Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe

Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com

lanak objavljen u:
Radovi Filozofskog fakulteta, Banja Luka, 2006
Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Igor Krneti
Filozofski fakultet u Banjoj Luci, Odsjek za psihologiju
APSTRAKT
Pove#anje samopotovanja je &esto opaano kao
psihoterapijsko rjeenje koje #e pomo#i ljudima da rijee
razli&ite psiholoke poreme#aje i da se osje#aju bolje.
Poto ljudi razvijaju samopotovanje na osnovu
vrijednovanja sebe u cjelini, samopotovanje i
samoosu'ivanje su dvije strane iste medalje - koncepta
globalnog samovrijednovanja. Zbog toga je za
psihoterapijsku praksu klju&no pitanje da li mentalna
navika globalnog procjenjivanja sebe uvijek vodi korisnim
posljedicama.
Alternativna filozofija samopotovanju, filozofija
bezuslovnog prihvatanja sebe, po&iva na ideji sagledavanja
sebe kao osobe kompetentne u jednoj oblasti i
nekompetentne u nekoj drugoj, uz potpuno odustajanje od
procjene svoje globalne kompetentnosti ili
nekompetentosti.
Klju#ne rije#i: samopotovanje, bezuslovno prihvatanje
sebe, psihoterapija

Samopotovanje se u savremenom drutvu vrlo visoko vrijednuje. Potovati neto
zna&i imati visoko miljenje o tome. Imati visoko samopotovanje zna&i imati visoko
miljenje o sebi. Ovakvo visoko miljenje o sebi obi&no je zasnovano na globalnoj
procjeni svoje li&nosti, a ova procjena obi&no se zasniva na li&nim osobinama,
sposobnostima ili postupcima.
Mnogi ljudi (npr. psiholozi, psihijatri, pedagozi, socijalni radnici) pozvani su da
kroz svoj posao pomognu ljudima da se osje#aju dobro sami sa sobom. Pove#anje
samopotovanja je &esto opaano kao rjeenje koje #e pomo#i svima da se osje#aju bolje.
Tako se &esto smatra da depresivni i anksiozni poreme#aji imaju svoje uzroke u niskom
samopotovanju osoba koje od tih emocionalnih poreme#aja pate. Stru&njaci su skloni da
objanjavaju mnoge oblike socijalnih neprilago'enosti, kao to je npr. zloupotreba droga
me'u tinejderima, nedostatkom samopotovanja. Popularno je vjerovanje da siromani i
ugnjetavani ne cijene sebe u dovoljnoj mjeri - u suprotnom ne bi stavljali sebe u tako
jadan poloaj. Osobe koje potuju sebe, moralnije su... Primjeri su bezbrojni.
Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com
Me'utim, filozofija samopotovanja ne garantuje moralno, zdravo ili prilago'eno
ponaanje. Upravo suprotno, ve#a je vjerovatno#a da #e potreba za samopotovanjem
osobu dovesti do toga da negira nemoralnost svog &ina, emocionalni poreme#aj ili
neprilago'eno ponaanje, kako bi sa&uvala vrijednost svoje li&nosti, odnosno svoje
samopotovanje. Istraivanja pokazuju da je visoko samopotovanje povezano sa
hostilno#u, grandiozno#u, dominancijom i narcizmom (Raskin, Novacek & Hogan,
1991), kao i sa sklono#u ka nasilni&kom ponaanju (Baumeister, Smart & Boden, 1996).
Prije trideset godina, kada bi se osoba alila na neraspoloenje i depresiju,
prijatelji i terapeuti bi joj uglavnom predlagali da prestane da misli o sebi i da fokusira
panju na spoljanje interese i aktivnosti. Danas se, me'utim, dosta toga promjenilo u
vrsti popularnih saveta koji se daju ljudima koji su potiteni i nesre#ni. Sada su svi
preokupirani unutranjim naporom da se izgradi samopotovanje kroz pozitivno
vrijednovanje sebe (Mills, 1993).
