 1984).Drutveni pokreti su oblik borbe svijeta ivota protiv porobljivakih tenji sistema (poretka). Ova definicija primjenljiva je na ekoloke sukobe u Jugoslaviji 80-tih godina, iako nije rije o "post-politikim" pokretima kao u razvijenim zemljama liberalne demokracije, nego prije o "pred-politikim". Oni izraavaju drutveni konflikt i pridonose ruenju limita sistema nakon ega se tek stvaraju uvjeti za odvajanje posebnog podrueja politikog. Periodizacija 0 nastanku ekolokog pokreta moe se govoriti sredinom osamdesetih godina. Ne treba zaboraviti "predigru" koja se zbila poetkom sedamdesetih. Mogue je razlikovati tri razdoblja: 1) Pokuaji poetkom 70-tih i kasnije opadanje; 2) Sredina 80-tih: kriza legitimnosti sistema i pojava ekolokog pokreta; 3) Kraj 80-tih i poetak 90-tih: pokuaji ujedinjavanja, osnivanje zelenih stranki. U skladu s time, ovaj rad podijejjen je na tri poglavlja. Ekoloki pokret u Sloveniji dobio je 80-tih godina izuzetnu snagu i znaaj. Zato e mu biti posveena naroita pozornost.

1. POKUAJIPOETKOM 70-TIHIKASNIJE OPADANJE 1.1 Pokuaj osnivanja ekolokog pokreta 1971-1973. Jugoslavija je primjereno brzo reagirala na pojavu svjetske ekoloke krize. Ve godine 1971. u petogodinjem planu razvoja SFRJ navodi se: "Reavanje problema kvaliteta ovekove sredine tretirae se i kao bitan element ivotnogstandarda. (...) Ekonomskim merama i odgovarajuim propisima podsticae se uvoenje takve tehnologije koja nije tetna za ovekovu sredinu." (Jovi, 1973:34-35). Iste je godine u Herceg Novom odrana IV. meunarodna konferencija "Nauka i drutvo" s temom Nauka, ovek i njegova okolina, To je ujedno bila pripremna konferencija za Konferenciju OUN-a o problemima ovjekove okoline u Stokcholmu godine 1972. Niz pojedinaca u svim dijelovima zemlje prihvaa nove ideje i pokree inicijative za zatitu okolia. One, naravno, idu kroz "institucije sistema", ali na razliite naine: u Srbiji i u Bosni i Hercegovini prvenstveno kroz Pokretgorana (Pokret gorana Srbije 1960-1980, 1981), u Hrvatskoj kroz-Savez omladine, a u Sloveniji osnivanjem Skupnosti za varstvo okolja (kasnije Zveza drutev za varstvo okolja ZVOS); (Ki-aigher, 1987).
84

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

Inicijative su imale irok odjek i ubrzo dolazi do ujedinjavanja. Poetkom veljae godine 1973. odranaje u Beogradu osnivaka skuptina Jugoslavenskog saveta za zatitu i unapreenje ovekoue okoline. Skup je bio impresivan i obuhvatio je sve postojee "drutvene subjekte" koji imaju bilo kakve veze s problemima okolia, od Saveznog izvrnog vijea do Saveza speleologa i Saveza pionira. Kao izaslanik predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, koji je bio pokrovitelj osnivake skuptine, govorio je Edvard Kardelj. U Prpgramu se savjet naziva "drutvenim pokretom", a Statut ga odreuje kao "federaciju drutvenih tela, organizacija i interesnih zajednica (saveta, zajednica, udruenja, komisija i sl.) koja se u republikama i pokrajinama SFRJ sveobuhvatno bave zatitom i unapreivanjem ovekove okoline" (Prelog, 1973:192). Karakter pokreta istie i Kardelj: "Treba pozdraviti injenicu to se kod nas - uz akciju organa drutvene zajednice pojavio i pokret graana za brigu o ovjekovoj prirodnoj sredini. Treba pozdraviti injenicu to su se spontano pojavila drutva koja na dobrovoljnoj osnovi okupljaju graane iz svih slojeva drutva." (Prelog, 1973:15). Na pobudu Savjeta, u Ustav SFRJ unesena je odredba o pravu na zdravu ivotnu okolinu. Pokrenut je asopis ovek i ivotna sredina, koji objavljuje mnoge zanimljive strune priloge. Sljedeih godina razvija se znanstvena i struna aktivnost u ekologiji i zatiti okolia; naroito treba istaknuti etiri konferencije o zatiti Jadrana (1974, 1979,1984. i 1989. godine). Prijedlozi, apeli i protesti znanstvenika i strunjaka ostaiu u pravilu bez odjeka u iroj javnosti i bez utjecaja na donoenje razvojnih odluka. 1.2 Pobjeda sistema Osnutak Savjeta bio je moda posljednji proplamsaj stvaralakih inicijativa u socijalistikoj Jugoslaviji. Politiki obrauni poetkom sedamdesetih znaili su kraj razdoblja inovacija i ruenja dogme, zapoetog privrednom reformom godine 1965. Kodificiranje sistema samoupravnog socijalizma znailo je trijumf poretka nad svijetom ivota. Savjetje postao jedna od brojnih birokratiziranih institucija izgubljenih u delegatskim labirintima; umjesto barem formalno samostalne institucije ubrzo postaje sekcija SSRN. Sistem je ve sredinora 70-tih "pojeo" pokret, tako da e ponovna pojava pojma "drutveni pokret" izazvati sablazan. Povremeni spontani protesti graana zbog zagaivanja doekivani su ideolokim optubama, medijskom blokadom i inizistiranjem da se problemi rjeavaju u "institucijama sistema. Spreavanjem samoorganiziranja graana i autonomnog povezivanja raznih inicijativa i protesta, sistem uspjeno spreava "subverzivnost ekologije", koju istie Rudi Supek:

Strunjaci koji su ukazivali na promaenost lociranja koksare u Bakarskom zaljevu izoliram, su, nakon ega nije bilo teko zavarati lokalno stanovnitvo obeanjima o istoj tehnologiji. Ta je shema esto uspjeno primjenjivana. Velik otpor izazvalo je spominjanje samoupravljanja kao drutvenog pokreta, a ne samo sistema, u "sociolokom separatu" Dugoronog programa ekonomske stabilizacije godine 1983 (vidi intervju S. Bolia, DANAS od 5.07.1983) U Kaknju godine 1979. oko 2500 Ijudi demonstrira zbog zagadivanja iz Tvornice cementa, rudnika ugljena i termoelektrane. U Zajearu je godine 1980. 750 gradana potpisalo peticiju sa zahtjevom da Fabrika kristala ugradi filtere. Prema sudjelovanju strunjaka i umijenoj medijskoj kampanji znaajnajeAfccij'azaBofartifci vrt koju su organizirali Ivana Radi i Zlatko Uzelac uZagrebu godine 1981. U spreavanju plana o gradnji ceste koja bi presjekla Botaniki vrt prireden je hapenning, izloba, anketa meu graanima, niz napisa u novinama itd.

85

Soc. EkoLVol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otr/': Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

"Nevoljaje ekologije u tome tojedno pitanje povlai za sobom drugo, pakad je ovjek povjerovao da je naao rjeenje za jedno, drugo mu odmah pokazuje da je ono samo djelomino i da zavisi, u stvari, od rjeenja drugoga. I tako dalje; pa se od nevine preporuke da se stave filteri na tvornike dimnjake vrlo brzo dolazi do pitanja to zapravo ovi dimnjaci proizvode, emu proizvodi u tvornicama slue i kakvi bi proizvodi bolje odgovarali Ijudima." (Supek, 1978:210-211). Oficijelna samoupravna ideologija brzoje apsolvirala ekoloke teme i ekologistike ideje, ne ulazei u dublje teorijske rasprave. I "oficijelna" drutvena znanost ostaje u zadanim okvirima (Markovi, 1986; Todorovi, 1983). Kaosamorazumljivaponavljala se ideoloka ocjena koju je dao Kardelj u govoru na osnutku Saujeta: sistem samoupravnogsocijalizma rijeit e problem "granica rasta", koji ne mogu rijetii oba velika konkurentska sistema; zato je svako zalaganje za ogramavanje rasta reakcionarno. Rastui ekoloki problemi objanjavaju se time to svijest radnih Ijudi nije dovoljno razvijena ili to sistem nije "zaivio". Bitne razvojne i investicijske odluke 70-tih godina donoene su bez imalo brige o ekolokim kriterijima. Proklamirani stavovi o tome da "zatita i unapreivanje ovjekovog okolia mora postati integralan dio ukupnog planiranja drutvenog razvoja", naknadno su "nakalemljeni" na izrazito antiekoloku razvojnu strategiju. U sistemu "samoupravnog dogovaranja", u nedostatku pravne prisile, investitori i njihovi politiki zatitnici lako su se "dogovarali" oko izbjegavanja propisa o zatiti okolia (vidi npr. Kraovec, 1983). Slovenija ve u to vrijeme pokazuje odreene specifinosti. Ve sredinom 70-tih osnovanje Republiki komitet za zatitu okolia. lako nije izmakla trendu birokratizacije, ZVOS je djelovala uspjenije od svojih pandana u ostalim republikama. Postupno sazrijevaju teoretiari i aktivisti koji o problemima okolia i odnosa drutva prema njemu razmiljaju nedogmatski, pragmatino i multidisciplinarno. To e doi do izraaja 80-tih godina. 2. SREDINA 80-TIH: KRIZA LEGITIMNOSTI SISTEMA IPOJAVA EKOLOKOG POKRETA Razdoblje od poetka 70-tih do sredine 80-tih godina obiljeeno je "paralizom" drutvenih energija. Tek rastuom neefikasnou i naruenom legitimnou sistema pojavljuju se sredinom 80-tih nove graanske akcije "odozdo". Vie vrsta spontanih akcija javlja se istodobno. Vukain Pavlovi dovodi u vezu val trajkova i pojavu novih drutvenih pokreta. Tako su, prema njegovim rijeima, trajkovi rudara i antinuklearni pokret istodobno istakli problem energetske politike Jugoslavije (Pavlovi, 1987:151-152). Ljubomir Kljaki smatra da su antinuklearni pokret i "pokret za graanska prava i slobode Srba i Crnogoraca na Kosovu" prema opredjeljenju podjednako antitotalitarni i demokratski, te "nedvosmisleno potvruju bitnu opredeljenost svojih pripadnika za socijalno-demokratsku i socijalistiko-samoupravnu alternativu" (Kljaki, 1986). Teza je oito problematina, ali je tono da sistem jednako reagira na sve spontane inicijative.
Isto ministarstvo osnovano je u Srbiji tek godine 1989. U Hrvatskoj, nakon izbpra 1990, nova vlada uporno odbija brojne sline inicijative. Zahvaljujui oitom naruavanju stranake stege medu zastupnicima vladajue stranke, Sabor krajem prosinca 1990. donosi odluku da treba osnovati zasebno Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja. Do danas odluka nije provedena.

