MAHBOD SERAJI

KROVOVI TEHERANA

Prevela s englesoga Zrina Pavli

REKLI SU: Oaravajue... Vjetim ispreplitanjem politie i romantie Seraji nas upoznaje s nemir nom povijeu Irana... San Francisco Chronicle Krovovi Teherana - ivopisna pria o hrabrosti, rtvi, ljubavi i prijateljstvu roman je oji u sliovitim detaljima opisuje sve zanimljivosti iransoga svijeta, opisuj ui obiaje i ivot u zemlji na pragu revolucije. Gail Tsuiyama, autorica djela The St reet of a Thousand Blossoms i The Samurai's Garden Roman Krovovi Teherana vrvi opisima ulture i obiaja stare Perzije, ali i politiih orutnosti u vremenu o ojemu govori. Serajijevi liovi u tom ontestu proivljavaju tipina tinejdersa previranj a i slate brige, ali zbog nasilja oje prethodi iransoj revoluciji zauvije gu be djeju nedunost. Milwauee Journal Sentinel

Nezaboravan prvijenac Mahboda Serajija s duhovitou i ljudsom toplinom pripovijeda o tajnoj romansi u teim vremenima pred sam pad iransoga aha... a poazuje da mla denaa ljubav i nada moe procvasti a i pod najeom represijom. Sandra Dallas, autorica djela Tallgrass U Krovovima Teherana autor u napetoj prii o gubitu nedunosti otriva lice Irana o je rijeto oji zapadnja poznaje. Rije je o vrlo ambicioznom, originalnom, duhov itom i vrijednom prvijencu. John Shors, autor djela Beneath a Marble Sy i Dragon House Krovovi Teherana probudili su u meni, roz suze i smijeh, brojne uspomene na zvje zdane noi provedene na rovu, na davno izgubljene ljubavi te na silovit bijes zbo g nepravde i besmislenog rasipnitva Pahlavijeva reima. Nahid Mozaffari, urednica an tologije Strange Times, My Dear: The Pen Anthology of Contemporary Iranian Liter ature

Zima 1974. Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran Do uiju mi dopire neiji glas, a stihovi oje pjeva poput vode mi zapljusuju rubov

e svijesti. Da mi je njiga, ja bih je itao, Da mi je pjesma, ja bih je pjevao! Osvrem se sve do neolio metara dalje od sebe ne spazim starca oji jednolinim g lasom ponavlja uplje tonove. Oruje mi je nepoznato i sve mi je udno: plavi ogrta u oji sam umotan, invalidsa olica u ojima sjedim, a i sunce oje prodire roz rebrenice. Da plesati znam, ja bih plesao, Da stihove znam, ja bih ih pjevao, Da ivot imam, ja bih ga rtvovao, Da slobodu poznajem, ja bih je zgrabio. Po dvoritu se motaju muarci razliita stasa i dobi, svi u plavim ogrtaima. Zbog neega su mi neobini. Svi djeluju izgubljeno. Iznenada mi iz prsa prema grlu poleti nezaustavljiva bujica osjeaja. Sitna bolniar a toploga, oruglog lica nali jabuci urno mi prilazi, postavlja rue na ramena i vie: Pomozite mi, pomozite!. Trom se pribliava muarac u bijeloj odori i nastoji me zadra ti u stolcu. Sjedi, zlato, sjedi!, vie Jabuolia, to znai da se vjerojatno pomiem. Snagom misli po uavam se smiriti na stolcu i zagledavam se u starca na drugom raju prostorije. On pa zuri u mene i grozniavo mantra: Da mi je onj, ja bih ga jahao, Da mi je onj, ja bih ga jahao, Da mi je onj... Odvode me u sobu s revetom i Jabuolia mi govori: Dat u ti sedativ, pa e ti biti bolje, zlato!. Osjetim ubod i odjednom mi glava i rue postaju nepodnoljivo tee, a oi se slapaju .

1. Ljeto 1973. Teheran

Moji prijatelji, obitelj i uliica Leti je u Teheranu spavanje na rovu uobiajeno. Suha se dnevna ega naon ponoi povl ai, a spava se budi lica oupana ranojutarnjim suncem i plua prepunih svjeega zraa. Moja je maja zaleti protivni toga i na to me podsjea svae veeri: Stotine ljudi godinje padne s rova!. Moj najbolji prijatelj Ahmed i ja svao tavo upozorenje pratimo sa srivenim sm ijeom i zatim se penjemo uz stube u jo jednu no pod zvijezdama. Tolio su nam bliz u da ih, ini se, moemo dotanuti. Uliica pod nama utapa se u ola javne rasvjete, sj ena i zvuova, a praznim olniom bruji automobil, polao i tiho, ao da se trud i nioga ne probuditi. Iz daljine dopire lave psa lutalice. Mama te zove, mrmlja roz tamu Ahmed i izmie se ruci oju sam roz smijeh podignuo ne bih li ga, toboe, udario. Kua nam je najvia u etvrti, pa je rov idealan za promatranje zvijezda. Omiljena na m je razbibriga nadijevati im imena po prijateljima i ljudima oje volimo. Ima li svato svoju zvijezdu? pita me Ahmed. Samo dobri ljudi. A to si bolji, to ti je zvijezda vea, zar ne? Vea i sjajnija, odgovaram, ao i svai put ad mi postavlja to pitanje. I zvijezda ti poazuje put ad si u nevolji, je li? Tvoja zvijezda i zvijezde ljudi oje voli. Ahmed zatvara jedno oo i podignutim palcem preriva jednu od sjajnijih zvijezda . Dosta mi je zurenja u tvoje velio, debelo lice. Onda uti i spavaj, smijem se, pogledom uranjajui u barunastu prazninu meu igliastim mr jicama svjetlosti. Oi mi lutaju do obzora i dobro mi poznatih vrhunaca planinsog a lanca Alborz na granici pustinje i plavozelenoga Kaspijsog jezera. Misli mi l

utaju do pouavam odgonetnuti je li tama crna ili tolio tamnoplava da naliuje tinti. Zato se ljudi bez imalo ustezanja boje mraa? pitam se naglas. Ahmed se smijulji. Z nam i zato, zabavlja ga moj rasoan rjeni, izniao iz brojnih proitanih njiga. Jed nom nas je moj otac pred obiteljsim prijateljima i roacima upitao to mislimo o ivo tu. Bez olijevanja sam odgovorio da je ivot nesustavan niz predivno sladanih vi njeta, meusobno povezanih strunom lica i vremena. Oevi su prijatelji zapljesali i bilo mi je neugodno, a Ahmed mi je doapnuo da e me neto usoro proglasiti najsta rijim sedamnaestogodinjaom na svijetu, pogotovo ao nastavim upotrebljavati izra ze poput bez imalo ustezanja i niz predivno sladanih vinjeta. Upravo smo zavrili trei razred srednje ole i najesen postajemo maturanti. Kraju se srednjoolse izobrazbe radujem ba ao i svi moji vrnjaci, ali radost mi muti oev p lan da me poalje u Sjedinjene Drave na studij graevinarstva. Otac mi je neo, ao te rensi umar, uvao nacionalizirane ume od nezaonite sjee drvea, a sada radi u uredu i nareuje itavoj vojsci umara. Iranu su potrebni inenjeri, podsjea me ad god mu se prui prilia. Na rubu smo prelas a iz tradicionalnoga, poljoprivrednog drutva u industrijso, pa inenjersa diploma ameriog sveuilita u ovom trenutu znai fantastinu budunost. Osim toga, tu je i ast d te do raja ivota zovu: gospodine inenjeru!. Volim svojega oca i niada mu ne bih protuslovio, ali mrzim matematiu, uope ne el im studirati graevinarstvo i nimalo mi se ne bi svialo da me zovu: gospodine inenjer u. Sanjarim o studiju njievnosti, prouavanju antie filozofije, evolucije, marsizm a, psihoanalize, irfana i Bude. Svia mi se i pomisao na filmsu aademiju naon z avreta oje bih, ao scenarist ili redatelj, mogao svijetu poruiti neto vano. ivim s roditeljima u graansoj etvrti, stanujemo u tipinoj iransoj ui s manjom ouni com i veliim dnevnim boravom te dvoritem s malenim bazenom oji se ovdje naziva houz. Kao i u svim drugim teheransim etvrtima, i ovdje se ue naslanjaju jedna n a drugu, a odvojene su visoim zidovima. Naa se uzdie dva ata iznad prizemlja, s mojom sobom pri vrhu, a eline stube povezuju golemu terasu s rovom. Najvia je to ua u etvrti, s pogledom na jug. Ne bih ivjela u ui oja gleda na sjever ni da mi je besplatno daju, esto ae moja maj a. U tavim uama niada nema sunca, a bacili samo bujaju. Nije ni maturirala, ali o zdravstvenim problemima govori ao da je zavrila medici nu na Harvardu te za svau bolju ima nei svoj lije: biljni aj protiv depresije , otopinu aacije za razbijanje bubrenih amenaca, cvjetni prah oji lijei upalu s inusa, suhe listie protiv ana i tablete od ojih izraste ao ua, iao ona sama je dva ima neto vie od metar i pol. Nona se tiina svaoga jutra povlai pred zvuovima ojima obitelji iz susjedstva poin ju dan, a na uliicu izlaze djeca svih dobi. Djeaci viu i meusobno se guraju nad jeft inim nogometnim loptama, a djevojice lutaju od ue do ue, zabavljajui se svojim dje vojaim priama. U raznim se rajevima uliice oupljaju razliite supine ena oje se s astaju prema meusobnoj nalonosti i prijateljstvu, a Ahmed ih dijeli na tri supi ne: istoni, zapadni i sredinji traersi odbor. Ahmed je viso, mrav i crnomanjast, blistava osmijeha, snanih miia, iroe eljusti i oi u svijetle boje ljenjaa. Sve ga to, po strunome miljenju moje maje, ini sliom i p riliom zdravoga moma, a uz to je jo i duhovit te vrlo popularan. esto mu govorim da bi mogao postati slavan omiar, samo ad bi taj bogomdani dar napoon ozbiljn ije shvatio. Da, da, ozbiljnije, odgovara mi. Mogao bih postati najozbiljniji lardija u dravi. Upoznao sam ga ad mi je bilo dvanaest godina, ad se moja obitelj doselila u etv rt. Napala su me trojica olsih nasilnia i, do su ostala djeca stajala po stra ni i gledala, Ahmed mi je prisoio u pomo. Dei oji su me tuli bili su visoi, r upni i runi, pa smo obojica, unato junaim naporima, poupili batine. Ja sam Paa, predstavio sam mu se naon tunjave. Nasmijeio mi se i pruio ruu. Zato ste se potuli? upitao me. Nasmijao sam se. Ne zna? Pa zato si mi onda pomogao? Trojica na jednoga! Ne podnosim to. Naravno, znao sam da e nas i ovao prebiti, al i barem odnos snaga nije bio tao nepoten ao ad trojica mlate jednoga.

Od tog mi je trenuta postao najbolji prijatelj. Osvojio me njegov osjeaj za ast i optimizam, a zajednio nas je isustvo u borbi jo vre povezalo. Mojega je pa oca, b ivega bosaog prvaa supertee ategorije, dogaaj nagnao da nas, na uas moje maje, pone pouavati bosu. Pretvorit e ih u nasilnie, uzalud se alila i svae veeri nastojala to ispraviti aom e teuine oja je zaudarala poput onjse morae, uegle na ljetnome suncu. To e poniti ti ono emu te otac ui, izjavila bi i naon toga me natjerala da progutam ogavan nap ita. Volio sam bos, ali zbog njezina sam ga lijea gotovo napustio. Naon neolio mjeseci treninga, ad su nam udarci postali estoi, brzi i po potr ebi snani, poelio sam revan s tri olsa nasilnia. Otac je u prolazu nauo neto o moji m planovima i odmah se umijeao. Sjedni ovamo, gospodine Paa!, naredio mi je jednoga dana naon treninga. Zatim je d omahnuo Ahmedu: Doi i ti, molim te! Naravno, gospodine Sahid! odazvao se Ahmed i, sjedajui mi, doapnuo: Mislim da smo u g abuli, gospodine Paa!. Kada naui bosati, mudro je zaustio otac, postaje dio sportsoga bratstva u ojemu nij edan lan niada ne bi dignuo ruu na slabijega od sebe. Maja je istoga trenuta preinula ono to je radila, prila nam i ustoboila se raj oca. Ali tata, ao ne smijemo tui slabije od sebe, oga emo, onda, tui? zapanjeno sam upit ao. Bilo bi glupo potui se s jaima od sebe, zar ne? Tata se trudio ne svratiti pogled na mamu oja ga je vrebala poput tigra pred po sljednji, smrtonosan napad na plijen. Nauio sam vas bosati zato da se znate braniti, promrmljao je. Ne elim da naoolo iza zivate tunjave. Ahmed i ja nismo vjerovali vlastitim uima. Obeajte mi da ete se uvije drati pravila naega bratstva zahtijevao je od nas otac. Vjerojatno mu nismo odmah odgovorili. Obeajte! podignuo je glas. I tao smo Ahmed i ja nevoljo uli u sportso bratstvo iji lanovi niada ne tuu na silnie oji slabijima od sebe razbijaju noseve. Tada jo nismo imali pojma da ta vo bratstvo uope ne postoji. Irad ima sree to nas je tvoj tata natjerao da mu to obeamo, dobacio mi je poslije Ahme d i obojica smo se nasmijali. Irad je, naime, sitan goljavac dugoga, iljatog nosa oji, zbog preplanula tena, izg leda ao Indijac. Pametan je, ima najbolje ocjene u oli te oboava matematiu i fi ziu, dva predmeta oja se meni najvie gade. Uvjeren sam da je zaljubljen u Ahmedovu stariju sestru jer ne sida pogled s nje ad god se pojavi na ulici. A ne moe u prijateljevu sestru tao zuriti. To nije t e nea cura iz druge etvrti. Da sam na Ahmedovu mjestu, prebio bih ga ao vola u upusu, ali Ahmed je druiji. Ej! dobaci mu te obino, svim se silama trudei da ne prasne u smijeh ada ga prepadn e. Preini buljiti u moju sestru jer u inae preriti obeanje oje sam dao svetom brat stvu bosaoga pobratimstva! Svetom bratstvu bosaoga pobratimstva? apem mu roz smijea. Bratstvo i pobratimstvo i znae isto. Ne moe ih tao sloiti u istu reenicu! Daj, zaepi! smije se Ahmed. Irad je prva etvrti u ahu. Taav je majstor da vie nito ne eli igrati protiv njega. Zato, do mi igramo nogomet, on igra ah sam sa sobom. To pobjeuje? podrugljivo ga zapituje Ahmed. Irad se pravi da ga ne uje. Jesi li iada pobijedio sam sebe? nastavlja Ahmed. Jer, mogao bi. Mislim da nisi ta o jebeno opsjednut mojom sestrom. Uope nisam opsjednut tvojom sestrom, uzvraa Irad olutajui oima. N-da, naravno, ima glavom Ahmed. Zna to, ao ti ba niao ne uspije smlaviti samoga s ebe, javi mi pa u ti pomoi! Zna to? zezam ga. I mene je svojedobno smetalo to ti tao bulji u sestru, ali sada mis lim... moda i ne bi bilo tao loe da ti je ogor ahovsi velemajstor. Jezi pregrizao! stenje Ahmed. I pazi da ti u maminoj ostavi ne smuam napita od o jega e ti na njemu izrasti dlae!

Prijetnja i nije sasvim bezazlena, posebice sjetimo li se da mi je maja, na tem elju vlastite espertize i purijusa, dijagnosticirala teu introvertiranost. Zna li to se dogaa ljudima oji sve dre u sebi? esto me pita i, ne eajui moj odgovo mah sama odgovara: Razbole se!. Kada se pobunim i aem da nisam povuen, podsjea me na to ao sam ao etverogodinja pao niza stube. U posjetu su nam bile dvije tete, dva ujaa, djed i baa, pa pro cjenjuje da je prizor mojega leta niza stube umalo izazvao dva srana i tri modana udara te neolio omanjih ireva. Slomio si potoljenicu na tri mjesta! podsjea. Lijeni je reao da od tavih lomova i odrasli muarci plau, ali ti nisi. A to je uasan stres. Zna to ti se zbog toga moe d ogoditi? Ne, odvraam. Moe dobiti ra! Zatim triput pljune, ao bi ponitila zlomisao. Od povuenosti me lijei tamnim pripravom oji izgleda i mirie poput rabljenoga moto rnog ulja. Prigovaram, ali ona mi odgovara nea utim i ne cendram. Mislio sam da mi to daje zato da budem otvoreniji, podsjeam je. uti, nareuje. Cendranje se ne rauna. Ao eli uspjeti u ivotu, mora se prisiliti da oreniji. Povueni ljudi zavre ao usamljeni pjesnici i siromani pisci. Znai, ovao razmatra poslije Ahmed. Motorno ulje ti treba zato da postane otvoreniji, a onjsa moraa zato da se suzdri. Saaljivo odmahuje glavom. Tebe e ta tvoja maja s roz-nasroz sjebati. 2.Fahimine suze i Zarina mora osa Ljetne noi na rovu provodimo u sigurnosti ptije perspetive. Zidovi nam ne gue rij ei, a strahovi ne obliuju misli, pa zato satima sluam Ahmedove prie o nijemim susr etima s Fahimom, djevojom oju voli. Ispod glasa mi i iznenada ozbiljnoga lica opisuje ao je, ad ga je pogledala, zabacila dugu crnu osu i ao to sigurno znai da ga voli jer, zato bi inae samo zbog njega istezala vrat. Moj otac ae da Per zijanci vjeruju u sporazumijevanje bez rijei te da pogled ili gesta govore vie od i tave njige. On je majstor tavog sporazumijevanja. Kad mu se moje ponaanje ne sv ia, samo mi dobaci otar pogled i to me boli vie nego tisuu vruih pljusaa. Sluam Ahmedove prie o Fahimi, ali pogled mi obino luta do susjednog dvorita, do ue u ojoj s roditeljima i mlaim bratom Kejvanom ivi djevoja po imenu Zari. Niada ni sam vidio Fahimu, ali do Ahmed pria, zamiljam je ao Zari: lijepo obliovanih jag odica, nasmijanih oiju i glate, svijetle oe. Za ljetnih veeri Zari sjedi uz rub h ouza, pod stablom trenje u dvoritu i, itajui, namae noge u hladnoj vodi. Pazim da pre dugo ne zurim u nju jer znam da je zaruena za mojega prijatelja i mentora Ramina Sobhija, studenta tree godine politiih znanosti na teheransom sveuilitu ojega svi , uljuujui i roditelje, zovu Dotor. Jadno je eznuti za prijateljevom curom, pa tj eram misli o Zari im se sjetim Dotora, ali zbog Ahmedovih mi je zaljubljenih bul anjenja teo razbistriti um. Ahmed se svaoga dana bicilom deset minuta vozi do Fahimine etvrti ne bi li je u gledao barem na trenuta. Kae da dvojica starije brae paze na nju oom soolovim i da svi u susjedstvu znaju ao bilo avo petljanje s njom znai slomljen nos, iaenu vilicu ili golemu ljivu pod oom. Da Fahimina braa saznaju olio mu se svia, ae Ahmed, na njemu bi itave ostale te ui jer bi ga zacijelo isjeli na omadie. No, njega je teo smesti. Svojedobno se, pomno pazei da Fahimina braa u to doba bud u na ulici, namjerno bicilom zaletio u oblinji zid. Na sav je glas jauao i sten jao od boli, pa su ga momci odveli ui, dali mu aspirin i omadom tanine mu imob ilizirali zglob. Fahima je stajala te neolio oraa dalje i bilo joj je potpu no jasno ave su namjere zgodnoga neznanca. Otada Ahmed redovito i bezbrino bicilom odlazi u Fahiminu etvrt, ondje satima s n jezinom braom avrlja o trenutanom i buduem sastavu iranse nogometne reprezentacije te tvrdi da mu nimalo ne smeta to su dosadni da bi najradije plaao, sve do ima priliu pribliiti se Fahimi. itava poslijepodneva provodi u igranju nogometa s nji ma i, iao mu to niao ne ide, uvije eli biti na golu. Do drugi dei tre za lopt om, on stoji potpuno nepomian, toboe branei gol svoje momadi, a zapravo promatrajui F

ahimu oja ga gleda s rova. No, naon samo neolio utamica suigrai ga izbacuju s gola jer je tolio oaran Fa himom da gotovo niada nije spreman za protivnie napade i njegova momad redovito gubi s pet do est golova razlie. S njegovim se uljuivanjem u terensu igru stanj e popravlja i momad poinje pobjeivati, no sada mora trati za loptom i ne moe se vie ni jemo pogledavati s Fahimom. Zbog toga mi iznosi nov plan. Sljedeeg bih dana trebao s njime poi do Fahimine uli ce, a on e me upoznati sa svojim novim prijateljima i neao me ubaciti u protivn iu momad. U odlunom trenutu igre udarit u ga u oljeno, a on e odglumiti straan pad i teu ozljedu. Naon toga e moi biti jedino golman, a osim toga e postati junaom j er igra uspros bolovima i time e sigurno zadiviti Fahimu. Pristajem na Ahmedov plan, ali duboo u sebi zabrinut sam zbog toga to bi Fahima mogla misliti o meni naon to ga napadnem. Tjei me jedino pomisao da emo joj jednog a dana objasniti ao je cijela stvar bila namjetena samo zbog toga da Ahmed pono vno postane golman. Samo pazi da me zbilja ne ozlijedi, upozorava me Ahmed roz smijea. Bolje bi ti bilo da u bolnici imaju deurnog ortopeda, odgovaram mu u istome tonu. Ma, daj! Zna da imam rhe osti. Samo me lagano gurni i ostalo prepusti meni. Plan nam izvrsno uspijeva. Ahmedov portret mladia u agoniji tolio je uvjerljiv d a zasluuje Osara, a igra u ulozi ozlijeenog golmana vrijedna je zlatne medalje. D o sav blista zbog Fahiminih pogleda, bojim se da bi se zbilja mogao ozlijediti junaim soovima ulijevo, udesno, pod noge napadaima, i sve to na asfaltu. Niao mu ne uspijevamo zabiti gol. Rue i latovi prepuni su mu ogrebotina, a hlae raz derane na oljenima. Naon svaoga se zaustavljenog napada mrti od boli, isputa lo ptu i podie pogled prema rovu s ojega ga gleda Fahima. Jedanput a uspijevam uhv atiti smijea oji mu dobacuje. Jedan Fahimin brat primjeuje da gledam prema rovu i znam da mu se od tog trenut a ne sviam, ba ao to se ni meni ne svia ada Irad zuri u Ahmedovu sestru. Na odlasu mi ne eli pruiti ruu. Odmjeravam ga. Vii je i rupniji od mene, pa odlazim s utjen om pomisli da neu preriti zavjet svetom bratstvu bosaog pobratimstva ao tip ia da napadne mene ili Ahmeda. Neolio tjedana naon toga sjedim na rovu, u mrau, a oi i ui ispunjava mi um vje tra u usomeanim ronjama. Odjednom zaujem ao se vrata Zarina dvorita otvaraju, pa zatvaraju. Nemoj gledati, govorim sam sebi, ali dah mi se ubrzava zbog toga zvua. To je vjero jatno samo Kejvan, uvjeravam se i slapam oi, no srce mi uca sve bre i shvaam da mir ei ujem jo bolje. Bosa stopala tapaju po dvoritu, voda u bazeniu ubori od poreta nje inih nogu, a stranice njige ute ao to su tolio puta inile i pod mojim ruama. Ahm ed dolazi na rov naon to ona oree etvrtu stranicu. utei sjeda na zidi meu naim dvj terasama i druim ruama pali cigaretu. Pod svjetlom ratoga plamena ibice u ou mu opaam suze. to se dogodilo? pitam, a zbog izraza na njegovu licu neto me stee u prsima. Odmahuje glavom ao da nije nita, ali ne vjerujem mu. Perzijanac sam, suvie navia o na nevolju da bih je odagnao ad mi pouca na vrata. Sigurno? ustrajan sam, a on lima glavom. Putam ga na miru jer i sam to elim ad mi se ne razgovara. Neo vrijeme samenjeno sjedi, ar cigarete polao mu se primie prstima, a onda proa pe: Ima udvaraa. To ima udvaraa? pitam, bacajui pogled prema Zari. Vodeni odraz mjeseine, obasjan bje loosnim sjajem njezinih nogu, blijeti poput teuega zlata. Fahima. Tip oji ivi neolio ua dalje sutra naveer njoj alje roditelje. Kao da mi je neto izbio sav zra iz plua. Ne znam to bih mu reao, ba ao i veina l judi oji uporno zabijaju nos u tue poslove. Predbacujem sam sebi to sam ga uope ita pitao i toboe se zadubljujem u daleo svjetlucanje gradse rasvjete. Kada si saznao? izustim napoon. Kada si danas otiao, poao sam s njezinom braom u dvorite popiti vode i onda su mi re li. Je li i ona bila tamo? Da, odgovara i napadno podie pogled prema nebu ne bi li zaustavio suze. U trenutu d

o su mi to govorili toila mi je vodu u au. Zastaje da bi povuao dim iz zaboravljen e cigarete i nastavlja: Nagnula se nad mene i cijelo me vrijeme netremice gledala u oi. Odmahuje glavom i izvija usnice u dale nagovjetaj smijea: Bila mi je tao bl izu da sam osjetio ao die, mirisala je po neemu istome... sapunu, ali svjeije. Nje zin me brat pitao hou li joj estitati, ali nisam mogao izustiti ni rijei. Gazi cigaretu, sputa pogled, a niz obraz mu se slijevaju suze. Premlada je apem. Kvragu, pa samo joj je, olio? Sedamnaest? Ne mogu samo tao udati sedamnaestogodinju linu! Ahmed nijemo odmahuje glavom. Moda e njezini roditelji odbiti pronju, hvatam se za najmanji traa nade. Njezini ga oboavaju, smije se goro do iz utije izvlai drugu cigaretu. Dvadeset i es t mu je godina, zavrio je faultet, radi za ministarstvo poljoprivrede, ima auto, upuje uu u Teheran Parsu . Nee ga odbiti. Pali cigaretu i nudi mi jednu iz utije. Pada mi na pamet da bi mi se svaoga tr enuta nad glavom mogao pojaviti otac i dobaciti jedan od onih pogleda oji bole vie od tisuu vruih pljusaa, pa odbijam. Dao bih sve da mogu odagnati Ahmedovu tugu. Obojica proivljavamo jednu od najvanij ih noi u ivotu i svoju prvu mladenau rizu. alostan sam, ali, ruu na srce, pomalo i uzbuen. Osjeam se zrelo. Zna li ao mi je teo? pita me Ahmed ispuhujui dim. Pa..., olijevam, aro elei podijeliti dio njegove boli. ___________________ etvrt u istonom dijelu Teherana. U doba u ojemu se odvija radnja ovoga romana bila je jedna od najnovijih i najmodernijih

Samo sam itao o tome, priznajem posramljeno, ali tada bacam pogled prema Zarinu dvo ritu i dodajem: Ali mogu zamisliti!. Kasno sljedeega poslijepodneva Ahmed me poziva da poem s njim u Fahiminu etvrt. Pri stajem, iao se bojim njezine brae, pogotovo onoga oji me mrzi zato to se ponaam ao Irad. Sunce zalazi i svjetla se polao pale, nei su ljudi, ao je to obiaj u Teheranu, upravo zalili drvee u dvoritima i plonie pred uama, pa se zbog mirisa vl anoga sumraa ega ini neto podnoljivijom. Supina linaca bui igrajui zavrnu nogometn tamicu te veeri, gospoe iz susjedstva avrljaju, stisnute jedna uz drugu, a mlade d jevoje hihoui eu ruom pod ruu. Niada jo nisam vidio Ahmeda tao tunoga. eemo gore-dolje ulicom, svai put u prolaz u zastajujui poraj Fahimine ue. Osjeam da je s druge strane, ae i zatvorenih oiju aslanja elo na zid. I ona zna da sam ja ovdje, ape. Udiemo isti zra. Prilazi nam supina momaa oji prepoznaju Ahmeda. Zapoinju razgovor, ali ne pria nam se, pa odlazimo. Pri sljedeem prolasu poraj Fahimine ue Ahmed zastaje i aam a se oslanja o amen, poput umornoga ratnia u podnoju tvrave. S druge strane zida odrasli razglabaju o doivotnoj vezi dvoje mladih ljudi. Nevje stina maja u tavim situacijama sja od sree i ponosa, osim ao prosac nije nei jadni. Proeva se maja pa dri mirno i ponaa civilizirano, biljeei u pamenju sve poje inosti oje bi joj mogle spasiti obraz ao ne doe do povoljnog raspleta. Pamtit e ih sve do slapanja braa jer, to zna to se moe dogoditi izmeu dvoje potpunih stra naca. Ao na raju sve propadne, svai se podata moe upotrijebiti u vlastitu or ist. Nita ne ostaje nezapaeno: od boje tapeta u dnevnom boravu do veliine stranjice potencijalne punice. Neto oputenije oeve vie zanimaju pie, hrana i hvalisanje stvari ma s ojima se oevi obino hvale: veze i poznanstva na vanim poloajima ili zgodno zem ljite raj Kaspijsoga jezera oje su upili po povoljnoj cijeni. U pratnji je ob ino i supina strieva i tetaa, obiteljsih prijatelja i roaa oji u dogaaju sudjel uju s veliim zadovoljstvom i zato to nemaju pametnijega posla. Razgovor se uglavnom vrti oo novca. to sve ima prosac? Kuu? Auto? Koji model i go dite? Bilo bi dobro da je amerii, buic ili ford. Kolio iznosi miraz? Kolio e to m sretnom prigodom proeva obitelj platiti nevjestinoj? Kolia e biti alimentacija d oe li do rastave? Nevjesta i prosac obino sjede to dalje jedno od drugoga i ute. Izb jegavaju se a i pogledati. Znam da Ahmeda mui to se vrzma Fahiminim mislima do bez rijei sjedi u sobi prepuno j ljudi. I mene bi zanimalo da sam ojim sluajem zaljubljen u Zari i da je udaju

za bilo oga drugoga osim za Dotora. Zanimalo bi me misli li na mene, je li se dotjerala i, ao jest, pitao bih se zato. Ne bi li mojega suparnia trebala naves ti na pomisao da je runa i da se njome ne eli oeniti? Da nei muarac gleda u njezin e predivne plave oi i pritom zamilja ao je grli, dodiruje po licu te se privija uz njezino toplo tijelo, umro bih od ljubomore. Hvala Bogu to nisam zaljubljen u Zari! Jadan Ahmed, mora da je na palenim muama! Ostajemo ondje do deset sati, ali iz Fahimine ue nito ne izlazi. Bicilima se v raamo u svoju etvrt, na brzinu veeramo i odlazimo na rov. Sati se vuu u grobnoj t iini, a obrisi planine Alborz puu po mranom obzoru poput naputena psa. Vruina ne poput a, pa se ini ao da danima sjedimo i u tiini se znojimo. to uope rei sedamnaestogodinj em mladiu, zaljubljenom u sedamnaestogodinju djevoju oju upravo prodaju na drabi za neolio tisua perzijsih tumana i radi dvojbena obeanja o srei? Mislim da bi joj trebao rei da je voli, izgovaram iznenada. Ahmed prezrivo fre. I to bih s time postigao? Osim toga, misli da ve ne zna? Moda zna... moda misli da je moda voli, ali nije sigurna. Nisi joj nita reao, a bogme niim to nisi ni poazao. Svaoga joj dana to poazujem, ali bez rijei, odvraa. Smijeim se zbog njegova odgovora. Ahmede, jedino se ona moe usprotiviti tom vjenanju. Dodue, roditelji je ipa mogu pr isiliti da se uda, pa ne znai da bi tvoj postupa ita promijenio, ali mora joj dati razlog za borbu. Misli da bi se mogla boriti? dre mu glas od isrene nade. Mislim da bi mogla, ao neto uini. A ao ne reagira, nita nisi izgubio! Nad Zarinim se vratima pali svjetlo i ona izlazi u dvorite. Draesno se sputa na ol jena poraj bazenia, naginje se u stranu i priginje nad vodu ne bi li tao odagnal a neumoljivu nonu vruinu. Moi osu te je zatim spretno svija i uvruje na potilja, a niz vrat i lea cijede joj se api vode. Ni sam ne znam olio dugo zurim u taj prizor, a onda odjednom shv aam da me Ahmed promatra. Dale, ae, zamiljeno se eui po glavi. Misli li da bi Zari ponovno razmislila o udaj Dotora ada bi joj neto izjavio ljubav? To nije... to je drugo, promucam. Tvoje pitanje nema osnove jer se Zari eli udati za Dotora. Osim toga, sad ne razgovaramo o Zari i meni, nego o tebi i Fahimi. Ahmed se grize za usnicu ne bi li pririo smijea: Misli da bi se suprotstavila roditeljima?. Ve sam ti reao da je Zarina situacija druija, odbrusim mu. Nisam mislio na Zari. Govorim o Fahimi. Ovog se puta a ni ne trudi pririti smijea . Dale, misli da bi se mogla suprotstaviti roditeljima? ponavlja. Lagano tresem glavom ne bih li odagnao preostale misli o Zari i, netremice ga gl edajui u oi, odgovaram: Ljudi svata ine zbog ljubavi. itave su njige ispisane predivnim priama o tome, to ni je samo mata. Sve su te prie dio ljudi oji su ih napisali, a itatelji iz njih mogu izvui neprocjenjive ivotne poue. Smijui se zbog ara s ojim sam to izgovorio, Ahmed odvraa: Znam, trebao bih vie itati! Sljedeeg se jutra na rovu budim sam, pod suncem oje se popelo ve visoo na nebo, i jasno mi je da sam spavao neto dulje nego inae. Snena mi se magla naglo razilaz i pred oima ada shvatim da Ahmeda vie nema, pa trim u prizemlje, navlaim cipele i m rmljam pozdrav majci oja mi se po hodniu pribliava s veliom aom motornoga ulja, pripremljenoga posebice za mene. Mrtim se i hitro je zaobilazim, jurei prema bici lu u dvoritu. Kamo e? Nisi jo doruovao! vie za mnom. Nemam vremena, doviujem saui na bicil, a ona me prati poluglasnim psovama. Oreem pedale najbre to mogu, ali ada napoon stignem do Fahimine ulice, od prizor a mi se smrai. Supina momaa nastoji zadrati dvojicu Fahimine brae, a Ahmed stoji pred njima, lica oblivena rvlju. Ulicom odzvanja via i vrisa iz oje razabire m glas Fahimina najstarijeg brata ao Ahmedu nareuje da se gubi. Ahmeda nito ne zadrava. Mirno stoji na ulici. Saem s bicila i trom mu se primiem. to je bilo? pitam uzrujano. Ne odgovara mi, pa pretpostavljam da se dogodilo najgor

e i oreem se prema napadaima. Zauzimam borbeni stav, lagano posaujem i ustro maem dlanovima ne bih li ih ugrijao prije stezanja u ae. Ahmed se blago smijei i hvata me za ruu. Posluao sam te. Pouao sam Fahimi rei da je volim, objanjava, upirui prstom u uplaanu djevoju na rovu. No, ini se da me uo cijeli svijet. Fahima nas promatra, potpuno svjesna da je sedamnaestogodinji moma upravo uinio p rvi ora prema odrastanju u muarca i zbog tog se oraa osjea ao ena mnogo vie ne go zbog svih tetaa, strieva i obiaja prethodne veeri. Ao se ve mora udati za ovjea ojega su joj odabrali roditelji, barem zna da je voli neto to je zbog ljubav i spreman suprotstaviti se tradiciji. Zbog Ahmeda se nadam da je i ona spremna suprotstaviti se roditeljima. Neolio dana poslije maja za veerom spominje da je ula za dragu djevoju iz susj edne etvrti oju roditelji prisiljavaju na udaju za ovjea ojega ne voli. Ne poznajem je, ae. Ali ba je alim! Pomno je sluam, ali pravim se nezainteresiranim. Kau da se zaljuala u sobu i ne eli izii, niti bilo s ime razgovarati, ae. Otac odmahuje glavom. Iransi bi roditelji napoon trebali shvatiti da su due njihove djece vanije od tra dicije, ae, a zatim se obraa meni. Vi, mladi, trebali biste, pa, sami preuzeti odg ovornost za vlastitu budunost. Ao je neto dovoljno odrastao da ga udaju ili oene , onda je, bogme, dovoljno odrastao i da sam odabere partnera. Maja s odobravanj em ima glavom. Poslije veere sjedim na rovu i po mirisu cigarete i zvuu oraa prepoznajem Ahm eda mnogo prije nego to je sjeo poraj mene. Imam li i ja zvijezdu tamo gore? pita, ali znam da ne oeuje odgovor, pa i dalje uti m. Evo, tu je tvoja, poazuje na jednu sjajnu zvijezdu na rubu obzora. Blistava je, os lijepit u od njezina sjaja! Nisam to ja, odvraam toplo. Preblistavo je to za mene. To mora biti Fahimina zvijezd a. Svijetli jae jer misli na tebe. Ahmed uzdie, lijee i zatvara oi. I ja inim isto, svjestan da priguena simfonija nonih zvuova nije ni priblino dovoljno glasna da bi nam stiala brige. Udiem miris vlanog asfalta i uivam u nonom povjetarcu oji mi miluje slopljene vjee.

Zima 1974. Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran U polusnu se pod porivaem i iz udobne topline premjetam na hladan dio reveta. Lei m nepomino i ne otvaram oi jer sam preumoran za sve to bi me moglo doeati u zbilji. No do uiju mi dopire lupanje tapa, utanje papua po linoleumu i prigueno ucanje sata u ladici nonog ormaria. Zatim sve utihne i od toga se budim. Sam sam u sobi, izgu bljen bez stareve ritmine mantre. Ponovno se oreem, ali moje se staro mjesto na r evetu ve ohladilo. Slapam oi ao da ih vie niada neu otvoriti. Budim se naon neolio minuta, ili moda i dana. Dlanovi i podlatice preriveni su mi ruiastim mrljama nove, zdrave oe. Osjetljive su, ali ne bole. Zar sam se ope ao? Zato? Kao? Neto me pouao ubiti? Zapravo mi je svejedno. Srce mi bolno uca u sljepoonicama, a za svai se udah borim s teim teretom na prsima. Snovi me proganjaju nou i danju. Crni se oblaci nadvijaju nad moju roditeljsu uu i gotovo ih dotiem s rova, a onda me s nogu obara iznenadno sijevanje munje. Ot varam oi i na dragom raju sobe spazim invalidsa olica. Zar sam neporetan? Da nisam pao s rova, ao to se maja uvije pribojavala? Ili me neto gurnuo? Zato? Hvata me drhtavica i opet gubim svijest. Kada ponovno otvorim oi, na rovu sam, pod jo mranijim nebom. Muarac u crnom odijel u stoji na ulici i podie zlooban pogled prema meni. Uz golemu glavu prislanja ru u s radijsim dojavljivaem i neto govori, ali rijei mu se pretvaraju u bijesan url

i oji mi u uima odjeuje poput gromova. Praina i zemlja s uliice u vrtlogu se hla dnog vjetra uzdiu u zra i zimsim mi sivilom zastiru oolinu. Ni sam ne znam drem li zbog oblaa, ili stranca s ulice. 3.Ljeto 1973. Teheran

Crvena rua Teo da bi Dotor iome mogao biti antipatian. Smee su mu oi uvije nasmijane i blag o uveane stalima debelih, oruglih naoala, zbog uglaene vanjtine izgleda poput mlad og profesora, a mirnoom i duboim, njenim glasom razoruava i najljue neprijatelje. S tanuje s roditeljima nedaleo od nas i esto svraa u posjet Zari. Do naganjamo loptu po uliici, ponaa se poput pravog navijaa, ali bodri obje strane i redovito hvali nesebine igrae poteze. Stalno ga pozivamo u igru, ali uvije r oz smijeh tvrdi da je prestar ili togod slino. Potom se oree Zari oja dobrohotn o slijee ramenima, ao da mu eli rei nea radi to hoe, i na raju nam se ipa ne prid ruuje. Shvaam i zato. Susjedi bi sigurno ogovarali ada bi mladi inteletualac, zar uni najljepe djevoje u etvrti, poeo na ulici s lincima natjeravati plastinu loptu. Vrlo cijenim Dotora, ali ne uspijevam se suzdrati od matanja o Zari, iao to nia da ne bih priznao, pogotovo ada se sjetim olio zezamo Irada zbog Ahmedove sest re. Nain na oji o njoj razmiljam najee je sasvim neduan. Najvie to sam iada sam seb opustio bilo je prieljivanje da mi budua supruga bude poput nje: pametna, lijepa, profinjena, dobro odgojena i pristojna, to je, barem sam tada tao mislio, sve to muarac moe poeljeti od ene. No razmiljanje o Zarinim vrlinama u jednom mi je trenut u izmanulo nadzoru i preraslo u matanje o poljupcu ojim bismo zapoeli prvu branu no. Do mi je matu zaoupljao prizor njezinih slopljenih oiju i sve bliih usnica, a nosnice mi ispunjavao njezin opojan miris, rv mi je uzavrela poput vode na ted njau, pa sam se istoga trenuta morao prisiliti da prestanem. Otada vie ne razmil jam o njoj. Barem ne na taav nain. Barem ne svjesno. Dotor stalno ita, a i do hoda ulicom. Ahmed se une da ga je neolio puta vidi o ao se zbog toga sudara sa stupom javne rasvjete, a ja sam se upravo zbog itan ja sprijateljio s njim i smatram ga mentorom. Sviaju nam se gotovo iste njige. V eli je poborni filozofije Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Jean-Paula Sartrea i Bertranda Russella, a unu mu biblioteu rase ba sve drame Bertolda Brechta i G eorga Bernarda Shawa te djela najveih ameriih romanopisaca, poput Jaca Londona, Johna Steinbeca i Howarda Fasta. Upoznali smo se preo Ahmeda oji mi je jednom napomenuo da je Dotor najpametnij i li u etvrti i potom uz zadirivanje dodao: Pametniji od tebe!. apnuo mi je i: Misli m da je jedan od onih oji mrze aha!. Ne udi me, odvratio sam jer znam da se dosta studenata opire ahovoj ditaturi, ali m orao sam pitati i to toga Dotora ini ba tao silno pametnim. Ne zovu ga bez razloga Dotor, odgovorio mi je Ahmed svisoa. Mislim, nije lijeni, to zna, ne? Nasmijeio sam se i limnuo. Sve je proitao. Sve zna. iva je encilopedia. A to ti je to encilopedia? narugao sam se, ali Ahmed je zanemario moju primjedbu. Jedino se on, od svih ljudi oje poznajem, slui s vie uenih rijei od tebe. I stalno n eto govori o politici. Hvala Bogu, ti barem to ne radi! poazao mi je dlan, ao da e me pljusnuti. Nasmijao sam se. S vremenom se zbliavam s Dotorom i njegov mi marsistii rjeni postaje ugodna sva idanjica. Govori mi o historijsom materijalizmu, dijaletici, determinizmu, cen tralizaciji i aumulaciji apitala, a usta su mu uvije puna citata iz djela ueni h teoretiara, poput Louisa Althussera, Ericha Fromma, Antonia Gramscija i mnogih drugih, u Iranu strogo zabranjenih autora. Zanima ga i ime se ja bavim u slobodno vrijeme te to mi najbolje ide u oli. Sav se ozari ada mu aem da i ja oboavam itat i. ije su ti njige najdrae? znatieljno pita. Pa, dosta volim Goroga, odgovaram olijevajui, pomalo nesiguran pred ovjeom ojega Ahmed naziva encilopediom. Zapravo, volim sve ruse pisce. Dostojevsog, Soloh ova, Puina...

Zbilja? ozari se. Pa gdje si dosad, stari? To je fantastino! Naon podulje rasprave o rusoj njievnosti i njezinu utjecaju na boljeviu revoluc iju 1917., odjednom me pita: A to misli o poloaju naih seljaa?. S obzirom na ono to mi je Ahmed reao o njemu itanje me ne iznenauje, ali prije nego to uspijevam ita izustiti, sam mi odgovara: iv e u stranim uvjetima. Jesi li iada bio na selu?. Odgovaram potvrdno. Ljudi mi govore da se previe zanosim idealima, ali ja svejedno sanjam o danu ada nito nee poi na poina praznoga eluca. Htio bih da se svaom ovjeu prui mogunost obr zovanja u ojem bi ostvario svoje potencijale, a najvanija mi je ravnopravnost i pravda za sve, bez obzira na lasu i socijalni status. Njegova su isrenost i gorljivost gotovo opipljive. Svia mi se. Ne znam ao ti gleda na to, ali ja bih volio postati nea vrsta seosog misionara . Pomagao bih ljudima opati bunare, poazivao im nove tehnie navodnjavanja, sj etve i proiavanja vode. Zna li olio ljudi godinje umre od trovanja zagaenom vodom? Odmahujem glavom. Odmahuje i on, lica preplavljena duboom tugom. Htio bih im poazati ao preuzeti odgovornost za vlastiti ivot, a ne da stalno ea ju Boju pomo i spas od nevolje. Razumije me? Naravno, smijeim se i smjesta odluujem da u, ada porastem, biti poput Dotora: dobar , pametan, vizionar i, zato ne, idealist. U tom nam trenutu Zari prilazi s pladn jem hladnih napitaa. Sigurno si edan, miluje mi ui blagim glasom. Ba te gledam, otad si uao u uu, nita ni ousio. Gledala me? ovjee! Kao u daljini ujem ao me Dotor nudi piem, ali srce mi je zasta lo i ne uspijeva se izvui iz arolije Zarina glasa. Gledam ga u udu i ne shvaam ao mogu tao cijeniti ovjea ojemu tolio zavidim. Dotor ima posao i sudjeluje u obiteljsim troovima od dvanaeste godine, ada mu je otac doivio stranu nesreu u radionici u ojoj je ao metaluri radni radio na t aljenju. Jednoga je dana, pri raju dvostrue smjene, bio tolio umoran da je samo na seu ndu zaspao i tao gadno opeao desnu ruu da su mu je morali amputirati seundu naon dolasa u bolnicu, pria mi oiju zamagljenih suzama. A godinama je prije toga, ao mlad ovje, patio od stranih migrena. Kada bih ga, ao dijete, pitao ao da m u pomognem, samo bi se nasmijao i reao mi nea ga poljubim u elo. Onda bi, ad b ih ga poljubio, posoio i radosno povinuo da mu je glavobolja, eto, odmah presta la. Tuno odmahuje glavom i blago se smijei. Svai bi mi put zahvalio i dao mi novi, pa me tao i poeo zvati Dotorom. Dugo sam m islio da ga poljupcima doista mogu izlijeiti, pa sam, do je leao u bolnici naon amputacije, svae veeri dolazio i ljubio mu zavoje na ruci. Trljajui elo ao da s nj ega ulanja bol, na raju dodaje: Dali su mu otaz zbog nemara. Naon dvadeset p et godina predanog rada. To ti je apitalizam!. Do govori o politici i religiji, Dotor se doima ao vulansa erupcija iz inae mirnoga planinsog vrhunca Damavand . Jedino se, ad je rije o tim dvjema temama, u spijeva razbjesniti. Mrzi aha i mule, uene vjerse voe. ah je ditator i zapadnjaa marioneta, ae a ad je o mulama rije, radije bih poljubio zvearu nego ijednome od njih pruio ruu!. _________________________ Najvii vrh Irana (5610 m), ugasli, ali potencijalno ativan vulan, nalazi se u p laninsom lancu Alborz. Tolio ih mrzi da naon djedove smrti ne eli na sprovod pozvati mjesnoga sveenia. to e nam on? svaa se s ocem, ali na raju ipa poputa pred roditeljsom eljom da djed ude poopan u sladu s obiajima. U to je doba bruco, a ja pohaam drugi razred gimnazije. Shvativi olio mu je odvra tan odlaza sveeniu, aem mu da u poi s njim i on to objerue prihvaa. Mula je sred ovjean debeljo golema trbuha i guste, prosijede brade te elave glave na vrhu oje se ustoboio bijeli turban. Pod estenjastom mantijom nosi bijelu oulju i crne hl ae te postavlja uobiajena pitanja: olio je poojniu bilo godina, od ega je umro,

to su tugujui. ini se da isreno suosjea s Dotorom. Zbog pria o mulama i njihovim opainama o ojima mi Dotor esto govori, ugodno sam iznenaen ljubaznou toga dragog, dobroudnog ovjea. No, usred pitanja o poojniu mula odjednom sputa pogled prema z emlji i pita: to ste ono reli, olio je godina bai?. ezdeset dvije, olijevajui e Dotor. Pa, uope nije stara, nehajno dobacuje sveeni. I to e se sada brinuti o njoj? Sirotic a jo pred sobom ima itav niz godina. Polae ruu na Dotorovo rame i uz pogled oji odrasli dobacuju djeci ada ih neemu ele pouiti ae: Zna, sine, ada Bog zatvori jedna vrata, uvije otvori druga! Reci mi, dale, gdje ti stanuje baa! Dotor je samenjen od bijesa. Grubo otresa mulinu ruu s ramena, oree se na pet i i trom naputa damiju. Do jurim za njim, ujem ao bijesno psuje. Proleti pizdun! sie. Uvalio bi mi se bai! Samo nea proba! Razmotat u mu turban s naazne tive i njime ga zadaviti! Kada bi ahova tajna policija SAVAK saznala za njegovu zbiru zabranjenih njiga, Dotor bi zavrio na viegodinjoj robiji. Zato mu jednom, naon povrata iz njiare, g ovorim o tome ao je i moj otac svojedobno srivao zabranjene njige u malom s rovitu oje je imao u ormaru. Kad mi je bilo est godina, SAVAK nam je upao u uu, aem. Mama ih je na dvorinim vrati a pouala zaustaviti, ali samo su je odgurnuli. Tata je itao u radnoj sobi, ali a d je zauo omeanje, bacio je njigu na pod i pobjegao. Ja sam je, nita ne mislei, po upio, uao u srovite i zatvorio za sobom vrata. Nemam pojma zato, moda zato to je ta ta to srovite nazivao 'naom malom tajnom' i traio od mene da se zaunem da ga nio me neu spominjati. Potanut smijeom na Dotorovu licu, nastavljam: Agenti su neoli o sati pretresali uu, ali nita nisu pronali. Otili su praznih ruu, a tata otada z abranjene njige vie ne dri u ui!. Dobro da se nisi uguio u tom srovitu, suosjeajno i s divljenjem napominje Dotor. Pa i nije bilo tao strano, odvraam. On sida naoale, njeno mi sputa ruu na rame i toplim glasom izgovara: Je li ti iada ito reao da ima ono neto? Vjerojatno sam izgledao potpuno zbunjeno jer me ve sljedee seunde zapanjeno pita: Niada nisi uo za ono neto? Odmahujem glavom . To je neprocjenjiva vrlina oju je zapravo vrlo teo jasno protumaiti, objanjava, no poazuje se u postupcima veliih ljudi. Obasipanje znanih i neznanih ljudi pretjeranim, ali ne osobito isrenim omplime ntima stari je iransi obiaj oji se naziva taarof, ali u Dotorovim oima tomu nem a ni traga. Ma, ba sam pravi velii ovje, mislim i crvenim. Potajno udim za prijateljevom zarun icom i jedva eam da bosao umijee primijenim na nosu neoga nasilnia. Vidjevi da mi je neugodno, Dotor brzo mijenja temu. Zna ao su uhvatili onu supinu, zar ne? pita me, mislei na supinu mladia i djevoja a oje je SAVAK uhitio zbog planiranja ahova ubojstva. Pretresali su jednu uu u p otrazi za zabranjenim njigama i pronali nacrte. Kimam glavom jer mediji ve tjednima najavljuju da e televizija prvi put u iransoj povijesti uivo prenositi suenje oje pobuuje velio zanimanje. Inae se uglavnom pra ve da oporbenjaci, poput lanova strane Tudeh, omunista i islamsih marsista ne postoje, ili im nadijevaju ozloglaen pridjeva harab-ari, nazivajui ih jo i subve rzivnim elementima, teroristima i ljudima oji su zbog politie spremni na svao jaa zlodjela. Iransi se narod slubeno priazuje ao beziznimno odan ralju svih raljeva: ahanahu Muhamedu Rezi Pahlaviju, SAVAK svao spominjanje politie oporbe smatra svetogrem ravnim nijeanju Boga, a mediji se, uspros svim uhienjima, muenj ima i nepreidnom guenju oporbe, dodvoravaju ahu ao da je sve divno, jer ivimo u s lici i prilici demoracije. Kau da e lanovi supine uivo na televiziji plaui moliti oprost, aem. I da e ih a lovati, ao bi ispao blag i milostiv. Dotorovim licem prelijee udna, gotovo podrugljiva grimasa, a zatim odmahuje glavo m i ae: Velii bi se metar sa svojim cirusom mogao prilino iznenaditi!. Vraajui se u uliicu, nailazimo na Ahmedovu bau. Izgubljeno lunja, unosi nam se u l

ice i ljubazno zapituje: Jeste li vidjeli mojega mua? Dotor i ja se znaovito pogledavamo. Mu joj je umro prije dvije godine. Ne, nismo ga ve dugo vidjeli, bao, odgovara Dotor. Moemo li vam ao pomoi? Baica se narato zamisli. Ba udno, ae. Nito ga nije vidio otad smo ga prije neolio godina poopali. Jesam l i vam ve priala ao smo se upoznali? Obojica smo priu uli ve tisuu puta, ali uz smije odmahujemo glavom, pa nam ona jo jedanput govori ao su se upoznali na primanju u ameriom veleposlanstvu i da se on odmah zaljubio u nju, iao je u to doba ima o etrdeset i tri ene. Od svih se rastao te se oenio njome i bio joj je vjeran sve d o nije poginuo spaavajui mau iz poara. Krasna pria, bao, ae Dotor. Sigurno vas je silno volio. Bio je hrabar i brian ovje Da, bio je jao hrabar, ponavlja baa, gegajui se niz ulicu. I brian, da. Sputamo pogled i priguujemo smijeh jer obojica znamo da Ahmedov djed niada u ivotu nije bio u ameriom veleposlanstvu, da nije imao etrdeset i tri ene te da, pogotov o, niada ne bi stavljao ivot na ocu zbog mae jer ih je mrzio iz dna due. Istoga se dana za veerom u ui mojih roditelja ouplja supina obiteljsih prijate lja i roaa, ne bismo li svi zajedno gledali suenje na televiziji. Kua je puna uzbu ranog amora, a na ulici u trenutu ada sudac batom najavljuje poeta procesa nem a vie ni ive due. Optuenici se jedan za drugim redaju na postolju. Veina ih priznaje rivnju i moli a hovo pomilovanje, a svai svoju izjavu ita iz pomno pripremljenih materijala u o jima se ah i njegova obitelj spominju samo biranim rijeima najveeg potovanja. Nei n aglas ridaju, zazivajui raljicu, maju naega naroda. Pomozite svojoj djeci, oprostite im!, plaui prelinje jedna ena. Maja ste, smilujte s e i mojoj djeci! Zbog prizora na malom eranu nervozno podiem ruave i usnicama se oslanjam na sti snute ae. Na svaom se optueniom licu ocrtava suzdran jad: veina je vidljivo uasnuta , a nei su duhom potpuno odsutni. Voa supine, mladi po imenu Golesorhi, ustaje posljednji i prilazi postolju za svj edoe. Ime mu u prijevodu znai crvena rua, a zbog ljubazna lica, srednjega stasa, ja e eljusti i gustoga bra slian je mladom Masimu Gorom. Sida janu, polao zavre ruave i zatim stupa na postolje. Ovaj je sud nezaonit, vine, a aa mu tao snano udara o ogradu da svi zapanjeno po saujemo. ah je tiranin, amerii slugan i zapadnjaa marioneta! Zastaje mi dah, gutam nedle, uspravljam se i nervozno sputam ruave. Zra u pros toriji samo to nije zaisrio. Kao se ne boji smrti? mrmlja jedan oev prijatelj. Jo e ga veeras nasmrt izmuiti. Kli ma e mu upati note i polao sjei prste na nogama i ruama. Zbog prijeog pogleda oji mu dobacuje moj otac osvre se po sobi, primjeuje da su sve ene oblivene suzama i naglo umune. Sudac nareuje Golesorhiju da uti, ali on se ne obazire. Vi, asni sue, idite doavola! ae uzdignute glave. Zapamtite ovoga ovjea, narode! vi ga, amo god rene, prepoznaju ao unoga ljubimca najveega ivueg ditatora! Bilo je i vrijeme da se neto suprotstavi tim gadovima, ape moj otac, pomno pazei da ne gleda prema meni. No nije ni potrebno. Srca su nam u tom trenutu povezana na petom, ali nerasidivom strunom. Tao je mlad, jaue moja maja. Sigurno mu nije vie od trideset. Jadni njegovi roditel ji, jadna njegova ena! Sudac ipa uutava Golesorhija i prijenos se naglo preida. Eran se na neolio trenutaa zacrnjuje, a zatim oivljava, ali uz reprizu amerie sapunice Gradi Pejton . Bez pozdrava se povlaim na rov, znajui da ondje neu nai Ahmeda oji e zacijelo itavu veer tjeiti obitelj oreui sve na alu, imitirajui sudionie i izazivajui salve smijeha Zalapam njigu ad se na obzoru ve javlja dan i uz uzdah ustajem. Nadao sam se d a u itanjem odagnati Golesorhijevu silovitu tiradu, ali ao da itam rijei stranog mi jezia. Ni opetovano mi zurenje u ve proitane reenice ne moe otjerati odje njegova glasa iz misli. Na prozorima u susjedstvu nema svjetala, ali znam da nisam jedi ni oji ne moe spavati. Idem u etnju ne bih li razbistrio um. Ruu zabijenih u depove oraam polao i odmje

reno, supljajui razasute misli, a onda mi odjednom pozornost privlai obris muarca . mugne roz snop uline rasvjete i zastaje pred zidom na oji oito namjerava neto za lijepiti. Na glavi mu je apa, a u ruci antica u oju grozniavo umae ist, crta n a zidu prozirno X i zatim na nj prislanja ovei omad papira. Brzo nestaje niz uli cu, a ja se uljam prema zidu, ne bih li razabrao to je nalijepio. Imam to i vidjeti . Posred plaata stoji crvena rua. Golesorhi, apnem naglas i odmah ruom porivam usta jer rije odzvanja ulicom. ovje s istom zapanjeno se oree i u tom trenutu spazim da mu je lice premazano crnom bojom i da mu se na oima cale naoale. Dotore? proapem iljei. Zastaje u pola poreta i obojica na trenuta gubimo dah. U oima mu se strah omea s ajanjem, strau, ljutnjom i taj trenuta traje itavu vjenost. No onda on bez rijei pojuri, a ja ostajem sam sa srcem oje mi ritmom prati uzburane misli. Ujutro se etvrt budi oblijepljena crvenim ruama. Svi pitaju: To ih je postavio?. to to znai? pitaju se nei. Aaaa, Crvena rua, s razumijevanjem dodaju drugi. Neto ae: Crvena je boja ljubavi!. I boja rvi, mislim, a ad se sjetim opasnosti ojoj se izloio moj prijatelj, pod grlom mi se srce sudari sa elucem. Saznaju li u SAVAK-u da je to njegovo djelo, gotov je. Dotor mi se te naon pet dana pridruuje na rovu. Sluaj me, govori nemirna pogleda. Putujem i nee me biti neo vrijeme. Kamo ide? pitam ga suhim, prilino nezadovoljnim tonom. Na sjever, u jedno mjesto uz Kaspijso jezero. Idem s olegama s fasa, odgovara b rzo. Nita posebno, idemo svae godine. U sjeanje prizivam protelo ljeto. Niamo nije putovao. Lae, i to me ljuti. Sigurn o to primjeuje jer brzo nastavlja s objanjenjima. Moramo pouiti seljae, ae. Uit emo ih itati i pisati, pouavat emo ih zdravstvenoj , pomoi im pri opanju bunara i navodnjavanju zemlje. Ti to ozbiljno? planem. Vlasti sumnjie svaoga to se bavi tavim stvarima! Iznenaen je mojim rijeima i estinom. Kad se vratim, oenit u se Zari, dodaje mirnije i prvi me put naon dolasa na rov g leda u oi. Moram se smiriti. Jao je volim! Prenem se od spomena Zarina imena i njene ljubavne izjave. Zaboravljam nepromiljen u paradu lude hrabrosti, a srdba u meni topi se pod toplinom njegova smeeg pogleda . Ona zna? pitam. Ne, odgovara. Nea to ostane meu nama, moe? Moe, aem, pravei se da mi srce nije probola otra bol. Naon onoga na televiziji prije neolio dana, ae mi mislei na suenje Golesorhiju, sh vatio sam da zbilja ne mogu ivjeti bez Zari. Oi mu se pune suzama. Golesorhi je jeda n od najboljih ljudi oje poznajem, a smanut e ga ao obinoga zloinca. ustro brie suz e s obraza i dodaje: Vrijeme je..., a zatim zastaje. Vrijeme za to? pitam. Duboo uzdie i roz smijea mi postavlja sljedee pitanje: Od svega to ljudi imaju, to je najvrednije? ivot, odgovaram bez imalo ustezanja. Smije se i odmahuje glavom. Vrijeme, ae. Vrijeme je ono najdragocjenije to imamo. Polae mi ruu na rame i dodaje: rijeme je da prestanemo gubiti vrijeme. 'Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie, ve o brnuto, njihovo drutveno bie odreuje njihovu svijest.' Zna li to je to reao? Karl Marx, aem i on se opet smjea, ali ne potvruje. Tavo me razbacivanje citatima podsjea na obje moje bae oje ba sve, pa i najgora stradanja, pripisuju Bogu, a onda ne znaju objasniti zato Bog ini tave nezamisli ve grozote. Odmah riom grizem ou izmeu aiprsta i palca jer se tao, au, ponitavaju bogohulne misli i Bog ti oprata, a ne rui ti rov na glavu. Dotor iz depa izvlai njigu Obad i prua mi je.

Za tebe, ae. Samo, pazi! Za to se dobiva barem est mjeseci zatvora. Guram je u unutarnji dep jane. To e mi postati najvrednije to imam, aem, nastojei pririti stid zbog tajne udnje za ari, iao sam uvjeren da se vidi iz aviona. A ad je o plaatima rije... zapoinje Dotor pognute glave. ________________________ Citat iz djela Karla Marxa Prilog ritici politie eonomije Roman englese spisateljice i glazbenice Ethel Lilian Voynich iz 1897., govori o mladom englesom revolucionaru u Italiji. Roman je bio iznimno popularan u SSSRu, doivio je neolio eranizacija, adaptaciju u operu itd. Preidam ga. Nemam pojma to ih je stavio, ali ba su dobri! Podie glavu i zamiljeno me gleda preo gornjega ruba naoala. Eto vidi, ae. To je ono neto. 4.Savuun

Iz razloga potpuno neshvatljivih odraslim ljudima, po etvrti se poput epidemije p roirila psina u ojoj linci zvone ljudima na vrata, a zatim bjee. Najee se tao zaba vljaju u asnijim popodnevnim satima, ada je manje ljudi na ulici i Ahmed i ja uvjereni smo da to ine djeca iz nae ulice. Moja mama, naravno, misli da su djeca i z ulice predobro odgojena da bi se bavila tavim stvarima. Moj otac, pa, jednoga popodneva, do se vraa ui, susree Ahmedova petogodinjeg brat a pred vratima Iradeve ue. Zdravo, Aboli, smijei mu se. to radi? Moete pozvoniti Iradu na vrata? nevino zatrai Aboli. Ja ne mogu dosegnuti. Tata pristaje i zvoni, ali im se zvono oglasi, Aboli ga zgrabi za ruu i vie: A sad bjeimo! Te tada, shvativi to je uinio, tata podie Abolija na rue i tri ui. Ahmed i ja sjedi mo u dvoritu u trenutu ada utrava roz vrata, s tresom ih zatvara i oslanja se o njih, jedva hvatajui dah. to je bilo? zapanjeno ga pitam. Krato baca pogled na Abolija i zatim prasne u smijeh. Te ada se smiri, ispria nam to se dogodilo i, ada zajednii grohot napoon jenja, ponovno podie Abolija sa zemlje i ae: Ima sree to si tolio slada, mali!. Irad sutradan smilja, po njegovu miljenju genijalnu, spravu protiv ulinih zvonjaa. Sas oji se od cjevice povezane s pumpicom za vodu, a montira se iznad vrata tao da j e nito ne vidi. Trebala bi poprsati svaoga to pozvoni na vrata. Postavlja je u ranim popodnevnim satima, nadajui se da e barem dva do tri puta tjedno na taj n ain uhvatiti mangupe. Izum, meutim, niada ne proradi i svi derani ostaju suhi. esto prieljujem da smognem hrabrosti i napoon Ahmedu aem za Zari. Da je samo oj u godinu mlaa i da nije zaruena za Dotora, priao bih mu o njezinim plavim oima, vra golastom smijeu, predivnoj bradi i jagodicama. Reao bih mu da me njezin hod izl uuje, da ostajem bez daha ada god progovori i da nepreidno mislim na nju. Kada bih bio siguran da e mi to dati dovoljno snage, zanemario bih gaenje i popio itav v r majina motornog ulja te se napoon povjerio najboljem prijatelju. Postaje mi sve tee sluati Ahmedove prie o Fahimi. Suvie me podsjeaju na Zari. Pritom ne pomiljam na ses. Ne elim je oaljati tavim mislima, a i umro bih od rivnje i stida. Zamiljam je sretno udanu za Dotora i s oporom djece te se mirim s ulogom blisoga obiteljsog prijatelja. No nagovaranje Ahmeda na pobunu protiv Fahimine obitelji zagoralo mi je tu matariju, iao znam da ne mogu uiniti isto to i on. Prvo , Zari voli Dotora. Drugo, nisam hrabar ao Ahmed. Tree, zbilja ne bih tavo to m ogao napraviti genijalnom tipu ao to je Dotor. Ponead se, meutim, pitam u to bi se pretvorio moj i Zarin odnos da nam Dotor niada nije uao u ivote i, svai put ad na to pomislim, nagonsi grizem ou izmeu aiprsta i palca. inilo mi se da u do raja ivota uvati slatu tajnu i da je niada niome neu otriti, ali jedne veeri na rovu, do Ahmed pria, a meni pogled luta po zvijezdama oje n avijetaju ljetnu no, odjednom ga preidam.

