MEiKA skripta (prof. Potkonjak) 2013/2014.

AAA 2012 Ethics code

1. NEMOJ NAUDITI -promislit o mogucim opasnostima i poslijedicama prije pocetka istrazivanja, pogotovo o opasnostima po dostojanstvo, materijalno i zdravlje, pogotovo u ranjivim populacijama -ne unistavati nepotrebno arheoloski materijal -razgovarati s ljudima ukljucenima u projekt ako zelimo zastupati necije isterese 2. BUDI OTVOREN I ISKREN U VEZI ISTRAZIVANJA -iskrenost u vezi s namjerama, sponzorima, ciljevima i metodama projekta -antropolozi imaju obavezu razmotriti utjecaj njihovog istrazivanja (i prije nego se pocne s istrazivanjem, i dok god ono traje), te moguce poslijedice distribucije informacija dobijenih istrazivanjem; pregovaranje sa sudionicima je mozebitno potrebno u vezi rasprcavanja informacija -antropolozi su, isto tako, podlozni etickom kodeksu koji je bitan za sve znanstvenike da ne krivotvore podatke, ne kopiraju ih ili falsificiraju dokaze (iako postoje situacije u kojima se, radi dobrobiti sudionika istrazivanja i za potrebe odrzavanja anonimnosti, moraju poopciti zakljucci ili upotrijebiti lazna imena ili pseudonimi) 3. PRIBAVI SURADNICKU SUGLASNOST I POTREBNE DOZVOLE -suradnicka suglasnost se uglavnom pribavlja prije pocetka istrazivanja, ali se ponekad tijekom istrazivanja ili retroaktivno daje (zavisno od okolnosti) -promatranje javnih dogadjaja jedino ne zahtijeva suradnicku suglasnost -suradnicka suglasnost mora sadrzavati: metode, ciljeve, ishode i sponzore istrazivanja, te prava i obaveze istrazivanih -isto tako mora sadrzavati suglasnost glede tretiranja anonimnosti i zasluga za istrazivanje -vizualni materijali moraju biti kontekstualizirani i adekvatno objasnjeni, te ih se s oprezom treba upotrebljavati -antropolozi moraju biti sigurni da je suglasnost dana iz slobodne volje -istrazivani moraju biti informirani o bilo kakvim promjenama u istrazivanju koje bi ih se mogle ticati -suglasnost ne mora nuzno biti dana u pisanom obliku -potrebne dozvole se, isto tako, moraju pribaviti

4. ODVAGNUTI MOGUCE SUKOBE ETICKIH OBAVEZA PREMA SURADNICIMA I ISTRAZIVANIMA -antropolozi moraju odvagnuti obaveze koje imaju i prema sebi i prema suradnicima i sponzorima i studentima i prema istrazivanima (najbitniji, pogotovo ako se radi o ranjivim populacijama) moze doci do sukoba interesa -antropolog mora odluciti kako ce i da li ce nastaviti s istrazivanjem 5. REZULTATI MORAJU BITI DOSTUPNI -rezultati istrazivanja se moraju u razumnom periodu objaviti -ako se ispitanici moraju zastiti, moguce je ograniciti objavljivanje/rasprcavanje rezultata -antropolozi ne smiju skrivati rezultate od istrazivanih 6. CUVANJE I ZASTITA PODATAKA -antropolozi imaju obavezu cuvati i zastititi svoje podatke (i kad se radi samostalno i u timu) -vlasnistvo nad rezultatima istrazivanja mogu doci ponekad u pitanje, pogotovo sa sponzorima -prioritet uvijek zastita istrazivanih, kao i zastita podataka -antropolozi imaju obavezu osigurati da podaci ne budu upotrabljavani u svrhe koje bi mogle nauditi istrazivanima -isto tako imaju obavezu istrazivanima objasniti gdje i tko ce cuvati podatke, te u koje svrhe ce ti podaci biti upotrebaljavani -isto tako je bitna i prezervacija rezultata i dokumentacije, kojoj istrazivac isto tako mora posvetiti paznju 7. ODRZAVANJE ETICKIH PROFESIONALNIH VEZA -postoji etika u odrzavanju svih profesionalnih veza -istrazivaci se smiju okoristiti svojim istrazivanjem, ali nikako na stetu drugih (istrazivanih, okolisa, bastine, zivotinja, itd.) -antropolozi imaju obavezu prijaviti bilo kakvo ne-eticno ponasanje u istrazivanju kojega postanu svjesni -antropolozi ne smiju ometati eticna istrazivanja drugih, te trebaju informirati druge o eticnosti antropoloskog rada (kad su u mentorskim ulogma) -trebaju studentima dati dati priznanje za ideje kojih su autori (ti studenti)

ANTROPOLOGIJA BLISKOGA Capo-Zmegac, Gulin-Zrnic, Santek Poetika i politika suvremenih terenskih istrazivanja

-pitanja o terenu i terenskim istrazivanjima u Hrvatskoj znanosti uglavnom NISU bila postavljana -tek '70-tih godina proslog stoljeca je doslo do knjucnog propitivanja etnoloskog predmeta i metodologije refleksija o terenu 1) ideje i prakse terene u Hrv. etnologiji 2) nas pogled na etnologiju kao empirijsku znanost koja do spoznaje dolazi terenom 3) u susretu sa suvremenim istrazivackim situacijama promislja se tradicionalna koncepcija terena kao fizickoga mjesta 4) suvremena etnologija i nuzna joj autorefleksivnost (istrazivaca) 5) razmatrani kazivaci sad u ulozi citatelja radova + eticka pitanja u vezi odgovornosti istrazivaca na terenu 6) sadrzaj teksova u zborniku -vrlo malo eksplicite napisano o terenu, pa pregled koncepcija terena treba citati kao pokusaj konstruiranja implicitne ideje terena u pojedinim zanastvenim radovima -na anglosaksonskome prostoru prevladava ideja terena kako ga je konstruirao Malinowski (1922. g.), dok kod nas vlada heterodoksija pristupa terenu -uglavnom nasi etnolozi nisu odlazili od domace zajednice da bi provodili istrazivanje, pa su tako dolazili u kratkotrajne posjete ljudima koje su istrazivali provodeci teren intervjuiranjem i promatranjem (a ne bivanjem uronjenim u danu zajednicu dugotrajnije) -Antun Radic zacrtao smjernice terena koje se u nekoj mjeri postuju i danas: Radic odredio etnologiju kao znanost o kulturi vlastitog, pogotovo seljackog drustva (buduci da se hrv. plemstvo otudjilo od njih, pravih nositelja hrv. kulture), te je preporucio da tu kulturu prvenstveno istrazuju pismeni i obrazovani pripadnici tih seljackih kultura sami (npr. ucitelji, svecenici, itd.); Radic formulirao metodoloska i epistemioloska pitanja = problemi prepoznavanja subjekata istrazivanja i etnografskog autoriteta tvrdio da ne-seljaci ne mozu tocno istrazivati i dozivjeti seljastvo kao sto mogu pripadnici tog sloja kulture (zbog predrasuda, loseg odnosa, neobjektivnosti) -> Radic se zalagao za emski pristup glas sudionika kulture (iako nije problematizirao pozicioniranost tih seljackih koazivaca) pretpostavka o homogenosti kulture i generaliziranom iskustvu vodila Radica i istrazivace poput njega, ali svejedno se nastavlja jos i danas Radiceva tradicija Radic u nas utemeljio praksu tzv. narodnih etnografa, a terenski rad i zapis odijeljeni od redakcije i interpretacije gradje (podjela u hrv. etnologiji na tzv. terence i teoreticare) -kulturnohistorijska paradigma koja je donekle smijenila Radicevu etnolosku paradigmu tezi rekonstruirati etnicku povijest proucavanjem kulture najzanimljivija joj proslost narodnog zivota i takva paradigma se uglavnom oslanja na prikupljanje verbalnih iskaza iz proslosti, iskazi o proslosti prikupljani pomocu upitnica (ogranicene za prikupljanje podataka zbog rigidnosti) -kulturnohistorijski pristup pun mana i negativisticki dozivljava kulturu i povijest (prvo opisala Zorica Rajkovic '70tih):

1* vremenskim iskazima izmice preciznije vremensko odredjenje kulturnih pojava sazimajuci razlicite vremenske presjeke koji se odnose na neko neodredjeno proslo vrijeme stvara se dojam da je u proslosti postojala jedna stara, postojana, bezvremena kultura, neko razdoblje u proslosti koje se moze uzeti kao jednistveno i koje su etnolozi duzi otkriti 2* opcenitost gradje na opcenita pitanja istrazivac dobiva uopcene odgovore sto daje iskrivnjeni model neke pojave 3* opisani modeli normativni oni su opis pozeljnog i idealnog, a ne stvarnih zivotnih situacija -Dunja Rihtman-Augustin se u institutu za folkloristiku bavi suprotstavljanjem zamisljenog (normativnog, zeljenoga) i ostvarenog (zivljenoga) reda kulturnih pojava -Olga Supek-Zupan je prva koja je pokusala prevladati (pomocu angloamericke koncepcije) ogranicenja kulturnohistorijske terenske metodologije duzim boravkom na terenu + sudionickim promatranjem -ekipi u Institutu treba pripisati i jos jednu promjenu promjenu koncepcije terena kao iskljucivo seoskog mjesta kao sto je to bilo u etno. istrazivanjima proisteklima iz Radiceve i kulturnohistorijske etnologije -odlazak na teren do tad je bio odlazak u divlje, necivilizirano mjesto, koje je u opreci s mjesom civilizacije laboratorijima, institutima i sl. koja su izgubila doticaj s prirodom sto po Gupta i Ferguson otkriva mnoge neizrecene pretpostavke discipline -istrazivanje sadasnjosti postaje alternativom istrazivanju proslosti istrazivanje grada npr. vs. istrazivanja seoske kulture teren se smjesta vrlo blizu, cak i u vlastiti grad -doslo i do napustanja koncepcije lokaliziranog terena nema baze istrazivanja, vec se istrazuju pojave koje se namecu sve je potencijalni teren! -'90tih etnografija ratne svakidasnjice donijela izrazitu refleksivnost, ali sa subjektivne pozicije za koju tvrdi da je ionako neizbjezna (isticanje pozicioniranosti i uvjetovanosti etnologa) -da li je moguce uhvatiti stvarnost na terenu? -postmoderna kritika je preispitala stajaliste da postoji realnost nezavisna o promatracu koja se moze uhvatiti na terenu, te anulira mogucnost dohvacanja stvarnosti na terenu tvrdeci da ona uopce ne postoji izvan etnografovih interpretacija odnosno da je konstruirana u teksu, te sredisnja etnografska djelatnost postaje predstavljanje (reprezentacija) kojom etnograf prevodi iskustvo u tekst te se analiticki naglasak stavlja na tehnike predstavljanja i pisanja krajnji relativizam -sve veci dio antropologa smatra da u pravu nisu ni krajnji relativisti ni krajnji realisti, te se zalazu za usvajanje suptilnijeg oblika realizma neorealisticki etnografi koji pretpostavljaju postojanje barem nekih realisticnih premisa etnografskog istrazivanja uz svjest o drustveno-kulturnoj konstruiranosti stvarnosti -do nekih podataka na terenu ipak je moguce doci sto omogucuje etnologiji da ipak bude zasnovana na empiriji primarno induktivan znacaj etnografija pojedinacnoga ili etnografski utemenjena teorija