86

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Eko/oki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

Glede ekolokog pokreta, moemo govoriti o tri kategorije novih drutvenih pojava: 1) antinuklearni pokret; 2) spontani lokalni protesti i samoorganiziranje graana; 3) spontanistike omladinske skupine. U skladu s time je i ovo poglavlje podijeljeno na tri dijela. Kao to su ekoloke inicijative poetkom 70-tih bile zadnji "odsjaj" pokuaja reformi realnog socijalizma, tako su sada jedan od predznaka njegovog pada. Erozija legitimiteta dovodi do nesposobnosti sistema da suzbija spontanost. 2.1 Antinuklearni pokret Usprkos pojedinim kritinim istupima', za Jugoslaviju je sve do sredine 80-tih karakteristina odsutnost ne samo antinuklearnog raspoloenja, nego i interesa ire javnosti za probleme nuklearne energetike. Kao izuzetak moemo spomenuti Zadar, u kojem je opinska skuptina jo 1979. odluno odbila planove gradnje nuklearne centrale na otoku Viru i tu odlunost tijekom sljedeeg desetljea nekoliko puta potvrdila. Novinski napisi o nuklearnoj energiji su gotovo uvijek afirmativni (aldarovi i Mati, 1985; aldarovi, 1988), dvojbe se preuuju ili pripisuju iracionalnom strahu od nepoznatog. Pojavljuju se kritike napomene u povodu oitih poslovnih promaaja u govoru s Westinghouseom o gradnjiNE "Krko", ali novinari ne smiju u tu temu dublje ulaziti6. Kada se antinuklearni pokret pojavio, njegova irina i silina bili su zaprepaujui. Istraivanjajavnogmnijenja pokazuju dajejavnost, u cijeloj Jugoslaviji podjednako, vrlo snano antinuklearno raspoloena (Slovensko javno mnijenje 1978-1991; Cifri i ulig, 1987; Cifri, 1990; ulig, 1991). Tako visok stupanj odbijanja je moda jedinstven fenomen u sv^jetu. Javnost je vrlo naklonjena alternativnim izvorima energije i vrednnje njihove ne samo ekoloke, nego i ekonomske prednosti vie nego to u ovom trenutku i u bliskoj budunosti objektivno zasluuju (Cifri i sur., 1990). Moemo iznijeti hipotezu da je uzrok u tome to su Ijudi prvi puta dobili prigodu da javno iskau protivljenje neemu to zastupaju predstavnici sistema. 2.1.1 Antinuklearnipokret 1985-1986. godine Polemike o gradnji novih nuklearnih elektrana voene su tijekom prve polovice 80-tih daleko od oijujavnosti. Postoje sukobi razliitih interesa koji se u energetici prepliu. U ekonomskoj krizi, planovi postaju sve skromniji. Vjerojatno je sukob raznih lobbyja pomogao da antinukelarci dobiju mogunost prodora u javnost. Oujka 1985, Savezni drutveni savjet za odnose s inozemstvom organizira raspravu na temu Aktualni meunarodni problemi koritenja nuklearne energije. Dr. Dejan Dimov izjiosi prijedlog o proglaenju moratorija na gradnju
Jedan od rijetkih primjera je polemika koja se razvila u asopisu START 1979. godine (vidi: Derada i Zovko, 1979). Dr. Ivo Derada, direktor Laboratorija za Fiziku visokih energija Instituta Max Planck u Miinchenu i dr. Nikola Zovko, direktor OOUR-a Fizika Instituta Ruer Bokovi u Zagrebu kritizirali su teze dr. Vladimira Paara, koji je branio nuklearnu energiju od lavine optubi nakon nesree na centrali Otok tri milje svibnja te godine. To je bio odjek slinih polemika meu znanstvenicima u svijetu. Umjesto sredinom 1979, elektranaje putena u pogon krajem godine 1982. Gradnjuje bitno poskupila rekonstrukcija parogeneratora zbog ustanovljene konstrukcione greke, a vei dio dodatnih trokova bio je obveza naruitelja.

87

Soc. Ekol, Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z Otri: EkoloSki pokreti u Jugoslaviji 1971 -1991.

nuklearnih objekata u Jugoslaviji. Prikazom te rasprave (Jovanovi, 1985) poinje serija znaajnih napisa Dragana Jovanovia u beogradskom NIN-u. On brzo radikalizira svoj antinuklearni stav, pie i u drugim listovima i govori na broj nim tribinama. Antinuklearni tekstovi poinju se pojavljivati sve ee, naroito u omladinskim listovima. Ljubljanski Radio tudent travnja 1985. organizira kontakt-program o nuklearnoj energiji s nizom gostiju u studiju, pristaa i protivnika (trajn i sur., 1985). Velik znaaj imale su dvije emisije televizijske serije KINO-OKO, beogradskog studija, u sijenju i oujku godine 1986. Zastupnici nuklearne energije uporno su odbijali da se u emisijamapojave i pokuavali su sprijeiti njihovo emitiranje. Urednik emisije Aleksandar Spasi navodi da ga je upravo takvo ponaanje nagnalo da od poetne neutralnosti postane protivnik nuklearne opcije (Spasi, 1986). Prezir prema javnosti i nestrunjacima opa su karakteristika zastupnika nuklearne energije, pa je mnogo iritiranih graana reagiralo jednako. Osim toga, iskazuje se fatalno nerazumijevanje zakonitosti marketinga i medija. Izjavivi u spomenutoj emisiji, pred milijunima gledatelja, da je "veiria Jugoslovena neobavetena i neuka poput onog zairskog plemena koje se plai jalovosti, groma i bronhitisa" (Spasi, 1986:18), dr. Naim Afgan zasluio je da mu antinuklearci podignu spomenik. Ta medijska aktivnost imala je brz i snaan uinak. ak i na sjednici CK SKJ-u dolazi do estokogantinuklearnog istupa r. Dragie Ivanovia (VJESNIK, 22. veljae 1986). Spisak spontanih protesta zauzeo bi podeblju knjigu. Proteste alju mjesne zajednice, podrunice SUBNOR-a, tjjela SSO-a, radne organizacije itd. Na primjer, Predsjednitvo SUBNOR-a Mladenova (kolonizirani krajinici, 580 lanova), sela u Vojvodini u ijoj je blizini bila jedna od moguih lokacija nuklearne elektrane, pie: "Mi, borci Krajinici, nikada nikome neemo dozvoliti, po cenu ivota, tolika zaduenja nae zemlje. Svaki dalji pritisak za izgradnju nuklearki na tlu Jugoslavije smatraemo neprijateljskim aktom." Na tribini u selu nekoliko dana kasnije prijeti se postavljanjem bombe pod temejje ako gradnja pone (GALAKSIJA, svibanj 1986, strana 18). Komisija za predstevke Skuptine SFRJ objavila je lipnja 1986. da je primila tridesetak peticija protiv gradnje nuklearnih elektrana (NIN, 6. srpnja 1986). Jednu od njih potpisalo je 70.000 srednjokolaca iz Srbije. Pokreta akcije, uenik Aleksandar Kneevi, kae da su mu prijetili sa 60 dana zatvora, da e njegov otac izgubiti posao itd. (NIN, 13. travnja 1986). Peticiju je poslalo i tridesetak znanstvenih radnika iz Instituta zafiziku u Zemunu (NIN, 6. srpnja 1986). U Hrvatskoj, tijekom rasprave o srednj oronom drutvenom planu SRH tij ekom godine 1986, podneseno je nekoliko stotina amandmana u kojima se trai brisanje gradnje NE Prevlaka. Slino je bilo i s raspravom o Prostornom planu SFRJ. Krajem 1986, Sabor odluuje da iz Plana izbaci rezerviranje lokacija za eventualnu dalju gradnju nuklearki. Jedan od zastupnika nazvao je to "povijesnom odlukom" (VJESNIK, 18. prosinca 1986). Antinuklearne demonstracije organizira SSO Slovenije u Ljubljani 10. svibnja 1986, dva tjedna nakon ernobilske katastrofe. Broj od nekoliko stotina sudionika narastao je na sljedeim demonstracijama godinu dana kasnije na nekoliko tisua. U Beogradu, vlasti su zabranile okupljanje na otvorenom pa je antinuklearni skup odran u prostorijama Studentskog kulturnog centra, 7. lipnja 1986. Na okruglom stolu sudjelovalo je pedesetakljudi iz cijele Jugoslavije znanstvenici raznih struka, umjetnici, novinari, nastavnici, omladinski aktivisti itd.
88