Otrit u ti jednu tajnu, aem. O tebi i Zari? pita ao iz topa. Molim? Otad zna? Otad znam da mi je najbolji prijatelj zaljubljen? ceri se. Pa, vjerojatno otad sa m primijetio da se svai put u prisutnosti odreene mlade dame uznemiri, ili da je ni u ludilu ne moe pogledati u oi. Osim toga, ad nam je jednom, naon utamice, do nijela ledeni so, aa u ruama tresla ti se ao luda, sjea se? I da, ovo mi je najdr ae, ada te jednom pitala olio je sati, pogledao si na sat i reao: pet minuta do rua. Smije se, a ja sagibam glavu. Jo jedno uvije radi, ae. Svae veeri najveu i najsjajniju zvijezdu naziva po njoj. Doista? Pa zar niada nisi primijetio da ja zvijezdu do nje uvije nazovem po tebi? Odmahujem glavom. I onda mu napoon sve aem. Cijelu me no slua do govorim ao Zari hoda, do mu op isujem njezine jagodice i bradu, do mu govorim o njezinim oima, o svojim snovima , o tome ao me mui grinja savjesti i ao se stalno trudim da o njoj ne razmiljam na nepristojan nain. No, ne govorim mu o Dotorovim planovima o enidbi. Ne rim ob eanje dano prijatelju. Ahmed me slua puei i nudi me cigaretom. Najradije bih popuio itavu utiju, ali bojim se oca i njegova prijeornog pogleda. Kada si shvatio da je voli? pita me. Mislim da je volim otad znam za sebe, odgovaram pognute glave. Ali te zbog tvoje prie s Fahimom postao sam toga svjestan. Dugo utimo i Ahmed uranja u misli. Zdvojan nad dvojbom trebam li Zari izjaviti lj ubav ili ne, uzbueno ga pitam misli li da sam lo ovje. to ti je, zaboga?! smije se. Pa, zna, zbog Dotora i svega toga, mucam. On nam je... on nam je prijatelj, a... a mi tu sjedimo i priamo o njegovoj zarunici. Mislim, ne priamo mi, nego ja. Uas! Ahmed se opet smije i odmahuje glavom. Sutradan mi Ahmed ae da Zarin estogodinji brat Kejvan gradi pseu uicu. Zato? Nabavit e psa? pitam. Ma, ne. To mu je olsi zadata za ljetne praznie. Vano me pogledava i slutim da mi se loe pie. Zato me tao gleda? pitam. Kaav si u stolariji? Smijem se jer nemam ba niavog smisla za tave poslove, ali Ahmed ipa zvoni na Zarina vrata i prije nego to se uspijevam snai, ve smo u dvoritu i pomaemo Kejvanu. Z arini su roditelji, ao i svaoga dana, na poslu. Zajednii ve vie od dvadeset godi na vode restoran u susjednoj etvrti. Gubim usredotoenost svai put ada Zari izie u dvorite i stid me zbog toga, pa Ahme du aem da mi sve to postaje odvie sloeno. Ne samo da zabijam no u lea Dotoru, nego jo i glumim prijatelja nevinome estogodinjau, samo da bih bio u blizini njegove se stre. Ahmed mi odgovara nea se smirim. Zari je odjenula usu plavu majicu i crnu sunju s cvjetnim uzorom. Vlana joj je osa uredno zaeljana i nenametljivo je naminana. Odvie sam uzbuen i prestidljiv da bih je pogledao u oi, pa se svai put ad izlazi i zapoinje razgovor s nama toboe b avim dasama i potpuno mi nepoznatim alatom. Kada mi pa oree lea, zurim joj u na dlatice i tanana zapea te primjeujem da su joj rue prerivene sitnim, bijelim dlaic ama. To me tolio uzbuuje da mi oa postaje pretijesnom, a i pod njezinim blagim, mirnim i nasmijanim pogledom. Tao bih je volio voljeti, saviti joj rue oo uza noga strua i priviti je uza se. Ne mogu to vie podnijeti. Sreem pogled i miram n e bih li odagnao taj prizor. Nudi nas hladnim soom i zahvaljuje to pomaemo njezinu bratu. Zbog zbunjenosti dob ar dio soa izlijevam sebi na prsa. to je? I prsa su ti edna? zadiruje me Ahmed. Pravi se da ne vidi pogled oji mu ljutito dobacujem, a Zari se smije i ae: Ma, pusti ga! Jadniu je vrue i edan je!. Zatim se vraa u uu, a Ahmed mi ae: Ne sida pogled s tebe!.

Nije me ni pogledala! Ne zna ti ene. ini ti se da te uope ne gledaju, a zapravo ti prate svai poret. Moza im je ao radar. Vide te i ada pojma nema da si im na nianu. Osim toga, ne budi tao srameljiv! Popriaj malo s njom ada opet izie! Naon neolio minuta Zari ponovno izlazi, sjeda uz rub bazenia, umae prerasna sto pala u vodu i otvara njigu. Hajde, idi tamo i razgovaraj s njom, ape mi Ahmed. Neu, otro odbijam. Daj, idi! Neu. Nemogu si, ae i obraa se Zari. to to ita? Savuun. Autorica je Simin Danevar. Ahmed mi se oree, toboe zapanjen. Zamisli, Paa! omiljena njiga! Zatim se obraa Zari: To je njegova omiljena njiga!. Ubit u ga. Uope je nisam proitao. I? Kao ti se svia? pita me Zari. Pa, Simin Danevar zbilja je jedna od najboljih spisateljica, zbunjeno mrmljam i izb jegavam njezin pogled jer bih od njega zauvije izgubio dah. Ba je dobra. Zapravo, puno vie nego dobra. Jao je dobra. Kutom oa vidim da Ahmed odmahuje glavom. Zari me pozorno slua. I njezin mu isto, nastavljam. Delal Al-e Ahmed je isto tao dobar, moda a i vie do Ma, puno, puno vie dobar, nadovezuje se Ahmed.

___________________________ Jedna od najpoznatijih spisateljica u perzijsoj njievnosti, cijenjena osobito po romanu Savuun iz 1969. i po priama u ojima govori o poloaju ene u iransom drutvu. Istanut iransi njievni, izrazito politii angairan. Hou rei, ne vie dobar, nego bolji. Moda je jo i bolji od nje. itam sve to to dvoje na Shvaam da lupetam, pa se naglo zaustavljam. Da, odgovara Zari. I ja volim itati sve to napiu Danevarova i Al-e Ahmed. Vraa se n Pogledom poruujem Ahmedu da u ga razbiti im ostanemo nasamo, a on mi namiguje. Popodne dovravamo uicu, a na odlasu naujem ao Zari govori Ahmedu: Nema problema, to god eli. Bilo bi mi drago!. O emu ste to priali? pitam ga ljutito ad smo izili na ulicu. Pitao sam je hoe li te poljubiti i rela je da bi joj bilo drago. Ma, svinjo jedna povarena, napadam ga, a on mi izmie i bjei prema ui. Nisam ja riv to si tao zgodan da te jednostavno mora poljubiti! Zaepi! viem do trim za njim. Zbog tebe sam ispao prava budala! Kao sam mogao znati da uz sve one jebene njige oje si proitao ba Savuun nisi proit ao?! dobacuje mi i osvre se, pazei da ga ne dostignem. Koji si ti pizdun! psujem i pouavam ga utnuti nogom. Razbit u te zbog ovoga! A to emo sa zaletvom svetom bratstvu bosaoga pobratimstva? zadiruje me do nestaj e za vratima i tresom ih zatvara. Neolio trenutaa stojim zadihan, znojim se i bjesnim. A s druge strane zaujem: Je li Al-e Ahmed zbilja i vie nego vie dobar pis ac od svoje ene? Kolio god sam bijesan, padam na pod od grohotnog smijeha. Zima 1974. Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran Znam da sanjam, ali ne znam gdje mi tijelo spava. Mislima sam na livadi sa Zari, Fahimom i Ahmedom, besciljno trimo uoolo, malo jedni prema drugima, malo jedni od drugih. Zari zastaje, naginje glavu u stranu i smijei mi se. Vjetar joj podie i rasplie osu ba ao i visou, zelenu travu oja nam golica oljena, a ja joj pril azim i privijam je uza se. Podiem je u zra pa se vrtimo, a Ahmed, vidim, isto ini s Fahimom. Kroz vjetar ujem Dotorov glas ao recitira stihove pjesnia Rumija. Sretnog li asa do zajedno smo ti i ja U tijela dva, al' duhu jednom, ti i ja.

I ptice u raju do ljubav nam liu, U smijehu smo radosni ti i ja. Dotorov li nestaje u daljini, Zari me gleda, naginje se i ljubi me u usta, a z atim ustaje, pa ona i Ahmed odlaze za Dotorom u umu. Fahima i ja neutjeno plaemo. Tihim mumljanjem roz bijeli um sna Rumijeva se pjesma pretvara u uplju, ritmiu ma ntru: Da mi je pua, ja bih je podig'o, Da mi je masa, ja bih je nosio, Da bol me snae, ja bih je sario, Da srce imam, ja bih ga darov'o. Silom otvaram oi i opet sam u olicima. Jabuolia sjedi poraj mene, ali licem j e orenuta prema starcu na drugom raju sobe. Znam da sam upravo neto sanjao, ali slie mi izmiu poput svile pod prstima. Vode, apem. Oree se laganim i smirenim poretom, ali u svijetlim joj oima zapazim isru. to si reao? pita. edan sam, zarijetim. Pomno mi ispituje svai uta lica, a onda apue da e se odmah vratiti, pa nestaje. Za neolio se trenutaa pojavljuje s vrem vode i aom. Jao si edan? pita me. Da, jao sam edan. Natoi punu au vode i sputa pogled prema mojoj pogrbljenoj prilici u stolcu. Evo, uzmi, prua mi au. Grabim je i praznim u jednom dugom gutljaju. Licem joj se razvlai topao osmijeh i na trenuta mi se ini da joj se oi pune suzama. Nemam pojma zato. Gdje sam? pitam. Tu si, njeno mi odgovara. A to si ti? Zar ne zna? zadiruje me. Svi me poznaju, a i ja. Znam da si Jabuolia, aem i slabano se nasmijuljim. Ona se glasno nasmije. Bole me rebra, aem. Znam. Ali nita nisi slomio, ne brini se! Sputam pogled. Zato imam opeline po ruama? Jabuolia ne odgovara. I itavo vrijeme sanjam grozne stvari. Neoga ovjea zlih oiju. To je taj? Na spomen snova neto se u meni lomi, iz utrobe polazi bujica, pa zaplaem. Jabuolia sjeda i grli me. Plai, duo, plai! Zato plaem? pitam je i odmiem se, traei odgovor u njezinim oima. Zar se niega ne sjea? zaueno me pita. ega bih se trebao sjeati? Naslanja se i lagano ljulja u stolcu. Nije vano, umiruje me. Samo zatvori oi. Ne treba ti razlog za pla! 5.Ljeto 1973. Teheran Pod trenjinim stablom Ahmed i ja stojimo na ulici i gledamo ao Irad maloj supini poluzainteresiranih linaca poazuje svoj najnoviji izum, ad se poraj nas odjednom pojavi Fahima. Smijei nam se i namiguje, a zatim zvoni na Zarina vrata. Zari joj otvara, pa se grle i ljube ao stare prijateljice i ulaze u uu. Iznenaeno pitam Ahmeda poznaju li se njih dvije. Zeza me, ae. Pa, ao sestre su! Otada? Od danas, odgovara roz smijeh. Zatim mi objanjava da e Fahima od danas do raja lje ta svaoga dana dolaziti Zari. Sjedit emo uz houz i brbljati. Ide? Kamo? Daj, doi! Tri ui, a ja ga pratim uz stube do rova.

Kamo idemo? pitam sav na iglama. K Zari, ali neu da nas susjedi vide. Zna da traaju, a to ne bi bilo dobro za cure. Kao si uspio nagovoriti Zari? Reao sam joj da u dovesti tebe. Lae, aem, a srce mi je gotovo isoilo. Da, smije se. Trimo do Ahmedova rova, saemo na moj, pa na Zarin, a tamo nas ona ve ea i, do mi srce u prsima bubnja od uzbuenja, uz smijea nas pozdravlja i uvodi u uu. U dvoritu sjedamo na crvenu prostiru poraj houza pod trenjinim stablom, pa Ahmed , Fahima i Zari razdragano brbljaju. Ja utim, sjedim i promatram ih. Ne razabirem rijei niti ijednu mogu izustiti jer sam obuzet rivnjom, stidom i uzbuenjem. Ni u najsrivenijim matarijama niada Zari nisam doivljavao ao ita vie od predmeta bojal jive i suzdrane udnje, pa mi se ostvarenje a samo djelia toga matanja ini potpuno bes mislenim. S druge strane, tjeim se, sve to ionao nita ne znai. Samo se malo zezamo. Nema u t ome doista niega loeg. Zari e se ionao za oji mjesec udati za Dotora. Ljeto nam se pred nogama prostire poput praga izmeu mladenatva i odrastanja: ja u za godinu d ana u Ameriu, Zari i Dotor zapoet e zajednii ivot, a Ahmed e se oeniti Fahimom. Sve e biti potpuno druije. Zato onda ne bih neo vrijeme potpuno nevino uivao u drutvu nee lijepe djevoje? Ahmed i Fahima sjede jedno do drugoga, a Zari mi je tono nasuprot. U ranim poslij epodnevnim satima donosi nam ledene napite, a poslije, ada ega poputa, vru i slad a lahidansi aj, najbolji crni aj na svijetu. Ahmed i Fahima divan su par. Fahima je prelijepa ena, iao joj to niada ne bih r eao jer nije pristojno prijateljevoj djevojci govoriti da je zgodna. Dugu crnu osu ljupim poretom glave stalno zabacuje preo lijevoga ramena, gotovo sve to ae zvui ao pitanje popraeno znatieljnim pogledom, a svima se obraa s toplinom i oso bno, ao da su joj ve godinama najbolji prijatelji. Nosi crne trapez-hlae i svilen u bijelu bluzu. Savreno joj pristaju i, sve u svemu, jao mi se svia. Zari i ja nismo ba na istoj valnoj duljini. Dotor joj oito jao nedostaje jer sta lno pria o njemu. Otiao je zbog neog projeta za faultet, ae. Projeta za faultet? A menije reao da e raditi sa seljacima. Zajedno smo od samog roenja, ae. Roditelji su nam se meusobno zavjetovali da e im se jeca vjenati ao bi, na taj nain, njihovo prijateljstvo zauvije trajalo. Oho! Pa nisam to znao, isreno je iznenaen Ahmed. Sva srea to je ispao superovje jer bi mi inae na taav dogovor bilo teo pristati, do aje Zari. Dogovoren bra?, javlja se u meni posprdna misao. Kao to da Dotor, jedan od n ajrevolucionarnijih inteletualaca u etvrti, pristaje na tave besmislene i zatuc ane obiaje? Ahmed mi namiguje, podie obrve i ima glavom, ao da mi ita misli i slae se s njima . Promatram Zari do govori. Zbog njezinih ruiastih usnica, siunih ua, svilenastoga i svjeeg tena, lice mi gori od udnje. Govori tihim, duboim i samouvjerenim glasom oji svojom zrelou pomalo odudara od njezina lia, ali u mojim je uima jednostavno savren. Kada se nagne naprijed, pogled mi odluta do djelia prsa oji joj proviruje roz izrez na bluzi, ali istoga se trenuta sjetim da upravo zurim u Dotorovu curu i tonem u grizoduje. Do govori, uglavnom gleda u mene, ali prilino je suzdran a. Ahmed je pa opsjednut novom vijeu. Dogovoren bra? negoduje ispod glasa i zatim se oree Fahimi. Zato se vas, cura, ro ditelji tao pouavaju otarasiti? Joj, daj uti! odgovara Fahima roz smijea. Zari se vraa i u alice oje je donijela iz uhinje nalijeva aj, a zatim Fahimu i Ah meda pita ao su se upoznali. Svaog sam je dana pratio od ole do ue, ae Ahmed. A ti si znala da te prati? Svi su znali, odgovara joj Fahima i pria o Ahmedovoj javnoj ljubavnoj izjavi naon t o su joj namjestili prosca.

Zari se smije. Pa, ba si to dobro napravio, ae i tapa Ahmeda po ramenu. estitam ti! Zatim pita Fahi A to tvoji roditelji au na to to je napravio?. Nije im drago. Neugodno im je. Proevi roditelji vie ne razgovaraju s njima. Ahmed se, ad to uje, isprsi, ne bi li poazao pregolem ponos zbog svojega postig nua. Fahima ga razdragano udari po nadlatici. A misli li da bi tvoji roditelji pristali da se vas dvoje... Zari ne dovrava pitanje jer oito nije sigurna avi su Fahimini i Ahmedovi planovi. Pa, zabranili su mi da se viam s njim, tuno odvraa Fahima, no onda se razvedri. Ali, ada ga bolje upoznaju, poludjet e za njim, sigurno. Posee za Ahmedovom bradom i stie je meu prstima: Daj ga pogledaj! To ga ne bi volio? Zari i ja se smijemo, a Ahmed crveni. Do te jo pratio od ole do ue, jesi li prieljivala da ti se obrati? pita Zari naon neolio trenutaa. Fahima se malo zamisli i onda ae da nije. Nisi? Zbilja? iznenaeno e Ahmed. Nisi eljela razgovarati sa mnom? Bojala sam se za tebe. Nisam htjela da nastrada, tiho mu odgovara Fahima. Kad su te moja braa tula, bilo mi je ao da mi neto upa srce. Oi joj se pune suzama. Gledam Zari. Grize donju usnicu i smijei se, a Ahmed ponovno crveni. Tada upire p rstom u mene i obraa se Zari: Imali su sree da se moj prijatelj nije umijeao. Sigurno zna da je super-bosa, zar ne ?. Zari odmahuje glavom. Bosa? Malo sam nabijao po vrei, pa sam sada odjednom bosa? Fenomenalno bosa, nastavlja Ahmed. Udara bre od svih oje poznajem. Neugodno mi je zbog nezasluenih omplimenata, pa pouavam promijeniti temu, ali Ah med se ne da. Uostalom, otac mu je bio bosai prva tee ategorije. Ima dobre borbene gene. Napoon mu uspijevam upasti u rije, pa pitam Zari: Znai, ti i Dotor poznajete se ve godinama, je li tao?. Da, odgovara do dijeli alice s toplim ajem i opet se obraa Ahmedu i Fahimi: Divim se ljudima poput vas. Oduvije me zanimalo ao je to ad se dvoje potpunih stranac a jednostavno sretne i zaljubi jer od mene se, otada znam za sebe, oeivalo da b udem zaljubljena u Dotora!. Oeivalo se da bude zaljubljena? pitam se s gorinom. Ubacuje ocicu eera u usta i, gledajui Fahimu, polao pijuca aj. Uvije me zanimalo ao uope doe do toga, ae. Mislim, ao i zbog ega se dvoje potpunih stranaca uspije zaljubiti? Kao zna da si dobro odabrao? Fahima gleda Ahmeda, a on slijee ramenima. Ne zna, ubacujem se ao da sam to zna aav strunja za ljubavna pitanja. U dogovore nom brau oslanja se na mudrost starijih i isusnijih, a u ljubavi poput njihove oslanja se na intuiciju vlastita srca. Da me mama sada uje, vidjela bi da nisam ba tao povuen ao ona uvije tvrdi. Ali uope nema sumnje da bi to pripisala blagotvornom uinu motornoga ulja. Ahmed mi se smijei i namiguje. Intuicija vlastita srca, ponavlja Zari s isrom u oima. Svia mi se to. Intuicija vlas tita srca. Moma se zbilja zna izraavati, hvali me Ahmed, ali istog mi trenuta dobacuje pogle d u ojemu vidim da mi se loe pie. Rijei su mu poput predivno sladanih vinjeta bez imalo ustezanja povezanih strunom lica i vremena. Taj nee doivjeti enidbu s Fahimom. Zari ga neo vrijeme promatra, ao da pouava douiti to je htio rei, a zatim se or ee Fahimi. Preputanje intuiciji vlastita srca sigurno je mnogo uzbudljivije nego oslanjanje n a mudrost starijih i isusnijih, zar ne? ae, oito mislei na to ao je Fahima u pos ljednji tren izbjegla dogovoren bra. Da, jest, veselo e Fahima. Podsjea me na holivudse filmove, ae Zari. Upozna neoga, povjerava mu se, upoznaje .. sve mi to zvui jao romantino. Ali i opasno! S Dotorom tao neto nisam osjetila .

Nisi? pita Fahima. Ne. Jo smo se ao djeca igrali zajedno, objanjava Zari. Sada ga, dodue, viam samo neo io puta tjedno jer je stalno neim zauzet, a i dolazi samo ada su mi roditelji od ue jer nee da ljudi svata priaju. U tome je dosta staromodan. Mislim, naa je veza u mnogome dobra, ali vaa je ao iz romana. Po zbunjenom meoljenju shvaam da joj nije ba ugodno priati o Dotorovim posjetima, ali ne mogu douiti uznemiruje li je to to ga prerijeto via, ili joj se ne svia zam isao dogovorenoga braa. Fahima se smjea, a Ahmed mi opet namiguje. Tono znam to misli. im ostanemo sami, rei e mi da Zari zapravo uope ne voli Dotora i da je taj bra najobinija namjetalja. Naglasit e i da je rije o obiaju ojemu bi se obrazovan ovje, poput Dotora, morao oduprijeti iz moralnih razloga, jer, to bi ljudi mogli rei? Mlad i perspetivan in teletualac eni se djevojom oju su mu roditelji odabrali jo prije roenja? Zbog sv ega e me toga Ahmed zacijelo pouati nagovoriti na neto blesavo, poput glasnog izvi ivanja s rova ljubavne izjave Zari, a nastojat e me uvjeriti i u to da bi se Do tor trebao manuti od Zari i posvetiti se izbavljanju nae domovine iz ralja zaos talosti. Kasnije istoga dana Zari nam govori o svojim roacima i roditeljima. Maja joj je odrasla u Komu, jednom od najsvetijih iransih gradova i odgojena je u iznimno p obonoj obitelji. Veina Zarinih roainja s majine strane nosi ador , a jedna Zarina sest rina, oja je, ae, tolio lijepa da bi u Americi ili Europi sigurno bila filmsa zvijezda, nosi buru oja je preriva od glave do pete, ba ao i ene u Saudijsoj Ar abiji. Zari je naziva Masiranim anelom. Masirani aneo? pitam. Zvui ao super naslov za film. Ahmed i tu priliu isoritava da bi me pohvalio. Paa je gledao sve lasine amerie filmove, ae. iva je filmsa encilopedija. Zna sve umce, reisere i producente. Sigurno e i sam postati velii filma. Zari me gleda i pita: A ti bi htio postati filma? Da, odgovaram. Ba zanimljivo! Ahmed puca od ponosa. I ja volim amerie filmove, ae Zari. Ali Dotor ae da Hollywoodom vladaju idovi cion sti. Dodaje i da nije posve sigurna to je cionizam, ali da zna da nije nita dobro. Fahima na to ae da joj je otac olumnist u najveim iransim novinama, Kejhanu, i da je jo ao djea sanjao o tome da intervjuira Walta Disneyja, ali mu je onda net o iz redacije reao da je Disney cionistii agent. I ona priznaje da ne zna to j e cionizam, ali, olio uje, mora biti neto grozno! Ahmed se odmah oree prema meni i apatom me nagovara: Objasni im to je cionizam! Hajde, objasni im!. Mnogi efovi holivudsih studija zbilja su bili idovi, hvatam se na mamac. Zucer je b io idov, Meyer, Selznic... Ali nisam ba siguran da je ijedan od njih snimao filmo ve oji su uzdizali stvaranje drave Izrael. To bi, naime, bio cionizam. ovjee! toboe zadivljeno uzdie Ahmed. Odale ti to sve zna? Svai put od tebe nauim n vo! Mogu li dobiti au vode? pitam Zari u nadi da u tao uutati Ahmeda. _________________________ Plat, pelerina ili slino vanjso odjevno porivalo ojim nee ene islamse vjere ( posebice je est u Iranu) prerivaju sve osim lica. Za ador je arateristino da nem a ruava i da dosee do glenjeva. Porivalo za enso tijelo i lice, izraeno od guste tanine oja u potpunosti preriv a cijelo tijelo i lice, osim to se u predjelu oiju nalazi gusta mrea. Nose je nee ene islams e vjere, a posebice je esta u Afganistanu, Saudijsoj Arabiji te neim dijelovim a Paistana i Indije. Svai put ad Zari ode u uu da bi nam donijela neto za jelo ili pie, najradije bih se neamo manuo da Fahima i Ahmed mogu malo ostati nasamo, ali ne znam amo bi

h. Zari mi napoon nudi spasonosno rjeenje: doziva me iz ue. To je prvi put da me oslovljava imenom i ono u njezinim ustima zvui neao posebno, vano. Ulazim u uu i spazim je ao, leima orenuta uhinjsim vratima, guli naranu. Oree se i uz smijea mi ae da me pozvala zato da Fahimu i Ahmeda ostavimo malo na samo. Znam, odgovaram. Mogu li ti neim pomoi? Ne. Samo mi pravi drutvo. Vraa se guljenju narane. Zbunjen sam jer sam prvi put nasamo sa Zari i nemam pojma to bih reao. Kejvan ul azi u uhinju, pije vodu i odmah odlazi. Moda Irad i nije tao lo, mislim, prisjeajui se ao zuri u Ahmedovu sestru. Ba su lijep par, ae Zari. Slaem se. Lijepo od tebe to im pravi tu uslugu. Ma, sve za Ahmeda. Super je deo. Da, super je, potvrujem i ponestaje mi rijei. Slijedi duga i neugodna stana. Uvije si tao utljiv? pita me i preo ramena dobacuje smijea. Ne, obino nisam, aem, oajnii smiljajui to bih joj pametno reao o nainu na oji s zumijevam s ljudima, ali nita mi ne pada na pamet, pa ponovno tonem u tiinu. Postoji li neto poseban u tvojem ivotu? Ne znam to bih joj odgovorio. Zbog moje se utnje oree da vidi jesam li jo ondje, a onda se nasmijulji ada spazi da sam se zacrvenio. Ne treba ti biti neugodno. Samo sam neolio godina starija od tebe, moe mi sve rei. Naravno, ao eli. Da, postoji neto poseban. To mi se ini najboljim odgovorom jer potie daljnji razgov or. I mislila sam da postoji. Vidim da ste ti i Ahmed svae veeri na rovu, pa sam pre tpostavila da razgovarate o curama, ae, pa narato zastane. Sada znam da on tebi pria o Fahimi, ali to je glavna junainja tvojih pria? Strahovito sam uzbuen zbog pozornosti oju mi polanja, pa se nemirno osvrem, podie m rae u zra i meoljim se s noge na nogu, a ona me netremice promatra. Ne mogu ti rei, izgovorim napoon. Licem joj se razlijeva osmijeh. Ba si slada, ae i odlazi do hladnjaa te iz njega vadi jabue. A zato mi ne moe re Ne odgovaram. Sudjiv i srameljiv, zadiruje me. Cure oboavaju srameljive i udjive dee. Tajanstvene pove. Zna to? Odmahujem glavom. Volio bih da moja mama uje to djevoje misle o introvertiranima. Ma, mora mi rei, uporna je Zari. Zna ao ljudi postaju dobri prijatelji? Tao to se j dni drugima povjeravaju. Dale, reci mi! To je ona? Vraa se do mjesta na ojemu j e stajala ad sam stigao. Je li lijepa? Poznajem li je? ivi li u naoj etvrti? Daj, r eci mi to je! Poznaje je, proapem. O, super. Znai, mora da je iz ulice. Dobro je, dobro, sad ve napredujemo. I dalje utim. Ide u olu? nastavlja s ispitivanjem. Ne, ve je maturirala. Starija je od tebe? O, pa to je uvije zanimljivo. Je li lijepa? Najljepa na svijetu, izleti mi. Ima plave oi, predivnu bradu i jagodice. Primjeujem da je na trenuta zastala s guljenjem voa i bojim se da sam pretjerao. Ona je, naime, jedina djevoja iz ulice s plavim oima. Zvui rasno. A gdje ivi? pita me orenutih lea. Blizu, aem naon ratoga olijevanja. I to ti se od nje najvie svia? Naravno, osim izgleda, nastavlja neto ozbiljnijim tono m. Sve, priznajem. Podsjea me na svjeinu i istou snijega, na bistru i mirnu rijeu, na sv einu ie, na mone i velianstvene planine, na njeno i mirisno cvijee. Zari se oree i zuri u mene sa zbunjenim, ali vragolastim smijeom na usnicama. Iz oiju joj prti gomila pitanja. Pitanja oja ti poput munje pogaaju misli, u djeliu s eunde rasvjetljavajui sve, a zatim te u tami ostavljajui da se pita to si to zaprav

o vidio. Zna li Ahmed to je ona? napoon pita. Da. Jasno ti je, naravno, da u ga pitati, ae i prasne u smijeh, pa izlazimo u dvorite s hranom i piem. Osjeam se rajnje iscrpljeno i posljednjim se snagama trudim da mi zdjela s voem n e ispadne iz ruu. Zari pa na dvoritu izvlai tatin fotoaparat i Kejvanu poazuje ao da nas sve etvero fotografira raj houza. Svaome e izraditi jedan primjera, ae, da imamo uspomenu na ljeto u ojemu smo postali najbolji prijatelji. Te veeri u revetu jo jednom proivljavam svai trenuta proteloga dana, uljuujui i onaj u ojemu sam ispao zadnji idiot jer sam djevoju oju volim poeo usporeivati s rijeama, planinama i cvijeem. Jednostavno me pitala to mi se, osim izgleda, naj vie svia na njoj, a ja sam se rasoodaao s romantinim glupostima, ao budala. Tre bao sam rei da imamo slian uus, da su joj omiljene boje te i te, da voli jesti tu i tu hranu, spomenuti njezine najdrae njige i filmove. No, odjednom shvatim da ba i ne znam mnogo o Zari. Zapravo, ne znam gotovo nita. N e znam ao odabire prijatelje, ime se bavi u slobodno vrijeme, ni avi joj se l judi sviaju. Znam samo da je volim. Zar se svi tao zaljubljuju? Pitam se olio Ahmed zna o Fahimi. Vjerojatno ne mnogo. Znam da je moj otac prvi put spazio moj u maju ad se vraala iz ole i mjesec ju je dana pratio do ue prije nego to je su pio hrabrost da joj se obrati. Mjesec dana naon toga poslao je roditelje njez inima da je isprose. Potpuno sam zbunjen. Ljubav me obuzela i ivot oo mene ao da je stao. Vie nisam u stanju razmiljati ni o emu osim o Zari i pitam se ao odraslima uspijeva da isto dobno budu zaljubljeni i rade bilo to orisno. Bacam pogled prema Ahmedovu rovu, vidim da spava i ujem ga ao hre. Prilazim mu i budim ga. to je bilo? pita. Zari me pitala to mi se svia od djevoje u oju sam zaljubljen i nisam se mogao sj etiti ba niega, aem oajno. Samo me zbunjeno promatra. Negdje sam proitao da ljudi na Zapadu, u Americi i u Europi, dosta dugo zajedno iz laze prije nego to se zaljube, aem uzbueno. Jesi li to znao? Odmahuje glavom. Ali doista je tao. Vidio sam i u filmovima. Jao, jao dugo izlaze. a i do deset , dvadeset godina! ovjee! apue. A mi u Iranu samo neoga pogledamo i zaljubimo se. Dovoljno je da nam se cura nas mijei i gotovi smo. Niavi izlasci, niavo upoznavanje, ba niave prilie da se zbliimo. Razumije li to ti govorim? Evo, recimo, zna li ti ava je, zapravo, Fahim a? Zna li oje boje voli, to najvie voli jesti, ime se bavi u slobodno vrijeme? Ne. I nisi zabrinut zbog toga? Ahmed ozbiljno ima glavom. to ao uope nije onava ava misli da jest? to ao Zari i ja uope nismo jedno za drug o? to ao se vjenamo, dobijemo djecu i onda ispadne da smo potpuno razliiti? to u ond a? Ahmed ruom poriva usta i zabrinuto dahne. Tebe to ne mui? pitam ga. Mui me, mui, sad ad si spomenuo, pali cigaretu. Za Boga miloga, to je doista problem . ee se po glavi i ae: Daj mi trenuta da razmislim. Dotanuo si se neega zbilja vano . Sad mi je napoon jasno ao si od svoga tog itanja pametniji. Nastavljam s objanjavanjem i razradom svoje teorije, ali Ahmed me uutava i ae ne a ga pustim da razmisli, pa sjedam na rub njegova reveta do se on ljulja napri jed-natrag i pravi udne grimase, ao da se usredotouje, promatra problem iz razliit ih utova, postavlja hipoteze i zatim ih odbacuje zbog neuvjerljivosti. Mrmlja i isputa neobine zvuove, podie obrve, lamata ruama i napuuje donju usnicu preo gor nje, gledajui u nebo. Zatim povlai dim iz cigarete i uz uzdah ga ispuhuje, ao da je istinsi razoaran vlastitom nesposobnou rjeavanja jednostavne zagonete. Naon posljednjega povuenog dima ustaje i odlazi do ruba rova, gasi cigaretu i b

aca opua na susjedov rov, ao ga njegov otac ne bi naao. Zatim se vraa pod pori va i s reveta mi ape: Znam to treba napraviti. Otii na Zapad, jao dugo hodaj s neom curom, super je upoz naj i onda se vrati ovamo i oeni Zari. S tim se rijeima oree na drugu stranu i isto ga trenuta poinje hrati. Neolio trenutaa sjedim i promatram ga, a zatim ustajem, udaram ga u dupe i od lazim na spavanje. 6.Vinjete ljubavi

Ahmed, Fahima i ja gotovo svai dan provodimo od Zari, pa se poinjem aliti Ahmedu da stalno samo sjedimo i priamo te da emo, olio god to bil o rasno, usoro curama dojaditi, ao ih ne zabavimo neim drugim. A to bi ti drugo radio? pita Ahmed. Neamo bih ih odveo, aem. U ino, na veeru, neto zanimljivo! Ma nemoj? sarastino e Ahmed. A ao emo to platiti? Tvojim eovima ili mojom reditno articom? Mrtim se i slijeem ramenima. Osim toga, nismo u Americi. U Iranu smo, u naoj etvrti... Dobro, dobro, zaboravi! preidam ga i odluujem da vie niada neu porenuti tu temu. S odmicanjem ljeta sve se vie zbliavamo i bez ustezanja jedni drugima prepriavamo n ee od najintimnijih doivljaja i isustava. Rastana je zato svae veeri sve tei. N iome se ne odlazi ui, pa se ve poinjemo i aliti s time. Trebali bismo poi, ae neto. Svaao, sloi se neto drugi, ali nito se ni ne pomane, pa svi prasnemo u smijeh. Dobro, dobro, jo neolio minuta, ali onda doista moramo! Svaao. Samo jo neolio minuta. Ahmed i Fahima su zaljubljeni, to se sada ve zbilja primjeuje. Uz Fahimu Ahmed pos taje neobino njean i zadovoljan, a i sam priznaje da se raj nje osjea gotovo pobono . Kao da to vie nisam ja, ae. a bih se mogao druiti s Iradem. Ba im se veza lijepo razvija, ae mi jednom nasamo Zari. Svaoga mi dana sve vie izgle daju ao par. A tebi? I meni. Njihova je veza tolio druija od moje s Dotorom. Svai put ad spomene Dotora automatsi ponem podizati i sputati ruave. Njima je sve uzbudljivo i novo, sanjarsi e Zari. Nas dvoje prema njima zapravo djel ujemo dosadno. Kao da smo ve sto godina u brau. Odjednom shvativi da je o Dotoru rela neto negativno, naglo se zahihoe i ae: Nemoj me rivo shvatiti, ja oboavam Dotora. Divan je ovje, pametan, brian... Imam sree to taav supermoma hoe djevoju ao to sam ja. Malo se previe opravdava. Dotor doista jest divan ovje, ali sumnjam da je Zari p otpuno sretna zbog dogovorenog braa i bez prilie da samostalno doivi ljubav. Zn a li Dotor za tave Zarine osjeaje? to bi uinio da zna? Voli li doista Zari, ili s e te oslanja na mudrost starijih, umjesto na intuiciju vlastita srca? Zari svao malo smilja nee poslie oje treba obaviti u ui i svai me put poziva d a joj pomognem. Nea malo ostanu sami, ape mi im se malo odmanemo od Fahime i Ahmeda. Nea, odgovaram, a u sebi plamtim od uzbuenja. Jednoga pa dana u dnevnom boravu u rue hvata jednu biljenicu i pita me znam li uvati tajnu. Naravno, aem, sav cvatui zbog pomisli da me upravo unapreuje u osobu od posebnog pov jerenja, a ona tad otvara biljenicu i poazuje mi crtee nae ulice. Ne eli drugima otriti da crta, pa je uvjeravam da e ono to gledam ostati meu nama, a ona upire prstom u jedan crte: Vidi! Nogomet na ulici! Zna li oji si od ovih momaa ti? Koji? Toga dana nisi igrao, zadiruje me s vragolastim osmijehom na licu. Kae da najvie vo li crtati ljude i posebna mjesta, pa mi poazuje crte Ahmedove bae i djeda. Baa stoji pod stablom, a djed joj prilazi lica prepuna ljubavi. ini se ao da baa u

ope ne shvaa da je djed te neolio metara od nje. Bio je dobar ovje, ae Zari. Davao mi je slatie ad sam bila Kejvanove dobi. Zbilja mi nedostaje. Meu crteima je i ariatura na ojoj je Irad oruen djevojama. Oi su mu razrogaene a o da ba svau eli progutati pogledom. Moram priznati da dobro opaa, aem joj. Pa, teo je ne opaziti ada bulji ao da e te izbuiti pogledom, glasno se smije. I ja se smijem, iao bih najradije dohvatio toga napaljenog malog pizduna i iz duplj a mu iupao bestidne, pohotne oi. Zatim Zari izvlai obiteljsi album i poazuje mi sliu Masiranog anela. Prerasna je, zar ne? Bacam pogled na fotografiju. Masirani aneo otprilie je iste visine ao i Zari, a duga joj se, ravna osa preo ramena slijeva sve do strua. I ona ima plave oi, ao i ti, aem. Preci su nam bili Rusi. Veina djevojaa u mojoj obitelji ima plave oi. Usput, jedin o je ovaj put pred fotoaparatom sinula buru. Sva se ozari ada pria o njoj. Ona mi je najbolja prijateljica, ae Zari. Pravo joj je ime Soraja i vrlo je pametna . Nee vjerovati, ali napamet zna ba sve Hafizove pjesme! Nevjerojatno, aem, zamiljajui golem umni napor oji je potreban da bi se napamet naui lo tao mnogo testa. Kad smo ve od toga, jesi li iada gatala s Hafizovim pjesma ma? Rije je o iransom obiaju: zatvori oi, neto zaeli ili postavi pitanje, a zatim nasumc tvori jednu stranicu njige i test oji na njoj pronae odgovor je na postavljenu d vojbu ili njezino rjeenje. Jesam, odgovara Zari. Jao to volim raditi, ali Dotor ae da time vrijeam Hafiza jer njegove pjesme nisu horosop. Smijem se. Najradije bih reao da bi se Dotor atada mogao malo i opustiti, al i ne aem to nego: Jednoga u dana donijeti Hafizovu njigu ovamo, pa emo zajedno iz zabave malo gatati . I neemo rei Dotoru. Bit e to naa mala tajna! Licem joj se razlijeva blistav smijea. To bi bilo divno! Jednoga joj pa dana pravim drutvo u uhinji do pere sue, ada me odjednom upita:

Boji li se odlasa u Ameriu? Kao to misli, bojim li se? Pa, bio bi jao daleo, u stranoj zemlji, a tu su i oeivanja tvojega oca. ujem da ima velie planove za tvoju budunost. Nimalo te to ne plai? Zastaje sa suem u ruama , oree se prema meni i na brzinu se ispriava: Oprosti, zabadam nos tamo gdje mu ni je mjesto!. Ma, ne zabada, uvjeravam je do mi u primozgu tutnji mamin glas: Ljudi u Africi umi ru od gladi, a ti bi da se saalim nad tobom zato to te otac alje u Ameriu? Bi li m oda radije iao u Banglade? Pada mi na pamet i jedan dogaaj, ada sam mami, oja zna to mislim o tatinim plano vima o mojem odlasu u Ameriu, sav jadan reao: Vidi? To tvoje motorno ulje nita n e pomae! Trebao bih od njega biti otvoreniji, a ja se i dalje ne usuujem s tatom r azgovarati o tome. Mogla bi me zato prestati pojiti njime!. Ima pravo, lije oito ne pomae, sloila se. Prava teta! I onda mi je udvostruila doz bi trebao poeti djelovati. Usnice mi se zbog tavih misli ire u smijea. emu se smije? pita me Zari, pa joj priam o motornom ulju, a ona se smije i ae da sjaj no oponaam svoju maju. Zatim se vraam na pitanje oje mi je najprije postavila. Kaem joj da je prije neo lio dana moj otac ui donio asopis oji mu je poslao prijatelj iz Europe. U njemu je objavljen niz fotografija ojima se opisuju dogaaji iz protele tri god ine, s ratim potpisom pod svaom, aem. Ljudi oji umiru od gladi u Biafri, jedna ileana oja tri prema olima hitne pomoi pred zatvorsom mrtvanicom ne bi li vidje la je li njezin sin toga dana smanut i jo mnogo tavih stvari. Posebno me uzruja la slia dvanaestogodinje djevojice iz Biafre oju su nigerijsi vojnici silovali

i ostavili da umre u jaru. Fotografirana je naon to su je prebacili u bolnicu i na fotografiji se smjea jer su joj reli da joj stie mama. Boe sveti, uzdahne Zari i ruom preriva usta. Tave te stvari natjeraju da svoj poloaj vidi u druijem svjetlu, aem. Kad ve mislim da sam je priom bespovratno rastuio, na predivnom joj se licu pojavlj uje eznudjiv smijea. Tapa me po ramenu i ae: Tao si pametan. Volim to od tebe!. Zapljusuje me val blaenstva do izgovara rijei volim i tebe. Da je barem ispustila dr uge dvije rijei iz reenice! Posljednje subote u olovozu, gotovo mjesec dana prije raja ljeta, Ahmed i ja o dlazimo Zari, svai s jednom ruom. On Fahimi daruje crvenu, to znai da je voli, a rua oju ja dajem Zari je bijela, to simbolizira prijateljstvo. Djevoje su isre no ganute. Fahima grli Ahmeda i ljubi ga u obraz, a Zari mi stie ruu te ae da sam zbilja drag deo. Zatim stavlja ruu u osu, gleda me u oi i smijei se. To me tolio zbuni da istoga trenuta sputam pogled i crvenim, ali od toga dana primjeujem da se Zari oblai malo ljepe ada je posjeujemo. Dotjeruje se zbog tebe, ape mi Fahima. Trebao bi joj neao dati do znanja da ti se t o svia. Ahmed i Fahima smiju se do ustro odmahujem glavom, ali istina je da bih zapravo vrlo rado taav ompliment dao Zari. Zato jednoga popodneva, do smo sami u uhi nji i do ona pere alice, supljam dovoljno hrabrosti i aem da mi se njezina friz ura svia. To, meutim, uspijevam tao promumljati da se ona oree i pita: to?. Zbunjeno pouavam ponoviti ono to sam reao, ali glas mi zapinje u grlu. Jesi li ti to reao da ti se svia moja frizura? dodaje. Kimam glavom. Ona se smijei i vraa sudoperu. Ne znam to bih reao. Vie ti se svia ovao? pita me. Odgovor jedva prevaljujem preo usnica. Ne, da, mucam. Mislim, svia mi se i onao i ovao, ali ovao je jao lijepo. Naravno , bilo ovao ili onao, svia mi se oboje. I jedno i drugo je lijepo. eljust mi se p omie bez iava nadzora i ne uspijevam se zaustaviti. U redu, onda u ubudue uvije nositi ovavu frizuru, ae mi tiho, ne gledajui prema men i. Srce mi se ispunjava njenou avu niada prije nisam doivio. Kada poslije sve priam Ahmedu, on me tapa po ramenu i ae: Odlino, odlino! Sve ide po planu. Kavom planu? pitam. Planu po ojemu bi se Zari trebala poeti pitati jesi li zaljubljen u nju. Nita u ene ne budi tavu znatielju ao sumnja da je neto u nju zaljubljen. Vidjet e, sad e uin iti sve da tu sumnju potvrdi. Uloit e poseban trud u to da sazna. To ti je, jednos tavno, ljudsa priroda. Svi elimo biti voljeni!. ee se po glavi i nastavlja: Vjeruj m i! U toj se frajerici sprema oluja. Usoro e neto u njoj punuti, pa e vidjeti to se rije iza oblaa!. 7.Jo jednu priu, molim Kejvanov je sedmi roendan i nas je etvero zadueno za nadgledanje proslave. U Zarinu je uu pozvana veina djece iz susjedstva, pa joj Ahmed i ja pomaemo. Barem tao Fa hima i Zari objanjavaju to smo ondje. itav dan vjeamo balone, bijele i ute trae po s tropovima i zidovima u ui, Fahima i Zari prave sendvie, a ja na stol postavljam p lastine tanjure, ae, lice i noeve. Ahmed se ponudio da e birati glazbu. Od neoga je p osudio omanji jeftin azetofon i cijeli ga dan pouava osposobiti. Prava glazba glavni je dio svae proslave, ae. To sigurno znate, zar ne? Ao ne oda berem prave pjesme, tulum bi mogao neslavno propasti. Fahima ae: Da, dragi, a Zari se smije Ahmedovu glupiranju. Stvarno razumije to govorim, ili se slae samo zato to sam zgodan? zadiruje Ahmed. I jedno i drugo, zlato! U pravu si, a i jao si zgodan, odgovara Fahima. Ahmed tada puta svoje najdrae pjesme i plee posred sobe. Dobro plee, hvali ga Fahima. Uio me Tennessee Williams glavom i bradom.

Tennessee Williams nije plesa, bunim se. I ja sam mu to govorio, ali nije se dao smesti. Sva se pozvana djeca pojavljuju u isto vrijeme, pa Ahmed ae da su zacijelo vreba li pred vratima i planirali navalu. Glazbeni mu se mis raspada u rou od pet mi nuta, a Kejvan cvate u sreditu pozornosti i nagovara Ahmeda da se s njim igra on jia. Ahmed se sputa na sve etiri i ostata dana provodi glumei uzvanicima onja. I j a ga jednom pouavam zajahati, ali on me ritne i poluglasno opsuje. Fahima i Zari se smiju i pljeu mojem pouaju. Klinci se naganjaju po dvoritu, stubama i iz sobe u sobu. Viu, vrite, naguravaju se i nepreidno svaaju, pa Kejvan u jednom trenutu pada i razbija oljeno. Zari, F ahima i ja sjedamo poraj njega i pouavamo ga utjeiti, ali on uporno plae. Zna, ja sam jednom slomio potoljenicu na tri mjesta, a nisam ni pisnuo, aem mu. Kao to? Nije te boljelo? pita djea. O, i te ao me boljelo, odgovaram. Ali, zaljuio sam da me nee boljeti manje ao plae m. Zbilja? udi se Kejvan. Toboe zbunjen, diem rue u zra i povinem: I moja se mama udila. Stalno je ponavljala: 'Kao moe slomiti nogu na tri mjesta i n ijednom ne zaplaati?' U pozadini ujem ao se Ahmed smijulji mojem oponaanju mame. Zato mi sada svaoga dana daje licu sirupa da bih mogao plaati ada je potrebno. I plae li? olijevajui pita Kejvan. Samo ada me tjera da pijem taj sirup, isrivljujem lice u grimasu gaenja nad mamin im napitom od onjse morae i svi se smiju, a ja njeno dotiem Kejvanovo oljeno: V ie te ne boli, zar ne? Ne, odmahuje glavom. No, vidi. Kada se smije, nita te ne boli. Kejvan sae na noge i igra se nastavlja. Zari mi se apatom zahvaljuje i dobacuje p ogled od ojega mi se srce rastapa od njenosti. Neto poslije igramo igru 'To sam ja?'. Sva djeca sjedaju u rug, Ahmed pantomimo m oponaa neu osobu, a ostali pogaaju o ome je rije. Klincima se igra silno dopada , ali i Zari, Fahimi i meni jer napoon imamo priliu malo sjesti i predahnuti. Do gledamo Ahmedovu predstavu, Zari se u jednom trenutu naginje prema meni i ae: Pitanje za tebe zapravo ne glasi 'To sam ja?', nego 'To je ona?'. To je ona? Da. Ona za oju si reao da je njena poput cvijeta, velianstvena poput planine i... to si ono jo reao? Joj, molim te, zaboravi to. Najobinije gluposti, aem sav postien. Ba si to lijepo bio reao. Ta je cura prava sretnica, to ti je jasno, zar ne? Topim se. Najradije bih vrisnuo i odmah Ahmedu reao to je izgovorila. Hvala, aem. Nadam se da nije ljubomorna to mi danas pomae na bratovu rodendanu. Nije ona ljubomoran tip cure. Nije? Ma, sve su cure ljubomorne, to valjda zna. Najradije bih je pitao je li i ona ljubomorna, ali to mi se ini neuljudnim. A ao bi ona tebe opisala? znatieljno me zapituje. Ne znam. O tome jo nismo razgovarali. Niste? Nisi joj jo reao da je voli? Mislim da to ve i sama zna, odgovaram olijevajui. Ali, jo joj nisi reao? Ne tim rijeima. Jesi li ve pitao Hafiza? pita me. Mislim, jesi li sebi proricao sudbinu pomou njegovi h stihova? Odmahujem glavom. Pa, trebao bi. I trebao bi joj usoro rei da je voli. Curama je drago uti tave stva ri. Kao si ono reao da se zove? ubacuje naglo to pitanje, nadajui se da e me dobi ti na prepad i da u joj otriti tajnu. Smijeim se. Ne mogu ti to jo rei. A zato?

Pa... ne znam. Smijei se, a ja sav drem. Uvjeren sam da joj je sve jasno. Polao se odmie od mene, pa i dalje gledamo Ahmedovu predstavu. Naon neolio minuta ustaje i odlazi u uhinju, vraajui se s tanjurom punim sendvia. Znala sam da nee imati vremena za jelo, pa sam ovo stavila na stranu za tebe, ae. Spoznaja da je mislila na mene obuzima me poput zvua opojne pjesme. Nadam se da voli hladne sendvie, dodaje. Kao ne bih ad ih je ona napravila? Naon odlasa Kejvanovih gostiju Fahima, Zari, Ahmed i ja potpuno iscrpljeni sje dimo za stolom u blagovaonici. Zurim u zdjelicu sladoleda oja preda mnom stoji najmanje dvadeset minuta, a djevoje s nevjericom odmjeravaju nered oji je osta o za lincima i oji te treba raistiti. Lea me rasturaju, ae Ahmed. Znate to? Starci mi idu na put i nee ih biti neolio dan . Doite meni i napravit emo tulum samo za nas etvero. Treba proslaviti to smo preiv jeli najezdu linaca. Cijelu emo no putati sentie i plesati. Srce mi se topi od pomisli na Zari u mojem zagrljaju. Gledam je, a ona se smijei i sputa pogled. Hoemo li ti i ja imati djece? pita Ahmed Fahimu. Fahima mu namiguje i poazuje etiri prsta, a on se hvata za glavu. Vas ete dvoje sigurno imati prerasnu djeicu, ae Zari s ljubavlju. Ahmed upire prst u mene i ae: I ovaj bi sa svojom dragom mogao napraviti rasnu djecu!. O, da. Predivnu, jednostavno predivnu, slae se Fahima. Trebao ju je pozvati na proslavu, ae Zari, pa ea da vidi hoe li Ahmed i Fahima na t o neto rei. Ne govore nita, pa se oree meni: To bi ti bila savrena prilia da joj ae prema njoj osjea!. Ahmed na to zauzima pozu uenoga predavaa i ae: Ne znam, nisam siguran. Naime, ao nisi znala, on smatra da bi je trebao bolje up oznati prije nego to joj izjavi ljubav!. Tono znam to je naumio i najradije bih ga na licu mjesta zadavio. Kao to misli? pita ga Zari. Pa, gledaj, mudro e Ahmed. Veina se Iranaca zaljubljuje a da pritom ne zna mnogo o on ome drugome. S druge strane, ljudi u Americi i Europi najprije dosta dugo izlaze zajedno i dobro se upoznaju prije nego to se zaljube. Poazuje na mene i nastavlj a s predavanjem: Na prijatelj ima vrlo pametnu teoriju o svemu tome. Ba mi je nei dan na rovu o tome govorio. Zatim se oree prema meni i ae: Hajde, reci im!. Svom ga snagom ispod stola udaram nogom. Zari i Fahima upiru poglede u mene i eaju objanjenje. Naaljavam se, neto mrmljam, ubacujem punu licu sladoleda u usta i tao nastojim dobiti na vremenu. Naposljet u ipa izustim: Da, u Europi i Americi ljudi se doista dugo upoznaju prije nego to jedno drugome i zjave ljubav, i onda vie ne znam to bih reao. Slijedi napeta pauza, pa je preidam dodajui: Na Zapadu su veze izmeu muaraca i ena uobiajena, svaidanja stvar, a u zeml ama poput nae ljudi se puno vie bave Bojom voljom i sudbinom. Antropolozi bi trebal i istraiti uzajamnu zavisnost izmeu tehnoloog napreta i naina na oji parovi u raz liitim ulturama stupaju u veze!. Ahmed se ceri, zabavljajui se, i zbog toga se osjeam ao potpun reten. Zato mu dop utam da me tao zbuni? Naon ratog razmiljanja Zari ae: Zanimljivo! a Ahmed teo uzdie, pa ga jo jedanput lupam pod stolom, na to se on naglo uspravlja, svim se silama trudei da ne zastenje od boli. Zari me opet gleda i pita: Kada e mi rei to je ona? Vjerojatno te ada antropolozi objave rezultate svojih istraivanja, odgovara Ahmed i namiguje mi. Ubit u ga! Maje mi, ubit u ga! Do istimo, u oi mi upada slia Zari i Dotora na polici u dnevnom boravu. Dotor je prebacio ruu preo njezina ramena i smijei se. Ona se pa arateristino vrag olasto smijei i glavom se oslanja na Dotorovu lijevu ruu. Uasno sam ispala na toj slici, ali mojoj se mami svia, ae do mi prilazi slea. Stalno

je pouavam neamo sariti, ali ona je uvije pronalazi i vraa natrag na policu. J ednoga u je dana zapaliti! Zato? Pa ba je lijepa. Dotor je dobro ispao, ali ja nisam, ae i izbjegava me pogledati u oi. Ponovno vraam pogled na sliu i aem: Pa, ne znam ba. Ima taj svoj smijea!. Koji smijea? Vragolasti smijea. Tvoj arateristian, apem. Moj arateristian, ponavlja, ali ne ao pitanje nego ao potvrdu. Da. Nito se drugi tao ne smijei. Svia mi se. Zbilja? pita i dalje sputena pogleda. Da. Svia mi se i ao naginje glavu na jednu stranu. Da? I oi su ti lijepe. Smiju se. Oi ti se gotovo uvije smiju. Ma, nije valjda da se uvije smiju? Uvije se smiju ada si sretna. Podie pogled i gleda me u oi. Smiju li se sada? Da, smiju se. Neo vrijeme samo stojimo i gledamo se. Tolio smo blizu jedno drugome da na lic u osjeam njezin dah. Koljena mi lecaju i u samo jednoj seundi roz glavu mi pro lazi sve to znam o njoj. Omiljena joj je boja plava. Kae da je sve isto, duboo i b esonano ujedno i plavo, ao nebo i oceani, a ja se pitam zato tome ne pribraja i svoje oi. Znam da voli priati prie. Svaoga dana naon rua s Kejvanom lijee na prost iru pod trenjinim stablom u dvoritu te podie oi prema rovu. Znam da me gleda. Vidi m ao mi prati porete, a u pozadini ujem ao je Kejvan moljaa: Jo jednu priu, molim te, samo jo jednu!. Volio bih da i meni u uho apue prie o naoj budunosti. I ja bih je tada traio da mi isp ria samo jo jednu. Svaoga se jutra budi rano, odlazi do pearnice na raju ulice i ondje upuje svjei lava za dorua. itavim je putem tamo i natrag promatram s rova i ona zna da je gledam jer esto podie pogled. Opijen sam svim tim mislima i vidim ao joj se prsa uzdiu i sputaju pod duboim u disajima i izdisajima te neolio centimetara od mojih. Bespovratno sam zaljubl jen. Samo je rata trzaj dovoljan da bi nam se usne spojile, i ad se ve poinjemo naginjati jedno prema drugome, u sobu upada Kejvan. Gdje mi je plava majica? pita. Zari i ja jo neolio trenutaa stojimo nepomini, meusobno jedno drugome zurei u oi. Ona oju mi je Dotor poslao za roendan, objanjava djea. Zari polao oree glavu prema njemu, a zatim me ponovno gleda. Dotor mu je poslao prerasnu majicu, ape. Da je samo vidi! Ba divno od njega. Oree se prema ormaru. D je divan ovje, ae s nedlom u grlu. Predivan ovje. Vraam se ui i otac me poziva da s njim gledam Casablancu. Kae da je to jedan od na jveih filmsih lasia svih vremena, na to bih mu najradije odgovorio da znam jer sam, ao Ahmed ae, prava filmsa encilopedija. No, ne aem nita. Pozorno sluam di jaloge izmeu Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman, nadajui se da u tao proninuti u jezi zaljubljenih. Prisjeam se svega to sam reao o antropolozima, oblicima i ob rascima ljubavnih veza, pa bih najradije umro od stida. Pitam se hoemo li Zari, D otor i ja zavriti ao tri glavna lia u filmu. Dotor se odlino ulapa u li revo lucionara oji se bori protiv nacista, a ja sam usamljeni vlasni rme oji, sve do se ______________________ Tano, peeno tijesto nali mesioj tortilji ili tanim lepinjama, savitljivo i pog odno za sendvi-rolade do je toplo, a hrsavo i slino mlincima ada se ohladi. Vrl o esto u Iranu, Armeniji, Azerbajdanu i Gruziji. onaj drugi ne vrati, misli da je osvojio voljenu enu. Hou li i ja, ao Bogart, ima ti snage da je se odrenem? Bih li i ja pronaao avion oji bi Dotora odvezao na sigurno, daleo od nacista, zajedno sa enom oju volim? Bih li se rtvovao za njiho vu sreu? Naon Casablance odlazim na rov i bacam pogled prema Zarinoj sobi. Svjetlo je u

gaeno. Zatim spazim omad papira na zidiu izmeu svoje i njezine ue. Pod omanjim je amenom oji ga dri i uva od naleta vjetra. Podiem papir. Zari je na njemu nacrtala mene. Stojim na ulici, pod iom i naslanja m se na stablo. Orenuo sam se udesno i gledam za djevojom oja odlazi prema ri jeci u pozadini. Zapravo, djevoja ne odlazi nego lebdi, poput avoga anela bez lica. U dugoj joj je osi bijela rua, poput one oju sam polonio Zari, a u dalji ni se naziru velianstvene planine s vrhuncima prerivenim snijegom. Na slici je b a sve: sva ljepota, veliina, neisvarenost, mir i ritam. U dnu crtea Zarinom su ru om ispisane rijei: Kada mi ae to je, tvojem u anelu nacrtati i lice!. Zima 1974. Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran Stojim na rovu i gledam ao mi se po stubama lelujavo pribliava ensa osoba ojo j ne raspoznajem lice, ali lai me oraci i bijela rascvala rua u osi podsjeaju n a Zari. Je li to doista ona? Nadam se da jest. Vjetar mi miluje lice i nosnice i spunjava mirisom rue do je nastojim mirno doeati, ali noge me izdaju, pa trim iro o rasriljenih ruu ne bih li je privio u zagrljaj. I ona prua rue, ini mi se da sam je uhvatio, ali onda mi izmie i pada s rova. Glasa uguena u grlu budim se u z noju i sjedam u revetu, jedva hvatajui dah. U uima mi odzvanja majino upozorenje o padovima s rova. Sam sam u sobi, a jedino svjetlo oje do mene dopire tupi je snop s etvrtastog ot vora na vratima. Hladne prste stiem u ae i zatim ih estoo tresem, ao da u time oda gnati nonu moru. ujem ao hodniom tumaraju budni pacijenti i taj me zvu neobino umiruje. Vjee su mi tee, ali ne usuujem se ponovno zaspati. Sidam s reveta more prerivae i lijeem na goli madrac, brojei orae sestara oje nepreidno ureduju p o hodniu. Um mi i opet preplavljuju pitanja: Zato sam ovdje? Zato se ne sjeam blise prolosti? Zato mi se ponead dogaa da ne prepo znajem roditelje ada mi dou u posjet? Zato se niao ne mogu osloboditi omara oj i me obuzimaju i danju i nou? Sedativi mi strahovito oteavaju potragu za odgovorima, pa mi jedino preostaje da zanemarim sva pitanja i utonem u magliastu nesvjesticu u ojoj sve oo mene nesta je. U nju se srivam ao pod ator: titi me od svega to ne razumijem i ega se plaim. T ao mi prolazi no. Prvom priliom aem Jabuolioj da mi je potrebno neto to bi odagnalo snove. Trai od mene da joj aem o emu sanjam, ali ne mogu se sjetiti. Uvjerava me da je sve to prirodno i najvjerojatnije prolazno stanje. 8.Kraj ljeta 1973. Teheran Dotorova no Zari je u posjet stigla Soraja, Masirani aneo, a Fahima s roditeljima posljednje dane ljeta provodi na Kaspijsom jezeru. Ahmed i ja umiremo od dosade jer bez F ahime niao ne smijemo Zari. Irad isoritava svau priliu da bi nam poazao svoje najnovije izume, ali mi ga u glavnom ne sluamo. Zapravo, uope nam nije jasno to pouava onstruirati i njegovi iz umi slie glupim napravicama bez iave pratine svrhe. Moja je pa maja otrila da suena osorua spreava bolesti jetara, pa je upila nov tua pomou ojega smeastu bilju usitnjava u prah. Kae da e ga staviti u dvorite na plou, ne bi li se neolio dana suio na suncu, a zatim ga spremiti u omanju stale nu oju je nabavila posebno za tu namjenu. Ahmed i ja se pitamo ao e nam podva liti taj sueni praa. Smijeat e nam ga u aj, ae Ahmed. Ja vie u tvojoj ui ne pijem aj. Ni ja, dodajem i obojica se smijemo. S rova moje ue vidimo Soraju i Zari ao sjede pod trenjinim stablom uz houz. So raja je uvije pod burom, a i u Zarinu dvoritu, vjerojatno zato to zna da je vidi mo s rova. Oarala je cijelo susjedstvo, a najvie Iradevu maju oja uoolo govori da je Soraja najljepe stvorenje na ugli zemaljsoj.

Ima lice anela i tijelo sirene, a od pogleda tih predivnih, plavih oiju zastaje ti dah! Koa joj je mea, osa poput mirnoga mora, a govori poput pjesniinje, njeno i istanano, glasom oji zvui poput pjesme anela, arobno i umirujue. Kaem Ahmedu da me Sorajina bura podsjea na naeg vjerouitelja, profesora Gordija, oj i nam je prole godine govorio o tome ao sve ene u njegovoj obitelji nose ador. Pr itom je napomenuo da neporivene ene svoju sesualnost pretvaraju u izlobenu robu za prodaju jer svi znaju da su muarci jednostavno programirani tao da ude za enam a oje poazuju lica i tijela. A u moralnome drutvu ne smijemo dopustiti da napal jeni muarci eznu za tuim enama, majama i sestrama! Zbilja je to reao? udi se Ahmed. Vjerojatno me ba tada izbacio iz razreda. Potvrujem da je Gordi, olio god tuno zvualo, zbilja sve to reao te da je tome j o dodao ao se bilo avo enso zahtijevanje ravnopravnosti s muarcima protivi os novnim postulatima islama. Datum ada je Reza ah otrio ene, 8. sijenja 1936., nazv ao je najmranijim danom u povijesti Irana te azao da u pravednom drutvu vlast tre ba stvoriti ozraje u ojemu e se ene meusobno nadmetati u smislenim i priladnim at ivnostima oje su im priroene, poput odgoja djece, pouavanja djevojica i uhanja. Ahmed se smije i ae da e sve to prenijeti Fahimi, ao bi je unaprijed pripremio na ulogu oja joj se priprema u obitelji. Obojica smo primijetili da Irad posljednjih dana provodi neobino mnogo vremena na ulici. Svai put ad su u blizini Zari i Masirani aneo, ao da je na iglama. Zbu njen, nespretan i uzmucan prati svai poret Masiranog anela, a jednom mi je re ao da bi, samo da je oju godinu stariji, njegova maja eljela da se oeni Sorajom. I da bi silno htio znati ao izgleda ispod bure. Na pamet mi pada Gordijevo predavanje o pohoti i moralu, pa se moram nasmijati. B ura Soraju moda titi od Iradevih pohotnih oiju, ali oito je ne moe obraniti od njegov e udnje. Jednoga dana u predveerje sjedim i itam pod zidiem izmeu svojega i Zarinog rova, a d odjednom s druge strane zaujem njezin glas. Razgovara s Masiranim anelom. Ve se spremam ustati, ada shvatim da plae. Ostajem gdje jesam da joj ne bi bilo neugod no. Budi jaa, ae joj Masirani aneo. Uzdaj se u Boga! On se uvije pobrine da raj bude najbolji za sve. Sve do su ti namjere dobre i srce isto, Bog e ti dobrotu pretvo riti u sreu. Bojim se e me Bog azniti zbog nevjere, tiho plae Zari, na to joj Masirani aneo odgov ara Hafizovim stihovima. Jedva ih ujem, ali glase otprilie ovao: Duga e, svirepa patnja minuti, Molitve moje do neba se vinuti I moda se jedna ba za me pobrinuti. I dalje tiho plaui, Zari joj nita ne odgovara. Zna li jo neto? pita je Soraja. Ne, odgovara Zari. Samo ti. Samo sam tebi rela. U to ih Zarina maja zove na veeru, pa brzo odlaze, a ja ostajem, pitajui se to li sam to upravo uo. Jesu li razgovarale o meni ? Je li plaala zato to ne zna to bi ? Glava mi je prepuna pitanja, pa vie ne mogu itati. Slapam njigu i sputam je na t lo. Ljubav je doista naporna. Ostala su jo samo dva tjedna do poeta ole i Dotor bi se svaoga trena trebao vra titi. Iao sam ludo zaljubljen u Zari, i dalje ga silno potujem i volim. Posebice mi se ironinim ini to to bi upravo on mogao biti osoba s najboljim savjetima i pri mjedbama, samo ad bih mu se usudio govoriti o osjeajima prema Zari. Masirani se aneo vraa ui u Kom, a Ahmed s roditeljima, ao i svae godine, odlazi u posjet roacima u Kamsar. Niada nisam bio u Kamsaru, ali Ahmed ae da je tolio malen da ve naon dvadeset i etiri sata vie nema oga zadirivati. Poslije istoga popodneva odjednom primjeujem da se u Zarinoj ui dogaa neto udno. Do torovi roditelji najprije dolaze, pa ubrzo iza toga uurbano i gotovo potajno odla ze, Zari satima ne izlazi u dvorite, a u jednom mi se trenutu ini da ujem jecaje D otorove maje. Zatim ua uranja u potpunu tiinu. Volio bih znati to se dogaa. Nagaanje mi uveer ne da zaspati. Leim na rovu u nonoj sparini, ada mi samou odjedno m preine zvu teih oraa oji odzvanjaju ulicom. Naginjem se preo ruba i odma h prepoznajem Dotora. Tri olio ga noge nose, teo die i stenje od straha, ao da bjei pred gladnim tigrom.