Ljudi su obi&no skloni da sebe doivljavaju pozitivno zbog toga to smatraju da
posjeduju odre'ene li&ne karakteristike (visoka inteligencija, talenat, atraktivan fizi&ki
izgled) ili zbog toga to misle da su postigli istaknute uspjehe (zavrili fakultet, rade neki
prestian posao). Iz toga proizilazi da je samopotovanje uslovljeno, jer ono dolazi kroz
opaanje li&nih uspjeha ili kroz posedovanje poeljnih karakteristika li&nosti.
Mogu#e je izdvojiti slede#e elemente koji se nalaze u ve#ini definicija
samopotovanja: (1) sposobnost sagledavanja sebe, (2) ocjenjivanje sopstvene vrijednosti
("Ja sam dobra ili loa osoba") i (3) emocionalni odgovor na procjenu svoje unutranje
vrijednosti ili bezvrijednosti (London, 1997). Samopotovanje sadri (1) kognitivnu
komponentu koja predstavlja odgovor na pitanje "Kakva sam ja osoba?" i opis nekih
dijelova sebe terminima koji imaju zna&enje mo#i i pouzdanosti, te (2) afektivnu
komponentu, koja predstavlja stepen pozitivnosti ili negativnosti koji se vezuje za
deskriptivne elemente. Intenzitet valence odre'uje da li se radi o visokom ili niskom
samopotovanju (Mecca & Smelser, 1989).
Dakle, samopotovanje uvijek sadri evaluativnu komponentu, odnosno
pridavanje sebi nekog nivoa vrijednosti. Nivo pripisane vrijednosti moe zavisiti od
nekog standarda ili unutranjih aspiracija i elja. Standard ili referentna ta&ka u odnosu na
koju se procjenjuje cjelokupna li&na vrijednost moe biti unutranji ili spoljanji.
Ve#ina ljudi, prema tome, vjeruje da se samopotovanje mora na neki na&in
zasluiti ili zaraditi. Me'utim, pogreno je vjerovati da #e zna&ajni (&ak vrlo zna&ajni)
uspjesi u ivotu obezbijediti vie od prolaznog osje#anja samopotovanja. Kada je
samopotovanje zasnovano na postignu#ima, ono se mora neprestano sticati i zasluivati.
Ono nikada nije trajno. Ako je samopotovanje postignuto kroz uspjeno izvravanje
pojedina&nih zadataka i ciljeva, te ako se postignu#a moraju beskona&no ponavljati, onda
logi&no slijedi da svi mi ivimo u stalnoj "opasnosti" da izgubimo samopotovanje,
ukoliko ne uspijemo da postignemo ono to smo naumili. Izgleda da je jedini na&in na
koji osoba moe da uiva stalno samopotovanje na nivou hipotetskog: nemogu#nost
neuspeha - osoba bi trebala da ivi u okruenju u kome su razo&aranja i neuspjesi
nemogu#i (Mills, 1993).
Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com
Kao i koncept samopotovanja, koncept bezuslovnog prihvatanja sebe ti&e se
tako'e odnosa osobe prema sebi samoj. Odnos prema sebi podrazumijeva svjesnost o
sebi i miljenje o sebi, to se u krajnjoj liniji svodi na miljenje o miljenu, odnosno
reflektivno miljenje ili metakogniciju. Prema teoriji racionalno emotivno bihejvioralne
terapije (u daljem tekstu: REBT), miljenje o sebi moe biti logi&no, realisti&no i
adaptabilno, ali i iskrivljeno, nelogi&no i samoodmau#e. Jedna od najrasprostranjenijih
greaka u miljenju o sebi je pretjerana generalizacija.