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

2.1.2 Daljnji razvitak antinuklearnogpokreta Razvitak je nakon godine 1986. bio bitno razliit u raznim republikama, pa moramo odijeljeno prikazati Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju (u ostalim republikama nema znaajnih zbivanja). 2.1.2.1 Slovenija U Slovenijijeantinukelarnipokretimao najveiutjecaj. Dobro obavijetenii povezani s antinuklearnim pokretom u svijetu (Jedrske..., 1986), slovenski aktivisti su zarana jasno uoili da je nuklearna energija samo povod, a bitno je pitanje energetske strategije. "S pravom se slutilo da u kontroverzi oko atomske energije nisu bili posredi energetsko-politiki problemi u uem smislu, ve da se indirektno sporilo o tome koje ivotne projekte treba da sledi industrijski sistem. Problem energije sada je stvarno bio pogodan za simboliko saimanje drutveno-politikih projekcija." (Sieferle, 1986:129). "Jugoslavenski energetiar jo uvijek sanja kako stii i prestii Ameriku u potronji energije. Manirom dobrog birokrata ne pita se emu ta energija." (Klemenc, 1986:5). U pitanju nuklearne energije "subverzivnost" ekologije naroito jasno dolazi do izraaja. Rezultat narasle ekoloke svijesti, organizacijskih sposobnosti i utjecaja ekolokog i antinuklearnog pokreta bila je javna rasprava pod nazivom Energija, ekologija, razvoj, koja je trajala od sredine 1986. do zavrne tematske konferencije SSRNS 25. svibnja godine 1987 (Otri, 1987). Rasprava jebila masovna, mobilizirana je znaajna drutvena energija, novine su uvele redovne rubrike u kojima su izvjeivale o odranim razgovorima u poduzeeima, kolama, mjesnim zajednicama i sl. To je moda jedinstveni sluaj da je SSRN djelovao onako kako je zamijjen, kao efikasni i kljuni imbenik socijalistike demokracije (ubrzo se pokazalo da to nije dovoljno). Rezultat rasprave bilo je opredjeljenje za "meku" varijantu energetskog razvitka i odrivi (sustanaible) razvitak openito. Skuptina Sloven\je proglasila je moratorij na gradnju nukleafnih elektrana do godine 2000 (ukljuujui i NE Prevlaka kod Zagreba, koju su trebali zajedniki graditi Slovenija i Hrvatska) . Sljedeih godina ira javnost manje se ukljuuje u zbivanja, ali jezgro aktivista ostaje aktivno postavlja nove zahtjeve i razrauje nenuklearnu energetsku alternativu. Pojavjjuje se zahtjev za zatvaranjem NE Krko. Poetkom 1990. prihvaanje tog zahljeva uvjet je Zelenih Slovenije za ulazak u predizbornu koaliciju DEMOS; kompromisno, rok je pomaknut s 1992. na godinu 1995. Nakon pobjede DEMOS-a to.postaje dio vladinog programa. Ministar energetike postaje dr. Miha Tomi, estoki kritiar "tvrde varijante" energetskog razvitka (Tomi, 1986), inae nuklearni fiziar koji je sudjelovao u gradnji NE Krko. Ekonpmski problemi meutim uzrokuju nagli pad podrke graana tom prijedlogu, o kojem bi se trebali izjasniti do kraja ove godine (To i sur., 1991:8). 2.1.2.2 Srbija U Srbiji je rasprava bila podjednako intenzivna. Mnogi istaknuti znanstvenici raznih struka (sociolozi, ekonomisti, fiziari itd.) iznosili su razloge protiv gradnje nuklearnih elektrana i elemente za nenuklearnu energetsku strategiju. Naroito se istiu dr. Vladimir Ajdai i dr. Branko Lalovi, obojica nukelarni fiziari, te politolog i teoretiar novih drutvenih pokreta dr. Vukain Pavlovi. Antinuklearni aktivisti
7 Istu odluku, ali bez ikakvog vremenskog ogranienja, donijela je Skuptina SFRJ godinu dana kasnije.

89

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekolokipokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

nisu uspjeli stvoriti efikasnu organizaciju, postii stvarni utjecaj na oficijelnu politiku (Srbija je odustala od gradnje nuklearnih elektrana, ali samo zato jer ima dovoljno vlastitihklasinih izvora) niti usmjeriti pobuenu drutvenu energiju. Nije se uspjelo postii da masovni otpor postane temelj za razvitak valjanije utemeljenog ekolokog pokreta, koji bi istinski doveo u pitanje limite sistema. Nakon poetne masovnosti, od godine 1987. dolazi do rasapa aktivista i znatno opada pozornost javnosti. Nacionalistika euforija postupno brie iz drutvene svijesti sye ostale teme. Preostali aktivni antinuklearci ostaju na apstraktnom suprotstavljanju, bez nuenja realne alternative. Inzistiranje na toj temi tetno djeluje za razvitak ekolokog pokreta, jer Srbija svakako ima mnogo aktualnije i tee ekoloke probleme. Pouan primjer pogrene strategije jest afera s navodno pojaanom radijacijom u istonoj Srbiji kolovoza godine 1989. kad su izreene sumnje da se u topionici olova u Boru spaljuje uvezeni nuklearni otpad. Polazei od problematinih indicija, Dragan Jovanovi i njegovaZe/ea stranka mjesecima podjaruju javnost, govore o "genocidu", najavljuju dolazak inozemnih eksperata koji e ispitati stvar itd. Struna komisija Srpske akademije nauka i umetnosti zakljuila je da se radilo samo o uobiajenim fluktuacijama radioaktivnosti u atmosferi, daleko ispod koncentracija koje bi mogle ugroziti zdravlje. Nema valjanog razloga da se sumnja u njihov nalaz. 2.1.2.3 Hrvatska Prigovori nukelarnoj energiji dolazili su, jo od gradnje NE Krko, ponajvie iz Sekcije za zatitu i unapreivanje ovjekove okoline SKSSRNH, kojoj je na elu bio prvo dr. Marko Branica, a zatim dr. Josip iek. Hrvatska je zbog nedostatka ugljena najzainteresiranija za gradnju nuklearnih elektrana. Nukelarni lobby djeluje jedinstveno u cijeloj Jugoslaviji, ali je u Hrvatskoj najjai. Reakcija Ijudi na vlasti na pojavu spontanih antinukelarnih protesta bila je u Hrvatskoj naroito nervozna. Ukazuju na prijeteu energetsku kataklizmu ako se odustane od gradnje nuklearki, sumnjaju u urotu, optuuju antinuklearce za suradnju s "kolubarskim ugfjenim lobbjjem" i pozivaju na politike mjere. "Tko to i zato eli nesigurnu elektroenergetsku budunost SR Hrvatske, pa i Jugoslavije, i kako to da se najvie protivnika atomske struie javlja upravo iz dijelova zemlje u kojima se barem zasad nee graditi nuklearke?" Tema meurepublikih odnosa bila je u polemikama sporedna, ali njezin znaaj potvruje i naslov koji se pojavio u VJESNIKU od 6. oujka 1991: "SAMOSTALNOJ REPUBLICI TREBAT E NUKLEARKE". Svi u^jecajniji strunjaci u Hrvatskoj zastupnici su "tvrde varijante" energetskog razvitka. Antinuklearci su uspjeli zadobiti povjerenje javnog mnijenja, ali nisu postigli gotovo nikakav utjecaj na tijela vlasti. Djeluju uglavnom pojedinano, nije stvorena skupina koja nastupa planski kao intelektualno i akciono jezgro pokreta. Najaktivnija na tom planu bila je omladinska grupa Svarun iz Zagreba .
8 .Vjekoslav Srb, predsjenik Republikog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo, VJESNIK, 24. veljae 1986. 9 Travnja 1988. autor ovog rada pripremio je, kao lan Svaruna, opsean materijal Mlljenja i stavovi o izgradnji nuklearnih elektrana... kao odgovor na istoimeni materijal koji su u veljai 1988. pripremile Cetiri asocijacije koje okupljaju nuklearni lobby (JUGEL, JUMEL, NUKLIN i 4E). Materijal je apirografiran i poslan na mnoge adrese. Privukao je dosta pozornosti i komentara u tisku (VJESNIK, BORBA i dr.) i medu.nekim strunjacima (Miijenja i stavovi, 1988; Otri, 1989:83-90).

90

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992)No. 1 (83-104) Z. Otri: EkolokipokretiuJugoslaviji 1971-1991.

Promjenom vlasti nije se promijenila situacija. Prvo zasjedanje viestranakog Sabora, 30. svibnja 1990, dvojica aktivista Zelene akcije Zagreb obiljeila su dijelei zastupnicima, na ulazu u sabornicu, protestni letak zbog imenovanja za ministra energetike i industrije dr. Boe Udoviia, estokog zastupnika nuklearne energije i "tvrde" energetske strategije. Tijekom 1991. bilo je nekoliko burnih reakcija mjetana na spominjanje potencijalnih lokacija za skladita nukelarnog otpada. U Poegi je lipnja 1991. na poticaj Hrvatske narodne stranke osnovan Poeki ekoloki odbor koji je organizirao potpisivanje peticije protiv gradnje deponije na podruju Papuka i Psunja. Sakupljeno je 12.000 potpisa. Jedna slina peticija potpisivana je i na podruju umberka. U studenom 1990. Zelena akcija Zagreb organizirala je znanstveno savjetovanje Energija, ekologija, razvoj. U veljai 1991. zajedno s Drutvom energetiara Zagreba i poduzeem Energopool poslalaje Saboru opsene primjedbe na Strategiju razvoja energetike Hrvatske (Kritiki osvrt..., 1991). Kritiku je podrala i Privredna komora Hrvatske, ali Strategija je u Saboru prihvaena bez izmjena. Tako su se ekoloki aktivisti iz Zelene akcije Zagreb povezali sa strunjadma. U isto vrijeme ukljuili su se u europsku mreu nevladinih organizacija koje se bave obnovljivim izvorima energije i odrivim energetskim razvojem. Rasprava koju su Slovenci obavili u razdoblju 1986-87. u Hrvatskoj tek predstoji. 2.2 Spontani lokalni protesti i samoorganiziranje graana Spontani protesti zbog ekolokih problema jav\jaju se i ranije (vidi biljeku 3), ali represija spreava trajnije samoorganiziranje. Tek od godine 1985. pojavljigu se "alternativne" ekoloke organizacije izvan "institucjja sistema"10. One rue limite sistema ulazei u javni dnitveni konflikt, odbacujui oficijelne naine "samoupravnog dogovaranja i sporazumijevanja". Redovito imaju velike probleme s registracijom (dobivanje suglasnosti SSRN-a o "drutvenoj opravdanosti" njihovog postojanja) . Od institucija sistema jedino im omladinska organizacija ponekad prua podrku. Treba istaknuti da su ti lokalni pokreti, za razliku od spontanistikih omladinskih skupina, vrlo rijetko potpuno svjesno ili na artikulaciju drutvenog konflikta; svijest drutvenih aktera zaostaje za onim to ine. U nekim su sluajevima, dapae, novoosnovane "alternativne" organizacije vjerojatno koritene za "pacifikaciju" suvie estokih spontanih protesta. Okupljanje veegbroja Ijudi bilo je dobro sredstvo protiv represije, ali je pridonijelo konzervativnosti. Izneseni zahtjevi u pravilu su skromni, akcije uglavnom usmjerene na "utjecaj na svijest", a neposredni revolt vrlo se rijetko proiruje na kritiku sistema. To je otealo ujedinjavanje pokreta na razini republika i federacije, te dovelo do krize i raskola 1990. i 1991.