-zadnjih desetak godina insajderstvo postaje najvazniji metodoloski postupak kojim se priblizava istrazivanome dugotrajna prisutnost istrazivaca na terenu sudionicko promatranje -metoda culture-in-use/kultura-u-upotrebi iskljucivo fokusiranje na ljudsku praksu, na ono sto ljudi cine u pojedinim situacijama -teren se poima iz subjektivnog iskustva total experience terenskog rada koje zahtjeva sve istrazivaceve resurse -nakon istrazivanja antropologija zahtijeva rekontekstualizaciju preslagivanje iskustva na terenu u analiticki okvir etnografije problem prevodjenja izmedju emske i etske perspektive -ulazak u istrazivanu zajednicu i dohvacanje iskustava istrazivanih legitimira empirijsku etnolosku osnovu teren temelj etnologije Teren, mjesto, kultura -kulturnohistorijski etnolozi su tragali za dominantnim kulturnim elementima karakteristicnima za neku regiju iz cega je nastao pojma kulturnih zona (areala) specificne kulture vezane za odredjeni prostor -> kultura se tretirala kao objektivna datost bez obzira ljude njene nositelje=etnologija bez ljudi -teren se danas konstruira i iz nekoliko mjesta tzv. multilokalno terensko istrazivanje -propitivanje koncepta terena pokusaj odmaka od tradicionalnog poimanja terena (translokalni teren, kiber-prostor...) oslobodjenost od fizickog, granicama omedjenog prostora, ipak ostaje bitno fizicko mjesto i stvarni ljudi -suvermene terene prikladnije odrediti u terminima drustvenih odnosa, mreza i prostora Etnologija bliskoga, autoetnografija, subjekti istrazivanja, reprezentacija -'70tih pocelo istrazivanje gradske kulture i radnistva promijena terena od sela i seljastva -> povratak s egzoticnih terena na istrazivanje domaceg terena, povratak kuci istrazivanje vlastite kulture i drustva, isto tako pomak iz istrazivanja proslosti u istrazivanje sadasnjosti etnologija bliskog suvremenog drustva ili etnologija nase svakodnevnice -istrazivanje u kojemu je istrazivac dijelom drustva i kulture koju istrazuje nosi znacajku temeljnog bivanja unutra u smislu dijeljenja nekih osnovnih znanja, osjecaja pripadnosti, emocija istrazivaca s istrazivanima -lakse doci do terena jer smo na poznatome tlu -stalno bivanje na terenu teren od kuce u kojemu se insajderstvo kao metodoloski postupak ne moze definirati fizickim kretanjem, nego kognitivnim osvjescivanjem autokulturnom defamilijarizacijom, a u takvim istrazivanjema i sam istrazivac postaje kazivacem uplice autobiografsko u etnologiju retrospektivni terenski rad (J. Okely) -tijekom terenskog istrazivanja etnolog bliskoga implicitno ima fluidnu epistemiolosku poziciju izmedju sudionika-insajdera (istrazivaca) i sudionika-svjedoka (kazivaca)

-takav istrazivac bikulturalan pripada i znanosti i svojoj kulturi dolazi do hibridnosti tekstova, ali i do osvjescivanja -teren se ne otkriva, vec konstruira interakcijom -promjena u konceptu kulture kultura vise nije objektivna datost, vec interaktivni simbolicki korpus cija su znacenja predmet stalnog dogovaranja, pa se tako ljudi isto vise ne poimaju kao puki nositelji kulture, vec kao graditelji kulture, te istrazivani pojednici vise nisu objekt istrazivanja, vec subjekt istrazivanja s vlastitim glasom i iskustvom (kazivaci postaju su-govornicima, a drustvena skupina sustvarateljima terena) -viseglasje teksta djelomicne istine (Geertz) etnolosko se znanje stvara na temelju cjelovito istrazenih pojedinacnih primjera Etnoloski proizvodi: publika, narucitelji, odgovornosti -finalne etnoloske proizvode tekstove oblikuju svi njegovi citaci (etnolozi, drust. znanstvenici, opca publika, pa i istrazivani ljudi sami) -kako pisemo tekst ovisi i o publici za koju je namijenjena -problem neprepoznatljivosti struke (na terenu) -vlastito poimanje na terenu (dob, spol, etnicka pripadnost, samopredstavljanje) sto moze olaksati ili otezati prihvacanje na terenu od ljudi koji bivaju istrazeni -usmjeravanje gradje i kontroliranje toga sto se objavljuje od strane istrazivanih (!) prijepor o tome tko ima pravo na predstavljanje istrazivane skupine etnolozi ili istrazivana skupina -pitanje publike i istrazivanih ljudi usko su povezana s nekim etickim razmatranjima u antropologiji razmatranje odgovornosti etnologa prema istrazivanima -odnos prema istrazivanima zahvaca pet pitanja: uopznatost i slaganje s istrazivanjem, privatnost, nanosenje stete, iskoristavanje i posljedice za buduce istrazivanje -kako bi se izbjegli problemi vezani za odgovornost, profesionalne antrop. udruge su razvile eticke kodekse istrazivanja -kako bi se zastitila privatnost istrazivanih ne otkrivaju se nikakvi osobni podaci ( i da bi sebe zastitilo) -etnolog, dakle, ima mnogostruke, potencijalo konfliktne odgovornosti i prema istrazivanima, i prema istrazivanju, prema sirem drustvu, prema financijeru, prema profesiji, itd. -problem bivanja i pisanje ovdje drustveno relevantne i kriticke analize mogu biti osjetljive (npr. ratna etnografija) ETNOLOG I NJEGOVE PUBLIKE Capo-Zmegac O restituciji etnografskih istrazivanja -'90tih izrazita refleksivnost u antropologiji rezultat postmoderne, kao i ratnih i poratnih godina

-odnos etnologa istrazivaca i istrazivanih, kao i posljedice stavova zauzetih pri istrazivanju Zauzeti stajalista istrazivanih da ili ne? -rijetko koji istrazivaci na ratnim prostorima neutralni, cesto zauzimaju poziciju istrazivanih, koja je potom definirala njihova stajalista i pristupe (ponekad do te mjere da postaju sudionici dogadjaja) -etnografsko zavodjenje prevelika identifikacija s istrazivanima do tocke gdje se gubi bilo kakva objektivnost -istrazivanje prisilne migracije srijemskih Hrvata i problem autoricne identifikacije s istrazivanima, te dilema visestruke odgovornosti (i prema istrazivanima i prema znanstvenoj zajednici) izbor uloge ili advokata ili analiticara -autorica u konacnici izabrala promatracku poziciju, tj. nije se identificirala s istrazivanima Etnologija prisilnih migracija i etnolog u ulozi promatraca -iseljavanje stanovnistva iz Srijema ima oblik prisilne migracije (zbog rata) -ko-etnicka migracija preseljavanje ljudi koji su bili dio manjine u jednoj drzavi u drzavu gdje ce biti dio vecine -mjenjali su se za imanja sa hrvatskim Srbima koji su isli na njihova imanja -autorica nije namjerno zeljela istrazivati emocionalno-izazovnije teme rata, pa je odabrala preseljenje srijemski Hrvata jer je mislila da nije toliko bolna tema, te da su vec integrirani u novim sredinama -ipak, istrazivani nisu bili toliko emocionalno-neutralni kao sto je autorica pretpostavljala -tema: kako se njihov (Hrvati iz Srijema) identitet redefinira u kontaktima s lokalnim stanovnistvom, a teza je bila da bi se zbog zajednicke etnonacionalne pripadnosti istrazivani s lakocom integrirali u novu sredinu teza se izjalovila, te se ispostavilo da su novopridoslice formirale sub-etnicku zajednicu s posebnim pravima i predstavnicima u lokalnoj upravi -htjeli je postaviti kao glasnogovornicu i zastupljenicu njihovog slucaja (jer je Hrvatica i jer je rodjakinja jednog od migranata) legitimizacija viktimizacije srijemskih Hrvata, neki su cak htjeli i kontrolirati sto ce biti objavljeno u tekstovima autoricu potaklo na samorefleksiju -njena posljedicna uloga analiticara i promatraca u opreci s ocekivanjima istrazivanih eticke dileme (njen poslijedicni odnos prema tim ljudima kao i povjerenje koje je stavljeno pod upitnik, kao i pitanje iznosenja negativnih stavova i konflikata dvaju populacija, te politicnost same situacije, te moguci konflikt s drzavnim institucijama koje financiraju projekt jer je autorica otkrila da drustvo nije toliko homogeno i bez konflikata kakvim se namece da bude idealno) odredilo nacine prezentacije i restituacije rada Reakcije na restituiranje istrazivanja -u etnoloskom i antrop. istrazivanju restituiranje istrazivanja implicira davanje nasih interpretacija na uvid ljudima koji su sudjelovali u njihovu nastajanju, kao i drustvu opcenito

-razlicite reakcije na istrazivanje, neki pohvalno, neki kriticki -pozitivno su prihvatili njen odmak, tj. pokusaj objektivnosti, iako su ipak bili razocarani zbog njega misljenje s distance -autorica smatra da je istrazivanima dala mnogo mjesta da se izraze u clanku, zove ih sugovornicima (umjesto kazivacima) misljenje sugovornika=razne istine, razne verzije dogadjaja -kazivaci mislie da postoji samo jedna istina njihova istina, a autorica je isla za tim da se iskaze multivokalnost istine, s etskog stajalista -u antropoloskom istrazivanju nema priviligirane pozicije, vec je to intersubjektivno stvaranje znanja u susretu istrazivaca i istrazivanih Moguce dodatne posljedice restituiranja istrazivanja -autoricin strah kako ce lokalna populacija se odnositi prema istrazivanim dosljacima nakon objavljivanja rada (iskazi istrazivanih nisu laskavo govorili o njihovim susjedima) -starosjedioci se nisu htjeli pretjerano izrazavati o migrantima -autoricin strah i o vladinom projektu prema kojem dosljaci Hrvati mogu legalno upotrebljavati imovimu izbjeglih Srba -> strah da ce se migranti, kao i ona sama osudjivati i biti ugrozeni -> samocenzura radi zastite i migranata i sebe -nijedan od njenih strahova se nije obistinio Strategije zastite istrazivanih u etnoloskim radovima -autorica upotrijebila mnoge zastitne mehanizme pri pisanju i objavi rada: stetni djelovi analize (za istrazivane) cine samo manji dio teksta, odgadjanje objavljivanja teksta, skrivanje identiteta kazivaca i mjesta istrazivanja, cenzuriranje prikupljene gradje -objavljivanje na stranom jeziku autorici otvorilo mogucnost da bude otvorenija i manje ispunjena strahom i za sebe i za istrazivane, te njihove reakcije na rad -problem uspjesnog prikazivanja istrazivanja stranoj publici i znanosti (drugaciji mentalni sklop, termini, naglasak na drugacije stvari/pojmove) -> prilagodba svog nacina pisanja zemlji cijim jezikom se pise Na kraju: pozicija etnologa bliskoga -oprez kad se istrazuju osobne, intimne, politicki nabijene teme bliskoga, kad etnolog jest ovdje, istrazuje sada, te pise ovdje i sada -etnoloski rad i politicki doprinos ('90tih, kad je situacija bila osjetljiva i nabijena), te je autorica postupala prema radu s velikim oprezom -autorica vise nije toliko sklona restituiranju radova, kao niti tolikom oprezu i prilagodjavanju onima o kojima se pise ili politickoj situaciji

-ipak etnolog ne smije nikako naskoditi istrazivanima, ali prvenstveno ima odgovornost prema sebi i znanosti

THE ETHICS OF UNUSABLE DATA - Jennifer Hamilton -autorica je dosla na teren s namjerom da istrazuje snalazenje Indijanaca Kanade u kanadskome pravnom sistemu -isla je s predumisljajem konkretnog istrazivanja i s odredjenom Geertzelijanskom metodologijom, ali je shvatila da na taj nacin nece uspjeti doci do potrebnih joj podataka svi kazivac su ili davali nesluzbene izjave ili je do bio dio sluzbene, prazne retorike koja ustvari nista ne govori o srzi problema Neuporebljivi podaci -istrazivanje granica etnologije i etnoloskih istrazivanja -njeni neupotrebljivi podaci su formirali sazvjezdje referentnih tocaka daljnjeg istrazivanja -autorica je shvatila da progresivni politicki programi ne stvaraju nuzno progresivno politicno ozracje -poceo je zanimati pojam indijanske razlicitosti -pravo je postalo leca kroz koju ce se kristalizirati problemi domorodaca Kanade indijanstvo na sudu ma koji nacin je bivanje domorocem Kanade bitno u kulturalnom, socioloskom, politickom, ekonomskom, pa i genetskom smislu u pravnom sistemu? i kada nije bitno? -autorica pocela raditi u labosu za istrazivanje gentske varijabilnosti Indijaca, te je shvatila koliko je to podrucje zapravo ispunjeno etickim kontroverzama -iako je obavljala slicne stvari i na ovome poslu intervjuirala ljude, pisala, sjedila na sastancima i predavanjima, itd. ovo istrazivanje je bilo puno lakse...zasto? -ovaj projekt je direktno na razmedji etnologije i etike PROJEKT 1: HapMap + bioeticke formacije -produkcija i mobilizacija razlika, pogotovo (ali ne samo) rasnih razlika, u vezi s istrazivanjem na ljudskome genomu i genetskih bolesti -kako su kategorije kao sto su rasa i etnicitet konstruirane kao bioloski znacajne, te koje su posljedice tih razlika po ljudsko zdravlje (i kako politicki korektno konstruirati takav projekt za siru javnost) PROJEKT 2: Etika i politika istrazivanja ljudskog genoma -kakva znanja, ljudi i strucnjaci se mobiliziraju u intderpretaciji kulturnih vrijedosti? -kakve socioloske i znanstvene pretpostavke vode o ljudskoj prirodi vode istrazivanja?