Ljudi su ve#inom tokom djetinjstva nau&eni da generalizovano misle o sebi kao
stabilnim cjelinama sa&injenim od dijelova. Ljudi su tako'e najvjerovatnije bioloki
predisponirani za pretjerano generalizovano miljenje koje rezultira globalnim
zaklju&cima o sebi i drugim ljudima. Socijalno ste&ena i bioloki ukorijenjena sklonost ka
pretjeranim generalizacijama se ispoljava na planu uoptavanja samoopisa i donoenja
zaklju&aka o sebi, kao i na planu stvaranja vrijednosnih sudova o sebi.
Miljenje o sebi se u akademskoj psihologiji sre#e pod raznim nazivima, kao to
su self koncept, samopotovanje, slika o sebi, itd. Akademska teoretisanja o ovom
konceptu &esto se svode na pitanje odnosa deskriptivne i evaluativne komponente, i
pitanje dimenzionalne naspram globalne procjene sebe. Ipak, ve#ina poznatih teoreti&ara
se slae da su deskriptivna i evaluativna komponenta miljanja o sebi neodvojive. Sa
stanovita teorije psihoterapije, kakva je teorija REBT, nije sporno pitanje da li ljudi o
sebi misle deskriptivno ili evaluativno, niti da li vrijednuju sebe globalno ili prema
pojedinim dimenzijama, jer najverovatnije &ine i jedno i drugo (Ellis, 1994).
Klini&ko iskustvo pokazuje da kada ljudi spontano iznose pojedine zna&ajne
deskriptivne podatke o sebi, njihova saoptenja obi&no sadre implicitno vrijednovanje
tih deskriptivnih aspekata sebe i izvedeno globalno vrijednovanje sebe kao osobe.
Me'utim, ljudi su tako'e u stanju da misle o svom deskriptivnom ili evaluativnom
miljenju o sebi i svjesno odvoje deskripciju od evaluacije. Zbog toga je za
psihoterapijsku praksu klju&no pitanje da li mentalna navika globalnog procjenjivanja
sebe, na osnovu pojedinih dimenzija, uvijek vodi korisnim posljedicama. Klini&ko
iskustvo i empirijska istraivanja pokazuju da nije uvijek korisna. Nisko
samovrijednovanje, koje je direktna posljedica filozofije globalnog obezvre'ivanja sebe
na osnovu svojih loih postupaka i iskustava, u pozitivnoj je vezi sa depresiom (Swann i
sar., 1992; Ellis, 1994; Giesler i sar., 1996; Joiner i sar., 1997).
Prema Elisu (Ellis, 1994), osoba koja razvija samopotovanje na osnovu
vrijednovanja sebe u cjelini, ne vidi nikakvu razliku izme'u sebe i svojih li&nih
karakteristika ili ponaanja. Za nju je to jedno te isto. Ako su njena potignu#a dobra, onda
i ona postaje dobra. Sve dok su njena postignu#a superiorna, osoba #e sebe u cjelini
vidjeti kao superiornu osobu.
Naalost, samopotovanje osobe koja globalno procjenjuje svoju vrijednost na
osnovu ponaanja, ne#e se dugo odrati. Takva osoba, ukoliko nije uspjela da ostvari neki
cilj, moe da zaklju&i ne samo da neto nije uradila dobro, ve# i da ona sama nije dobra
kao ljudsko bi#e. Poto osoba vrijednuje sebe u zavisnosti od svojih postignu#a,
samopotovanje i samoosu'ivanje su dvije strane iste medalje - koncepta globalnog
Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com
samovrijednovanja. Ako osoba posmatra sebe kao uzvienu i plemenitu zbog svojih
uspeha, onda #e automatski da vidi sebe kao bezvrijednu i jadnu zbog svojih neuspjeha.
Zbog toga koncept samopotovanja neizbjeno, s vremena na vrijeme, vodi
samoosu'ivanju.