10 Vjerojatnoje najstarijeDruitoo za stvaranje kulture uvanja i zatite rijeke Une UNSKISMARAGDI, osnovano svibnja 1985. Prvenstvena je aktivnost rad sa kolskom djecom, ali ulaze i u drutveni konflikt suprotstavljaju se namjeri Elektroprivrede da na Uni sagradi niz brana. U Hrvatskoj je najstarije Sveuilino udrulenje "Ekohkajavnost" (lipanj 1986), u SrbijiDniStoo za zaititu ovekove okoline Ni (listopad 1987), u Crnoj Gori Ekoloko drutvo "Biserka" iz Pljevalja (rujan 1989) a u Makedoniji Opstanak iz Skopja (1989). 11 Ekoloka javnost je formalno registrirana tek dvije godine nakon osnutka. Zelena akcija iz Splita osnovana je ujesen 1988. i godinu dana kasnije dobila je nagradu "Sedam sekretara SKOJ-a", iako je jo bila "u ilegali"! ak je i u Sloveniji "alternativna" organizacija Ekoloki zbor Zueza zelenih na Slovenskem imala velikih tekoda kada se 1987-88. godine pokuala registrirati samostalno, izvan oficijelne Zveze drutev za varstvo okolja (ta organizacija kasnije se raspala).

91

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri'-Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971- 1991.

Mnogi lokalni pokreti prestali su djelovati tijekom 1990. i 1991, kada se pozornost javnosti okree klasinim politikim temama, a kasnije zbog eskalacije oruanih sukoba. Meutim, javljaju se i nove inicijative ili stare obnavljaju. U Zadru skupina mladih Ijudi nezadovoljnih nedostatkom akcije u postojeem Urboekolokom drutvu osniva Pokret zelenih Zadar. U Vukovaru je 22. travnja 1991. osnovan Pokretzelenih Vukovar. Listopada 1991. uputili su Zelenima u Europi apel za pomo Vukovaru. Aktivne skupine postoje u brojnira manjim gradovima, kao to su Stari Mikanovci, Visoko ili Valjevo. Problem ostaje nedostatak efikasne komunikacije i koordinacije na razini republike, osim u Sloveniji. Kao dvije karakteristine teme protesta izdvajamo deponije smea i gradnju " hiroelektrana. 2.2.1 Problemi oko otpada Protestne akcije usmjerene protiv odlagalita otpada privlae pozornost zbog svoje brojnosti i estine (Otri, 1991). Otkrivanje stranog zagaenja rijeke Krupe otrovnim polikloriranim bifenilima (PCB) zbog nepropisnog postupanja u Tvornici transformatora Iskra Semi (Plut, 1987:143-163) imalo je godine 1984. golem odjek i utjecaj na ekoloku svijest u Sloveniji. Odlagalita komunalnog i tehnolokog otpada u Jugoslaviji su u pravilu smetlita koja "bujaju" bez ikakvih sanitarnih mjera, nadzora i planiranja. Mjetani iz okoline gube strpjjenje zbog smrada, zauzimanja zemljita i trovanja podzemnih voda, te pokreu protestne akcije u kojima pokazuju izuzetnu agresivnost i upornost (blokiranje prilaza, prijetnje orujem). Takvi sukobi zabiljeeni su u selima i naseljima na periferiji i u okolici niza gradova (Zagreb, Karlovac, Zenica, Osijek, Mostar, Sarajevo, Valjevo, Mojkovac itd.). U Mostaru godine 1989. blokada prilaza smetlitu dovodi do intervencije specijalnih jedinica milicije, pri emu ima desetak ozlijeenih. Slina situacija ponavjja se poetkom 1991. u selu Mraclin pored Velike Gorice - nakon mjesec dana blokade, prolaz kamionima sa smeem osiguralo je totinjak policajaca. Osobito su zanimljiva zbivanja u Sesvetama kraj Zagreba u prvoj polovici 1990. Nakon brojnih uzahidnih upozorenja opinskim vlastima sanitarni inspektor zabranjuje upotrebu smetlita Abesinija, a seljaci iz okolnih sela osiguravaju provedbu odluke spreavanjem prilaza. Dulje od mjesec dana smee se gomila na ulicama; jednog ponedjeljka, zgrada opinske skuptine osvanula je zatrpana tonama smea koje su tijekom noi istovarili nezadovoljni graani. To se dogaa u vrijeme izbora; nova vlast "rjeava" problem dobivanjem dozvole za odvoz smea na centralno zagrebako odlagalite Jakuevec. Ovaj je sluaj karakteristian ne samo za nesposobnost vlasti, nego i za nesposobnost aktera da se uzdignu iznad neposredne reakcije na kriznu situaciju: izmeu dvije skupine graana suprotnih interesa nije dolo ni do kakvog kontakta, a na tribinu o problemima komunalnog otpada organiziranu desetak dana nakon to je smee uklonjeno s ulica dolo je svega desetak Ijudi. 2.2.2 Ekoloke pobune uporjejima Protesti protiv gradnje hidroelektrana u pravilu su promiljeniji i organiziraniji. Kod gradnje HE u Jugoslaviji redovito se gledao samo interes elektroprivrede za proizvodnju to vie elektrine energije, tako da su negativni popratni efekti na okoli esti. Tipian primjer su planovi za gradnju HE Buk Bijela na rijeci Tari. Kanjon Tare, koji je UNESCO godine 1980. proglasio za dio "prirodne batine ovjeanstva",
92

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokreti u Jugos/aviji 1971-1991.

bio bi potopljen u duini od 80 kilometara, do visine od 60 do 135 metara. Projekt je napravljen i prihvaen godine 1984. bez sudjelovanja strunjaka za zatitu okolia i javnosti. Digla se "bura" protesta prvo u strunoj, a zatim i iroj jugoslavenskoj javnosti: to je jedna od rijetkih opejugoslavenskih kampanja. Osnovano jeEkoloko drutvo "Biserka" u Pljevljima. Nakon tri godine nesmanjenih protesta objavljenoje da se od projekta odustalo, ali poetkom 1991. saznaje se da je plan opet aktualiziran. Ponovno poinju protesti ali ovog puta samo u Crnoj Gori i Srbiji. Velik znaaj imala je kampanja protiv gradnje niza HE na Muri, 1984. do 1988. Zajednikom akcijom strunjaka-ekologa, skupine omladinaca i seljaka iz Prekomurja sprijeen je plan premakojem se ta nizinska rijeka potpuno podreivala proizvodnji elektrine energije, uz unitavanje krajolika i negativan utjecaj na poljoprivredu. U toj akciji Slovenci su suraivali s ekolokim skupinama iz Austrije i Maarske, ali nisu uspjeli uspostaviti kontakt s Hrvatima. Tek godine 1988. dolazi do snanih protesta protiv planirane gradnje HE urevac na Dravi. Proteste su poeli seljaci iz Prekodravlja koji su se protivili komasaciji, a zatim su se umarski strunjaci suprotstavili planu gradnje kanala kroz uzorno uzgajanu hrastovu umu Repa. Podrku im je pruilo i Hrvatsko ekoloko drutvo . Osnovano je Ekoloko drutvo urevac i uspostavljen kontakt s iskusnijim aktivistima iz Zagreba i ekolokim pokretom u Maarskoj. Maarska vlada odustala je od sudjelovanja u gradnji tako da je projekt za sada naputen. 2.3 Spontanistike omladinske skupine Poetkom 80-tih u Sloveniji javljaju se omladinske skupine koje djeligu neformalno, spontano i autonomno. Pojavljuju se ekoloki, mirovni, enski i duhovni pokreti. Te skupine imale su golemu ulogu u Sloveniji, a izvan nje ostaje marginalna pojava. Treba spomenuti da je prethodnik takvom nainu rada bio Pokret gorana Srbije, emu duguje svoj irok razvitak tijekom dva deset^j ea. "Nesaglediva je mo slobodnih Ijudi kada se nau na poslu koga su sami, svojom voljom prihvatili". (Lekovi, 1981:4). Ali sustav je naao naina da tu nepoeljnu mo ukroti: "Najvie je bilo muke oko prilagoavanja naeg statusa delegatskom sistemu. (...) Dobiva se utisak daje stvoren jedan oblik organizacije kao uzor u koji se nasilno uteruju svi mogutfi programi." (Lekovi, 1981:5). 2.3.1 Slovenija Nove inicijative dobivaju potporu Zveze socijalistine mladine Slovenije (ZSMS). Rujna 1982. osnovana je Delovna skupina za alternativna gibanja pri RK ZSMS. Sljedeih godina sve je vie neformalnih skupina mladih okupljenih oko novih ideja i inicijativa. U njima sazrijevaju mladi aktivisti, koji se na javnoj sceni pojavljuju , 1985-1986 (prve demonstracije protiv zagaivanja zraka organizira nekoliko desetaka mladih u veljai 1985. u Ljubljani) i uspostavljaju suradnju sa starijim aktivistima i znanstvenicimakoji su djelovali u ZVOS-u. Izdaju brojne, preteito apirografirane letke i broure, organiziraju tribine, kampove, istraivake akcije itd.