-eticka pitanja koja su isplivala na scenu nakon mapiranja ljudskog genoma- da li takva istrazivanja iskoristavaju ljude i ljudske populacije? PROJEKT 3: Etnografija, etika i kulturno prihvatljiv informirani pristanak -problemi i nuzno zlo informiranog pristanka, rad na kulturno osjetljivijem i prihvatljivijem informiranom pristanku

Kriza prikazivanja u humanistickim znanostima MARCUS

-danasnje doba vrijeme preispitivanja u svim znanostima o covjeku (ideje, pa i paradigme) -Clifford Geertz fluidni protok ideja iz jedne discipline u drugu -propitivanje institucionaliziranog pozitivizma -postmodernizam sumnjicavos naspram metanaracija -kriza prikazivanja: kriza koja proizlazi iz neizvjesnosti o primjerenim sredstvima za opisivanje drustvene stvarnosti (izraz propasti dotadasnjih paradigmi) zasicenost takvim nacinom teoritiziranja -tome shodno, najzanimljivije teorijske rasprave u brojnim podrucjima prebacile su se na razinu metode, probleme epistemiologije, interpretacije i tekstualne oblike samoprikazivanja koje rabe mislioci drustva problemi opisa protetnuli su se u probleme prikazivanja -spirala preispitivanja akumiliranog znanja (razdoblje nezadovoljstva sad izrazeno skepticnoscu postmodernizma) -parsonova sociologija - sveobuhvatna vizija drustvenog sustava i njegovog odnosa prema zasebnim sustavima kulture i osobnosti (personova soc. naglo nestala 1960tih godina jer je bila suvise apoliticna) -danas mnostvo teorija polifonija -marksizam kao sustav opstaje, iako je danas tesko opisati i identificirati njegovu tradiciju -sadasnje razdoblje je razdoblje povisene svijesti o granicama nasih misaonih sustava kao sustava -Metahistorija Hydena White-a prati glavne promijene u europskoj povijesti i drustvenoj teoriji 19. st. biljezeci ih na razini tehnika pisanja o drustvu, te razmotrivsi White-ov sustav antropologiju 20. st. poimamo kao znanstvenu discipliku koja je ovisila o tekstualnim i knjizevnim prikazima svojih predmeta, prema White-u svako povijesno ili antropolosko djelo ima radnju, raspravu i ideolosku komponentu -u 19. st. ironija na dotadasnje velike teorije predominantna; ostala znacajna i u 20. st. pozeljnost pomirenja ironicnog nacina pisanja s drugim nacinima

-jedini nacina da se dodje do tocne slike i pouzdane spoznaje svijeta jest uporaba razradjene epistemiologije koja u cijelosti uzima u obzir neodredivu proturjecnost, paradoksalnost, ironicnost i neizvjesnost u objasnjavanju ljudske djelatnosti -etnografija istancano pisanje i opisivanje drustva istancani pogled -interpretativna antropologija eksplicitni diskurs koji promislja pisanje i provodjenje same etnografije (glavni zagovornik Clifford Geertz) Etnografija i interpretativna antropologija -antrop. 19. st. tezila otkrivanju zakonitosti razvitka ljudskog roda evolucionizam etnologija u naslonjacu -pocetkom 20. st. preobrazba: specijalizacija nauke i etnografija (ide se konacno na teren) -etnografija je istrazivacki proces u kojemu antropolog pomno motri, biljezi i ukljucuje se u svakodnevni zivot druge kulture iskustvo koje se oznacava kao metoda terenskog rada pa potom pise izvjestaj o toj kulturi, naglasavajuci detaljni opis -antropologija na marginama znanosti najnesredjenija i najinterdisciplinarnija znanost, optuzuju je jos uvijek da se bavi samo egzotikom -utemeljitelj etnografske metode Bronislaw Malinowski -americka kult. antrop. = relativizam, britanska=funkcionalizam (promisljanje terenskog materijala i skupljanje izvjestaja) -u SAD-u relativizam se vise razvijao kao doktrina, a manje kao metoda (sklonost generaliziranju) saveznik liberalizma -dva doprinosa etnografije: istrazivanje kulturnih razlicitosti + kritika nas samih -etnografija kao pisani proizvod terenskog rada -vaznost etnografije pridonijele tri uloge pridonijele tri uloge koje je ona odigrala u profesionalnim karijerama antropologa: 1) proucavanje + poducavanje antropoloskih djela koja ne zastarijevaju, iako se danas pazi da se ne uzimaju kao fiksirani ahistorijski opisi naroda 2) etnografija vrlo osobno i mastovito sredstvo kojim se daje dopsinos intelektualnim raspravama 3) antropologija inicijacijska djelatnost koja je lansirala karijere i izgradila reputacije, a antropoloski novaci prolaze test terenskog rada -antropologija odskace opet jer joj se glavna metodologija kosi s pozitivistickom tendencijom drugih znanosti stvaranje velikih, urednih teorija; etnografija jedno nesredjeno, kvalitativno iskustvo u opreci s pozitivistickim shvacanjima metode u drustvenim znanostima -u antropologiji se s 19. na 20. st. odustalo od generalizirajucih ambicija:

1) antropolog vise ne trazi istinitost zivota generalnim tvrdnjama, vec potpunijem prikazu odredjenog nacina zivota (sto potpuniji pogleda na kulture koje se opisuju) 2) komparativna dimenzija antrop. globalne vizije vise nije omedjena nekom evolucijskom shemom ili okrenuta mjerenju relativnog napretka prema racionalnim vrijednostima, iako je komparacija ugradjena u retoriku svakog etnografskog teksta -etnografski realizam nastoji sto realisticnije prikazati nacin zivota istrazivane skupine (posvecivanje detaljima, uvjerivanje da je pisac sudjelovao i dozivio tu kulturu, itd. aspekti realisticnog pisanja), etnografije kao knjizevni rod slicne izvjestajima putopisaca i istrazivaca -etnograf je trebao u svojem pisanju zahvatiti autenticnost kultura u mijeni, kako bi one bile unesene u zapis o velikom komparativnom projektu koji je bio podupiranje zapadnih ciljeva, te drustvenog i ekonomskog napretka; motiv spasavanja kao vrijedan znanstveni cilj (zajedno s potisnutijim motivom romanticnog otkrivanja naroda) ostao je snazno prisutan u etnografiji sve do danas problem je sto ti motivi ne odrazavaju svijet u kojem antropolozi rade danas eksperimentiranja s prijasnjim konvencijama etnografskog realizma -nakon 1960tih interes se s pukog opisivanje kultura i zivota istrazivanih premjestio u prevodjenje i objasnjavanje mentalne kulture urodjenika njihov dozivljaj njihove kulture interpretativna antropologija Nastanak interpretativne antropologije -razvijena 60-tih i 70-tih godina dvadesetog stoljeca -djeluje na dvije razine: pribavlja izvjesca o drugim svjetovima iznutra i promislja o epistemioloskim temeljima takvih izvjesca -drustveni zivot se mora shvatiti kao temelj posredovanja znacenja -proucavanje samog procesa interpretacije etnografija koja spoznaje samu sebe -metafora o kulturama kao tekstovima (Geertz) drustvene djelatnosti se citaju u potrazi za znacenjem (to radi i etnograf i akteri u odnosu jedni prema drugima) -kako antropolog konsturiura interpretacije koji svoj rad temelji na interpretacijama sudionika -od 1930-tih godina etnografija prozeta funkcionalizmom koji se sastojao od skupa metodoloskih pitanja sastavljenih kako bi se usmjeravalo prevodjenje i pisanje etnografije (kako se neka institucija ili vjerovanje odnosi prema drugim institucijama ili vjerovanjima i u kojoj mjeri doprinosi opstojnosti sociokulturalnog sustava) Parsonovski sustav kulture prebacivanje pozornosti s drustvene strukture (drustvenih sustava) na mentalne ili kulturne fenomene -eksperimentiranja s lingvistikom (kognitivna antropologija, strukturalizam, simbolicka analiza) opcenitija razmatranja o komunikaciji kao procesu i o tome kako pojednici formuliraju razumijevanje svjetova u kojima djeluju kritike tih pristupa -Geertz etnografije je znanost o kulturnim kodovima

-fenomenologija u antrop. posvecivanje pomne paznje nacinu na koji urodjenici dozivljavaju svoj svijet, u zagradu stavljajuci etnografov svjetonadzor sto je vise moguce -hermeneutika detaljno promisljanje nacina na koji urodjenici odgonetavaju i dekodiraju svoje vlastite kompleksne tekstove + autorefleksivnost -marksisticka analiza preokupacije s nacinom na koji kulturalne ideje sluze odredjenim politickim ili ekonomskim interesima -eksperimentalne etnografije -dijalog je postao govorna figura za izrazavanje nacina na koji se antropolozi (a neizravno i njihovi citatelji) moraju upustiti u aktivan komunikacijski proces s drugom kulturom -interpretativna antropologija=relativizam Preispitivanje interpretativne antropolgije -prebacila interes s proucavanja ponasanja i drustvene strukture na proucavanje simbola, znacenja i mentaliteta -tijekom 1970tih pojavio se niz promisljanja o terenskom radu koji je bio kriticki izravniji i ostriji prema etnografskom istrazivackom procesu -treca kritika antropologije cilja na antrop. neosjetljivost ili neucinkovitost u razmatranju problema povijesnog konteksta i politicke ekonomije (preispitivanje odnosa antrop. i kolonijalizma) -materijalisti 1960tih- kulturna ekologija + ublazeni marksizam -svijet se rapidno homogenizira kroz koristenje tehnologije, komunikacije i povecanu mobilnost ljudi Duh i doseg eksperimentalnog etnografskog pisanja -razmisljanje o alternativnim tekstualnim strategijama unutar etnografske tradicije (Castaneda)

Phantom epistemiologies Kristin Peterson

-autorica je sudjelovala na konferenciji u Nigeriji -htjela je doci do clanka koji eksplicitno ukazuje na kolicinu novca koja biva pokradena iz Nigerije vec godinama -fantonske epistemiologije otkrivanje necega skrivenog sto je ipak dio naseg epistemioloskog okvira -istrazivanje skrivenih politickih ekonomija u sjeni -mnogo anegdotalnih dokaza u vezi s bijegom kapitala iz Nigerije paraetnografija znanje koji proizilazi iz anegdote (i znanje i metoda) produkcija fantomskih epistemiologija

-autorica studirala na Rice Univerzitetu gdje su studente manje nahodili kako nesto napraviti, a vise poticali nezavisno razmisljanje i kooperaciju medju kolegama koja je neizbjezno rezultirala kreativnoscu -autorica se, nakon prvog propalog projekta u Nigeriji, ipak vratila u Nigeriju koja je u to doba postala demokratska (nominalno) -pocela istrazivati AIDS aktivizam i znacenje demokracije u takvom novonastalom okruzenju -istrazivanje zakona o intelektualnom vlastistvu kao posljedica potpisivanja ljekova za oboljele od AIDS-a autorica se opet motala okolo ne uspjevajuci naci i dokuciti tko s kim i iz kojih interesa pregovara (interes bogatih farmaceutskih kompanija vs. siromasnih ljudi kojima su potrebni lijekovi protiv AIDS-a)