Iako potreba za samopotovanjem, u odre'enoj mjeri, vjerovatno podsti&e neke
osobe na produktivne i kreativne aktivnosti, ona &e#e i kod ve#eg broja ljudi dovodi do
anksioznosti i ozbiljnih inhibicija u ponaanju. Prosje&na osoba #e o&ajni&ki izbjegavati
sve rizi&ne situacije za koje doivljava da postoji mogu#nost gubitaka samopotovanja.
Me'utim, ako osoba umjesto svoje cjelokupne linosti, neuspjenim smatra svoje
trenutno ponaanje, verovatno #e shvatiti da uz vie rada i truda moe u budu#nosti da
popravi to svoje ponaanje. Ukoliko zaklju&i da je njena li&nost u svojoj sutini i cjelini
neuspjena &emu pokuavati?
Samopotovanje spre&ava ljude da u&estvuju u bilo kakvoj aktivnosti u kojoj se
neuspeh smatra sramotnim. A poto osoba koja se dri koncepta samopotovanja smatra
da je neuspeh u bilo kakvim nastojanjima sramotan, ona se plai da se oproba u bilo &emu
nepoznatom i pasivno prolazi kroz ivot, rade#i ono to je oduvijek radila, rijetko se
angauju#i u aktivnostima u kojima uspeh nije unapred zagarantovan. Iz toga jasno
proizilazi da koncept samopotovanja &esto dovodi do socijalne inhibicije i anksioznosti.
Navedeno ne zna&i da filozofija samopotovanja apsolutno i neizbeno dovodi do
pasivnog ponaanja. ak i najinhibiranija osoba povremeno zaboravi na opreznost i
prihvati izazov nove avanture. Naalost, stvarno uivanje te osobe u takvoj avanturi #e
biti minimalno. Osim toga, njena anksioznost #e biti intenzivna, jer #e i dalje vjerovati da
njena sveukupna vrijednost kao ljudskog bi#a zavisi od uspeha u toj novoj aktivnosti ili
odnosu, a anksioznost vie ometa, a nego to pove#ava napredak ka ostvarenju eljenog
cilja, te sabotira dostizanje ciljeva, jer se osoba vie fokusira na to kako neto radi, nego
na to ta radi.
Osoba koja ima javni nastup moe da pati od anksiznosti povezane sa
samopotovanjem i zamilja sebe kako ostaje bez rije&i ili kako ne uspjeva da se sjeti
nau&enog teksta, predvi'a grozne prizore publike koja joj se smije i zbija ale na njen
ra&un, kako #e joj se lice zacrveniti i glas zadrhtati. Na taj na&in se ne fokusira na sadraj
svog govora, nego na potrebu da sa&uva samopotovanje izbegavaju#i takve sramotne
situacije. Prinudno dranje koncepta samopotovanja vodi do u&estale i intenzivne
anksioznosti. Ironija je u tome to je upravo ta anksioznost prepreka u ostvarivanju onih
ciljeva koji su osnova za samopotovanje.
Osobe koje se dre koncepta samopotovanja, dakle, blokiraju same sebe. Ako
samopotovanje osobe zavisi od spoljnih postignu#a, tada ona prirodno vjeruje da ih
mora postizati da bi odrala visok nivo samopotovanja. Ali, ako ih mora postizati, njena
anksioznost postaje toliko izraena da se &esto povla&i iz aktivnosti i odnosa u kojima bi
potencijalno mogla uivati i doivjeti uspjeh - kada bi samo bila fokusirana na ono ta
radi (s ciljem da to radi i uiva u tome ta radi), umjeto na to kako radi (s ciljem da
dokae svoju vrijednost i zaslui samopotovanje).
Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com
Takva osoba se povla&i zbog straha od neuspjeha ili odbijanja koji bi unitili
njeno samopotovanje, a ako se ne povu&e, anksioznost povezana sa rizikom gubitka
samopotovanja &esto &ini njeno ponaanje ili drutvene odnose neadekvatnim i
neautenti&nim. Poto osoba na ovaj na&in postaje sve nesposobnja da ostvari eljene
ciljeve, ona gubi nadu, te se ponovo i jo vie povla&i iz potencijalno prijatnog i
zadovoljavaju#eg dijela ivota otvaraju#i put ka depresiji.