12 Ono postoji od godine 1969 (u prvo vrijeme kao ogranak Drutva ekologa Jugoslavije) i okuplja strunjake iz prirodnih znanosti. Treba ga razlikovati od spontano nastalih "ekolokih drutava" koja osnivaju gradani.

93

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

Nekoliko mladih teoretiara istodobno razvija paradigmu "civilnog drutva" u kojoj novi drutveni pokreti imajukljunu ulogu (Mastnak, 1985). Polazei odlijeve politike tradicije, oni bitno mijenjaju lijevu paradigmu - odbacuju revolucionarnu retoriku i sklonost autoritarnosti, te prihvadaju leerniji, "postmoderni" prilaz ivotu i vlastitom djelovanju, ne odriui se tenji za radikalnim drutvenim promjenama. Zato od godine 1983 (socioloki susreti u Komii) dolazi do nesporazuma s "disidentskim" teoretiarima iz drugih republika. Time ekoloki pokret dobiva ono to drugdje u Jugoslaviji nije uspjelo - "jezgro" inicijatora, iejnih artikulatora i organizatora (Lay, 1986). Bitnu transformaciju doivljava ZSMS na 12. kongresu u Krkom, svibnja 1986. U sljedee tri godine, do pojave politikih Stranaka, on postaje zastupnik svih alternativnih i opozicijskih stremljenja, pa tako i ekolokih. lako istiu spontanost, neposrednost, autonomiju, pluralizam i nehijerarhinost, idejni artikulatori novih drutvenih pokreta svjesni su ogranienja takvog naina rada. "Drutveni pokreti tee institucionalizaciji, formalno-pravnoj organiziranosti, ali ne u okviru drave. (...) Bez toga se pokreti mogu pretvoriti u usku revolucionarnu sektu, dakle prestaju postojati." (Jana, 1988). Do odmjeravanja snaga pokreta i sistema dolazi u povodu referenduma o samodoprinosu u Ljubljani, studenog 1986. Bio je to etvrti petogodinji samodoprinos i vlasti su ga propagirale kao ekoloki, jer novac je bio namijenjen za nekoliko programa zatite i sanacije okolia. Ekoloka grupa gradske konferencije ZSMS Ljubljane u svojem letku tome suprotstavjja tvrdnju: "Samodoprinosi nisu sredstva za rjeavanje problema, nego su problemi sredstva za uvoenje samodoprinosa. (...) Neka plaa onaj koji zagauje, inae e zagaivati i dalje." (Zelena smer, 1987). Organizirana je iroka kampanja dijeljenja letaka. Kao rezultat, samo 30% graana glasovalo je za samodoprinos. Nakon tako uspjenog proboja na javnu scenu, tijekom 1987-1989. neke skupine uspjeno djeluju na lokalnoj razini. Kada je prestala represija sistema prijeti im opasnost da budu odgurnute na drutvenu marginu. Spontanost je bila izazov za totalitarni sistem, u irvjetima pluralizma pozornost se ponovno posveuje pitanjima organizacije. Krajem 1989. ona se preobraava u stranku i gubi dosadanju ulogu pokrovitelja i zastupnika. Neki aktivisti novih drutvenih pokreta prelaze u Zelene Slovenije, neki ostaju u Liberalno-demokratskoj stranci. 2.3.2 Ostale republike Pojava novih drutvenih pokreta izazvala je izmeu 1986. i 1988. brojne rasprave u "institudjama sistema". Ideoloke anateme najvie se odnose na mirovni pokret. Globalno se zakljuuje da tu ima mnogo vrijednih inidjativa ali pozornost treba posvetiti idejnim devijacijama. Rasprave su beznadeno sterilne, ideolozi sistema nisu sposobni voditi suvisle rasprave. Brojnost takvih rasprava i novinskih napisa koji ih prate u raskoraku je sa stvarnim brojem takvih inicijativa istono od Sutie. Autentine ideje novih drutvenih pokreta preuzimaju tih godina skupine studenata u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu. Pojedinci ih kasnije prenose u neke manje
13 Ta paradigma privukla je veliku pozornost i drugih teoretiara u Jugoslaviji. Ali bez "socijalne baze" bila je rije samo o teorijskom interesu za "osvjeavanje" lijeve politike misli. 14 Zanimljivo je navesti posvetu iz knjige dr. Duana Pluta; "Posveeno ve malo poutjelim likovima ideala mladosti: Che Guevari, Lumumbi, Ivi Loli Ribaru, Janu Palachu, Crvenome Rudiju i Angeli Davis, koji su mi uz svjeinu Beatlesa, Rolling Stonesa, Faraona i Boba Dylana bili u trenucima maloduja, razoaranja i poraza primjeri za ustrajnost i stvaralaku upornost" (Plut, 1987).

94

Soc. B<ol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekolokipokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

gradove, gdje uspostavljaju kontakt sa spontanim graanskim protestima i pridonose njihovoj organiziranosti i utjecaju. PiTa takva skupina izvan Slovenije - osnovana travnja 1986. u Zagrebu - bila je Radnagrupa za ekoloke, mirovne, feministike i duhovne inicijative "Svarun". Ona okuplja arolike "alternativce" i poduzima razliite akcije - dijeli letke, izdaje broure, organizira tribine, hapeninge, natjecanja za bicikliste i invalide, vonje biciklima sreditem grada zabranjenim smjerom itd. Nekoliko Ijudi na biciklima diglo je jednom prigodom na noge stotinjak policajaca, akcije su prekidane i aktivisti privoeni, esti su bili pozivi na "informativne razgovore", ubacivani su dounici, prislukivani telefoni... Ozbiljnije represije, ipak, nije bilo. Sve to, ipak, ostaje na margini. lako je nala branitelje ak i u vrhovima vlasti, ta skupina nije uspjela proiriti svoj utjecaj u omladinskoj organizaciji niti osigurati suradnju nekih "etabliranih" intelektualaca. Bez poticaja izvana, nisu se mogle prevladati unutranje slabosti - rasipanje snaga, odsutnost kontinuiteta u radu zbog previe dosljednog shvaanja spontanosti. Ona praktiki prestaje postojati ujesen 1988. Ideje novih drutvenih pokreta najvei su utjecaj postigle u Vojvodini. Od 1987. omladinski list Glas omladine (kasnije Stav), skupina Zelena zvezda u Novom Sadu i sline, te Pokrajinska konferencija SSOV organiziraju niz zbivanja. Osniva se Savet za ekologijupriPKSSOV, koji prihvaa elastinu i nehijerarhijsku organizaciju, pa ak eli potaknuti stvaranje Saveza zelenih Jugoslavije. "Jogurt revolucija" ubrzo skida takve tenje s dnevnog reda. Izuzetnu aktivnost razvila je ekoloka skupina Zelenapega u Panevu, osnovana studenog 1987. Organiziraju nekoliko veih protestnih akcija, privlae pozornost javnosti, stalnu podrku lokalnog lista Panevac, politiki utjecaj i podrku ak i u gradskoj vladi. Nastupaju estoko, ali i odlino informirani; studenog 1988. pripremili su apirografiranu brouru Prilozi za ekoloki dosije Paneva s obiljem podataka o nesnosnom stanju zbog niza postrojenja kemijske industrije. Dobro su suraivali s lokalnom policijom (!), iji su delegati u Vijeu udruenog rada Skuptine opine prethodnih godina stalno pokuavali pokrenuti raspravu o ekolokim problemima. Predsjednik opine sudjelovao je u demonstracijama protiv zagaivaa, a kada je smijenjen, njegov nasljednik upisao se u Zelenu stranku. Na izborima za narodnu skuptinu Srbije krajem 1990. kandidat Zelene stranke dobio je zavidnih 13 posto glasova. Treba dodati i to da je Panevo krajem 1991. jedan od sredita mirovnog pokreta u Srbiji. 3. KRAJ 80-TIH I POETAK 90-TIH: POKUAJI UJEDINJAVANJAI OSNIVANJE ZELENIH STRANKI 3.1 Kriza razvitka krajem 8ft-tih Kao to je ve spomenuto pokuaji objedinjavanja spontano nastalih skupina na republikoj razini uglavnom su neuspjeni. Razlozi su nedovoljna samosvijest, neiskustvo u samoorganizaciji i nedostatak financijskih i materijalnih sredstava. Nakon poetnog razdoblja borbe za legitimitet i ekspanzije, pokreti doivljavaju krizu: to nije mimoilo ni Sloveniju. Ivan Cifri navodi sljedee etape ekoloki motivirane pobune: a) reagiranje na pojedinane probleme, b) proirivanje revolta na kritiku sistema, c) organizirano djelovanje, d) reagiranje institucija sistema (Cifri, 1990:105-106). Do stupnja b)
95

Soc. Ekol. Vol. 1 (199S)No. 1 (83-104) Z. Otti: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971 -1991.