How native is native anthropologist? Kirin Narayan

-antropolozi koji su 'domaci' u kulturi koju istrazuju koliko su i oni zapravo 'insajderi' neke kulture da li se moze napraviti distinkcija izmedju antropologa koji jesu i antropolozi koji nisu dijelom neke kulture? -svaki antropolog, pogotovo u ovo moderno doba, je prvenstveno individua koja je na razmedju raznih identiteta, te koja se pokusava snaci u istrazivanju promijenjive klime i odnosa moci, te kultura koje su medjusobno u interakciji jedne s drugima -razlike u dobi, spolu, seksualnoj orijentaciji, naobrazbi, klasi, rasi, itd. dosta odlucuju o tome da li ce istrazivac zadobiti status insajedra ili outsajdera u nekoj zajednici (te mogu biti vazniji cimbenici od etniciteta) Problem historijske perspektive -polarizirajuca paradigma insajverskih vs. ne-insajderskih antropologa dolazi iz kolonijalnih vremena rigidne distinkcije izmedju 'domorodaca' i 'zapadnjaka' koji su dosli istraziti te iste domoroce -da bi dosli do gledista domorodaca, istrazivaci bi koristili metodu sudjelovanja sa promatranjem, te bi im jedan od domorodaca bio glavni kazivac (koji bi mozda i bio educiran u metodama prikupljanja podataka na terenu) -antropolog insajder ostaje primarno to, makar znacajno pridonijeo znanosti antropologije -dok je u proslosti glas 'insajdera' antropologa mozda i bio validan i cijenjen jer je to bio jedan od rijektih nacina da se nejednakost moci i glas insajdera cuje (te se smanji sraz reprezentacije), u danasnje vrijeme izraz 'insajdera antropologa' i nije dobrodosao niti je realan s obzirom na interakciju globalne i lokalnih kultura u velikoj mjeri, a i iz razloga sto danas mnogo prominentnih antropologa dolazi iz zemalja tzv. treceg svijeta sto je pomoglo u promijeni ustanljele koncepcije 'nas' vs. 'egzoticni drugi' Multiplicitan identitet

-autorica nam govori o svom 'mjesanom' porijetlu koje ju ne stavlja niti u jednu jednostavnu kategoriju, te naglasava da bilo koja individua je bila pod raznim utjecajima , te je presimplisticki i nezgrapno pokusati sebe i druge istrazivace pokusati kategorizirati i obiljeziti na taj nacin koji odrazava tek grupu istinu ili cak ni to -autorica zakljucuje da svaki antropolog predstavlja i moze se identificirati s razlicitim identitetima koji se ispreplicu, a ne samo s jednim Promisljanje povezanosti kroz terenski rad -ciji to nediferencirani 'domorodacki' pogled na svijet pokusavamo shvatiti? -A. Appadurai: domoroci se predstavljaju kao homogena cjelina locirana na jednom mjestu, isto tako narodi se shvacaju kao predstavnici jedne glavne ideje (npr. ide se u Indiju za proucavanje kasta) -Appaduraijeva kritika izraza 'domorodac' se, isto tako, moze produziti na izraz 'insajedrski antropolog' antropolog koji ce znanstvenoj zajednici iz insajedrskog pogleda na kulturu moci iznijeti autenticni pogleda na kulturu -sto podrazumijeva insajedrskog antropologa? da li je to netko tko je odrastao u kulturi koju sad proucava, netko tko je samo porijeklom pripadnik kulture, netko tko se dugo godina bavi odredjenom kulturom (iako nije clan te kulture porijklom)..? Situirana znanja -insajderski antropolog prolazi obrnuti koncept od antropologa koji nije upoznat s odredjenom kulturom koji prvo uci konceptualne alate i teorije i tek onda ih primjenjuje u nekoj kulturi koju onda dublje upoznaje i analizira, antropolog 'insajder' prvo ima znanje o svojoj kulturi, pa tek onda naobrazbom osvjescuje odredjene strukture i nacine ponasanja -svako znanje je pozicionirano iz jednog je aspekta, gledista, subjektivno problem je jedino kad se to subjektivno, pozicionirano znanje uzima kao objektivna istina Hibridnost -etnoloski narativi vs. teorijske analize koje objektivno analiziraju drustvo da li hibrid moze i treba biti stvoren? -ujedinjenje i osobnog svijeta (osobnih prica ljudi) i profesionalnog svijeta (objektivizacija kroz teoriju)

Uzimanje u obzir politicke ekonomije svjetske povijesti: spoznatljive zajednice u obuhvatnijim sustavima Marcus
-kako prikazati zivopisno opisanih lokalnih kulturnih svjetova u obuhvatnije neosobne sustave politicke ekonomije

-zadatak podtrenda sadasnjem eksperimentalnom trenutku je preispitivanje konvencija etnografskog opisa u smjeru suprotnom od pracenja mijene u odnosu prema nekakvom samodostatnom, homogenom i u velikoj mjeri ahistorijskom konstruktu kulturne cjeline; umjesto toga treba teziti sagledavanju kulturnih situacija uvijek u fluksu povijesnih procesa Etnografsko raspolozenje u politickoj ekonomiji -zbog teorije Adama Smitha u 19. st. o samoregulaciji trzista odvojilo se proucavanje disciplina politike i ekonomije, danas se sve vise te dvije discipline zajedno sagledavaju -svijet ekonomije i politike prekompliciran da bi ga bilo koja teorija mogla obuhvatiti -mraksizam dugo odrzavao politicku ekonomiju na zivotu, ali teorija svjetskog sustava koju je uveo Wallerstein je bila ta koja je imala znatan utjecaj na americku drustvnu misao -treci svijet se mora razumjeti u kontektsu povijesti kapitalisticke svjetske ekonomije (kaze Wallerstein) koja se razvijala od 16. st. -Wallerstein je zasnovao svoj prikaz kapitalistickog svjetskog sustava na razlikovanju izmedju centralnih, polu-perifernih i perifernih podrucja svjetsko-politickog i ekonomskog razvoja, te na povijesnim promjenama uvjeta na tim podrucjima -ta teorija potekla mnoge rasprave, danas ima status ucinkovitog okvira za metodoloski felksibilno istrazivanje u politickoj ekonomiji (iscrpne analize lokalnih situacija dodirna tocka s etnografijom) -etnografija je osjetljiv registar mijene na razini iskustva -analizirajuci jednu od najcesce razmatranih tema u povijesti rada o odnosima radnik-kapitalist Sabel ukazuje na doprinos etnografske spoznaje Preplitanje politicke ekonomije i interpretacijskih interesa antropologije -antropolozi se vec duze vrijeme bave ekonomskim procesima (Wilson i Gluckman u ist. Africi proucavali procese kapitalizma na plemenske institucije) -vecina etnografa od tada je, ipak, izbjegavala baviti se takvim temama, jedino se u SAD-u razvila protuteza tome bavljenje politickom ekonomijom zasnovanoj na marksizmu (Eric Wolf, Mintz, Nash, Leacock), no ta struja je pribjegla tipicno marksistickom opisivanju kulture kao epifenomenalnoj strukturi, odbacujuci velik dio antropologije kao idealisticki -proizvodnja kulturalnog znacenja i simbola, kao sredisnja djelatnost ili proces drustvenog djelovanja, trenutno zasluzuje vise pozornosti negoli samo sustavno tumacenje simbola i znacenja -upotreba specificno marksisticke kljucne rijeci 'proizvodnja' ukazuje na nastojanja da se sa stajalista materijalizma i politicke ekonomije uhvati u kostac s njegovim vlastitim terminima -politicka ekonomija pretpostavlja sukobe znacenjima i simbolima -kako pisati o brojnim i vaznim kulturnim razlicitostima u svjetskom sustavu koji se razvija ili prema homogenizaciji ili prema polarizaciji izmedju bogatih i siromasnih?

-pretpostavka o sociokulturalnoj cjelini (prostorno i vremenski izoliranoj) duboko je usadjena u konvencionalnom shvacanju ispitanika etnografske analize i mora se preinaciti -vidjenje svjetskog poretka kroz prizmu kapitalizma uobicajeno je medju intelektualcima na zapadu, kao i u trecem svijetu gdje antropolozi jos uvijek rade -predstojeci etnografski zadatak je preoblikovanje nasih makroshema za razumijevanje povijesti politicke ekonomije, kako bi one mogle pokazati zbiljsku raznolikost i slozenost lokalnih situacija koje zele objasniti u opcenitim terminima Etnografija i nevidljiva sila: pokusaji pracenja globalnih politickih i ekonomskih procesa -pokrenuti holistickim ciljem etnografije u smjeru granica konvencionalnih zajednica kao istrazivackih jedinica, ti idealni eksperimenti zeljeli bi pokusati koncipirati tekstove koji kombiniraju etnografiju i druge analiticke tehnike kako bi zahvatili cijele sustave, obicno predstavljane kao neosobne u svojoj naravi, te kakvocu zivota koju obecavaju ambiciozni eksperimenti zamisljeni u politickoekonomskom duhu -trzista (nevidljiva sila kao metafora nevodljivih medjuzavisnosti Adama Smitha) i kapitalisticki oblici proizvodnje, raspodjele i potrosnje (Marxova verzija nevidljive sile fetisizam robe) mozda su najpodantnija stajalista o sustavima za eksperimentiranje s etnografijama mnostva lokalnih sredina medjuzavisnosti -regionalna analiza treba ukljuciti ne samo geografsko-ekonomski ocrt toga sto se dogadja, nego i relevantnu, s problemom moci povezanu artikulaciju i sukob zbog ideologija, svjetonazora, moralnih zakona i lokalno uredjenih spoznaje i kompetnetnosti eksperimentalne etnografije Historiziranje etnografske sadasnjosti -dok se jedan skup eksperimenata bavi problemom prikazivanja odnosa izmedju globalnih sustava politicke ekonomije i lokalnih kulturnih situacija, drugo podrucje eksperimentiranja usredotocuje se na prikazivanje povijesnog vremena i konteksta u etnografskom prikazu -etnografije koje uistinu izvjescuju o sadasnjim uvjetima na terenu u odredjenom smislu su buduci povijesni dokumenti, ili primarni izvori u nastajanju; izazov, dakle, nije u tome da se odbaci sinkronijski etnografski okvir nego da se u potpunosti iskoristi ono povijesno u njemu -problem je sto je sadasnja etnografija ispada sinkronijskom samo u smislu bezvremene sadasnjosti -postoji jaz izmedju suvremenosti terenskog rada, tijekom kojega etnograf i njegovi ispitanici dijele istu neposrednu sadasnjost, i nacina na koji su ti isti ispitanici vremenski udaljeni od domaceg svijeta etnografa u njegovom izvjestaju napisanom na temelju terenskog istrazivanja -Fabian uocava da je vrijeme u kasnijim koncepcijama, iz kojih se razvio velik dio suvremene etnologije, zapravo poprostoreno; one udaljenije od centara civilizacije pripadaju primitivnijim/ranijim stadijima kulture, mentaliteta i drustvene organizacije -iako sheme evolucijskih stadija odavno vise nisu u modi u drustvenoj misli, sociokulturne dihotomije ipak ostaju sveprisutne u znanosti o drustvu: tradicionalno-moderno, seosko-urbano, predpismenopismeno, itd.

