Professional Documents
Culture Documents
Lekcija 14
Lekcija 14
Lekcija 14
Mnogi razmatraju intelektualni kapital, definiu ga samo neki, u potpunosti ga razume samo nekolicina odabranih, ali ga za sada niko formalno ne moe vrednovati. (Stewart, 1997; Sveiby, 1997)
Jedan od glavnih atributa intelektualnog kapitala je njegova neopipljivost Intelektualna imovina je neopipljiva imovina. Ona nema materijalni oblik kao nekretnine (pogoni i oprema delovi fizikog kapitala), a nema ni oiglednu finansijsku vrednost
Intelektualni kapital se esto opisuje i kao "skrivena imovina" Zbog toga ga je esto teko identifikovati i oznaiti njegovu ekonomsku vrednost, te se na tom podruju vre brojna istraivanja
Iako se ini da koncepcija intelektualnog kapitala nalazi svoje uporite u teorijama organizacije i menadmenta, ona se meutim, kao i upravljanje znanjem, vrsto oslanja na makroekonomske temelje. Prilikom teorijskog analiziranja koncepcije intelektualnog kapitala potrebno je osvrnuti se na Roberta Solowa Solowljev Model neoklasine teorije rasta predstavlja sklop formula sa ciljem odreivanja najdelotvornije kombinacije tradicionalnih faktora proizvodnje: zemlje, rada i kapitala
Romer navodi 4 osnovna inputa: 1. Kapital - meren u jedinicama potronih dobara 2. Rad - vetine raspoloive od zdravog ljudskog tela 3. Ljudski kapital koji obuhvata aktivnosti kao na primer formalnu edukaciju i trening zaposlenih 4. Indeks nivoa tehnologije
Romerova Nova teorija rasta bila je znaajan napredak. Romer je dokazao da pokreta ekonomskog rasta nisu, na primer, vladine mere, ve konkurencija izmeu preduzea. I, to je jo vanije, ta se preduzea takmie pomou svojih inovacija koje prema Romeru predstavljaju "malena, ali vredna, od ljudi stvorena poboljanja na svim nivoima organizacije"
Pojava koncepcije IK
Revolucija na podruju upravljanja znanjem dogodila se 1991. godine kada je Thomas A. Stewart, urednik asopisa Fortune, objavio lanak pod naslovom "Brainpower - How Intellectual Capital Is Becoming America's Most Valuable Asset"
Treba naglasiti da je evolucija intelektualnog kapitala kao naune discipline imala razliite izvore Pre pojave koncepcije intelektualnog kapitala postojala su tri samostalno razvijajua trenda iz kojih ova koncepcija vue jasne korene:
Drugi vaan japanski naunik je Ikujiro Nonaka koji se od sredine 1980-tih bavi problematikom upravljanja znanjem
Zajedno sa koautorom Hirotaka Takeuchiem 1995. godine objavio je poznatu knjigu "The Knowledge-Creating Company", u kojoj opisuju kako japanske kompanije inoviraju svoje poslovanje primenom i raspodelom eksplicitnog i implicitnog znanja
Najvee
zasluge pritom pripadaju Gary Beckeru, koji je sa svojom knjigom "Human Capital" iz 1964. godine utemeljio Teoriju ljudskog kapitala Kljuan korak u razvoju koncepcije intelektualnog kapitala sa aspekta ljudskog kapitala uinio je Karl-Erik Sveiby iz vedske Sveiby je u svojim knjigama The Invisible Balance Sheet, objavljenoj 1989. godine i Knowledge Management, objavljenoj izvorno 1990. godine objasnio da bilans preduzea treba da sadri i elemente nematerijalne imovine, koja se temelji na ljudskom kapitalu.
Neopipljivosti
to je skriveno ili nije materijalno, ali zna se da realno postoji (Longman Dictionary of Contemporary English). Taksonomija neopipljivosti:
Nivo 1: neopipljivosti koje su vlasnitvo kompanije i mogu se prodati - lako se definiu i opisuju - brendovi, autorska prava, patenti i robne marke. Nivo 2: neopipljivosti koje se ne mogu prodati, ali ih preduzee na izvestan nain kontrolie - ne mogu se odvojiti od drugih u cilju zasebnog merenja ili vrednovanja - poslovni procesi, R&D procesi, poslovne tajne i imid. Nivo 3: neopipljivosti koje se ne mogu prodati niti kontrolosati - nemogue ih je odvojiti od ostalih - ljudski kapital i organizacioni kapital
Taksonomija neopipljivosti
(I) Intelektualna svojina (registrovano) Patenti Brandovi Autorska prva (II) Neopipljiva sredstva (neregistrovano ali kodifikovano)
Projekti Softver ematski planovi Zapisane poslovne tajne Baze podataka Formule
Neopipljivosti
Zbog razliitog pristupa- terminoloka konfuzija Neopipljiva sredstva: raunovodstveni pristup razlikuje vrste sredstava, koje su zastupljene u skoro svakoj kompaniji: finansijska sredstva, osnovna sredstva, neopipljiva sredstva Neopipljivi resursi: pristup zasnovan na resursima (RBV), razlikuje razliite kategorije resursa, koji stvaraju vrednost kompanije: finansijski resursi, opipljivi resursi, ljudski resursi, know-how i drugi resursi. Intelektualni kapital: upravljaki pristup, predlae da se vrednost kompanije ispituje analiziranjem tipova kapitala. Sa ovog stanovita, postoje dve vrste kapitala: opipljivi (strukturni- fiziki i finansijski kapital) i neopipljivi (intelektualni kapital).
IC - prvo individualni atribut, a Tom Stewart je upotrebio izraz intelektualni kapital kao atribut organizacije. Intelektualni kapital neopipljivi izvor stvaranja bogatstva.
IK - DEFINICIJE
paket korisnog znanja (Stewart ,1997) znanje koje se moe konvertovati u profit (Sullivan, 1998), znanje koje se moe konvertovati u vrednost (Edvinsson i Sullivan, 1996)
imovina znanja, primenjenog iskustva, organizacione tehnologije, odnosa sa potroaima i profesionalnih vetina koja kompaniji obezbeuju konkurentnost na tritu (Edvinsson i Malone,1997)
jedinstvo neopipljivosti koje omoguavaju funkcionisanje kompanije (Brooking,1996)
IK - DEFINICIJE
materijal znanje, informacije, intelektualna svojina, iskustvo koji se moe upotrebiti radi stvaranja bogatstva. To je snaga kolektivnog uma. Intelektualni kapital je termonuklearno kompetitivno oruje dananjice.
(Thomas Stewart, 1997)
Dinamiki pristup
... iznenadan i socijalno izgraen (obrazovan) proces ... tacitan; potencijal, znati-kako sposobnost upotrebe, razvoj i modifikacija neopipljivosti
Sposobnost organizacije da primenjuje i razvija znanje Stvaranje i razvoj sposobnosti Organizacione nauke i strategijski menadment
socijalne procese i organizacione karakteristike teko
Merenje se fokusira na
Kvantifikovanje objekata merenja