Zastaje pred Zarinim vratima, pritie zvono i osvre se niz ulicu, ao da oeuje progo nitelje. Ne moe eati da mu neto otvori, pa se penje preo zida i tiho sputa u dvo rite, naslanja se na unutarnju stranu i ea. Ubrzo se iza ugla pojavljuju tri muar ca i ulaze u ulicu. Jedan me odmah spazi na rovu. a i s te udaljenosti vidim da je grozan i zao, a inae je viso, crnomanjast muarac od ojih trideset pet-etrdes et godina. Duga mu je, valovita osa vezana na potilju, a oima precizno upija sv au pojedinost iz ooline. Potpuno sam otupio od straha. Najradije bih se sario za zidiem na rubu rova, al i zglobovi i miii otazuju mi poslunost. Visoi muarac psuje u radioprijamni, obav jetavajui drugu stranu da je potjera oito propala. Ne razabirem odgovor, no trojica ponovno tre. Prolaze poraj Zarine ue, pa mi s ua snutog srca s olaanjem pada amen. Mora da su iz SAVAK-a. Gadni tipovi, reao mi je otac naon to su nam svojedobno pretresli uu, traei zabranj ene njige. Izgledaju ao obini ljudi. ive meu nama, rade s nama, dolaze nam u goste na veeru, raduju se s nama, tuguju s nama, a onda jednoga dana sazna da paralelno rade za jednu od najomraenijih tajnih sluba u ovoj zemlji. A sve to zahvaljujui Am eriancima i njihovoj CIA-i. Dotor sjedi s glavom meu oljenima. Dre od straha i povremeno se neobuzdano trza. Zatim spazim Zari ao iz ue juri u dvorite, a slijede je i roditelji. Dotor uurb ano sae na noge i stavlja prst na usta, no gesta je bespotrebna jer sve troje iz ue izlazi tiho poput duhova. Oito tono znaju u avoj je nevolji. SAVAK ih vjeroj atno naziva itav dan. Pitam se to li je Dotor radio cijeloga ljeta, ali ovo sada napoon objanjava udna zbivanja protelog poslijepodneva. I susjedima je sve jasno , barem onima oji su uli stru, pa sada, zastrti zavjesama, promatraju rasplet d rame. Njihove su sjene na prozorima bolan zna stvarnoga straha od SAVAK-a. Zari grli Dotora i tiho plae, a njezina maja neujno moli, brzo pomiui usnice i ne isputajui ni glasa. Gospodin Naderi, Zarin otac i bivi olimpijsi prva u hrvanju, uzbueno rui oo lanova svoje obitelji, poput staroga, ranjenog lava. Nito nita ne govori. Nije ni potrebno. Znam to bi se Dotoru dogodilo u zatvoru. Otac mi je nebrojeno puta priao to ine har ab-arima, subverzivnim ativistima poput Dotora. Najprije bi ga na neolio da na smjestili u samicu, ne bi li ga izmuili strahom od predstojeeg ispitivanja. Zat im bi ga odveli u drugu prostoriju i prebili. Postavljali bi mu bezbroj pitanja i onda ga opet tuli. Prijetili bi mu stravinim opisima najnovijih metoda muenja t e se usput osvrtali na provjerene lasie ao to su upanje notiju, lomljenje prst iju i umaanje testisa u uzavrelu vodu. Vjerojatno bi mu reli i da e u zatvor do vesti ensu osobu iz najue mu obitelji i pred njim je silovati. Te se prijetnje a tada i ostvaruju, ali najee nije potrebno. Dotor je premlad i presitna riba iz mo ra politie oporbe da bi se zamarali. Vjerojatno bi ga neo vrijeme drali u zatvor u, povremeno ga premlaivali, a onda ga jednoga dana jednostavno pustili, nadajui s e da zbog straha vie niada nee pouati nita slino. Primjeujem da sve vei broj susjeda stoji iza zamraenih prozora. Nito se ne eli poa zati, ali svi ele znati to se zbiva. Mislim na Dotora. Vjerojatno se osjea strahov ito bespomono. Otac mi je jednom reao da se ovje niada ne moe osjeati tao nezatien o ao pred dravnom tajnom policijom. Nema te instancije ojoj se moe poaliti i nema toga to te moe spasiti iz ponora patnje u oji e te baciti. Prisjeam se i ao sam Dotoru priao o danu ada nam je SAVAK pretresao uu. Tada mi je reao da imam on o neto. U zatvoru e Dotoru oduzeti ono najvrednije to ima: vrijeme. Zatvorit e ga u suenu e liju i odvojiti ga od njegovih voljenih njiga. Moda e mu, samo zato da bi ga razd raili, na itanje dati neolio und-romana sa sliama polugolih ena i rnih muaraca na naslovnici. Upravo onave njige ave inae naziva smeem. Ne mogu odvojiti pogled od prizora oji se u Zarinu dvoritu zamrznuo u vremenu, n o pozornost mi odjednom odvlai zvu s raja ulice. Muarac s radioprijamniom gled a ravno u mene. Brzo sjedam iza zidia, ali preasno je. Vjerojatno me ve neo vrij eme promatra. Iz smjera je mojega pogleda oito zaljuio u ojoj je ui Dotor potrai o utoite. Narato virnem prema ulici i vidim da se, sa zlobnim smijeom na licu, ulja prema Zarinoj ui. Trom se pojavljuju i druga dvojica, a pred uom se zaustavlja i aut

omobil. ovje s radioprijamniom uca na Zarina vrata, Dotor se odmie od Zari, a Zarina maja poinje glavom udarati o zid. Niada neu zaboraviti tup zvu udaraca n jezine lubanje o opeu. Zarin se otac ponaa poput bespomona ratnia. Besciljno lut a u rug, ao da se naao pred neprijateljem s ojim se ne smije boriti. Zari rida . Dotor otvara vrata i izlazi, a Zari se grevito dri za njega. Glavu dri uspravno i zabacio je ramena, nema toga to bi mu oduzeo dostojanstvo. Agent ga posred lica udara aom. Zari vriti ao da joj je neto ostima prostrijelio srce. Krv mi jurne u glavu i zaumi u uima. Dvojica agenata samo promatraju prizor, a trei za volanom dravne limuzine nezainteresirano pui. Dotor pada na tlo. ovje s radioprijamniom i dalje ga udara po glavi. Krv prsa po ploniu, a Zarin se vrisa uzdie do neba. Maja joj, uz udarce glavom o zid, p oinje s pjesmom naricaljom i upa si osu. Gospodin Naderi samo gleda, vjerojatno a ro elei golim ruama usmrtiti ta jeziva, ogavna stvorenja, ali rije je o tajnim ag entima i, ad bi se umijeao, samo bi pogorao situaciju. Na ulicu izlaze susjedi, pa i moji roditelji oji su spavali sve do ih iz sna n isu prenuli Zarini povici. Agenti ne ele svjedoe svojim zvjerstvima, pa na brzin u utrpavaju Dotora u auto i odlaze. ovje s radioprijamniom jo jednom baca pogle d prema rovu i na odlasu mi dobacuje poljubac. Zalinjem se da u ga jednoga dan a pronai i ubiti. Niada dotada nisam osjetio tavu srdbu. a ni ada su me olsi n asilnici tuli na igralitu. a ni ada su Fahimina braa Ahmedu razbila nos. Zari juri za automobilom, a slijedi je supina susjeda. Maja joj se rui na ploni , pa je susjede na elu s mojom majom pouavaju prizvati svijesti, napajajui je z aeerenom vodom. Teuina samo lizi niz nepomine usnice. Gospodin Naderi ljulja se na prijed-natrag, oslonjen o jedno stablo, i mrmlja neto nerazumljivo. Ulica je prep una ljudi. Pitam se je li ito vidio ao mi je agent zahvalio prije odlasa u n o. Drui jurim niza stube. Koljena mi lecaju, a ivci titraju. Na ulici djevojica pita ma ju to se dogaa, a ova je podie i vrsto privija uza se. Susjedi pouavaju obuzdati po sve histerinu Zari, pa trim do nje, uzimam njezino lice u rue i neolio je puta zazivam imenom. Prepoznaje me, baca mi se u naruje i rida. Dugo prieljivan zagrlj aj nije se mogao dogoditi u gorem trenutu. Moj otac, vidim, tjei gospodina Naderija, a onda se s raja ulice prolomi glasan vapaj. To nam se urnim oraom pribliavaju Dotorovi roditelji, gospodin i gospoa S obhi. Maja mu oajno narie, lupajui se po glavi i grebui si lice, a otac epa, lica zg rena u napaenu grimasu. Iradeva maja, s neolicinom ena, trudi se sprijeiti Dotorov u maju da se i dalje ozljeuje. Teo je sluati njezine bolne uzvie. Dotor mi je j ednom reao da ga je maja iz daljine pratila do ole sve do drugoga razreda gimn azije. Ne mogu ni zamisliti olio sada pati. Moja maja stoji uz gospou Naderi i gleda prema meni. Iao sam premlad da bih se mogao uivjeti u roditeljsa razmiljanja, tono znam to joj se mota po glavi. Zahvalju je dragom Bogu da nito nije doao po mene. Spazivi sinovu rv na ploniu, Dotorov se otac rui uz rie oji bi i vragu slomio srce. Lijevom ruom, onom oju sada jedino ima, dotie tu rv, prinosi je licu, l jubi i neutjeno plae. Najradije bih mu pritrao, zagrlio ga, ljubio mu ruu i molio za oprost, ali ne mogu. Ni sam sebi jo ne elim priznati da je upravo moj neoprez o dao Dotora. Najradije bih stisnuo au i njome, uz prosan urli, zamahnuo Bogu u lice, ali time bih otrio svoju sramotnu tajnu. Zato se samo hvatam za glavu i grizem za usnicu tolio snano da mi niz bradu potee rv. 9.Anarhist ivot ide dalje, noi poput Dotorove blie se raju, ali posljedice ostaju. Mi, Perzi janci ne pratimo svjetse trendove ad je rije o borbi s vlastitom nevoljom. uo sa m da zapadnjaci, osobito Amerianci, naon bolnih trauma odlaze psihijatru. Nama je najbolji psihijatar vrijeme. Vjerujemo da lijei sve i da po bolnim osjeajima n ema smisla opati. Ne traimo strunu pomo jer nismo osjedjivi ao zapadnjaci, ili ba rem tao tvrdimo. Psihijatrija se, osim toga, bavi lijeenjem uma, a ne i duha. Sv oja srca zato umirujemo poazivanjem osjeaja. Kad nas obuzme tuga, vlastitome tij elu, bez imalo milosti i aljenja, inimo sve to nam se ini potrebnim da bismo iz due i

scijedili bol i tao sami sebi olaali. Udaramo se, trgamo odjeu i glasno nariemo, a u tome smo rijeto usamljeni jer blinji s nama dijele patnju, inei isto. Svojedobno sam u jednom holivudsom filmu primijetio da su Amerianci prilino suz drani u isazivanju tuge na sprovodima, pa sam upitao oca zato smo mi, ao narod, tao otvoreni u poazivanju tuge zbog smrti. Tom bi se temom vjerojatno trebali pozabaviti strunjaci, odgovorio mi je. Ali u prav u si. Druiji smo. Ta silina ojom tugujemo vjerojatno ima povijesne orijene jer , ao se ita u naoj povijesti neprestano ponavlja, to su brojni poolji oji su na narod pogaali u ve zaboravljenim genocidima raznih osvajaa. Bio je tu Alesandar Ma edonsi, divlja oji je spalio Perzepolis, zatim Arapi oji su na narod teroriz irali stotinama godina, pa Dingis-an oji je u trinaestom stoljeu pobio gotovo tr i milijuna Perzijanaca. Tugovanje nam je tao postalo vanim dijelom tradicije. Sta vio mi je ruu na rame i dodao: Kad nam neto pred oima zaolje roeno dijete, nariem o ao da nam dua naputa tijelo. Stenjemo pod nasilniom nepravdom. To nam je, sine, podarila naa povijest. Neolio je puta odmahnuo glavom i protrljao sljepoonice. Je dini bijeg pred neumoljivim zlom neutjean nam je vapaj. Mislim da a i danas nesvj esno izjednaavamo smrt s nepravdom. ivot u ulici ide dalje, ali neto sporije. Ili se tao barem ini. Vrijeme je moda naj vrednija stvar oju svai ovje posjeduje, ali to je vrlo teo shvatiti ada prola zi sporo. Mnogo ga je lae smatrati dragocjenim ada leti i brzo izmie. Zari vie ne izlazi u dvorite, Ahmed je jo u Kamsaru, a Irada, oji vjeito blebee o svo jim retensim izumima, vie ne mogu podnijeti. Otac je neolio puta pouao sa mno m razgovarati o Dotoru, ali to svaao nastojim izbjei jer ne znam to bi mi moglo izletjeti ada bih poeo govoriti o dogaajima one noi. Zatvaram oi i iznova u glavi vrtim onih posljednjih neolio trenutaa na rovu, no u mislima se uvije srivam iza zida prije nego to me agent uspijeva spaziti. Kada otvorim oi, najradije bih vrisnuo od boli. Zaljuujem da moram ponovno poeti it ati jer mi je itanje oduvije bilo najbolja razbibriga. Bacam se na prouavanje Dar wina i Freuda te ubrzo uviam da u njihovim djelima ima mnogo vie od onoga to nam je prole godine reao vjerouitelj Gordi. Ne znam vie ao je zapoeo tu temu, ali Freuda je nazvao perverznjaom, upozorio nas je da je Darwin ateist i reao nam da ne bismo trebali itati djela te dvojice. Odmah sutradan reem u potragu za njigama s perverznjaovim i ateistovim imenom na oricama. Knjige su sjajne, ali teo se usredotoujem. Htio bih vidjeti Zari, ali sada me sav jest pee a i zbog puoga razmiljanja o njoj. Zato se prisiljavam misliti na Dotor a i pitam se zna li da su ga uhvatili zbog moje nepromiljenosti. Kad bih mu mogao napisati pismo, ispriao bih mu se, i to ne samo zbog noi u ojoj su ga zbog mene uhitili, nego i zbog toga to sam se zaljubio u njegovu zarunicu. Reao bih mu da m i je ao to nisam ao Humphrey Bogart i da nisam znao da mu je SAVAK za petama. Nar avno, znao sam da je marsist i od one noi s ruama nepreidno sam se molio da ga n iada ne uhvate. No, da sam znao da se vraa ui, bio bih doeao agente na raju uli ce i namamio ih na pogrean trag. Trao bih u raznim pravcima, vabei ih da gone mene, a ne njega. O Boe, ao li samo mrzim samoga sebe! Mrzim se vie nego to mrzim onoga gada iji mi zao smijea noima ne da usnuti. I opet zatvaram oi, i opet proivljavam trenuta u o jemu me ovje s radioprijamniom spazio na rovu, i opet se saginjem prije nego to me ugleda. Ali stvarnost i dalje ostaje ista. Boe, ad bih se barem mogao vratit i! Mrzim tu nepovratnost vremena. Penjem se na rov i, do pogledom prelazim preo ulice, odjednom shvaam da je cij elo susjedstvo izgubilo ivotnu energiju. a se ni sjena stabla, oje je moj otac p osadio ada smo se doselili, ne pomie. Djeca samo sjede i razgovaraju i nito vie ne igra nogomet. Roditelji niim ne ele u ulicu privui SAVAK, pa su djeci reli da n i s im ne razgovaraju o onome to se zbilo, ali djeca su premala da bi se bojala. Pobuna je atada predivna stvar, svojedobno je reao Dotor i ja se sada pitam b i li ditature uope mogle opstati da su odrasli vie nali djeci. Bi li se ito usu dio usred noi odvesti neije dijete u zatvor, ad bismo svi ustali protiv autoritet a? Na pamet mi pada i to da je Dotor reao da anarhija prethodi redu, pa shvaam da zapravo pojma nemam to znai rije anarhija. U potrazi za odgovorom odlazim u njin icu jer su mi njige oduvije najbolja razbibriga. Na povratu spazim Irada ao s jo neolicinom momaa Ahmedu govori to se one noi do

godilo s Dotorom. Ahmed je oigledno uzrujan. Kada ostanemo sami, pita me ao sa m, a meni, iao mi je neugodno, licem poteu suze. Zato plae? zapanjeno me pita. Ne znam olio je puta uo priu o tome ao sam potoljen cu slomio na tri mjesta i pritom ni suze nisam ispustio. Ja sam ga odao, aem. Nisam se navrijeme sario iza zida. Onaj mi je urvin sin na o dlasu jo dobacio i poljubac. Jednoga u ga dana pronai i ubiti. Ahmed me nastoji umiriti. Trai da mu ispriam sve pojedinosti o noi u ojoj je Doto r uhien i ja mu ih doaravam, ba ao to sam to tijeom protelih pet dana tolio puta uinio u mislima. Do govorim, jednostavno ne mogu prestati plaati. Pa zar ti nisu reli? prelinjem ga. Nisu ti reli da sam ga ja odao? To sve zna? Molim te, reci mi! Ahmed mi se zalinje da nito u prepriavanju dogaaja te noi nije ni spomenuo moje i me. To ne mijenja injenicu da sam ga odao, prerivam lice ruama. Pa zar si ih ti natjerao da ga gone? ustro me pita. Gledaj, nije se sve poelo dogaati onoga trenuta ada te agent ugledao na rovu. Otprije su ga traili. To zna gdje je bio cijeloga ljeta, to je radio i to ga je pratio. Ne misli valjda da su se i z ista mira nacrtali ovdje, prieali da ti pogleda u Zarino dvorite i onda ga zasoil i? Vjerojatno su ga ve neo vrijeme traili. Briem suze, neolio puta mrcnem i aem: Uasno se osjeam! Nemoj, odluno mi nareuje. Sve te strane stvari oje su se dogodile Dotoru nemaju nia ve veze s tobom. Ti nema veze s njegovim odgojem, obrazovanjem i svime onime zbo g ega je postao marsist i zbog ega je doao na SAVAK-ovu crnu listu. Zatim pali dvij e cigarete i prua mi jednu. Neo vrijeme samo sjedimo u tiini. Kao to da ita te stvari? pita me Ahmed, spazivi njige o anarhizmu. Govorim mu o Gor dijevu opisu Darwina i Freuda, svojem preziru prema autoritetu, elji da svi ustane mo protiv ditature i o svojem nepoznavanju politie teorije anarhizma. Gleda me ao da sam pijan. Oito mu nije ni priblino jasno o emu govorim. A onda mi ae da nas je vjerouitelj, isto tao, plaio svim strahotama samozadovoljavanja. I pita me je sam li moda, iz protesta, poeo redovito latiti svoj siuni pimpe. Pucam od smijeha. Prvi put otada su odveli Dotora. * * * ola poinje za manje od deset dana i uope se tome ne radujem. Nito ne zna gdje je Dotor ni to se s njim zbiva. Fahima svaoga dana posjeuje Zari. Postale su najbol je prijateljice. Ahmed se dri po strani jer smatra da sada nije vrijeme za romant iu. Fahima se jednoga dana na neolio minuta penje do rova, ao bi porazgova rala s nama, i ae da Zari stalno plae jer je zabrinuta za Dotorovu psihiu i fizi u izdrljivost na muama. Zatim me grli i ae: Ne brini se, duo, sve e biti u redu!. Duboo u sebi umirem od elje da saznam pita li Zari za mene, ali to svim silama potisujem. Kao i Ahmed, i ja mislim da se sada najbolje drati po strani jer nije vrijeme za romantiu. Susjedi au da Dotorova maja poslije sinova uhienja izgleda ao da je ostarjela tisuu godina. Kosa joj je posijedjela, lice se naboralo, rue nepreidno dru, a ni rijei ne moe izustiti bez suza. Stalno je pred zatvorom Evin i prelinje straare da joj au to je s njezinim sinom. Dotorov se otac pritajio. Jednoga su im se dana pred vratima pojavila dva agenta i rela mu nea ne privlai pozornost na svoju ob itelj. Strpite se, reli su mu, ili vie niada neete vidjeti sina!. Dotorov otac radi ao in vni u gradsoj upravi. Nauio je pisati lijevom ruom, pa svaoga dana odlazi na posao i pretvara se da se sinu, ojega voli vie od ivota, ama ba nita nije dogodilo. Ahmed trai da mu objasnim to tono znai rije anarhizam. Objanjavam mu, ali ne ba podrob o i bez neoga oduevljenja. Uini i meni i cijelom svijetu jednu uslugu, moe? ae podrugljivo. Molim? Kada odraste, nemoj postati uitelj. Objanjava zbilja ugavo! Zatim mi ae da ima sjajnu ideju ao vratiti polet u ulicu. Anarhija je pritom b itna stvar, ae, a ada ga ponem ispitivati o pojedinostima, odgovara mi da, zahva ljujui meni, i dalje nema pojma to je anarhija, pa mi zato ne moe rei nita podrobnije .

Smijem se i putam ga na miru.

* * * Organiziramo malo oupljanje u podrumu moje ue i pozivamo petnaesta momaa iz s usjedstva. Irad dolazi s ploom na ojoj je strujni rug i ota. Svai put ad priti sne slopu, ota se oree. Kae da upravo esperimentira s energetsom uinovitou. Uz utedu energije, u Teheranu ne bi tao esto nestajalo struje, dodaje. Svi ga, po o biaju, uope ne sluaju. Onda se, u veliom stilu, pojavljuje Ahmed, spreman za teatralan nastup. Odjeven je ao profesor: na nosu su mu baine naoale, a na ramenima crni plat poojnoga d jeda. Iza leda izvlai dugao ravnalo, zamahuje njime i nareuje nam da zautimo. to se vie uivljava u ulogu, mi se glasnije smijemo. Zatim najavljuje temu veeranjeg predav anja: samozadovoljavanje. Govori nam da je dotorirao s temom masturbiranja na s veuilitu u Parizu i da je objavio brojne radove o tome. Svai put ad izgovara rij e masturbiranje, smijeh prerasta u glasan grohot. ute ispod naoala odmjerava cijelu prostoriju slijeva nadesno i zatim zahtijeva da svi oji su sino masturbirali odmah priznaju. Nito ne die ruu. Prilazi mi, udar a me ravnalom i naziva laljivcem te zahtijeva da mu poaem desni dlan. Pooravam s e, pa me hvata za ruu i poazuje je svima u prostoriji. Pogledajte samo ao mu je dlan mean! Znate li zato? Maslinovo ulje, eto zato! Je li tao? pita me, dobacujui mi pogled preo ruba naoala. Smijui se potvrujem, a on me jo jedanput udara ravnalom. Zatim opet vira uoolo, a svi eaju oga e izabrati z a sljedeu rtvu. Pogled mu zapinje na Iradu. Poai mi ruu! vine. Irad mu prua nadlanicu i previja se od smijeha. Ahmed ga ravnalom lupa po glavi. Dlan, budaletino! Irad mu poazuje dlan. Sapun? pipa Iradevu ruu. Presuho je to za sapun. Zamislite retena, on se podmazuj e deterdentom za rublje. Ponovno ga udara. Zamislite olio mu je te suha oa na pe nisu! Sidaj hlae da vidimo! Irad se vrsto hvata za pojas i odmahuje glavom. elite li i vi da ga poae? pita Ahmed ostale. Da! Da! Da! viu svi u jedan glas. Ahmed narato zastaje, a zatim dodaje: Nei se od vas moda pitaju, pa to ao mu je penis sasuen? Reci, Irade, to se dogaa s l ada se osui? Naginje se i zuri mu ravno u oi. Otpadne, profesore, odgovara Irad. Ahmed ga opetovano lupa ravnalom, izgovarajui sa svaim udarcem po jednu rije. E... pa... to... e... ti... se... dogoditi... s... tim... jadnim... penisom... ao ... nastavi... masturbirati... s... deterdentom... za... rublje! Jasno? Irad ima glavom, ali previe se smije da bi mogao izustiti odgovor. Nisam te uo! dere se Ahmed. Da, profesore, jedva dolazi do zraa Irad. Ahmed je sjajan zabavlja. Neolio trenutaa samo utei hoda po prostoriji, dajui smi jehu vremena da zamre. Kada grohot utihne, javlja se Irad s pitanjem: Profesore, bi li moda bilo bolje da se sluim deterdentom za sue? Ahmed se baca prema njemu s isuanim ravnalom, a ja se tolio smijem da mi suze zamagljuju pogled. Bezbroj ga puta udara ravnalom, a onda napoon prestaje i sta je pred nas. Objavljuje da e nam sada poazati svoju rajnje usavrenu tehniu masturbiranja. Iz de pa vadi bananu, guli je, a zatim oguljenu ou sjeca na sitne omadie. Jedan omad i uzima u ruu, smjeta ga izmeu palca i aiprsta te ga poinje trljati, ao da masturb ira. Usput svima govori da su banane izvrstan dodata prehrani ojim se spreava s ljepilo, lasina posljedica samozadovoljavanja. Od smijeha me zbilja boli trbuh. Naon odlasa svih gostiju ostajem nasamo s Ahmedom i aem mu da je bio sjajan te da su dei iz susjedstva sigurno uivali u njegovu pouaju da ih malo razvedri. Zaj edno se smijemo pomisli na uenje svih maja u ulici ada im sinovi te veeri ponu izr aavati neobinu elju za bananama. Kada Dotor izie iz zatvora, aem rei u mu to si napravio i olio je to popravilo ra loenje. Moe, reci mu, smijeei se odvraa Ahmed.

Neo ga vrijeme pozorno promatram. Htio bih ga pitati ave je veze to aljivo pre davanje imalo s anarhizmom, ali mislim da znam odgovor, pa nita ne pitam. 10.Moja ola i moji uitelji U Iranu ola poinje prvoga dana jeseni i taj je dan uvije neao druiji od ostali h. Ulice su prepune djevojica i djeaa svih dobi oji, spremni na cjelodnevnu nast avu, hodaju gradom s tono odreenim ciljem. Uredniji su, a ii nego inae, ao da su ih aje posebno pripremile za taj dan. Do ole idem s Ahmedom i Iradem. Irad glasno ispuhuje nos u bijelu maramicu i ae na m da mu je otac reao ao su za sva uhienja, muenja i smanua iransih revoluciona ra odgovorni Amerianci. Potom zastaje i promatra sadraj maramice te podie obrve ao da je zadivljen proizvodom vlastita nosa. Onda slae maramicu i sprema je u dep. Ahmed odmahuje glavom i ae: Ogavan si. Moja te sestra ne bi pogledala ni da si glavom i bradom Sin Boji. Irad ga, po obiaju, ne slua i nastavlja s priom: Moj je otac bio puovni u vojsci, pa iz prve rue zna sve o ameriim pijunsim at ivnostima u Iranu. Jednom mi je priao o golemom nosau aviona s najmodernijom radar som opremom oji su Amerianci usidrili u Perzijsom zaljevu da bi pratili sve antiamerie elemente u Iranu. Kae da Amerianci imaju tao naprednu tehnologiju da pomou nje vide a roz zidove, pa zato i pod tuem uvije poriva intimne dijelove tijela!. Ahmed i ja trudimo se ne prasnuti u smijeh, ali to nam vrlo teo uspijeva. Sve vide i sve uju. Sve nas stalno promatraju i prisluuju, ape Irad. Onda pssssst, uutava ga Ahmed. Ne govori tao glasno, mogli bi nas uti! Ja se uope ne alim, buni se Irad. E, pa onda si mi to trebao rei prije nego to sam s cijelim svijetom podijelio spozn aje o najnaprednijim tehniama samozadovoljavanja. Sad e mi ti apitalistii oport unisti maznuti ideje, objaviti ih u njizi i na tome zaraditi milijune dolara, ae Ahmed, pa se oree meni. Misli li da je preasno da registriram patent? Smijem se i slijeem ramenima. Irad ae: Da ivim u Americi, ve bih bio izumitelj jer Amerianci oboavaju tehnoloa pomagala i podupiru ljude oji, ao ja, imaju sjajne ideje o tome ao pojednostavniti sva idanje ativnosti!. Ahmed ga preida: Onda emo organizirati priupljanje sredstava da ti se upi zraoplovna arta u jed nom smjeru za Ameriu!. Irad ga opet ne eli sluati. Amerianci su izumili tehnologiju oja im omoguuje da pijuniraju bilo oga, bilo gd je i bilo ada. Da, i za sve je to riv onaj tvoj jebeni Thomas Edison, guna Ahmed. Irad ape ao da nam povjerava najstroe dravne tajne: Amerianci su jao dobro znali za Dotora i bojali su se da e previe saznati o raznim svjetsim pitanjima. Radiovez om su dojavili neome u Iranu da ga uhvati!. Ahmed me gleda i ae: Eto, vidi! Onaj tip s radioprijamniom zapravo je razgovarao s posadom amerioga br oda u Perzijsom zaljevu!. Dobacujem mu prijeoran pogled zbog ruganja s Dotorov om nevoljom. Ma joj, daj! podviuje. Brzo e izii iz zatvora. Kaem ti, pustit e ga do repne oom. Irad nam na to ae da su Amerianci pedesetih pijunirali jo jednoga ovjea, puno vanij ega i poznatijega od naega Dotora. Misli na Mosadea, jedinoga demoratsi izabranog premijera u povijesti Irana o jega je 1953. godine ameria CIA svrgnula za nanadu od piljivih 60000 dolara. Mos ade je, naon ahova povrata, smjeten u uni zatvor i ondje je ostao sve do 1967., ada je u osamdeset etvrtoj godini umro. Dotor je esto govorio o tome ao je Mo sadeovo svrgavanje jedna od najveih ameriih vanjsopolitiih spaa u povijesti. Cijeli je Blisi isto zbog toga izgubio povjerenje u Ameriance i njihovo lano za uzimanje za demoraciju, ljutito bi tumaio. Bio je previe popularan da bi ga ubili, nastavlja Irad priu o Mosadeu. Jer, to bi bil o porenulo pravu revoluciju u Iranu. A Amerianci ne ele da previe ojaamo jer bi t

o poremetilo odnos snaga u regiji. Ne ele ni da tehnoloi napredujemo jer nam ova o mogu prodavati svoju tehnologiju. Mene jedino zanimaju fotoaparati i amere pomou ojih vidi roz zidove, ae Ahmed. Kad a bih to imao, mogao bih snimiti susjede ao vode ljubav. Irad se osvre oo sebe, ao bi provjerio slua li nas to, i ponovno ape: Moj otac misli da je ah ameria marioneta. I da bi ga Amerianci mogli utnuti ad im dojadi!. Dolazimo do ulinoga tanda, pa Ahmed i ja zastajemo i upujemo po porciju uhane ci le. Nemojte to jesti, dei, otrovat ete se, ae Irad. Pogledajte samo prodavaa, ad je ta osljednji put oprao rue? Smijem se. Da, da, sve su novine pune lanaa o ljudima oji su umrli od trovanja uhanom cil om oju su upili od ulinog prodavaa. On to najbolje zna, prihvaa Ahmed. Jer ita sve ivo, uljuujui Savuun. Lupam ga nadlanicom u prsa i nastavljam uivati u poslastici. Irad opet ispuhuje nos, ali ovaj put ne prouava sadraj rupia. Moj je stric general u vojsci, ae i sprema rupi natrag u dep. I tata je mogao postati general, ali namjerno je prije otiao u mirovinu jer zna da e, ao doe do promjena u Iranu, najprije navaliti na generale. Slaem se, pa imam glavom. Stric je ve sada upio uu negdje u New Yoru. To vam je najvei amerii grad i nalazi se na obali Atlansog oceana, objanjava Irad. Ima i pogolemu uteevinu u vicarsoj ban i. Da sutra izbije revolucija, prvi bi pobjegao preo granice. Moj je otac pa p ravi Iranac i niada ne bi napustio zemlju oju je branio ao profesionalni vojn i. Ni ja niada neu otii iz Irana! Ba teta, ape Ahmed. Onaj amerii brod u Perzijsom zaljevu vjerojatno upravo dojavlju vijest svim ameriim novinama. Ve vidim naslove: Nasljedni Thomasa Edisona ipa j e odluio ostati u Iranu! ola za djeae oju pohaamo nali je tvravi. Troatnica je to, izgraena od opee, ogr aena visoim betonsim zidom, a na golemim vratima stoji fara, domar oji se brine o tome da u olu ne ue nito to je ne pohaa. Dvorite je prepuno linaca. Nove je p ridolice lao prepoznati po zbunjenom pogledavanju prema drugim uenicima, a svae ih je godine pred olom zamjetna aica. Uobiajeno je da ponegdje izbije i pooja tunja va, a redovito je preida na uitelj discipline, profesor Moradi. Nemilosrdnim udar cima dugim ravnalom anjava sve nasilnie. Koji ste vi imbecili! vie, udarajui nevaljalce. Zbog nasilja ete se samo uvaliti u hrp u problema! Moradi nam predaje i tjelesni, iao u oli nema gimnastie dvorane. Jednom nas tje dno postrojava u olsom dvoritu i zatim nas tjera da u obinoj odjei izvodimo vjebe z agrijavanja. Je'n, dva, tri, et'ri! urla iz svega glasa. Hajde, sai, sai, lijena bando! Kad se svi dobro oznojimo i zadiemo, dijeli nas u male supine od po etiri i tjera da trimo s jednoga raja dvorita na drugi. Najsporiji iz svae supine zatim se m eusobno utruju sve do neto ne osvoji titulu najljenije guzice u razredu. Katada se pitam zna li profesor Moradi razliu izmeu lijenosti i sporosti. Danas je prv i dan ole, pa nam Moradi, umjesto utre, dri predavanje o disciplini. Svijet bi bio puno bolji ad bi svi bili disciplinirani. to mislite, zato je Ameri a tao mona zemlja? Zato to su Amerianci discipliniran narod. Ljudi u Americi potu ju pravila, rijeti s isrom u oima. Kae da je jednom bio u Americi na meunarodnom na tjecanju u hrvanju i da je bio zapanjen ao se ondje svi posluno dre prometnih pr opisa. Svi staju na znau STOP, a i ada iz oomitog smjera ne dolazi nijedan automobil. To vam je disciplina! Potivanje pravila bez obzira na oolnosti! U ovoj zemlji l judi a ne staju ni pred crvenim svjetlom na semaforu! Ne samo da mislimo da su p ravila tu zato da bismo ih rili, nego jo mislimo da ih imamo potpuno pravo riti, a sve to mislimo zato to smo nediscipliniran narod, prepun preritelja. Razoarano odmahuje glavom i nastavlja: I Britanci su discipliniran narod. Jeste li iada vidjeli slie straara pred Buci nghamsom palaom? Do straare, ni ne trepnu! a niti ada oo njih nema ljudi!. Zati

m poazuje na Ahmeda i pita: Moete li zamisliti Ahmeda ao straara pred Bucinghams om palaom?. Svi se smiju, a ja molim Boga da Ahmed nita ne odgovori, to mi se i isp unjava, barem zasada, jer Ahmed samo stoji, slijee ramenima i smije se s ostalima . Amerie su vlasti na svaih neolio metara u svaoj ulici postavile oeve za smee i svi otpate ubacuju u njih, popuje nam Moradi. Amerie su ulice tao iste da s njih moe jesti. To vam je disciplina! Kae nam i da upci u ameriim trgovinama pristojno eaju na red, a ne ao od nas g dje se ljudi jedni drugima penju preo lea ne bi li se progurali. Tuno odmahuje gl avom. Varanje, naguravanje, ba te briga za druge, samo se lataj i uini sve to je potrebno da bi se progurao. Upravo je ogavno olio smo nedisciplinirani! ae, uzdiui ravnal o u zra. Zato sam i odluio da u postati uitelj discipline! Teo uzdie i ogledava se o o sebe te spazi Irada: Tvoj je otac bio u vojsci. Reci mi, oja je najvanija arat eristia najbolje vojse na svijetu?. Disciplina, profesore. Profesor Moradi s odobravanjem ima glavom. Ahmed podie ruu i meni se smrai pred oima. Zbog njegova vragolastog smijea poinjem uzbueno zavrtati ruave. Znam da e sad a postaviti pitanje oje e razbjesniti Moradija. I Moradi, ini mi se, sumnja isto to jer isprva ne eli vidjeti Ahmeda, pa ve sputam zavrnute ruave. Da? ipa se na raju obraa Ahmedu. A on je zauzeo misaonu pozu, pa umalo pucam od smijeha, a onda zaujem pitanje: Je li zbilja istina, profesore, da najdiscipliniranija vojsa na svijetu u Perzij som zaljevu ima brod s najmodernijom tehnologijom za pijuniranje? Moradi izgleda zbunjeno. Ahmed nastavlja, sada maui prstom ao da je policajac oji ispituje profesora: I je li istina da mornari na tom brodu prisluuju ama ba svai razgovor u Iranu?. Moradi ga blijedo gleda. to je te s tehnologijom oja im omoguuje gledanje roz zidove? Jer, navodno i to i maju! A ao je to istina, ja vie ne idem gol pod tu! Profesor Moradi pouava pririti smijea. Odale ti to? pita. Irad se, vidim, sriva iza moma ispred sebe. Irad mi je reao, odgovara Ahmed. Ali ne znam mogu li mu vjerovati jer on vam je ja o nediscipliniran i uope ne potuje pravila, uljuujui i ono oje ae da ne bi smio ic ati sestre svojih prijatelja. Razredom se prolama smijeh. a se i profesor Moradi uspijeva nasmijuljiti. On je udan ovje, ali drai nam je od profesora Bane, etrdesetogodinjega uitelja geomet rije oji je s pouavanjem i prodiama poeo valjda od dana ada je doao na svijet. Ge ometrija je maja svih znanosti, esto nam govori. Ahmed ga je jednom upitao to je otac i za nagradu dobio cjelodnevni borava u uredu profesora Moradija gdje mu je ovaj odrao predavanje o vanosti discipline na nastavi. Kada profesor Bana ulazi u razred, ustajemo na pozdrav ao i svaom drugom uitelj u, ali Bana uvije stane pred razred i bulji. Kae da po zastraenom pogledu odmah vidi to nije napisao zadau i uvije proziva ne oga iz zadnjih lupa jer tamo, ae, sjede najvee lijenine. Posljedica toga je staln a borba meu uenicima to e na Baninu satu sjediti u prednjim lupama. Osim toga, Ba na oboava postavljati pitanja na oja je, i to vrlo dobro zna, nemogue odgovoriti. Eulid je postavio pet postulata. Prema petome, ao imamo pravac i tou oja nije na tom pravcu, roz tu je tou mogue povui samo jedan pravac oji je paralelan s pr vim pravcem. to mislite o tome? Slijedi grobna tiina. Da je glupost poazatelj veliine, vi biste bili najvei ljudi na svijetu, ruga nam se . Na raju svaoga sata pita nas imamo li pitanja, ali ao se ito odvai i postavi ih, unosi mu se u lice, mae ravnalom i naziva ga glupanom oji postavlja retens a pitanja. Odgovor je na stranici osamdeset osam, budaletino! Proitaj ga! Ao pa nito ne pos tavi niavo pitanje, redovito ae neto poput: Znai, svi znate ba sve? Pa da vidimo! i onda prozove neog nesretnia, postavlja mu najtee mogue pitanje i naon toga ga,

naravno, dobro izvrijea. I sam dobro znam to znai ada te profesor Bana uzme na zub. Prole sam godine na tro mjesenom ispitu jedan zadata rijeio na dva naina. Bana mi nije priznao nijedan, ia o su oba bila tona. Optuio me za prepisivanje i na raju mi, umjesto ocjene, upis ao nulu. Za pomo sam se obratio ravnatelju, profesoru Jazdiju. I to bi ti htio da ja sada napravim? upitao me Jazdi. Htio bih da mi objasnite zato me se anjava samo zbog toga to sam zadata rijeio na d va podjednao tona naina. Profesor Bana ti je uitelj. Ao ae da si prepisivao, sigurno si prepisivao. Ne mog u ti pomoi! Ali gdje su doazi? zapitao sam. Profesor Bana je uitelj. Ne trebaju mu doazi. Dovoljno je to je posumnjao u tebe! I tao sam na tromjeseju dobio nulu. Kada sam sve ispriao tati, reao mi je da je jedini nain da doaem ao su Bana i Jazdi u rivu, da na sljedea dva tromjesena tes ta dobijem najbolje mogue ocjene. Ao mi to uspije, on e sam otii u olu i uvjeriti ih da mi moraju ispraviti ocjenu oju sam dobio u prvom tromjeseju. Zbog nepravde sam se osjeao jadno. U ovoj je proletoj zemlji ba sve usrano, alio sam se Ahmedu. Jedva eam da odem u Ame riu. Tamo ive disciplinirani ljudi oji razmiljaju logino i ne optuuju nevine ljude za preraje s ojima oni nemaju niave veze. Sada gledam profesora Banu i zahvaljujem Bogu to nito u mojoj obitelji nije uitel j. Na vjerouitelj, profesor Gordi, ujedno nam predaje i ditat, ali, za razliu od pro fesora Moradija, niao ne voli Zapad, a pogotovo ne Ameriu. Gordi je golem, oso ran debeljo musava lica, stalno zarasla u neurednu, ratu bradu, a njegovo mi prostao ponaanje nevjerojatno ide na ivce. Uvije je u svijetlosmeem odijelu i isto tavim, izlizanim cipelama, a na ovratniu do grla zaopane bijele oulje uvije mu se nazire uasti rub. Niada se ne smije, ali ada govori, iz usta mu izviruju u ti zubi. Ahmed ae da se u Gordijevu pogledu uvije ita da je uinio neto loe, ao da j e, primjerice, gulio bananu, a ae i da je uo ao se Gordi obogatio posuivanjem nov ca sirotinji uz lihvarse amate. Tip je povarenja, zaljuuje. Njegovo shvaanje islama najbri je put do pala. Gordi nam atada zadaje nenajavljene testove. Svai je dan dobar dan za testiranje, ae. I to je za vae dobro jer uenici bi uvije t rebali biti spremni za test! Meni se pa ini da je suvie lijen da bi planirao nasta vu jer, ao to ree moj otac, mi smo spontan narod, tota inimo u aru trenuta i bez mno go planiranja. Kada nam ditira, Gordi namjerno odabire najtee rijei iz njiga i svau nam glasno i ta po tri puta. Kostantanie, Kostantanie, Kostantanie , vie ao da smo nagluhi, maglate, maglate, magl ate !. Pri pisanju tih perzijsih rijei vrlo se lao zabuniti jer se nei glasovi, po put tvrdoga , g, si t, mogu napisati na neolio razliitih naina. Obino nam ditir a rijei oje smo ve uili na satu, ali ponead, samo da bi dobre uenie izdvojio od o srednjih, u ditat ubacuje i rijei oje jo nismo obradili. Tono napisana rije, ipa, ne znai automatsi i dobru ocjenu jer Gordi ocjenjuje i ruopis. a i ao sve rijei napiemo savreno tono, atada nam oduzima bodove zato to mu se ne svia ao piemo, a najbolju ocjenu, dvadesetu, ne daje niome, a ni ao sve napie bez pogree i ima najljepi ruopis na svijetu. _____________________ Perzijsi naziv za Carigrad. Perzijsa rije oja znai varljiv. Ne moete dobiti vie od devetnaest. Samo Bog zasluuje dvadeseticu jer je on jedino sa vreno bie na svijetu, ae, ljubei amajliju. Napiemo li oju rije netono, prisiljava nas da je u biljenicu upisujemo etiristo puta , a povremeno nas pojedinano proziva i ispituje pred ploom. Svau rije ita triput i onda prelazi na sljedeu, bez obzira na to je li ueni pred ploom zavrio s ispisivanj em prve. Masimalan broj bodova na svaome testu jest dvadeset, a za prolaz je p otrebno deset. Dobijete li ocjenu izmeu deset i etrnaest, to je, naravno, prolazno, ipa ete zaraditi neolio pljusaa i dobru porciju vrijeanja.

Glupa onjino, lijeni vole, cendravi bijednie, niada nita od tebe! Da sam ti proita o najsloenije enso ime na svijetu, napisao bi ga ao od ale, a nisi u stanju nauiti rijei oje te ine boljim ovjeom. Samo na cure misli. Samo na cure! Jedva ea odmor d a odjuri do najblie ense ole i tamo se pravi vaan. Sjedi tamo na tu lijenu, debelu g uzicu i pii svau rije etiristo puta! I pazi na ruopis! Gordiju su najdrae one uvrede u ojima nam nadijeva nazive ivotinja. Za razliu od njega, mladi student, oji nam je prole godine predavao pisanje sastavaa i oji je u olu poslan po slubenoj dunosti, reao nam je da je vrlo runo ljude nazivati vo lovima i ravama. Milijuni stanovnia Indije, objasnio nam je, tuju rave, a valj a potovati sve vjere, bez obzira na to olio nam se glupima inila njihova naela. S vaoga bi nam tjedna zadao novu temu za sastava, a zatim pomno itao i ispravljao ono to smo napisali. Nito niada nije dobio vie od etrnaest jer mladi se profesor posebno ponosio time to je od njega teo dobiti dobru ocjenu. Jednom nam je, ta o, zadao temu Dobrobiti tehnoloog napreta i prozvao Ahmeda da pred razredom proita svoj sastav. Ahmed je napisao da, za razliu od profesora Bane, on ne misli da je geometrija maja svih znanosti, nego da smatra da je to tehnologija. I ao b i rado prislonio usnice na goleme sise maje tehnologije te iz njih isisao i pos ljednju apljicu mlijea oje nazivamo znanjem. Mladi je profesor poeo viati: Dosta, dosta! i zatim Ahmeda nazvao svim ivotinjsim nazivima osim rave te ga izba cio iz razreda. Neto poslije iste godine istoga su mladog profesora uhvatili u za hodu sputenih hlaa i s petnaestogodinjaom oji je leao pred njim. Momentalno je do bio premjetaj u drugu olu i drugi orug. Profesor Gordi istoga nam je dana reao d a se homosesualnost raa od pomanjanja vjere. Ao vjeruje u Boga, ne udi za analnim sesom. Profesor Moradi reao nam je da je homosesualnost rezultat pomanjanja discipli ne i potovanja pravila ojim se muarcima zabranjuje udnja za drugim muarcima. U Am erici, reao je, sigurno nema homosesualaca jer su Amerianci najdisciplinirani ji narod u svemiru. Na ravnatelj, profesor Jazdi, reao nam je da se moramo uvati zama povarenih hom osesualaca. Zli su i poremeeni, reao je i zatim ispriao stranu priu o ovjeu po imenu Asgar Katel optuenom za zlostavljanje i ubojstvo vie od stotinu djeaa nae dobi. Umirao sam od znatielje da ujem ao e nam homosesualnost objasniti profesor Bana sa svojom maj om svih znanosti, ali, na moje velio razoaranje, on se nije ni osvrnuo na taj do gaaj. 11.U SAVAK-ovu zatvoru Ve vie od dva tjedna prolo je od noi u ojoj su odveli Dotora i otada nito nita o n jemu nije uo. Kao da je nestao s lica Zemlje. Maja mu se teo razboljela i vie ne moe pred zatvor Evin, a Zari od noi ad je uhien nije izila u dvorite. Fahima je redo vito posjeuje, ali itavo vrijeme provode u Zarinoj sobi. Ahmed me i dalje uporno uvjerava da e Dotor usoro izii iz zatvora i da e se sve v ratiti na svoje mjesto. Naon jednoga me tavog razgovora znaovito gleda i pita ao sam. Najradije bih mu reao da sam sav jadan zbog toga to ne viam Zari, da m i neizmjerno nedostaje i da, uspros rivnji oju osjeam zbog toga to sam se zalju bio, ne mogu prestati razmiljati o njoj. No aem mu samo da mi treba neto to e mi svr atiti misli od trenutane situacije jer mi je zlo od ole i uitelja, od pomisli na o dlaza u Ameriu i atad mi se ini da mi je zlo od cijeloga svijeta. Najradije b ih ubio ovjea s radioprijamniom, a i to te naon to bih mu razbio nos i njegovo m rvlju zalio ploni pred uom. Ahmed mi polae ruu na rame, ima glavom i ae da m e razumije. Zatim predlae da poemo u ino i pogledamo domai film. Iransi su filmov i najbolji lije protiv depresije jer svi imaju sretan zavreta. Pozivamo i Irada jer obojica znamo da ga ne smijemo ostaviti samoga u etvrti gdje bi, bez naega nadzora, bez ustezanja itavog dana zurio u Ahmedovu sestru. U veini se ina u etvrti priazuju perzijsi filmovi oji ba ni po emu nisu nali am eriima. Dotor mi je znao govoriti da se radnjom veine perzijsih filmova nastoje opravdati lasne razlie u naoj zemlji. Govorio je i da se pria u svim perzijsim filmovima odvija po istome uzoru: glavni je suob onaj izmeu bogatih i siromanih

, a bogatai uvije dobivaju bitu i gube rat. Priazuje ih se ao monie, ali ne ao zloince i svaao ne ao ljude protiv ojih bi trebalo dizati pobune. tovie, ira nsi filmovi ao da se posebno trude uspostaviti dubou osjeajnu vezu izmeu glavno ga junaa i bogatoga zliovca, pa je uvije rije o avom zabludjelom sinu, zabor avljenom roau ili rtvi udnovatih oolnosti. Svi ti filmovi masama poruuju da borba protiv bogataa nema smisla, a siromane potiu da radije ustraju na svojim moralnim n aelima nego da se bune protiv poreta. Tao je barem tvrdio Dotor. Zato se u ovoj zemlji moe podignuti revolucija protiv aha, ali ne i protiv bogataa, j ednom mi je reao. Iranci se, smatrao je, mogu pobuniti iz raznih ulturnih, vje rsih i politiih pobuda, ali niada zato da bi svrgnuli bogatae. O, Boe, ao mi nedostaje! Najpoznatiji perzijsi glumac ovje je po imenu Fardin. Kritiari ga ba ne hvale, al i meni se svia, iao to niada ne bih priznao. Pred inom nas Irad moli da ga pustimo sjesti izmeu nas dvojice. Svoju elju objanjav a time to je prije neolio tjedana otiao u ino i, nita ne sumnjajui, zavrio na sjed alu do pedofila. Neolio minuta naon poeta filma primijetio je da ga tip proma tra, ali nije na to obraao pozornost sve do u jednom trenutu nije na oljenu os jetio ruu. Ustao je i pobjegao, a cijela ga je epizoda tolio potresla da je ita vim putem do ue trao, nijednom se ne osvrnuvi da provjeri tri li ovje za njim. Ahme d na to ae da i njegova sestra tao tri svai put ad na ulici susretne Irada i ja se previjam od smijeha. Kino je prepuno gledatelja svih dobi i svi jedu sjemene suncoreta to je uobiajen a ino-gricalica u Iranu. Negdje na pola filma mala supina huligana na eranu napada Fardina i poinje ga mlatiti, a iz publie se zauje povi starije ene: Prestanite ga tui, nitovi! to vam je on riv? Pustite ga na miru! Da je moj mu ovdj e, izbio bi vam zube iz gubice!. Ahmed se naglo oree prema meni i panino ae: Moja baa!. Ubit e ga! Upomo! Upomo! vie baa do Fardin pada na tlo, a neprijatelji ga udaraju po tijelu i licu. Publia joj dobacuje psove i uvrede. Daj zaepi, stara! Izbacite tu luainju! Iste se seunde pojavljuje biljeter s baterijsom svjetiljom i poinje traiti vrem enu preriteljicu. Irad prstom poazuje prema prvom redu i vie: Eno je!. Ondje spazimo ao Ahmedova baa mae ruama i zamahuje aom viui: Zovite mojega mua! On je dobar s Fardinom! Upomo! Zovite mojega mua!. Ahmed, Irad i ja ustajemo i trimo prema prvom redu. Baa nas spazi i povine: Hvala Bogu da ste ov dje! Pomozite mu! Pomozite!. Pouavamo je izvui iz sjedala, ali ona se ne da. Biljeter nam vie da je vodimo van ili e je on izbaciti. Ljudi fuaju i smiju se. Irad bau prima pod lijevu, a Ahmed pod desnu ruu i pouavaju je podignuti, ali starica ih udara i istodobno se baca unatrag. Biljeter i ja nastojimo je uhvatiti za noge, ali baa jednim preciznim udarcem izbacuje baterijsu svjetilju iz njegovih ruu i nastavlja sa zazivanj em supruga. Projecija se zaustavlja i pale se svjetla. Zviduci i povici postaju sve glasniji , pa se i baa dere jae. Izvija se iz Iradeva stisa, sida cipele i njima udara s ve to joj je na dohvatu, a nei gledatelji poinju navijati i poticati je da udari jo jae. Biljeter bjesni, ali ne usuuje joj se pribliiti, pa je na, raju, Ahmed i ja uspijevamo zasoiti na prepad, povui na pod i, uz pomo Irada i jo trojice, iznijeti iz ina. Na svjeemu se zrau istoga trenuta umiruje, pa, zajedno s Ahmedom, mirn o hoda prema ui neolio oraa ispred Irada i mene. Imaju sree to se nije pojavio tvoj djed. Prebio bi ih tao da ne bi znali to ih je s nalo, govori mu. Djed je bio hrva i svi su ga se u Teheranu bojali. Ahmedov je djed bio siuan, miran ovje oji se niada u ivotu nije potuao. Do te veeri sjedim na rovu, dolazi i Ahmed. Kae da ju je djed odveo u ino, ae. Uope ne znam ao je ula. Niada uza se nema novc . Dirljivo je olio je privrena tvojem djedu, aem jer ne znam to bih drugo reao. Vjer ojatno joj je on bio najvea zvijezda u ivotu.

Ahmed ne odgovara. Nevjerojatno ao se samo borila s nama, udim se. Kolio joj je godina? ezdeset pet? Ahmed neo vrijeme razmilja, a zatim se ceri: Misli li da bi moja baa u stvarnosti mogla pretui Fardina?. Maja mi ae nea se dotjeram jer nam dolaze posebni gosti. Kae mi i ao se zovu, ali ne prepoznajem imena. On je bio tatin najbolji prijatelj, ae. Pod tuem mi na pamet pada Iradeva pria o modernim ameriim radarima, pa se pitam pro diru li doista roz zidove. Gledam prema dolje i na trenuta se porivam, ali on da odmahujem glavom i smijem se. Posebni su gosti gospodin i gospoa Mehrban. Gospodin me Mehrban ve na vratima grli ao da se poznajemo cijeloga ivota, iao se niada nismo upoznali. Moj mu otac j uri u zagrljaj pa se dugo grle, apui neto jedan drugome na uho. Ne vidim im lica, al i znam da plau, a gospoa Mehrban i moja maja suznih oiju promatraju mueve. Naon ne oga vremena ulaze i sjedaju u dnevni borava. Moj otac i njegov prijatelj ne pr estaju se gledati sa suzama u oima i povremeno jedan drugoga miluju po licu i os i. Gospodin Mehrban govori: Prolo je osamnaest godina!. Osamnaest godina, etiri mjeseca i tri dana, dodaje moj otac. Volio bih znati zato se tao dugo nisu vidjeli. Nadam se da nee proi osamnaest godina prije nego to ponovno vidim Dotora, apem majci. I ja se nadam, odgovara i grize ou izmeu palca i aiprsta. Gospodin Mehrban je viso, crnomanjast ovje oji lagano epa, a zbog gustoga mu br a lice djeluje muevno i grubo. ena mu je visoa, vita i lijepa. Mehrban na perzijsom znai drag i oboje su vrlo mehrban. Moj otac i njegov prijatelj piju votu te je zalijevaju mjeavinom jogurta, rasta vca, groica, soli i eera. Priaju o prolim vremenima, o vremenu u ojemu je moj otac jo bio bosai prva supertee ategorije, a njegov prijatelj hrvaa zvijezda. Priaju o starim protivnicima i prijateljima. Neolio ih je poginulo u udnim nesreama, jed an je vrlo bogat i ivi u Europi, a za neoga se otrilo da je agent tajne policij e. Proleti gad! Gospoa Mehrban i moja maja gledaju stare fotografije i prisjeaju se vremena ada su zajedno ile u srednju olu. Otac gospodinu Mehrbanu potiho pria o jednom zajedniom prijatelju iz mladosti, gospodinu Kasraviju, oji se silno o bogatio i sada ivi uz Kaspijso jezero. uo sam za to u zatvoru, ae gospodin Mehrban. I ne udi me. Oduvije je znao s novcem. Oev prijatelj privlai moju pozornost. Zar je osamnaest godina bio u zatvoru? Ba me zanima zbog ega. Poznaje li Dotora? Razmiljam o tome da ga pitam, ali roditelji m e itavog ivota upozoravaju da nije pristojno upadati u razgovore odraslih, pogotov o ao su vrlo ozbiljni. Pije se jo vote i gospodin Mehrban mi se smijei. Pita olio mi je godina, u oji razred idem i itam li onao mnogo ao i moj otac ad mu je bilo sedamnaest. Otac mu ae da sam izvrstan ueni, da briljiram u matematici i da u postati inenjer, ba ao i stric Mehrban. Oeve se dobre prijatelje u Iranu, naime, naziva strievima. Osj eam se ao da su mi etiri godine i najradije bih reao da sam sasvim prosjean ueni, da mrzim matematiu i da ne elim postati inenjer. No, ne aem nita. Gledam u maju, u sjeanje prizivajui svai razgovor u ojemu sam joj se alio zbog slinih problema, ali maja se pravi da ne primjeuje moje znaovite poglede i oree glavu u stranu. Za veerom gospodin Mehrban potvruje da je osamnaest godina bio u zatvoru. O svojem zatvoreniom ivotu pria s veliim dostojanstvom i ponosom, a mene oduevljava laoa s ojom se izraava. Gotovo dva desetljea zatoenitva nauila su ga strpljenju i odmjeren osti u izricanju misli i prizivanju uspomena. Neolio su mu puta slomili nogu i zato sada epa. Palili su ga cigaretama i sipali mu sol na rane. Svaoga su ga da na tuli ne bi li im odao podate o ljudima oje uope ne poznaje. Pria nam i o noi u ojoj su ga odveli. Bilo je to iste veeri ada se oenio. SAVAK mu je upao u uu trenuta naon to su se gosti razili, a gospoa je Mehrban plaala i p relinjala za milost. Prva im je brana no. Zar ne mogu prieati barem jedan dan? to li je tao strano uinio da zasluuje tavu aznu? Reli su joj da je njegovo zlodjelo preteo da bi joj ga otrili. Poslije se ustanovilo da se gospodin Mehrban dopisivao s neim prijateljima iz r use boljevie partije, a optuen je i za raspaavanje marsistie literature meu studen tima teheransog sveuilita. Na suenju je od suca zatraio da mu poae zaon po ojemu

je dopisivanje s Rusima zabranjeno, a traio je i doaz da je raspaavanje odreene li terature iome nanijelo bilo avo zlo. Vojni mu je sudac odbio oba zahtjeva i o sudio ga na doivotni zatvor. Poslije mu je azna sraena na osamnaest godina. Odlu e niada niim nisu objanjene. Pune tri godine naon toga nito nije znao ni gdje je ni to je s njim. Svi osim n jegove maje i supruge mislili su da je mrtav. Njima su dvjema jednoga dana a do pustili da ga posjete u zatvoru, gdje ih je doeao nemoan, umoran i slomljen ovje, neobrijan, duge i prljave ose, mjesecima neopran i petnaest ilograma mraviji. e nu je prelinjao da se rastane od njega jer niada nee izii iz zatvora, ali ona je samo plaala i rela da e ga eati. Ljubav je vjernija od staroga psa, sjetno ae gospodin Mehrban. Dirnut sam priom i dostojanstvom s ojim taj ovje prepriava najmranije trenute svo jega ivota. Govori nam i o razdoblju u ojemu su mu tri puta dnevno ubrizgavali m orfij, a onda naglo prestali i prepustili ga munom odviavanju. Kae da je eljno zaz ivao smrt. Veer se nastavlja i, do muarci razgovaraju, ene se povlae u uhinju. Odlazim u drugu sobu s mislima prepunim gospodina Mehrbana i uljuujem televizor. Gledam seriju Zaarani i pitam se je li ivot u Americi doista taav avim ga pri azuju u TV-emisijama. Jesu li ljudi doista tao povrni? Jesu li muarci doista u ui u odijelima? Postoje li u Americi ljudi poput Dotora i gospodina Mehrbana oj i rtvuju vlastite ivote zbog ideala? Naon Zaaranih slijedi Sanjam o Jeannie i ovje od est milijuna dolara. Razmiljam o liu Jeannie, eni s Blisoga istoa oju u seriji glumi Barbara Eden. Bacam pogle d prema gospoi Mehrban i pitam se zato Amerianci ne snimaju filmove o tavim enama s Blisoga istoa. Osamnaest godina vrlo je dugo razdoblje, pogotovo ada nisi siguran hoe li onoga oga ea iada pustiti na slobodu. Jeannie je, dodue, dvije tis ue godina eala slobodu zarobljena u boci, sve do je nije pronaao Larry Hagman, pa se pitam je li enama s Blisoga istoa moda sueno tao dugo eati svoje muarce. Pitam se i hou li uope moi ivjeti u Sjedinjenim Dravama. Dotor mi je znao govoriti da su sve te serije smiljene zato da bi se ljude zaou pilo triarijama. Zabavne su, pa gledateljima svraaju pozornost od bilo ega to bi mog li propitivati i zbog toga im inteligencija polao, ali sigurno odumire. Ameria nci su, tvrdio je, upravo zbog tavih serija zapali u politiu omu. Tragino je olio su neobavijeteni o nepotenom i nasilnom ponaanju svojih elnia u ino zemstvu, goro bi isticao.