dolazi u Jugoslaviji samo u sluaju nuklearnog pokreta, do stupnja c) na republikoj razini samo u Sloveniji. Neposredni revolt i kritika sistema uglavnom ostaju razdvojeni u spontanim protestima s jedne i spontanistikim skupinama s druge strane. To oteava stvaranje kolektivnog identiteta na razini vioj od lokalne i u dulj em razdoblju (ope parole o zatiti prirode i okolia, koje nitko javno ne osporava, nisu za to dovoljne). lako se ubrzano rastae, diskurzivna mo sistema jo je dovoljno jaka sprijeiti nastanak jasne svijesti o suprotstavljenosti vladajuih i potinjenih, koja je po 0. Rammstadtu kljuan korak za artikulaciju protesta (Milardovi, 1989:63). Osim u Sloveniji, zeleno politiko djelovanje nema socijalnu bazu; kriza Zelene stranke sa seditem u Beogradu to potvruje. Moemo postaviti naigled paradoksalnu tezu da je jedan od uzroka slabosti ekolokog pokreta to to on nema pravog protivnika sistem koji je efikasan prema svojim vlastitim proklamiranira normama. Za razliku od liberalno-demokratskog politikog sistema koji je odgovarajui na ekoloki izazov pokazao svoju fleksibilnost (barem do sada), socijalistiki sistem (kako etatistiki tako i "samoupravni") nesposoban je a se, osim verbalno, prilagoava novim izazovima. Reakcija institucija sistema (etapa d) uvijek je ista nematovita represija i dosadna ideologija. Problemi se gomilaju, sistem je sve manje sposoban zadovoljiti Ijudske potrebe. Bez ruenja sistema nije mogue rijeiti probleme. Nagrizajui legitimitet sistema ekoloki pokret imao je znaajnu ulogu i "pripremio teren" za konani in, ali u kritinim godinama 1989-1990. ne uspijeva se (osim u Sloveniji) organizirati u znaajniju drutvenu i politiku silu. Pokretake sile pokreta su nezadovoljene potrebe (Heller, 1984). Uspostavom politikog pluralizma i slobode izraavanja pokazuje se da su zbog promaenosti sistema ostale nezadovojjene potrebe veine na mnogo primitivnijoj razini od onog koji artikuliraju novi drutveni pokreti u najrazvijenijim zemljama. Zato su njihove ideje i vrijednost kod nas mogli u cjelini preuzeti samo rijetki kritiki intelektualci, pa i oni u neto veem broju (koji je doveo do "prijelaza kvantitete u kvalitetu") samo u Sloveniji - ne samo zbog vieg standarda; nego i zato jer je u loveniji sistem u cjelini funkcionirao bolje nego u drugim republikama. 3.2 Republike organizacije 3.2.1 Hrvatska Prvi ekoloki sabor SR Hruatske odran je na inicijativu Sveuilinog udruenja "Ekolokajavnosf'u Zagrebu oujka 1989. Okupio je oko dvije stotine vrlo raznolikih Ijudi i zbog nesnalaenja u tim zaecima pluralizma (loe voenje i nejasan cilj sastanka, dugi i apstraktni govori) zavrio je u konfuziji. Ipak je utemeljen Ekoloki koordinacioni odbor u koji su uli predstavnici lokalnih skupina, strunih udruenja i neki istaknuti pojedinci. Razgovori o osnivanju republike organizacije otegli su se tijekom gotovo godinu dana. Jedno od kljunih spornih pitanja bilo je da li djelovati unutar SSRN ili autonomno; pobijedila je druga koncepcija, ali razvitak politikih zbivanja u meuvremenu je tu dilemu uinio neaktualnom. Savez zelenih Hrvatske osnovan je poetkom veljae godine 1990. kao labava federacija lokalnih organizacija. Pri osnivanju veina lanica odbacila je politiko djelovanje i sudjelovanje na izborima. Usprkos tome, gotovo svi predstavnici strunih drutava i strunjaci odustali su od ulaska u SZH. Usprkos dugim pripremama, koncepcija Saveza ostala je nejasna. Bilo je oito da su nazoni vrlo razliiti temperamenti i uvjerenja, a te razlike nisu jasno artikulirane.
96

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992)No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

Niti kasnije SZH nije uspio organizirati efikasnu koordinaciju i kontinuirano djelovanje, osigurati suradnju strunjaka i izgraditi identitet. Razlike dokojihje dolo glede politikog djelovanja nisu prevladane. Istupanja Nikole Viskovia u Saboru izazvala su brojne proteste i ograivanje Izvrnogodbora SZH. Na godinjoj skuptini oujka 199_1. proglaeno je da tri organizaije pod imenom Zelena akcija, iz Splita, Zagreba i ibenika, vie ne mogu biti lanice zbog politikog djelovanja, iako ono ne proturjei statutu. To nije pomoglo i danas SZH praktiki ne postoji. Krajem 1990. osnovano je Drutvo prijatelja prirode "Lijepa naa". Programska deklaracija govori o zatiti prirode i okolia pi-venstveno u nacionalnim kategorijama, nasuprot univerzalnim kategorijama u programu SZH. Univerzalnost se unosi pomou vjerskih (kranskih) kategorija. Drutvo je imalo nekoliko uspjenih akcija (struni okrugli stol u povodu donoenja Prostornog plana Parka prirode Medvednica, akcije poumljavanja, izdane dvije knjige) a od jeseni 1991. bavi se iskljuivo humanitarnim radom. 3.2.2 Ostale republike U Niu je svibnja 1990. osnovan Ekoloki pokret SR Srbije. To je vjerojatno bio smiljen potez vlasti da "parira" u meuvremenu osnovanoj Zelenoj stranci od koje su se osnivai izriito ogradili. Pokret nije nikada stvarno poeo djelovati. Pokret ekologista Makedonije (Dvienje na ekologistite na Makedonija) osnovan je svibnja 1990. Okupio je 30-ak lokalnih pokreta. U politikoj atmosferi nenaklonjenoj ekolokim temama djeluje relativno uspjeno. U drugoj polovici 1991. intenzivno se bavi mirovnim inicijativama. U Bosni i Hercegovini do danas ne postoji republika organizacija niti efikasna koordinacija, iako je bilo nekih pokuaja i aktivnih lokalnih pokreta. U Crnoj Gori osnovan je godine 1990. Ekolokipokret Crne Gore. Zbog politikih razlika nije okupio starije lokalne pokrete, tako da danas faktiki djeluje samo na podruju Titograda. 3.3 Skupovi ekolokih skupina iz Jugoslavije Prvi pokuaj uspostave stalnog kontakta u sklopu ekolokog pokreta u Jugoslaviji bio je okrugli stol Budunost zelenih u. Jugoslaviji listopada 1989. u Zagrebu. Okupio je dvadesetak Ijudi iz svih republika osim Makedonije, koji su predstavljali vrlo razliite subjekte - o&ZelenihSlovenijedLoEkolokekomisijeSrpskoglekarskogdrutva podrunica abac. Prihvaena je zajednika izjava i uspostavljeni neki trajniji kontakti, ali to nije ovelo do kontinuirane koordinacije. Znatno bolje organiziran i medijski popraen bio je skup u Splitu, 26-27. sijenja 1990. Sudjelovalo je gotovo stotinu Ijudi, predstavnici 31 skupine i organizacije iz svih republika. Politiki znaaj imalo je zalaganje zaljudska prava i slobodne izbore prema proporcionalnom izbornom sustavu, te za suverenost republika. Dogovoreno je osnivanje Koordinacionog odbora ekologistikih skupina Jugoslavije, u koji je izabrano 11 lanova. Taj odbor sastao se nekoliko puta i raspravljao o temama kao to su ekolbka katastrofa Zenice, nuklearna energija i "zeleni marketing", ali bez znaajnijeg efekta. Konano je prestao djelovati krajem 1990. Ekoloki pokret nije se uspio oduprijeti sveopem raskidanju kontakata meu republikama. 3.4 Izbori i pojava zelenih stranki Pojava niza novih, "alternativnih" politikih organizacija tijekom 1989. i 1990. ima, naravno, znatan utjecaj i na zbivanja u ekolokom pokretu. Dvojbe koje se javljaju
97

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992)No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokretl u Jugoslaviji 1971 -1991.

redovito dovode do raskola - na one koji idu u otvoreni dratveni konflikt i sudjelovanje na izborima s jedne, te na one koji postupaju oportunistiki s druge strane. Sline situacije ponavljaju se u svim republikama. 3.4.1 Slovenija Lipnja 1989. skupina iskusnih ekolokih aktivista osnivaZe/ene Slovenije. Inicijativu za osnutak dao je dr. Duan Plut krajem 1988. U Nacrtu zelenog manifesta on kae: "Zeleni ele prekinuti mrtvilo nastalo nakon sve davnije ekoloke konferencije SSRN. (...) Zelimo nadvladati nau razdrobljenost i dosadanja usko postavljena nastojanja za ouvanje okolia." U tom manifestu on precizno formulira temeljno ekologistiko naelo: "Na ogranienom planetu, sa ogranienim prirodnim izvorima i ogranienim samoregulacijskim sposobnostima, nije mogue mehaniko poveavanje rasta stanovnitva, nije mogue neprekidno poveavanje materijalnog standarda u koliinskom pogledu. Zato razvijene drave oba drutvena ureenja ostaju ekoloki paraziti cijele planete (Plut, 1989). Time jasno formulira ono to je specifinost zelenih (jer i sve druge stranke istiu znaaj zatite prirode i okolia), te konano nedvosmisleno raskida s kardeljevskom dogmom i odbacuje kovanicu "ekolpki socijalizam" koju je ranije i sam koristio (Plut, 1987) i koju je u meuvremenu prihvatio i Milan Kuan (Kuan, 1989). Zeleni isprva uvaju karakteristike pokreta, vezani su uz ZSMS i okupljaju arolik skup Ijudi, od kojih su mnogi istodobno lanovi drugih politikih organizaqja. Ipak, politiko svrstavanje je neizbjeno. Zelene doivljavaju kao dio \jevice, zbog potenciranja pojedinca i univerzalnih kategorija, nasuprot inzistiraiya na nacionalnom pitanju ostalih novoosnovanih stranaka . Dolazi do polemika izmeu Zelenih i ZVOS, jer neka Drutva za varstvo oko^ja postaju podrunice Zelenih, a istodobno mnogi lanovi ZVOS-a ne ele biti lanovi stranke. Oekivalo se da e ZSMS iZeleni ii na izbore kao koalicija, ali krajem 1989. dolazi do preokreta zbog nezadovoljstvaZefeni/z materijalnom i organizacijskom potporom koju su od ZSMS-a dobili. ZSMS postaje Liberalno-demokratska stranka, utjecajna stranka^upfeo, koja u programu zadrava neke ekologistike stavove. Zeleni ulaze u antikomunistiku koaliciju DEMOS koja pobjeuje faa izborima. Zeleni dobivaju devet posto glasova, a njihov predsjednik dr. Duan Plut na neposrednim izborima postaje jedan od lanova predsjednitva Slovenije. Niz lanova Zelenih nije se sloio s pristupanjem DEMOS-u (prvenstveno zbog dominacije konzervativnog svjetonazora) i ostaju u liberalima ili u SDP-u. U SDP-u se uoi izbora formira Zelena frakdja, iji pripadnici izlaze na izbore kao Meanska zelena lista, tj. lista graana iza kojih ne stoji stranka. Njihov lan dr. Miha Tomi postat e ministar energetike. Neki raniji aktivisti novih drutvenih pokreta sudjeluju na izborima kao Lista novih drutvenih gibanj. Prvi dobivaju oko dva, a drugi oko jedan posto glasova i ne ulaze u republiku skuptinu. Ulazak zelenih u vladu jedinstven je sluaj u Europi i zato njihovo iskustvo zasluuje dublje istraivanje. Pratei njihovo djelovanje u toj ulozi, spomenuli bismo jednu na izgled paradoksalnu hipotezu za dalje istraivanje: zeleni esto mogu vie postii kada su u oporbi, nego kada sudjeluju u vlasti. Naime, obveza da, daleko od
15 Dr. Hubert Poarnik bio je lan Programskog savjeta Zelenih, 'a istodobno je u srpnju 1989 postao predsjednik Slovenske demokratske zveze. Nakon toga povlai se iz Zelenih, smatraju da nisu dovoljno estoki atikomunisti.