-etnografska retorika je sustavno udaljavala ispitanike terenskog rada prvenstveno tako sto im je odricala suvremenost i njihovu vlastitu modernu povijest -tri vrste novijih tekstova koji predstavljaju primjere napora da se pozabavi vremenom i povijesnom perspektivom unutar etnografskog okvira: etnohistorijske tekstove koji nastoje prikazati koncepcije povijesti medju suvremenim narodima koji ne poznaju pismo, u usporedbi sa zapadnom povijescu koja pripovjeda o razvoju svjetskog sustava u koji su se ti narodi uklopili; djela koja nastoje prikazati da dva medju najutjecajnijim stilovima sinkronijske analize tijekom poslijednjih nekoliko desetljeca strukturalizam i semiotika zapravo mogu razumijeti i objasniti pojedinosti povijesnih dogadjaja i drustvenih promjena koje biljeze -Ilongoti (Rosaldovo istrazivanje) i njihovo poimanje proslosti kroz krajolik (a ne vrijeme) -Sahlins, ubojstvo kapetana Cooka i havajski obrdi objasnjeni kroz mitske obicaje poststrukturalisticka semiotika -Todorov, Asteci i Cortes bivan percipiran kao bog svi se obrasci morali projecirati i referirati na proslost -Todorov jasno ukazuje na nuznost posredovanja u svakom interkulturalnom dijalogu kriticki iscitavajuci tekstove koji se bave povijesnimm kontaktima i pazljivo usporedjujuci te tekstove -zadatak povijesno osjetljive etnografije jest u tome da uoci strukturalne pomake u pojedinostima svakodnevnog zivota, koje su osnovni podaci dobiveni na terenu i sirovi materijal etnografskog prikazivanja

The Primacy of the Ethical - Propositions for a Militant Anthropology - Nancy Scheper-Hughes
-Cultural relativism, read as moral relativism, is no longer appropriate to the world in which we live, and anthropology, if it is to be worth anything at alI, must be ethicalIy grounded -The specific instance I treat at length in Death Without Weeping concerns the moral thinking and social practices of poor shantytown women toward some of their small, hungry babies viewed as "wanting" to die or "needing" to die, as filling the role of "generative scapegoats" and dying, like Jesus, so that others might live -I suggest that more could have been done to prevent the spread of the epidemic if such standard public health measures and practices as routine testing with partner notification had not been rejected in the United States and, more generally, in the West (through the WHO global AIDS program) as politically unpalatable -in South Africa I ran headlong into a dispute with local "discipline" and "security" committees in a black squatter camp of the Western Cape, where the threat of the "necklace" and public floggings were used to keep especially young bodies in line -ln each case I have had to pause and reconsider the traditional role of the anthropologist as neutral, dispassionate, cool and rational, objective observer of the human condition, I am tempted to call anthropology's bluff, to expose its artificial moral relativism and to try to imagine what forms a politically committed and morally engaged anthropology might take Anthropologist and Companheira

-My transformation from "objective" anthropologist to politically and morally engaged companheira was, however, the result not so much of a tortured process of criticaI self-reflexivity as of the insistence of some of my anthropological subjects -They asked me why was I now, 20 years later, so-how could they put it?-so passive, so indifferent, so seemingly resigned to the destruction of the association by right-wing political attacks, to the closing of the creche, and to the end of the festas and celebrations of everyday lives and everyday saints that I had once thrown myself into with such abandono I explained, once again, what anthropology was and that I was there to observe, to document, to understand, and later to write about their lives and their pain as fully, as truthfully, and as sensitively as I could. That was all well and good, replied the women, but what else was I going to do while I was with them? -I assumed the local cargo of anthropologist-companheira, dividing my time (and my loyalties) between anthropology and politicaI work as it was assigned to me by the activist women and men of the Alto -What makes anthropology and anthropologists exempt from the human responsibility to take an ethical (and even a politicaI) stand on the working out of historical events as we are privileged to witness them? -The plot and the dilemmas thickened as I moved from Northeast Brazil into the even more politically charged climate of South Africa during 1993-94. Who's the Killer? -"Why would a liberal audience of Capetonians react so negatively to the scene of black township youth defending their rights?" "I suppose some people are sick and tired of violent schoolchildren on rampage" -Before the month was out, however, I had seen my fill of newspaper and TV media images of local township schoolchildren burning textbooks, toyi-toyi-ing [the high-spirited revolutionary marching dance of Southern Africa] while chanting for death to the "settlers" and "torching" the cars of suspected government "agents" who dared to enter the black townships during the teachers' strike -"We all deserve a lashing," I had recently written in a despairing letter to friends. "The sadism of society demands it." But the sight of the raw and bleeding backs of the young thieves made me want to eat those words. Kept in isolation and denied food and water as a continuation of the discipline imposed by the community, the boys were not a pretty sight. The community did not want anyone (especially not me) to see the boys for fear of police involvement and had refused them medical attention. Their parents were nowhere in sight, fearful that their shacks might be burned were they to show any concern for their children. -A committee was formed representing alI groups in the camp-old and young, men and women, sports groups, politicaI parties, security members themselves- to draw up alternatives for popular justice. When I left Chris Hani, a few older men scolded me for having exceeded my role as a visitor and a guest, but the women invited me to a farewell beer party Waiting: The Anthropologist as Spectator -ln juxtaposing "militancy" and "the ethical" in this paper I wish to question two sacred cows that have prevented anthropologists from participating in the struggle: the proud, even haughty distance from political engagement and its accompanying, indeed, its justifying ethic of moral and cultural relativismo The latter has returned with a vengeance in the still fashionable rhetoric of postmodernism, an excuse for politicaI and moral dalliance if ever there was one. -watchful waiting is what all anthropologists are best-trained to do -in the complicated and dangerous history of contemporary South African politics, noninvolvement had its virtues, and it could be seen as an evasive microstrategy of resistance. One South African anthropologist, David Webster, who made his resistance rather more public, was murdered for his involvement in the political struggle against apartheid.

-But in the necessary settling of accounts now taking place in South Africa,s a radical self-critique is a necessary precondition for recasting anthropology as a tool for human liberation in the new South Africa. Without this, anthropology in South Mrica will survive only as the quaint hobby of privileged postcolonials. Moral Accountability and Anthropology in Extreme Situations -The idea of an active, politically committed, morally engaged anthropology strikes many anthropologists as unsavory, tainted, even frightening -Many colleagues reacted with anger when I first began to speak and to write about the routinization and medicalization of hunger among Brazilian sugarcane cutters and about the mortal selective neglect and unnecessary deaths of their young children, in which layers of bad faith and complicity joined the oppressed and their oppressors in a macabre dance of death. -Riesman concluded: It seems to me that when we act in critical situations of the sort that ScheperHughes describes for Northeast Brazil, we leave anthropology behind. We leave it behind because we abandon what I believe to be a fundamental axiom of the creed we share, namely that alI humans are equal in the sight of anthropology. Though Scheper-Hughes does not put it this way, the struggle she is urging anthropologists to join is a struggle against evil. The Politics of Representation -As writers and producers of demanding images and texts, what do we want from our readers? To shock? To evoke pity? To create new forms of narrative, an "aesthetic" of misery, an anthropology of suffering, an anthropological theodicy? And what of the people whose suffering and fearful accommodations to it are transformed into a public spectacle? What is our obligation to them? -Those of us who make our living observing and recording the misery of the world have a particular obligation to reflect critically on the impact of the harsh images of human suffering that we foist on the public -The experience of Northeast Brazil and South Africa indicates that the more frequent and ubiquitous the images of sickness, politicaI terror, starvation and death, bumings and hangings, the more people living the terror accept the brutality as routine, normal, even expected. The shock reaction is readily extinguished, and people everywhere seem to have an enormous capacity to absorb the hideous and go on with life and with the terror, violence, and misery as usual. -Anthropologists do so themselves when they apply their theoretical abstractions and rhetorical figures of speech to the horrors of politicaI violence- both wars of repression and wars of liberationso that the suffering is aestheticized (turned into theater, viewed as "performance") and thereby minimized and denied. The new cadre of "barefoot anthropologists" that I envision must become alarmists and shock troopers-the producers of politically complicated and morally demanding texts and images capable of sinking through the layers of acceptance, complicity, and bad faith that allow the suffering and the deaths to continue without even the pained cry of recognition of Conrad's (1910) evil protagonist, Kurtz: "The horror! the horror!" Anthropology without Borders: The Postmodern Critique -The flight from the local in hot pursuit of a transnational, borderless anthropology implies a parallel flight from local engagements, local commitments, and local accountability. -The idea of an anthropology without borders, although it has a progressive ring to it, ignores the reality of the very real borders that confront and oppress "our" anthropological subjects and encroach on our liberty as well. -One hears of anthropological observation as a hostile act that reduces our "subjects" to mere "objects" of our discriminating, incriminating, scientific gaze. Consequently, some postmodern anthropologists have given up the practice of descriptive ethnography altogether. -I am weary of these postmodernist critiques, and, given the perilous times in which we and our subjects live, I am inclined toward compromise, the practice of a "good enough" ethnography

The Primacy af the Ethical -The work of anthropology demands an explicit ethical orientation to "the other." ln the past-and with good reason-this was interpreted as a respectful distance, a hesitancy, and a reluctance to name wrongs, to judge, to intervene, or to prescribe change, even in the face of considerable human misery. -We knew how often such interventions were used against traditional, nonsecular, and communal people who stood in the way of Western cultural and economic expansion. Therefore, it was understood that anthropological work, if it was to be in the nature of an ethical project, had to be primarily transformative of the self, while putting few or no demands on "the other." -The problem remains in searching for a standard or divergent ethical standards that take into account (but do not privilege) our own "Western" cultural presuppositions. -To speak of the "primacy of the ethical" is to suggest certain transcendent, transparent, and essential, if not "precultural," first principIes. Historically anthropologists have understood morality as contingent on and embedded within specific cultural assumptions about human life. But there is another philosophical position that posits "the ethical" as existing prior to culture because, as Emmanuel Levinas writes, in presupposing alI meaning, ethics makes culture possible -If it is to be in the nature of an ethical project, the work of anthropology requires a different set of relationships. ln minimalist terms this might be described as the difference between the anthropologist as "spectator" and the anthropologist as "witness." Witnessing: Toward a Barefoot Anthropology -Anthropologists as witnesses are accountable for what they see and what they fail to see, how they act and how they fail to act in criticaI situations. -I want to ask what anthropology might become if it existed on two fronts: as a field of knowledge (as a "discipline") and as a field of action, a force field, or a site of struggle. -Anthropologists, too, can be negative workers who side with the peoples they are investigating. We can practice an anthropology-with-one's-feet-on-the-ground, a committed, grounded, even a barefoot" anthropology.

Dvije suvermene tehnike kritike kulture u antropologiji Marcus *ovaj tekst nisam jedinog obradila (vec samo prepisala dijelove zakljucka sto nije dovoljno, te nemam reakcijske clanke iz njega, pa ga sami obradite!)
(Zakljucak- iz teksta dijelovi) -iz perspektive razvoja u podrucjima s kojima je antropologija bila povezana, sadasnji trenutak karakterizira intenzivna zaokupljanost nacinom na koji treba prikazivati drustvenu stvarnost. Taj goruci problem opisa, dakle, opcenito postaje etnografski trenutak u humanistickim znanostima, u kojima antropologija ima veliku potencijalnu vaznost -Istodobno, unutar same antropologije, pitanje sto etnografija jest, sto bi mogla biti, ili sto bi trebala biti, istrazuje se na samosvjestan i eksperimentalan nacin -sadasnje istrazivanje i slobodno propitivanje etnografske djelatnosti u eksperimentalnom trendu koji smo detektirali moze se smatrati samo pozitivnim. Treba ga razumjeti kao proces putem kojega se razlozi i obecanja, koji su inaugurirali antropologiju kao akademsku profesiju pocetkom dvadesetog stoljeca, preispituju u svijetu koji se mora dozivjeti razlicitim od onoga u kojemu su etnografsko istrazivanje i pisanje bili zaceti

-povijesno i politicki osjetljiva interpretativna antropologija, koja je zadrzala relativizam kao metodu angaziranog istrazivanjaprisutnu od njezinog zacetka, rekonstruira terenski rad, kulturalno drugo i sam pojam kulture kao kljucna pitanja u podrucju etnografskog prikazivanja -neprestano suprotstavljajuci nepoznato s poznatim, etnografija na koncu ohrabruje radikalno propitivanje toga sto bi trebao biti krajnji doseg njezine recepcije, ili opcenito, svakog dijela drustvene znanosti -etnografija i dalje mora osiguravati uvjerljiv pristup razlicitosti u svijetu u vrijeme kada dozivljaju, ako ne i realnosti, tim razlicitostima prijeti moderna svijest -razlicitost u svijetu vise se ne otkriva kao u doba velikih istrazivanja, niti se spasava, kao u doba kolonijalizma i razvijenog kapitalizma, nego radije mora biti otkupljena, ili obnovljena kao vrijedna i znacajna, u doba ocevidne homogenizacije i sumnjicavosti prema autenticnosti, koja, iako priznaje kulturnu razlicitost, zanemaruje njezine prakticne implikacije -oblikovanje i potvrdjivanje vrednota nije cilj etnografske kritike kulture, nego je to prije empirijsko istrazivanje povijesnih i kulturnih uvjeta za artikulaciju i implementaciju razlicitih vrednota REAKCIJSKI CLANCI