Alternativa ovoj samoodmau#oj filozofiji je u ljudskoj sposobnosti da
samopomau#e razmilja i da uvidi da je bolje odre#i se koncepta samopotovanja.
ovjek moe da bira. Pri tome on ne mora da bira izme'u samopotovanja i
samoosu'ivanja, jer su u sutini oba stava nerazdvojne manifestacije iste filozofije
globalnog samovrijednovanja. Osoba moe da bira da li #e da procenjuje sebe uopte,
bilo to pozitivno ili negativno.
Umjesto da naga#a o tome da li je sutinski vrijedna ili bezvrijedna, osoba moe
da posmatra svoje spoljanje ponaanje kao korisno ili nekorisno za postizanje eljenih
ciljeva. Da bi osoba prevazila inhibicije i anksiznost povezane sa samopotovanjem ona
moe uvidjeti da ne mora da bude razapeta izme'u samopotovanja i samoosu'ivanja.
Ona sasvim racionalno moe birati izme'u vrijednovanja i nevrijednovanja sebe. Moe
izabrati da smatra svoje spoljanje akcije i osobine kao poeljne ili nepoeljne, ali se
uzdrati od potovanja ili osu'ivanja sebe kao celine.
Dakle, bezuslovno prihvatanje sebe, kao individualna opcija konceptualizovanja
sebe, po&iva na ideji odustajanja od globalnog ocjenjivanja svoje vrijednosti (Ellis, 1994).
Odustajanje od globalnog vrijednovanja sebe, moda nije bioloki i socijalno
ukorijenjena sklonost, kao to je generalizovana evaluacija sebe. Ali isto se moe re#i i za
filozofiju bezuslovno pozitivnog vrijednovanja sebe. Postoji vie takvih filozofija
ukorijenjenih u humanisti&kim shvatanjima, poput Rodersovog koncepta bezuslovno
pozitivne procene sebe (Roders, 1985) i Harisovog koncepta "OK osobe" (Haris, 1999).
Rodersov koncept bezuslovnog vrijednovanja sebe podrazumijeva da osoba sebe
vrijednuje visoko ili pozitivno bez obzira na svoje ponaanje i osobine. Me'utim, ljudima
je teko da vrijednuju sebe pozitivno onda kada su svjesni svojih greaka. Ve#ini ljudima
zvu&i paradoksalno ideja da globalno negativno vrijednovanje sebe predstavlja
kognitivnu distorziju, dok isti mentalni postupak nije kognitivna distorzija onda kada se
uoptavanje vri u pozitivnom smjeru. Ljudi su svjesni da globalno pozitivno
vrijednovanje sebe predstavlja samo drugi pol iste mentalne aktivnosti koja se odvija
onda kada sebe globalno negativno vrijednuju na osnovu pozitivnih postupaka, te zbog
toga teko usvajaju koncept bezuslovno pozitivnog vrijednovanja sebe.
Harisova poruka "Ja sam OK", odnosno vrijedim zato to sam ljudsko bi#e,
tako'e podrazumijeva pozitivno vrijednovanje sebe kao cjeline. Me'utim, Elis (Ellis,
1991; Mills, 1993) navodi da bilo ko moe re#i: "Ali ja mislim da si bezvrijedan zato to
si ljudsko bi#e," te smatra da je ovakav na&in samovrijednovanja arbitrarno definisanje
ljudi kao vrijednih ili bezvrijednih, "dobrih" ili "loih."
Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com
Elis (Ellis, 1972, 1976, 1991, 1994) smatra da su navedena rjeenja za problem
negativnog ljudskog samovrijednovanja vrlo prakti&na i mogu biti korisna, ali su nau&no i
filozofski neelegantna poto takve definicije nije mogu#e niti dokazati niti opovrgnuti.