98

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Ekoloki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

oiju javnosti, pregovaraju i sklapaju kompromise sa svojim koalicijskim partnerima, koji esto zastupaju suprotne interese, liavaih mogunosti mobilizirati iru javnost, u emu je njihovo najjae oruje bez obzira na broj njihovih lanova i glasaa. Primjerice, Zeleni su morali odustati od zahtjeva za proglaavanjem moratorija na dalje melioracijske zahvate u Sloveniji, jer se tome suprotstavila Slovenska kmeka zveza koja zastupa interes bogatih seljaka koji ele proiriti svoja imanja. S druge strane, Zelenima Slovenije prijeti opasnost od gubitka identiteta. U zaokupljenosti borbom za postignue slovenske suverenosti, a zatim i svagdanjom politikom pragmatikom, ekologistika paradigma postaje sve manje vidljiva. Zbog njihovog protivljenja nije ostvarena inicijativa Zelenih Europe za velik antiratni miting ispred NE Krko rujna 1991, koji bi time imao dvostruko znaenje. Agresijom savezne vojske sredinom 1991. brzo je zaboravljen projekt potpune demilitarizacije Slovenije, koji je osobito vatreno zastupao Duan Plut, a prema istraivanjima javnog mnijenja u svibnju 1991. podravala ga je veina graana. Raskoli na slovenskoj politikoj sceni krajem 1991 (raskol na "liberale" i "klerikalce") nisu rii njih zaobili. Ipak, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su uspjeli sauvati pristae: krajem 1991. 7,4 posto graana izjavljuje da bi glasali za Zelene, to znai ak 14,5 posto opredjeljenih (49,1 posto se nije izjasnilo); (To i sur., 1991:23). Slini problemi oko identiteta i strategije mue danas i druge zelene stranke u svijetu: druge stranke preuzele su dijelove njihovih programa, a etabliranje zelenih stranki odvaja ih od raznolikog i dinairiiog svijeta civilnodrutvenih inicijativa iz kojih su izrasle. Tyekom 1991. ponovno raste aktivnost ZVOS-a, pojavila se radikalna ekoloka skupina ivo zeleni u Ljubljani, povremeno polemiziraju "crveno-zeleni" i 16 "Demosovi zeleni". 3.4.2 Srbija Zelena stranka sa seditem u Beogradu osnovana je u veljai 1990. Osnutku je prethodio sukob i raskol unutar ranije osnovanog Ekolokog pokreta Beograda. Uzrok raskola bio je (zanemarujui osobne sukobe) u raznim pogledima prema politikom djelovanju: treba li ii otvoreno u oporbu prema postojeem politikom sustavu i vladajuoj stranci (u to vryeme, za razliku od Slovenije i Hrvatske, slobodni izbori jo nisu bili na vidiku i "alternativne" politike stranke tek su se poele osnivati), ili se drati dosljedno po strani od borbi za vlast? Na izborima prosinca 1990. stranka je imala 34 kandidata za republiku skuptinu, koji su dobili izmeu jedan i 13 posto glasova (najvie u Panevu). Stranka je dosljedno antinacionalistika i zato nije imala vei utjecaj, iako je zahvaljujui iskustvu predsjenika Dragana Jovanovia vjeto koristila sredstva javnog priopavanja. S druge strane, ugled im je srozala sklonost senzacionalizmu i fundamentalizmu (afera oko navone poviene radijacije i spaljivanja uvezenog nuklearnog otpada u Boru, promiba "povratka prirodi" u stilu romantizma 60-tih godina, brzopleto i neutemeljeno najavljivanje skorog proglaavanja Crne Gore "ekolokom dravom"), kao i estoke borbe oko liderstva. U nekim stajalitima (ukidanje prava na pobaaj u ime prava na ivot) zastupaju konzervativne stavove. U nekoliko navrata dolo je do unutranjih sukoba i istupanja nekih uglednih lanova iz stranke, tako da je danas u dubokoj krizi.
16 Npr. na ekolokim susretima u Murskoj Soboti, veljae 1991 (KATEDRA, veljaa 1991). Igor Klinar: "Formalizacija zelenih kao stranke je najvedi blcf u povijesti politikih borbi. Ekologija je nadstranaka i civilna stvar." Duan Plut: "Njemaki Zeleni su takoder stranka, a manji uspjeh na zadnjim izborima je posljedica frakcijskih borbi u stranki, izbjegavanje velikih tema kao to je ujedinjenje Njemake, osim toga nisu bili spremni preuzeti odgovornost i neto uiniti u vladi."

99

Soc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otrii: Ekolokipokreti u Jugoslaviji 1971 - 1991.

3.4.3 Hrvatsko. U Hrvatskoj, dvojba o izlasku na izbore bila je predmet estokih polemika pri osnutku Saveza zelenih Hrvatske u veljai 1990. Veina lanica (oko 30 lokalnih pokreta i organizacija) izjasnila se protiv politizacije, tako da su na izbore izali Zelena akcija Zagreb i Zelena stranka Rijeke u sklopu koalicije Evropska zelena lista (s "otcjepljenim" dijelom SSOH pod imenom Autonomni demokratski savez Hrvatske, Transnadonalnom radikalnom strankom i skupinom aktivistkinja enskog pokreta), te samostalno Zelena akcija ibenik i Zelena akcija Split. Za Sabor su istaknuta ukupno 23 zelena kandidata, koji su dobili u prosjeku (ne radunajui Viskovia) oko 4,5 posto glasova. Dr. Nikola Viskovi postao je zastupnikom u Saboru kao zajedniki kandidat zelene akcije Spliti SKH-SDP. Zelena akcija ibenik dobilaje dva mjesta u Opinskoj skuptini, a u Rijeci su zeleni kandidati za opinsku skuptinu dobili u prosjeku 15 posto glasova i da je izborni sustav bio proporcionalan bili bi trea snaga u Skuptini. Viskovi se istakao u Saboru kao najuporniji kritiar vlasti, branei naela formalne demokracije i kritizirajui opsjednutost simbolikom i dravnim institucijama, estu osionost vladajue stranke i sl. Nastup posve prikladan predodbi o zelenom poslaniku, ali za veinu u ekolokom pokretu preestok. Zbog radikalnog stava i ironije koju su mnogi smatrali za uvredu nacionalnih osjeaja, od njegovih se istupa ve nakon konstitucione sjednice novog Sabora (krajem svibnja 1990), ogradio i Izvrni odbor Saueza zelenih Hrvatske. Zelena akcija Split ila je na izbore s neutralnim, ue ekolokim programom, tako da je meu njezinim kandidatima bilo i onih koji su simpatizirali HDZ. Nakon izbornih napora, meutim, ulazi u organizacijsku krizu jer se nekoliko Ijudi iz "jezgre" okree privatnim i drugim interesima, a opa nagla politizacija dovodi do osipanja lanstva i oni nemaju nasljednika. Tako Viskovi, uglavnom, bez podrke i unutar SDP-a djeluje kao "slobodni strijelac". Drugaiju evoluciju doivjela je Zelena akcija Zagreb, koja je na izbore ila s vrlo opsenim programom raenim prema uzoru na programe zelenih stranaka u Europi. Taj program ulazi u brojna specifina podruja i nudi brojne originalne prijedloge, od openitih kao to je model reprivatizacije vlasnitva do specifinih, npr. prelazak cestovnog gradskog prijevoza na plin ili ukidanje matinogbroja graana. Dosljedno se zalae za slobode i prava jedinke i za participativnu demokraciju. Nakon razumljive krize (nedostatak prostorija i materijalnih sredstava), ZAZ od kraja godine 1990. ponovno razvija aktivnost, rjeava neke temeljne organizacijske probleme, privlai odreeni broj novih aktivista i razvija ni projekata. Zahvaljujui dobroj upuenosti u kretanja u ekolokom pokretu u Europi, odustaje od stranakih pretenzija i nastoji izgraditi efikasnu nevladinu i nestranaku organizaciju. Rat u Hrvatskoj, meutim, usporio je taj razvitak. Niz aktivista ukljuuje se u rad mirovnog pokreta (Odbor antiratne kampanje). Krajem 1991. javljaju se inicijative za osnivanje Zelene stranke. Okolnosti su, naravno, za to krajnje nepovoljne. Zbog politikih razlika, mogue je da se u sljedeih nekoliko godina pojave dvije zelene stranke, jedna konzervativnija i jedna alternativnija (kao npr. u Austriji). Mnogi su "alternativci" prema osnivanju stranki vrlo skeptini i vie vole djelovati u civilnom drutvu. 3.4.4 Ostale republike U Bosni i Hercegovini ne postoji republika organizacija niti efikasna koordinacija. Nekilokalni ekoloki pokreti sudjelovali su na izborima nalokalnoj razini. Zahvaljujui proporcionalnom izbornom sustavu, uspjeli su dobiti mjestau nekim opinskim

100

Spc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z Otri: Ekoloki pokret u Jugoslaviji 1971-1991.

skuptinama (Zenica, Mostar). Ekoloki pokret Zeleni Sarajevo sudjelovao je na izborima u koaliciji s SSOBiH (sada Liberalna stranka), ali nisu imali aktivniju ulogu. Koalicija je dobila dva mjesta u republikoj skuptini. I u Makedoniji je dolo do raskola u Dvienju na ekologistite na Makedonija, koji je rezultirao osnutkom Zelenih Makedonije kao stranke, travnja godine 1991. Za kraj sijenja stranka priprema prvi koordinativni sastanak zelenih stranaka Balkana u Ohridu. U Crnoj Gori ekoloki pokret nije sudjelovao na izborima. Tzv. Ekolokipokret Crne Gore izjavio je pred izbore da podrava Savez komunista, kao stranku s najboljim ekolokim programom. Poetkom 1991. sudjeluju na "Konvenciji o novoj Jugoslaviji" u Beogradu. Usprkos imenu, ovaj pokret nema republiki karakter, jer niz lokalnih pokreta (u Cetinju, Pljevljima, Boki Kotorskoj...) djeluje samostalno. I u ekolokom pokretu ponavlja se u Crnoj Gori neizbjena podjela na "bjelae" i "zelenae".