On ethnographic authority James Clifford

It is intrinsic to the breakup of monological authority that ethnographies no longer address a single general type of reader. The multiplication of possible readings reflects the fact that self-conscious 'ethnographic' consciousness can no longer be seen as the monopoly of certain Western cultures and social classes. Even in ethnographies lacking vernacular texts, indigenous readers will decode differently the textualized interpretations and lore. ... The writing of ethnography, an unruly, multisubjective activity, is given coherence in particular acts of reading. But there is always a variety of possible readings (beyond merely individual appropriations), readings beyond the control of any single authority. One may approach a classic ethnography seeking simply to grasp the meanings that the researcher derives from represented cultural facts. But, as we suggested, one may also read against the grain of the text's dominant voice, seeking out of other, half-hidden authorities, reinterpreting the descriptions, texts and quotations gathered together by the writer. With the recent questioning of colonial styles of representation, with the expansion of literacy and ethnographic consciousness, new possibilities for reading (and thus for writing) cultural descriptions are emerging. (Clifford 1983:141)

U svojem tekstu On Ethnographic Authority, ameriki povjesniar znanosti/historian of science/ koji je zahvaljujudi svojim promiljanjima i kritikim osvrtima na teme vezane uz antropologiju nerijetko shvaden i znanstvenikom tog polja, James Clifford, suoava se s problemom autorstva u etnografiji. Tekst, koji je svojevrsna etnografija etnografije, problematizira kompleksnost autorove uloge u procesima interakcije s istraivanima i interpretacije doivljenog na terenu. Clifford se u svojem radu bazira na interpretativnu etnografiju ije zaetke pronalazimo u pedesetim godinama

prologa stoljeda, te, gledajudi kroz prizmu sudionitva s promatranjem, istie vanost usvajanja polifunkcionalnosti etnografova (su)djelovanja. Poetkom 20. stoljeda, uloge antropologa i etnografa objedinjuju se, tvoredi jedinstvenog istraivaa, ime se nalae odreena razina profesionalnosti istraivanja, kao i interpretacije istoga. Ono o emu autor ovog teksta promilja, jest nain na koji istraiva pretapa iskustvo steeno na terenu u pisani oblik etnografije koji tada biva dostupan raznolikim skupinama recipijenata. Uzimajudi u obzir da je etnografija, unato dozi profesionalnosti koju zahtijeva, ipak donekle utemeljena na osobnom, iskustvenom, ne treba uditi injenica da je iitavanje iste jednako tako subjektivan proces, te su naini njezina poimanja veoma raznoliki. Pitanje koje se namede jest je li, uz tolike mogudnosti, mogude stvoriti objektivnu etnografiju, sa svih stajalita moralnu i opdeprihvadenu, koja bi vjerno projicirala stvarnost kojom se bavi i je li takvo neto uopde njezin cilj? U svijetu raznolikosti u kojem ivimo, teko je uopde pomiljati na izvedivost takvog neega, pogotovo uzmemo li u obzir injenicu da je svaka stvarnost na neki nain subjektivna i svaki pojedinac je jedinstvena individua, pa samim time svijet oko sebe i meusobne odnose percipira na vlastit nain. Takoer, odreene skupine ljudi, bilo na razini supkultura, lokalnih, etnikih ili primjerice vjerskih zajednica, imaju specifina i esto veoma distinktivna kulturna obiljeja vezana uz lokalitet na kojem obitavaju, jezik kojim se slue, kulturne norme, interese itd., pa je pojedincu koji se nalazi izvan takve skupine ponekad teko shvatiti odreene procese, navike ili obiaje. Etnograf je upravo jedan takav pojedinac, promatra koji, naavi se na nepoznatu terenu, biljei, prouava i sudjeluje u pokuaju da shvati procese koji se na tom terenu odvijaju. Okolnosti u kojima se nalazi, vlastiti stavovi, promiljanja, pa i emotivno stanje promatraa, neizbjeni su elementi subjektivnoga u pokuaju da se objektivno reprezentira ono to jest, svijet koji se odvija svojim tokom neovisno o etnografovu ili djelovanju kojeg drugog znanstvenika. Clifford u svojoj opservaciji ne bjei od stvarnosti u kojoj iskustveno zaista jest imbenik u nastanku etnografije, te iskustvenomu pridodaje jo i interpretativno i diskurzivno. Interpretativno kao ono to etnograf iz svojih iskustava izvlai i nain na koji to ini kako bi stvorio, po svojem miljenju, to vjerniju sliku doivljenog, te diskurzivno kao kontekstualno, ono to pridodaje smisao prikazanomu. Kompleksnost etnografije, njezina nastanka i svih njezinih elemenata je, dakle, neminovna, a zadada etnografa je metodoloki, sustavno, ali i moralno pristupiti problemu te na dovoljno jedinstven, a opet dovoljno objektivan nain projicirati ono to je zatekao na terenu. LITERATURA: CLIFFORD, James. 1983. On Ethnographic Authority. Representations, vol. 1 (2): 118-146.

Podroban opis: ka interpretativnoj teoriji kulture Clifford Geertz

Bavljenje etnografijom slino je pokuaju da se proita (u smislu `konstruisanja tumaenja`) rukopis stran, izbledeo, pun praznina, nedoslednosti, sumnjivih ispravki i tendencioznih komentara, koji pri tom nije ispisan konvencionalnim simbolima za glasove, ved promenljivim primerima formiranog ponaanja (Geertz 1998:18)

Navedeni ulomak iz teksta Podroban opis: ka interpretativnoj teoriji kulture (1998), autora Clifforda Geertza, slikovito prikazuje problematiku bavljenja etnografijom, kompleksnost njezina definiranja te smjetanja iste unutar nita manje kompleksnih pojmova kulture i drutva. Ved i sam naslov poglavlja, Tumaenje kultura I, daje naslutiti vanost shvadanja kulture u svemu tome. Tumaenja kulture raznovrsna su toliko da malo pomnijim i dubljim zadiranjem u njihovu sr, ne samo da ne postaju jasnija, ved upravo suprotno, stvaraju toliku konfuznost da se ponekad teko snadi i odrediti gdje je tu poetak, a gdje kraj, te pronadi vrst temelj koji bi sluio kao oslonac pri gradnji daljnjih spoznaja. Nain poimanja kulture od kljunje je vanosti pri pronalaenju i definiranju problema etnografskog istraivanja, bududi da su i jedno i drugo segmenti jednog te istog, fluidnog i neraskidivim nitima povezanog spoznajnog polja. Pokuavajudi definirati problem bavljenja etnografijom, autor kulturu definira kao mreu znaenja koja ovjek sam plete (godina:stranica), stavljajudi naglasak upravo na znaenje. Primjer namigivanja (referenca:stranica moe od-do), koji autor u tekstu navodi, izvrsno nam prikazuje koliko je vano onome to promatramo pridati neko znaenje, koliko je bitno razumjeti, a ne samo promatrati i biljeiti, takoredi bez razmiljanja. Ono to bi na snimci izgledalo kao potpuno ista stvar kod trojice djeaka, trzanje kapkom u odreenim intervalima, ak ni bioloki nije isto (nesvjesni refleks i svjesna radnja), a kamoli da bismo tim trima radnjama mogli pripisati isto znaenje. U antropolokim promatranjima, istraiva ne bi smio biti stroj koji samo biljei ono to ugleda, bez da to preispita. Istraiva, da bi kvalitetno mogao prenijeti sliku onoga to istrauje, mora ukomponirati sve segmente koji ine tu sliku, a da bi to uinio, mora nauiti gledati. Ne mislim pritom na sliku kao fotografiju ili pak ulje na platnu, jer i sam Geertz na neki nain upuduje na to da su fotografska i filmska graa nedovoljne i nepotpune kada se radi o antropolokom istraivanju, ved govorim o dojmu o cjelokupnoj grai kojeg istraiva svojim rijeima tvori.Postati svestan toga znai shvatiti da se u antropolokoj analizi ne moe povudi crta izmeu naina predstavljanja i sutinske sadrine isto kao ni u slikarstvu, a ta injenica, za uzvrat, ugroava status objektivnosti antropolokog znanja pokazujudi da njegov izvor nije drutvena stvarnost, ved naunika domiljatost (Geertz 1998:26). Nain na koji istraiva pojmi ono to istrauje zapravo je kljuna stvar u itavom istraivanju. Nain na koji istraiva vidi stvari, nain na koji koristi vlastitu imaginaciju i shvadanja o svijetu u kojem se nalazi ono je to definira njegovo istraivanje. Bavljenje etnografijom kompleksno je upravo zato to nam nitko u cijelom tom procesu ne moe redi je li nain na koji prouavamo svijet oko sebe ispravan,

kredemo li se u dobrom smjeru, jesmo li dovoljno objektivni i prikazujemo li istinu dovoljno vjerno. Ali, moda bismo se trebali zapitati moemo li uopde to injenino stanje, pravu istinu, ba uvijek spoznati? Postoji li ona uopde ili sve oko sebe moemo objasniti na nain na koji je situaciju prikazao Akira Kurosawa u svom Rashomonu. Uistinu, zapitajmo se. Literatura: GEERTZ, Clifford. 1998. Podroban opis: ka interpretativnoj teoriji kulture. U Tumaenje kultura. Beograd: XX VEK, 9-46.

A Diary in the Strict Sense of the Term - Bronislaw Malinowski

As for what am I doing, my ethnological explorations absorb me a great deal . But they suffer from two basic defects: (1) I have rather little to do with the savages on the spot, do not observe them enough, and (2) I do not speak their language. This second defect will be hard to overcome although I am trying to learn Motu. (Malinowski 1967: 13)

Citat iz knjige A diary in the Strict Sense of the Term (1967) Bronislawa Malinowskog, autorovo je autorefleksivno opaanje, kritika vlastitog istraivanja, tonije onih imbenika koji utjeu na tijek tog istraivanja, konstruirajudi ga pritom. Ono to sa sigurnodu moemo redi za ovo djelo, jest da ono ni po emu nije tipian etnografski prikaz istraivanoga. Dapae, mogli bismo redi da ved sam naziv djela opravdava strukturu materijala kojeg nam autor izlae, a to je dnevniki zapis baziran vie na istraivau nego li na predmetu njegova istraivanja. Uzmemo li u obzir injenicu da u antropolokim istraivanjima istraiva i predmet istraivanja ne mogu jedno bez drugoga, te da se istraivaevi vlastiti osjedaji, stavovi i miljenja esto provlae kroz samo istraivanje i bitno utjeu na nj, postaje jasno da u etnografiji, radu koji bi trebao biti znanstven, teko moemo govoriti o potpunom znanstvenom pristupu, lienu emocionalnih utisaka pojedinca (autora). Ved i takvo ispreplitanje pojedinca koji istrauje i zajednice koju istrauje za mnoge je etnografski upitno, to prikazuje i isjeak iz teksta Etnografski realizam i uloga etnologa religije, autora Gorana Pavela anteka: Pitanje koje mogu postaviti znanstvenici nekih struka jest: Nisam li ja sudjelovanjem (danas, kako je pokazano, dominantnim nainom etnografskoga istraivanja) doveo u pitanje znanstvenu vjerodostojnost svojega istraivanja? (antek 2006:60) Sukladno tome, kada se susretnemo s djelom poput Malinowskijevog dnevnika, naizgled siromanog etnoloki ili antropoloki relevantnim injenicama (autor i sam navodi potekode koje su mu oteavale odnos s novim okruenjem, kao to je primjerice nepoznavanje jezika) , djelom koje prati upravo tog pojedinca i njegova opaanja svijeta (ili je moda bolje redi svjetova- onog kojeg je ostavio za sobom i onog u kojem se naao) oko sebe, postavlja se pitanje moemo li takvo djelo uopde

smatrati etnografskim ili je ono puki prikaz emotivnog stanja pojedinca u odreenoj ivotnoj situaciji? Malinowski u svojem dnevniku, zapisanom tijekom etnografskog istraivanja nepoznate kulture pie o vlastitim enjama, sjedanjima na rodnu Poljsku i ono to je ostavio za sobom krenuvi na put u nepoznato, prikazuje emocije koje ga obuzimaju prilikom susreta s novim krajevima, opisuje ljepote pejzaa s kojima se susrede, ali se i osvrde na aktualnu temu rata, koji uzima maha upravo u trenucima u kojima Malinowski kreira svoje zapise, krajem 1914. godine. Kroz svoje dnevnike zapise, Malinowski nam prua sliku tadanjeg suvremenog ovjeka, Europljanina, iji su stavovi o svijetu oko sebe konstruirani ispreplitanjem spoznaja o aktualnim politikim temama sa spoznajama o vlastitoj ulozi u svjetovima u kojima se nalazi i u kojima djeluje. Takvo djelo, dnevnik pojedinca, ija sr nije u pokuaju poimanja istraivanog, ved u ulozi koju istraivaevi osjedaji i vlastite spoznaje igraju pri promatranju istraivanog, moda je najbolji pokazatelj injenice da antropoloko istraivanje nije samo turo opisivanje zadane teme, ved da je mnogo kompleksnije, ono je proces autorova samootkrivanja, poimanja vlastite uloge u svijetu u kojem se nalazi, a djelo poput Malinowskijeva dnevnika podloga je nuna da bi etnografski prikaz istraivane teme uopde bio mogud, te kao takvo, ipak od iznimne etnografske vanosti. LITERATURA: MALINOWSKI, Bronislaw. [1967] 1989. A Diary in the Strict Sense of the Term. Stanford: Stanford University press ANTEK, Goran Pavel. 2006. Etnografski realizam i uloga etnologa religije. U (Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrnid, Goran Pavel antek, ur.): Etnologija bliskoga, Poetika i politika suvremenih terenskih istraivanja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 60.