Zbog toga on predlae koncept odustajanja od globalne procjene sebe kao jednako
legitiman, ali nau&no i filozofski elegantniji izbor.
Sa stanovita mentalnog zdravlja, tenja ka visokom (kao i niskom)
samopotovanju je tetna sklonost jer kod ljudi potkrepljuje samoodmau#u tendenciju da
od sebe samih zahtjevaju dokaze sopstvene vrijednosti. Ljudi od sebe apsoutisti&ki
zahtjevaju da se uvijek i u svakoj situaciji ponaaju pametno, ispravno i kompetentno ili
imaju rigidan apsolutisti&ki zahtjev prema sebi da svojim ponaanjem uvijek i u svakoj
prilici zaslue potovanje, odobravanje ili ljubav drugih ljudi.
Tenja ka bezuslovnom prihvatanju sebe predstavlja zdraviju alternativu u odnosu
na tenju ka postizanju samopotovanja. Bezuslovno prihvatanje sebe se postie
sagledavanjem sebe kao osobe kompetentne u jednoj oblasti i nekompetentne u nekoj
drugoj, uz potpuno odustajanje od procjene svoje globalne kompetentnosti ili
nekompetentosti. U interpersonalnoj oblasti, bezuslovno samoprihvatanje se postie
odustajanjem od globalne procene sebe na osnovu koli&ine potovanja, divljenja,
odobravanja ili ljubavi koju osoba dobija od drugih ljudi.













Igor Krneti Odnos samopotovanja i bezuslovnog prihvatanja sebe
Psiholoko savjetovanje Krneti +387 65 560 512 krnetic@blic.net www.krnetic.com
Literatura
Baumeister, R.F., Smart, L. & Boden, J.M. (1996). Relation of threatened egotism to
violence and aggression: The dark side of high self-esteem. Psychological Review,
103, 5-33
Ellis, A. (1972). Psychotherapy and the value of a human being. New York: Albert Ellis
Institute.
Ellis, A. (1976). RET abolishes most of the human ego. Psychotherapy: Theory,
Research, and Practice, 13, 343-348
Ellis, A. (1991). How to Fix the Empty Self. American Psychologist, 46, 539-540
Ellis, A. (1994). Reason and emotion in psychotherapy (revised and updated). New York:
Birch Lane Press.
Giesler, R. B., Josephs, R. A. & Swann, W. B. (1996). Self-Verification in Clinical
Depression: The Desire for Negative Evaluation, Journal of Abnormal Psychology,
105, 358-368
Haris, T. A. (1999). Ja sam Ok, ti si OK. VBZ, Zagreb
Joiner, E. J., Katz, J. & Lew, A. S. (1997). Self-Verification and Depression Among
Youth Psychiatric Inpatients, Journal of Abnormal Psychology, 106, 608-618
London T. P. (1997), The Case Against Self-Esteem: Alternative Philosophies toward
Self that would Raise the Probability of Pleasurable and Productive Living. Journal
of Racional-Emotive & Cognitive-Behavior Therapy, vol. XIV, no. 1.
Mecca, A. & Smelser, N. (1989.) The social importance of self-esteem. Berkeley, CA:
University of California Press
Mills, D. (1993). Overcoming self-esteem. New York: Institute for Rational-Emotive
Therapy.
Raskin, R., Novacek, J. & Hogan, R. (1991). Narcissistic Self-Esteem Management.
Journal of Personality and Social Psychology, 60, 911-918
Roders, K. (1985). Kako postati linost. NOLIT, Beograd
Swann, W. B., Wenzlaff, R.M. & Tafarodi, R.W. (1992). Depression and the Search for
Negative Evaluations: More Evidence of the Role of Self- Verification Strivings.
Journal of Abnormal Psychology, 101, 314-317