12.Demoni oji su razbili prozore

Vie je od dva tjedna prolo otad sam posljednji put vidio Zari i ve sam pomalo nest rpljiv. Potiten sam i to izmie svaom nadzoru. Sve dosada mislio sam da u ruama vr sto drim uzde vlastite sudbine, ali otada sam se zaljubio u Zari, to se iz orij ena promijenilo. Osvojila mi je srce poput nemilosrdnoga vojsovoe i sada sam rob misli i osjeaja ojima ne mogu vladati. Misli mi lutaju u pravcima oje ne odabi rem sam i obuzimaju me napadi tjesobe ojima ne znam izvor. Umirem od elje da je vidim, da razgovaram s njom, da je pogledam u oi, da sjednem poraj nje pod trenj ino stablo, da raspravljamo o Savuunu, da je gledam ao namae noge u bazeniu. Zalju bljen sam do uiju i zbog toga obuzet rivnjom. Neolio veeri naon druenja mojega oca s prijateljem, naziva gospoa Mehrban i ae m u da su joj supruga opet uhitili. etiri su im SAVAK-ova agenta upala u uu oo tri ujutro i etiri je sata pretresala. Nisu im reli to trae, ali stalno su gospodinu Mehrbanu prijetili da je gotov ao to nau. Gospoa Mehrban sigurna je da joj mu nao n izlasa iz zatvora nije stupio u ontat ni s im od problematinih, starih prij atelja. Zato, zato se sve to dogaa? pita. Ne zna moe li jo jedanput podnijeti bol rastana. Ni u li ve dovoljno propatili zbog njegovih pogreaa iz mladosti ? Da si samo vidio izraz na njegovu licu, zapomae. Tao tuan, tao ljutit, oajan, bespom

oan. O, Boe!. Slamaju je jecaji. I moja maja razgovara s gospoom Mehrban. Do u telefonsom razgovoru umiruje sta ru prijateljicu, i sama plae. Vjerojatno je rije o neavoj pogreci. Ili ga, moda, samo ele prestraiti. Pustit e ga soro, vidjet e. Pustit e ga!. Moj je otac lud od brige. Gospodin Mehrban srani je bolesni i taj bi mu stres sa zatvorom mogao ozbiljno ugroziti zdravlje. Ba ga je juer otac vozio u bolnicu na angiogram i lijeni mu je reao da mora promijeniti nain prehrane, poeti s redovito m tjelovjebom i prestati puiti. Naravno, sada, ad je u zatvoru, moe zaboraviti sve to, goro napominje otac. Pali cigaretu i razmilja. Sjedam poraj njega. Pitam se je li u zatvoru upoznao Dotora, aem tiho. Tata podie pogled i neo me vrijeme promatra. Odjednom, ini se, uvia da nas mui ista nevolja. Trebao si ga pitati, ae njeno. Nisam vam htio variti druenje. Prebacuje mi ruu preo ramena i privija me u zagrljaj. Nisi vie dijete i smije sudjelovati u razgovorima odraslih. Trebao si ga pitati za Dotora. Poinjem podizati i sputati ruave, ali tata me zaustavlja. to je? pita. Doista mi je ao gospodina Mehrbana, tata, odgovaram. Vjerojatno ti je bilo teo to ga tolio dugo nisi vidio. Znam da bi mene ubilo ada osamnaest godina ne bih vidio Ahmeda ili Dotora. Da, bilo je teo, priznaje tata. Kao ste se ti i gospodin Mehrban upoznali? pitam i, prije nego to mi uspijeva odgo voriti, dodajem jo jedno pitanje: I ao to da mi ga niada prije nisi spomenuo?. Odmahuje glavom. Ne znam ti pametno odgovoriti na ovo drugo pitanje. Jednostavno nam je nestao iz i vota, a ponead je jednostavnije ne razmiljati o stvarima oje ne moe promijeniti. Pui ao da mu je to posljednja cigareta u ivotu. Najradije bih i ja zapalio s njim . Ono to Ahmed i ti osjeate jedan prema drugome jao me podsjea na ono to smo Mehrban i ja znaili jedan drugome, ae. Dugo mi je bio najbolji prijatelj. Uvlai jedan dugi dim . Jednom se zbog mene hrabro izloio opasnosti, zna? ini mi se da biste ti i Ahmed je dan za drugoga uinili isto! Sav sam se pretvorio u uho i tata to vidi, pa mi pria da su gospodin Mehrban i on bili najbolji prijatelji od gimnazije. ivjeli su u gradiu Hatparu na sjeverozapadu Irana i naon mature su obojica unovaena te poslana na dvogodinje odsluenje vojnog a roa u hladne planine nedaleo od granice s Iraom. Otac je u to doba ve bio za ljubljen u moju maju, pa je teo podnosio dvije godine razdvojenosti. eznuo je za njom, sanjao je i prieljivao da su zajedno. Sva srea to je Mehrban bio s njim jer bi inae zacijelo poludio! Nee bi dane proivio te tao, uope se poslije ne sjeajui ao su proli, a nou bi se esto budio ljutit, znojan i uzrujan. Nito u njegovoj o olini nije znao roz to prolazi, pa ni gospodin Mehrban oji je znao za njegovu s ituaciju, ali pojma nije imao olio mu prijatelj pati. ivjeli su u golemoj vojarni s deseta dvoatnih spavaonica u ojima je boravilo i zmeu dvjesto pedeset i tristo vojnia. Kada bi uveer legli u revete, nito vie ne bi smio izii iz zgrade do jutra, a svai je vojni najmanje dvaput mjeseno morao o draditi nono deurstvo i uvati podruje vojarne od bezimenih uljeza oji se u etrdeset g dina nijednom nisu udostojali pojaviti. Straari su na nonom deurstvu redovito spava li, osim onih noi ada su znali da e u obilaza doi jedan stari aplar oji je vojs u shvaao vrlo ozbiljno. Kazne za preritelje bile su vrlo otre, bez obzira na to j e li renje pravila bilo to to su spavali na dunosti, ili to su se naon poveerja is radali iz zgrade. Nerijeto bi zbog tavih preraja neolio dana ili tjedana zav ravali u zatvoru. Besane noi i frustracija zbog zatoenitva u revetu usred starih, vlanih zgrada u oj ima bi usred noi uo mieve ao gricaju grede pod rovovima bile su jednostavno pre vie za mojega oca. Osim toga, teo je pronalazio zajednii jezi s drugim pripadnic ima svojega odreda. Jedan je roni stalno u depu nosio omadi zelene tanine oju j

e njegova maja dala protrljati o grob vane vjerse linosti, da bi na taj nain od n jega odagnala demone, a i inae je bio dobro upuen u svaojaa praznovjerja te stal no pouavao druge vojnie: Ao sluajno u neoga upre vrh noa, obvezatno taj no triput zabij u zemlju jer bi inae s otrice jednoga dana mogla apati rv toga ovjea!, Ao izlije vodu na mau, tri dana za redom u isto vrijeme mora triput oprati rue, ili e ti izrasti cista na nosu!. Jedne je noi moj otac odluio proetati terenom vojarne. Bio mu je potreban svje zra i privremena sloboda od svih pravila i propisa oji su mu se inili tolio besmisl enima. Te je noi na straarsom deurstvu bio upravo onaj praznovjerni vojni, a i st ari je aplar, iao to tata nije znao, bio budan. Do je tata etao, stari je apl ar iz svojega srovita u mrau odjednom puhnuo u zvidalju. Tata je potrao, a za nj im aplar i jo neolicina vojnia oji su se nali u blizini. Usoro su se sa svih strana ustrali i drugi straari s puama, zvidaljama i baterijsim svjetiljama iji s u snopovi slabano osvjetljavali pola metra ispred njih. Stari je aplar poeo glasn o psovati, mahati aom, vitlati pitoljem i nareivati straarima da uljeza svaao uhv ate ivoga jer je smrt bez muenja prenjena azna za taav preraj. Da im uljez ne bi pobjegao, razvili su se u veli rug. Pazite na razmae izmeu sebe! derao se aplar. irom otvorite oi i uhitite toga uljeza! Straarima niada ni na raj pameti nije bilo da bi se uljez doista mogao pojaviti na terenu i sada im se u ozbiljnom, pogrbljenom dranju, uznemirenom orau, nesi gurnosti s ojom su drali pue i uestalosti ojom su se osvrtali lijevo-desno, jasn o ogledavalo uzbuenje. Vojnici u spavaonicama su se probudili i nagurali na prozore. Straari su se opasno pribliili mojem ocu a njemu se, iao se nije bojao uhienja ni zatvora, niao nije sviala pomisao da bi ga stari aplar mogao nadmudriti. Oajnii pouavajui dobiti na vremenu, otrao je do terenca, pariranoga u blizini, i zavua o se poda nj. Zatim je ispuzao taman tolio da zgrabi ovei amen te ga bacio roz prozor neolio metara udaljene spavaonice, ne bi li time odvratio pozornost st raara. Neolio ih je pojurilo prema spavaonici, ali veina je ostala na mjestu, i dalje se pribliavajui poloaju mojega oca. Ve izgubivi svau nadu, umalo je ispuzao ispod te renca i predao se, ad se iz daljine zauo mui glas: Tu sam, gadovi! Vidi ovo, gomilo sjebanih idiota!. Naon uzvia uslijedio je zvu razbijanja prozora neolio metara iza aplarovih lea, a otac je prepoznao glas s vojega prijatelja Mehrbana i shvatio da mu je stari prijatelj prisoio u pomo. Kad su se straari, u meteu, ustrali osluujui odale dolazi zvu Mehrbanova glasa, ocu s e na lice israo smijea. Eno ga tamo, budaletine! urlao je stari aplar. Pobjegao vam je roz rug, reteni nesposobni! Trebalo bi vas izbaciti iz vojse! Hajde, trite, trite! Uhvatite ga, n e dopustite da vam pobjegne! Vojnici su poeli trati u smjeru suprotnom od oeva srovita. Jedan je a proao ti uz t erenac, a nije ni zavirio ispod njega. Otac je u mrau spazio sjenu svojega prij atelja. Trao je, pa zastao ad mu se iz suprotnoga smjera pribliila mala supina v ojnia, a onda potrao ulijevo, pa udesno i, na raju, nestao. Otac je ispuzao isp od dipa, dohvatio jo jedan amen i uperio ga prema oblinjoj zgradi. Uz prozor je st ajalo neolio vojnia u gaama oji su promatrali najuzbudljiviji dogaaj itave godi ne. Otac im je ruom dao zna da se odmanu, pa su se razbjeali, a onda je on bac io amen. Straari su se na zvu razbijenog stala zaprepateno trgnuli jer su ve bil i sigurni da su uljeza uhvatili u zamu. Uhvatite me, ao moete, stoo glupa! podvinuo je otac u Mehrbanovu stilu. to je? Nis te me vidjeli ad sam protrao poraj vas? oravi ste ao ooi! Jadna zemlja oju vi branite! Stari je aplar na to potpuno poludio. Uperio je puu prema zvuu oeva glasa i isp alio hitac. Svi su se bacili u zalon, uljuujui i straare oji su stajali do njega . Meta je razmrsao stalo prozora na dragom atu jedne spavaonice, a neto je iznutra uzvinuo: Pogoen sam! Krv mi curi niz noge! Pogledajte!. Odmah se zauo i odgovor: Nije to rv, budalo! Upiao si se u gae!. Vojnii smijeh i psove oraspoloili su oca. Poeo je trati oo zgrade, nastojei se sa

riti u najtamnije utove. Stari je aplar urlao, vritao i udarao straare oji su s e u strahu od meta prilijepili uz tlo. Ustali su, otresli zemlju sa sebe i poli za mojim ocem. Nisu preli ni tri oraa, ada su zauli zvu razbijena stala negdj e iza svojih leda. Razdraeni i zbunjeni, jo su se jedanput orenuli, ne znajui amo bi i zaprepateni injenicom da je neto as ovdje, as na suprotnom raju terena, a as na sasvim treem mjestu. Praznovjeran je roni bacio puu na tlo i poeo juriti prema izlazu iz vojarne, vritei : To je din, to je dini, odnosno zloduh ili demon. I drugi su vojnici pobacali oruje te se razbjeali, grizui ou izmeu palca i aiprsta. Stanite, jebem li vas glupe! urlao je aplar. S obje strane vojarne istodobno su prsnuli prozori. Moj otac i gospodin Mehrban zapoeli su intenzivan napad amenjem na prozore, a ljudi u spavaonicama poeli su v iati i zvidati, izraavajui tao svoju potporu pobuni protiv sustava oji ih je na dvije godine odvojio od blinjih samo zato da bih ih nauio salutirati. Obojica su s e na raju vratila u spavaonice, a nito niada nije saznao to su te veeri uinili. Otac duboo uzdie i na licu mu se pojavljuje trag smijea. Sutradan su svi priali o demonima oji su razbili prozore vojarne, ae i pali jo jedn u cigaretu. Vidim mu na licu da su uspomene na mladost s gospodinom Mehrbanom u njemu izazva le dubou tugu. On mi je najbolji prijatelj, ae. Najbolji je ovje ojega sam iada upoznao. I misli o sam da mi se naon osamnaest godina vratio. Sada se pitam hou li ga iada vie vi djeti!

13.Cijena meta

Ahmed je oito primijetio da sam potiten jer sa mnom provodi vie vremena nego inae, a po estim pouajima da me razvedri zaljuujem da je zabrinut za moje psihio stanje, pa se oslanjam na njega ao na svoj nosivi zid. Otac esto govori da na ovome svi jetu postoje dvije vrste ljudi: obini i velii. Potpuno sam siguran da se Ahmed u braja u ovu drugu ategoriju. Do u mojoj sobi zajedno piemo zadau iz geometrije, govorim mu da su opet uhitili gospodina Mehrbana. S tunim izrazom lica odvraa da e jednoga dana u ovoj zemlji izb iti najrvavija revolucija oju je svijet iada vidio, to me podsjeti na Dotora oji je jednom reao da bi revolucija u Iranu promijenila cijeli svijet jer je I ran vaan imbeni postojanosti i ravnotee snaga u ovoj vanoj regiji. Na spomen Dotorova imena Ahmed odmah mijenja temu i poinje pjevati: Nita te ne moe oplemeniti ao ad te ena voli!. To si sad izmislio, zar ne? pitam. Niad nisam uo tu pjesmu. I ao se moe usredotoiti na geometriju do pjeva? Zbilja si bolestan! To ae da se usredotoujem na geometriju? odgovara. I da, ja sam pjesni, a ne bolesn i! Smijem se i odmahujem glavom. Dosta mi je ole, ae. ola je za djecu, a zadaa za trebere. ola i ljubav dva su di ralno suprotna fenomena. Dijametralno suprotna fenomena? zadirujem ga. To se sada pravi vaan uporabom veli ih rijei? Ahmed se pravi da me ne uje. Kada se zaljubi, aademsa znanja postaju nevana, izjavljuje. Pitat u profesora Banu t geometrija, pas-mater svih znanosti, ae o razlici izmeu oblia djeviansoga srca i srca na ljubavnim muama. Da se ti nisi napuio haia? Nisam, zato? Ima togod? zeza me, a onda se uozbilji i pita: Zna to bismo ti i ja treb napraviti?.

to? Trebali bismo oteti Fahimu i Zari i odvesti ih na put oo svijeta. O, da, sarastino odgovaram, prisjeajui se ao mi se rugao zbog prijedloga da cure o dvedemo u ino. A to bismo platili tvojim eovima ili mojom reditnom articom? Pa, Amerianci, najdiscipliniraniji narod na svijetu, to stalno ine. Autostopiraju i rade usputne poslove, ao bi zaradili dovoljno novca za putovanje do sljedeeg a grada. Vidio sam to u filmovima. To bismo i mi trebali napraviti. Ipa si lud, znai. Zna oji je tvoj najvei problem? pita me. Koji? Previe ozbiljno shvaa ivot. A to je u tome loe, profesore? Nemoj tao ozbiljno shvaati ivot, ionao iz njega nee iv izii! Zatim podie telefonsu slualicu i naziva Fahimin broj. Javlja se njezin brat. Ahme d mijenja glas i pita stanuje li tu gospodin Rezai. Fahimin brat ae da ne stanuj e i preida vezu. Ahmed ea neolio minuta, a onda ponovno naziva. I opet se jav lja Fahimin brat. Molim vas gospodina Rezaija, ae pristojno. Birali ste pogrean broj, ravnoduno odvraa Fahimin brat. Je li to 346-585? Da. Onda nisam birao pogrean broj. Molim vas, pozovite mi gospodina Rezaija. Prasnem u smijeh. Telefonse ale vrlo su popularne medu iransom mlaarijom i, iao ih inae smatram djetinjastima, uivam u Ahmedovu muenju Fahimina brata oji, uz pod ulji niz psova, ponovno sputa slualicu. Pucajui od smijeha, aem Ahmedu da se prest ane glupirati. Jo e nas zbog tebe gadno prebiti, gunam. Vidi ovo, vidi ovo, ae Ahmed, pa opet naziva Fahimin broj i, ada mu se s druge st rane javi njezin brat, ae: Dobar dan. Ovdje gospodin Rezai. Je li me neto traio?. Od uha odmie slualicu iz oje dopire glasna esplozija bijesa. Sa stubita pa dopire zvu oraa moje maje, pa Ahmed preida poziv i pravi se d a ui. Mama unosi pladanj s ajem i datuljama te mrmlja neto o tome olio je ponosna na svoje dee. Ahmeda voli jednao olio i mene i drago joj je to imam tao divn og prijatelja. Nudi nas ajem i govori nam da ga popijemo prije nego to se ohladi j er nam je napravila lahidansi, najbolji aj na svijetu, oji se mora piti do je v ru. Dri nam i rato predavanje o datuljama oje su jao zdrave i Arapi ih jedu da na saharsoj vruini ne bi dehidrirali, a budistii redovnici zato da im daju snag u i muevnost. Kada ode, pomno pregledavamo aj ne bismo li sluajno u njemu pronali tragove suene os orue, a Ahmed mi ae: Zanimljivo! Mislio sam da su budistii sveenici u celibatu. to e im onda muevnost?. Te veeri niao ne mogu zaspati, pa ada, oo ponoi, zaujem zvu iz Zarina dvorita, jurim na terasu i spazim je ao s majom izlazi iz ue. Podie glavu i ugleda me, a onda bre-bolje sputa pogled i nestaje u ui. Zapanjen i bespomoan stojim na terasi , borei se s vlastitim dahom. Zar joj vie nisam drag? Hoe li iada vie izii u dvorite, ao to je obiavala? Kao nam je lijepo bilo prije Dotorova uhienja! No, do tao stojim na terasi, ona se odjednom pojavljuje po raj mene. Neobino j e hladno za to doba godine, pa je odjenula debelu, tamnosmedu dolevitu i ruave o motala oo dlanova. Ne pouava se pretvarati da je na terasu dola iz bilo ojega d rugog razloga osim da razgovara sa mnom. To mi se od nje oduvije svialo: izravn a je i ne prenemae se. Tiho me pozdravlja i prilazi zidu izmeu naih dviju ua. Nismo razgovarali jo od noi u ojoj su odveli Dotora. Kao si? pitam je. Odmahuje glavom. Oi su joj crvene, vidi se da je plaala. Blijed a je i slomljena, bez ivotne energije ojom je prije jednostavno prtala. Do se ee p o glavi, primjeujem da joj se rue tresu, a ad nam se oi napoon sretnu, njezine se pune suzama. Nad obrvama joj se pojavljuje itav grozd bora, a zube zabija u us nicu da ne bi zajecala. Saem preo zida i grlim je. Ne odmie se. Oito to shvaa ao prijateljsu gestu.

Dobro sam, ae, pa jo malo plae, a ja je tapam po ruci, ne bih li je umirio. to u ja ? pita naposljetu. Nema nam druge nego eati i moliti se, odgovaram. S leima uza zid sjeda na pod i ja se sputam poraj nje. Ponovno je slamaju jecaji.

Nito ne zna gdje je Dotor, ae. Sad su mu i mama i tata u bolnici. Mama e mu potpun o poludjeti, a tata ima ozbiljnih problema sa srcem. Naravno, aem. Uvije su govorili da im je Dotor dua i srce. Nisam znala da je u bilo to umijean. Znala sam samo da ita zabranjene njige i to mi se nije inilo tao stranim, ae mrui i briui suze, ali i dalje je uzrujana. Ne mog vati da samo tao mogu odvesti ovjea, a ni rijei ne rei njegovoj obitelji. Kavi s u to divljaci? Zar doista nemaju ni trune samilosti, zar im nita ne znai patnja j edne maje? Ne bi me zaudilo da Dotorovu mamu usoro udari ap. Zar im ljudsi iv ot doista nita ne znai? Neutjeno rida. Neo vrijeme nita ne govorimo, a onda se ona oree prema meni i pita: A ao si ti?. Dobro sam, laem, sve je u redu. Dobro. Drago mi je to si dola ovamo, aem oprezno. Ve sam i prije htjela razgovarati s tobom, ali niao nisam mogla uhvatiti priliu . Zabrinuo sam se. Mislio sam da se ljuti na mene, priznajem. Zato bih se ljutila na tebe? Ne znam bih li joj reao to se dogodilo one noi ada su odveli Dotora. to ao me z amrzi ? to ao vie niada ne prozbori ni rijei sa mnom? Bio sam na rovu ada su doli po njega, izlanem iznenada. Vidio me agent s radioprij amniom. Mislim da je po smjeru mojega pogleda shvatio gdje je Dotor. Zari me zaprepateno gleda, pa istog trenuta alim to sam uope progovorio, ali sada j e asno. Sve se zbilo tao brzo da se nisam dospio sagnuti. Neo mi vrijeme a niti nije bi lo jasno to se tono dogaa. Jednostavno sam se uoio, nisam se mogao pomanuti. Tao mi je ao. Ao ga vidi, molim te, reci mu da ga volim i da to zbilja nisam uinio nam jerno. Zari mi stavlja prst na usnice i uutava me. Nemoj govoriti tave stvari, ae. Svi znaju da niada namjerno ne bi povrijedio Dot ora. I svi znaju olio ga voli. Vjeruj mi, niome ne ini uslugu time to se mui tavim mislima. Znali su da smo Dotor i ja zarueni i dugo su nadzirali itavu etvrt. Sputam glavu i zurim u stopala. Prima me za bradu i lice mi oree prema svojemu. Pogledaj me! Pogledaj me u oi! Gledam u njezine predivne plave oi i obuzima me neizmjeran osjeaj stida. Obeaj mi da niada vie nee zbog toga sebe riviti, zahtijeva. Kimam glavom, iao znam da neu moi odrati obeanje. Polao povlai ruu i naslanja se na zid. Pustit e ga ubrzo. Znam da hoe. Jednostavno znam, ape. I ja se naslanjam. Nadam se!Naon neolio trenutaa ae: Zna, ba mi nedostaju oni dani ada smo se sastajali u mojem dvoritu. Kimam glavom i apem: I meni!. Kae da je to bilo jedno prerasno, bezbrino ljeto i ja se slaem, dodajui da sam misl io ao e nam biti najljepe u ivotu. Poelo je tao divno, a zavrilo tao uasno! To zna, moda je ovo azna za te bezbrine dane, razmilja bolno Zari. ivot je taav, zn Sve se mora izjednaiti. Niega ne smije biti ni previe ni premalo. Samo ne znam zato je jadan Dotor morao platiti moje pogree, ponovno jeca. Pitam se to tono smatra pogreom, ali nita ne govorim. Mislim sljedeeg tjedna otii do zatvora Evin. Moda mi au gdje je. I ja u s tobom, aem. Odbija i ae da bih mogao imati problema ao me poveu s Dotorom , ali na raju ipa pristaje. Sada, ada znam da nije ljuta na mene, polao se rasplinjava tjesoba oja me mui la od noi u ojoj su odveli Dotora. Zvijezde su noas prerasne, aem tiho.

Jesu, potvruje. Misli li da svato ima svoju zvijezdu na nebu? Ne svi, objanjavam. Samo dobri ljudi. Zbilja? Da. I vidimo samo zvijezde onih oji su nam u ivotu vani. Kao to misli? Evo, recimo, tamo je Ahmed. Gdje? pita i naviruje se u zvjezdano nebo. Eno ga, poazujem jednu od najveih zvijezda. Naginje se i naslanja mi glavu na rame , ne bi li pogled izravnala s pravcem u oji sam upro prst. Gledam joj zatilja i ramena i miris njezine ose odjednom u meni izaziva udnju. Da, da, sad ga vidim. Velia mu je zvijezda, zar ne? Velia je, da. Jedna od najveih. A gdje je onda Paina zvijezda? pita. Ma, nema mene tamo, aem, ali nadam se da e opovrgnuti. Nema te? oree se prema meni. Slijeem ramenima. Mislim da mora malo bolje pogledati. Teo te je ne zapaziti. Neo vrijeme promatram nebo, a zatim se, utei, oreem prema njoj. Neo vrijeme zuri mo jedno u drugo, ali onda ona ustaje i odlazi ui. Na vratima se jo jedanput zaus tavlja, oree i pita: Jesi li joj dao sliu?. Ne odgovaram. Jesi li joj ve reao? Odmahujem glavom. Smijei se i nestaje iza vrata. U peta nema ole, pa Ahmed i ja stojimo na ulici ada Fahima dolazi u posjet Zar i. Ulicom se iri pria o tome ao je tijeom ljeta supina terorista u sjevernom d ijelu Irana htjela dignuti u zra jednu branu i, da su ojim sluajem uspjeli u to m naumu, tisue bi ljudi poginule u gradovima oji lee nizvodno. Neto je u blizini brane navodno spazio Dotora i njegove drugove, pa su ih zbog toga gonili sve d o Teherana. Odmah odbacujem glasinu ao najobiniju propagandnu la oju su vlasti s mislile i pustile u opticaj da bi opravdale Dotorovo uhienje. Dotor je pacifist . Vjeruje u irenje ideologije eduacijom, a ne ubojstvima. Neolio sati poslije Ahmed i ja sjedimo pod stablom pred mojom uom, ad se pred Zarinim vratima odjednom zaustavlja vojnii terenac. Dvojica muaraca isau na uli cu i ja odmah prepoznajem agenta s radioprijamniom. Do ih uoeno promatramo, be z ucanja upadaju u Zarinu uu i naon neolio minuta odande se zauje vrisa. Zar i. Ahmed i ja saemo na noge i trimo prema njezinim vratima, guramo se poraj dvoj ice oja izlaze, a jedan od njih, ovje s radioprijamniom, dobacuje mi pogled i namiguje. Kunem se da u jednoga dana ubiti urvinog sina. U dnevnom boravu nalazimo Fahimu oja se zabrinuto nadvila nad Zari. Zari pa s jedi na podu, lica zgrena od oa, oaja i nevjerice. Prisaem joj: to je bilo? to se dogodilo?. Oree se i od uasne me tuge iz njezinih oiju prolaze trnc . Ahmed prisae Zarinoj majci oja se onesvijestila neolio metara dalje, a iza prozora se zauje zvu motora i vojnii terenac nestaje niz ulicu. Susjedi istoga t renuta navaljuju u uu. Odmah hitaju Zari i njezinoj majci, a ja upitno gledam Fahimu. Traili su da plate meta, ae mi tupo. Kaav meta? Dotorov meta, odgovara mi oiju zacaljenih suzama. Moraju ga platiti, ao bi dobi li tijelo.

Zima 1974. Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran Jesam li te ja ubio, Dotore? Htio si me ubiti? Ne.

Zato te to onda mui? Nei ljudi moda misle da sam te ubio. Zato? Jesi li iada volio neoga oga nisi smio voljeti? Jesam, odgovara Dotor. Zbilja? Je li Zari znala za to? Nije to bila tava ljubav. Kao to misli? Jednostavno. Bilo je to neto drugo. Onda mi, molim te, reci to. Zbilja bih volio znati. Bi li ubio zbog te ljubavi? Moda. Bi li umro za nju? To sigurno. Zaboga, Dotore, pa to znai da si doista bio zaljubljen. to se dogodilo? Ubili su me. ao mi je, ali ne razumijem. Zaljubio sam se u ideje, snove, vizije. Zaljubio sam se u mislioce ojima se nisa m smio diviti, a ni znati za njih. Govori o zabranjenim idejama, ne o zabranjenoj ljubavi. Zabranjena ljubav, zabranjene ideje, nema ti tu nee razlie. Zabranjene ideje nosi u glavi, a zabranjenu ljubav u srcu. Da ti neto objasnim. U srcu nema niega. Sve je u glavi. Ljubav, mrnja, misli, osjeaji , sve je u glavi. Srce je samo organ oji mehanii pumpa rv u ostale dijelove ti jela. Ali, pustimo biologiju. Radije mi reci zato bi ljudi mogli pomisliti da si me ubio. Zato to volim... Budim se u znoju, ali drhtim od hladnoe. Sjedam u revetu i osvrem se oo sebe. Na stojim se prisjetiti to sam sanjao, ali ne uspijeva mi. ini mi se ao da sam pouao Dotoru rei da volim Zari. Nadam se da mi nije uspjelo. Nito niada ne smije sa znati, a ni Ahmed. Zabranjeno je razgovarati o zabranjenoj ljubavi, a i s najbol jim prijateljima. Jesen 1973. Teheran

Braa do smrti Na vijest o sinovoj smrti Dotorov otac doivljava srani udar. Strahuje se da nee pr eivjeti. Dotorova maja nije u stanju doi na sprovod, pa nito iz ue obitelji ne m oe preuzeti tijelo. Zato upute o uopu stiu Zari. Samo ona i njezini roditelji t e neolio najbliih prijatelja smiju doi na sprovod. Napominje se i da je Dotor li vidiran rajem ahrivara , to znai sredinom rujna, tono tjedan dana prije poeta ole. Fahima nam prenosi Zarin poziv da s njom poemo na Dotorov sprovod. Ahmed i ja bi li smo mu, ae, blii od bilo oga drugog iz etvrti. Kae nam i da Zari ne eli nita javl jati sestrini i najboljoj prijateljici, Masiranom anelu. Ne eli je pozivati da doe u Teheran, iao bi joj sigurno umnogome pomogla, no Sorajini su roditelji bolesn i i Zari je ne eli optereivati drugim problemima. Nevjerojatno olio je obzirna, govori roz suze Fahima. Prihvaamo poziv, ali znamo da roditeljima ne smijemo rei za sprovod. Moj bi se otac prvi zabrinuo da u zbog toga zapeti za oo agentima, ali upravo je s majom otputovao u posjet roacima na sjeveru, pa pojma nema ni o emu to se dogaa. * * * Veer prije sprovoda sjedim s Ahmedom na rovu. Obavijeni utnjom, tugujemo sa sivim predveerjem. Odjenuo sam debelu tamno smeu dolevitu, ali, do promatram obzor, zbo g otre mi hladnoe niz lea prolaze ledeni trnci. Svijet je veli, razmiljam, a na sva om se njegovu pedlju svae seunde svaoga dana odvija nea tragedija. Mi pa i dalje ivimo u njemu, budalasto vjerujui da e svai sljedei trenuta biti poput onog a oji je upravo proao. Strepim pred sutranjim danom. Hoe li nam poazati Dotorovo tijelo? To e mu nositi lijes? Hoe li nam dopustiti da izmolimo neolio molitava prije nego to ga poloe u zemlju? Prolaze me marci, pa se se ne mogu obuzdati i zatresem se. Ahmed preida tiinu. Pr stom poazuje prema jednoj velioj, sjajnoj zvijezdi i ae:

To je on. Siguran sam da je to on!. Oi mi se pune suzama. Bio je rasan ovje. _____________________ ahrivar je esti mjesec iransoga alendara, a traje od 22. olovoza do 22. rujna. Najbolji. Misli da se ljuti zbog toga to sam se zaljubio u Zari? Ahmed se oree i gleda me. Sputam glavu da bih sario suze. Ne, vrsto odgovara. Ja mislim da se ljuti, mrmljam. Prijateljevu bi zarunicu trebalo doivljavati ao vlas titu sestru. Sigurno se ljuti! Ali niim ga nisi povrijedio, buni se Ahmed. Nito osim mene a ni ne zna za tvoje osj eaje. Nisam se smio zaljubiti u nju. Zar zbilja misli da si imao izbora? To zna, moda je ba tao trebalo biti! Moda je Bo g znao to e se dogoditi Dotoru. I to bi sad Zari trebala? Do raja ivota oplaivati njegovu smrt? Niada se vie ne zaljubiti? I onda je Bog ba mene odabrao? pitam goro. Pa, dobro, ni Irad ne bi bio lo, sarastino dodaje Ahmed. Nevoljo se smjeam. Pogledaj sve ovo, poazuje ruom prema nebu. Vidi li olio je golemo? A ipa je uree no, planirano? Bog je svoja pravila i zaone primijenio na sve, pa zato bi ti bio iznima? Prebacuje mi ruu preo ramena. Dotor nas sada gleda s neba i zahvaljuj e Bogu to te stvorio da se pobrine za Zari. To bi to uinio bolje od tebe? Pitam te : to? Briem suze. Neu plaati na groblju jer znam da e tamo biti onaj tip s radioprijamniom, aem. Obea mi molim te neto! to? pita me. Neemo plaati. Gleda me i mislim da mu je jasno olio sam ozbiljan. U redu, ae odluno i jo se jedanput oree prema Dotorovoj zvijezdi. Neemo plaati! Te noi od strepnje uope ne spavam. Ujutro stojimo pred Zarinom uom i, do podiem i sputam ruave, prilazi nam Irad. Pita nas amo idemo, ali mi mu ne odgovaramo. Idete na groblje? ustraje. Da, odgovaram. Nemojte. Bit ete pod nadzorom. Pratit e vas. Ba nas briga, ae Ahmed. Ali nemojte, molim vas. To im se nee svidjeti. Nije nas briga, ponavljam. Sve je to namjetalja. Tao pronalaze simpatizere. Zbilja ne biste trebali ii. Zari i Fahima izlaze iz ue crvenih oiju i prerivene crnim adorima. Do prolazimo uliicom na putu prema glavnoj ulici, susjedi izlaze pred dvorita, gledaju nas sa s uzama u oima, izraavaju suut i ispriavaju se to nee doi na Dotorov sprovod. Moraju mi liti na obitelj, a sa SAVAK-om se ne smije aliti. Zari, ujem, jeca. Uzdie, grize us nice i dre pod adorom, a Fahima joj prebacuje ruu preo ramena, apui joj umirujue rij . Irad nas slijedi i zabrinutim pogledom prelinje da ne idemo. Pozivamo tasi. S jedam na suvozao sjedalo, a Ahmed, Fahima i Zari sjedaju otraga. Govorim vozau a mo nas treba odvesti i, do polazi, u retrovizoru spazim Irada ao tri za nama i mae ruama. Vidim da nam neto doviuje i znam da nas vjerojatno i dalje nagovara d a ne idemo, ali naon neolio minuta zastaje, naginje se naprijed i oslanja na oljena. Voza me pita je li poojni, Bog da mu dui oprosti, bio lan obitelji. Kaem mu da jes t. Oreem se i spazim ao Zari glavom udara o prozor. Fahima podmee dlan izmeu sta la i njezine glave. Voza me pita je li poojni bio mlad. Kimam glavom. Bog ga blagoslovio. Sudbina je to, sudbina. Ne moemo nita protiv nje, ae i gleda Zar i u retrovizoru. Meni je, tao, prije neolio godina umro mlai brat. Ra. Niada u ivotu nije popuio nijednu cigaretu... bio je zdrav moma, sporta. Maja mi umire od tuge, ali to moemo? Bog daje i Bog uzima. To je jednostavno tao. Ve dvadeset go dina vozim tasi i mnogo sam tugujuih vozio do groblja. Znam ao vam je. Znam to

iz vlastitog isustva, a znam i iz promatranja drugih ljudi. Bog nas sve blagos lovio! Kae da nam nee naplatiti vonju jer se tugujuoj obitelji ne uzima novac, pa me pita t o je bio poojni, iz oje je obitelji, olio mu je bilo godina i od ega je umr o. Strpljivo mu odgovaram, ali ne aem da je Dotora smanuo SAVAK, nego da je po ginuo u nesrei. Niad ne zna to bi sve mogao biti agent. Voza tiho izgovara molitv u za poojnia, ali vie ne postavlja pitanja o Dotorovoj smrti. Svai put ad se orenem prema stranjem sjedalu, oi mi se susretnu sa Zarinima. Od mahuje glavom i sree pogled, a ja bih uinio sve da joj mogu ublaiti bol. Svraam pogled na Fahimu i prvi put shvaam da je i ona postala neodvojiv dio naih ivo ta. Izlae se velioj opasnosti odlasom na Dotorov sprovod i najradije bih je zb og toga odmah tu zagrlio. Volim je jednao ao i Ahmeda, znam da bi dananji dan b io mnogo tei da nije s nama i drago mi je to je ovdje. Zbog obeanja oje smo Ahmed i ja sino dali jedan drugome, oreem se natrag prema ce sti. Gledam u retrovizor i mislim na Irada oji je tao bjesomuno trao za autom. U sjeanje prizivam njegovo zabrinuto lice i ozbiljan glas, pa mi se odjednom ini da moda i nije tao lo ao sam dosada mislio. Izlazimo iz auta pred ulazom u groblje i, iao svaao elimo platiti, tasist nam ne eli naplatiti vonju. Prema uputama, neto bi nas trebao doeati pred grobljem, ali meu gomilom ljudi zavijenih u crno teo je razabrati to bi to mogao biti. S druge se strane ulaza nea ena baca na grob. Slomljenim glasom zaziva jedno ime i aama se udara o prsa do je rodbina nastoji obuzdati. Svi govore u isti glas, a mnogi plau. Vidim da je prizor uzrujao Zari jer tiho, ali goro plae. I Fahima plae do se ena otima i ponovno baca na grob, grlei zemlju, ljubei je i grabei dlanov ima. Brat joj je umro, ape Ahmedu. Jadna ena! Besrajni redovi grobova ao da su oupani beivotnim, pranjavim svjetlom, a ivi lju di u crnini raj njih izgledaju te poput sjena. Teo se oteti sablasnom dahu smr ti. Hladno je, ali zra je tea, nebo prepuno tamnih oblaa i neolio apljica ie nagovjeuje oluju. Po jednoj od irih grobnih staza neolicina uplaanih muaraca na ramenima nosi lij es, a slijedi ih povea gomila ljudi. ovje na elu povore uzviuje: Nema Boga do svemogueg Boga! i povora to jednoglasno ponavlja. Da vas ujem! Nema Bog a do svemogueg Boga! opet vie. Nema Boga do svemogueg Boga! ponavlja povora. Sreu sa staze i zastaju raj isopane rae. Sputaju lijes i zbijaju se u gomilicu . Mula hvata megafon i zapoinje propovijed. Ulasom u blaeno i velianstveno raljevstvo nebeso, poojni je blagoslovljen vjeno m mladou. Ne plaite jer sve to ivi na Zemlji osueno je na smrt. Samo Bog ivi vjeno. D o doao, poojnie, na nebesa, vjeni dom svih muslimana. Za ivota moda nejednai, u smr ti smo svi jednai. Jecaji se pojaavaju ada mala supina muaraca iz lijesa podie u bijelu taninu umo tano tijelo i polae ga u zemlju. Stojim raj Zari i u tom trenutu osjetim ao j oj, uz oajnii vapaj, poputaju oljena. Prihvaam je i po teini osjeam da je potpuno iz gubila snagu. Ahmed i Fahima mi prisau, pa je zajedno uspravljamo. Mlada se ena baca u grob pred pogrebnom povorom, viui nea je poopaju zajedno s v oljenim suprugom. Po smjeru u ojem se nagnula, znam da je Zari gleda, pa joj ru om oreem glavu. S druge nas strane ulice promatraju dvojica muaraca. Jebeni gadovi, zaujem Ahmedovu psovu. Svi se oreemo i gledamo. To su ljudi za oje su nam reli da e nas doeati. SAVAKovi agenti. Obojica su u crnim odijelima i ouljama: jedan je viso, a drugi niza i zdepast. Povraa mi se od pomisli na ono to rade, srce mi probada otra bol, a rv ljua od sr dbe. Fahima grabi Ahmeda za ruu. Ljubavi, molim te, nemoj nita govoriti, prelinjem te! Obeao si mi, zlato! Pouava ga uhvatiti za lice i odvratiti mu pogled od dvojice muaraca. Pogledaj me! Volim te ! Volim te! Ubit u se ao te odvedu. Molim te! Obeao si mi. Ahmed nepomino zuri u muarce. Fahima se oree prema meni: Molim te, reci mu da se s

miri. Molim te! Odvest e vas obojicu i to e nas ubiti. Molim te, prelinjem te!. Zari mi ape: Molim te, smiri ga!. Od pogleda na dvojicu muaraca poinjem sav drhtati. Putam Zari i oraam prema drugoj strani ulice. Zari me hvata za lijevu nadlaticu i spotie se, jo uvije slaba od oaja. Hvatam je prije nego to pada, a ona mi na uho ape: Molim te, nemoj!. Oreem se i dobacujem jo jedan pogled dvojici muaraca s druge strane ulice. U tom im trenutu prilaze dvije ene i troje djece, pa odlaze prema groblju. Osjeam se a o budala, a vidim da ni Ahmedu nije bolje. Fahima na to brine u pla i, uz drhtaj oji joj potresa itavo tijelo, sjeda na ploni . Ahmed je nastoji umiriti, ali ne uspijeva mu. Zari mi ape da donesem vode, pa je sputam na ploni do Fahime i odlazim. Kada se vratim, Fahima mi poazuje da sjedn em do nje, pa mi prebacuje ruu preo ramena i govori: Tebe e posluati. Molim te, reci mu da ne luduje ada se pojave i obeaj mi da nee ni ti . Obeaj mi!. Obeajem joj i odlazim do Ahmeda oji neolio oraa dalje pui. Moramo ostati sabrani, aem mu. Napeto ima glavom. Neolio minuta poslije toga prilazi mi djeai i prua omadi papira. Kae mi da ga je ne i ovje zamolio da mi preda poruu. Gledam u papiri, a Ahmed, Zari i Fahima prila ze mi s ozbiljnim izrazom na licima. U poruci je podrobno opisano ao doi do gro ba. Polazimo. Sreemo lijevo na drugoj stazi, desno na sljedeoj i zaobilazimo mrtv anicu. to smo blie odreditu, srce mi jae i bre lupa. Fahima i Zari meusobno se pridra u, a Ahmed hoda neolio oraa iza njih. Napoon stiem do neoznaenoga groba. Trei je od zgrade, etvrti od plonia, s oveim oruglim amenom na donjoj polovici, ba ao to pie u poruci. Dobacujem pogled prijateljima i poazujem im grob. Zarina ramena poinju nezaustav ljivo drhtati od neutjenoga plaa. Sjeda uz grob. Fahima sjeda do nje i roz suze m rmlja molitvu ije rijei ne razabirem. Zari se naginje i ruom dotie moru zemlju na grobu. Upravo su ga poopali, ape mi roz suze. Sjedam do nje i prebacujem joj ruu oo ram ena. Nisu ubili samo Dotora, ae. Sve su nas ubili! Gledam je u oi. Ao samo otvorim usta, zaplaat u. Sigurno. Unitili su nam ivote ada su ga ubili. Svima. Njegovoj mami, njegovom tati, nama, pl ae. Nita vie nee biti ao prije, ba nita. Zatim iri rue i grli grob, licem se privi uz natopljenu zemlju. Ustajem i stajem uz Ahmeda. Gledamo se i znam da nam se obojici plae, ali obeanje se ne smije preriti, pogotovo ao si ga dao najboljem prijatelju. Ve sam iznevjer io obeanje oje sam dao Dotoru, da u mu paziti na curu. Neu iznevjeriti jo jedno. i ljim i zaustavljam dah, a srce mi u prsima bubnja. Oreem glavu udesno i pred oima mi se prostre niz zdanja, privatnih grobnica oje su izgradili bogatai oo poslj ednjega poivalita svojih obitelji. Impozantne se graevine svojim visoim stupovima, amenim stubama i golemim vratima uzdiu nad ostalim grobovima. Na pamet mi padaj u muline rijei sa sprovoda oji smo gledali uz ulaz: za ivota moda nejednai, u smr ti smo svi jednai. Kava la. Gledam u Dotorov sirotinjsi grob i ne mogu vjerov ati da poiva te neolio metara dalje od rastronih bogataih grobnica. Jedna od najdraih njiga bila mu je Mati Masima Goroga i sada se moda pita zato n jegova maja nije dola na sprovod. Zna li da mu je otac u bolnici? Moda bi mu bilo drae da ja nisam ovdje? Zazivam ga u mislima. Kaem mu da mi je ao to sam se zaljubio u njegovu djevoju i u vjeravam ga da je tao jednostavno moralo biti. Znam da ne vjeruje u sudbinu, al i ipa. Kaem mu da u se pobrinuti za Zari i da u je voljeti do smrti. Kaem mu i da g a volim, pa dodajem da bih se sigurno povuao od Zari da se sve ovo nije dogodil o. Niad mu je ne bih pouao preoteti. Daj mi zna, molim ga. Poai mi da me razum ije i da mi oprata. U tom trenutu osjetim da mi neto stoji iza leda. Oreem se i spazim Irada. Blije d je, zadihan i sav znojan. Kae da nije imao novca za tasi, pa je doao autobusom i zato asni. Odmiem se ora udesno i Irad staje izmeu mene i Ahmeda. Sad smo trojica u nizu. Gl

edam Ahmeda, ne plae, ba ao to je obeao, iao mu se, ba ao i meni, srce lomi zbog Z arinih i Fahiminih jecaja. Krajiom oa spazim mulu u prolazu. Pita nas elimo li d a proita oju molitvu iz Kurana. Ahmed iz depa izvlai neolio novia i mula zapoinje s lubu. Ahmed, Irad i ja sjedamo uz grob i posljednji put molimo za Dotora. Listopad je. Zapuhuje hladan vjetar sa sjevera i osti mi proima studen. Crni se oblaci nadvi jaju nad grobljem, poput prave ulise za golemu tugu najgorega dana u naim ivotima . Barem zasada. Te veeri tiho plaem u sobi, ada mi odjednom neto uca na prozor. Podiem pogled i na terasi spazim Ahmeda i Irada. Otvaram im vrata i pozivam ih unutra. Po crvenim im oima vidim da nisam samo ja plaao. Ahmed pali dvije cigarete i prua mi jednu. I Irad ga trai, ali Ahmed olijeva, no dajem mu zna, pa mu ipa pripaljuje. Irad pui ao da to ini itav ivot. Kaem im da prieaju, pa se sputam u prizemlje i iz hladnjaa vadim oevu bocu vote S mirnoff. Uzimam i tri aice u bocu Coca-cole. Dobro je to mi roditelja nema od ue j er im se nita to smo toga dana uinili ne bi svidjelo. Vraam se u sobu, otvaram bocu i aem momcima da moramo nabaviti novu priji nego to mi se roditelji vrate s puta. Jeste li iada pili votu? pitam. Nismo, odmahuju glavama. Ja sam je prvi put pio s ocem ad mi je bilo esnaest. Natoio mi je aicu i reao da b ih svoje prvo pie trebao popiti upravo s njim. Zatim mi je reao da ne eli da mu i ada ita tajim, pa sada mislim da bih mu ipa trebao rei to smo sve danas uinili, a ne samo potajno nabaviti novu bocu. Moj stric ae da nisi muarac do ne proba votu, aem. Ali pritom postoji neolio ri uala oje valja izvesti ao treba, dodajem, prisjeajui se oevih pria. Sain , odnosno osoba oja toi votu, mora biti poten. Svima mora natoiti jednao!. Toi votu u aice, pomno pazei da u svau nalijem jednau oliinu. Znate ao se pije vot a? pitam ih. Opet odmahuju glavama. Podignite ae! Podiu ih. Moramo se ucnuti aom o au, ovao, poazujem, a rub moje ae dotie se sa sredinom nji Ne, ne tao! Kad se ucamo, morate paziti da nam ae budu na istoj visini. Iz potova nja ne smije dopustiti da ti aa bude vie od ae onoga s ojim se uca. Naon odrane lecije, nadua ispijam votu. Irad i Ahmed ine isto. Vidim da je i nji ma jednao grozno ao i meni. estoo nam pie pali sve od jezia do pupa. Pijemo p o gutljaj Coca-cole, a zatim ponovno nataem votu u aice, tono poput isusnoga saij a. Moramo ih popiti neolio zaredom, da nas poteno omami, aem. Ispijamo drugu i treu aicu i ve osjeam da me poteno omamilo. ute sjedimo ada Ahmed dnom ae: To to si nam dao piti ba na dananji dan najbolja ti je zamisao u ivotu!. Kimanjem glave prihvaam pohvalu. Nema bolje stvari za ubijanje boli. Oi mu se pune suza, pa dodaje: Da, da, tono znam t o misli. Ali nismo vie na groblju!. U grlu mi se stvara ovei vor. To to si danas napravio bilo je jao hrabro, govorim Iradu, suspreui suze. Ahmed ima glavom. Prebacujem ruu preo Iradeva ramena i aem: Zbilja te volim. I voljet u te ao to bih volio mlaega brata, moe? Odsada e mi biti br t!. Preplavljen osjeajima i pijan ao zemlja, Irad poinje plaati. I ja isto, doviuje Ahmed. Niada te vie neu gnjaviti! To to si se danas pojavio na groblju zna je toga da je ljudsi duh neunitiv, bez o bzira na to to ga snalo, aem. Nito ga ne moe unititi. Ni ah, ni taj jebeni SAVAK ni A, ba nito. Nito ga ne moe ni dodirnuti, aem i briznem u pla. Volio sam Dotora, pijano frflja Irad. I vas isto volim. Zbilja vas volim. Nisam mog ao samo stajati po strani i gledati ao se izlaete opasnosti. Nema anse. I jebem ja onoj ubradi iz SAVAK-a mater! _______________________ Perzijsa rije za vinotou, peharnia, rmara.

I njihovim gazdama sa Zapada isto! I nabijem svaoga to me hoe strpati u zatvor zato to sam stao uz prijatelje i zajedno s njima oplaao jednoga junaa. Nabijem ih sve redom! Ba me briga ao i cijeli ivot budem morao provesti iza reetaa. Zbilj a me nije briga. Danas sam shvatio da je prijateljstvo vrijedno rtve. A Dotor je doazao da se za ideale treba i umrijeti. Brie suze o ruav i nastavlja: Ne znam tono to mi se zbiva u srcu, ali znam da je neto velio, neto to me vue sebi. Znate o emu govorim? Nisam siguran to je to, ali svaao je neto. Zbilja je neto. To je to, je li? Neto ti se iznutra dogodi i to je to!. Ahmed i ja ga, do govori, netremice promatramo. Ma, volim ga 'o da mi je brat, plaem ao dijete, potpuno pijan. I ja isto, procijedi Ahmed pijano i zagrli Irada. Obuzima me neobian osjeaj. Teo ga je opisati, ali mora da je to ono to Irad naziva ne m. 15.Ruin grm Nito niada nee saznati olio je stajao meta ojim je smanut Dotor. Njegovim je roditeljima strogo zabranjeno govoriti o tome. Na amenu na njegovu grobu ne smije pisati nita osim imena, obitelj na groblje moe doi ad god eli, ali druge na to ne bi trebalo poticati. Smrtnoga lista za Dotora nee biti, a vlasti e unititi r odni list te sve doaze o njegovu postojanju. Kao da ga niada nije bilo. Knjige i druge osobne stvari zaplijenjene su ve pri uhienju i nita nee biti vraeno. Sjeam se da je naon smrti jednoga daljnjeg roaa moja baa rela da se zemlja ohladila. Pretpostavljam da je time htjela rei ao se uopom poojnia obitelj priprema na sljedei ora u procesu tugovanja. To je razlog zbog ojega se u islamu nalae to b ri uop. Irancima je, meutim, potrebno mnogo vremena za oporava. Smrt blinjih oplaujemo it avu godinu. Oupljamo se treega, sedmog i etrdesetog dana naon smrti lana obitelji , pa posluujemo aj, erbet i slatie, a u posjet nam dolaze prijatelji i znanci s cvi jeem i izrazima suuti. Isto se ponavlja i godinu dana naon poojniove smrti. lano vi obitelji cijele te, prve, godine nose crninu i ne idu na proslave poput novog odinje ili bilo avoga drugog blagdana. Zarinoj je obitelji, meutim, SAVAK zabranio bilo avo vidljivo tugovanje za Dot orom. Ne smiju nositi crninu, a ne smije biti ni oupljanja, pogotovo ne etrdeset oga dana jer upravo toga dana je ahov roendan. Jednoga dana, do neto traim po sobi, sluajno nalazim njigu Obad i sjetim se da mi ju je Dotor darovao prije odlasa iz grada. Knjiga govori o mladome, gorljivom revolucionaru oji umire zbog ideala. Proitam je u manje od dva dana. Potpuno me obuzima svojim snanim njievnim stilom iz devetnaestoga stoljea, ali i strau protago nistove borbe i rtve. Naon itanja bolje razumijem Dotora. Da sam je barem proitao do je jo bio iv! Je li moda nasluivao sudbinu oja ga oeuje, pa mi je zato darovao ba tu njigu? Sve su druge Dotorove njige unitene, pa mi je ova zato jo vanija, jo posebnija. Ni ada se od nje neu odvojiti i svima u u etvrti priati o Obadu. Svi bi Dotora trebal i upoznati ao to sam ga upoznao ja. Kad mu ve niao druije nisam mogao pomoi, svi ma u rei da je bio revolucionar oji se nije bojao smrti i svi bi se trebali ponos iti to su ga poznavali. Trebali bi se osjeati posebno poaenima jer, rijeto se u ivotu dogaa da nam se ivotni put ursti s putom pravoga junaa. Svima u rei da nam je SAV AK zabranio da ga oplaujemo samo zato to se boje da bi nas njegov ivot mogao nada hnuti da i sami ivimo tao da njegovu rtvu uinimo smislenom. SAVAK uhiuje neolio Dotorovih olega s faulteta, tvrdei da ih je on imenovao ao sudionie u antireimsim ativnostima. Uspros tavim izmiljotinama, prie o Dot orovoj hrabrosti preplavljuju itavu etvrt. Nije dao da mu na smanuu poveu oi, ae jedan susjed. Viao je: 'Smrt ahu!' sve do ga nisu ustrijelili, hvali ga drugi. Svi znaju da e pravi razlog Dotorova uhienja i smanua zauvije ostati tajna. SAVA K nam je sigurno nee otriti. Zbog pomanjanja istinitih vijesti raaju se svaoja e glasine i teorije, poevi od one prema ojoj je Dotor bio umijean u planove za sv

rgavanje aha, a zavrivi na jednostavnom objanjenju da je bio studentsi ativist. Kae m Ahmedu da je injenica to je Dotor bio dobar prijatelj s Golesorhijem, Crvenom r uom, sigurno imala svoju ulogu u cijeloj prii. Ao su ga pitali za njega, aem sigurno je bio jednao prosan i ponosan ao i njego v prijatelj. Prava Crvena rua. A SAVAK ju je zgazio. Tada prvi put priam Ahmedu o t ome ao je Dotor polijepio plaate s crvenom ruom po naoj etvrti one noi naon pri jenosa suenja Golesorhiju. Opa! udi se. Kao to da mi to niada prije nisi reao? Prije nego to mu uspijevam odgo voriti, brzo dodaje: Ma, nema veze! I ja bih vjerojatno isto postupio!. Silno bih volio uiniti neto u ast Dotoru, ali ne mogu se sjetiti niega pametnog ime ne bih prerio SAVAK-ove zapovijedi. Do razmiljam o noi u ojoj je Dotor oblijepi o etvrt sliama crvene rue, odjednom mi na pamet pada zamisao nali onima ave ob ino smilja Ahmed. itavu no hodam po sobi gore-dolje, pa napoon odluujem i odlazim do mjesta na ulici na ojem su agenti oborili Dotora i na ojemu je prolivena nje gova rv. Sljedeeg jutra brojim novac uteen od deparca i vidim da u morati neto posuditi od Ahme da. On mi bez iavih pitanja daje novac, pa odlazim u rasadni, upujem ruin grm i neto gnojiva te se ui dovozim tasijem. Pazei da me nito ne vidi, svoj plijen srivam u podrum te ondje pronalazim staru, hravu lopatu i par vrtlarsih ruavic a. Pronalazim i mr ojim maja zalijeva bilje u dvoritu te ga spajam na slavinu uz vrata. Kasno te veeri, provjerivi prije toga spavaju li svi, odlazim do mjesta na ojemu su agenti oborili Dotora i opam trideseta centimetara dubou i etrde seta centimetara irou rupu. Sipam sloj gnojiva, a zatim sadim orijenje i pori vam ga zemljom. Dobro zalijevam bilju, ao bi se nabacana zemlja primila uz o rijenje, pa supljam alat i odlazim ui. itavu no spavam poput djeteta, a ujutro hitam na ulicu. itavo se susjedstvo oupilo oo grma i svi u isti glas govore: To je to posadio? Zato? Da, i zato ba crvene rue? Zato ba ovdje? Ne razumijem! Pa, da! Crvena rua! Sjeate se plaata? Plaata? O, da, plaati! Sjeam se plaata! Crvena je boja strasti i revolucije. I ljubavi, i ljubavi. I rvi. Svi odjednom umunu. Shvaaju da se upravo na tom mjestu prolila Dotorova rv, pa se na omanji sup sputa znaovita tiina. Ahmed se oree i gleda prema meni. Nita ne govori, ali sve mu vidim u oima. Na raju rajeva, Perzijanci su ipa majstori s porazumijevanja bez rijei. Odlazim ui i vraam se s posudom za zalijevanje. Svi bismo se zajedno trebali brinuti za taj grm, ae neto do zalijevam bilju. Da, slau se svi. Za Dotora! 16.irina ulice Nito ne zna to se u zatvoru dogaa s gospodinom Mehrbanom, a njegova supruga svao ga drugog dana dolazi u posjet mojim roditeljima. Izgleda mnogo starije nego one veeri ada sam je upoznao i ada je nosila haljinu, cipele i torbicu u istoj boj i, bila pomno naminana i uredno poeljana. Sada joj, ini se, vie uope nije stalo do va njsoga izgleda. Nepreidno plae i zdvaja nad muevim psihiim i fiziim stanjem u za tvoru. Moja maja daje sve od sebe ne bi li je utjeila i redovito joj uha poseba n biljni aj protiv depresije. Malo je gora, pristojno primjeuje gospoa Mehrban. To znai da djeluje, objanjava maja i nuta je da ispije alicu do dna. Gospoa Mehrban ae da odvojenost od supruga ovoga puta tee podnosi jer se ve bila na vinula da je uz nju. Sa aljenjem su priali o izgubljenim godinama, ne znajui da im se priprema novi rastana. Kolio e sve to trajati ovoga puta? Gospodin Mehrban vie nije mlad, a, uz probleme sa srcem oje ima, Bog zna je li uope u stanju podni jeti fizio i psihio muenje avom su zatvorenici svaoga dana izloeni.

Sve je to strano besmisleno, ae gospoa Mehrban. Svi znaju da nito niada nee uspje ti svrgnuti aha, pa bi oporba trebala neao pronai nain da ue u vladu te utjee na od lue i zaone zbog ojih se dogaaju tave nepravde. Revolucija ne dolazi u obzir, pa emu uope trud? Napominje i da joj je gospodin Mehrban prilino zabrinuto priao o novoj vrsti politiih zatvorenia oja se pojavila u SAVAK-ovim zatvorima. Rije je o mladim revolucionarima ija je ideologija snano orijentirana prema vjeri, a to, prema rijeima gospodina Mehrbana, niao nije dobro. Uspon vjersoga fundamentali zma, tvrdi, stvorit e nepremostive prepree izgradnji demoracije u Iranu. Moj ot ac na to ima glavom i ae da je njegov prijatelj uvije znao dobro procijeniti p olitiu situaciju. Jedne veeri moja maja u razgovoru spominje Dotora i pria joj to mu se dogodilo. S jedim te oji metar od gospoe Mehrban i vidim da je odjednom problijedjela te da joj na elu isau ile. Izgleda ao da je doivjela iznenadan o. Glava joj lone na pr sa, ubrzano die, gotovo uspanieno, gubi ravnoteu i rui se. Uspijevam je uhvatiti tre nuta prije nego to licem udari o pod. Otac sae na noge i prisae nam u pomo, usput grdei maju to je uope spomenula Dotora. Dobro da si je uhvatio, sine, dobacuje mi. Odnesimo je u sobu! Nepomina je i malasal a na mojim ruama, a njezine, do je nosim u drugu prostoriju, beivotno vise. Tea je, ali ne doputam ocu da mi pomogne, pa nas samo slijedi. Srce mi u prsima bubn ja i uvjeren sam da je gospoa Mehrban upravo umrla od sranog udara. Lice joj se objesilo, blijeda se oa namreala poput vosa, a usnice poplavjele a o da do njih uope ne dopire isi. Polijeem je na revet i ruom joj podupirem gla vu. Maja donosi toplu vodu sa eerom i liicom je pouava uliti u njezina usta. I ona i otac pouavaju sve ega se u tom trenutu mogu sjetiti: mau joj novinama nad licem , prsaju je hladnom vodom, govore mi da joj jo malo podignem glavu i cijelo vrij eme jedno drugome uurbano izdaju naredbe. Gospoa Mehrban za samo neolio trenutaa dolazi svijesti i odmah poinje goro p laati. Prolinje aha, itavu njegovu obitelj, SAVAK, Ameriance i Britance oji ga podravaju i dre na vlasti. Te veeri u revetu ne mogu zaspati, razmiljajui o gospodinu Mehrbanu i njegovoj sud bini u ahovu zatvoru. Tuu li ga? Pale li ga ao posljednji put? Vriti li? Moli li za milost? Ili je prosan i ustrajan u mrnji prema reimu, ba ao Crvena rua i Doto r? Gdje li je sada Ahmed sa svojim cigaretama? Kada napoon usnem, sanjam no u ojoj su odveli Dotora. Pred oima mi je ovje s ra dioprijamniom. Oima prodire u moje, usnicama ape u radioprijamni i aom se zabija u Dotorov obraz. Ne mogu se osloboditi pogleda njegovih zlih oiju. Uazuju mi se jedanput, pa dvaput, pa triput... Obrve su mu tane, elo naborano, a osa uredno zaeljana. Mrzim ga. Najradije bih potrao niz stube i sprijeio ga da dalje tue Dotor a, ali ne mogu se pomanuti. A onda mi se uau Dotorove oi. Netremice zure u mene. Vjerojatno se pitaju gdje j e zraoplov ojim e pobjei na sigurno. I zato se ne rtvujem da bih spasio njega i Za ri, ao to je Humphrey Bogart uinio u Casablanci. Sigurno se pita zato sam ga odao. ovje s radioprijamniom dobacuje mi poljubac. Otvaram usta i glas mi se napoon otima gru tiine. Vritim na sav glas. Listopad je u Teheranu obino ugodan, ali ove je godine iznimno hladan. Spavanje n a otvorenome vie nije mogue, ali Ahmed i ja ipa se stalno sastajemo na rovu. to j e hladnije, naa je ulica tia, a mi se sve munije povlaimo u dubinu vlastitih misli t e ondje traimo odgovore ojih nema, ili su previe strani da bismo ih prihvatili. Fa hima, Ahmed i ja prilino smo se promijenili i dosta zbliili. Svaoga dana naon na stave brzamo do Fahimine ole i pratimo je ui, ali usput satima lutamo gradsim u licama, atad ne prozborivi ni jedne rijei. Odgaamo rastana jer nam je sve tei, a ada razgovaramo, uvije je rije o daleoj budunosti u ojoj smo ve odrasli, uspjeni i obrazovani svjetsi putnici. Stvarnost u ojoj su sjeanja na Dotorovu smrt jo uvije prebolno svjea suvie nam je mrsa da bismo je spominjali. Kada nam se ipa uulja u razgovor, govorimo o Dotorovim roditeljima, o SAVAK-ovo j svireposti i o tome ao se ini ao da je neto po cijeloj etvrti prosuo sivu pr ainu smrti. Tugujemo zbog rhosti ljudsoga ivota, zbog toga to na svijetu ima ta o malo dobroga i zbog toga to, ini se, zlo uvije pobjeuje. Ne spominjem Zari, ali Fahima osjea da me ono to ne govorim najvie zanima, pa pria ao joj prijateljica gotovo svai slobodan trenuta provodi uz Dotorovu maju.

Jadna je ena, svi se slau, bespovratno izgubila razum. Niti ita jede, niti govori, ae Fahima. itave dane samo sjedi i zuri u vrata, ao da g a ea. Grli njegovu oulju, mirie je, privija na grudi i tiho plae. Kae i da je zabrin uta zbog toga ao sve to utjee na Zari. Kao da se grize zbog toga to nije obraala p ozornost na Dotorove politie ativnosti i to ga nije sprijeila da se izlae opasnos ti. Svai put ada bi joj neto pouao rei, izbjegla bi bilo aav razgovor, pod izg ovorom da mrzi politiu. Pa nije ona riva, apem jer znam da sam ja za sve riv. Ne ide joj u glavu ao je mogla biti tao naivna u vezi sa ahom i SAVAK-om, nastav lja Fahima. Dotoru je znala rei da SAVAK vjerojatno postoji samo u bujnoj student soj mati, a sada bi, sirotica, dala ne znam to da moe povui te rijei. Jednoga dana, naon rastana od Fahime, Ahmed mi ae da bi jo malo proetao da razbi stri um, pa eemo jo satima i ini mi se da prvi put u ivotu u potpunosti doivljavam sve use uliice, nepoploene, zemljane puteve, rune televizijse antene i zamren gradsi labirint. Primjeujem i da je svijet oo nas neobino buan: djeca igraju nogomet, ma je ih dozivaju, auti s povarenim ispuhom rue i trube i cijelo me to ludilo pods jea na ugoaj aav je vladao i u naoj etvrti prije Dotorova uhienja. Sada taj ivot po stoji samo u mojim uspomenama i nali je ivopisnom mjuzilu s ino-erana. Stvarn ost se pa pretvorila u crno-bijelu fotografiju, poutjelu i isrzanu na rubovima. Na povratu ui Ahmed se odjednom zaustavlja uz jedan ugao i prouava plou s nazivom ulice. to gleda? pitam. Nita, odgovara i polazi dalje. Na sljedeem se uglu opet zaustavlja i gleda naziv slj edee uliice. Dobro, pa to je? ponovno pitam. Jesi li primijetio da veina ovih uliica nosi naziv lanova ahove obitelji? Jesam. I na veini znaova pie i olio je ulica iroa, ae zagonetno. Kao to misli? Pogledaj. Ova se zove Dvadeset metara Reze Pahlavija, to znai da je iroa dvadeset m etara. Ona tamo je Dvadeset i jedan metar Fare. Baca pogled malo dalje i onda pu ne od smijeha. Tamo su etiri metra Darabija. Darabi nije u rodu sa ahom, pa su mu d ali tu sirotinju. Zatim poazuje na oveu ulicu neolio bloova dalje i ae: Tamo je ezdeset metara ahpura. To je najstariji ahov brat, pa mu je, normalno, dodijeljeno puno!. Nemam pojma to mi svim time pouava rei. Zato je irina ulice tolio vana da je stavljaju u naziv? pita me. Kaem da se po irini ulica procjenjuje vrijednost neretnina, ali Ahmed mi dobacuje pogled iz ojega vidim da me prozreo i da zna da nagaam bez veze. No, jesu li te mjere tone? pita. Naa se ulica zove Deset metara ahnaza. Misli da je zb lja deset metara iroa? Ne znam, odgovaram. Ja sumnjam, ae zabrinuto. to ao nije? Trebali bismo izmjeriti! Zato? Pa moda nije iroa deset metara! Kao da je to vano!? Meni jest! ae gorljivo. Vano je zbog vrijednosti neretnina. Zgodno je ad neto bez veze proserem, a on mi to ovao vrati u facu, pa i ovaj pu t prasnem u smijeh. Kada stignemo do nae uliice, Ahmed odlazi ui i ubrzo izlazi van s metrom. Poziva I rada i jo jednoga moma te poinje s mjerenjem. Iradu nareuje da dri jedan raj metra, a drugome momu da s drugim rajem prijee preo ulice. Nailazi automobil, ali Ahm ed ga zaustavlja i ae vozau da je usred vrlo vanoga posla te ga lijepo moli nea s e strpi. Voza pristaje i gasi motor, a Ahmed me pita mislim li da se u irinu ubraj a i ploni, ili samo olni. Kaem mu nea izmjeri i s ploniom i bez njega. Sa svih se strana supljaju djeca, a nailazi i jo automobila. Ahmed i njih zausta vlja te obavjetava vozae da je usred vrlo vanoga zadata. Niome ne objanjava o av om je zadatu rije, ali vozai ipa izlaze iz automobila. Dvanaest cijelih dva metra s ploniom, doviuje mi Ahmed. Zapii! Nemam ni papir ni olovu, pa samo imam glavom.