Repatricija antropologije kao kritike kulture Marcus, Fischer

S druge strane, injenica da se cjelokupna suvremena etnografija obavlja u meuzavisnom i uzajamno informiranom svijetu, u kojemu su i etnograf i njegovi ispitanici a priori bliski i strani jedni drugima, osvjeduje antropologe u pogledu ukljuivanja stavova svojih ispitanika kada svoj istraivaki interes preusmjere natrag u domovinu (Marcus i Fischer 2003:132).

Navedeni ulomak iz teksta Repatrijacija antropologije kao kritike kulture (2003), autora Georgea Marcusa i Michaela Fischera, ukazuje na veoma vaan problem moderne antropologije, a to je problem pozicioniranja antropologa unutar podruja koje istrauje. Kojim de putem antropolog usmjeriti svoje istraivanje i nain na koji de prikazati istraivano, uvelike ovise o njegovu definiranju i smjetanju vlastite uloge u procesu istraivanja. Bududi da svako antropoloko istraivanje obuhvada mnotvo razliitih imbenika, antropolog se esto suoava s potekodama pri interpretiranju vlastitih

opservacija, bilo da je suoen sa strahom od ugroavanja istraivane skupine ili pak samoga sebe, bilo da je zaao u politiki preosjetljive teme. Izvrstan primjer suoavanja s takvim problemima u praksi u svojem tekstu Etnolog i njegove publike: O restituciji etnografskih istraivanja (2006) prua Jasna apo mega. Istraujudi posljedice prisilne migracije srijemskih Hrvata uzrokovane raspadom Jugoslavije, autorica se suoava s mnotvom problema na razliitim razinama. Promiljanje tijekom istraivanja o utjecajima koje bi njezino djelo moglo proizvesti na istraivane, posljedicama koje bi ono moglo ostaviti na nju samu, te miljenjima koje bi znanstvena zajednica iji je lan ili pak aktualna politika scena mogli stedi smjernice su koje su vodile tijek njezina istraivanja, te naposlijetku skrojile njegov konaan izgled. Ved na samom poetku svojeg istraivanja, autorica se susrede s kljunim pitanjem pozicioniranja vlastite uloge (zauzeti stajalita istraivanih ili ne), te odabiranjem jedne od ponuenih opcija krede u tono odreenom smjeru. Svaka istraivaeva odluka kljuna je u stvaranju konane, cjelovite slike. Utoliko, proces stvaranja etnografije moemo shvatiti kao put kojim prolazedi neprestano nailazimo na raskrija, te odabirudi strane kojima demo krenuti odreujemo sami sebi cilj, kojih izgledno moe biti beskrajno mnogo. Sudedi po svemu tome, i vie je nego jasno da antropologija nije samo promatraka, ved u prvom redu interpretativna znanstvena disciplina, stoga posebnu vanost valja posvetiti i kritici koju svaka interpretacija u samoj svojoj sri nosi. Kritika kulture, u ovom sluaju, ostvaruje se na razliite naine, od kojih Marcus i Fischer ponajvanijima smatraju dvije tehnike epistemoloku kritiku i interkulturalno supolaganje, navodedi ih i objanjavajudi u svojem drugom tekstu Dvije suvremene tehnike kritike kulture u antropologiji. Izazivajudi efekt defamilijarizacije, kao to je to i apo mega uinila u svojem istraivanju ne zauzevi poziciju istraivanih unato snanoj empatiji koju je prema njihovoj sudbini osjedala i rodbinskoj povezanosti s jednim od lanova istraivane zajednice, ove dvije tehnike svoj cilj pronalaze u injenju itatelja svjesnim razlike (Marcus i Fischer 2003:159). Prvu, epistemoloku kritiku, autori objanjavaju kao odlaenje na periferiju eurocentrinog svijeta te preispitivanje vlastitih spoznaja i naina razmiljanja kako bismo to, nama najstranije, pokuali pojmiti (Marcus i Fischer 2003:160). Druga pak tehnika kritike kulture, defamilijarizacija pomodu interkulturalnog supolaganja, zahtijeva dvojnost i ozbiljnost etnografskih projekata te postojanje suprotstavljenih, ali meusobno snano povezanih polova mi-oni (Marcus i Fischer 2003: 161). Kompleksnost je etnografije, kao i uloge antropologa, dakle, nedvojbena, stoga je pri hvatanju u kotac s istom nuno dobro promiljati, neprestano se preispitivati i suoavati s preprekama na koje naiemo, kako bismo u konanici postigli ono to se kao od znanstvenika od nas trai i ono emu kao jedinstveni pojedinci teimo. LITERATURA: MARCUS, George i Michael FISCHER. 2003. Dvije suvremene tehnike kritike kulture u antropologiji. U: Antropologija kao kritika kulture. Zagreb: Breza, 159-193.

APO MEGA, Jasna. 2006. Etnolog i njegove publike: O restituciji etnografskih istraivanja. UEtnologija bliskoga - Poetika i politika suvremenih terenskih istraivanja, ur. Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrnid, Goran Pavel antek. Zagreb: Jesenski i Turk, 213-235. MARCUS, George i Michael FISCHER. 2003. Repatrijacija antropologije kao kritike kulture. U: Antropologija kao kritika kulture. Zagreb: Breza, 131-153.

Phantom epistemiologies Peterson

"To get at something else lying within our own methodological frameworks I propose the idea of phantom epistemologies. Specifically, I refer to empirical elusiveness, unspoken common sense, a politics of (in)commensurability, and how the presence of any ghost becomes viewable to those who believe these are the ethnographic entryways into what is knowable. Yet what is knowable will often lie in the realm of uncertainty; that is the very thing of empiricism cannot be absolutely defined in the presence of phantoms and unknowable possibility." (Peterson 2009:38)

Amerika antropologinja Kristin Peterson u svojem lanku Phantom epistemologies objavljenom u knjizi Fieldwork Is Not What It Used to Be. Learning Anthropologys Method in a Time of Transition, progovara o politiko ekonomskim imbenicima koji, uplidudi se u sferu antropologije i tvoredi pozadinu koja je definira i oblikuje, postaju neizbjean dio antropologova znanstvenog djelovanja. Takvi imbenici ono su to, izravno ili neizravno, utjee ne samo na antropoloko ili koje drugo znanstveno polje, ved zadire u sve sfere ivota. Utemeljivi svoj tekst na vlastitu iskustvu traganja za odgovorima vezanim uz istraivanje AIDS-a u Nigeriji, Peterson se poziva na fantomsku epistemologiju (phantom epistemologies). Naime, istraivanje je autoricu dovelo do spoznaje da stvarno, injenino stanje stvari esto nije onakvo kakvim se u javnosti prezentira, te da nadlene vlasti, tonije oni koji imaju mod, u ovom konkretnom sluaju radi se o nigerijskom bijegu kapitala, esto javnosti projiciraju iskrivljenu sliku stvarnosti, koja unato tenji da barem odaje dojam realnosti, ipak ne moe pobjedi nedostacima. Fantomska epistemologija u tom je sluaju ono to popunjava oigledne rupe u sistemu, ali ne na nain da ih objasni, ved opravdavajudi njihovu prazninu, nedokuivost, besmisao. Fantomska epistemologija dozvoljava nepoznatomu da ima mod, ona ne zahtijeva (raz)otkrivanje i empirijsko traganje za znaajem, kako to ine sjene (shadows) koje su, kako autorica navodi (usp. Peterson 2009:br.str), teoretizirali Carolyn Nordstorm i James Ferguson. Peterson ta dva pojma stavlja u oprenost sjene kao ono to samo prikriva neto to u sebi krije znaenje, te je zdravorazumski dokuivo, ali trai dodatni angaman istraivanja i fantomsku epistemologiju kao ved navedenu krinku iza koje se krije beskonana praznina koja bi se, unato svojemu besmislu trebala shvatiti kao neto to je jednostavno takvo kakvo jest, te je stoga ne treba ni preispitivati. Peterson navodi kako je sliku stvarnosti onakve kakva zaista jest, ili barem priblino

tomu, mogude skrojiti ne iitavanjem injenica koje su pruene, ved upijajudi informacije iz pria, anegdoti ili pak glasina, koje same po sebi moda i nisu odraz stvarne stvarnosti, ali su smjernice koje upuduju na promiljanje o iroj slici stvarnosti (ibid.:br. str). No, neizbjeno je pitanje je li takvo to (zakljuivanje na temelju neprovjerenih i nepotvrenih izvora) u znanstvenom podruju antropologije (ali i drugih znanosti, dakako) legitimno i ispravno. Naravno, Etiki kodeks amerikog antropolokog drutva (AAA Code of Ethics) sadri propise kojih bi se antropolozi prilikom svojeg znanstvenog rada trebali pridravati, no, smatram da je ipak nunije prvo preispitati vlastitu moralnost u takvim situacijama, ne kako bismo usporeivali vlastita miljenja s ved skrojenim pravilima znanosti unutar koje djelujemo, ved kako bismo, djelujudi etiki ispravno, postali bolji znanstvenici. Vodimo li se za onime da dok god svojim postupcima ne tetimo nikome, moemo raditi to elimo (do not harm and do whatever you want), valja dobro promisliti to se u pojedinoj situaciji smatra tetom i na iji raun ona u krajnjoj liniji stie. Literatura: Peterson, Kristin. 2009. Phantom epistemologies. U Fieldwork Is Not What It Used to Be. Learning Anthropologys Method in a Time of Transition, ur. James Faubion, George Marcus. Ithaca, London: Cornell University Press, 27-51. http://aaanet.org (Ethics: AAA Code of Ethics; Handbook on Ethical Issues in anthropology)

Etnografski realizam i uloga antropologa religije G. P. Santek

Naime, htio to etnograf priznati ili ne, tijekom svakoga se terenskoga istraivanja (npr. zbog zajednikoga ivota s istraivanima, ulaenja u njihove modele znaenja i osobnoga osjeaja njihovih moralnih normi) dogaa njegova svojevrsna resocijalizacija, a ona pak zdruena sa steenom empatijom moe znatno utjecati na iskazana razmatranja i zakljuke. (apo mega, Gulin Zrni, antek 2006:59)