LITERATURAj Cifri, I. (1990). Ekoloka adaptacija i socijalna pobuna. Zagreb: Radnike novine. Cifri, I., aldarovi, O., ulig, B., Mati, D. (1990). Interpretacija rezultata pilot-sociologijskog istraivanja o podobnosti lociranja pojeinih tipova energetskih postrojenja. U: aldarovi, O., Rogi, I. (ur.) Kriza energije i drutvo. Sociologijska istraivanja o upotrebi energije (str. 95-195). Zagreb: Centar za ' idejno-teorijski rad SDP Zagreb. Cifri, I., ulig, B. (1987). Ekoloka svijest mlaih, Zagreb: CDD. aldarovi, O., Mati, D. (1985). Zatita i unapredivanje ovjekove okoline u Zagrebu. Kulturni radnik, 38(6):168-192. aldarovi, O. (1988). Elementi zasnivanja ekoloke svijesti u nas. U: Cifri, I. (ur.) Drutvo i ekoloka kriza (str. 153-165). Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske. ulig, B. (1991). Globalne ekoloke orijentacije. Hgerarhijska faktorska analiza. Revija za sociologiju, 22(1):121-151. Derada, I., Zovko, N. (1979). Tko se ne boji atomske centrale. START, 27.06.1979. Heller, A. (1984). Pokreti. Nae teme, 28(10): 1831-1841. Jana, J. (1988). Nova drutvena gibanja pri nas. U: Jana, J.: Na svoji strani. Zbornik, Ljubljana: asopis za kritiko znanosti (tekst je prvobitno objavljen u zborniku Hlaclni mir in druge vroe teme (1986) Ljubljana: Delovna skupina za mirovno gibanje pri RK ZSMS). Jedrske elektrane da-ne (1986). asopis za kritiko znanosti, (87-88): 3-88 (Tematski broj. Diskusije sa znanstvene tribine 27.03.1986). Jovi, B. (1974). Planiranje razvoja Jugoslavije i ovekova sreina. U: Ivanevi, R. (ur.) Nauka, tehnika i ivotna sredina. Zbornik radova sa II zasedanja Jugoslovenskog saveta za zatitu i unapreenje ovekove sredine (str. 33^12), Beograd: Jugoslovenski savet za zatitu i unapreenje ovekove sredine. Jovanovi, D. (1985). A-centrale: Da li ih graditi? U: NIN, 31.03.1985. Klemenc, A. (1986). Uvodnik U: Jedrske... (1986). Kjaki, Lj. (1986). Istoricitet i fundamentalizam. Meunarodni radniki pokret, 29(1-2):68-83. Kraovec, S. (1983). Zadaci subjektivnih faktora kvaliteta ovekove okoline u socijalizmu. ovek i ivotna sredina, 11(6):16-19. Kraigher, J. (1987). esnajst let prizadevanj za varstvo okolja v Sloveniji. U: Adami, F., Ahai, D., Goriup, Z., Kraigher, J. /ur./: Zbornik Zveze drutev za varstvo okolja v Sloveniji (str. 35-40). Ljubljana: Zveza drutev za varstvo okolja Slovenije. Kritiki osvrt na "Strategiju razvoja energetike Republike Hrvatske" (1991). Zagreb: Drutvo energetiara Zagreb, Energo-pool Zagreb, Zelena akcija Zagreb (11.02.91).
101

Spc. Ekol. Vol. 1 (1992) No. 1 (83-104) Z. Otri: Eko/oki pokreti u Jugoslaviji 1971-1991.

Kuan, M. (1989). ZK Slovenije za demokratino, ekoloki humano razvojno strategijo (Referat na simpoziju Ekosocijalizam nov drubeno-razvojni projekt, Maribor, 12.10.1989). Lay, V. (1986). Pretpostavke nastajanja i metode artikulacije drutvenih pokreta s osvrtom na realni socijalizam. Meunarodni radniki pokret, 19(l-2):47-55. Lekovi, V. (1981). Dve decenije pokreta gorana Srbije nezamenljiva drutvena snaga. ovek i ivotna sredina, 9(3):4-5. Markovi, D.. (1986). Socijalna ekologija. Beograd: Zavod za ubenike i nastavna sredstva. Mastnak, T. /ur./ (1985). Socijalistina civilna druba? Ljubljana: Knjinica revolucionarne tcorije. Mclucci, A. (1984). Kraj drutvenih pokreta? Nae teme, 28(10):1842-1852. Milardovi, A. (1989). Spontanost i institucionalnost. Beograd: Centar za istraivaku, dokumcntacionu i izdavaku djelatnost PK SSOJ. Miljenja i stavovi o izgradnji nuklearnih elektrana sa energetskog gledita, ekonomskih mogunosti i potreba tehnolokog razvoja Jugoslavije (1988). Zagreb: "Svarun", Radna grupa za ekoloke, mirovne, feministike i duhovne inicijative Svcuiline konfercncije SSOH (travnja 1988; apirografirano). Otri, Z. (1987). Demokracija na djelu. STUDENTSKILIST, 3.06.1986 (str. 22). Otri, Z. (1989). Prilog cjelovitoj strategiji razvoja: Energija, ekologija, tehnologija, drutvo. Pravni vjesnik, 5(l-2):79-91. Otri, Z. (1991). Uloga smea u padu rea^nog socijalizma. AKTIVA, 1(2), 16.04.1991. Pavlovi, V. 1987). Poredak i alternativa. Izazov novih pokreta. Niki: Univerzitetska rije. Plut, D. (1987). Slovenija zelena deela ali pustinja. Ljubljana: Knjinica revolucionarne teorije. Plut, D. (1989). Pryedlog programa pokreta zelenih. Nacrt zelenog manifesta. DELO, 14.01.1989. Pokret gorana Srbije 1960-1980. (1981) Beograd: Republika konferencija Pokreta gorana Srbije. Prelog, N. /ur./ (1973). Borba za ivot. Platforma za ekoloku akciju. Beograd: Izdavaki centar Komunist i Jugoslovenski savet za zatitu i unapreenje ovekove okoline. Sieferle, R.P. (1986). Novi protestni pokreti. Meunarodni radniki pokret, 29(1-2):121146. Slovensko javno mnjenje (redovna istraivanja od 1971. godine). To, N. in skupina (1991). Slovensko javno nmjenje 1991/2. Ljubljana: Centar za raziskovanje javiiega mnjenja in mnoinih komunikac\j Fakulteta za drubene vede. Spasi, A. (1986). Nuklearke, javnost i televizija. GALAKSIJA, maj 1986 (str. 16-18). Supek, R. (1978). Ova jedina zemlja. Zagreb: SNL. trajn, D., Klemenc, A., eerko, L. /ur./ (1985). Energija in ekologija. MLADINA, 25.04.1985 (str. 19-30). Todorovi, M. (1983). Mogua reenja u sistemu ovek-drutvo-ivotna sredina. Beograd: Mladi istraivai Srbije. Tomi, M. (1986). Formiranje politike racionalne potronje energije. U: Energija i razvoj (str. 165-180). Beograd: Jugoslovenska nauna tribina. Zelena smer. Bilten ekoloke skupine v ustanavljanju (14.01.1987).

102

Soc. Ekol. Vol. 1 (19921 No. 1 (83-104) Z. Otri: EkolokipokretiuJugoslaviji 1971-1991.

ECOLOGT MOVEMENTS IN YUGOSLAVIA 1971 - 1991 Zoran Otri Green Action Zogreb, Zogreb Summary Having studied the ecology movements in ex-Yugoslavia, the author distinguish.es Speriods: (1) there is an attempt to founding ofthe movement at the beginning ofseventies, covering the gradual decrease ofinterest as uiell; (2) there is a crisis oflegitimacy ofthe system and the appearance of the ecology movement by mid eighties; (3) there is an attempt to uniting the ezisting and, by the end of eighties and the beginning of nineties, the green parties are appearing. The author is considering the ecology flghtings as a conflict of "the world oflife" with the system, and his opinion is based upon the analytic definiton of Albert Melucci; a social movement is a form ofcollective action founded on solidarity,.which is introducing the conflict and is destroying the limits ofthe system in which the action is being performed. The very strong. anti-nuclear mass movement was of guite special significance within the ecology movement in ex-Yugoslavia. The difference should be made betiveen the spontaneous local protests and self-organizing of the citizens on one side, and, on the other, the spontaneity ecology groups uuhich are supporting alternative values and acting principles. Ouiing to the crisis ofpolitical system, the ecology movement did not succeed, except in Slovenia, to organize itself as a significant sodal and political pouier. The present day domination ofratherpolitical and more state forming themes is pushing it away andthis time into a marginalposition. By mid seventies the system is Succeeding to control the spontaneous ecology action, but ten years later it cannot be doing it any more. The ecology movement actively helped to pull doivn the system, but the relations betiveen the opponent parties did not change for the better. That is mostly evident on the question ofnudear energy problem. Key vvords: anti-nudear movement, environmental movement, social conflicts, social movements, thegreen

103