Dobro, a sada bez plonia!, nareuje suradnicima. Irad i drugi moma pomiu metar. Na ulici se zaustavilo jo automobila, a cijela je s tra privula gomilu ljudi. Zbog Ahmedova je projeta prolaz potpuno bloiran. Kolia je sad irina? doviuje Iradu. Devet i pol metara. Ahmed se oree jednom muarcu i ae: Nemam ba povjerenja u njegovo mjerenje. Budite tao ljubazni i uhvatite vi jedan raj metra, moe? Muarac odlazi do Irada i oduzima mu metar, a ovaj tri do Ahmeda i bu ni se da je sasvim dobro mjerio i sam. Ahmed se smjea, poazuje prema meni i ae mu: Stani tamo, poraj njega!. Irad mi prilazi. Po smijeu mu vidim da je napoon sh vatio to Ahmed izvodi. Ovaj pa pita: Kolio je sada iroo?. Devet cijelih est metara, odvraa muarac. Ahmed se oree i dobacuje prijeoran pogled Iradu, a ovaj se smjea i slijee ramenim a. Ahmed se obraa drugom muarcu: Jeste li uz sam rub plonia?. Jesam, odgovara ovaj. Ahmed odlazi do njega i pomno prouava poloaj metra. Promatrai se dijele u dvije su pine i svaa od njih staje iza jednoga draa metra. Sve su oi uprte u metar ili proc jenjuju poloaj njegovih draa. Pomanite se ovamo, ulijevo, nareuje jedan promatra, iljei na jedno oo i nastojei po ledom povui ravnu crtu izmeu draa. Ne, ne! Predaleo, vie drugi sa suprotne strane ulice. Dra se pomie neolio centimeta ra unatrag. Jedan dio promatraa na to pone doviivati da je metar sada narivljen. Teo je to procijeniti, ae Ahmed. Ipa se bavimo imaginarnom crtom, pa je teo rei je ravna, a ada nije. Amerianci su ispalili ovjea ravno na Mjesec, a mi nismo u stanju povui ravnu crtu preo ulice. Zatim se oree prema Iradu i pita: Zna li zato je to uspjelo ba Ameriancima?. Irad smjerno ima glavom i ae: Da, profesore! Zato to su Amerianci najdisciplinira niji narod na svijetu!. Jedan promatra iz gomile doviuje da je zidar i da i zatvorenih oiju zna povui ravn u crtu. Uzima jedan raj metra u rue, neolio ga puta pomane lijevo-desno uz rub plonia i onda ae: Evo. To vam je sada ravna crta!. Metar doista izgleda ravno. I olia je sad irina? pita Ahmed. Devet cijelih etiri metra, odgovara zidar. Eto, cijelo vrijeme to i govorim! Ulica nije iroa deset metara, pobjedonosno e Ahme d. Osvrem se i shvaam da se oo nas oupilo barem pedeset ljudi. Promet je potpuno za ustavljen, ali nito ne mari. Je li to vano? pita neto. Naravno da je vano! uzbueno odgovara Ahmed. Moglo bi vrlo negativno utjecati na cijenu neretnina. Cijene ua temelje se na irini ulica u ojima se nalaze. Gradse bi v lasti mogle objaviti da je cijena svih ua u ovoj ulici vie od pedeset tisua tumana nia od one oju vlasnici smatraju pravom. Ali gradse se vlasti ne mijeaju u to, dobacuje neto iz gomile sa zebnjom. Sigurno? pita neto drugi. Ma, naravno da se mijeaju, ae neto trei. I to emo sada? Trebali bismo izmjeriti irinu svae ulice oja u nazivu sadri mjeru i spremiti te p odate, da ih, ao zatreba, moemo podnijeti ao doaz da su sve ulice u ovome gra du precijenjene. Neao se uspijevam suzdrati da ne prasnem u smijeh, a u Ahmedovim oima opaam vrlo mi dobro poznatu isru. Jedan ovje ae da zasada ne planira prodavati uu, ali ada bi, ojim sluajem, namj eravao, ni sam ga gradonaelni ne bi mogao natjerati da snizi cijenu. Jedna pa ena ae da su ona i mu upravo upili uu u ovoj etvrti i da bi vjerojatno t raili negdje drugdje da su znali da ovdje postoji problem s mjerama. Zidar ih sve pouava uvjeriti da tih neolio centimetara zbilja ne znai nita, no n ito ga ne slua. Ahmed se potpuno povuao iz rasprave. Gleda u Irada i mene i dobacuje nam vragola st osmijeh. I mi se njemu smijeimo.

17.Doaz nevinosti

Sljedeeg jutra ujem ao maja ocu ape da je nasmrt preplaena da emo se Ahmed i ja uva liti u ozbiljnu nevolju. ula sam ga ao govori da e ubiti onoga agenta, ae s paniom u glasu. Mora porazgovar ti s njim, i s Ahmedom isto! Mladi su i neisusni, a sada ih je jo i sve ovo tao pogodilo, ali ovao vie ne moe! Zatim jo vie sputa glas, ao da se boji da e je neto ti: Jesi li znao da su ili Dotoru na grob?. Nisam, odgovara tata. to ao su ih agenti vidjeli? Boe sveti, ne elim o tome ni razmiljati. Molim te, poraz govaraj s njim!, prelinje ga. Otac pristaje, ali ona i dalje nastavlja. Pria se po ulici da je Paa posadio onaj ruin grm. Znam da mu je teo, ali to zna to j e jo govorio u oli ili s drugom djecom iz ulice!. Sutradan se moj i Ahmedov otac povlae na razgovor nasamo, a ubrzo u dnevni borava pozivaju i nas dvojicu. Moj nam otac govori da ima neoga privatnog posla na s jeveru zemlje i da ne eli onamo ii sam, pa bi mu bilo drago ada bismo Ahmed i ja poli s njim. ovje danas ne moe biti dovoljno oprezan, govori nam do autom odmiemo od ue. To to nevin u ovoj ti zemlji uope ne jami da te nee progoniti ao posljednjeg riminalca. Zato se svai nouar utjee servilnosti i slijepoj odanosti, govori, pa se oree pre ma meni. Jesam li ti iada priao o inenjeru Sadeiju? Nisi, odgovaram. To je taj? Kada ti je bilo pet-est godina, radio sam ao umar u Mazandaranu , zapoinje. Srivei latom lupam Ahmeda u rebra jer sam mu ve mnogo puta govorio o oevim zanim ljivim priama iz prolosti. Ahmed neolio puta imne glavom i rato mi namiguje, potvrujui mi da slua. _______________________ Perzijsa rije za poslunia, slugu, paa, ulizicu. Porajina na sjeveru Irana, uz junu obalu Kaspijsoga jezera. ah je ba bio nacionalizirao ume, a moj je zadata bio sprijeiti loalno stanovnitvo da nezaonito sijee drvee. Nisam znao da jedan od ahove roene brae te neolio ilomet ara od nas sam ri zaon. Jednoga dana, do sam sjedio u uredu, doao je dravni insp etor iz Teherana. Bio je to inenjer Sadei, samoproglaena moralna vertiala i ovje nepoolebljivih naela. Reao je da sam optuen za primanje mita radi doputanja nez aonite sjee u podruju oo sela Koladat. Ao mi se rivnja doae, u to je bio potpuno siguran, aznit e me sa esnaest godina u zatvoru Evin jer se svao renje ahovih na redaba na viem sudu tumai ao izdaja. Pali cigaretu i duboo povlai dim. Na Ahmedovu licu vidim da bi i on rado zapalio , ali potpuno je zaoupljen priom. Reao sam mu da niada u ivotu nisam primio mito, nastavlja otac. Ali on se samo nas mijao i reao da je poricanje tipino za podmitljivce. Morao sam mu predati slubenu znau i poi za njim u terenso vozilo. Reao je da me vodi u Teheran, na izricanj e azne oju i te ao zasluujem. Optueni u ovoj zemlji nema niava prava, pa sam uinio ao mi je naredio. Samo sam ga zamolio da usput svratimo mojoj ui ao bih eni reao to mi se sprema, ali on je odbio, pa smo se odvezli prema Teheranu. Sadei je bio neobian ovje, iznenaujue priljiv i brutalno isren. Nimalo ga nije dir alo to sam potpuno nezainteresiran za besrajne prie o njegovim precima oji su sv i redom bili, poput pasa, odani raljevsoj obitelji. I otac i djed bili su mu o dani sluge Rezi ahu oji je njegovu ocu, i toga se dobro sjea, obeao da e njegova ob itelj biti dobro zbrinuta sve do Pahlavijevi nose runu. No Sadeijevi su ljudi visoih moralnih standarda i niada ni od oga ne primaju milostinju, pa ni od samoga ralja. Priao mi je o svojem sinu i oboavanoj buduoj snahi oji su se trebali vjenati za ne olio mjeseci. Jedva je eao da postane djed, pogotovo ao snaha rodi unua. Reao je i da mu se ljudi poput mene gade, da niada u ivotu ni jednim oraom ni je zastranio te da ne shvaa zato ljudi poput mene tao ude za novcem i moi. Kazao je

da mu uope nije jasna psihologija pohlepe i da je bio sav oajan ada je sinu, zje nici oa svojega, morao objasniti razlog zbog ojega se ljudi poput mene sputaju tao niso da u opasnost dovode vlastitu i obiteljsu ast. Ja sam pa samo sjedio, utio i sluao ga ao pria o svojem snanom osjeaju za pravdu i drutvenu jednaost, o potenju i moralu te neobjanjivoj ovjeovoj povarenosti. Spom enuo je i da su njega na razne naine pouavali podmititi, ali da tijeom cijeloga radnog vijea nije htio uzeti ni jedan jedini rial . Jednom su mu a ponudili svotu oja bi bila dovoljna za sinovo olovanje na najboljim ameriim sveuilitima, ali i to je odbio jer bolje da mu sin bude i neobrazovan nego da mu valitetu ivota pob oljava nezaonito steenim novcem. Jednom je drugom priliom, pa, odbio novu i pot puno namjetenu uu u otmjenoj etvrti glavnoga grada. Reao je i da vrlo dobro zna da je zbog toga steao brojne neprijatelje i da ti gadovi samo eaju pravi trenuta da bi ga sasjeli, ali da niao ne moe odustati od svojih naela i da bi radije umro nego ivio neasnim ivotom. ute sam ga sluao i razmiljao o nevolji u oju e zapasti moja voljena obitelj. to e sa da moja ena? Niada nije radila, a sada e morati uzdravati obitelj jer nemamo uteevin e ni neretnina za prodaju, pa je doista preputena sama sebi. to se tebe pa tie, v e sam vidio ao te amaraju gazde po uama i duanima u ojima bi radio ao sluga, a o te tuu zbog sitnih pogreaa oje bi, ao i svao dijete, sigurno uinio, zamilja o sam ao te udaraju samo zato da bi te nauili avu leciju, i sve to do ja tr unem u zatvoru zbog zloina oji nisam poinio. Venuo sam od boli do je taj reten, taj samoproglaen uvar veliih naela i vrijednosti treljao o odanosti svoje obitel ji jednom tiraninu. Pogledao sam ga sa suvozaeva sjedala i na njegovu licu prepoz nao simbol svega to je u ovoj zemlji polo rivim putem. U tom sam trenutu znao to mi je initi. Jedan bi udarac bio dovoljan da mu razmrsam lubanju. aama sam u ringu oborio i mnogo jae od njega, a sada bi moju obitelj mogle spasiti najgoreg neprijatelja s ojim se iada suoila. Stisnuo sam ae i pripremio se. Znao sam i ao u to izvesti. Najprije u ga udariti, onda zgrabiti volan, prebacit i se na vozao sjedalo i zaustaviti auto. Zatim u le prebaciti na zadnje sjedalo, s ii s ceste, poopati ga u jara i zapaliti terenac, a onda u ve neao pronai prijev oz natrag do ureda. Nito nas niada nije vidio zajedno, a i sam je reao da ga vreba itava vojsa neprijatelja. Nito niada nee ni posumnjati na mene. Poten sam o vje oji ivi potenim, sromnim ivotom. A ovaj ga ovje upravo namjerava unititi, ia o nema ni mrvice doaza. _____________________ Iransa valuta.

No, ba u trenutu ada sam ga se udarcem ae pripremao zbrisati s lica Zemlje, on je zaustavio automobil. Zbunila ga je moja utnja. Reao mi je da ljudi u mojoj si tuaciji obino prelinju za milost, pouavaju se nagoditi ili pobjei. to je tebi, ovjee? poeo me ispitivati. Zar ti nije nimalo stalo do vlastita ugleda? Ne osjea ni trune rivice, stida, straha, boli? Daj mi, molim te, objasni ao si us pio tao niso pasti? I dalje sam samo utio, a on je iziao iz automobila i zalupio vratima. Sjeo je uz r ub ceste i zapalio cigaretu, a ja sam mu se ute pridruio, jo uvije vrebajui prili u da ga napadnem. Otpuhujui dim pred zamiljene oi oje je upro u planine i potoie u d olini, tiho me upitao: Jesi li nevin? Neo sam ga vrijeme samo promatrao, a onda odvratio: Zar vam to uope ita znai? Kolio vidim, ubrajate se u ljude za oje je optuen ovje au tomatsi riv. A rivi ste vi! Krivi za gaenje svih vrijednosti i rivi za nepovj erenje oje svi u ovoj dravi osjeaju prema sudstvu i pravdi oju navodno provodi. Samo jo vre betonirate svu povarenost ovoga sustava. Ne, ja ne osjeam niavu rivnj u, niavu bol, niavo aljenje i ba niaav stid jer sve to to ste spomenuli osjea samo onaj ovje oji je doista riv za nei zloin. Isreno reeno, nastavio sam, prije nego to ste stali, htio sam vam razbiti glavu. A d a budem jo isreniji, jo uvije razmiljam o tome. Ne zbog boli oju mi bez iavoga razloga namjeravate nanijeti, nego zbog jada i bijede u oje e zbog toga zapasti

moji najmiliji. Ne priznajem vam ni ast, ni moral, ni visoa naela ojima se toli o hvalite jer vai su pogledi na rivnju i nevinost zatucani i nazadni. Zato bi v am bolje bilo da me ne pitate zato ne pouavam pobjei i zato ne prelinjem za milost jer vi biste to trebali initi. Naime, ao se mene pita, vae je vrijeme na ovom sv ijetu istelo. Nije pouao pobjei, iao je u mojim oima sigurno vidio svu srdbu i oaj. Jednostavno j e ugasio cigaretu, zapalio drugu i onda mi, poput dobro odgojena ovjea oji na t renuta zaboravlja sve drutvene norme, ponudio jednu iz vlastite utije. Uzeo sam je, a on mi ju je svojim starim upaljaem uljudno pripalio. I to emo sada? upitao je. Poimo u selo i suoimo se s onima oji su me optuili, odvratio sam naon raeg razmilja ja. Pristao je. Kad se uputio prema vratima s vozaeve strane automobila, proaptao sam mu: Pustite mene za volan!. Orenuo se i pomno me odmjerio, odjednom shvaajui to predlaem. Niada te nisu vidjeli? upitao je. Ne, odgovorio sam. Odvezli smo se bez ijedne rijei. Iznenadilo me to je tao spremno pristao na prije dlog, no valjda se u ivotu susreo s mnotvom opaih tipova, a ja se oito nisam ulap ao u taj alup. Bio sam svjestan da me itavim putem po ljunanim cestama planine Alborz promatra. Na putu do seoceta Koladat vrludali smo usim stazama utabanim za onje i magarce, sputali se niz anjone i vozili uz rijee. Volio sam taj divan raj. Krave su pas le po mirnim panjacima u podnoju velebnih planina, niz obrone su uborili bistri po toci i svao bi malo uzbrdo protrao pooji jelen. Mjetani su terenac spazili ve neolio ilometara pred selom, a ada smo stigli do prvih ua, adhoda ili seosi naelni zajedno nas je s polovicom sela ve eljno ieiva o. Iziao sam iz vozila i ruovao se s adhodom, predstavljajui se ao inenjer Sadei. Kadhoda je bio iznimno poaen to ima priliu upoznati visoog dunosnia iz glavnoga gr ada, pa me pozvao u svoj sromni dom na alicu lahidansoga aja, a ja sam dobacio pogl ed svojem suputniu te mu grubo dovinuo da poe s nama. Kada je Sadei isoraio iz automobila, neto mu je dovinuo: Kao ti je sada ad su te uhvatili, lopove jedan?!, a u adhodinu smo uu uli zajedn o s gotovo itavim selom. Odmah su me uputili u prostoriju namijenjenu poasnim gost ima, a Sadeiju su naredili da sjedne uz vrata. U prostoriji nije bilo stolaca. Pod je bio preriven starim i jeftinim perzijsim sagom, a uz zidove, pocrnjele od dima iz nargila i cigareta, na smrdljivim su ovjim oama stajali valjasti jast uci. Kadhoda je dovinuo eri da uglednome gostu suha svje aj, dodajui i: Donesi jednu alicu i onome tamo!, poazujui na inenjera Sadeija oji je ulogu zatoeni a igrao vjetinom isusnoga glumca. Dobro sam poznavao ljude iz tog raja i znao sam olio se die gostoprimstvom, pa me nije iznenadilo ada je adhoda reao: Moda je lopov, ali moj je gost, a svaoga se gosta u mojoj ui tretira ao Bojeg ovje a!. Neolicina je njegovih pomonia s odobravanjem imnula glavom, a ubrzo se pojavil a i adhodina i s ajem, eerom i olaima. Naelni me pogledao i sveano izjavio: Dobro doli u moj sroman dom, gospodine inenjeru Sadei! Rijeto imam ast ugostiti ov jea vaega poloaja, pa se nadam da ete mi oprostiti zbog neugladenih manira i poasti ti me pristanom da prenoite u mojoj ui. Kad je pa o njemu rije, mahnuo je ruom p rema Sadeiju, budite bez brige! Imamo priladan smjetaj i za njega, taav da ga m oemo drati na ou. Zahvalio sam mu na pozivu, ali ga i odbio, reavi da moramo hitno renuti u Teher an te da smo u selo doli samo zato da bismo udovoljili naelima pravednosti i omogui li ovjeu oji je optuen za zloin da se suoi s onima oji ga optuuju prije odlasa na sud u Teheranu. Kadhoda se ogledao po prostoriji i poeo navaljivati da prenoimo u selu: Ceste su opasne, pogotovo nou. Izgubit ete se, a i hladno je. Osim toga, to bi moji seljani reli ada vam ne bih pruio gostoprimstvo avo ovje vaega poloaja zasluuje!.

Jo se jedanput ogledao po sobi i svi su prisutni pristojno zaimali glavama, zah tijevajui da prenoimo u adhodinoj ui. Reao sam mu da emo o njegovoj ponudi porazgovarati naon to razmotrimo optube prot iv ovjea ojega sam doveo sa sobom i zatim zapitao to ga tono optuuje za primanje mita te nalazi li se taj ovje trenutano meu nama. Jedan je od adhodinih pomonia ustao i reao da je on taj te da je optuenoga vidi o ao prima mito od njegova svera. Upitao sam ga je li bio prisutan tijeom primopredaje mita i on mi je odgovorio da jest te da je transaciju vidio vlastitim oima. Potom sam mu reao nea dobro pogleda gospodina Sahida i potvrdi mi je li to ovje ojega je vidio da prima mito od njegova svera. Pomoni je otiao do inenjera Sad eija i pomno se zagledao u njega, a neolicina je seljana oji su virili roz p rozore poela doviivati: Da, da, to je on! Reci inenjeru da je to on! Reci mu! Reci !. ovje je jo neolio trenutaa zurio u Sadeija, a onda se orenuo prema meni i potvrdio da smo uhitili ovjea oji je srivio zloin. Zajedno su a popuili cigaretu uz seosi poto i on mu je tada reao da e novcem oji je dobio upiti novi auto . Ponosno se ustoboivi, dodao je jo i da bi tog lopova prepoznao i zatvorenih oiju. Zato lae, ovjee? zavapio je Sadei na to. Ne laem!, izderao se tuitelj. Ti si taj oji lae! Najobiniji laljivi gad! Jeste li se s optuenim sreli i prije dana ada je primio mito? zapitao sam. Ne, odgovorio mi je tuitelj. Kadhoda me u tom trenutu pogledao i ispod glasa mi povjerio da je optueni navodn o pouao natunuti da obitelj Njegova carsog velianstva nezaonito sijee stabla u u mi. ovje oito ne pree ni pred im, dodao je, i treba ga zatvoriti do raja ivota. U zatvor s njim! U zatvor do raja ivota! dobacilo je neolio promatraa. Gdje vam je svear? upitao sam tuitelja. andari su ga uhitili, u zatvoru je, odvratio je. Tvrdi da niada u ivotu nioga nije podmitio. A va je svear bogat ovje? Ima uu i u njoj ivi sam. Sada emo se ena i ja morati useliti da sauvamo imovinu do o n otplauje dug drutvu. Star je, uvaeni inenjeru, i sumnjam da e iz zatvora izii iv. t , teta... Bacio sam pogled prema Sadeiju. Bilo je oito da je zaprepaten tijeom dogaaja. Jo j edan nevin ovje umalo je zavrio u zatvoru, a sve zbog pohlepe toga bijednia i a dhodinih sramotnih pouaja zataavanja. Zapitao sam ga je li vidio dovoljno i on j e potvrdno imnuo glavom. Otac priu zavrava duboim uzdahom. Posee za jo jednom cigaretom, a ja bre-bolje hvata m upalja i pripaljujem mu je. Neolio me puta tapa po ruci i dobacuje mi smijea, shvaajui da sam to uinio iz potovanja. Ahmed se uozbiljio. Vidim da je shvatio pouu . Svijet je prepun nepravde, tiho e otac. I, naalost, tava je i ova zemlja. Kada te op tue za zloin, to je isto ao da si proglaen rivim. Ja sam imao sree jer sam naiao na ovjea oji je, iao nouar, barem pristao na to da poslua moju verziju prie. No n isu svi te sree i ivot je atada nepravedan. Zapamtite to, dei! I to se naon toga dogodilo, tata? pitam, a najradije bih ga zagrlio. Ustao sam s poda i pozvao tuitelja da mi prie. Kad mi je priao, opalio sam ga aom to sam jae mogao. Krv mi od oduevljenja jurne u lice, pa se gromo smijem od radosti i pucam od pon osa. Moj je otac najmudriji ovje na svijetu. Zaobilazan nain na oji nas je upozo rio olio se opasno suobljavati s vlastima, a da pritom nijednom nije spomenuo Dotora, jednostavno je sjajan. I to je taj perzijsi mentalitet: majstori smo neizravnoga i umjetnici nagovjetaja, pa maar naa porua i ne doprla do manje ista nanoga uha. injenice nisu tolio vane: znaenje i porua duboo su usaeni u srce svae nae prie. Jednom je moj otac to ovao opisao: U svai vor perzijsoga saga utana je misao onoga ije su rue drale iglu i provlaile onac!. Zima 1974.

Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran Budim se u zoru. Zatitna ahura oju su oo mene ispleli sedativi neamo je nestala , pa me obuzima tjesoba. Jabuolia! Jabuolia! viem. U sobu upada mlada bolniara. Gdje je Jabuolia? pitam. Kod ue je, spava. A ti se smiri, molim te! Probudit e cijelu bolnicu. U jednoj joj je ruci aa vode, a u drugoj tableta. Gura mi je u usta i prua mi au. Plj ujem tabletu i urlam da hou Jabuoliu. Zbog bue se u sobi pojavljuju jo dvije bo lniare. Obuzimaju me nemir i udna bol ojoj ne znam uzroa. Bolniare me ruama za dravaju na mjestu, a onda se pojavljuje muarac u bijeloj odori. Ne prolazi ni se unda, a ve osjetim ubod u ruci. Kad otvorim oi, Jabuolia sjedi uz mene. Nedostajala sam ti? pita. to je sa mnom? aem. Izljeivo je, ne brini se. Ali potrajat e! Gladan sam. Odlazi iz sobe i vraa se s pladnjem prepunim hrane. Gutam neolio zalogaja, a on da vie ne mogu. Pomae mi da ustanem i sjednem u olica, a onda me odvozi u veliu prostoriju na prvome atu. Soba je poput izlobenoga salona psihijatrijsog odjela . Razni ljudi besciljno tumaraju hodnicima, nei me gledaju, a nei prolaze ao da lebde u svojem svemiru. Dva bolniara jednoga moma smjetaju u olica poput moji h, a on mi poazuje zube i smijei se. Kao sam dospio ovamo? itavog mi ivota govore da se lonim luaa, a sada ivim meu njima. Jabuolia me dovozi do prozora, privlai stolac i sjeda poraj mene. Nedostajala sam ti sino? opet pita. A gdje ste bili? Kod ue. S jednom malom curicom oja ne moe bez mame. Kolio joj je godina? etiri i pol. Jao je slata. Imam sliu, hoe da ti poaem? Kimam glavom, pa mi poazuje sliu svoje eri Rouan. Rouan na perzijsom znai sjajna i li svijetla. Lijepa je, aem ponosnoj majci. Hvala, odgovara, sprema sliu u dep i naslanja se u stolcu. Zato sam na psihijatriji? pitam olijevajui. Zato da te izlijeimo. Od ega? Mora se sjetiti neih stvari. Kojih stvari? Strpi se! Pogled mi pada na noge i invalidsa olica, pa se jo jedanput pitam nisam li moda paraliziran. Zato sam u olicima? pitam. Neolio trenutaa razmilja, pa ae: Tao je bilo lae. Bio si jao slab i potpuno si se isljuio!. Starac na drugom raju prostorije opet zapoinje s mantranjem. A to je s njim? Kao je on dospio ovamo? pitam tiho. Tuna pria, ape mi. Ispriajte mi, navaljujem. Moda drugi put. to mu znai ta pjesma? Ne znam. Siroti me starac netremice promatra. Nito vam ne prigovara zbog toga to tolio vremena provodite sa mnom? pitam je do me vozi natrag u sobu. Lijenicima rijeto to prigovara zbog toga to se bave svojim pacijentima, veselo mi odgovara. Znai, nije bolniara, ao sam pretpostavio samo zato to je ena. Stidim se zbog toga . teta to vie nema unih posjeta, ao u stara vremena, ae. Tada bi lijeni ima prili znati pacijenta, njegovu obitelj, djecu, prijatelje, etvrt u ojoj ivi. Sada se sv

e svodi samo na posao. U sobi mi pomae da legnem na revet i daje mi tabletu. Kae da je ubudue mogu nazvat i ao se probudim usred noi i na ormariu mi ostavlja broj telefona. Zbog spoznaje da se za mene brine prava lijenica osjeam se bolje, pa istoga trenuta padam u san . Budim se usred noi i silno elim pozvati Jabuoliu, no sjetim se njezine eri, pa s e suzdravam. U sobi je mra i nemam pojma olio je sati. Kraj reveta mi je svjea rua u vazi i znam da mi je to ostavila maja jer mi svaoga dana donosi jednu cr venu ruu. Znam i da ta crvena rua neto znai, ali ne mogu se sjetiti to. Tao sam umor an. Zatvaram oi i pouavam shvatiti zato sam u bolnici, ad me prene zvu s drugoga raja sobe. Otvaram oi i gledam prema mjestu s ojega dopire, pa spazim sjenu ovj ea uz vrata. Srce mi bubnjanjem gotovo probija prsni o i od silnoga se straha t olio samenjujem da ne mogu zazvati upomo. Sav drhtim. Da bol ti znam, ja bih je ponio, prepoznajem starev glas. Doi, apem mu. Starac se polao primie mojem revetu i onda sjeda na stolac na ojemu o bino sjedi Jabuolia. Netremice zuri u mene. Da znam za stazu, ja bih je naao. to ti to znai? pitam ga. Samo sjedi i gleda me tunim, crnim oima oje ao da se prelijevaju u sivaste tono ve. Pogled mu je topao i vie ga se ne bojim. Da pjesmu znadem, ja bih je pjevao, mrmlja. Moda mi jednoga dana ae to ti to sve znai i ao sam ja dospio ovamo! Ne odgovara. Niao ne mogu shvatiti, apem. Je li sve ovo oo mene uope stvarno? eam njegov odgovor, ali on samo zuri. Kao da sam potpuno isljuen iz svega. Kao da sam na ovaj svijet doao iz neoga drug og, ali ne mogu se sjetiti iz ojega. Kao da nisam ni ovdje ni ondje, ni iv ni mr tav. Je li to ono na to ljudi misle ada au da je neto izgubio razum? Starac i dalje ne govori nita, a meni se oi slapaju. Htio bih proninuti u njegov u zagonetnu mantru, htio bih saznati ao se osjea, o emu razmilja, zato je doao u mo ju sobu... ali preumoran sam. Ni sam ne znam olio vremena prolazi, ali ada sljedei put dolazim svijesti, uj em ao Jabuolia u hodniu razgovara s mojim roditeljima. to e biti ada se sjeti? pita otac. Bit e strano, odgovara Jabuolia, a moja maja brine u pla. Ja se pa pitam ega se to tao stranoga te trebam sjetiti.

Jesen 1973. Mazandaran Oi na trgu Nastavljamo s putovanjem prema Mazandaranu. Vozimo se opasnim, zavojitim cestama uz Kandovan, pa dalje prema sjeveru gdje se miljama u daljinu u zrau osjea otra sol Kaspijsoga jezera. Ni najbolji vozai roz te se planine ne usuuju voziti bre o d pedeset ilometara na sat, a moj je djed znao rei da su serpentine andovanse ceste tao izgradili nacisti, da bi nam u moza usadili mrza zna SSa. Rusi su ih u tome htjeli sprijeiti, ali nisu uspjeli ao to nije uspio nito u srazu s bru talnim zapadnjaim silama. Ceste su tolio opasne da na njima svae godine poginu stotine putnia, a jedan moj stric ae da bih upravo ja, ao budui inenjer, trebao izgraditi modernu autoces tu s etiri traa oja bi povezivala Teheran s Mazandaranom. Tao bih, ae, spasio tisue ivota. Putem nailazimo na brojne vozae oji zastaju i hlade pregrijane motore ili fotografiraju prerasan reljef dolina i anjona oje je maja priroda ureza la u ovaj dio svijeta. Napoon se pribliavamo selu u oje smo se uputili, ali zbog ljunana puta vozimo vrl o polao. Seljani nas znatieljno gledaju, a nei nam u prolazu i mau. Sve me to si lno podsjea na Dotora oji je uvije priao o ivotima ljudi u zabaenim selima, o izg radnji cesta, opanju bunara, dovoenju struje i drugih tehnologija u udaljene ra jeve.

Seose su se ue smjestile na planinsim obroncima i sve redom izgledaju maleno i trono, ponajvie zbog hravih limenih rovova. U sreditu sela je neolio omanjih trg ovina, avana, duan sa sirevima od jogurta, pearnica, mesnica, javno upalite i da mija. Zgrade u ojima se nalaze zbile su se oo neobino velioga trga, a za vonju s jednoga raja sela na drugi dovoljno je manje od tri minute. U nosu mi se mijea ju mirisi paljevine i ravlje balege, a otac esto zaustavlja automobil da bi prop ustio onje i drugu stou oja lunja uoolo. Ahmed niada nije bio u ovom dijelu zemlje, pa sve promatra s nijemom znatieljom. Zastajemo pred golemom uom, ograenom visoim zidom roz oji do dvorita vode veli a metalna vrata. Otac iz automobila izlazi sa smijeom na licu, a ubrzo se na vra tima pojavljuje oev stari prijatelj, gospodin Kasravi. Do se pozdravljamo, otac mi ape: Ne daj se zavarati leernou. On je jao vaan ovje!. Sjeam se da ga je otac spominjao u razgovoru s gospodinom Mehrbanom. Gospodin Kas ravi najbogatiji je ovje u selu, zemljoposjedni, stoar i ovar, a osim u ovome sel u, dio godine boravi i u Nouahru, gradu uz Kaspijso jezero u ojemu ima neolio duana i ovei motel. Za njim iz ue izlazi i srdano nas pozdravlja njegova supruga, naizgled priprosta Golidan, a za njom se pa pojavljuje itava vojsa sluga i sluin ja oja za sobom vue ovcu. Znam to slijedi, pa, do olju ubogu ivotinju, oreem gla vu. Krajiom oa vidim da se bori do je ubijaju i pitam se zna li da ju je ta su dbina zadesila ba zbog nas. Gospodin Kasravi stie mi ruu i grli me ao da smo stari prijatelji, pa me pita sj eam li ga se. Pristojno nijeem, a on mi ae da sam ga u djetinjstvu zvao stric Kasra vi, a moj otac uz smijea dodaje i da sam gospou Kasravi zvao teta Goli. Gospodin Kas ravi ruuje se i s Ahmedom te mu izraava dobrodolicu u svoj sroman dom. Tao si narastao, govori mi Golidan. Vidi ga! Pravi muarac! Odvode nas u primau sobu, a Golidan donosi ristalnu zdjelu prepunu veliih crveni h i zelenih jabua, narana i grozdova groa. Sve smo sami uzgojili, ponosno napominje. Samo se ponudite. Puno je bolje od onoga to upujete u Teheranu, prije neolio m inuta sam sama sve nabrala. Jedite, jedite, molim vas! Gospodin Kasravi viso je i crnomanjast pedesetogodinja ivahnoga glasa ojim esto na raju reenice ponavlja ve izgovorene rijei. Zbog toga se jedva suzdravam da ne pr asnem u smijeh, a Ahmed mi svojim zabavnim pogledima nimalo ne olaava. Pa, ao si mi, prijatelju, ao si? pita mojega oca gospodin Kasravi. Golidan i on imaju sina Mustafu oji je otprilie moje dobi te etverogodinju er Sabnam. Svao Kasravijevo dijete sjedi na podu s jedne strane oeva stolca, a za stol napoon sj eda i Golidan te me pita za maju. Kao je, ao sada izgleda, je li jo uvije mla dolia i zato nije dola s nama? Kae mi da je moja maja divna ena, da je jao voli i da joj silno nedostaje. Doista joj nedostaje, potvruje gospodin Kasravi. Stalno mi govori da joj tvoja maja silno nedostaje. Ahmed mi dobacuje pogled i donjom usnicom preriva gornju ao bi sario osmijeh , a upravo tada ulazi i stariji ovje oji nam donosi aj. Golidan nas nuta da popi jemo aj prije nego to se ohladi. Ipa je to lahidansi aj, najbolji aj na svijetu, ae. Zbog ega je lahidansi aj najbolji na svijetu? apui me pita Ahmed. To me oduvije za o! Zbog ousa, mirisa i perzijsoga ponosa, odgovaram mu apatom i on se smjea. Silno mi je drago to ste doli u moj sroman dom i jedva eam da vam poaem imanje, je dva eam, ae gospodin Kasravi. Stvari su se dosta promijenile, govori mojem ocu. Vie isu ao neada, uope nisu ao neada. Zatim se oree Ahmedu i meni: Znate li jahati?. Obojica odmahujemo glavom. Mustafi e biti drago da vas naui, ba e mu biti drago, ae i gleda u sina. Mustafa se s ijei i ima glavom. Obojica su izvrsni sportai, ae moj otac. Nauit e to u tren oa! Zatim odrasli, ao i uvije, zapoinju s priama iz prolosti. Gospodin Kasravi mi gov ori: Tvoj je otac uvije bio buntovni, ba je bio buntovni. Stalno sam se bojao da e za vriti u zatvoru i da u morati povlaiti veze da ga izvuem!. Tata slijee ramenima i mrmlja:

Kad se oeni i dobije dijete, stvari se mijenjaju!. Razgovor tada sree na gospodina Mehrbana. On je bio na gorljivi radial, ae gospodin Kasravi. Zvali smo ga Karl jer nas je pod sjeao na mladoga Karla Marxa. Zbilja je tragino to je tao veli dio ivota proveo iz a reetaa, zbilja tragino. Zatim gleda Ahmeda i mene i dodaje: uo sam i za vaega prija telja Dotora. Strano mi je ao. Strano ao!. Naon aja odlazimo u Kasravijevu onjunicu gdje je ve izdvojio po onja za svaoga od nas. Mustafa meni i Ahmedu pomae da ih zajaemo i mi mu zahvaljujemo, ali on i d alje ne odgovara, nego se samo smijei i odlazi do svojega onja. Jahanje i zauzdavanje ivoga onja, ao i pogled na svijet s jahae visine vrlo su mi neobini. Bacam pogled prema Ahmedu. vrsto je uhvatio uzde, sav se uoio i lice z grio u napetu grimasu. Tu jo nisu uli za bicile? ape mi. Jaemo preo glavnoga seosog trga, pa preo neravnih staza ija je povrina izrovana opitima i otaima seosih ola doroe, ali i gumama automobila, amiona i trator a oji su roz selo proli tijeom inih mjeseci. Do uiju nam dopiru zvuovi pijetlo va uurianja, pseeg lavea i ravljeg muanja. Izlazimo iz sela i idemo prema brdima. Mustafa jae na elu olone i svao malo zast aje, oree se te desnom ruom poazuje smjer. to ovaj izvodi? tiho pitam Ahmeda. Valjda ganja Indijance, s podsmijehom mi odvraa. Navodno je poglavici Koizu dozlogrdi lo da ga John Wayne u onim usranim cionistiim filmovima stalno ubija, pa je sve odjebao i doselio se ovamo. Suzdravam se da na prasnem u smijeh. Ahmed i ja na jedvite se jade zadravamo u sedlima do se onji penju uzbrdo, pa A hmed ispod glasa psuje, ali i dalje se smjea. Moj otac i gospodin Kasravi jau ne olio metara ispred nas, ali i oni dobrano zaostaju za Mustafom. Upoznaj svojega onja i nea on upozna tebe, dobacuje nam gospodin Kasravi preo r amena. Ahmed se naginje i svojem onju na uho govori: Drago mi je, ja sam Ahmed. Kao se ti zove?. Kaem mu da se prestane glupirati. Kada napoon stiemo na vrh brda, gospodin Kasravi poazuje prema seosom trgu u p odnoju i ae: To je najstariji trg u ovome raju. Izgraen je prije tristotinja godina i doista je poseban, zar ne?. Gledam i pitam se to je to na tom trgu tolio posebno. Sigurno zna zato se u sreditu veine iransih gradia i sela nalaze trgovi, zar ne? pita me. Da, znam, odgovaram. Ahmed me gleda iznenaeno. Neada se sve dogaalo na trgovima, aem. Lijepe i rune stvari, slavlja i atastrofe. B ilo je to mjesto oupljanja. Moj otac imanjem glave potvruje, a ini mi se da mu u utu oa zamjeujem i isru po nosa. Gospodin Kasravi se smjea i potie me da nastavim. Trgovi su bili i mjesta na ojima se anjavalo zloince, tao da narod to vidi i naui leciju u svojevrsnoj ombinaciji zabave i pounog sadraja. Poua se sastojala u t ome to se muenjem riminalaca nee druge zloince odvraalo od zlih nauma, a zabava u tome to su se tim povodom na trgu oupljali ljudi iz raznih rajeva. Gospodin je Kasravi, ini se, prilino zadivljen mojim znanjem, pa ima glavom i pot vruje sve to sam reao, a onda zapoinje s priom o orutnim aznama ojima su tisue lj udi podvrgavane tijeom vladavine dinastije Kadara. Bilo je to jedno od najmranijih razdoblja u povijesti nae voljene domovine. Kadari s u svojim zatucanim nainom vladanja strahovito unazadili Iran i zbog toga se nije razvio u modernu zemlju ada je mogao. A mogli smo biti supersila. Bogme da, sup ersila, duboo udie dim cigarete. Ahmed se naginje prema meni i apatom me pita: Jebo te, ao ti to sve zna?. Knjige, tiho odgovaram, pa naglo oree glavu prema trgu. Zna da ga neizravno preor avam zbog toga to dovoljno ne ita. A to zna o Kadarima? pita me gospodin Kasravi.

U dinastiji Kadara bilo je sedam raljeva, poevi od Age Muhameda Kana Kadarsog, do A hmeda aha ojega je dvadesetih godina ovoga stoljea svrgnuo otac naega sadanjeg ral ja, aem, a onda sa sigurnou, oja a i mene zapanjuje, dodajem: I imate pravo, gospod ine Kasravi, Kadari su svojom dvjestogodinjom vladavinom gotovo potpuno unitili Ira n!. Gospodin Kasravi gleda mojega oca i s odobravanjem ima glavom, a Ahmed uz smijea odmahuje glavom i ape: Koji si ti urvin sin!. Mnogi susjedi, roaci i prijatelji mojega oca pretueni su, bievani ili objeeni na ovom e trgu, s isrenim zgraanjem ae gospodin Kasravi. udo da ga jo nito nije spalio ili buldoerom sravnio sa zemljom. Moda bih ja to trebao uiniti, moda doista bih! Preo zamiljenoga lica prelazi mu sjena zbog oje mi se ini da doista razmilja o bu ldoersoj navali na trg. Ljudi su zaboravili ao je neada bilo u ovoj zemlji. Zna li da prije nego to je ah ov otac svrgnuo Kadare u Iranu nije bilo zatvora? Jesi li to znao? Odmahujem glavom. Naravno, ad si glup 'o onj, toboe razoarano ape mi Ahmed. Ne, uope nije bilo zatvora. Uope. Kazna zatvora bila je potpuno nepoznata u naem drut vu, potpuno nepoznata. Ljudima su odsijecali rue, amputirali noge, rezali ui, a zatim ih ubijali, ili ih putali na slobodu. Tao se anjavalo zloince! ovjee!, ape Ahmed. Otada je prije pedeset godina ahov otac preuzeo vlast, u Iranu je izgraeno vie od es t tisua zatvora. Mnogi au da to ne valja, ali meni se ini da je ipa bolje nego da se milijune ljudi anjava i poniava u javnosti. Javno muenje i poniavanje zloinaca j ednostavno je moralo prestati, moralo je prestati. a i zloinci imaju neavo prav o na dostojanstvo! Da sam ojim sluajem vidio ao Mehrbana mue i tuu u javnosti, umro bih, ae gospodin Kasravi. Svrha naega putovanja odjednom mi postaje ristalno jasna. Moj otac nema niavog posla u Mazandaranu, a gospodin Kasravi upravo nam dri predavanje iz povijesti u ojemu ono to se upravo dogaa politiim zatvorenicima u Iranu opravdava time to su se u doba Kadara dogaala jo puno gora zvjerstva. Nije se lijepo ljutiti na vlastita oca, ali u dnu mi utrobe poinje tinjati srdba. Usporavam onja ao bih se odvojio od ostalih i razmiljam. Zar je uidanje muenja u javnosti i njihovo srivanje iza zatvorsih zidina doista tao golem ora pr ema modernizaciji i demoratizaciji? Jesu li zbog toga napreta gospodina Mehrba na manje boljele cigarete oje su mu na prsima, ruama i guzovima gasili agenti SAVAK-a? Jo vie usporavam onja i jo se vie udaljavam od ostalih. Dan je sunan, ali u zrau mirie ia oju s jezera donose oblaci. Dolazimo do planin soga potoa, napajamo onje i zastajemo na ratom odmoru prije povrata u uu g ospodina Kasravija. Ubrzo pada no. Prije veere sjedim na trijemu s Ahmedom, a moj otac i gospodin Kasr avi u sobi igraju tri-tra. ujemo ih ao se meusobno zadiruju i smiju. Jasno ti je zato nas je tvoj otac doveo ovamo? pita me Ahmed. Da, jasno mi je. Ljuti se zbog toga? Otac mi je, aem. Vie se ljutim na domaina. Smiri se malo, nije mislio nita loe. Znam. Gospoda Kasravi na stol iznosi veeru oja je, ao je to obiavala azati moja baa , dostojna tisue raljeva. Basmati ria, peena piletina, janjetina pod peom, neoli o vrsta horeta , sve mogue povre meu ojim su rotvice, menta i perin, pa tri razliite vrste nana , ozji sir, razni jogurti mijeani sa suenom mentom i rastavcima, etiri ra zliite turije, meu ojima je i enja s oprom. Svi govore o tome ao u ovim rajevim a ovjeu od enjaa manje smrdi iz usta jer na to utjee doista viso stupanj vlage. Ahmed promatra gozbu i ae: Ne bih imao nita protiv da me posvoje, zbilja ne bih imao nita protiv! i ja ga zbog toga lupam latom u rebra. Moj otac i gospodin Kasravi uz veeru piju votu, a Ahm ed, Mustafa i ja jedan do drugoga jedemo poput opora gladnih vuova. Neolio put a tijeom veere pouavamo zapodjenuti razgovor s Mustafom, ali on nas samo gleda i smjea se.

to misli, zna li uope govoriti? zabrinuto pitam Ahmeda. _________________________ Perzijso varivo, nali gulau, priprema se od mesa, povra i raznih vrsta mahunar a. Kruh, pogaa. Moda mu otac tolio ponavlja reenice zato to govori u svoje i njegovo ime, odgovara m i. Grizem se za usnicu da ne bih prasnuo u smijeh. Moj otac podie au i nazdravlja domainima. Zatim baca pogled na Ahmeda i mene, pa i n ama nazdravlja i namiguje. Zatim se naginje prema meni i, ao da mi ita misli, ae : Oprosti za danas popodne! Nije ispalo onao ao sam htio!. To me silno raznjei, pa bi ga najradije zagrlio i poljubio u obraz, ao ad su mi bile etiri godine. U tom trenutu s vrata odjene zvonce, pa gospodin Kasravi ustaje i odlazi. Nao n neolio trenutaa vraa se s visoim pedesetogodinjaom ojega predstavlja ao g ospodina Mohtaama. Ustajemo i ruujemo se. Ba ste odabrali pravu veer da me posjetite, ba pravu, govori Kasravi, toei votu za no oga gosta. Ba dobro to ste ovdje iste veeri ao i moji gosti iz Teherana! Primjeujem da gospodin Mohtaam ne govori. Golidan, taoer uzbuena zbog dolasa nenajavljena gosta, donosi jo tanjura i pribora za jelo te nudi gospodinu Mohtaamu da se odmah pridrui gozbi. Gospodin Mohtaam zah valno ima glavom, a gospodin Kasravi se oree prema mojem ocu i ae: Gospodin Mohtaam zavjetovao se na utnju. Njegova je svetost poznata po vidovitosti. Vidi budunost jednao ao to se ti i ja prisjeamo prolosti. Ne alim se. Sva su se nj egova predvianja obistinila, ba sva!. Otac iz pristojnosti zahvaljuje Bogu to mu je pruio ast da provede veer u drutvu gospodina Mohtaama, a ja se pitam zato bi se neto ome je Bog dao dar vidovitosti, zavjetovao na utnju. Poazujui na mene, gospodin Kasravi govori gospodinu Mohtaamu da sam vrlo poseban moma, doista vrlo poseban, i da sam u njenoj dobi od sedamnaest godina zreo popu t dobro obrazovana tridesetogodinjaa. Gospodin Mohtaam pa samo vae i zuri u mene, a onda iz depa vadi notes i pie: Moma ima ono neto!. Preplavljuje me golema tuga zbog navale uspomena na Dotora, a Ahmed me potajno i njeno udara latom u rebra. Zbilja ima, dobro ae ovje! A to nam moete rei o budunosti, vaa svetosti? pita gospodin Kasravi do votom nazdrav ja gostu. Gospodin se Mohtaam osvre po sobi i pogledom zaustavlja na Mustafi. Svi napeto ute i ieuju, a meni je teo povjerovati da e najsvetiji ovje u Iranu, sada ve zacijelo p rilino nacvrcan, dati bilo ava tona predvianja o iome prisutnom. No, gospodin M ohtaam opet posee za notesom i zapisuje da e Mustafa poi oevim stopama i postati uspj ean poduzetni. Golidan blista od radosti. Inallah, dao Bog! ape. Ahmed se oree prema Mustafi i ae: estitam!, ali ovaj i dalje nita ne odgovara. Zna to, ae mi Ahmed ti i ja emo vee nce spavati. Ne vjerujem ja ovome! Ruom prerivam smijea oji mi se israo na us nice. Gospodin Mohtaam tada sree pogled na mene i pie da u otii na studij u Ameriu. to e studirati? pita ga otac, a gospodin Mohtaam dlanovima obliuje valje i stavlja ih pred oo. Srce mi posauje od radosti. ini se da u studirati neto vezano uz am ere! Moda ipa postanem filma! Cionistu jedan, ape mi Ahmed. Iao presretan, podsjeam samoga sebe da cijela ta pria s vidovitou vjerojatno nije n ita drugo nego najobinija prijevara. Vota ini svata s ovjeovim umom, ali vidovitost i bistar uvid nisu joj najjai aduti. No, gospodin Mohtaam ispija jo jednu aicu i zat im gleda Ahmeda. U notes pie da e se oeniti vrlo mlad i dobiti tri predivne eri. Nijednoga sina? pita Ahmed. Onda se neu oeniti! Svi se smiju. Zatim se Mohtaam oree Golidan i pie da e poivjeti stotinu godina u srei i ljubavi s d

ecom i suprugom. Dao Bog, pobono se zahvaljuje domaica. Saznajemo i da e moj otac starost provesti u p otrazi za smislom ivota i jedinstva sa svemoguim Bogom te da e ga budui narataji smat rati jednim od najveih pjesnia u povijesti Irana. Ja se pa pitam odale Mohtaam zna da moj otac pie pjesme. Gospodin e se Kasravi pa u starosti povui na dosta daleo mjesto, ali uz njega e u vije biti i lanovi njegove obitelji. Znai, ad je o nama prisutnima rije, budunost je vrlo svijetla, ba vrlo svijetla, zal juuje gospodin Kasravi, a u tom trenutu u prostoriju ulazi Sabnam, njegova etvero godinja i. Baca se u naruje majci i ali se da ne moe spavati, a gospodin Mohtaam netr emice zuri u djevojicu. to je, vaa svetosti? pita ga gospodin Kasravi. to ste vidjeli? Molim vas, recite mi! J e li mi i u opasnosti? Molim vas, recite mi, je li u opasnosti? Gospodin Mohtaam odmahuje glavom. Hvala Bogu! Ali, to je onda? Sada nam morate rei! Gospodin Mohtaam ispija jo jednu aicu vote i gleda u mene. Sada sam ve paranoian. to je? to? Prelinjem vas, recite nam!, moli ga Golidan. Gospodin Mohtaam poazuje prstom na mene, a zatim pie u notes: Ovo to u vam sada rei n jemu se nee svidjeti jer je djevojica jo jao mala, ali svidjet e mu se za dvadeset godina, ada se iz Amerie vrati u Iran!. to? to e mu se svidjeti, vaa svetosti? Recite nam, molim vas!, prelinje gospodin Kasr avi. Cijela se soba uarila od znatielje, pa joj se ni ja ne uspijevam oduprijeti. t o li u toj jadnoj djevojici uiniti za dvadeset godina? Ovaj e se mladi oeniti vaom eri, pie Mohtaam. Provest e zajedno mnogo sretnih god Sobom se prolamaju pljesa i ovacije, a Ahmed i Mustafa a fuaju. Moj otac i gosp odin Kasravi smiju se i votom nazdravljaju sretnoj vijesti. To je apsurdno, mislim. Kava glupost! Maloj su te etiri godine, a meni ve sedamn aest. Taj stari je bolestan. Golidan me grli i ae da sam zet o avom je samo mog la sanjati, a zatim iz uhinje donosi esfand, sjemene oje Perzijanci pale ao bi odagnali zlo. Zapaljenim sjemenama mae oo moje i Sabnamine glave, pa paljev inu sipa u omanje andilo oje je za njom iz uhinje donijela postarija sluava. Dim ispunjava prostoriju i nosnice mi se pune ugodnom aromom esfanda. Gospodin Kasravi tapa me po leima i ae da e ve sljedee veeri pozvati itavo selo da s zajedno proslavimo moje zarue s njegovom eri. Ba cijelo selo. Osjeam ao mi iz l ica nestaje i posljednja apljica rvi, a gospodin Kasravi zbog toga prasne u sm ijeh. Kae mi da se samo alio, zbilja samo alio i svi se smiju. Svi osim moje budue supruge oja u majinu naruju cendra da je umorna, ali ne moe zas pati.

19.Dotorova svijea Vie su od etiri tjedna prola otao je Dotor pogubljen, a meni se ini ao da je prol o mnogo vie. Lie s drvea je otpalo, ruin grm oji sam posadio pred uom potpuno je gol , dani su rai, a noi sve tie. Zari nisam vidio otada smo se onoga dana vratili s groblja, a o Dotoru i dalje ne mogu razmiljati a da me to ne baci u dubou tjesobu. Stalno planiram otii na groblje i itavoga dana Dotoru priati o onome to se zbilo ada je uhien. Reao bih m u olio alim to se nisam navrijeme sagnuo i to me ovje s radio-prijamniom vidio, da bih dao sve ad bih se mogao vratiti u taj trenuta i ispraviti pogreu. Reao bih mu i da mi je ao to sam se zaljubio u Zari i to sam svai slobodan trenuta to ga ljeta, do njega nije bilo, proveo u njezinu dvoritu i tao ga iznevjerio. Isp riao bih mu se i zbog toga to i dalje sanjarim o njoj, zbog toga to u danu ne posto ji ni trenuta u ojem ne mislim na nju, zbog toga to sam potpuno oaran, opsjednut njome. Sjedim uza zid na rubu rova i gledam u nebo. Hladno je, ali ne marim. U oli smo uili o Sunevu sustavu, ali zvijezde prepoznajem jedino po imenima oja smo im Ahm ed i ja nadjenuli. Imena su to ljudi oji imaju ono neto. Kada odem u Ameriu, sv

ae u se veeri obraati zvijezdama na nebu i tao razgovarati sa svojim prijateljima . injenica da u te zvijezde vidjeti a na drugom raju svijeta malo mi ublaava strah od odlasa. Trebao bih se baviti zadaama iz geometrije, ali radije itam Dostojevsoga, Zloin i aznu. I dalje mrzim matematiu, i dalje mrzim profesore, ali vie ne mrzim Irada, iao on i dalje zuri u Ahmedovu sestru. U oli imamo novog profesora iz pismenih sastavaa, gospodina Rostamija, oji nam je reao da za zadau napiemo sastava s t emom po vlastitu izboru, oji e obuhvaati pet stranica. Ahmed mi je ponudio svoje reme-djelo s naslovom Tehnologija, maja svih znanosti, ali ljubazno sam ga odb io i napisao sastava o zloinu i azni u Iranu. Napisao sam da je zloin nezaonit i n nasilja oji moe poiniti bilo to, a da je azna posljedica namijenjena onim zloi ncima oji nemaju financijsih sredstava da zataaju svoje zlodjelo. Povijest nam govori o brojnim bogatim monicima oji nisu odgovarali za poinjene preraje, pa se zloin zato moe nazvati i prerajem oji ine pojedinci niega drutvenog poloaja. Kazna e pa posljedica oja se namee samo onim poiniteljima oji dolaze s dna drutvene lj estvice. Profesor Rostami stoji u stranjem dijelu uionice i ute me gleda preo ruba etvrtast ih naoala na vrhu nosa. Rue je slopio na leima. To ti je napisao tu besmislicu? p ita me. Sam sam je napisao, ljutito odgovaram. I ponosan si zbog toga? pribliava mi se. Jesam, odgovaram i gledam ga u oi. Uionicom se prolama uznemiren amor. Tiina! vie profesor. U tom se trenutu oglaava olso zvono, ali svi ostaju na mjestim a. Zanima ih to e se dogoditi. Rostami svima nareuje da iziu i uenici nevoljo ustaju te naputaju uionicu. Ahmed i Irad ostaju na mjestima, jedan do drugoga. Irad polao ustaje, ali Ahmed ga hvata za ruav i povlai natrag. Van! nareuje im Rostami. Mi smo mu dali ideju za sastava, ae Ahmed, moj stalni odvjetni. Ma, izlazi van, budaletino, ili e zbog tebe najebati do dase! Dajem Ahmedu i Iradu zna da iziu jer znam da, ada uitelj ae najebati, situaciju val ja shvatiti ozbiljnije nego inae. Zabrinuto me gledaju, ali ipa odlaze. Kada nestanu iza vrata, Rostami mi prilazi jo blie, ruu i dalje sastavljenih na l eima. Oeujem amar, spremam ga se bloirati, ali on samo neolio puta zamiljeno obi lazi oo mene i onda pita: Dobro, zar ti ne zna da ne bi smio pisati tava sranja?. Zapanjen sam njegovom mirnoom. Nemam izbora. Zbog ovoga te moram prijaviti, razum ije li? ae zdvojno do mu se lijevo oo uzrujano trza. Zato ne bih smio napisati neto to je istina? pitam blago. Rostami odmahuje glavom. Moe ti pisati to god hoe, ali ja moram prehraniti djecu. Zna li to bi mi uinili da t g ovoga ne prijavim? A to su ti oji bi vam to uinili? pitam. Sustav, drugi profesori, uprava ole, proleti SAVAK! to misli, to? Ne bi bilo u redu da vi imate problema zbog neega to sam ja napisao, aem, iao i sam vrlo dobro znam da je ono to govorim potpuno naivno. Uprava ole profesorima nalae prijavu svaoga ueniog preraja. Ne izgleda mi ao glupan. Sigurno zna da ne smije pisati stvari s politiom onotacij om, je li tao? uzdie. Nita ne odgovaram. Nemam izbora, mrmlja. Razumije li? Imam etvero djece, teo mi je i ovao. Moe li uop isliti to bi se mojoj obitelji dogodilo ada bih dobio otaz? Zato te moram prija viti profesoru Jazdiju. Dovraga, mali, razumije li me, jebemu? Glas mu se lomi i potpuno mi je jasno da me ne eli prijaviti, ali nema izbora. Razumijem, aem tiho. Uinite to morate! Aha, znai, razumije? pita me ljutito. A razumije li da sada cijelu no neu spavati jer e muiti to to nisam imao hrabrosti uiniti pravu stvar? Razumije li i to da e me do sm rti muiti ao ti ita zbog toga uine? Tog mi trenuta pada na pamet ao sam nehotice otrio Dotora. Kimam glavom. Daj mi taj svoj usrani sastava!, vie. Predajem mu ga. Vadi iz depa upalja, pali papi re i pepeo baca roz prozor. teta to u im samo po sjeanju morati prepriati to si napis o. Ostani gdje jesi. Prije poeta sljedeega sata moram otii do ravnatelja i profeso

ra discipline. Odlazi iz uionice, a Ahmed i Irad utravaju meni. Je li sve u redu? pita me Ahmed. Nisam mu u stanju odgovoriti. Razmiljam o Rostamijevo etvero djece i o izrazu lica ojim je mjerio ora do me ostavljao u uionici. Izgledao je poput ovjea oji s e sprema na vjeala. I on ima ono neto, apem. to? zapanjeno pita Irad. To ima to? Sutradan ravnatelj Jazdi poziva mojega oca u olu ao bi porazgovarali o uznemir ujuim idejama oje sam iznio u sastavu. Profesor Rostami je, dodue, reao da mi s astava uope nije bio politii ritian, ali bi, zbog u njemu iznesenih drutveno nepr ihvatljivih zamisli, valjalo porazgovarati s mojim ocem. Sastava je zaplijenjen , ali na putu do ravnateljeva ureda je izgubljen, a profesor Rostami je reao da sam u njemu zagovarao toleranciju neih aznenih djela, onda ada su motivi opr avdani. Trebalo bi zato, prenio je ravnatelju, rei mojemu ocu da mi objasni ao su aznena djela loa bez obzira na motiv. Oeujem da u te veeri, naon oeva povrata ui, uti svoje o sastanu s ravnateljem, al i, na moje velio iznenaenje, otac itave veeri uti. a i za veerom, ada obino govori ao je bilo na poslu. Mislei da sam se izvuao, odmah poslije veere brzam na rov i sjedam pod zid izmeu nae i Zarine ue, ada se odjednom pojavljuje moj otac. Pita me imam li malo vreme na, ja mu odgovaram da imam, pa sjeda do mene i neo vrijeme uti. Tebe i dalje mui ona no u ojoj su odveli Dotora, ae napoon tunih oiju i potitena sa. Dotor je bio dobar ovje. Svima nam nedostaje. Znam i da si bio dobar s njim. Vjerojatno blii od bilo oga drugoga iz etvrti. Oeujem da e mi naon toga oitati buvicu, ali on nita ne govori. Shvaam da ja trebam neto rei. Ono to su uinili Dotoru jednostavno nije bilo poteno, aem ogoreno. Nije bio teroris Niome nije naudio. Zato su, onda, pogubili tao mladoga ovjea? Zato ljude ao to j e gospodin Mehrban zatvaraju na osamnaest godina? Tata me tapa po leima. Znam da drim propovijed ovjeu oji bi je i sam mogao odrati, ali jednostavno moram izrei ono to mi lei na srcu. Mrzim CIA-u. Oni su rivi za Dotorovu smrt i za smrt svih drugih mladih ljudi o je je ah dao pogubiti. A zna zato, tata? Ao neoga naui ubijati i taj neto ubije, i ti si odgovoran za to ubojstvo! Znam da sam se previe zahutao, ali ne mogu se zaustaviti. I zato Bog neto ne uini? Zato je njegova pravda tao spora? To nije poteno, tata! A zn a zato Bog ne spreava zvjerstva protiv nevinih, ao protiv Zidova u Njemaoj, ili pr otiv sljedbenia proroa Mazdaa, ili protiv robova u starom Rimu? Zna zato ne spr eava svaodnevno umiranje palestinse djece? Zato to ga nije briga, tata! Zatvaram oi, saginjem glavu i putam da mi se iz prsa i grla prolomi sva bol. Plaem i lae mi je, a otac mi preo ramena prebacuje ruu i privija me na prsa ao to je inio do sam bio dijete. Ne izgovara ni rije. Zna da nema te mudrosti oja bi mi olaala patnju. Veer naon toga opet sjedim pod zidom i itam Hafizove pjesme, ada s druge strane zaujem Zarin glas. ula sam to si sino reao tati. Najradije bih posoio, nagnuo se preo zida i pogledao je, ali imam osjeaj da ona to ne eli. Bila si na rovu? pitam. Bila sam na rovu svae veeri ovoga tjedna, priznaje. Zato se nisi javila? Nisam te htjela preidati do ita. A to si radila? Samo si sjedila sama u mrau? Nisam bila sama. I ti si bio tu. Zbog spoznaje da mi je itavo vrijeme bila tao blizu cijelim mi tijelom prostruji val topline. Kao si? pitam je. U redu. to ita? Hafiza.

Obeao si mi da e donijeti Hafizovu njigu meni i da emo zajedno gatati iz njegovih stihova, ali niada to nisi uinio. Sjea se? Sjeam se, odgovaram. Naon podulje stane postavlja mi pitanje: Hoe li mi sada neto proitati? Jesi li zaeljela elju? Zastaje neolio trenutaa, a onda ae: Evo, jesam!. Otvaram njigu nasumce na jednoj stranici i itam: Kraj je naim rastancima, raj je i samoi, Tajni svemir re'o mi je, tuzi raj e doi. Noni povjetarac prebire po stranicama, a Zari tiho uzdie. Grubost, tuga, oholost, orutna u jeseni S proljeem e minut', i vratiti meni Traa nade oji za sada viri te za velom, Oonat e tamne noi s pobjedom veselom. Prestajem s itanjem i eam njezin odgovor, ali ona samo uti. Svidjelo ti se? pitam. Tiho mrmlja, a onda ae: Hvala ti to si posadio onaj ruin grm!. Drago mi je to zna. Nije mi vano hoe li svi saznati, pa a ni ao mi jo veeras SAVAK b ane na vrata. Samo nea usput poalju onoga tipa s radioprijamniom. lanovi bosaog pobratimstva silno bi se ponosili mnome. Crvena rua sada je simbol otpora, aem gledajui prema mjestu na ojemu se prolila Do torova rv. U redu, apue Zari. Hoe li mi uveer ovdje itati? Hou, odgovaram. Svae veeri? Svae veeri. I otada se svae veeri sastajemo na rovu. Niada mi se ne poazuje. Sjedi sa svo je strane zida, a ja sa svoje. Razdvaja nas deset centimetara opee, ali ao da osjeam njezinu toplinu. Prislanjam dlanove uz zidi i zamiljam da joj milujem lice, a povremeno je ujem ao die ili se pomie. Ahmed zna to se zbiva, pa se ne penje na rov, a ja joj naon neog vremena vie ne itam Hafiza nego Rubaije Omara Hajama oj e je sama predloila. Jedne veeri, naon to joj proitam ratu rubaiju , odjednom me pita: Vjeruje li u Boga?. Ne znam, odgovaram. ini mi se da Hajam nije vjerovao u Boga. Mislim da nije. A vjeruje li u sudbinu? pita me. Vjerujem. Onda vjeruje i u Boga. Samo si sada ljut na njega. Bolno je tona u zapaanjima, ali ipa pitam: Zato bih bio ljut na Boga?. Zbog Dotora. Znam da si ga jao volio, unato tome to... naglo se zaustavlja. Unato emu? pitam, grizui donju usnicu do mi srce u prsima udara. Slijedi duga i neugodna tiina. Napoon je preida: Govorio mi je da sam svijea oja mu rasvjedjava no!. Ne odgovaram. Dotorova svijea, zapisujem na prvu stranicu Hajamove njige. Reli su nam da ne smijemo nositi crninu, ae i glas joj naglo slabi. Znam, odvraam. Ali ne treba nam crnina da bismo ga oplaivali. Onaj je ruin grm simbo l toga olio tugujemo. Nebo je prepuno zvijezda, naiano duama ljudi oje volimo i siguran sam da taj tamn oplavi raj privlai i nju i da oboje zurimo u paradu planeta. Srce mi se stee od enje i osjeam se ao da samo udiem zra, ali niao ga ne uspijevam izdahnuti. Kad bi ovoga trenuta mogao otii bilo amo, amo bi otiao? odjednom me pita. Ne znam, aem, ali oboje znamo da laem. Otiao bih s druge strane zida. Samo deset cen timetara od mjesta na ojemu se sada nalazim. Sljedee veeri Zari ne dolazi na rov, pa zbog toga od brige ne spavam cijelu no. to joj se dogodilo? Je li sve u redu? Da nisu i nju uhitili? Hou li je iada vie vidj

eti? ___________________________ Zbira pjesama od etiri stiha perzijsoga pjesnia, matematiara i astronoma Omara Hajama oji je ivio u 11. i 12. stoljeu. Katren, pjesma od dvije strofe po dva stiha.