U navedenom odlomku iz teksta Etnografski realizam i uloga etnologa religije (2006), autora Gorana Pavela anteka, moemo uoiti jedan od najistaknutijih problema svih terenskih istraivanja, a napose onih u kojima je uloga etnologa/istraivaa dvojaka te on predstavlja i kazivaa/istraivanog (uloga insajdera), a to je problem interpretacije istraivanog, tonije nain na koji upravo to insajderstvo utjee, ili moe utjecati na samu reprezentaciju istraivane stvarnosti. Bududi da sam pojam sudjelovanja s promatranjem zahtijeva istraivaevo dublje zadiranje u zajednicu koju istrauje, te svojevrsno stapanje s njom na vie razina, nije realno oekivati da de istraiva tijekom svih procesa istraivanja ostati iskljuivo znanstvenik, te mu zapravo ideja insajderstva to onemoguduje. Postavi sudionik zajednice koju promatra, istraiva postaje i samo(?)-istraivani, postaje pojedinac koji svijet oko sebe, zajednicu u kojoj se naao poima na sebi svojstven, osoban

nain, biva upleten u samu stvarnost i biva njezinim svjedokom. Naavi se u takvoj poziciji, etnolog se krede od jedne uloge do druge, ispreplidudi ono znanstveno i ono osobno, te kroz takvu kompleksnost vlastitog poimanja, skuplja podatke, analizira dogaaje, iskaze i opaanja te kombinira sve to u ono to bi trebao biti objektivan, znanstveni rad. esto se, u takvoj vrsti istraivanja, kada istraiva zadre dublje u samu sr istraivanog, dogodi da se odreeni stavovi i shvadanja istraivane zajednice sukobljavaju s autorovim osobnim vrijednostima i stavovima, to autor ovog teksta navodi pouzdano, iz vlastita iskustva. Takvi su problemi neizbjeni, jer terensko istraivanje kao takvo dinamian je proces, nepredvidiv i fluidan, te se upravo iz te nepredvidivosti javljaju kljuni problemi koje autor ovoga teksta navodi. Odgovor na pitanje kako ispravno predstaviti istraivano i nije ba jednostavan. Potrebno je uzeti u obzir da autor esto, postavi (na neko vrijeme, ili pak za stalno) sudionikom odreene zajednice, razvije odreenu vrstu empatije prema zajednici i njezinim sudionicima te se moe dogoditi da, iz razloga koji su viestruki, istraivanje na neki nain oskvrne, pazedi na ugled, osjedaje ili neto trede same te zajednice i njezinih lanova. Samim time, postavlja se pitanje je li autor koji postaje sudionikom istraivanog kompetentan objektivno sagledati pojave koje istrauje, te ih na pravilan nain interpretirati? Pitanje je to koje zasigurno zahtijeva i uvid u mnotvo imbenika i okolnosnih prilika, jedinstvenih za upravo to istraivanje, te je zato poprilino teko, pa i nemogude odrediti opde uvjete interpretacije terenskog istraivanja. Istina je, kao to navedeni odlomak iz teksta kae, da pozicija istraivaa u kojoj on biva podloan promjeni vlastitog miljenja moe utjecati na krajnji cilj istraivanja, no je li zapravo mogude govoriti o krajnjem cilju istraivanja kada etnolog koji krede na teren esto ni sam ne zna ime de se tono baviti, te kuda de ga sve to, naposlijetku, odvesti? Razlog takvoj neizvjesnosti velikim dijelom lei u poimanju samog pojma terena, ija je bit izvrsno opisana sljededim rijeima: Stoga se teren vie ne `otkriva`, nego konstruira interakcijom, a ona podrazumijeva dinamino i fluidno mijenjanje odnosa, ravnotee i prepoznavanja izmeu istraivaa i istraivane drutvene skupine i njezinih pojedinaca (apo mega, Gulin Zrnid, Puljar D'Alessio, antek u zborniku; Povrzanovid Frykman 2004b). (apo mega, Gulin Zrnid, antek 2006:33) LITERATURA: ANTEK, Goran Pavel. 2006. Etnografski realizam i uloga etnologa religije. U (Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrnid, Goran Pavel antek, ur.): Etnologija bliskoga, Poetika i politika suvremenih terenskih istraivanja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 53 71.

Domade vlastito i osobno: autokulturna defamilijarizacija V. Gulin-Zrnic

Taj trajni proces stvaranja znanja izmeu emskoga i etskoga, izvjesna 'bikulturalnost' u kojoj pojedinac pripada svijetu znanosti i svijetu svakodnevice (Narayan 1993:672) smatram da je specifino istaknuta pozicija istraivaa suvremenosti i bliskoga koja postaje fluidnim kontekstom mijeajudi vlastito i osobno. (apo mega, Gulin Zrnid, antek 2006:78)

Navedeni odlomak iz teksta

Domade, vlastito i osobno: autokulturna defamilijarizacija (2006),

autorice Valentine Gulin Zrnid izravno upuduje na glavni problem teksta, a to je propitivanje pojmova vlastito i osobno gledanih kroz prizmu (auto)antropolokog istraivanja, u kojem se navedeni pojmovi ispreplidu, upravo time inedi kontekst samoga istraivanja i uvjetujudi ga. Ono to je autorici posluilo kao temelj za ovaj tekst, njeno je vlastito istraivanje, kojeg je sustavno provodila na vie naina, poevi striktno etnolokim metodama (kroz intervjuiranje ljudi susprezala je ono osobno, to je pak utjecalo na bogatstvo iskaza kazivaa- osiromaivalo bi ga), da bi, s vremenom, u njezinu istraivanju sve vedi udio zauzimala refleksija vlastitog ivota. Ispreplitanje tih dviju sfera, one u kojoj je autorica antropolog/ispitiva, te one u kojoj je kaziva/sudionik ivota kojeg istrauje, neminovno je i zapravo je upravo to ono to u najvedoj mjeri karakterizira autoantropologiju samu. Kroz prolost, pojam antropolokog istraivanja shvadan je znatno drugaije nego li je to sluaj danas. Uvjetovano je to raznim faktorima, kao to je injenica da je nekod pojam tog istraivanja zahtijevao takozvanu Drugost (razlika drugi-mi, drugdje- ovdje), polazak od apsolutne nule, te familijarizaciju s istraivanim, pribliavanje promatranomu, te zatim odstupanje od istoga da bi bilo mogude objektivno interpretirati sakupljenu grau. Kod autoantropolokih, pak, istraivanja, Drugost je ono to izostaje. Autorica je, kako sama navodi u tekstu, sudionik istraivanog podruja itav svoj ivot, te kao takva, postavlja se pitanje je li kompetentna biti istraivaem vlastitoga, kad je neizbjeno uplitanje osobnoga u istraivanje, ime se u pitanje dovodi objektivnost. Mogli bismo redi da autoantropoloko istraivanje polazi u suprotnom smjeru od antropolokog istraivanja neke druge, tue zajednice, te su procesi koje takvo istraivanje zahtijeva obrnuti, dakle zahtijevaju defamilijarizaciju, otklon iz osobnoga, da bi se na pravilan nain moglo sagledati ono to se istrauje. Ovakvo istraivanje moda i ne moe biti objektivno koliko je to drugo, antropoloko istraivanje tueg, no zasigurno na mnoge druge naine moe biti bogatije i prikazivati stvari priblinije onakvima kakve zaista, u stvarnosti jesu. Vidljivo je to u nainu na koji kazivai percipiraju istraivaa, te, sukladno tome, koliko mu doputaju da zadre u dubinu istraivanoga. esto ni kazivai sami ne znaju kako pretvoriti u rijei ono to u stvarnosti samo po sebi jest, pa stoga o tome ni ne razmiljaju, ved to isto proivljavaju, no u razgovoru s domadim istraivaem, koji im je blizak i kojeg mogu percipirati kao dio vlastite zajednice (to on, naposlijetku i jest), to moe isplivati na povrinu, najede i nesvjesno. Samu bit i problem autoantropologije, bikulturalnosti pojedinca i mijeanja vlastitog i osobnog, kroz drugaije

istraivanje pojmila je jo jedna od autorica knjige Etnologija bliskoga, poetika i politika suvremenih terenskih istraivanja, Sanja Puljar D' Alessio, napisavi:
I na jednome i drugome lokalitetu ispreplidu se osjedaji pripadnosti i razliitosti ili odmaka. U oba mjesta postojim kao insajder i kao autsajder, kao netko tko pripada i istodobno izvana promatra. Na isti ambivalentni nain me percipiraju moji sugovornici, to otkrivaju njihove usputne opaske (...) Dvostruka uloga mi je uglavnom pomogla. Ljudi su se u razgovorima otvarali (do neke granice) jer sam bila insajder, a onda su se otvarali jo malo vie jer sam kao autsajder, netko tko zna kako je drugdje, mogla razumjeti i njihovu drugost (svatko od nas se osjeda pomalo drukijim u odnosu na sve ostale). (D'Alessio 2006:108)

Problem ovakvog istraivanja takoer moe biti u tome to je autoru ponekad teko razluiti izmeu onog antropolokog i onog osobnog, ali rjeenje ovog problema mogude je odstupanjem od vlastitog, onoga to se istrauje, te promatranjem tueg (autorica kao primjer u tekstu navodi v lastitu opservaciju milanskih stambenih naselja usporeujudi ih s novozagrebakima o kojima u svojem istraivanju pie, te na koji joj je nain promatranje tueg pomoglo da spozna karakteristike vlastitog), KONKRETIZIRAJUDI TIME, KAO MEHANIZAM SPOZNAJNOG PROCESA U ANTROPOLOGIJI, INTERKULTURALNO SUPOLAGANJE ILI DEFAMILIJARIZACIJU. Literatura: GULIN ZRNID, Valentina. 2006. Domade vlastito i osobno: autokulturna defamilijarizacija. U (Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrnid, Goran Pavel antek, ur.): Etnologija bliskoga, Poetika i politika suvremenih terenskih istraivanja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 73 91.

Ethnography in/of the world system Marcus

Thus, in multi sited ethnography, comparison emerges from putting questions to an emergent object of study whose contours, sites, an relationships are not known beforehand, but are themselves a contribution of making an account that has different, complexly connected real world sites of investigation. The object of study is ultimately mobile and multiply situated, so any ethnography of such an object will have a comparative dimension that is integral to it, in the form of juxtapositions of phenomena that conventionally have appeared to be (or conceptually have been kept) 'worlds apart' (Marcus 1995:102). U svojem tekstu Ethnography in/of the World System: The Emergence of Multi Sited Ethnography (1995), George Marcus uvodi nas u perspektivu antropolokog istraivanja gdje je lokacija na kojoj se istraivanje odvija od kljune vanosti. Koristedi se terminom multi lokalnosti, Marcus upuduje na to

da bi se antropoloko istraivanje trebalo osloboditi konvencionalnih okova u kojima je ogranieno na jedan lokalitet iz razloga to takva, mogli bismo ih nazvati klasinima, shvadanja sputavaju irenje vidika, koje je od neobine vanosti u svakom, a naroito antropolokom istraivanju. Upravo taj potencijal irenja vidika, koji antropoloka istraivanja imaju, ne treba pripisivati samo holistikom pristupu kao temeljnoj odrednici antropologije koja omoguduje sagledavanje kulture i njezinih segmenata u najirem smislu, ved bi se valjalo usredotoiti na problem o kojem Marcus u svojem tekstu progovara. Dakako, injenica da je klasino antropoloko istraivanje uglavnom fokusirano na jedan lokalitet nije puka sluajnost, te bismo njezino pojanjenje trebali potraiti u jednopredmetnosti takvih istraivanja, no to ipak ne bi trebalo nuno onemoguditi multi-lokalnost za koju se Marcus zalae. Da bi postigla ostvarivanje ire slike u vlastitu istraivanju, antropologija je esto u meusobnoj interakciji s drugim znanstvenim disciplinama, poput primjerice sociologije, feministikih studija itd. Takva interakcija omoguduje uvid u sr promatranih stvari na razliite naine, to je svakako karakteristika koja u mnogoemu obogaduje jedno takvo istraivanje, ali s druge strane, otvara mogudnosti neraspoznavanja pravog cilja za koji se etnografija zalae, tj. moe uzrokovati zbrku u kojoj se ponekad teko snadi. Takoer, interdisciplinarnost pri istraivanjima je utoliko kompleksnija od jednostavnijeg antropolokog pristupa jer esto zahtijeva injenje raznoraznih ustupaka i kompromisa prilikom kojih antropolog mora nauiti razmiljati na razliite naine te sagledavati stvari kroz razliite prizme kako bi ostao na pravome putu u svojem istraivanju. Naravno, odgovoriti na pitanje koji put je u takvoj situaciji onaj pravi nije nimalo lako i velika je vjerojatnost da jedinstven odgovor niti ne postoji, no ipak, unutar odreenih zadanih etnografskih okvira potrebno je ostati. Multi lokalnost za koju se Marcus zalae svoj cilj, dakle, ne pronalazi u holistikoj reprezentaciji zadanog, ved u povezivanju i meusobnoj komparaciji razliitih fragmenata svijeta shvadenog kao kompleksnog sustava. Literatura: MARCUS, E. George. 1995. Ethnography in/of the World System: The Emergence of Multi Sited Ethnography. Annual Review of Anthropology, vol. 24: 95-117.