Dan naon toga na nastavi jedva drim oi otvorene, a zadau nisam napisao otada smo se poeli sastajati na rovu. Tavo mi ponaanje nije svojstveno. Profesor matemati e, gospodin Kermani, proziva me pred plou i zadaje zadata oji uope ne znam rijeit i. Nareuje mi da ispruim rue, pa to nevoljo i inim, a on me ravnalom udara po prs tima. Prsti mi bride od boli, dlanovi otiu i ini mi se da u umrijeti ao me jo samo jedanput udari, ali ne elim u strahu povui rue i pruiti mu to zadovoljstvo, nego s uznim oima netremice zurim u ovjea oji predstavlja sve to mrzim. Pitam se bi li m oj otac i dalje zahtijevao da tolio uim matematiu, ada bi vidio to se na nastav i dogaa njegovu jedincu. I to bi na ovo to mi profesor ini pred cijelim razredom re ao gospodin Kasravi? Do me profesor udara, na pamet mi padaju oi ovjea s radioprijamniom, iroo razro gaene, pune srdbe i zla. U oima profesora Kermanija prepoznajem isti zao pogled, sj etim se hrabrosti s ojom je Dotor podnio udarce onoga proletnia s radio-prij amniom i osjetim ao mi rv navire u glavu. Neolio trenutaa razmiljam o tome da ga opalim aom, ali Kermani je star ovje, p a samo stojim i doputam da me udara do iznemoglosti. Zastaje da bi uhvatio dah i poinje urlati: Ne gledaj me tao, bestidnie, ili u ti isopati oi i poslati ih tvojim retensim ro diteljima!. Hvata me bijes od ojega mi se crni pred oima, a Kermani i dalje urla: Znam da si jedan od onih oji bi najradije stalno uz pe itali filozofse gluparije , a ne vole uiti doazane formule oje bi ovaj narod mogle izvui iz zaostalosti!. R ijei mu iz usta izlijeu poput otrovnih metaa. Godinama ve asno pouavam u oli i vidio sam gomile tavih pozera oji misle da je sve to podrignu ne znam aav revolucionarni manifest. Svi ete zavriti pred streljaim vodom! I ba zato su ovoj zemlji potrebni inenjeri i lijenici, a ne vaziinteletual ci ao ti! A ad te izreetanoga poloe u zemlju, doi u ti na grob i posrati se na teb e, ba ao i na onoga idiota ojega ste zvali Dotorom! U tom trenutu ao da se isljuujem iz stvarnosti, a jedini zvu oji ujem gromogl asna je navala rvi. Napadam ga reei poput ivotinje, zabijam mu prste u ruan, tana vrat i svom ga snagom pribijam uza zid. Stiem desnu au i podiem je, aro udei da ga b rem jednom tresnem. Koga briga za sveto bratstvo bosaoga pobratimstva! Udarit u ga svom snagom i tao nadonaditi sve udarce ravnalom, sve udarce na Dotorovu l icu, sve udarce u Dotorove slabine i sve udarce u njegov eludac. Udarit u ga samo jednom, ali u taj e se udarac sliti svi udarci oje svae godine podnose tisue lj udi u ovoj proletoj zemlji. aa me vue, ali odjednom shvaam da je preda mnom nemoan starac. Na pamet mi pada i o beanje oje sam dao ocu, pa posljednjim naporom volje sputam ruu. Pljujem nitovu u lice i izlazim iz uionice. Ve sam na polovici hodnia, ada iza lea zaujem ravnatelja Jazdija. Oreem se, ali v e me dostigao pa podie ruu, spreman da me estoo odalami. E, sad bi bilo dosta!, aem. Ao me udarite, pobrinut u se da vam dananji dan bude pos ljednji u tom bijednom, sjebanom ivotu ojim ivite! Jazdi uzmie i u oima mu primjeujem strah. Nije glupan, zna da mu tunjava sa mnom ne bi bila pametan potez. Barem ne sada i ne pred svim uenicima oji su izili na hodn i. Zato mi samo nareuje da poem za njim u ured. Odneud se pojavljuje Ahmed i odm ah brza da bi nam se pridruio. Jazdi rijeti i tjera ga od sebe, ali on ga ne slua nego nas prati u ora. U ravnateljevu uredu nailazimo na profesora Moradija oji je zabavljen mojim vid no potresenim profesorom matematie. Oeujem da e Moradi istoga trenuta izvui ravn alo, ali on mi samo prilazi i suosjeajno ape da to nisam smio uiniti. Tada svraa pogl ed na Ahmeda i pita ga zato me nije sprijeio. Nisam stigao, dogodilo se nenadano, odgovara mu Ahmed. Prilazi mi i ravnatelj Jazdi.

Napad na profesora najgore je to ueni moe uiniti, razumije li? vie ljutito. Nema dr ego da te izbacim iz ole. A s tavim prerajem u dosjeu nema ole oja e te primiti . Zato estitam! Upravo si sam sebi unitio ivot! Nije me briga! urlam. Jazdi prijetei zaorauje prema meni, ali onda ipa odustaje od napada. Ahmed ga hv ata za nadlaticu i ae mu da bi htio nasamo porazgovarati s njim i profesorom Ke rmanijem. Odlaze na drugi raj prostorije i vidim da je ravnatelj Jazdi sve uzrujaniji. Ah med se rato oree prema meni i namiguje mi, a onda se ravnatelj i profesor mate matie odvajaju i na treem raju prostorije ispod glasa raspravljaju o situaciji. Naposljetu se Jazdi oree prema nama i vie: Gubite se van!. Oreemo se prema vratima, ali Jazdi me doziva imenom i ae: Sljedea tr i dana nemoj dolaziti u olu. I reci ocu da sutra doe meni na razgovor!. Recite mu sami! aem i izlazim. Na hodniu nas ea gomila uenia oja na izlaza pozdravlja ovacijama. elim im mahnu ti i uzvratiti licanjem, ali Ahmed me hvata za rue i odvodi. O emu ste razgovarali tamo u utu? pitam ga. Samo mi dobacuje prijeoran pogled i brza dalje, a ada odmiemo dovoljno daleo o d ravnateljeva ureda, zastaje i vie: Dobro, to je tebi? Odluio si potpuno upropastiti vlastitu budunost? Ja imam patent n a sranja ava ti ovih dana izvodi!. Nema, odgovaram. Mrzim ih. Sve ih mrzim. Ubili su Dotora. Nije to bio SAVAK. Bio je to cijeli ovaj sjebani sustav, cijela ova proleta zemlja i svi ti jebeni ljudi oji se ne mogu dovoljno sabrati da zbace jednoga tiranina! Svi smo najobinija h rpa uavica! Da nismo, iste bismo veeri ada je Dotor uhien izjurili na ulice i prosvjedovali protiv toga. Moda bi onda jo bio iv! Ahmed me pouava tapanjem umiriti, ali grubo mu zbacujem ruu s ramena i jurim van . 20.Poljubac

Kod ue nalazim maju oja plae i oca oji sjedi u dvoritu uz houz i pui. Neobino je hladno za raj listopada, pa vidim ao se iz majinih jecaja isparava dah. Tata i zgleda ljutito, pa pretpostavljam da ga je ravnatelj Jazdi ve nazvao. Ustaje isto ga trenuta ada prolazim roz dvorina vrata. Prije nego to ita ae, upirem aiprstom u njega, samo da zna, nisam ga udario. Naui da se ne udara slabije od sebe, pa sam mu samo pljunuo u lice jer je za tebe i mamu reao da ste reteni i da jedva ea da mi se posere na grob, ao to se posrao i na Dotorov. Uinio sam ono to bi i ti uinio. Borio sam se. Ba ao i ti u vojsci, i ba ao i ti s inenjerom Sadeijem. A ao je to loe, onda me azni! Tata sjeda natrag uz houz. Pui oiju uprtih u vlastita stopala, pa ga jo neo vrijem e gledam, ali ada shvatim da se nee oglasiti, polazim prema ui. Mama stoji uz st ube, pa je grlim, ljubim i briem joj suze. Ne brini se, mama! Odrastao sam, znam to radim, aem. Lice mi zaranja u prsa. Mislim da me sada moe sinuti s onoga motornog ulja, apem joj u uho, nastojei je orasp loiti. Odmie se i suznih se oiju uzrujano smije, a onda me neolio puta udara u prsa i n eto ape ispod glasa. Jo je jedanput grlim, a onda se stubama penjem do svoje sobe. Odjednom se osjeam vrlo odraslo. Pravi sam muarac, vrsto drim uzde svojega ivota u v lastitim ruama, svojeglav sam i odluan te sasvim sposoban da sam odabirem svoj p ut, ba ao to je to inio i moj otac. Odsada pa nadalje ja sam taj oji donosi odlu e i niada vie neu dopustiti da sa mnom postupaju ao s djetetom, ni roditelji ni ola. Moram smisliti nain da Zari povedem sa sobom u Ameriu, a ondje u raditi oli o god treba da bih je uzdravao. Zaboga, tolio je toga to valja uiniti, ali svia mi se osjeaj da sam sada ja taj oji se za to treba pobrinuti. Sjedam na svoje uobiajeno mjesto na rovu, ada s druge strane zaujem Zari. Zdravo, ae. Ve sam se bio zabrinuo za tebe, odgovaram. Sino nisam znao ni gdje si, ni to ti se dog odilo.

Sve je u redu. Bili smo u bolnici od Dotorova oca i vratili smo se vrlo asno. Kao je on? Ne ba dobro. A ao si ti? Ne ba dobro. ao mi je. S druge strane zida dopiru jecaji. Pozdravljaju te moji roditelji. Kau da si mi ti trenutano jedina svijetla toa u ivot u. Zbilja to misle? I ja to mislim. Da mi je to rela prije mjesec dana, bacio bih se s rova od sree, ali sada sam m uarac, pa se suzdravam. Ali nisam ba nita posebno uinio, aem napeto. Nisi ? Pa ne vidim ba gomilu ljudi oja se otima za druenje s potitenom jadnicom pop ut mene. U tom trenutu shvaam da je omplimente mnogo lae prihvatiti ad ti ih ne izgovar aju licem u lice. Naon rae utnje Zari mi ae: Zahvali svojoj djevojci to ti doputa da se tolio drui sa mnom!. Dobro, mrmljam. Jedva eam da mi ae to je ona. Usoro i hou! Ne odgovara, ali naon rae stane ae: Sutra idem u upnju. Hoe li sa mnom? Poslije ole, naravno. Vrlo rado, aem. Ne govorim joj da su me izbacili iz ole. Sigurno emo u razgovoru ve neao doi do toga. Sutradan je eam neolio ulica dalje od nae jer nije zgodno da nas vide zajedno, pogotovo ne tao brzo naon Dotorove smrti. Da smo u Americi ili u Europi, ne bismo se morali zamarati tavim stvarima, odzvan ja mi u primozgu Ahmedov glas. Moram ga nazvati i ispriati se to sam se prema njem u tao retensi ponaao. Srce mi luduje od uzbuenja zbog toga to u se sastati sa Zari, a misli su mi tolio zbrane da se ni na to ne uspijevam usredotoiti. Ubrzo dolazi, pa se pozdravljamo i polazimo prema autobusnoj stanici. Do hodamo jedno uz drugo, odjednom uviam da je te neolio centimetara nia od mene. Umorna je i bezvoljna, ali i dalje vrlo lijepa. Sve je tu, i svijetao ten, i mal en, iljat nos, i osa poput svilenih zastora sa svae strane lica, i duge trepavi ce, i goleme, plave oi. Jedino vragolastog smijea vie nema, ali to je lice u oje sam se zaljubio. Oree se i gleda me u oi, a mene to ispunjava tavim uzbuenjem da bih joj najradije odmah reao olio je volim i da do raja ivota elim hodati por aj nje. U autobusu gotovo ne razgovaramo. Sjedimo jedno do drugoga i ramena nam se dotiu svai put ad vozilo prijee preo rupe na cesti. Gledam joj rue. Prsti su joj du gi i tani. Predivni su. Zna li to je sljedeeg tjedna? pita me. Znam da misli na etrdeseti dan od Dotorove smrti, dan na oji bismo se trebali s astati, razgovarati o njemu, plaati i jedni drugima govoriti olio nam nedosta je. Dan oji ne smijemo tao obiljeiti. Samo je gledam i nita ne govorim. Oboje sm o oajni. ahov roendan, ae s tunim smijeom. Vozit e se u otvorenom automobilu od svoje pala adiona Amdadije. Oeuje se da e na ulice izii petsto tisua ljudi. I ja bih ila! Zato? I zato ba na taj dan? Niada ga nisam uivo vidjela. Isti je ao i bilo oji drugi ditator, frem. Ohol, pun sebe, orutnoga lica i hlad nog pogleda od ojega te prolaze marci. Mrzim ga. Nita ti nee pomoi ao ga vidi u par adi. Nita novo nee saznati o onome to se dogodilo Dotoru. Neo vrijeme uti, vjerojatno iznenaena mojom izravnou, a onda ae: Ipa bih ga rado vidjela!. Dobro, onda idem s tobom!

Ima dosta svojih problema sa olom. Nije ti to potrebno. Radije bih pola sama. Ii u s tobom, ponavljam njeno. Zato? pita. Zato bi iao ada ga tolio mrzi? Jer bih radije s tobom u paao nego bez tebe u raj. Sputam pogled prema oljenima, ali znam da zuri u mene. Prua ruu i hvata moj dlan. Paa, i ja se volim druiti s tob om. Zbilja si poseban i doista ima ono neto, ao to je Ahmed reao. Njeno joj stiem ruu i ona mi uzvraa stisa. Gledam je u oi i ona gleda mene. Rue su ti tople, apue. Silazimo na stanici Lalezar, u dijelu Teherana u ojemu se nalaze tisue trgovina, azalita, ina, lubova i restorana. Use ulice vrve ljudima svih dobi, a zraom se iri miris rotilja. Nei prodavai na sav glas oglaavaju svoje proizvode: Najbolji ebab u gradu! Navali narode, do se nije ohladio! Prava britansa tanina za samo deset tumana po metru! Doite i upite do nije nes talo! Ulaznice! Ulaznice! Ulaznice! Najbolja predstava na svijetu! Pjeva Dabali, najbolj i pjeva dananjice! Volim ovu etvrt, ae Zari. Tao je puna ivota! Ulazimo u jednu trgovinu, pa s vjealice sida ador i isprobava ga. Pita me ao jo j stoji, a ja joj aem da izgleda poput anela. Smije se i upuje ga. Odlazimo u sladoledarnicu i naruujemo dva faludea sa sladoledom Abar Maeli oji se p ripravlja od raznih sastojaa, uljuujui afran, neprene slane pistacije i ruinu vodic u. Zna li da bi se Fahima ubila da su je roditelji natjerali na udaju za onoga susjed a? pita me Zari naon neolio zalogaja. Zbog pomisli na Fahimino samoubojstvo trenutano gubim te. Ali samoubojstvom se nita ne rjeava, aem. I grozno je za one oji ostaju. Ne elim nit zamiljati ao bi to pogodilo Ahmeda! ______________________ Perzijsi ledeni desert - sorbet oji se sastoji od zamrznutih tanih rezanaca s a robom, ruinom vodicom, soom limete i pistacijama. Posebna iransa vrsta sladoleda oja je dobila naziv po prvom i najglasovitijem i ransom sladoledaru. Prole sam godine itala jednu njigu o Soratu, tiho ae Zari, zurei u sladoled. Moram riznati da mi je njegova odlua da ostane u zatvoru, iao je imao priliu pobjei, bila vrlo zanimljiva. Misli li da je uinio loe? Znam to eli azati, ali ne odgovaram. A Golesorhi? pita me, sada oiju uprtih ravno u moje. Mislim da je i on, ba ao i Sor at, poinio samoubojstvo. Ne misli li i ti tao? Samo utim. Misli li da je i Dotor... e dovrava reenicu. Ljutito odmahujem glavom. ivot je predragocjen, pogotovo ada se ima za to boriti, aem. Neolio me seunda promatra, a onda oprezno pita: Ljuti te to to govorim?. Odmahujem glavom, a ona hvata licu i mijea sladoled. Daj neu ugodniju temu, molim te, predlaem. Dobro, slae se. Jo uvije planira otii u Ameriu? Reao sam da bih neu ugodniju temu, aem aljivo i ona se smije. Ali ja bih ba voljela da ode i postane slavni filma. Bilo bi divno ada bi napisao sc enarij i cijelom svijetu ispriao priu o naoj ulici. Samo mi obeaj da e mene glumiti n ea poznata glumica. Koja ti je najdraa? Ingrid Bergman, zar ne? Tao je, ali ona je sada ve prestara da bi te glumila. Moramo nai neu mladu. Najlj epu glumicu na svijetu. Crveni i pomno me promatra, ao da nastoji spojiti omadie slagalice. Onda uzima zalogaj sladoleda. Dobro, i to se to dogodilo u oli? pita me. Odale zna? Rela mi je Fahima. Traerica, aem i oboje se smijemo, a onda je pitam: Je li te to to si ula o meni uznem rilo?.

Pa, isreno, ada uje za tave ispade, onda obino misli na potpuno druije ljude nego o si ti. Nemoj to vie raditi, molim te! Drago mi je to se brine zbog mene. Zasluio je, aem samo da bih produljio trenuta. Obeaj mi da vie niada nee uiniti nita slino, ae mi uz prijetei pogled. Smijem se, podiem desnu ruu i lijevu polaem na srce. Tao treba, ae Zari i dodaje: Zna, osjeam se pomalo rivom zbog toga to si popustio u oli!. Trenutano se elim usredotoiti samo na tebe. Ponovno crveni. Prije rastana me trai da joj jo neto obeam, da u marljivije uiti. Kae da joj svae ve i na rov moram donijeti zadau. Do odlazi ui, prolinjem vrijeme oje je ba toga dana moralo tao brzo proi. Jo iste veeri, do sjedim na rovu, odjednom se pojavljuje Ahmed. Sjeda uz mene i pita: Jesi li bio na cijepljenju protiv bjesnoe?. Neolio se trenutaa gledamo u oi, a onda obojica prasnemo u smijeh. Grlim ga i molim za oprost. ao mi je, aem. Neu niada vie viati na tebe! Odmahuje ruom, a onda mu podrobno pri danu oji sam proveo sa Zari. Drago mu je to smo se napoon malo druili, a onda ae da e i on i Fahima poi s nama na ahovu roendansu paradu. Ii u samo zato da budem sa Zari, aem mu. Inae bih radije pao s rova i slomio vrat ne o gledao toga gada oji je odgovoran za Dotorovu smrt. Slaem se! Dva dana naon to mi istjee zabrana dolaenja na nastavu piemo test iz matematie. Uim do besvijesti jer elim ispuniti obeanje oje sam dao Zari, a ada se vraam u olu, svi me uenici, pa a i na domar, doeuju rairenih ruu. Napoon je tom starom nitovu neto poazao da se ne smije tao ponaati prema pame tnim momcima, ae mi domar. Ve godinama gledam ao zlostavlja pametne dee, a ti si prvi oji mu se usudio suprotstaviti, i to je ba dobro. Ponosan sam na tebe! Ahmed mi ae da su nai olsi olege pri prepriavanju dogaaja primijenili prilinu rea tivnu slobodu, pa je tao jedan moma svojem prijatelju ispriao da sam ve bio podi gnuo Kermanija i htio ga baciti roz prozor, ali me Jazdi na jedvite jade zausta vio. U neim me drugim inaicama Jazdi pouao pljusnuti, ali ja sam ga zaustavio ma jstorsom bosaom bloadom oju sam nauio od oca, a zatim sam ga, au, bacio na tl o i, da nije bilo profesora Moradija oji me odvuao, sigurno bih zadavio ravnat elja. Zato izmiljaju tave prie? pitam. Zato to im treba juna, ao iz topa na to odgovara Ahmed. A ti se, prijatelju, savren o ulapa u tu ulogu. Sa Zari se na rovu napoon sastajem na istoj strani zidia i ona me pita jesam li napisao zadau. Pruam joj biljenicu i ona pomno pregledava svau stranicu. Promatra m joj duge, tane prste do ih lista i unem se da osjeam toplinu oja zrai oo nj e. Meu nama se stvorila snana veza i silno mi je drago to joj roditelji nemaju prig ovora na to to se sa mnom sastaje na rovu. Primjeujem da joj prst ojim prelazi po ispisanim recima dre od hladnoe, pa napoon supljam dovoljno hrabrosti i grlim je. Podie glavu i gleda me, ao da ne zna to b i sada trebala uiniti, ali onda se meolji i udobnije smjeta u mojem zagrljaju. Ovao su se ljudi iz prvobitne zajednice grijali po peinama, ae. To me sjeti na Darwinove teorije o praovjeu, pa pitam: Misli li da zbog toga danas tao uivamo u grljenju?. Istoga se trenuta u sebi poinje m pitati zato ba uvije postavljam blesava pitanja. Ona se smije. Pa, vjerojatno da, ali i zbog drugih stvari, odgovara. Nita joj ne odvraam i drago mi je to Ahmed nije uo moje pitanje. Zari i ja jo satima sjedimo zagrljeni i ona naon neog vremena pada u san, s glavom na mojem ramenu . Ne vidim joj lice, ali jednostavno zrai toplinom i neopisivo uivam u tome. Otac u jednom trenutu ulazi u moju sobu, spazi nas roz prozor i odmah odlazi bez ij edne rijei. Neolio minuta naon njega, na rovu se pojavljuje i Zarina maja. O d straha mi zastaje dah u prsima jer oeujem da e, uz ljutite povie, odvui er od m

ene, ali ona se samo smijei. Bila je jao umorna, apem. Gospoa se Naderi povlai u uu, a meni pada amen sa srca. Sada mi vie nije vano ni a o nas cijeli svijet vidi zajedno. Vie se ni pred im neu srivati. Da, vjenat emo se i nito se protiv toga nee buniti. Vjenat emo se zbog ljubavi, a ne zbog prastarih obiaja. Srce mi pjeva od ushita. Zari se budi oo jedanaest sati. Gleda me i smijei se. Jesam li dugo spavala? Nisi dovoljno dugo. Nisam tao spavala od... Ne dovrava reenicu, ali njeno mi miluje rame i ruu. Mora da te od moje goleme glave boli rua. Oprosti mi! Trebao si me probuditi. Nije me smetalo. Spavala si ao aneo. Zlatan si. Mama ti je bila ovdje. I to je rela? pita s blagom paniom u glasu. Nita. Samo se nasmijala i otila. Prije mi je stalno popovala da prije braa ne smijem imati niaav fizii ontat s Dotorom, odmahuje glavom. Ali ini se da su se svi promijenili zbog onoga to se do godilo. Idem. Moram s njom porazgovarati! Ustaje i presae zid te nestaje u ui. Ja sjedam i razmiljam o tome ao je ivot pon ead predivan. O, Boe, tao je volim. Molim te, nemoj mi je niada oduzeti! Shvaam da se upravo obraam istom onom Bogu ojega sam nedavno prolinjao, pa Ga molim z a oprost, a ve sljedeeg trenuta shvatim da mi neto stoji iza lea. Oreem se i vidi m Zari. Lice joj zrai sreom, a glavu je blago nagnula na jednu stranu. U pogledu j oj razabirem njenost i blagost avu jo niada prije nisam vidio. Ljubi me u obraz i ae: Hvala!, a zatim polao odlazi ui. Na testu iz matematie s laoom rjeavam sve zadate, a moma oji sjedi do mene u lupi naoigled prepisuje sva rjeenja. Prepisivanje na testovima u iransim je olam a sasvim uobiajeno. Gotovo svi na testu iz matematie ili prepisuju, ili, ad je rije o boljim uenicima, doputaju olegama da prepisuju od njih. Podiu papire s rjeenj ima, narivljuju se u stolcu i na svaojae druge naine uenicima oji sjede uz nji h omoguuju prepisivanje. esto razmiljam odale potjee ta potreba za prepisivanjem i i ni mi se da je vie rije o zajednitvu i dijeljenju nego zapravo o prijevari. Ljudi n a Zapadu navodno se u svemu natjeu i iz svae situacije jedan izlazi ao pobjedni , a drugi ao gubitni. Meu mojim zemljacima nema tavog natjecateljsog duha. S toljea patnje pod Mongolima, Arapima i domaim despotima nauila su nas da se drimo je dni uz druge i jedni drugima u teim situacijama pomaemo. Zato momu oji sjedi do mene doputam da prepie ba sva rjeenja. Profesor Kermani napadno me izbjegava pogledati u oi ad neolio dana poslije di jeli ispravljene testove. Zapravo, mislim da me vie uope ne gleda. Ba ni jedanput t ijeom cijeloga dana. Stojim na rovu i eam Zari. Dolazi i pita me ao je proao test iz matematie. Kae m joj da sam dobio najbolju ocjenu u itavom razredu, a ona se smije i baca pogled prema nebu, ao da zahvaljuje Bogu. Zato zahvaljuje Bogu? zadirujem je. Ja sam taj oji se namuio. Zbilja jesi. Bravo!, ae mi i potom sjedamo uza zid jedno poraj drugoga. Hladno je , pa joj bez imalo olijevanja prebacujem ruu preo ramena. Udobno se smjeta u m ojem zagrljaju i ae: Jao sam sretna to si dobio izvrsnu ocjenu!. Mislim da bih mogao uiniti sve to od mene zatrai, aem joj i moje rijei napoon jedno vue samouvjereno. Smijei se pa jo dugo sjedimo zagrljeni, ne izgovarajui ni rije. Ponovno mi u zagrlja ju pada u san, s glavom na ramenu i ruom na prsima, tono iznad srca. Nadam se da je otucaji nee probuditi, grlim je objema ruama i uivam u tiini uliice. Zraom se iri jesenja studen i zagrljaj je zbog nje jo slai. Na itavom svijetu nema ovjea sre tnijeg od mene. Ljubim je u obraz i od toga rumeni, a na vratu osjeam da joj dah postaje sve topl iji. Otvara oi. Lica nam razdvaja te neolio centimetara, a oi joj ne izgledaju

umorne ni oteene, pa shvaam da nije spavala, nego se u mojem zagrljaju te odmaral a. Ne mogu se suzdrati. Ljubim je u usta i ona ljubi mene. Prstima mi miluje lice , vrat i osu. Usnice su joj mee, tople i prepune njenosti, ao stvorene za spaj anje s mojima. Uz dubo se uzdah privija uz mene, a prsti nam se meusobno isprepl iu. Trenuta je taav da bih najradije zaustavio vrijeme. No onda me odjednom prestaje ljubiti, odmie se, ustaje i tri ui. Plae i ponavlja: Ne, ne, to ne valja, ne valja to!. Sljedee veeri ne dolazi na rov. Cijelu no eem gore-dolje po terasi i navirujem se u njezino dvorite, no nema joj ni traga. Penjem se i do njezina balona i virim u z amraenu sobu. Hladno je, ali ne marim. eat u sve do ne izie, a ada izie, ispriat u se zbog toga n esretnog poljupca, iao niada u ivotu nisam doivio nita ljepe. Obeat u joj da vie ni da neu tao isoristiti nae prijateljstvo, osim ao ona tao ne bude eljela. Ispriat u se i zaleti se da je vie niada neu poljubiti, a ni naon to se vjenamo. Rei u j da znam da sam pretjerao i da tavo to nisam smio uiniti tao brzo naon Dotorove smrti. Ahmed se penje na rov, pa mu priam to se dogodilo. Iz neog razloga u njegovoj pr isutnosti mahnitam stoput veom estinom nego do sam na rovu zdvajao sam. Nadam se da je nisam zauvije izgubio, aem. Ahmed se smije i odmahuje glavom. Zato mi se smije ad mi je teo? I jo tvrdi da si mi prijatelj! Najbolji prijatelj, upino, ispravlja me. Jebi se, odvraam, durei se. Sluaj me, jo uvije mi roz smijeh govori Ahmed. Zna to mi je danas rela Fahima? Ne odgovaram mu. Rela mi je da je sada sigurna da je Zari zaljubljena u tebe. to? granem. Kao to misli? Je li joj to Zari rela, ili samo nagaa? Fahima je ena. ene ne nagaaju, one znaju. Kao znaju? Nemoj to mene pitati. Mnogo je stvari oje o enama znamo, ali ne moemo objasniti i ovo je jedna od tih stvari. Malo sam mirniji. Ali zato onda ne izlazi na rov? Neto je mui. Moda Dotor, moda misli da je prerano, a moda i da je prestara za tebe. A moda jednostavno ne zna to bi s tvojim sonim dupetom. Daj, ne seri, aem mu, ali ve se smijem. Misli da se zbilja zaljubila u mene? Kao i ne bi? Ima ono neto. Zar si zaboravio, velii ljubavnie? Bacam mu se u naruje i grlim ga jae nego iada dotada. Sljedee me veeri na onom dijelu rova gdje smo Zari i ja obiavali sjediti, doeuje uverta. U njoj je porua ispisana Zarinim ruopisom: Moj najdrai i najblii, oboavam te, ali ne smije se osjeajno vezati uz mene. Ne elim te povrijediti. Ljubim te svim srcem, Zari. Kao da me neto iz sve snage pogodio u srce. Udarac je mnogo bolniji od svih zam aha Kermanijeva ravnala, a usred srca otvara mi se mraan bezdan i svijet oo mene postaje beznadno pust. Plae mi se, ali suspreem suze, ba ao i ad sam slomio pot oljenicu. Osim to mi se sada lomi srce. Podiem pogled do vrata oja s rova vode u njezinu uu. Znam da sjedi uz prozor, sama u mrau, i znam da me gleda, ba ao to je Ahmed znao da je Fahima s druge strane zida one veeri ada su joj namjetali pro sca. Studen je sve otrija, ba ao i u mojem ivotu, a ulicom fijue hladan vjetar ao da me eli upozoriti na jo puno promrzlih dana i jo puno jada oji su preda mnom. Koa na l icu mi se zatee, a prsti na raama otupljuju, iao ih zbog hladnoe stiem u depovima. Saem preo zida na Zarin rov i prilazim veliim stalenim vratima roz oja se ulazi u uu. Stala su prerivena injem, pa roz njih ne vidim, ali znam da stoji s druge strane. Prstima struem mraz s prozora piui poruu naopao, ao bi je ona iznutra mogla proitati. Piem: Volim te! i roz otopljenu povrinu slova spazim njezino lice. Uplaano je. Prislanja dlan uz stalo, a ja svoj prislanjam s vanjse strane. I onda mi nestaje iz vidoruga. Vraam se do zidia izmeu naih dviju ua. Znam da me gleda i spreman sam se smrznuti a

o je potrebno, ali ne elim otii sve do ona ne izie na rov. Dolazi Ahmed s deom i omata mi je oo ramena. Hladno je. Ui na neolio minuta i zagrij se! Ja u ostati i eati je da izie, ae. Ne. Dobro. Onda nea bude po tvojem! Sjeda poraj mene. Idi ui. Prehladit e se, aem mu. Pravi se da me ne uje. Hoe cigaretu? Neu, reim. Sjea li se one veeri ada sam mislio da sam izgubio Fahimu? pita. Kimam glavom. Mislio sam da sam je zauvije izgubio i da je sa mnom gotovo. Tebi sada u oima vid im isti oaj i moram priznati da mi to niao nije jasno. Pred tobom i Zari itav je ivot. Samo se mora malo strpjeti. Zari zna da je voli, ali mora joj dati malo vreme na. Na raju e donijeti pravu odluu, vidjet e. ene je uvije donesu. Ali ja ne elim vie eati, aem poput tvrdoglava, razmaena djeteta. Tolio o tome da sa sada odrastao muarac! Gledaj, ona se sada mora malo manuti od tebe. Nije joj ba lao prihvatiti injenicu da se zaljubila. Ne moe ti se baciti u naruje i praviti se ao da Dotora niada nije bilo, a prolo je manje od etrdeset dana otao je pogubljen. Zato se malo pri beri, stisni zube i ponaaj se ao treba! Daj joj malo vremena! Sutra je etrdeseti dan od Dotorove smrti, aem roz suze. Trebali smo biti zajedno. Mrzim aha i ne elim ga gledati, ali ne elim ni da ona sama ide na paradu. Ahmed se ponaa ao da nita nisam reao. Strpi se, ae otro. Samo se malo strpi, molim te! Ne deri se na mene, aem mu goro. A zato ne? drene i upre mi aiprst u lice. Ti bi, dragi moj prijatelju, trebao u seb i nositi ono neto. A pitam ja tebe, ponaa li se ovao ovje oji to ima? Nisi ba dob ar uzor nama, ostalima! Kvragu i to neto, aem. Ve mi je dosta toga da mi svi govore ao imam ono neto. Oi mi se, na vlastiti uas, opet pune suzama. Ve sam se doista umorio od toga. Umoran sam od pretvaranja. Moram se zaustaviti ili u se previe zahutati, ao to to uvije inim ada sam uzrujan. Ahmed pali jo jednu cigaretu, ispuhuje dugi dim i ae: Dobro, onda emo se zajedno prehladiti. Ao si ba navalio da cijelu no sjedi ovdje, i ja u sjediti s tobom. Idi ui! aem mu i trljam oi. Neu, odmahuje glavom. Obojica tonemo u utnju i tao prolazi itava vjenost. No je hladna i mirna, nebo je v edro, a ja nisam spavao vie od trideset est sati. Umoran sam, oi mi se slapaju i m isli spavaju. Na trenuta tonem u san i odmah mi se uazuje li s radioprijamni om, njegove oi i njegova zaglaena osa. U jednom se trenutu naem ti uz njega i po uavam ga udariti, ali rue su mi tee, pretee da bih ih podignuo. Budim se sa src em u petama. Preda mnom je Zari, a poraj mene Ahmed. Idi ui, moli me Zari, molim te, idi ui! Neu, granem. Ahmed ustaje. Ahmede, molim te, vodi ga unutra! Sada se ti bavi njime, ae joj Ahmed i odlazi ui. Zato ne ode ui? grdi me Zari. Smrznut e se! Zbog vora u grlu bojim se da u zaplaati ao samo otvorim usta. No, moram neto rei. Ne mogu se smrznuti jer gorim u palu otada si odluila da vie nee razgovarati sa mno m, lomi mi se glas od suza. Zbilja mi je ao zbog onoga proletog poljupca! Odmahuje glavom ao da ne moe vjerovati da joj se ispriavam. Niada te vie neu poljubiti, aem. a ni ada se vjenamo i dobijemo djecu. Smijei se i u oima joj se cale suze. Bit u ti prijatelj i drug. S tobom u oplaivati Dotora olio god dugo eli. Njeno prua ruu i dodiruje mi lice. Ao ima ivota naon smrti, ja ga upravo ivim. Ao postoji paao, ja gorim u njemu.

Volim te, Zari, i oduvije sam te volio, a i prije nego to je Dotor ovoga ljeta otiao na put. Ve jao dugo ivim s tom ljubavlju i grinjom savjesti zbog nje. Ne mogu vie tao! Zari mi jo jednom dodiruje lice i predivnim mi, dugim prstima brie suze s obraza. Zatim me privija u naruje i grli tao jao da osjeam ao joj srce u prsima bubnja . Ovo je tisuu puta bolnije nego prijelom potoljenice, apem. Doi! Pratim je do njezine sobe u ojoj je revet, radni stol, metalni stolac i itava g omila njiga. Na zidu su dvije uovirene slie, jedna njezinih roditelja, a drug a na ojoj Ahmed, Fahima, Zari i ja sjedimo uz njezin houz. Ta slia ao da je snimljena prije tisuu godina, apem. Pa i jest, odvraa. Sjedam na stolac, umotan u Ahmedovu deu, a ona je polao rastvara, sjeda mi u rilo i ponovno nas zamata. Kaem joj da je volim, da ne mogu ivjeti bez nje i da u ui niti sve da bih je usreio. Ljubi me po licu, po oima i, na raju, u usta. Osjeam sl anast ous suza oje se slijevaju iz mojih i njezinih oiju. itavu no provodimo zagrljeni. Govorim joj da emo jednoga dana biti mu i ena, da emo im ati svoju uu i djecu. Smije se, ali nita ne odgovara. Svai put ad spomenem budun ost, oi joj se gube u daljini. Ahmed je u pravu. Oito joj treba vremena i spreman sam eati olio god je potrebno da taj izgubljen pogled iz njezinih oiju nestane. Kaem joj da se, ada jednom, u daleoj, daleoj, vrlo daleoj budunosti, budemo i mali djecu, nadam da e ta djeca imati plave oi ao i njihova maja jer plava je bo ja besraja, istoe i dubine. Grli me jo vre i ae da je lijepo to se sjeam tih rije Sjeam se svae rijei oju si iada izgovorila, apem joj. Razgovaramo do zore. Zapravo, uglavnom ja govorim. Kaem joj da se Fahima ve dugo m oli da postanemo par, pa da sve etvero do raja ivota budemo prijatelji. Zari ima glavom, ali ne ae nita, pa zbog toga jo vie govorim. Kaem joj da sam bio na rovu o ne veeri ada je s Masiranim anelom razgovarala o meni. Kao zna da smo razgovarale o tebi? pita me. Zar niste? Jesmo. I mislio sam, smijeim se. Tao mi nedostaje, ae Zari. Zna, nisam je vidjela ni s njom razgovarala jo od te veer . Kao to? Roditelji su joj bolesni, pa ih njeguje i nema vremena ni za to drugo. Mislim da bi joj bilo drago ada bi joj rela za nas dvoje. Nita ne ae. U oi joj se vraa izgubljen pogled. Naon to ste te veeri otile s rova, itavu sam no gledao zvijezde, aem brzo, nadaju da u barem na neolio seunda odagnati taj pogled. No je bila mrana, ali tvoja je z vijezda sjala ao dan. A je li tvoja zvijezda blizu moje? pita me. Nisam naao svoju zvijezdu te veeri, aem. Niada je ne nalazim. Ne znam zato je ne vidi. Najvea je i najsjajnija na nebu. Zovem je Painom zvijezdom. Sve se druge zvijezde oreu oo nje. Najradije bih je poljubio u obraz, ali jo se uvije bojim. Polae mi glavu na rame i ljubi me u vrat, pa je vre privijam uza se i milujem joj lea i vrat. Naon neolio me minuta odjednom pita: Kada odlazi u Ameriu?. Ne idem bez tebe. Ne ravnaj se po meni u tim planovima. Mora otii. elim da ode i mane se iz ovoga pala . Zauvije ostani u Americi i snimaj filmove. Svima ispriaj nau priu, priu o Dotoru . Svijet mora saznati to se dogodilo. Zaustim da joj odgovorim, ali ona mi na usnice stavlja prst. Zauni se da e otii u Ameriu, to god se u budunosti dogodilo! to god se u budunosti dogodilo? to ti to znai? Ve nam se dogodilo vie nego to se drug ljudima dogaa u cijelom ivotu. Zajedno emo u Ameriu. I odsada sve planiram samo s tobom. Nemoj tao, prelinje, a u oima joj je izgubljen pogled.

Ide sa mnom i to je to. I ne brini se zbog novca. Ja u raditi i bit e ga dovoljno za oboje. Bila si izvrsna uenica, pa e se dobro snai i na fasu. Osobno smatram da bi bila odlina psihijatrica ili antropolog, iao bi meni najvie oristilo da postane ardioirurg i izlijei mi srce. Naglo se odmie i gleda me lica zgrena od zabrinutosti. to ti je sa srcem? pita me. Smijeim se. Slomila si mi ga! I ona se smijei, a izgubljen joj pogled nestaje iz oiju. Barem zas ada.

21.Svijea oja gori za Dotora

ahov je roendan i etrdeseti dan od Dotorova pogubljenja. Fahima, Zari, Ahmed i ja sastajemo se neolio ulica dalje od nae i zajedno odlaz imo na autobusnu stanicu. Zari je odjenula ador oji smo zajedno upili onoga dan a u Lalezaru i ja joj aem ao se nadam da ispod ima topliju odjeu jer je vrijeme neobino hladno za to doba godine. Odgovara mi da ima. U autobusu sjedamo jedno do drugoga, a Ahmed i Fahima sjedaju neolio redova iz a nas. Kao to da si odjenula ador? pitam je. Neolio trenutaa uti, a onda mi dobacuje pogled, smijei se i ae: Jer elim izgledat i poput anela!. Uvije izgleda poput anela, odvraam ao iz topa. U adoru ili bez njega. Primam je za u. Na ulicama nema onolio ljudi olio sam oeivao, pa autobus a presae neolio st anica jer nito niti izlazi, niti ulazi. No, ao se pribliavamo stadionu Amdadije , promet postaje sve gui, a oo nas se supljaju policijsi automobili, vojni tere nci, prometni policajci i sve vea gomila ljudi. Izlazimo na ulici do oje je toga dana doputen autobusni promet, a s toe s oje n astavljamo pjeice jasno se vidi crni obla nad planinom. Hladan vjetar nagovjeuje o luju, ao da i priroda oplauje etrdeseti dan od Dotorove smrti i ahov roendan. Ulice se pune ljudima oji u tiini i strpljivo eaju prolaza svojega voe. Uglavnom je rije o dravnim slubenicima, uenicima, studentima i vlasnicima oblinjih trgovina ojima je slubeno nareeno da toga dana iziu u palir. Novinse agencije ve danima izvjeu u ao se uz slavljeniu paradu oeuje vie od petsto tisua ljudi, no to je oito la, iz miljotina, a moda i pusta elja. Mediji e zacijelo i naon parade na sav glas govorit i o silnom oduevljenju meu promatraima oji su s uzbuenjem i nestrpljivo doeali svoj ega ralja. Oo sebe, meutim, vidim te ljude oji bi radije ili ui, ljude oje bo rava na ulici ba ne oduevljava te tu i tamo oju malu supinu uenia sa zastavicam a i uitelje oji im govore ada i ao tim zastavicama mahati. S vremena na vrije me oito im nalau i da razdragano liu i izviuju parole, ali i to prestaje im se tel evizijse amere udalje. Policija i vojsa oruuju nas sa svih strana. Gomila amori, ali ne s osobitim oduevljenjem, a trgovcima je, iao duani toga dana ne rade, nareeno da, ba ao i svae godine na ahov roendan, izloge ur ese raznobojnim lampicama. Na poetu svaoga gradsog bloa postavljeni su golemi cvjetni luovi, a na svaih neolio oraa stoji po jedan natpis ojim se ahu es tita roendan i prorie vjean ivot. U jednom dijelu ulice stisnula se supina muaraca i ena oji su, oito, pripadnici istoga ureda dravne uprave. Oito je i da im je nareen o da se dre zajedno, a svao malo jednoglasno liu: ivio ralj! ivio ralj! ivio ralj!. Njihovi mi povici zvue rajnje isprazno, a ini se da moje miljenje dijele i nei ljudi iz gomile jer iz neolio pravaca ujem nervoz an hihot. Guramo se roz gomilu do mjesta na jednome uglu s ojega se prua pogled na cestu i s ojega emo dobro vidjeti paradu. ini mi se da je Zari strahovito problijedjela , pa je pitam je li dobro, a ona mi odgovara da je sve u redu. Perzijanac sam, n iada ne vjerujem ada mi neto ae da je sve u redu jer potjeem iz naroda oji se ponajprije oslanja na intuiciju. Nevolju smo u stanju namirisati, osjetiti i o

usiti s udaljenosti od vie stotina ilometara, a zabrinutost nam je poput uvjetov anog reflesa oji smo steli roz povijest prepunu zvjerstava i nemilosrdnih vl adara. Zato ne vjerujem Zari, ali pretpostavljam da je uznemirena zbog soroga s uoavanja sa ahom, ovjeom oji je odgovoran za smrt njezina zarunia. U eanju nam protjee itava vjenost. Hladno je i teo mi je stajati na mjestu. ujem ao se jedan ovje ispod glasa ali eni: Kad e ve jednom taj urvin sin, pa da se svi lijepo odemo ui ugrijati?. Pogledavam Zari i u tom trenutu shvatim da pod adorom neto dri u ruama. to ti je to? pitam upirui prstom. Torbica, ae. Ahmed se oree i pita: to je bilo?. Nita. Sve je u redu. Gleda me s istom nevjericom ao i ja maloprije Zari. to je bilo? pita Fahima. Ahmed odmahuje glavom. Zato smo uope doli ovamo? pitam Ahmeda. Da budemo sa svojim anelima, odgovara mi roz smijeh. Mogli smo se ba druiti i negdje drugdje. Ahmed se slae, ali sada je asno. Nema nam druge nego eati i gledati aha ao mae g omili. S drugoga raja ulice do nas odjednom dopire razdragana graja. Stotinja metara dalje od nas pojavljuje se supina motocilista u odorama. Evo ih, dolaze, aem Zari. Nevjerojatno je blijeda. Dobro, pa to ti je? pitam jo jedanput. Nita, ljubavi. Sve je u redu. Rela mi je ljubavi. Ne mogu odvojiti pogled od njezi na blijeda, izmuena lica. Motorizirana nam se povora sve vie pribliava. Zari me grabi za ruu. Volim te, vie nadglasavajui buu. Rijeima me oito eli umiriti, ali znam da se neto pr ema. Srce mi lupa sve bre i osvrem se oo sebe, ali ne primjeujem nita neuobiajeno. O d poeta povore do mjesta na ojemu stojimo sada je jo samo neolio metara. U tom trenutu namiriem benzin. Brzo svraam pogled prema Zari. Zbacila je ador i u ruci dri mali spremni s benzinom. Izlijeva ga po sebi. to to radi? viem. Palim svijeu za Dotora. Danas je etrdeseti dan otada je pogubljen, plae. Volim te! Vrijeme se u tom trenutu usporava i zarobljava nas u uasu trenuta. Zari tri na c estu, pali ibicu i pretvara se u butinju. Jurim za njom. Ne, ne, ne! vritim, a moto rizirana se povora zaustavlja. Tjelohranitelji izvlae oruje, a Zari tri prema ahovu automobilu, no njezinu plamteu figuru ubrzo opoljavaju policijsi motocili. St aje na mjestu. Zari! Zari! urlam. Zato? Zato? Muarci iz gomile viu, a ene zapomau: Ja Ali! Ja Ali!Ja Ali!, vapaj oji se esto uje pri tavim grozotama. Fahima, ujem, oaj nii jeca, a ja se pouavam probiti roz motocilistiu bloadu do Zari oja vriti i tetura u rug. Do uiju mi dopire i Ahmedovo Ja Ali, Ja Ali!, a Zari se oree prema ahovu vozilu, no jedan je tjelohranitelj snano udara u trbuh, zbog ega trenutano pada na cestu. Pouava se pridignuti, ali ne moe od boli, pa samo posee u dep i iz njega vadi crvenu ruu. Baca je prema ahovu automob ilu. Zbog prizora sam njezina tijela u plamenu potpuno pomahnitao. Bacam se na n ju i pouavam ugasiti vatru ruama i nogama, s gorinom uviajui da ujedi plamena ne b ole ni priblino tao grozno ao ono to mi razdire srce. Zari se ljulja lijevo-desn o, vriti i stenje. Dozivam je: Zari, ljubavi, volim te. to si to uinila? Zato? Zato?. Ahmed sida aput i baca ga preo Zarina tijela, a s plonia nam prisae i jedan m uarac i lice joj poriva svojom janom. Jedan vojni podie puu prema meni, ali Ah med ustaje i staje pred njega. Vojni ga undaom udara u glavu i Ahmed pada na tlo. Motorizirana parada prolazi poraj nas, a iz daljine dopire sirena hitne po moi.

Volim te, ape Zari i gubi svijest. Potpuno sam izvan sebe. Proleti urvin sine! saem na noge i udaram vojnia oji je sruio Ahmeda. Vojni pa da poput hrpe starih opea, ali odneuda se ve pojavljuje drugi. Lupam ga aom i r uim na oljena. Urlam od oa i oaja, a onda osjetim snaan udarac u potilja. To je p osljednje ega se sjeam. 22.Zima 1974. Psihijatrijsa bolnica Ruzbeh, Teheran

Popunjavanje praznina Pada no i pod njezinom mi teinom ponor u srcu postaje bezdan. Osjeam se ao da mi j e milijun godina. Pred prozorom moje sobe nalazi se stablo ije gole grane ucaju o stalo poput prstiju na ruama sablasti. Znam to sam i znam da sam ranjen, a li sve mi, osim toga, izmie. Pregledavam svoje tijelo, dio po dio. Koa na ruama i latovima i dalje je osjetljiva, ali rebra me vie ne bole. Vjerojatno sam smravio jer su mi prsa i nadlatice neobino tani, a na potilju opipavam oveu vrgu. Na mjestu sam na ojemu caruje tuga i jedina je sretna toa Jabuolia oja se uv ije smijei i ali, iao u razgovoru s mojim roditeljima mijenja ton. Nemiran sam i treba mi drutvo, ali znam da e mi, ao je pozovem, bolniara samo dati injeciju. Od nje e me na neolio minuta preplaviti toplina, ali onda u opet zaspati, a ada se probudim, ponovno e me uhvatiti strah i tuga. Odneud zaujem glasan tresa i zatim nestaje struje. Naon trenuta neprirodne tii ne slijedi priguen mete, a sestre pred mojom sobom vraaju oolinu u prvotno stanje. Ne mogu sam sebi pomoi, tonem u no, sada ad se oolina obojila u boju moje due. K oraci se s hodnia pribliavaju, pa onda opet udaljavaju od praga moje sobe i nia o ne uspijevam razabrati o emu sestre u hodu govore. No zbra svaom seundom postaje sve vea, oraci se vraaju do mojih vrata i, obuze t strahom od nepoznatoga, uspravljam se u revetu. Vrata se otvaraju uz tih cvil e i roz njih ulazi starac sa svijeom u ruama. Plamia se lizne s isiom iz sobe, pa naglo posoi i odjednom mi se pred oima stvo ri ona. Moja mala Zari, njezino lice preriveno grimiznim opelinama i usta oja oajnii hvataju zra. U meni se rui itav jedan svijet i ao da mi neto upa duu iz or jena. Vritim na sav glas i ini mi se da niada neu prestati. Zatvaram oi, ali ne uspijevam pobjei neumoljivom nizu stranih sjeanja. Bol ju je zacijelo razdirala, ali posljed njim je snagama jurnula prema povorci, a onda ju je vojni udario, pa je unda oborio Ahmeda, a ona mi je posljednjim dahom rela da me voli. Jabuolia stie do mojega reveta ba u trenutu ada mi posljednja slia jurne pred oima. Je li mrtva? pitam i Jabuolia zatvara oi. Urlam iz petnih ila, nastojei izdahnuti i posljednji atom ivota, a Jabuolia me pouava zagrliti. Osjeam se ao da mi je ne to izvrnuo ou i izvana je prerio otrim iglicama. Prisau mi sestre i pouavaju me priovati uz revet, ali Jabuolia ih razmie, pa joj u naruju plaem. Uaren sam od vruih suza, a brada i eljust bole me od jecanja. Kao? Kao? viem. Ne znam, ape Jabuolia. Prolet bio, Boe, viem nepreidno i pouavam rastrgati bolnii ogrta. Zato? vapim. i mi, zato? Jabuolia rupiem brie lice. Viem, jecam, ridam, ali nita mi ne ublaava bol. Sve me boli. Ustajem s reveta i be sciljno hodam po sobi, oajnii hvatajui dah. Koa mi je pretijesna i u sobi ao da ne ma dovoljno zraa. Jabuolia otvara prozor i zapuhuje me svjeina, pa sjedam na p od i jecam glave zabijene u dlanove, njiui se naprijed-natrag. Odjednom shvatim da mi s usnice na ogrta aplje rv, a Jabuolia sjeda do mene. Ugrizao si se za usnicu, zlato, apue. Pazi malo, molim te! Grli me i od bolniare tra upi. Gdje je Ahmed? pitam do joj plaem na ramenu. U zatvoru, odvraa tiho, pa isputam rata uzdah olaanja, a onda ponovno tonem u oaj. Jo satima ne dolazim sebi. Stiu mi roditelji, ali Jabuolia ih ljubazno alje na hodni. Zatim zapadam u maglovito tupilo i itavu vjenost zurim pred sebe. Vie ne mogu plaa

ti, nemam vie suza i osjeam se rajnje iscrpljeno. Na pamet mi pada ahova obitelj, pa se pitam jesu li toga dana za veerom priali o Zari. Je li ahov sin pitao oca to je bila ta ena i zato se zapalila te potrala prema autu? Pitam se i hoe li za dvije tisue godine neo dvoje, poput Zari i mene, sjesti na sladoled i razgovarati o o nome to je Zari uinila. Hoe li me proglasiti uavicom zato to je nisam zagrlio i iz gorio s njom? Moza mi radi nezaustavljivom brzinom, redaju se misli i lica u be srajnoj paradi patnje. Jabuolia mi u jednom trenutu ubrizgava injeciju, pa padam u san. Budim se i u sobi spazim roditelje ao tiho razgovaraju s Jabuoliom. Sjetim s e Zari i svijet mi se ponovno rui na glavu. Suze mi naviru na oi, a neto se u meni lomi, pa puca, i sve gubi boju, postaje runo i gadno. Ne znam ao u preivjeti dan, ne znam ni to u sa sljedeih pet minuta. Maja mi oito ita misli jer, im otvorim oi, o a poinje plaati. Nastojim sam sebi, ini se, strgnuti ruav, ovaj put zubima. Ne osjeam bol, ali po riva mi se na revetu odjednom natapa rvlju. Jabuolia mi prisae, dolaze bolniar e, nad mene se nadvijaju uplaana lica mojih roditelja, ali ne ujem nita, samo tu po zujanje. Sanjam poto i Zari ao sjedi na obali preo puta one na ojoj sjedim ja. Govor i mi da me voli i da je ne bih trebao oplaivati jer je smrt, zapravo, vrlo nali ivotu. Kae mi da se Dotor ne ljuti to sam se zaljubio u njegovu djevoju i prel inje me da se ne ljutim na Boga jer je Bog dobar, poten i velioduan. Podsjea me da nema ivota bez smrti, istine bez lai, svjetlosti bez tame i ae da e uvije biti uz mene, ali nea je zaboravim i ivim dugo i sretno. Ustajem i pouavam prijei na dru gu obalu, ali oraci me izdaju i niamo ne vode. Buenje mi je teo ao smrt. Dr. Sana, tao je prezime mojoj Jabuolioj, pouava me umiriti. ujem sve to mi govori, ali ne razumijem ni rijei. Jabuolia te veeri ne o dlazi ui, pa je mu naziva telefonom i ona ga prebacuje na zvuni. Muarac me ugodni m i toplim glasom pozdravlja i ae mi da mu je ao to sam bolestan te da e me usoro doi posjetiti. Kae mi nea se drim i ne gubim nadu jer sve e na raju biti u redu. N jegova je ena izvanredna lijenica i nito se na cijelome svijetu ne bi tao dobro brinuo za mene. Ne odgovaram mu, pa me naon neog vremena pozdravlja i preida vezu, a ja se ponovno raspadam. Bez Zari mi nema ivota. Kada sljedei put otvorim oi, obuzima me divan osjeaj spooja. Vjede su mi tao tee da jedva trepem, a pred oima mi otac govori neto o odmoru na sjeveru Irana gdje na obroncima Alborza imamo viendicu s pogledom na Kaspijso jezero. Gotovo sva oeva rodbina ivi na sjeveru Irana i Jabuolia mi ae da u joj nedostajati ad otputuje mo. ujem sve to mi govore, ali treba mi itava vjenost da bih ih razumio. Stalno govore o budunosti u ojoj u ozdraviti, a ja se pitam ao se iz stanja u ojemu se nalazim ito uope moe izvui. Vrijeme lijei sve rane, govori moj otac Jabuolioj i gleda mi u umorne oi. Vrijeme je ono to je svaom ovjeu najdragocjenije, ali meni vie nita ne znai. Preplavljuje m e iznenadan val tjesobe i niti ne znam da sam se pomanuo sve do ne shvatim da mi je Jabuolia prisoila, da me dri za ramena i da me neto opet ubolo u ruu. U posjet mi dolazi Jabuoliin mu. Mlad je i pristao, viso i atletse grae, veli ih crnih oiju, gustih crnih obrva i s brom zbog ojega naliuje mladom Maru Twa inu. Dr. Sana mi ga predstavlja ao Jahju i on mi sa stolca uz revet stie ruu. V rlo je simpatian i ae mi da mu je ena mnogo priala o meni, pa me poelio osobno upozn ati. Ne znam to bih mu odgovorio. Kae da se on, Azar, i njihova i za neolio mjes eci spremaju na odmor i da bih i ja trebao poi s njima. Njeno odmahujem glavom, te tada shvaajui da se dr. Sana zove Azar. Tonem u san do su jo raj mene, a sljedeega se jutra budim shrvan zbog toga to nis am sanjao Zari. Obeala je da e uvije biti uz mene. Da nije sada ovdje, u sobi ? Nedostaje mi, aem naglas, hrapavo i sporo, guei se u suzama. Zato si me ostavila sam u ovome bijednom ivotu? Zato mi nita nisi rela? Kada su mi bile etiri godine, slom io sam potoljenicu na tri mjesta i nijednom nisam zaplaao. Sada plaem i plaat u sve do mi ne ponestane suza. Mrmljam da mi duguje objanjenje jer, ad se dvoje ljudi voli, onda ne rade tave gluposti. Kao bi joj se, uostalom, svidjelo da je bilo obrnuto? Sigurno joj to uope ne bi bilo po volji jer me u snu prelinjala da ivim dugo i sretno. A ao da to uinim sada, ada me izvor sve sree napustio?

Glasno ridam i, ao se mene pita, nea me uje cijeli svijet. Nadam se da me vidi i nadam se da joj je ao zbog toga to je uinila. Uspavljujem se suzama, a ada se budim, na stolcu uz moj revet sjedi starac. Gl eda me u oi i ljulja se naprijed-natrag. Kao si ti dospio ovamo, prijatelju? pitam ga apatom. I ti si neoga izgubio? Starac se i dalje ljulja, a ripanje stolca gotovo me umiruje. Sino sam proleo Boga, aem m u. I nije mi sruio rov na glavu. Noas u ga opet proleti. I sljedee noi. I no naon t ga, pa tao redom sve do mu moje uvrede ne dojade. Znam da mi je niada nee vrat iti, pa u ga natjerati da mene odvede njoj. Povlaim se u sebe i traim neto za to bih se uhvatio, ali um mi ve luta negdje u magli. 23.Ahmedova zvijezda U bolnici provodim puna tri mjeseca. Tijeom tog vremena uspijevam se pomiriti s a sudbinom, ali vjera me naputa. Postajem ateist, ba ao i Dotor, i vie ni za to ne rivim Boga jer ao bi bie oje uope ne postoji moglo biti rivo za bilo to. Katada poslijepodne eem bolniim hodnicima ili dvoritem, a zbog pogleda na druge bo lesnie i njihovu patnju obuzima me jo vee nezadovoljstvo. Saznajem da sam ravno s mjesta Zarina samoubojstva prebaen u bolnicu. Strunjaci su za manje od tjedan dana ustanovili da mi udarac u potilja nije nanio ozbiljne t ete te da na blagim opelinama po ruama nisu potrebni ozbiljniji zahvati. Lijeni oji se brinuo za mene vrlo je brzo zaljuio da su moja utnja i povremeni ispadi zapravo psihie prirode, pa sam prebaen na odjel dr. Sane. Jabuolia je pa zaljuila da sam odreene dogaaje nesvjesno potisnuo iz pamenja, ce nzurirajui gotovo sve to se dogodilo naon to sam Ahmedu reao da volim Zari. ivot m i je prije tog dogaaja oito bio jednostavniji, pa sam u tom trenutu zaustavio vri jeme. Zbog temeljitog istraivanja Dotorova politiog djelovanja SAVAK je znao da ni Ahm ed, ni Fahima, ni Zari, ni ja nemamo niave veze s njegovom ideoloom supinom, a ispitivanjem Ahmeda tu su injenicu samo potvrdili. Osim toga, moja i Ahmedova r eacija na licu mjesta dodatno ih je uvjerila da nismo imali pojma to Zari namjer ava uiniti. Tijeom borava u psihijatrijsoj bolnici saznajem i da su dotor Sana i njezina obitelj sljedbenici bahaizma te da su joj zbog toga u posljednje etiri godine isl amsi fundamentalisti spalili uu, a nepoznati ljudi supruga neolio puta nou nap ali i pretuli. ______________________ Monoteistia religija oja potjee iz Irana i iji pripadnici, bahaije, slijede uenja Bahaullaha. Vjeruju da je Bog jedan i da sve religije potjeu od istoga Boga te st oga priznaju sve ranije monoteistie objave i njihove poslanie. Jahja je zbog toga upio dva dobermana oji im sada uvaju uu, ali strah je ostao. Dr. Sana ae da sele u Australiju im srede doumente za useljenje jer vie ne moe po dnijeti bol i patnju, a ne eli ni da joj dijete raste u ozraju stalnoga straha i p anie. Njezini su se roditelji ve odselili iz Irana, a usoro e i sva braa i sestre . Saznajem i to se zbilo sa starcem oji ponavlja mantru. Bio je bogat i ugledan tr govac s bazara, a prije petnaest godina mu je umrla ena, pa je u ui ostao s tri s ina i snahama. Sinovi su se brinuli za posao, pa je stalno bio usamljen i eljan d rutva. Naon neog vremena oenio se enom dosta mlaom od sebe, oja se vrijedno i oda no brinula za njega, a nei au da ga je doista i voljela. Dobro se slagala i sa starevim snahama oje su bile otprilie njezine dobi i sve je bilo divno do star ac, prije otprilie godinu dana, nije obolio od arcinoma. Bio je to straan udara c za cijelu obitelj. elei da svi naon njegove smrti dobiju jednao, starac je promijenio oporuu i svo je bogatstvo u njoj podijelio izmeu sinova i mlade supruge. No, njegova je najsta rijeg sina taj potez silno razbjesnio. Jednoga dana, ad starca nije bilo od ue, najstariji je sin otiao do sobe oeve su pruge i ondje je optuio da je najobinija propalica te da se za njegova oca udala s amo zato da bi se domogla bogatstva. Izbila je estoa svaa, pa su se zbog bue u s

obi ubrzo nala i druga dva brata. Najstariji je brat divljai premlatio nesretnu en u i iao su ga braa, supruga i ogorice nastojali zaustaviti, bilo je preasno. Nes retnica je preminula prije nego to su policija i hitna pomo stigli na mjesto zloina . Najstariji je sin zavrio u zatvoru na doivotnoj robiji, a starac je onoga trenut a ada je saznao za eninu smrt potpuno izgubio razum. Otada je u psihijatrijsoj bolnici, a i fizii sve bre propada. Nee jo dugo, tuno mi govori Jabuolia. U bolnici saznajem i da su Ahmeda pustili iz zatvora. Otac mi ae da nas je SAVAK sve oslobodio optuaba. Kao to da mene nisu uhitili? pitam ga. Ponajprije zbog tvojega stanja, a zatim i zbog toga to su znali da nema niave vez e s Dotorovim ativnostima. Pa zato su onda u zatvoru zadrali Ahmeda? Samo zato da bi potvrdili ono to su ve ionao znali. Tipino za SAVAK. injenica da je Ahmed na slobodi ispunjava me neopisivom radou. Otada sam shvatio d a je Zari mrtva, to je prvi put da se uspijevam nasmijeiti. Gdje je Zari poopana? pitam oca ada napoon supim hrabrost. Nisu im jo javili, tuno odgovara. Te noi spavam vrlo loe. Vani ii, a ja prvi put razmiljam o Zari u grobu, pod iom, i od te me pomisli prolaze trnci. Sjetim se da mi je rela ao e uvije biti uz m ene, pa rune misli tjeram uspomenom na nae tople zagrljaje. Odjednom se sjetim sna u ojemu Dotor odlazi u umu, a Ahmed i Zari ga slijede. Odveo je Zari, odveo je i Ahmeda, grozniavo ponavljam i ve sljedeeg trenuta, od esto og napada panie, gotovo padam u bunilo, znojim se i drem. Je li mogue da mi i rodi telji i Jabuolia lau? Perzijanci esto jedni druge tite od loih vijesti, ao ad je , primjerice, prije neolio godina u naem susjedstvu umro jedan sedamdesetogodinj a. Ki mu je u to doba studirala na jednom londonsom sveuilitu i obitelj je itavih godinu dana od nje tajila oevu smrt, govorei joj, ad bi nazvala, da je otac na pu tu, u upnji, od roaa i slino. Ne mora ba sada saznati, opravdavali su se. Njega vie nema i njezina ga tuga nee vrati ti, a ona je sada usred semestra i ne bismo je trebali uznemiravati. Sigurno mi lau za Ahmeda. Jo se jedanput prisjeam sna. Zari, Fahima, Ahmed i ja bil i smo na livadi. Dotor je proao poraj nas, proitao Rumijevu pjesmu i uputio se u umu. Zari me poljubila, a zatim zajedno s Ahmedom pola za Dotorom. Sad mi je sve jasno. I Ahmed je mrtav! Poinjem plaati, viati i na sav glas zahtijevati da mi pozovu oca. Kad otac napoon stigne u bolnicu, govorim mu nea mi dovede Ahmedovu maju jer, ao je Ahmed mrtav, ona je jedina osoba oja to od mene nee moi sariti. Koa mi je pretijesna za pregolemu bol oju osjeam i najradije bih vrisnuo iz petnih ila i t ao se oslobodio iz aveza vlastita tijela. Otac se une mojim ivotom da Ahmed ni je mrtav. Pod normalnim se oolnostima niada ne bi zaleo na moj ivot niti mi ita slagao, ali neto mi govori da ovo nisu normalne oolnosti. Moda je rije o lai iz dun osti oju, barem prema rijeima moje bae, Bog uvije oprata. Ao je iv, zato mi nije doao u posjet? pitam. Zato to moda jo uvije nije sigurno, odgovara mi otac. Ali reao si mi da smo osloboeni svih optuaba. Pa i jeste. Zato bi onda bilo opasno da mi doe u posjet? Sav usplahiren, otac ne zna to bi mi odgovorio. Ponovno zahtijevam da mi dovede A hmedovu maju, a otac razmjenjuje znaovite poglede s dr. Sanom. Zatim ustaju i izlaze na hodni ao bi porazgovarali. Poslije, iste te veeri, nemirno se prevrem po revetu, ada odjednom zaujem Ahmeda ao oponaa svoju bau: Da je moj mu ovdje, prebio bi vas 'o volove u upusu!. Saem iz reveta i jurim do vrata na ojima stoji. Dugo se grlimo, ba ao moj otac i gospodin Mehrban ada su se ponovno sreli naon osamnaest godina. Moj otac i dr. Sana promatraju nas suz nih oiju, a zatim se oreu i izlaze iz sobe. Ahmed je mrav i izmuen, ao da ga ve dug o nito nije poteno nahranio. Smravio si, aem. Dosta vjebam u posljednje vrijeme, ae s toplim smijeom na licu.

Vjeba? Ah, zna ve ao je! Oito ne eli razgovarati o toj temi, pa ga putam na miru. Reli su ti da me ne smije posjeivati, je li tao? pitam ga. Inae bi ve bio doao! Nito mi to ba nije izriito reao, ali svi su, pogotovo tvoj tata, mislili da je ov ao sigurnije. Nismo osloboeni ba svih optuaba, je li? aem, mislei na SAVAK. Jesmo, jesmo. Ali sa SAVAK-om niad ne zna. Kao to da nito iz SAVAK-a nije mene ispitao? Znaju da smo bili samo Dotorovi prijatelji. Nee nas vie gnjaviti. Odmahujem glavom i neo vrijeme samo utimo. Jednom smo si ve obeali da neemo plaati na Dotorovu grobu, a sada se na posve drugom mjestu jedva borimo sa suzama. Pi tam ga je li Fahima dobro, a on mi odgovara da jest, pa me ljubi u obraz i ae da je to od nje. Dodaje i da se on, Fahima i svi drugi u uliici dobro brinu za ruin grm oji sam posadio Dotoru u ast. Obilaze ga a i ljudi iz udaljenih etvrti i ta je bilja, ae, postala nea vrsta posveenog spomenia. Nae je susjedstvo prepuno sjajnih ljudi, aem. Naon neolio minuta pitam Ahmeda jesu li ga ozlijedili u zatvoru i on mi ae da ga nito nije ni dotanuo. Ne vjerujem mu, ali ne elim previe opati po tome. Kae mi da i on i Fahima jedva eaju da iziem iz bolnice, a onda se dugo gledamo u oi, z najui dobro o emu zapravo elimo priati o Zari. Jedva se suzdravam da ne briznem u pla, a Ahmed me grli bez rijei. Ma, dobro sam, dobro sam, uvjeravam ga. Kao su njezini roditelji? Masirani aneo brine se za njih. Priam mu da sam sanjao Zari i ao mi je u snu rela da se Dotor ne ljuti zbog t oga to sam se zaljubio u njegovu djevoju, aem mu i da mi je rela da e uvije bit i uz mene i da sada stalno imam dojam da doista i jest. Sigurno je, aem mu, i sa da s nama u sobi i zajedno se s nama raduje to smo ponovno zajedno. Reavi to, bri znem u gora pla. Ahmed me tjei i govori da budem ja. Kae mi da ne zna to nam donosi budunosti ali da je Bog mudar i uvije neao stvari dovodi na svoje mjesto. Ja mu pa aem da vie ne vjerujem u Boga, a ao ga i ima, morat e mi tota objasniti ada ga dohvatim. Od mahuje glavom i smijei se. Mislim da bi se najradije ugrizao za ou izmeu palca i aiprsta, ali to ipa ne ini. U sobu ulaze moj otac i dr. Sana. Ahmed mora poi. Ali tu je te neolio minuta, bunim se. Strpi se, opet emo se druiti ad se vrati ui, ae mi Ahmed. Bit e ao nead, moe? dobra, stara vremena! Na rastanu se grlimo suznih oiju, a naon to odlazi, sjedim uz prozor i promatram nebo. Jedna blistava, predivna zvijezda namiguje mi s udaljenosti od vie milijun a ilometara. To je sigurno Ahmed. ivjet e ao ralj, sigurno hoe. Naviru mi uspomene na Zari ao poazuje najveu zvijezdu na nebu i tvrdi da je to upravo moja zvijezda, pa se guim u suzama. Tjedan dana naon toga dr. Sana mi ae da joj je odobreno useljenje u Australiju i da odlaze im prodaju uu. Kae mi i da me za neolio dana otputaju iz bolnice. Obea je mi da e mi pisati im se smjesti u Sydneyju, a mi i poslati avionsu artu da je posjetim u njezinu sigurnom, novom domu. 24.Boja vremenosti Do se onoga dana, ad me otputaju iz bolnice, vozimo ui, sa svaim me prijeenim m etrom hvata sve vea uznemirenost. Uope ne mogu zamisliti povrata ui i ne znam to m e oeuje. Nadziru li nam uu? Je li susjedima reeno da me se lone, pa je tata zbog toga odluio da se iz bolnice vratimo tao asno i izbjegnemo bilo aav susret n a ulici? Do sreemo uz plou na ojoj pie Deset metara Sahnaza, prisjeam se dana ad a je Ahmed, radi mjerenja irine ulice, na noge podignuo itavo susjedstvo. Smijeim s e i tata to primjeuje. emu se smije? pita. Niemu, aem i molim ga da uspori da bih to bolje promotrio ulicu. Hvata me nostalgija za prolou i vremenom nevinosti, ada sam zliovce sretao samo u priama matovitih pri

povjedaa, ada mi je najvei negativac bio Irad sa svojim pohotnim buljenjem u Ahmed ovu sestru i ada sam smrt doivljavao te ao apstratno stanje nepostojanja oje z ahvaa samo stare i nemone. etvrt mi sada izgleda druije, ao da ju je neto za mojega izbivanja premazao boj om vremenosti. Ulica je mranija i ua nego to je pamtim, drvee je golo i beivotno. Velj aa je i hladno je, ao i uvije u Teheranu u to doba godine. Dvorini su zidovi zat rpani nanosima snijega oje je zameo hladan vjetar sa sjevera, a prozori na uama oje gledaju na sjever prepuni su inja. Prisjeam se majinih pria o tome ao su ue orenute prema sjeveru zbog premalo sunca prava rasadita bacila i usnice mi se j o jedanput razvlae u osmijeh, no ne zadugo jer pred oima mi izranja Zarina ua. Zagr obno mrana i bez trune ivota razdire mi srce neizdrivom boli. Pomisao na susjedstv o bez Zari sasvim mi je nepodnoljiva. Dolazimo i do ruina grma. Viso je, ali gran e su mu gole, ao to to zimi obino jest. Stiemo pred uu i otac se zaustavlja uz glasno ripanje onica. Otvaraju se dvorina v rata i roz njih na ulicu tri moja maja. Onoga trenuta ada izlazim iz auta bac a mi se oo vrata. Grli me, ljubi, plae i ae da me niada vie nee pustiti od sebe. Grlo mi se stee, ali suspreem suze. Zastajem na dvorinim vratima i gledam prema ro vu. Gdje je Ahmed? pitam. Vidim da maja i otac razmjenjuju jedan brz, ali znaovit pogled i to me ispuni zebnjom. Uzrujanim se poretom hvatam za ruave. to se pa sada dogodilo? to je s Ahmedom? Neto mu se jamano dogodilo jer nema anse da me inae ne bi doeao. Ulazim u dvorite i istoga me trenuta u prsa, glavu i ostale dijelove tijela pogaa mnotvo ledenih gruda. Dr' ga, dr' ga! viu dva momaa glasa i na to moja maja pali svjetlo u dvoritu, pa spa im ao prema meni jure Ahmed i Irad. Obaraju me na snijegom preriveno tlo. Maja se smije i vie: Pazite, dei, pazite! Jo je slab, nemojte da neto slomi!. Ma, pusti ih, ae tata. Nea se zabavljaju! Ahmed i Irad uope ih, naravno, ne uju. Oreu me i toboe tuu, trpaju mi snijeg pod a put i na lice, a ja sam presretan. Grlim ih, ljubim i uope se ne branim. U susjednim se uama pale svjetla i ulica odjednom oivljava. Dobro doao ui! doviuje mi preo zida Ahmedov tata, a u pozadini ujem molitvu Ahmedo ve maje. S druge mi strane jedan susjed dobacuje: Ba si nam nedostajao, pa se oreem i vidim da su baloni i prozori prepuni ljudi, da mi svi mau, pozdravljaju me i ele mi dobrodolicu. Dobro se naspavaj noas, ae jedan. Hvala Bogu to si nam se vratio! Sutra tono u devet da si se nacrtao na ulici jer igramo nogomet, doviuje mi jedan djea. Svima im odmahujem, odzdravljam i imam glavom, a onda ulazim u uu. Ahmed i Irad tolio su ozareni da bih ih najradije jo jednom snano izgrlio. Sjedamo s ocem za s tol, a maja iz uhinje donosi aj i olae. Osvrem se i ogledavam, ne vjerujui da sam doista opet od ue. Na crno-bijeli televizor i dalje stoji tono nasuprot ulazu u dnevni borava, tri prastare plave fotelje poput straara oruuju malenu sofu, a po d je i dalje preriven starim ermansim sagom . Svijetloplave tapete oje su moji strievi zalijepili prije neih pet godina ve su pomalo izblijedjele i trebalo bi ih zamijeniti, a ja se svim silama trudim odagnati pomisao da je plava najdraa Za rina boja. Stojei sat s utezima, oji od pamtivijea ne radi, u utu je raj gole me smee uljne pei, a iza stalenih se vrata prema dvoritu protee prostrana terasa. S vjetla u dvoritu jo uvije su upaljena, pa dobro vidim houz i stablo masline oje je moj otac tamo posadio ad smo se doselili. Maja nam donosi aj i ae nea ga pijemo do je jo vru, ali ne i prevru jer od prevrue ga aja moe dobiti ra jetara. Ahmed potajno njui alicu ne bi li u njoj namirisao trag ove praha od osorue. Tiho se smijuljim. Irad mi govori da je profesor Jazdi otiao u mirovinu i da je sada na ravnateljevo mjesto zasjeo vjerouitelj Gordi. Situacija se u oli zbog toga jao promijenila jer Gordi je, ini se, vrlo strog ada je rije o disciplini, iao to nito nije ni slut

io do je bio obian vjerouitelj. Svaoga jutra postrojava uenie, pa im na sav glas popuje preo megafona i tono mogu zamisliti njegovo samodopadno uurianje. ______________________ Kerman je grad i porajina u jugoistonom Iranu iz ojih potjeu nei od najpoznatiji h i najcjenjenijih perzijsih sagova. Govore mi o novom nastavniu algebre, profesoru Sejdaiju, studentu etvrte godine fizie na teheransom sveuilitu oji tvrdi da se sve na svijetu moe objasniti pomou matematiih formula i da su sve zaonitosti svemira ugraene u onstrucije egipats ih piramida. Gordiju su tave svetogrdne teorije navodno iznimno mrse. Svi znaju da je Sejdaiju zbog toga u oli odzvonilo, ae Ahmed. Ali tip se ne predaje tao lao. Prije neolio su se tjedana pouali pomiriti uz bocu vote, ae Irad. Gordi nam je svojedobno odrao vrlo strogo predavanje o tome da je pijenje alohola tea grijeh i da e svi oni oji ga piju na sudnji dan gorjeti u palu. Kao si saznao za to? pitam i smijem se Gordijevoj besrajnoj dvolinosti. Sejdaji je reao Ahmedu, smije se Irad. A onda je Ahmed drugoga dana u oli pred veli im brojem uenia poeo hvaliti Gordija zbog toga to se odluio izmiriti s Sejdaijem uz neolio repih zdravica. Pucam od smijeha, a Irad dodaje: Reao je jo i da smo sv i iz toga izvuli hvalevrijednu pouu, da nema tog nesporazuma oji se esanjem vote ne moe rijeiti!. Gordi je izjurio iz razreda ao da ga je neto ispalio iz revolvera, ceri se Ahmed, a Irad mu upada u rije: Navodno je odjurio Sejdaiju i nazvao ga retensim traerom, a ovaj mu je odvratio da je najobiniji licemjer i arlatan.. Zbog prie o jo jednom olsom sandalu u Ahmedovoj reiji glasno se smijem i to mi je prvi put u tri mjeseca da se smijem od srca. Mama nam donosi jo aja i olaa. Moram priznati da mi ola uope ne nedostaje, pogotovo sada ada ujem da je Gordi post ao ravnatelj, aem tiho. Hoe li se vratiti? pita me Irad. Ne moe se vratiti, ubacuje se moj otac. Izostao je s nastave vie od tri mjeseca. Slje dee e godine morati ponovno u etvrti razred. Odjednom shvaam da neu maturirati s Ahmedom i Iradem. Pomisao na jo godinu dana u gi mnaziji bez prijatelja ispunjava me tugom. Ahmed upire prstom u Irada i ae: Daj, molim te, pogledaj ovoga olii je. Ne mogu vjerovati da jo uvije raste!. Istina, Irad je barem pet centimetara vii nego posljednji put ada sam ga vidio, a nad gornjom mu je usnicom izrastao gust grm paperjastih dlaa. Kavi su ti to brovi? pitam. Zato ih ne obrije? Tata mi ne da. Kae da sam premlad za brijanje, ae s nelagodom u glasu. Tvrdi da u si unititi ou. Pa, naravno, ali se Ahmed. Struni medicinsi asopisi prepuni su lanaa o onim bolest od ojih odrasli obolijevaju zato to su se prerano poeli brijati. Svi se smijemo, a i Irad. Mama mi pria to se sve dogaalo u susjedstvu do me nije bilo. Sve sama vjenanja, ae, pa e nam, vjerojatno, usoro posvuda pod nogama puzati djeca. Nema u tome niega l oeg, pravda se, ali te se navinula na mir i tiinu. Dodaje i da su se susjedi raspitivali za mene i da me svi redom pozdravljaju, a otac ae da e nam u sljedeih neolio tjedana u posjet doi strievi i tete jer me i on i ele vidjeti. U tom nizu spominje i Kasravijeve, ali nijednom rijeju nita o Mehrba nima. Zar je gospodin Mehrban jo uvije u zatvoru? Pomiljam i na ono jo stranije, pa shvaam da ipa jo nisam spreman za tavu vijest. Pijucam aj. Do tri ujutro razgovaramo o svemu i svaemu, osim o Zari i Dotoru. esto usred razg ovora gubim oncentraciju i misli mi vrludaju svuda. Zapravo, ba nita ne dopire do mene. Kao da se ist, umoen u boju vremenosti, orznuo o moju duu, pa ne mogu nauit i ni saznati vie nita novo, niemu se radovati, nita oeivati. emu bi me ivot uope mog nauiti ada sam, ini mi se, isusio ba sve. Svi napoon polaze na poina. Irad se pozdravlja i odlazi, a Ahmed i ja se penjemo na posljednji at, do moje sobe. Napoon smo sami. Zurim roz prozor prema rov u i niz obraze mi poteu suze. Ahmed sputa pogled. Kao je Fahima? pitam ga.

Nedostaje joj. Sutra emo se sastati svi troje. Jedva eam. Hvala Bogu da ste oboje dobro! Istoga se trenuta sjetim da vie ne vjerujem u Boga. Gledamo jedan u drugoga i obojica znamo da prije ili poslije moramo razgovarati o Zari. Ahmed je prvi oji preida tiinu: eli li razgovarati o tome ili ne?. Krato razmiljam, a onda imnem glavom. Jedva joj ito vie via roditelje, zapoinje. Otac joj rano ujutro odlazi od ue i ni s im ne razgovara o njoj, a maja uope ne izlazi iz ue. Kau da je stalno bolesna i d a je neolio puta ve bila u bolnici otad... Zastaje, ali naon neolio seunda nastavlja. Uglavnom, ve dugo nisam vidio njezinu maju, ali svi au da izgleda ao da ju je udarila munja i da se od toga dana potpuno promijenila. Kosa joj je, na vodno, potpuno sijeda, lice naborano, a rue joj se, jadnici, stalno tresu. Sjea s e, naravno, olio je lijepa i ivahna bila prije, zar ne? Kimam glavom, a Ahmed uzdie i pali cigaretu. I ja pripaljujem, iao mi i ovog put a na pamet pada oev prijeoran pogled oji boli vie od tisuu vruih pljusaa. No, vie ga se ne bojim. Ne smiju nositi crninu, govori mi dalje. Ali, zapravo ni ne moraju jer je u toj ui stalno sve zamraeno. Ne znam samo ao to utjee na Kejvana i aav e zbog toga biti ada odraste, ali ada sam jednoga dana, na putu do ole, pouao porazgovarati s njim, nije mi htio rei ni rijei, osim da su mu reli da ni s im ne pria o Zari nit i o iemu drugome to se dogaa od ue. U misli mi nadiru uspomene na dan ada smo Kejvanu pomagali izgraditi uicu za ps e, pa se prisjeam ao sam prtljao s alatom, ao sam izlio punu au soa na prsa, ao me Ahmed nagovarao da porazgovaram sa Zari i ao sam se osramotio sa Savuuno m. Srce mi umalo ne isae iz prsa i ini mi se ao da se sve to zbilo prije stotinu godina. Zarina sestrina, Masirani aneo, ispisala se iz ole i doselila ovamo da bi se brinu la za njezine roditelje i Kejvana, govori Ahmed. Svi au da je to malo smirilo situ aciju i vratilo im razum. Je li Fahima oji put razgovarala s njom? pitam. Ne, odmahuje glavom. Fahima ae da bi joj odlaza u tu uu bio pretea. Mislim na trenjino stablo, na crvenu prostiru, na malen houz u Zarinu dvoritu i i z oa mi apne suza. Ahmed mi prebacuje ruu preo ramena. Jesi li dobro? pita. Jesam. Hoe da razgovor nastavimo drugom priliom? Ne. Nastavi sada. Sigurno? Da. Dobro onda, uzdie duboo. Masirani se aneo ne drui ni s im. Kau da se cijeloga dana rine za obitelj, a naveer odlazi u Zarinu sobu i cijelu no ita poeziju. Sigurno joj je u toj sobi strano teo. Na spomen Zarine sobe sjetim se posljednje noi oju smo proveli u njoj, slie nas etvero na zidu, stolca na ojemu smo sjedili, Zari u mojem zagrljaju, opojnoga m irisa njezine ose. Briem suze. A ao to da se jo ne zna gdje je poopana? pitam. Eto, tao, bijesno odvraa. Zato to nam proleta ubrad ne eli rei. Niada im nisu izruili... tijelo? Ne, nisu. Slubeno se sve to niada nije dogodilo, a Zari niada nije ni postojala. Da poludi od bijesa. Jebena ubrad! Rade togod ih je volja i nito im nita ne moe. Je li umrla u bolnici ili prije? pitam na rubu apata. Ahmed odmahuje glavom. Isreno, nisam siguran. A je li SAVAK bio od njezinih roditelja? Mislim da nije, ali to zna? Kao to reoh, oni vie ni s im nemaju veze, nioga ne primaju u goste i rijeto izlaze iz ue. Kad neto spomene Zari, njezin otac, mrg a oja je na Olimpijadi osvojila zlatnu medalju u hrvanju, plae da ti se srce sla ma. Strano je ad ljudi izgube dijete. Vjerojatno nema niega goreg! Zastaje i gleda me.

Oprosti, ae. Nisam tao mislio. Odmahujem glavom jer ispria zbilja nije potrebna. Je li njezinim roditeljima uope ito ita javio o njoj? Mislim da nije. Do sam bio u zatvoru, uo sam da je jo neo vrijeme bila iva, ali po zatvoru olaju svaojae glasine, pa se na to ne bih oslanjao. Ponovno briem suze. Neto bi mi trebao izvui no oji me bode u srce, ili ga gurnuti dublje i sratiti mi mue. Kolio si dugo bio u zatvoru? pitam. Nisam dugo, ae neobino neusiljeno, ao da sve zajedno uope nije bilo strano. to su ti uinili? Uobiajen program, ae i pomalo se prazno, beivotno nasmije. U oima mu vidim da ne govori istinu, pa ga bez rijei, ali uporno promatram, pogled om mu poazujui da se ovog puta nee izvui. Ma, drali su me samo na informativnim razgovorima, objanjava u nelagodi, slijeui ramen ima. Izgleda napeto, udno, neobino. Niada mi dosada nije tao izgledao. Kunem ti s e, nisu mi uinili nita to ve nisi uo, nastavlja. Malo te zviznu, malo odalame, malo se deru na tebe i to je to. Zna ve, uobiajen program o ojemu su nam ve sto puta priali. Ne obaram pogled, pa napoon shvaa da neu odustati, sputa ramena i iznosi podrobnos ti. Kae da su mu prvi dani bili najgori jer nije znao to je sa mnom i sa Zari i je li Fahima taoer u zatvoru. SAVAK-ovi su istraitelji isprva bili pristojni jer su ga htjeli navesti na to da im govori o Zari. Ponaali su se prema njemu ao prema samo jo jednom zbunjenom lincu, ali ada je otro zanijeao bilo avu povezanost s omunistima, zabranjenom stranom Tudeh i bilo ojom drugom politiom supinom , i njihov se ton promijenio. Zaprijetili su mu da e ga istui, muiti, pa a i ubiti. Jedne su ga noi probudili i izvuli iz elije te ga odveli u zamraenu prostoriju. On dje su mu zavezali rue na lea, preo oiju mu stavili povez i posjeli ga u udobnu fotelju. Zatim su ga jednostavno ostavili i sljedea se dva-tri sata nije dogaalo b a nita osim povremenog doaptavanja dvojice straara. Kao je vrijeme odmicalo, postajao je sve uzrujaniji, a to bi razdoblja tiine traj ala dulje, vie bi se bojao onoga to slijedi. Onda mu je, bez iavog nagovjetaja, n eto odjednom razmanuo oljena i svom ga snagom opalio u meunoje. Od boli se isto ga trenuta ispovraao, a onda se neo vrijeme opet nita nije dogaalo. Upravo ad se malo pribrao, neto ga je poeo bievati dugom, debelom icom. Vrisao je i plaao na sav glas, ali to su njegovi jauci bili glasniji, to su ga muitelji jae udarali. Bi li su tolio orutni da je i zatvorenih oiju znao ao mu se po leima, ramenima, l icu i vratu stvaraju bolne masnice, i na raju se pod udarcima i onesvijestio. Kada su ga vratili u eliju, ondje ga je doeao jo jedan zatvoreni, mladi po imenu De vad, ojega su divljai pretuli prije otprilie dva tjedna. Devadu su bile dvades et tri ili dvadeset etiri godine, bio je viso, ja, prilino zgodan i odmah je Ahm edu ispriao sve o sebi. Bio je lan omunistie partije i student prava na teherans om sveuilitu, a odao ga je prijatelj oji je na muama u zatvoru izdahnuo. Uhien je zbog pljae bane oju je s prijateljima organizirao radi financiranja protureims ih acija, a, otad je u zatvoru, ne doputaju mu niavu vezu s obitelji, pa vie nije siguran znaju li uope da je iv. Ahmedu je odmah poazao i osaaenu lijevu ruu te mu do posljednje mune pojedinost i opisao ao su mu u samo jednoj noi s nje odsjeli sve prste. Druge su mu noi, azao je, u anus gurali sve dulje i deblje predmete, sve do se nije onesvijestio od boli. Zbog silne je ogorenosti i bijesa na SAVAK govorio tolio da mu Ahmed nije stigao rei gotovo nita osim svojega imena. Svi su ti gadovi najobiniji zapadnjai slugani, govorio je. Nita im ne vjeruj i ne daj da te iim dre u aci! Ahmeda su svae noi premlaivali, svai put sve jae i bolnije. Ne pada im ni na raj pameti istraiti zloin za oji te optuuju, govori mi puei. Zanim h samo priznanje i uinit e togod treba da bi ga dobili. Neolio su mi se puta prij etili da e mi odrezati sve prste na nogama i ruama, i to jedan po jedan, a uputi li su me i na Devada, da ga pitam olio to boli. Devad mi na to pitanje nije nita odgovorio. Samo se orenuo na drugu stranu i poeo ridati. Devad bi naon svaog premlaivanja Ahmedu vidao rane i usput mu priao o svojim vizi jama budunosti oje su se beziznimno sastojale od oruane pobune protiv ahova reima.

Jedne mu je noi tao predloio da meusobno poveu svoje supine. U ovoj se zemlji revolucija moe podignuti jedino ao svi ujedinimo snage, objasnio je. Vlasti su stvorile tavu limu nepovjerenja da revolucionarne supine djeluju samo u meusobno izoliranim elijama jer je njih mnogo lae organizirati. Iao pri u druivanju supina uvije postoji opasnost da e u priu uvesti i neoga to e te odati, jasno mi je da ti dolazi iz dobro organizirane i izvrsno uvjebane supine jer ni ada ne govori o svojim drugovima. Ahmed se na to nasmijao i odmahnuo glavom, a Devad ga je poeo zapitivati to je, iz oje supine potjee i je li ova proleta slugansa ubrad zatvorila jo oga od njeg ovih suboraca. Ahmed mu je poeo priati o Dotoru, Zari i meni. Ispriao mu je sve o naem druenju pod trenjinim stablom, o Kejvanovu roendanu i spavanju na rovu. Reao mu je da je zaljubljen u Fahimu, da sam mu ja najbolji prijatelj i da je Zari mo ja prva i jedina ljubav. Kad mu je reao to se dogodilo Zari, Devad se rasplaao t e na sav glas poeo prolinjati aha i njegovu stranu, povarenu obitelj. Ono to je Ahmeda najvie brinulo bilo je da e Fahimu roditelji prisiliti da se uda z a negdanjega prosca do je on u zatvoru. Zapravo, nito ni ne zna je li uope iv. Dev adu je reao i da mu se srce slama svai put ad se sjeti ao sam onoga dana na paradi potrao za Zari, lica izobliena od uasa i nevjerice. Tave te stvari jednostavno moraju ubiti u pojam i slomiti ti srce, zajecao je Deva d. Tao mlad ovje, a tao straan prizor! To jednostavno nije pravedno! Ahmed mu je reao da mu svai put ad se sjeti sretnih dana pod trenjinim stablom doe da lupa glavom o zid. Bilo nam je tao divno, a sve se sruilo ada su uhitili Dotora. Svih tih dana do je priao s Devadom nito ga nije odvodio na muenje. Povremeno bi odvodili Devada, ali brzo bi ga vraali, bez iavih vidljivih znaova fizioga muenj a. No, jedne su ga noi odveli zauvije. Vie ga niada nije vidio i dugo je oajavao jer je mislio da su mu jedinog prijatelja u tom zatvorsom palu, jednostavno sm anuli. Te neolio dana prije nego to e ga pustiti iz zatvora Ahmed je saznao da je Devad bio SAVAK-ov agent. Zadata mu je bio zadobiti Ahmedovo povjerenje i ra zotriti njegove suborce. esto to rade, pogotovo ljudima oji su prvi put u zatvoru, objanjava mi. Kao sam mog ao znati? Djelovao mi je potpuno isreno. Kae mi i da ga sam borava u zatvoru nije ubijao tolio olio proturjene vijesti oje je dobivao o Zari, Fahimi i meni. Najprije su mu reli da sam ja smanut, a Zari mrtva. Onda su mu reli da je Zari preivjela spaljivanje, na ispitivanju pr iznala da pripada harabarima, a onda umrla tijeom muenja. Reli su mu i da je F ahima u zatvoru te da je upravo u tom trenutu u porajnjoj prostoriji siluju. P rijetili su da e je i dalje silovati, sve do Ahmed ne prizna sve svoje zloine. Htio sam se ubiti, mrmlja. I ubio bih se da sam znao ao! Ve se razdanjuje ada izlazimo na rov. Preriven je tanim slojem leda, pa hodam o rajnje oprezno, prisjeajui se majinih upozorenja o stotinama ljudi oji svae go dine poginu pri padu s rova. Bacam pogled prema Zarinoj sobi i na prsa mi se rui cijela planina. Zastori su navueni, ali svjetlo ve gori i vidim da se neto u sob i pomie. Zari, apnem do mi srce zastaje. Ahmed mi stavlja ruu na rame. ao mi je, ae, ali to je Masirani aneo. Vjerojatno se moli. Zbog jutarnje se studeni ajem to se nisam bolje obuao, ali ostajem na rovu i p romatram zoru. Ulica u nonoj tiini jo uvije spava, ali tu i tamo zatreperi avo s vjetlo, zauje se pla novoroeneta i ripanje vrata. etvrt se pomalo budi. Niada prije nisam obraao pozornost na te zvuove, aem Ahmedu. Ni ja. A ao si sada? pitam ga. K'o grom, sada ada sam opet s tobom i Fahimom. Ao ona ubrad misli da me moe slomi ti s neolio modrica, nea me lijepo poljube u dupe! Gleda li jo u zvijezde? podiem pogled prema nebu. Naravno. Tvoja je jo uvije najvea, Ahmede. ivjet e ao ralj, s Fahimom ao prelijepom raljic om u dvorcu, uzdiem, a Ahmed sputa glavu. Samo zahvaljujui naem prijateljstvu nisam po tpuno izgubio razum. Brat si mi, Ahmede, brat, drug i prijatelj do raja ivota!

Tapa me po leima i smijei se bez rijei, ali po raznjeenom mu izrazu na licu vidim da je duboo dirnut. Krajiom oa spazim da Masirani aneo izlazi u Zarino dvorite, pa na ulicu prema pe arnici. Pola je po svjee lavae, ba ao neada Zari, i hoda neobino brzo, tao brzo d a je to prva stvar oju primjeujem. Zari mi je znala govoriti da je Masirani aneo jedna od najmirnijih i najodmjerenijih osoba na svijetu, pa se sada pitam zato o djednom juri ao da je neto goni. Gledam je i oi mi se pune suzama. Ahmed me poz iva da se vratimo u sobu, ali odbijam, pa ostaje uz mene i ruom trlja potilja. Zbilja mi je ao, ae. ivot bi nam u ovoj dobi trebao biti lai. Znam. Obeaj mi da e uiniti sve to moe da preboli prolost, ae i, do imam glavom, pru demo to i zapeatiti, govori i gleda me ravno u oi. Ruujemo se i to me podsjea na no prije Dotorova sprovoda, ada smo jedan drugome obeali da sutradan neemo plaati. Bojim se, meutim, da ovaj put neu odrati obeanje. Masirani se aneo s istonog raja ulice vraa prema Zarinu dvoritu. Bura joj meano vijori u hodu, pa se sjetim Gordija i njegovih teorija po ojima se neporivene en e pretvaraju u predmet mue spolne udnje. Sjetim se i Irada oji se u Soraju zaljub io iao joj niada nije vidio lice. Je li Irad i dalje...? pitam. Potpuno je oaran njome, smijei se Ahmed, pa se smijeim i ja. Masirani aneo ulazi u dvorite, zatvara vrata, podie pogled, pa spazi mene i Ahmeda na rovu. Naglo zastaje, ao da je odjednom naletjela na nevidljivi zid, a onda se prene i roz dvorite jurne u uu. Vjerojatno ju je oiralo to si tu, ae mi Ahmed. Mora znati da su se silno brinuli zbo tebe. Otii emo do njih prvom priliom. 25.Zarobljeno u dui Nisam spavao vie od dvadeset etiri sata. Ahmed i ja sputa mo se u prizemlje i doruu jemo s mojim roditeljima. Maja nam stalno u tanjur trpa hranu jer momci u naim g odinama moraju dobro jesti da bi se razvili u snane muarce. Ahmed mi savjetuje d a je posluam jer, ao to ne uinim, dobit u motorno ulje i onjsu morau. Smijeim se. Tata se sprema n a posao, ali ae da e se vratiti ranije nego inae i sve nas izvesti van na veeru. Poa stit e nas elo ebabom, ranjiem od mljevene junetine s luom i domaim perzijsim zains im biljem ili ranjiem od biftea na basmati rii, pomijeanoj s maslacem, uusnom per zijsom zainsom biljom soma i peenim rajicama. Zbilja mi se ne ide niamo, tata, aem mu i on ima glavom. Kae da razumije, ali mis lim da je iznenaen mojom izravnou. Poslije dorua Ahmed i ja izlazimo na ulicu i oo nas se supljaju susjedi oji m e ele pozdraviti, a ja im zahvaljujem to su sino ostali budni tao dugo da bi me doe ali. Muarci me grle i stiu mi ruu. Izgleda odlino, ba odlino, ae jedan susjed. Ma, izgleda fantastino, upada drugi. Malo mraviji nego prije, ali to je razumljivo. Jest, mrav je, ali mama e ga fino uhraniti do trepne oom, ae Ahmedova maja do me grli i ljubi u obraze. Silno si mi nedostajao, ae suznih oiju. Svaoga sam se dana m olila da nam se sretno vrati. Da samo zna roz to ti je sve prola maja do te nije bilo. Izgledala je poput izgubljene due, ali tao ti je to. Maja bez djeteta je poput vene bez rvi. Onda me privija i ape mi u uho: Da samo vidi Zarinu maju! Kao d uh je. Sirota ena!. Neolio metara dalje od nas stoji Ahmedova baa oja mi izgleda ao da je u pos ljednjih neolio mjeseci ostarjela dvadeset godina. Ahmed mi ape da joj je sve go re, i psihii i fizii. I moj je mu jednom tao dugo izbivao, govori mi baa. Trideset ili etrdeset godina ga nije bilo. Mislila sam da ga vie niada neu vidjeti, ali onda se vratio. Oree se A hmedu i pita: Zbilja se vratio, zar ne?. Da, bao, vratio se, njeno se smijei Ahmed i prebacuje joj ruu preo ramena. A ao i ne bi? Nema tog muarca oji se ne bi vratio tao dobrom omadu ao to si ti. Baa se opet oree prema meni i pita me: A gdje ti je ena? Zna li i ona da si se vratio? Kad se moj mu vratio, ja to jo neo

vrijeme nisam znala. Nije li tao, Ahmede? oree se prema unuu. Trebalo mi je dost a da saznam, je li tao? Ahmed ima glavom. Zbilja mi je dugo trebalo da saznam da se vratio, govori dalje. Zato mi se nije odma h javio? Htio te iznenaditi, podsjea je Ahmed. Pa ljudi i odlaze od ue zato da bi se mogli vr atiti i iznenaditi svoje ene. Inae ne bi odlazili. Pa, da! ae baa. Zbilja, inae ne bi odlazili, a zatim zastaje i pita: I uspio me izne aditi?. Ahmed se oree prema meni: Ti se sjea, zar ne? Je li djed uspio iznenaditi bau?. Grlim bau i apem joj u uho: Bili ste silno iznenaeni, bao. Niada neu zaboraviti ao ste se razveselili ada ste ga vidjeli!. Baa se na to sva ozari. I ti bi tao trebao iznenaditi svoju enu. Sigurno bi joj se svidjelo, polao ree pr ema Ahmedovoj ui. Da, da, sjeam se. Bila sam jao iznenaena. Ahmed mi namiguje i ja mu uzvraam. Deima iz ulice neizmjerno je drago to me vide, iao se neolicina mladih dri podal je. Ipa sam te iziao iz psihijatrijse bolnice. No veina mi prilazi, stie mi ruu i pita me igram li i dalje nogomet te elim li malo poslije toga dana odigrati jed nu utamicu s njima. Kaem im da sam preumoran i da uope nisam spavao. Odlazim u posjet Ahmedovima. Njegova nas maja nudi ajem i olaima i ae da je sanj ala o danu ada e nas opet vidjeti zajedno. Siuna je, mrava ena izduljena lica i blij ede oe, a glas joj je ao u profesionalnog pripovjedaa: topao, ljubazan i prepun povjerenja. Njezine prie uvije imaju neu pouu ili poruu, a ovog nam puta govo ri o danima ad je Ahmed bio u zatvoru. Kae da su joj bili najgori u ivotu. ivot se potpuno promijeni ada ti neto iupa jedan dio srca, ae. Majinstvo je zbilja blagoslov i proletstvo. Ahmed saginje glavu. Malo mu je, ini se, neugodno. Ahmedova mi maja ae da bih trebao posjetiti Zarine roditelje. Tolio su propatil i. Najprije Dotor, a sada i ta divna djevoja. Tao mlada, tao puna ivota. Nevj erojatno to se sve dogodilo toj nesretnoj obitelji. Ao ima Boga i pravde, njezin oj e majci valjda barem na nebu biti nadonaena sva ta patnja. Brie suze iz oiju i na stavlja: Da, morao bi im otii u posjet. Sada, do si se pozdravljao sa svima na ul ici, vidjela sam da te s terase na rovu gleda Masirani aneo. Sigurno je prenije la Zarinim roditeljima da si se vratio, pa oni vjerojatno oeuju da e im ovih dana doi u posjet. Da, morali bismo otii do njih, ae i Ahmed i onda dodaje: Vidjela ga je i danas ujutr o, ad se vraala iz pearnice. Jao se iznenadila!. Masiranog je anela toj obitelji poslao sam Bog, ae Ahmedova maja. Prije nego to je dola i malo ih umirila, bili su slomljeni. Ta je mlada ena pravi aneo, a Boji su put evi zbilja udesni, zar ne? Kimam glavom, iao u sebi mislim da, ao postoji Bog, zbilja ima udesan nain isaz ivanja ljubavi prema Dotoru i Zari. Naravno, nita ne moe ispuniti prazninu oja je ostala iza Zari, ae Ahmedova maja. Ni to i nita, ali ba nito i nita ne mogu ti nadomjestiti vlastito dijete. No Masira ni se aneo barem brine za njih, a i Kejvan opet ima sestru. Jadan djea! Uope mi ni je jasno ao su mu objasnili da mu sestre vie nema. Ne mogu ni zamisliti omar o ji mu je zbog toga nastao u glavi, Bog mu pomogao! Samo se nadam da se nee pouati osveivati ada odraste. Zato, hvala Bogu na Masiranom anelu. Kau da gotovo itavo v rijeme vodi brigu o njemu i da se potpuno posvetila toj obitelji. Niamo ne izla zi, ni s im se ne drui, samo pomae tim jadnim ljudima da neao pretrpe smrt svoj ega djeteta. Bog je blagoslovio! Uto se zauju baini oraci, pa, do nam se starica pribliava, Ahmedova maja tuno o dmahne glavom. Baa je svaim danom sve gore. Nei je dan pala niza stube u podrum jer je mislil a da je mu, Bog da mu duu prosti, ea dolje. udo da nije slomila vrat. Stalno joj se priinja da ga vidi. ivot je rata, puno, puno prerata. Uivajte u svaom dahu jer nito ne zna to dola

zi naon njega. Vrijeme oje provodimo na ovome svijetu te je treptaj u Bojim oim a, pa valja ivjeti s vjerom u Boga i Njegov sud. Sve ima svoj razlog. Moja je po ojna maja znala govoriti da nema smisla Bogu postavljati pitanje zato jer Bog ne odgovara, ali tijeom ivota usput ti ostavlja znaove pomou ojih ti objanjava zato su stvari tave ave jesu. Znam zato mi Ahmedova mama sve to govori i najradije bih joj reao nea odmah pre stane. I da ne vjerujem u toga njezina oholog Boga ojemu je ispod asti obratiti se ljudima. Ali znam da bih ispao posljednji neotesanac da joj tavo to aem jer n ema te nevolje ili psihioga stanja oje bi u Iranu opravdalo suprotstavljanje do mainu. Jo je gore ao ae bilo to uvredljivo o vjeri. U sobu ulazi baa, neolio me seunda promatra, a onda opet pita zna li moja ena da sam se vratio. Ahmed se smijei i ae: Nema on enu, bao!. Zbilja? baa e s uenjem u zamagljenim oima. Ja sam mislila da je oenjen djevojom oj i u ui do njegove. Onom ojoj je djed davao ooladice. Ne, bao..., pouava je preinuti Ahmed, ali baa mu upada u rije. Draga djevoja, ba mi je simpatina. Oprosti zbog ovoga, ape mi Ahmed. Oito ne zna to se dogodilo. Nema veze, vjerojatno me zamijenila s Dotorom. Trebao bi se javiti eni, rei joj da si se vratio, ae mi baa. Dugo te eala, ba ao a djeda. Dobro, bao, javit e joj se, umiruje je Ahmed. Svae noi plae za njim, nastavlja baa. Jadna djevoja, ba svae noi plae. Tao je tu U redu je, bao, napravit emo to. Javit emo joj, strpljivo e Ahmed. Da, bilo bi najbolje da joj javite, ae baa i pone se gegati prema izlazu iz sobe. J adnica bi zbilja trebala to saznati. Srce ti se lomi ad je uje ao plae. Neto zvoni na ulaznim vratima. Ahmed ustaje i otvara ih, pa roz njih, poraj n jega, projuri Fahima. Sae mi u zagrljaj i stotinu me puta ljubi po cijelome licu . Osjeam da sva dre, a primjeujem i da se oiala te da joj je osa sada posve rata. Z bog toga izgleda starija nego to jest. to ti se dogodilo s osom? pitam roz smijeh, ali nastojim suspregnuti suze. Ma, nita. Malo sam htjela promijeniti izgled, ae slabano i gleda me vlanih oiju. A t i poprilino smravio! Da, i ja sam htio promijeniti izgled, aem. Smije se i jo me vre grli. Hvala Bogu to si se vratio, hvala dragom Bogu! ponavlja. Ahmedova je maja pozdravlja i pita za roditelje, a onda odlazi u uhinju da bi se pozabavila ruom. Fahima mi prebacuje ruu preo ramena i grize se za donju usnicu do joj iz rup nih oiju aplju suze. Brie ih bijelim rupiem. Ahmed i ja stalno smo priali o tebi, ba stalno. Svaoga dana do te nije bilo, ae. St rano si nam nedostajao i jedva smo eali da se vrati. Cijela je etvrt ula to nam se do godilo, a i moji roditelji i braa. Mama i tata su se isreno zabrinuli za tebe i stalno su se molili da brzo ozdravi i vrati se ui. Pita me ao se sada osjeam, ali prije nego to joj dospijevam odgovoriti, jo mi se jedanput baca u zagrljaj i brine u gora pla. Zajedno emo to preboljeti, ae. Ne znam jo ao, ali hoemo, obeajem ti! Potrajat e, poravit emo se, vidjet e! Ponovni sastana s Ahmedom i Fahimom jednostavno je predivan. Zreliji su nego to ih pamtim i blisi ao brani par. Nema vie Ahmedovih djeaih nestalua i mladenaih gl upiranja. Sada uz Fahimu sjedi pravi muarac, samouvjeren, odluan i sa stavom oji govori da je ovo poraj njega, njegova ena. Nestala je i djevojaa razigranost zb og oje je Fahima prije izgledala poput prave tinejdere oja se prvi put zaljubi la. Sada je ena, zrela i spoojna, posve sigurna u bezuvjetnu nalonost i odanost svojega muarca. To zna bismo li Zari i ja iada postali tavi da je ostala s n ama. Fahima pria o svojim sjeanjima na taj dan. Onesvijestila se na ploniu ada su Ahme da i mene napali vojnici i naon toga se vie niega ne sjea. Dvije obitelji oje su stajale s nama na ploniu i vidjele sve to se dogodilo zalonile su je od agenata oji su istoga trenuta poeli proeljavati gomilu ne bi li saznali neto vie o troje lud

ih linaca oji su izveli tu glupost. Ti su je ljudi i odvezli ui, pa sve ispriali njezinim roditeljima. Stariji joj je brat isprva poludio ada je uo da je bila s a Zari, Ahmedom i sa mnom. Urlao je i psovao sve do nije uo to nam se dogodilo, a onda je naglo prestao i poeo je grliti, ljubiti i zahvaljivati Bogu to joj se nita nije dogodilo. Naon toga se Fahima razboljela. Nije mogla jesti ni spavati, a prizori s parade jo uvije je progone, pa nerijeto brine u pla, naizgled bez razloga. Roditelji su je htjeli na neo vrijeme poslati u Englesu, jednoj daljoj roainji, ali nije htjela poi. Zna to me ubijalo? pita. Ubijalo me to to mi nito nije govorio to je s vama. Svaoga am dana ila pred zatvor Evin i ve sam mislila da e me jednoga dana samo zatraiti nov ac za meta, ao bih mogla preuzeti vaa tijela. Grize ou izmeu palca i aiprsta i ae da uope nije bila u stanju oplaivati Zari jer nije znala to je s nama. Nisam se mogla pomanuti s mjesta prije nego to se uvjerim da sam sve izgubila, ae i ponovn o brizne u pla Tao mi nedostaje! Da barem znam zato je to uinila. inilo mi se da je silno zaljubljena u tebe. Nije mi bilo ni na raj pameti da bi mogla uiniti tavo to!. Govorim im da sam ja trebao naslutiti jer smo Zari i ja neolio dana prije toga razgovarali o Soratu i Golesorhiju. Nad sladoledom mi je priala o smrti i samou bojstvu, a ja sam je preinuo, traei da promijenimo temu neom ugodnijom. Da sam je samo malo pomnije sluao, moda bih neto bio posumnjao, aem i uzrujano posegn em za ruavima. Ahmed me zgrabi za ruu. Nemoj, proape. Nisi ti nita riv, uvjerava me Fahima. Ni ja ne bih iz samo jednoga razgovora naslut ila to namjerava. Nito ne bi! Niome ni zbog ega to je govorila niada ne bi palo na pamet da e uiniti to to je uini a, dodaje Ahmed. Bio je to grom iz vedra neba i ne moe se niao, niao orivljivat i za to, gorljivo me uvjerava. Zato je to uinila? pitam zaueno. Rela je da me jao voli. Kao to moe uiniti neom istinsi voli? Ne razumijem! To im govorim, ali istina je da i te ao razumijem. Uinila je neto naizgled neobj anjivo, ali vjerojatno joj se to inilo jedinim nainom da se suprotstavi ahu. Odluila je dati ivot za ono u to vjeruje i bila je to njezina crvena rua otpora, njezina ju naa gesta, njezina porua. ivot je, poruila je svijetu, potpuno bezvrijedan bez sl obode. Poslije rua pitam ao su se Fahima i Ahmed sreli naon to su njega pustili iz za tvora. Ahmed istoga trenuta prasne u smijeh, a za njim i Fahima. Doao nam je na vrata, ae. I otvorio mu je moj brat. Zatim zastaje i gleda u Ahmeda. On slijee ramenima i ae: Mogu samo rei da mi je jao drago to nisam morao preriti zavjet svetom bratstvu bo saoga pobratimstva!. Fahima se smijei i udara Ahmeda nadlanicom po ramenu. Jadan moj ljubljeni brat, ae. Nisi valjda htio izlemati jadnoga dea? Bogme nije bio ni jadan ni deo ada me neolio mjeseci prije toga istuao, saras tino e Ahmed. Ma, on je jo dijete, roz smijeh se buni Fahima. Uglavnom, nastavlja Ahmed, taj njezin 'jadni deo' mi se, na svoju veliu sreu, manu o s puta pred vratima, ali Fahima je u tom trenutu ve bila izjurila na hodni i poela urlati 'Ahmed! Ahmed!', ao luainja. E, da si to vidio! Napravila je scenu za pamenje! Svi su susjedi izili iz ua da vide to se zbiva. Neolio dana naon toga njegovi su se roditelji sastali s mojima i svima objavil i nae zarue, dodaje Fahima i trijumfalno mi poazuje prsten. Ne mogu vjerovati da dosada nisam primijetio, aem i grlim ih oboje istodobno. Nismo htjeli slaviti zarue bez tebe, ae Ahmed. A s vjenanjem bismo htjeli prieati d o godinjice Zarine smrti. Presretan sam zbog njih. To je prva dobra vijest oju sam uo u posljednjih neoli o mjeseci. Na putu do Zarine ue zastajemo raj ruina grma oji sam posadio za Dotora. Svi se brinu za njega, ape mi Ahmed. Zbog Dotora, zbog Zari i zbog tebe! Ne smije nam niada uvenuti, aem.

Nee, potvruje Ahmed. Stiemo pred Zarinu uu i pred oi mi istoga trenuta jurne itav niz uspomena, poevi s t renutom ada je Fahima prvi put pozvonila na Zarina vrata i tao zapoela nae pred ivno zajednio ljeto. Niada neu zaboraviti Zarin radostan smijea na tim vratima, ao je zagrlila Fahimu i namignula nam prije nego to ju je uvela u uu i zatvoril a vrata. Srce mi se lomi zbog pomisli da Zari vie niada nee otvoriti vrata te ue. Drhtavom ruom pritiem zvonce i otvara mi Zarin otac. Neolio me trenutaa samo g leda s neizmjernom tugom u oima, a onda mi prilazi i grli me tavom silinom da mi gotovo lomi rebra. Dugo me dri u naruju, a ja osjeam da mu se itavo tijelo trese od jecaja. Naposljetu se odmie, pomie se u stranu sa suzama u oima i puta nas u dvorit e. im zatvori vrata, spazim ao nam se po dvoritu nesigurnim oraom pribliava Zarina maja. I nju je orznuo ist s bojom vremenosti: namreao joj je lice i posijedio osu, ba ao to me Ahmed upozorio. Izgleda poput bolesne starice ije je tijelo umo rno i izmueno, a dua slomljena i napaena. Prilazim joj i ona me grli, pa jedno drug ome plaemo u naruju. Nema gore boli od one ada izgubi dijete, odzvanjaju mi u uima majine rijei. Zarina me maja naon neolio trenutaa njeno gura od sebe i zagledava mi se dub oo u suzne oi. Na njezinu milom, ali tugom izmuenom licu prepoznajem tragove Zari ne ljepote. Prerivene velom boli, tu su one lijepe plave oi, lijepo obliovana b rada i draesne jagodice. Prstima mi brie suze s lica i ae mi nea budem hrabar. Premlad si da bi u dui predugo nosio tavu bol, ae. Divan si moma i ad bi barem zn ao olio te volim i olio sam ti zahvalna zbog svega to si uinio za moju ljublje nu Zari. Kimam glavom, prisjeajui se one noi ada je na rovu naila na Zari ao spava u moje m naruju. Mora preboljeti prolost i posvetiti se budunosti, ae gospoa Naderi, pa me grli i doda e: Znam da to moe. Otii iz ove zemlje, ao to si obeao Zari, idi u Ameriu i tamo zavr faultet jer samo naobraeni ljudi mogu spasiti ovu zemlju. A do si tamo, svaom Ameriancu ojega sretne reci to je njihova vlada, svojom nerazumnom potporom jed nome ditatoru, uinila iransim majama. Reci im da zvjerstvima nee doi raj sve do ne prestanu naftu plaati rvlju nae djece. Obeaj mi da e to uiniti za slobodu svojeg a naroda. Tolio duguje Zari i Dotoru!. Kimam glavom, iao duboo sumnjam da u iada otii a i iz ove ulice. Sva ta naobraz ba bez Zari mi ne znai nita. A i ao da odem u Ameriu, zemlju oja podupire ovje a zbog ojega vie nema mojega anela? Prolazimo raj trenjina stabla i ulazimo u uu. Na putu do dnevnoga borava primjeu jem da je hodni prepun utija, pa pitam gospou Naderi sele li se to oni. Jo neo vrijeme ne, ali usoro. I jedva eamo!, odgovara mi. Strano nam je teo i dalj ivjeti u ovoj ui. Pomisao da bi u ui u ojoj je ivjela moja Zari ubrzo mogli ivjeti nei drugi ljudi vrlo mi je bolna. Dnevna soba potpuno je ista ao i one veeri naon Kejvanove roendanse proslave. S lia Zari i Dotora, ona pred ojom smo se umalo poljubili, i dalje stoji na pol ici. Nastojim svratiti pogled s nje prije nego to briznem u pla. Pod je preriven jeftinim aansim sagom preo ojega su razasuti omanji valjast i jastuci na turmensim prostirama za sjedenje, a u utu se pui samovar s ajnio m oo ojega stoji est perzijsih alica za aj na mjedenom pladnju. Poraj pladnja u redno je sloena hrpica tanjuria i sve to, zajedno s mirisom svjee suhanoga aja, sob u ini ugodnom i toplom. Zarina nam maja posluuje aj iz samovara, a gospodin Naderi ute pui. Krajiom oa vi dim da Masirani aneo u hodniu ape neto Kejvanu u uho i ve ga sljedeeg trenuta Zarin a maja poziva u sobu: Doi, zlato, doi pozdraviti goste!. Kejvan mi prilazi i maja mu ae: Hajde, lijepo pozdravi, duo!. Kejvan me pozdravlja i grli me, slapajui ruice oo mojega vrata. Privijam ga u na ruje i apem mu da mi je nedostajao, pa i on meni ae da sam ja njemu nedostajao, a o nda se oree i gleda prema Masiranom anelu oji u hodniu slae olae na pladanj. Dj ea sjeda do mene, latom se oslanja na bedro i aom podupire bradu, a ja mu preba

cujem ruu preo ramena i neolio ga puta stiem od dragosti. Zarina se maja smij ei i ae da je Kejvan bio jao dobar deo i da je puno pomogao svojoj sestrini Soraj i do je njegova jadna maja patila zbog boli oju nijedna maja niada ne bi sm jela doivjeti. Kejvan slijee ramenima i smijei se, shvaajui jedino da ga je maja upr avo pohvalila. Ao mene pita, na svijetu nema dragocjenije stvari od djece, ae Zarina maja. Zatim podie oi prema stropu i moli Boga da niada nijednom roditelju na svijetu ne usr ati radost podizanja vlastita djeteta. Najradije bih je pitao zato se moli Bogu oji joj je oduzeo dijete. Zato ga jednos tavno ne bojotira, zanemari? Prisjeam se one veeri ada sam ocu na rovu reao da je Bog nepravedan jer niada ne anjava one oji svojim zvjerstvima unitavaju lju de, pogotovo mlade ljude. Zari je te veeri sjedila s druge strane zida i sluala na s. Bacam pogled prema njezinoj slici i svi mi se miii oo srca steu. Najradije bih vrisnuo, razderao si ou i tao napravio vie mjesta za bol od oje sav otiem. Gospoa Naderi govori mi o Dotorovim roditeljima. Maja mu je u psihijatrijsoj bolnici. Kau da se niada nee oporaviti. Otac mu je p rije neolio mjeseci umro, Bog da mu duu prosti. Ao mene pita, imao je sree, jer nadivjeti vlastito dijete jednostavno je strano. Nema vee boli, jednostavno nema. P osljednjih neolio mjeseci zapravo i nije ivio, samo je disao. U tavom je stanj u smrt blagoslov, odmahuje glavom i brie suze. U sobu ulazi Masirani aneo s pladnjem punim olaa. Tiho nas pozdravlja, pa Ahmed, Fahima i ja ustajemo da bismo joj odzdravili. Ruom nam daje zna da sjednemo i grli se s Fahimom uz neolio uljudnih rijei. Govori tao tiho da je jedva ujem. Gospodin Naderi smijei se Masiranom anelu do sjeda na jastu te neolio centim etara udaljen od njega, pa joj neto ape, a ona odmahuje glavom. On na trenuta baca pogled prema meni, a ja se pitam to se to izmeu njih dvoje upravo zbilo. I inae mi je udno to je gospodin Naderi tao utljiv. Prije je bio priljiv, a slon fi lozofiranju, a sada samo uti i pui. Dobar je ovje i grubo mu je, pomalo prijetee li ce pomalo u suobu s njenom duom, a sve nevolje roz oje je proao nisu ostavile ni malo traga na njegovu adetsom tijelu, pa jo uvije izgleda ao velebni olimpijs i hrva slomljenih uiju, s licem oje je malo previe puta udarilo o strunjau. Moj ota c i on prije su esto znali priati o svojim sportsim borbama i protivnicima, a ja sam uvije uivao u Naderijevim zabavnim anegdotama i dubou, hrapavu glasu ojim ih je prepriavao. Jo prije neolio mjeseci bio je bezbrian, veseo i zabavan, a sad a od svega toga nije ostala ni sjena. Zarina nam maja govori da je njihova draga roainja, Masirani aneo, ve dugo jao prehlaena. Jadnica je izgubila glas i cijele noi alje. Trebala bi otii lijeniu, ae. Ali vi, m i, strano ste tvrdoglavi i mislite da sve moete sami. No, Bog je blagoslovio, nea je ona nama tu! Nema dana da ne zapalim esfand ao bih od nje odagnala zle duh ove. Ne znam to bismo bez nje! Prema poretima oiju iza rupica na opreni bure vidim da me Masirani aneo gleda. Prvi me put vidi izbliza i sigurno je zanimam jer zna da joj se najbolja prijat eljica i sestrina zaljubila u mene. No, izgleda mi prilino uzrujano, a mi se ini da pod burom dre. Gospodin Naderi opet joj neto ape i ona mu aptom odgovara. Mora da su se jao zbliili. Moda Masirani aneo popunjava rupu oja je u njegovu ivo tu nastala naon Zarine smrti. Jadni je oboavao er i bila mu je sredite svemira, sunce oje ga je grijalo danju i mjeseina oja mu je osvjetljavala tamne noi. Kad bi se uveer vratio s posla, Zari bi ga doeala rairenih ruu i to bi mu bilo dovolj no da zaboravi na sav umor, napor i iscrpljenost. Petom bi mu popodne, do je s jedio uz houz pod trenjinim stablom, Zari donosila aj, a on bi svima priao ao san ja da e mu njegova i jednoga dana podariti dva unua. Nauio bih ih hrvati, da nastave obiteljsu tradiciju. Hrvanje je najbolji sport na svijetu! A sada je upravo ono dvoje ljudi za oje se nadao da e mu ostvariti taj san, mrtv o. Moda mu Masirani aneo jednoga dana podari neto barem priblino onome to bi imao sa Zari. Gospoa Naderi jo jednom ponavlja da je Soraja stup potporanj oji je njihovu obite lj zadrao na oupu. Dragi Boe, niada vie nemoj niome usratiti uita podizanja vlastita djeteta! moli s

e jo jedanput. I prolet bio taj avao s Blisog istoa, taj zapadnjai slugan i uboj ica mladei! Svi ute saginjemo glave, a onda gospodin Naderi uzdie i pripaljuje jo jednu cigare tu. Sav oajan zbog pomisli da bi se neto drugi mogao useliti u njihovu uu, pitam ih: Kamo selite? U Bandar Abas. Osjeam se ao da me neto aom pogodio u trbuh. Bandar Abas lui je grad u Perzijs om zaljevu, poznat po neizdrivoj vruini i vlazi. Nito tamo ne eli ivjeti, pa se pria da je grad pun dravnih slubenia oji su onamo poslani zbog neposluha, u slubu po azni. Zato ba u Bandar Abas? pita Ahmed. Gospoa Naderi i njezin mu razmjenjuju znaovite poglede, ali nita ne govore. Nito niada ne bi zaboravio Zari ada bi njezina obitelj i dalje ivjela u ovoj etv rti, aem njeno, iao ljuam od bijesa zbog njihova progonstva. Ahmed odjednom shvaa o emu je rije i neugodno mu je to je uope ita pitao. Ali SAVAK se vara, aem. Nito je ni ovao nee zaboraviti. Ni nju ni Dotora. Nai ljud i ne zaboravljaju i niada ne oprataju! Oi gospodina Naderija pune se suzama, a pogledom prepunim boli netremice me gleda do gasi jednu i odmah pali drugu cigaretu. Volio bih da imam dovoljno hrabrosti da im priam o svojoj i Zarinoj vezi, no ljub av je, dobro znam, privatna stvar, rinja u oju je srivamo ne smije se otvarati i blago oje u njoj uvamo niome se ne poazuje. udno je to. Strastven smo narod, naa je poezija prepuna otvorenih ljubavnih izjava , ali u zbilji smo, ad je rije o poazivanju osjeaja prema suprotnom spolu, vrlo suzdrani. Gospoa Naderi vidjela je Zari u mojem zagrljaju, ali ni ona ni ja niada o tome neemo razgovarati, bez obzira na to to mi je Zari bila sredite svijeta i be z obzira na to to u posljednjih neolio mjeseci nije proao nijedan trenuta u oj emu nisam tugovao za njom. Nee nam stvari ostaju zauvije zarobljene u duama. Bacam pogled prema Masiranom anelu i shvaam da me jo uvije gleda. Vidim da pod ta mnom oprenom ubrzano trepe i njezine me oi neizmjerno podsjeaju na oi mojega anela. Samo to se ove ne smiju ao Zarine. Satima sjedimo u toj sobi i ne govorimo mnogo, no tjei nas to dijelimo istu bol. I prvi put od Dotorove smrti napoon tugujemo zajedno.

26.Oi anela

Neobino je toplo za to doba godine i ini se da je proljee stiglo prije nego inae, us red Esfanda ili raja veljae, no maja me i dalje tjera da se dobro oblaim prije iz lasa iz ue. Ovavo se varljivo vrijeme zaas promijeni, ae. Toplo je, a onda odjednom pone padati snijeg. Iznosi i bocu biljnoga napita iz svojega spremita za lijeove, pa navalju je da popijem dvije liice. To e ti ojaati imunitet oji je posljednjih neolio mjese ci oslabio. Nee se stvari, vidim, niada ne mijenjaju. Dobro je to. Svi su uli da sam iziao iz bolnice i svi bi me htjeli vidjeti, pa su se neao svi uspjeli i najaviti za raj ovoga tjedna. Maja je sva u veliom pospremanju. Br ie prainu, mete podove, pere posteljinu i zdvaja nad rasporedom spavanja i jelovni om. Nabraja goste, ali niada ih ne broji: Gospodin i gospoda Kasravi, tvoje dvije tete i dva strica, gospoa Mehrban, djed i baa s tatine strane, olio god da je to ljudi!. Devetero, ae moj otac. Nemoj brojiti ljude! ljuti se maja. To donosi nesreu! Zato? pita moj otac i s nevjericom odmahuje glavom. Ne znam zato. Jednostavno donosi nesreu. Zatim se oree prema meni i ae: Svi te dolaz

vidjeti. Veseli se?. Veselim se, aem, ali zapravo mi nije jasno zato ljudi uvije navaljuju u posjet bol esnicima. Posljednja stvar oju elim ada se loe osjeam gomila je ljudi oja mi gov ori da ba dobro izgledam i da e sve biti u redu. Ve znam da e me usiljen smijeh i na mjeteni osmijesi posve izludjeti. Otac mi je neobino uzrujan i nemiran, pa posvuda prati maju, iao joj uope ne pom ae, pa ve vidim da joj oajno ide na ivce. Imamo li dovoljno vote? pita je barem tri puta. Ipa veeras slavimo, pa e se dosta p iti. Mislim, svi e piti, a i Paa. Zbog posljednje prilie u ojoj sam pio votu, na dan Dotorova sprovoda, itav mi se plan uope ne ini slavljenii. Da, imamo dovoljno vote, odgovara mu maja. Dolazi li Mehrbanova ena? pita je otac. Da, ve sam ti rela da dolazi. Osobno si s njom razgovarala? ____________________________ Posljednji, dvanaesti mjesec perzijsoga alendara, traje od 20. veljae do 19. ili 20. ouja.

Maja mu dobacuje prijeoran pogled. Rela je da sigurno dolazi ili da e razmisliti? Maja se naglo oree prema njemu, ljutito ga gleda i zausti ao da e neto rei, ali o nda odustaje i samo die rue u zra, neto mrmlja sebi u bradu i odlazi. Ni meni ni je jasno zato je otac tao silno zabrinut za gospou Mehrban. Dobro onda, ae otac i odlazi prema hladnjau. Idem provjeriti imamo li dovoljno vot e! Tete, strievi, djed i baa stiu neolio minuta prije podneva. Svi me ljube, grle i govore olio im je drago to sam se vratio ui. Govore mi i da izvrsno izgledam, a da u ubrzo sigurno izgledati jo bolje jer maja mi je, poznato je, fantastina u harica. Svi mi strievi i tete imaju vie od trideset godina, ali samo je teta Matin udana. Matin je najrupnija ena u naoj obitelji i najdivnija osoba u cijelom svemiru. Prv i joj je mu poginuo etiri godine naon to su se vjenali, u frontalnom sudaru na hodoau u mauzolej Imama Reze . Teta Matin je naon njegove smrti deset godina bila sama, ali onda se ponovno zaljubila i udala za gospodina Damidija, sredovjenoga vlasnia mljeare iz Mahada, grada na sjeveroistou Irana. Godinu dana naon vjenanja sazna la je, meutim, da je gospodin Damidi ve oenjen. Najprije je danima i noima plaala, pr ijetila da e ga ubiti, zahtijevala rastavu, pa ga a i na neolio dana izbacila i z ue, ali onda je, naon neog vremena, zaljuila da bra s bigamistom i nije ta o strana stvar, sve do je on voli, potuje i do joj je vjeran. Posjela je gospodi na Damidija i lijepo mu objasnila da e ga, ao ga iada uhvati s prvom enom, obrezat i malo-pomalo, sve do ne postane te neto obdareniji eunuh. Svi u obitelji au da je gospodin Damidi najvjerniji mu na svijetu, ali ne zato to nije ensar, nego zato t o zna da je moja teta vrlo ozbiljna ena s olecijom vrlo otrih noeva u uhinjsom ormariu. Teta Marjam vrlo je lijepa ena oja vie naliuje Europljanama nego Iranama. Kada djed i baa ne sluaju, braa je zadiruju da je izvanbrano dijete, zaeto za ruse ou pacije sjevernog Irana u Drugome svjetsom ratu. Marjam se na to samo smije i od mahuje glavom jer ima odlian smisao za humor. Oduvije sam je zbog toga simpatizir ao. No,teta Marjam vrlo se esto prepire,a atada i otvoreno _____________________ Imam Reza bio je osmi ijitsi imam, a u 9. stoljeu naon muenie je smrti poopan u M ahadu oji je zbog toga groba postao jedan od najsvetijih iransih gradova. U Ira nu su hodoaa u Mahad, na grob imama Reze, vrlo uobiajena jer veina stanovnitva po vjer pripada ijitsom imamitsom islamu. svaa s mojim stricem Mansurom. Dogaa se da mjesecima ne razgovaraju i pod svau se cijenu izbjegavaju, iao ive u istoj ulici. Njihove su svae velebne, ni ona ni on niada ne uspijevaju dovriti reenicu oju su zapoeli, pa vrlo brzo, zbog nemogunosti sporazumijevanja, pribjegavaju pisanju pis ama. Prije nego to ta pisma poalju onome drugome, itaju ih cijeloj obitelji, a uvij

e ih zapoinju izrazima ljubavi, da bi ve naon neolio rijei zapali u ogoreno pred bacivanje zbog svih rtava oje je autor pisma podnio zbog onoga ome alje pismo. Draga sestro, jednom je napisao stric Mansur, navodno ljudima pria da te ne volim, a to je najobinije sranje. Zna da te volim. Uvije sam te volio, ali sada vie neu. Mis lim da nema tog brata, i to na cijelome svijetu, oji je svoju sestru volio tao ao to sam ja volio tebe. Sjea li se ad su ti izvadili mandule i ada si leala u revetu i plaala nea ti neto donese sladoled? To je trao est ilometara po ii d a ti ga donese? A to je bilo ada si uganula gleanj na putu iz ole? To te na leima nosio ui? Nije li istina da svai put ada idem na trnicu svratim do tebe i pita m treba li ti to donijeti? A jesi li ti iada ita uinila za mene ili za bilo oga d rugoga? Naravno da nisi! Sebina si i vie te ne volim! Marjam mu je odgovorila sljedeim pismom: Dragi brate Mansure, ne voli ti nioga osim samoga sebe i ti si taj oji je sebian. Cijeli se ivot rtvujem za tebe. Krpam ti, uham, istim, perem sue, ma, mogla bih na pisati cijelu njigu samo nabrajajui to sam sve uinila za tebe! Moda a i dvije njig e! Niada ti vie neu nita od toga napraviti jer si sebinja i ne shvaa to znai sestri a ljubav. Ba mi te ao zbog toga. Zbogom zauvije! Tvoje ime vie niada nee prijei pre o mojih usnica, ba niad! Zaboravit u da sam iada imala brata po imenu... ao g od da se zove. Zbogom! Naravno, neto se uvije umijea i Marjam i Mansur se pomire, obeavajui da vie niada nee ni spomenuti blesavu svau. to je bilo, bilo je, ae stric Mansur. Ostavimo prolost prolosti, slae se teta Marjam. Samo budala opa po rani oja je ve zacijeljela. To se niada nije posvaao s bratom? Svae su ao sol, u maloj oliini samo dodaju o us ivotu! Neo se vrijeme ponaaju ao da se niada nita nije dogodilo, a onda se opet posvaaj u i ponovno ispod saga izvuu stare probleme. Moja dva strica izgledaju ao da su blizanci, iao su meu njima dvije godine razl ie. Obojica imaju guste brove i gustu, crnu osu, visoi su, miiavi i zbog estih su tunjava s neznancima esto gosti policijse stanice u Nouahru, gradu u ojemu ive. Moj otac ae da su mi strievi slia i prilia svojega oca i mojega djeda do je b io mlad. Djed je danas tih, mrav ovje oji hoda sa tapom i uvije nosi sivo odijel o. U doba Mosadea bio je revolucionarni ativist oji je mrzio aha i njegove, a o ae, vazireforme ojima je samo uvrstio svoj poloaj jedinoga autoritarnog glasa u Iranu. Poput mnogih drugih iz svojega narataja, i moj djed strastveno mrzi Bri tance i svai se put sav zajapuri ada neto spomene Churchilla. Proleti olonijalist! Indijce je tretirao ao Hitler idove, ae za bivega britansog premijera. Da je mogao, on bi Indijce spalio ao i Hitler idove! Djed je ateist i mrzi sve vjerse institucije. Ao mi pronae ijednoga potenog pripadnia bilo ojega sveenstva, ja u ti pronai tvora oji ne smrdi, ae svai put ad se porene razgovor o vjeri. Tata se tavim njegovim primjedbama uvije naglas smije. Hvala Bogu da jednao mrzi i mule, i popove, i prote, i rabine, i politiare. Bog ne postoji, tiho dobacuje djed svai put ad se baa pone moliti. Zar to jo nisi shvatila? Marx je to reao davno, ali samo smo mu ja i jo neolio ljudi povjerov ali. Svai put ada djed ae neto svetogrdno, baa potajno grize ou izmeu palca i aiprst a, ali ne ae mu nita. Predobro ga poznaje da bi uope pouala utjecati na njegove st avove. Djed niada ne gleda televiziju i ne slua vijesti na radiju. Tata ae da ima zbir u asopisa i novina iz doba Mosadea i da tu zbiru uva ao malo vode na dlanu. Sva oga jutra iz utije raj reveta izvue po jedne novine ili asopis i ita ih od prve do posljednje stranice, ao da su maloprije izili iz tisare. To zna olio je ve puta dosada proitao svai lana. Djed me ljubi u oi, a zatim sjeda u fotelju poraj stojeega sata oji ve godinama n e radi i trai od bae da mu suha aj. Mama ae da e ona, pa uri prema uhinji i donos i aj, slatie i voe. Djed gleda na stojei sat, a ja mu govorim da vrijeme oje taj s at poazuje nije tono. Gleda me, pa baca pogled prema satu, pa opet prema meni, a li nita ne ae. Naon neolio seunda te proape sebi u br:

Nije to vrijeme netono, nego druije!. Hvala Bogu da si se vratio, hvala Bogu da si dobro, ponavlja baa i drhteom me ruo m miluje po licu. Djed neto mrmlja sebi u br, ao i svai put ada baa spominje Boga, a otac i st rievi se smijulje. Djed se tada jo jednom oree i gleda povaren stojei sat. U sreditu sam pozornosti i to mi se ne svia. Svima u oima vidim da ih je moja rha pojava rastuila, ali nito mi to ne eli priznati, pa ad god im uhvatim pogled, n astoje se nasmijati i izgledati sretno. Jedino teta Matin oree glavu od mene da joj na licu ne bih opazio suze. Nismo jo srnuli ni prvi gutljaj aja, ad se s vrata oglasi zvonce, pa u dvorite ul aze gospodin i gospoda Kasravi. Gospodin Kasravi na ruama nosi moju buduu suprug u, Sabnam, svi se drugi gosti oreu prema vratima, pa odjednom nastaje vesela zbr a u ojoj svi govore u isti glas. Kao ste putovali? Uf, vjerojatno ste umorni! Ma, ta je cesta uasna. Kad bi joj neto dodao oji tra, put ne bi trajao vie od sa t i pol. Moj e nea izgraditi autocestu s etiri traa oja e povezati Teheran s Nouahrom, na to moj stric Mansur. Mosade je to htio napraviti, ali onda su ga Amerianci i Britanci zbacili. Da, taj je put naporan, zbilja naporan. Uite, uite, ba smo suhali aj! Gospodin Kasravi sputa Sabnam i grli me. Kao si, mome? Zbilja, ao si? pita me. Svaoga sam dana zvao da ujem to je s tobom. Ba mi je drago to si iziao, zbilja drago! Golidan me gleda i odmah brizne u pla. Tao si smravio, ae. Doi ti malo nama. Preporodit e se na svjeem planinsom zrau Svi polazimo za ocem u uu, ali, do prolazimo roz dvorite, odjednom spazim da na s s balona susjedne ue promatra Masirani aneo. Uzmie im shvati da sam je vidio. Naon povrata u dnevni borava teta Matin sjeda do mene, prebacuje mi ruu pre o ramena i ape: Kao se osjea, duo?. Ma, dobro je on, buno se ubacujc stric Mansur. Pa, pogledaj ga! Ja je on! Da, ja je, potvruje gospodin Kasravi. Moj je budui zet zbilja vrlo ja. Teta Matin odmjerava mi mravo tijelo i, suspreui suze, odmahuje glavom. Prestani s tim, preorava je stric Mansur. Deo e pomisliti da mu je neto strano. Ma, neemo ni trepnuti, a on e ve bosati, ae stric Madid. Stric Mansur upada Madidu u rije i ae da mu je silno drago to me otac nauio osnovama bosa, ali da e me on nauiti neto napredniju varijantu. Svi se smiju, a i moj tata , a Mansur uz veseli smijeh dodaje da u, do budem studirao graevinu u Americi i p lanirao izgradnju moderne autoceste izmeu Teherana i Nouahra, istodobno premlaivati protivnie u ringu ao volove u upusu. Teta Marjam mi ae da me voli i da jedva ea da joj doem u posjet na ebab, riu, svj ee povre, domai jogurt i njezin specijalitet: salatu od rastavaca, soli, papra i m ente. Naravno, sve emo zaliti lahidansim ajem, a ad od tave hrane ojaam, moi u lije po igrati tenis. Da, tenis, a ne bos oji je sport za budale. Ja sam, ae, prepa metan da bih se poveo za njezinom ludom braom i ponosio se time to premlaujem ljude . Kae mi i da zaboravim sve to me otac nauio o bosu i pripremim se za satove tenis a oje e mi ona platiti iz svojega depa. Mama isoritava priliu da ocu dobaci prij eoran pogled, ali tata se pravi da je uope ne vidi. Izbija estoa prepira tijeo m oje teta Marjam uzrujano mae glavom i ustro zamahuje aiprstom. Svi govore u isti tren i nito nioga ne slua. Moj ih otac gleda i nita ne govori, a po uzrujanom mu pogledu, oji esto svraa na u lazna vrata, shvaam da nestrpljivo ieuje dolaza gospoe Mehrban. I dalje mi nije ja sno zato. Pogledajte se ao vam izgledaju nosovi, obojici, ae teta Marjam svojoj dvojici br ae. Znate li olio je mama plaala ada ste ih slomili? Baa baca pogled na dvojicu svojih sinova, alosno odmahuje glavom i tiho se moli. Djed isto odmahuje glavom i tiho psuje, zbog ega baa istoga trenuta grize ou i zmeu aiprsta i palca.

Nema niega loeg u tome to muarac ima ruan, slomljen nos, ae stric Mansur. Muarci aju biti lijepi. O, zaboga! uzrujano e teta Marjam. Osim toga, nito ni ne zna da mi je nos slomljen! Evo, vidi, ao da uope nemam os ti, ae stric Mansur, stavlja prst na vrh nosa i pritie ga. Nosnice mu se spajaju i zbog toga izgleda ao starac, pa se naglas smijem. Svi primjeuju da sam se nasmij ao, pa se smiju i oni, s izrazima olaanja na licu. Maja iz uhinje donosi jo aja. S vrata se opet oglaava zvonce i u uu ubrzo ulazi gospoa Mehrban. I ona, ao i Zar ina maja, izgleda mnogo starije nego to je pamtim. Atmosfera se s njezinim dolas om smiruje, a moj je otac vrlo sretan to je vidi, pa se gura pred sve ostale da bi je pozdravio. Tao mi je drago to si dola, govori joj. Bojao sam se da nee! Ona se pa, ao da ga ne uje, roz guvu probija do mene. Najprije moram vidjeti Pau, ae. Najprije njega! Kao si, zlato? grli me i ape: Stra nam nedostajao. Svaoga sam se dana molila da nam se brzo vrati. Da je barem Mehr ban tu da te vidi. Ne znam je li mu ito u zatvoru reao za tebe. Rela bih mu j a, ali ne putaju me njemu. a mi ni ne govore gdje je. Tvoj siroti otac pouao je na sve mogue naine doi do bilo ave obavijesti, ali nita nam ne ele rei!. Nadam se da e usoro pustiti strica Mehrbana, aem. Gospoa Mehrban me jo jedanput grli. O, Boe, i ja se nadam, apue. Upravo u tom trenutu stiu Ahmed i Fahima. Vidi, vidi, nai budui mladenci, veselo im dovine moj otac, a gospodin Kasravi gura se pred sve ostale ao bi ih pozdravio i ponovno se uspostavlja radostan mete u ojemu svi govore u isti mah. Fahima se upoznaje s gostima, svi je redom grle i e le joj dobrodolicu, a stric Madid zahvaljuje joj to se smilovala momu poput Ahmeda ije mane moe nabrojiti na prste jedne rue. Zatim broji jednu manu, dvije mane, t ri, etiri i pet, a onda nastavlja s brojenjem, est, sedam, osam i dalje, ali prsti ma iste rue. Svi se smiju, a stric Madid prebacuje ruu preo Ahmedova ramena i ae Fahimi da je odabrala jednoga od najboljih ljudi na svijetu. Fahima se smijei i zahvaljuje, pa se grli sa mnom, a ad poemo prema dnevnom boravu, bacam pogled prema rovu i ponovno na balonu vidim Masiranog anela. Naon ulasa u uu gospoa Mehrban ae Fahimi ao su imali sree to je Ahmed puten iz z atvora. Znam ao je teo ada te odvoje od osobe oju voli najvie na svijetu. Bog zna da sa m roz to prola. Kada su ga prvi put odveli, oboje smo bili mladi i puni ideala, a budunost nam se inila ao put bez raja. Ali ovog puta je druije. Pomalo starimo i oajnii smo potrebni jedno drugome. Iznenaen sam to gospoa Mehrban uspijeva sve to izgovoriti bez ijedne suze. Vrijeme ju je, oito, uinilo vrom. Otac iznosi bocu vote i ae da je vrijeme za slavlje. Natae po aicu za sve muarce, podie svoju i nazdravlja: Za povrata mojega sina!. Zatim se oree prema Ahmedu i Fahimi i dodaje: I za zarue mojega drugog sina!. Svi nadua ispijamo sadraj aica, a moja maja zabrinuto odmjera va Ahmeda i mene. Znam da nas smatra premladima za alohol, ali niada ne bi re la nita zbog ega bi nam moglo biti neugodno pred ljudima. Mrtim se od estine vote i to me opet podsjea na dan ada smo poopali Dotora. Svi se smiju mojoj grimasi, a tata odmah svima jo jedanput puni ae i nazdravlja: Ovu pijemo za Mehrbanov povrata!. Svi opet pijemo na es. Moja maja odlazi u uhinju da bi posluila rua, a ostale joj se ene pridruuju ao bi joj pomogle. Tata poziva mamu u hodni i uzrujano je pita nije li prerano za rua, a mama mu, nenavila da joj se mijea u poslove, dobacuje razdraen pogled i od lazi. Tata podie ruu ao da eli pogledati na sat, shvaa da na ruci nema sat, pa ba ca pogled na povaren sat i neto mrmlja sebi u br. Pitam ga je li sve u redu i on mi ae da jest, ali to samo pojaava moju sumnju. No , niao ne mogu odgonetnuti zato je tao uzrujan, a zbog za njega posve neuobiaje na ponaanja pomiljam da je moda pod neavim lijeovima. ali se da je prerano za rua, to u normalnim oolnostima niada ne bi uinio, ali gos ti mu odgovaraju da su gladni.

Pa gotovo su dva sata popodne, ae mu stric Madid. Zbilja? tata opet baca pogled na prazno zapee, a onda opet toi votu u aice i nazdravl a: Za prijateljstvo!. Svi piju, a tata me odmah zatim pita olio je sati. Pomno mu se zagledavam u oi jer mi doista nije jasno to mu je. Je li iscrpljen? Je li poludio? Ve se napio? Sa mo se nadam da nije bolestan. U tom se trenutu opet oglasi zvonce s dvorinih vra ta i tata mi ae da odem van i otvorim, a onda tri u uhinju i poziva sve ene da na m se pridrue jer je stigao jo jedan gost. Do idem prema dvorinim vratima, oreem se prema Zarinu balonu i pogledom traim Ma siranog anela. Balon je prazan. Otvaram dvorina vrata i ostajem zaprepaten. Preda mnom stoji gospodin Mehrban. Sae i grli me gotovo istom silinom ao i onoga dana Zarin otac. Iz ue se prolama ci a i vrisa i svi gosti navaljuju na vrata. Prva do nas stie gospoa Mehrban. Odmiem se, a mu i ena jedno drugome padaju u zagrlja j. Svi izlaze u dvorite i govore u isti mah, osim mojega oca oji ute promatra pr izor s terase na prvom atu. Oito je znao da gospodin Mehrban danas izlazi iz zat vora i sada vidim da mu je nestao onaj sluen izraz iz oiju. Nije toga svjestan, al i dugo ga promatram. Ne zna ni da se upravo u tom trenutu nadam da u jednoga dan a biti ba poput njega. Do se ostali gosti guraju ne bi li izgrlili gospodina Mehrbana, gospoa Mehrban s jeda na tlo i jeca. Hvala Bogu, hvala Bogu! vie, lupajui se u prsa. Mislila sam da to niada neu doeati! Moja je maja grli i govori da bi se trebala smijati jer joj je mu napoon na slo bodi i na sigurnom. No, gospoa Mehrban zarobljena je u vrtlogu osjeaja oji se nee tao brzo smiriti. Gospodin Kasravi grli gospodina Mehrbana i ae mu da je neizmj erno sretan to mu je stari prijatelj zdrav i na sigurnom, a moja baa ae da bismo trebali zapaliti esfand ao bismo odagnali avla. Djed joj dobacuje prijeoran p ogled. Napoon stie i moj otac, pa se dugo grli s najboljim prijateljem. Smiju se i doapt avaju, a gospoa Mehrban i dalje plae na podu. Polao se ljulja, rue joj se tresu, obrve trzaju, a vlane usnice tresu. Bacam pogled prema rovu i vidim da je Masirani aneo opet na balonu. Zna li to s e dogaa? Plae li i ona? im shvati da sam je opet spazio, povlai se u sjenu. Ulazimo u dnevni borava. Ovo mi je najsretniji dan u ivotu, ae moj otac. Moj je najbolji prijatelj ovdje, obi telj mi je ovdje, a ovdje su i moja dva sina, poazuje Ahmeda i mene. Natae nam jo vote i svi pijemo u ast Mehrbanova povrata. Sam Mehrban brzo ispija pie, ruavom aputa brie gust br, a onda gleda svoju enu, grizui usnicu da bi suspr egnuo suze. Sve ene poinju plaati, a muarci pristojno oreu glave. ujem ao djed ap neto o tome ao su za sve to rivi Britanci. Gospoa Mehrban ne sida pogled s mua, ape molitve i brie suze. Moj otac preida tiinu i pita Mehrbana ao je. On odmahuje glavom i tiho govori da je dobro, ali onda brizne u gora pla. Znam te jecaje: sjeam ih se iz svojih bolniih dana. Jecaj je t o slomljena srca i unitena duha, jecaj boli oja je prevelia da bi se mogla opis ati bilo ojim drugim jeziom osim jezia suza. U tom trenutu silno elim jo jedno pie. esto ujed vote vie mi ne smeta i godi mi tupilo oje donosi sa sobom, ba ao i one noi naon to smo poopali Dotora. Ahmed je, ini se, duboo dirnut svime to se odvilo u naoj maloj ui. Vidim da je zad ivljen gospodinom Mehrbanom i drago mi je to su se napoon upoznali. Sigurno e, a o dvojica muaraca oja su nepravedno zavrila u zatvoru, imati o emu priati. Zato su te ovog puta odveli? pita gospoa Mehrban, glasom priguenim od suza. To ti niada ne au, odgovara joj mu. Moje tete sjede jedna do druge nedaleo od gospoe Mehrban, dre se za rue, a niz o braze im se cijede suze. Moji strievi pue i ute, to je za njih vrlo neobino. Moja bud ua supruga sjedi majci u rilu i igra se s lutom, pa se pitam hoe li se sjeati tog a dana ada odraste. Gospodin Kasravi sjedi na podu do mojega oca i sigurno bi n ajradije reao neto o Kadarima i njihovim zaostalim obiajima, no zna da sada nije p ravo vrijeme za to i da trenuta pripada Mehrbanovima. Naon rua opet pijemo, pa veeramo i onda opet pijemo. Potpuno sam pijan, ba ao i svi drugi muarci u ui. Gospoa Mehrban sjedi do mua i, iao je javno izmjenjivanje

njenosti u naoj ulturi potpuno neprihvatljivo, gospodin Mehrban joj prebacuje ru u preo ramena i vrsto je privija u zagrljaj. Uope se ne sjeam ada su Fahima i Ahmed otili ui, a ne sjeam se ni ao sam ni ada otiao na spavanje. Budim se na madracu u dnevnom boravu i jedino se sjeam neobinog sna oji mi se upravo odvio pred oima. Sanjao sam stabla narana u podnoju planine i rijeu oja protjee izmeu stabala s juga prema sjeveru. Crni se oblaci nadvijaju nad planinu, a munja iz daljine osvjetljava nebo do prve apljice ie pleu prema zemlji. Obronci planine preriveni su bijelim, mirisnim pupoljcima cvijeta nara ne oji na tlo padaju poput snijega i zbog njihova je blistavog sjaja gotovo nemo gue zadrati pogled na planini. Odjednom se na strmini pojavljuje ljudsi obris, pa iljim da bih razabrao to mi se primie, ali odbljesa je pupoljaa preja. Prepo znajem te oi Masiranog anela iza ipaste oprene bijele bure i vidim ao trepu u ritmu otucaja mojega srca. itav me prizor podsjea na sliu tajanstvene ene oju m i je Zari nacrtala po nespretnom opisu oji sam joj izreao prvi put ad smo bil i nasamo u uhinji. Bijela prilia zastaje neolio metara dalje od mene i veliim plavim oima zuri u moje. Odjednom nas zapuhuje snaan vjetar oji latice podie u vijavicu opojnog mirisa. Ma sirani se aneo svim silama nastoji odrati na nogama i ja poseem za njezinom ruom pod burom, ali vjetar je nosi od mene. Pouavam je uhvatiti, ali nemilosrdna maj a priroda obavija je vihorom i zbacuje joj buru. Svim se silama trudim da je v idim, ali njezin li nestaje u oluji bijelih latica. Koji udan san! Pitam se zatim zato nam SAVAK ne eli rei gdje je poopana Zari. Kao bi im odavanje tog podata moglo natetiti? U grlu mi se stvara vor. Gledam u stojei sat. Kada bih ga barem znao popraviti. 27.Sjena u sjeni Sjedim u dnevnom boravu i roz prozor zurim u dvorite. Kao i obino, potpuno sam z aoupljen svojim mislima. Do uiju mi dopire tatin glas ao govori mami: Vrijeme leti. Za as e se on oporaviti, vidjet e!. Vrijeme leti ? Kava glupost. Kao da mi nije dovoljno to to mi tvrde da je vrijem e ono najvrednije u ivotu svaoga ovjea i da vrijeme lijei sve rane, nego sad jo i leti! Ahmed, Irad i drugi momci iz susjedstva itavog su dana u oli. ola mi nimalo ne ned ostaje, ali samoa mi je tea. Reao sam tati da se sljedee godine ne elim vratiti u olu bez Ahmeda i Irada, to je on odmah prihvatio, pa sada sreuje sve to je potrebno da za neolio mjeseci otputujem u Ameriu. Za tebe Iran vie nije siguran, ae. Niada ne zna ada bi SAVAK opet mogao otvoriti ta j sluaj zbog neoga novog zatvorenia oji bi im reao neto o Dotoru. Pomisao na odlaza iz Irana i borava u zemlji oja je od njega udaljena dvadese ta tisua ilometara nimalo mi se ne svia. Vei dio dana provodim u svojoj sobi na najviem atu ue, gdje u ruama steem jastu oji mi je postao glavni oslonac, bez obzira leim li, sjedim, ili hodam gore-dolj e po sobi. to ga vre steem, mirniji sam. Kao da me titi od ooline. Katada satima sje dim na istome mjestu i buljim u prazno. Ne razmiljam ni o emu, nita ne osjeam i, to j e najgore, ni za to me nije briga. ivot mi je prerila neumoljiva tiina i do sve o o mene ide dalje, ja stojim na mjestu, opirui se svaoj promjeni. ivim u svojem iv otu, ali ne dotiem ga, ne osjeam ga, a najmanje ga od svega cijenim. S vremena na vrijeme prieljujem povrata u one dane ada mi se svaa uspomena na prolost inila poput poglavlja iz baje. Iz dosade atada otvaram njige, ali ubr zo shvaam da samo zamagljenih oiju zurim u njihove stranice. Nema dugo tome da sam slavljenii pozdravio preuzimanje uzda vlastita ivota u vlastite rue, a sada mi se to slavljenje ini besmislenim i glupim. Neolio dana naon onoga udnog sna sjetio sam se Zarina crtea na ojemu gledam u djevoju bez lica pred planinama. Sliu sam pribio na zid, ali sada je na tom mj estu samo rupa od avlia. Pretraujem sve njige na polici i torbu oju mi je otac u pio onoga dana ada sam poao u gimnaziju, no slici ni traga. Pitam maju je li negdje vidjela crte i ona mi odgovara da nije. Otac mi ae da ni

ada ne bi uzeo nita iz moje sobe a da me prije toga ne pita za doputenje. Preriv am rupicu na zidu. Kada bi barem neto mogao uiniti isto s rupom u mojem srcu. Nou, ada svi zaspu, ponead roz prozor gledam u mjesto na ojemu smo Zari i ja znali sjediti. Sjeam se zagrljaja, njezine glave na mojem ramenu i njezinih slop ljenih oiju. Oi mi se brzo pune suzama i ostajem bez daha, ao da mi se na prsa sp ustio golem teret. Osjeaj je tolio stvaran da od te priaze uspijevam pobjei jedi no ustajanjem i uzrujanom etnjom na raju oje obino zavravam na terasi gdje sreem pogled sa svega to me podsjea na Zari, ali oi mi ipa bjee prema prozora njezine sob e. Ondje je svjetlo uvije upaljeno i zavjese uvije navuene. Katada iza zavjesa vidim sjenu Masiranog anela. Obrisi su to tijela oje se lanja u molitvi: rue podie uz ui, naginje se prema naprijed, a zatim sjeda i elo sputa na mohr . Hladno je i dah mi se u dodiru s nonim zraom pretvara u paru, ali bolje mi je vani nego u sobi gdje mi se ponead ini da me zidovi stiu. Jedne veeri nailazim na otvoren prozor i iz Zarine sobe ujem ao Masirani aneo re citira nee stihove. Sjetim se da mi je Zari jednom rela ao je Soraja cijeli Hafizov Divan nauila napamet, pa napinjem ui ne bih li joj bolje uo glas, ali do me ne dopire te priguen apat. Mjesec je na nebu jasan i no je oupana njegovom svjetl ou. Sjene graevina ao da se isprepliu s neim to je zapleteno u sve ostalo i ini mi se da se upravo u tim sjenama rije ispunjenje Zarina obeanja da e uvije biti uz men e. aro se elim utopiti u toj tami i stopiti se sa sjenama. Traim je u najmranijim uto vima, pomno zurei u svai pedalj noi i nadajui se da me negdje iz tog mraa gleda i da e nam se oi barem narato susresti. Znam da je tu, osjeam to, i znam da bih tr ebao izii iz sobe, ali bojim se da je neu nai. _____________________ Mohr ili turba mala je glinena ploica ojom se nei ijitsi muslimani slue pri dnevn im molitvama te prislanjaju elo uz nju. Mohr ili turba simbolizira zemlju, ili je a napravljen od zemlje iz svetoga grada Karbale u Irau, posebno vanoga za ijits e muslimane. Jedne druge veeri sjedim uz prozor u sobi i gledam prema Zarinoj terasi, ada se odjednom u sjeni pomane djeli tame. Srce mi posoi zbog prizora u ojemu je neto roz tamu jedva primjetno otlizao s jednoga mjesta na drugo, premjestio se i z atim zastao. No, togod to bio, sada se vie ne mie. Umiljam li, ili je neto doista ondje? Jabuolia mi je jednom rela da postoji bolest zbog oje ljudi halucini raju. Jesam li izgubio razum? Pomno se zagledavam u priliu oja se naas razabire, a naas nestaje u tami, ali ni sam posve siguran ima li ta sjena doista iaav obris. to dulje zurim u no, to mi se vie ini da ono u to zurim nije nita doli no uovirena tamom. Ustajem i palim svje tlo u sobi, pa sjedam na isto mjesto i pogledom traim obris. Ne vidim nita. a ni s iluete. Blaga je, ali tamna no. Tiho se uljam na terasu i gledam a Zarinoj sobi. Svjetla su ugaena, prozor je otvoren, a zavjese se pod naletima vjetra reu poput ene u ru ama vrsnoga plesaa. Sjedam na zidi izmeu naih dviju ua i prisjeam se ao smo sjedili s njezine strane zida i itali poeziju. Kliznem na njezinu terasu i sjedam, zamilj ajui da je raj mene. Neoeivano me zapljusne golem val melanolije. Utapam se pol ao i bez snage, te s otrom boli i poplavom suza. Naslanjam glavu uza zid, zatva ram oi i tonem u sebe. Hodam sa Zari uz brdo omeeno izmaglicom. Pod nama su doline obrasle uvelim orovo m, vjetar pue u svim smjerovima, a trava se posluno svija pod njegovim naletima. N ebo je tamnoplavo, bez ugljene tame na ojoj se nou istiu zvijezde ili obli ispun jen predivnim mirisom zbog ojega mi nosnice tuli i uivaju. Je li ovo doista san? Zari je odjevena u bijelu pamunu haljinu, a ja u odijelu. Oree se i gleda me u oi, a ja je desnom ruom primim oo strua. Polae mi glavu na rame i licem dotie mo je, ja je i ljubim, apem da je volim i da je niada vie ne elim od sebe. Ao je to s an, ne elim se niada probuditi. Zari mi govori da ne sanjam. Odjednom se naemo na njezinoj terasi. Zari sjedi, glavu mi privija na prsa i rue obavija oo vrata. Ne vidim joj lice. Hladno je, ape. A ti se ba nisi dobro obuao. Nemoj mi se, duo, prehladiti!

vre se privijam uz nju, a ona me grli jo jae. Ne otvaram oi. Ne elim provjeravati je l sve to stvarnost. Dovoljan mi je njezin glas. Grijat u te svojim tijelom do izlasa sunca, a onda moram poi, ae. Ne elim da ode, plaem. Miluje me po licu, ljubi me u obraze i ae mi da je uvije tu negdje, u blizini. Jedva mi ujnim apatom govori da me voli, ali da je ne smijem vie oplaivati. Ovao je jednostavno moralo biti. Drago joj je to sam joj posjetio roditelje i to sam bi o tolio ja da pred njima nisam zaplaao. Ti si moj aneo, aem joj, ali ona mi ae da anele nito ne vidi. Nito ih ne uje i ni to ih ne osjea. Znai, mora da sanjam Zarin divan glas i njezin topao zagrljaj. Pouavam se orenut i i zagrliti je, ali nemoan sam od teine. Otvaram oi i isprva ne znam gdje sam. Osvrem se i shvaani da sam pod zidom na Zarin oj terasi. Na istou izlazi sunce, a zbog jutarnje bih se studeni najradije odma h zavuao u revet. Tada shvatim da sam umotan u deu. Dea nije naa, a i siguran sam da iz sobe nisam iziao umotan u bilo to. Bacam pogled prema Zarinoj sobi. Pro zor je zatvoren. Je li me u deu umotao Masirani aneo ili Ahmed? Ahmed vjerojatn o nije, on bi me i probudio. Dea lijepo mirie, po nepoznatom mi ensom parfemu. J e li to Zarina dea? Je li se u nju neo zamatala da bi se nou ugrijala? Moda me ba ona noas porila! Po poloaju sunca zaljuujem da je oo est sati ujutro. Bacam pogled prema ulici i o ndje spazim Masiranog anela. Vraa se iz pearnice s dvije velie truce ruha Barba ri . Hoda jao brzo. Mnogo bre nego to je Zari obiavala. Ulazi u dvorite i za sobom zatvara vrata. im nestaje u ui, slaem deu i ostavljam j e na zidu izmeu naih dviju ua. Odlazim u sobu i uvlaim se u revet, potpuno obuzet snom u ojemu me posjetila Zari. Sumorna mi usamljenost titi duu, pa sam sebi govo rim da sam sino spavao u njezinu zagrljaju, ali a se ni od te bezumne lai ne osjeam bolje. Veer naon toga opet sjedim u sobi i gledam roz prozor, u naruju steui jastu. Tamn a je no zastrta oblacima, pa ne vidim Mjesec, ali u zrau miriem iu. Svuda oo men e vlada tiina, ali jednolino mi zujanje iz nepoznata izvora umiruje duh i miluje ui . Gledam Zarin balon, pogledom traei siluetu oja je veer prije omadi noi oblioval a u privid nade. __________________________ Kruh Barbari ili nan-e Barbari jedna je vrsta tane perzijse lepinje i jedna od najeih vrsta ruha u Iranu. Naziv je dobio po narodu Barbara oji su ivjeli u poraj ini Horasan, a do glavnoga je grada doao i postao popularan u doba dinastije Kadar a. Moda je, ao ne srenem pogled, opet pronaem. Moda se, ao pomnije gledam i oi privi nem na tamu, opet pojavi. I evo je, samo sjena, samo trag, obris noi. Ne sidam pogled sa sjene i eam da s e pomane ao sino. Moda je ne bih prestraio ad bih mogao prolebdjeti roz prozor, ali togod jest, sjena se ne mie. Stoji na mjestu, potpuno neporetna, i gleda me . Od iznenadnog mi naleta vjetra odjednom zavjese polete u lice, a s druge se st rane djeli tame zatrese i itava no zadrhti. Sada sam siguran da se sjena pomanula . Ne haluciniram. Jeim se od glave do pete. Jurnem na balon, ali na njemu ne nalazim nita. Stojim ondje itavu vjenost i ogleda vam se te naposljetu prelazim na Zarinu stranu zidia i sjedam na nae mjesto. Gled am prema njezinoj sobi. Svjetla su upaljena, ali prozor je zatvoren i zavjese na vuene. Gotovo su sva svjetla u ulici ugaena. Gledam na sat: jedanaest i trideset. Iza Zarinih zavjesa Masirani aneo hoda s jedne strane sobe na drugu. U djeliu joj seunde opazim lice iz profila. Nema buru, ali prolazi prebrzo da bih je doist a vidio. Silno bih je htio pogledati i vidjeti ao izgleda. ivi u istoj sobi u ojoj je ivjela moja Zari, spava u njezinu revetu, sjedi u istom stolcu u ojemu sam je drao u naruju. Prilazim prozoru i virim roz otvor na zavjesama. Srce mi di vljai udara, rv navire u glavu, rue dru, oljena podrhtavaju i oblijeva me hlada n znoj. Masirani aneo sjedi nasred sobe, leima orenuta prema prozoru. Sputene glave ita n

jigu, Hafizov Divan, istu onu oju je nauila napamet. Zato ita njigu oju zna napamet? Odjevena je u dugu crnu haljinu oja je preriva od vrata do glenjeva, a na glavi joj plava marama poriva osu. Crna bura prebaena je preo stolca poraj orugl og stola, a dea u ojoj sam se jutros probudio poloena je poraj reveta. Na dru gom raju sobe spazim biljenicu sa Zarinim crteima. Sve bih dao za tu biljenicu! Masirani aneo odjednom podie glavu i gleda pred sebe, ao da je osjetila da je r oz prozor neto promatra. Sve u meni vie da bjeim ui, ali noge su mi priovane uz tlo. Ramena joj se podiu i sputaju ao die i samo se u djeliu seunde malo oree u s tranu. Zatim ponovno sputa glavu i nastavlja s itanjem. Zahvaljujem Bogu to se nije orenula i uljam se ui.

28. Neizljeiva bolest

Prolo je vie od mjesec dana ao sam iziao iz bolnice i etvrt je naglo oivjela zbog p erzijse Nove godine oja se slavi prvoga dana proljea. Prvih trinaest dana u god ini nema ole, pa ljudi putuju, posjeuju jedni druge, razmjenjuju darove, zaboravl jaju stare svae i mire se. Duh blagdana dirnuo je i aha oji je tim povodom pomilo vao nee politie zatvorenie i neolicinu obinih zloinaca, a ja se pitam bi li Do tor, da je poivio, iada doao na red. a se i moj stric i teta mire, jedino sam ja zarobljen u najtamnijoj zimi svojega ivota, bez vidljivoga raja i izlaza. Ahmed i Irad esto me posjeuju i drago mi je ada dou, ali atada odlutam do priaju i uope ih ne sluam. I inae se isljuujem iz svega to me oruuje. Do jednoga dana u predveerje stojim na terasi, s Ahmedove strane zaujem glas njeg ove bae. Dolazi po mene, objavljuje s balona. To dolazi, bao? pitam je. Naborano joj se elo napinje do govori: Moj mu. To je njegov novogodinji dar. Povest e me sa sobom!. Aha, aem tuno, ali potajno prieljujem isti taav dar od Zari ili Dotora. Na licu joj primjeujem da se naminala. Lijepo izgledate, bao, aem joj. Uredila sam se za njega, odvraa mi. Svae veeri razgovaramo, ali ne poazuje mi se. A vidite li ga, bao? pitam, mislei na Zari u nonim sjenama. O, da, viam ga svae veeri otad je otiao ae s traom tunoga smijea na usnicama. vidi, zar ne? A gdje ga traite? Baa me zaueno gleda, ao da ne razumije o emu govorim. Sriva li se u tami? pitam je. Mie li se, ili stoji na mjestu? Na mjestu? ponavlja, oito ne shvaajui. Gega se do ruba balona i u glavi mi ponovno o djeuje majin glas. Stotine ljudi godinje padne s tih proletih rovova. Hitro joj se primiem, ao bih je mogao uhvatiti ao izgubi ravnoteu. Ovog puta me eli povesti sa sobom, ape ozbiljno. A je li vam iada ita reao? Reao? Da. Na trenuta zastaje i razmilja, a onda ae: Ne znam. Ne ujem ba dobro, nagluha sam. Ao mi je neto i reao, nisam ga ula!. Ali uli ste moju enu ao plae, zar ne? Tvoju enu? Zato plae? Gledam joj u zbunjeno lice i alim to sam uope ita spomenuo. Ne daj da ti ena plae, ae. Moj mi mu niada nije dao razloga za pla. Niada! Dobro, bao. Zna li ao smo se moj mu i ja upoznali? U ameriom veleposlanstvu? Ameriom veleposlanstvu? blijedo me gleda. Ne, bao, ispravljam se. Ne znam. Kao ste se upoznali? Hoe da ti ispriam? odjednom ivne.

Ispriajte, molim vas. Kada mi je bilo sedamnaest, zapoinje baa, otrili su da imam neizljeivu bolest. Tono tao su je zvali, neizljeiva bolest. Maja mi se danju i nou molila Bogu, prelinj ui ga da mi se smiluje, ao da Bog nema pametnijeg posla. Odjednom zastaje s priom i zbunjeno me pita: Jesi li iada imao sedamnaest godina? Jesam, bao. Aha, mrmlja. Ali niada nisi imao neizljeivu bolest, zar ne? Nisam, bao. Opet zastaje i razmilja, ao da se ne moe sjetiti gdje je stala s priom, a onda me pita: to misli, jesu li raj i paao meusobno povezani?. Molim? pitam. Maja mi je govorila da je Bog isopao rupu u zemlji i ispunio je plamenom, a ond a povrh nje izgradio raj. Ali to ba nema smisla, zar ne ? Nito se u nebu onda ne bi mogao moliti jer bi tlo bilo prevrue, je li tao? Najradije bih prasnuo u smijeh, ali suzdravam se. A opet, ao raj i paao nisu povezani, nastavlja, to je izmeu njih? Oree se prema men i upitno me gleda, a ja slijeem ramenima. Zbilja ne znam odgovor. Moja je sirota maja cijele noi plaala zbog moje neizljeive bolesti, a ja sam treb ala umrijeti i otii u raj, ae. Gdje god taj raj pri vragu bio. Postila je i davala novac siromanima, uhala posebnu juhu aa i njome hranila siromahe, a ja sam cijelo vrijeme mislila: eaj, ja umirem, zato onda siromanima daje sve poslastice? Shvaajui da se upravo naalila, baa se smijei, a smijem se i ja, potiui je da nastavi. Cijelo me vrijeme strano bolio trbuh, pria. I im bih neto stavila u usta, odmah bih po ratila. Bila sam zbilja jadna. A sve to sa samo sedamnaest godina! Odmahuje glavo m i nastavlja: Sedamnaest godina... nije to dobra dob. Tada shvaa da ima srce i osjea ji ti pomute um!. Narato zastaje. Ahmedov je djed ivio neolio ua od nas. Bio je mlad i zgodan, jao zgodan. Kad go d bih ga vidjela, poslije bih dugo, dugo plaala. Ponovno zastaje i zuri u no. Na on neog vremena ae: Jesam li ti rela da e doi po mene?. Jeste, bao. Doao je ve jednom prije, ali tada jo nisam mogla poi s njim. Sada bih mogla i ba bih v oljela. Opet zastaje i sada dugo uti. Gleda prema dvoritu i duboo uzdie. Polao joj se primiem, u strahu da bi mogla izgubiti ravnoteu i pasti. Izraz lica tolio joj je zbunjen da ni uz najbolju volju ne mogu pogoditi o emu razmilja, no na raju i pa izusti: Jednoga sam se dana popela na brdo iza oeve ue i bacila sam se s litic e!. Bacili ste se s litice? pitam i primiem joj se jo blie. to e ti ivot ao ga mora proivjeti bez voljene osobe? Da, i sad sam se sjetila: nisam bolovala od neizljeive bolesti, samo sam bila zaljubljena. Ali ljubav je isto nei zljeiva bolest, zar ne? Tiho potvrujem da jest. Naravno da jest. Zato i svi velii ljubavnici na raju prie umiru. Baa se odjednom pretvara u osobu potpuno svjesnu svoje ooline. S lica joj nest aje zbunjen i omamljen izraz zbog ojega inae djeluje bezumno i izgubljeno, a zam jenjuje ga bistar pogled osobe oja tono zna to je i to je. Tolio mi je blizu da bih joj mogao izbrojiti sve bore na licu, tom licu oje sam vidio bezbroj puta, a nijednom ga nisam doista pogledao. Provlai prste roz zaudno dugu sijedu osu i neto mrmlja ispod glasa. Neo je bila visoa i vita, ali s godinama se pogrbila. Oi su joj blijedosmee boje oja se prelijeva u sivu, isto ao i oi mojega djeda, a po obliu brade i nainu na oji guta slinu zaljuujem da i ona nosi zubalo. Vie je nali portretu nego ivoj osobi i shvaam da sam je silno zavolio. Blizu oeve je ue bila jedna litica. Jesam li ti to ve rela? pita me hrapavim, ali l jubaznim glasom, vrlo nali glasu moje bae. Jeste, bao, reli ste mi. Strano sam dugo padala i mislila sam da u sigurno umrijeti. Taav se pad ne preivlja va. a sam se i onesvijestila u zrau. No, ad sam otvorila oi, bila sam u njegovu naruju. Vidio je da se bacam s litice i uhvatio me. Pa to je divno, bao. Mora da je bio vrlo snaan ovje. O, da, najjai na svijetu, prisjea se baa sa sjetnim osmijehom.

Tao je, zauje se iz tame Ahmedov glas. Uhvatio je bau do je padala s litice. Bio je najjai ovje na svijetu. Doi e po mene, ae mu baa. Da, bao, reao sam ti da e se ubrzo vratiti, ae joj Ahmed i ruama obavija njezina rha, pogrbljena lea. eli me iznenaditi, ae baa, uopana u Ahmedov zagrljaj. A jednoga emo se dana vratiti zajedno i iznenaditi tebe. To bi bilo ba lijepo, zar ne? Vrlo lijepo, slae se Ahmed, a i ja imam glavom. Baa se oree i s terase epa u uu. Da, to bi bilo rasno. Ba rasno, mrmlja i nestaje iza vrata. Ahmed se smijei i odmahuje glavom. Prie joj svaoga dana postaju sve reativnije i zabavnije. Ali zbilja je iznimna o soba, zna? Jesam li ti iada reao da je bila prva ena u mjestu oja je sinula ado r? Nisi, odgovaram iznenaeno. Ljudi to ne znaju, ali zbilja jest. I to u Kasmaru! Ni priblino najnaprednijem gra du na svijetu. Lice mu se smeava od sjetnog osmijeha. Bila je i prva ena u gradu o ja je zavrila srednju olu. Prava buntovnica, svojeglava i postojana ao stijena. Roditelji su je udali za djeda samo zato da je se rijee, posprdno se smijulji Ahme d. Baa se nije htjela udati za njega, mrzila ga je. U pedeset godina braa nijed nom mu nije uputila lijepu rije, ali on to nije ni oeivao. Odmahujem glavom. Baina me besrajna sanjarenja o djedu malo previe podsjeaju na moje none potrage za Zari, pa se pitam hou li i ja jednoga dana lunjati po etvrti i izmiljati prie o tome da je Zari bila sveuilina profesorica i da je spasila mau iz poara. Bio je dobar ovje i neizmjerno strpljiv s njom, nastavlja Ahmed. Mislim da ju je je dino on ozbiljno shvaao. I niada se nije alio na nju. Nei su ga prijatelji zbog toga smatrali slabiem, a susjedi u Kamsaru govorili su da uope nije pravi muarac i da je ne moe zadovoljiti u revetu, pa je ona zbog toga tao agresivna. Djeda ni je bilo briga za te prie, uope ih nije sluao, ali ona jest. Pa je lijepo rodila etve ro djece, jedno za drugim. Lice mu se izvija u prepredenu grimasu. Moda ga je samo tada pripustila sebi, to zna. Smijem se. Jesi li znao da je ateistica? pita me Ahmed. Nisam. ena njezinih godina, odgojena tao ao je odgojena, i to u Kamsaru, pa da ne vjer uje u Boga? Zamisli ti to! Ima sree to je nisu amenovali. Tata ae da se niada ni za to nije molila, ali da su joj se sve elje ispunile. Kao? Djed, odgovara Ahmed i pali cigaretu. On je bio Bog ojega niada nije tovala i zato ga sada vidi amo god se orene. 29.Poziv anela Maja mi donosi vrui aj, ali pravim se da spavam sjedei na stolcu, pa odlazi iz sob e da me ne bi probudila. Ve sam joj reao da mi je lae zaspati ada ne leim u rev etu jer mi od leanja moza upada u hiperativnu zbru. Oreem se i prevrem do mi n e dojadi, pa na raju uvije zavrim na stolcu s njigom u ruci i tu ve naon neol io proitanih redaa obino zadrijemam. Ni sam ne znam ada tono uspijevam zaspati, ali prijeo mi potreban san preida en si vapaj. Ne znam odale dopire, ali osjeam ao mi se dlaice na vratu uzdiu od je ze. Vapaj je bez sumnje ensi i sasvim sigurno dopire s druge strane mojega prozo ra. Htio bih otvoriti oi i pogledati van, ali preumoran sam, pa samo pomno osluuj em i ne ujem nita osim none tiine. Sjetim se da mi je Ahmedova baa rela da je ula p la djevoje iz ue do moje. Nedostaje joj. Svae noi plae za tobom, ba ao i ja za dje dom. Prolaze me trnci. Tada zaujem jo jedan tihi jecaj i to ovoga puta ba s druge strane mojega prozora. D rhtim od nagle studeni, otvaram oi i gledam na sat. etiri su sata ujutro. Naon jo jednoga jecaja bacam jastu na pod i jurim na terasu. Bojim se pogleda n a Zarinu sobu, ali oi mi same sreu onamo. Prozor je otvoren, a zavjese navuene. T

o to plae i zato? Masirani aneo? Zato bi ona plaala? Nedostaje joj Zari? Moda joj n edostaju roditelji. Moda je zaljubljena u neoga iz svojega grada, pa joj on nedo staje. Ne, sigurno nije to, nije ona taj tip ene. Pozorno sluam, ali vie nita ne ujem, pa sjedam na zidi izmeu moje i Zarine ue, razmiljajui o tome da jednostavno priem prozoru i pogledam u sobu . U tom trenutu daa vjetra blago zaljulja zavjese: svjetlo je u sobi ugaeno. Da prijeem na njezinu terasu? Ali zato? Premrano je, nita neu vidjeti. Srce mi bubnja u uima i prsima, a onda se odjednom pomane neto pod zidiem na Zarin oj terasi. Osvrem se i spazim Masiranog anela. Nepomino sjedi na istome mjestu na ojemu smo Zari i ja obino sjedili i na ojemu sam ja neu no zaspao pa sanjao Zar i. Rado bih joj neto reao, ali ostao sam bez glasa. Rado bih se manuo i otiao ui prije nego to me spazi, ali ne mogu se pomanuti, ba ao i one veeri ada su odvel i Dotora. Ustaje polao, odmjereno i tiho, ao da je itavo vrijeme znala da sam ondje i ao da me eala. Oree se prema meni i mjeseina prodire roz crnu ipu na opreni njezi ne bure. Pod ipom su dva vlana, tirizna oa oja sjaje poput zvijezda u barunast oj tmini noi. Blago uzdie, a meni se ini da u cijelom svemiru nema dovoljno isia za moja plua. Masirani je aneo gotovo iste visine, moda a i istoga stasa, iao to zbog plata ne mogu procijeniti. Trenuta potpunog mira traje poput itave vjenosti. S juga nas odjednom zapuhne blag vjetar i njezina bura zaleluja zraom, ba ao to je one veeri pred mojim prozorom zatreperio omadi noi. O, Boe, pa to je bila ona, Masirani aneo, utana u nonu tamu, neprimjetna u njezin u zagrljaju. Zar me ona gledala ao se na stolcu ljuljam naprijed-natrag? Tada se oree i odlazi prema Zarinoj sobi. Rub joj se bure vue po tlu i suplja p rainu s betona, a do odlazi, glavom je jo uvije orenuta prema meni. Htio bih jo j dovinuti da stane, ali glasa jo uvije nemam, pa ona ulazi u uu i za sobom zat vara stalena vrata. Jo neo vrijeme sjedim na zidiu. Masirani me aneo doista nou p romatra? Zato? Kava je znatielja na to nagoni? to joj je Zari rela o meni? Moda samo provjerava patim li previe. Sati prolaze, ali spavati ne mogu.

30. Inallah Ahmed se nije alio ada mi je reao da mu ne mogu slomiti duh premlaivanjem u usra nom zatvoru. Prosniji je i buntovniji no iada, govori sve to misli i radi sve to mu se prohtije. Irad mi ae da u oli otvoreno ritizira profesore, pogotovo profe sora Gordija, neada obinog vjerouitelja, a sada ludog ravnatelja. On je obian faist, reao je oupljenima u olsom dvoritu nei dan, a Gordi je stajao e neolio metara dalje od njega. To je faist, Ahmede? odmah ga je upitao Gordi. Mussolini, gospodine. Mussolini je bio faist. Idi Amin je faist. Ima jo puno faista n a ovome svijetu, profesore. Ima ih olio hoete! Gordi se na to zagledao u amajliju , izgovorio ratu molitvu i otiao. I vi ste isto faist, profesore, proaptao je Ahmed . Gordi se naglo orenuo i pogledao ga, ali Ahmed se samo nasmijeio, ao da se nim alo ne boji Gordijeva bijesa. A to mi moe? pita poslije Fahimu, zabrinutu zbog toga to joj se ini da je Ahmed ovog p uta pretjerao. Moe ti praviti probleme, zlato, odgovara mu, molei me usput da ga urazumim. Nije li t ao? Daj mu, molim te, reci da prestane s tim besmislicama! Jednoga dana Gordi ae Ahmedu da se mora oiati jer mu je osa preduga. Frizer mi je na godinjem, profesore, brito mu odgovara Ahmed. Doista? A amo je otputovao? pita Gordi. U Afganistan. Znate, on verca drogom. Ahmed mi poslije govori da je tono vidio da bi ga Gordi najradije pljusnuo.

Ne tie ga se duljina moje ose, je li tao? to taj urvin sin sebi umilja? U sve zab ada nos. Nisi li mi jednom reao da faisti uvije u sve zabadaju nos? Nisam, odgovaram. Ti i ja smo razgovarali o anarhizmu, ne o faizmu. Dobro onda. Vjerojatno sam to negdje proitao. Faisti u sve zabadaju nos. To bi treb ao biti dio definicije te rijei u rjeniu. Fahima ga moli da prestane. __________________________ Arapsi termin oji muslimani izgovaraju ao bi isazali nadu da e se nei prije spomenut dogaaj obistiniti. Doslovno prevedena, ta fraza znai: Ao bude po Allahovo j volji, ili jednostavnije: Ao Bog da. Jasno ti je da u ratu s ravnateljem ti ne moe pobijediti, pa emu onda sve to? Zbog toga to mrzim tog pizduna, odgovara joj Ahmed. Gordi mu tu mrnju supo naplauje. Sljedeeg popodneva Ahmed se iz ole vraa obrijane gl ave. Ravnatelj je u olu doveo brijaa i prisilio Ahmeda da se oia na dva milimetra p red svim uenicima i profesorima oji su prizor promatrali s rajnjom nevjericom. Preao je preo cijeloga dvorita, zagledao se u oi svim oupljenim uenicima i svima na glasio da je on vrhunsi autoritet u oli te da se nito ne smije suprotstaviti n jegovim odluama i naredbama, prisjea se Ahmed. Po utuenom mu pogledu vidim da teo podnosi ponienje ojem ga je Gordi izloio. Jesi li mu se pouao suprotstaviti? pitam. Nisam, ae. Ionao s time ne bih nita dobio. Otvorena borba s ljudima na poloaju nema niavog smisla jer odmah u startu gubi. Treba eati pravi trenuta i onda se osve titi! Naon neolio minuta stie Fahima. Zaprepateno zuri u Ahmedovu glavu. Pa, to si to uinio? pita, ruama prerivajui usta. Gordi me oiao, odvraa joj Ahmed s usiljenim smijeom. Kao? aricama, ogoreno e Ahmed, a Fahima pouava ne prasnuti u smijeh. Nisi se potuao s njim, nadam se! Nisam, duri se Ahmed. Ali trebao sam! Ipa mi je drago da nisi, ae mu Fahima. A jesi li mu ita reao? Jesam, naon to su me ve oiali. Pogledao sam se u zrcalo i zamolio ga da mi jo malo sr edi zulufe. Fahima hihoui poriva ruom usta. Ahmed je iznenaeno gleda. ao mi je, ali zbilja izgleda smijeno, ispriava mu se i na raju prasne u smijeh. Ahmed me gleda razrogaenih oiju. Ona mi se smije! Teatralno slijeem ramenima, i sam pouavajui zaustaviti glasan smijeh. Ruga mi se! ali se Ahmed. Ma, ne, ne, ne, tjei ga Fahima, a onda se jo jednom glasno nasmije. Samo si jao slad a! Ahmed mi dobacuje upitan pogled. Zbilja si slada, aem mu. Jesam? pita. Zbilja? Kolio slada? Jao, jao slada, ae Fahima. Ahmed se opet oree prema meni i ja ozbiljno imam glavom, potvrujui Fahiminu tvrdn ju. Imate pravo, izjavljuje naon toga, ponosno se epirei po sobi. Nazvat emo ovo Ahmedovi m Frizom i svim lincima iz ulice ponuditi besplatno ianje u tom stilu. Ali samo d eima iz ulice! Svi drugi moraju platiti! Zatim mi dobacuje pogled i vine: Hej, pa ti e mi biti prva muterija!. Juri u uu i ubrzo se vraa sa arama te me poinje ganjati po dvoritu. Fahima umire od smijeha. Stani, urvin sine, vie. Nareujem ti da se oia! Suprotstavlja li se ti to mojoj vrho omandi? Kao se usuuje? Proleti pizdune! Ahmed se sljedeih dana loni profesora Gordija olio god moe, ali, poznajui njega, samo vreba pravi trenuta za protunapad. Gordi se pa pojavljuje gotovo na svim A hmedovim satima i sjeda u zadnju lupu te promatra profesore i uenie. Juer je Gordi upao na geometriju od profesora Bane, pria mi Ahmed. im je uao, znao s da neto ani napraviti, a i drugim je deima to bilo jasno. Svi su sjedili uspravn

o ao svijee jer nito nije znao ad e i zbog ega nastati sranje. Ali ja sam znao. Gordi je priao profesoru Bani i neto mu doapnuo, a onda se uputio prema zadnjim lup ama, da bi nas to bolje mogao nadgledati. Bani, ini se, nije bilo ba drago ad je uo to mu je Gordi naredio, pa se poeo meoljiti i pogledavati prema njemu, ushodao se oo svojega stola i onda jedva procijedio moje ime te me zamolio da doem pred plou odgovarati. Zadao mi je teorem oji niada u ivotu nisam niti vidio, a amoli zn ao rijeiti. Ahmed tu sputa pogled i gladi se po obrijanoj glavi. I to se dogodilo? pitam. Nisam ga, naravno, znao rijeiti, pa mi je Bana dao nulu i onda je Gordi sa zadovolj nim smijeom na licu otiao iz razreda. ao mi je, duo, ae Fahima. Sjea li se olio smo prije mrzili Banu? pita Ahmed oreui se prema meni. E, pa sad na je Bana super. Nije li to zanimljivo? Kraj Gordija svi djeluju bolji nego to jesu . Kao da te boli cijelo tijelo, pa onda primjeuje samo onu bol oja je najgora. Odmahuje glavom, duboo uzdie i napoon ae: Uz lanoga zanesenjaa i vjersog fanatia jueranji nam se ditatori ine poput anela. N ije li to jednostavno neobino?. A to na sve to ae Moradi? pitam, mislei na naega profesora discipline. Moradi vie nema utjecaja ni na to. Gordi ga mrzi jer je slon Ameriancima, a, prema Gordijevu miljenju, nema tog naroda na svijetu oji zasluuje vie mrnje od Amerianac a. Moda jedino Izraelci. Neu ti govoriti to bi trebao raditi, ali mislim da e morati pronai nain da se pomiri jim, ae mu Fahima. Ahmed se pravi da je nije uo. Zamisli ti toga gada! Sad e mi se pojavljivati na svaom satu i namjerno me uvalji vati u nevolje! Strano mi je ao, duo, ae Fahima i rasplae se. Joj, zlato moje, tjei je Ahmed sa smijeom na licu. Ne brini se zbog toga. Ozbiljno t i aem, ne zamaraj se! Fahimine suze oito ga prilino pogaaju jer od toga dana vie ne govori o svojim suobi ma s Gordijem. No, primjeujem da stalno ita Kur'an. Postao si velii vjerni? pitam ga. Naravno, odgovara mi s posprdnim smijeom na licu. Silno me zanima to je naumio, ali ne usuujem se pitati, a onda ga jedne veeri ujem ao naglas recitira stihove iz Kurana. Sve si to nauio napamet? zadivljeno ga pitam. Jesam, odgovara mi. Kao to? Inallah, ao Bog da, usoro e saznati, ae, zadovoljno se smjea i odlazi recitirajui jedan ajet. Ve sutradan naon ole saznajem zato je Ahmed tao opsjednut Kuranom. Cijela pria poi nje Gordijevim dolasom na sat profesora Bane, ad je pozdravio sve prisutne, izg ovorio ratu molitvu i uputio se prema zadnjim lupama, dajui usput zna profeso ru Bani da prozove Ahmeda. Profesor Bana uope se ne slae s Gordijevim metodama, a j o mu se manje sviaju njegovi uestali posjeti njegovim satima geometrije, pa ni ovog puta nije bio zadovoljan Gordijevom naredbom. No, prije nego to ga je ito dospio prozvati, Ahmed je podignuo ruu i glasno upitao smije li postaviti jedno pitan je. Naravno, odgovorio mu je profesor Bana. Pitanje je za profesora Gordija, objasnio je Ahmed. Da, umijeao se Gordi. Smije mi postaviti pitanje. Ahmed je na to naizust izrecitirao stih iz Kurana te zamolio profesora Gordija da mu ga doslovno prevede i omentira. Gordi, oji ne zna arapsi i napamet zna sam o nee ajete iz Kurana, poeo je odmahivati glavom, aljati i proiivati grlo, a onda j e reao Ahmedu da zbog njegova loeg naglasa ne moe ustanoviti o ojem je tono stih u iz Kurana rije. Ahmed je istoga trenuta izvuao depno izdanje Kurana, poljubio njigu, otvorio stranicu s ajetom, poazao ga Gordiju i reao: Evo ga ovdje, profe sore. Moete li nam ga proitati?. Gordi je stao ao uopan i zagledao se u Ahmeda, potpuno svjestan to ga ea ao se samo jo jednom pojavi na neom od Ahmedovih sati. A on mi se poslije zalinjao da

je Gordijevim elom poteao znoj i naon duge i neugodne stane novi se ravnatelj ispriao i na brzinu iziao iz uionice. im je iziao, itav je razred esplodirao od smije ha, povia i zvidua. a se i profesor Bana nasmijao te nalonio Ahmedu! Nee mi vie dolaziti na nastavu, ae mi Ahmed. Ali ja s njim jo nisam gotov, obeajem t Usoro u ga poeti pratiti amo god poe: u dvorite, u zahod, posvuda. Samo u ga eati, recitirati mu Kuran na svaom orau i onda mu postavljati pitanja o pojedinim s tihovima. Uinit u sve to je u mojoj moi da mu bude neugodno. Nauit u napamet svau rij e nae svete njige i tao rasrinati toga urvinog sina ao laca, to zapravo jest. Jer, tao treba sa svim Gordijima ovoga svijeta, sa svim bezveznim vjerouiteljima oji sebi umisle da su carevi! Ono neto, to je sve. Drijemam na stolcu u svojoj sobi, ada me iz sna prene glasan vrisa, nimalo nal i tihim jecajima Masiranog anela. Prepoznajem Ahmedov glas. Borei se sa strahom od ojega se i ovaj put samenjujem, neao se uspijevam podignuti na noge, ada ulicom ponu odjeivati i drugi zvuovi. Vrata se otvaraju i zatvaraju, ljudi tre, ene plau, muarci hvataju dah. U neolio oraa jurnem roz vrata na terasu. O, Boe, moj Boe! plae ensi glas i prepoznajem Ahmedovu maju. Bao! Bao! vie Ahmed. Hitam prema rubu terase i odande spazim da svi susjedi tre prema Ahmedovoj ui. U Ahmedovu pa dvoritu na tlu lei njegova baa. Cijela se obitelj oupila oo nepomin og tijela. Presaem zid prema Ahmedovoj terasi i sputam se niz njihove stube, odje dnom presaui po dvije ili tri. Dvorite je ve prepuno susjeda ada se napoon sputam do prizemlja. Ahmed se leima os lanja o zid, oiju zamagljenih od suza, i polao lizi prema dolje sve do ne padn e na tlo. Kada me primijeti, samo odmahne glavom u nevjerici i oaju, a Irad sjeda do njega i prebacuje mu ruu preo ramena. Iradeva maja sa supinom drugih ena pr isae Ahmedovoj majci oja plae raj baina beivotna tijela, a Ahmedov otac ape molit ve do ga neolicina muaraca pouava utjeiti. Dvorite je mrano i zraom se iri jeziva studen oju prepoznajem iz svojih prijanjih susreta sa smru. Jedino stablo u Ahmedovu dvoritu baca, pod svjetlom oje dopire i z dnevnoga borava, izoblienu sjenu na baino izvijeno tijelo. Zarini roditelji ulaze u dvorite u istom trenutu ada podiem pogled prema rovu i ondje spazim Masiranog anela ao roz buru promatra mete. Vjerojatno i ona pri mjeuje mene jer, ao i obino, istoga trena uzmie za ora i stapa se sa sjenom. Baina je lubanja smrsana i svi zglobovi iaeni od silovitosti sraza s tlom. Susjed i se oprezno reu uoolo, izbjegavajui rvave mrlje ojima je zasuto itavo dvorite. Teo mi je shvatiti da je baa mrtva. Prije samo neolio veeri preda mnom je na t erasi pustila mati na volju i ispriala mi neolio nevjerojatnih pria o svojem djet injstvu i poojnom muu. U srcu mi se lome valovi tuge i tjesobe oji su se zbog baine smrti podignuli da bi me podsjetili na sve to sam potisnuo otada sam izgu bio Dotora i Zari. Zato je ivot tao orutan? Ahmedov otac jeca: Reao sam joj da ne ide na taj proleti rov. Vjerojatno je samo preoraila preo ruba!. Irad odmahuje glavom i grize dlae nad gornjom usnicom, a Ahmed ape: Djed je ovog puta nije uhvatio!. to emo sada? pita jedan susjed. Preasno je za hitnu pomo, odgovara drugi. Sigurno, ali ipa ih treba pozvati. Jadnica je vjerojatno mislila da je mu ea u dvoritu. Sljedea se dva dana u Ahmedovoj ui supljaju ljudi oji sa svih strana dolaze obi telji izraziti suut. Muarci iz potovanja prema mrtvima ne briju bradu, ene se malo ili uope ne minaju, djecu se dri po strani i nema glazbe. Sva su lica natmurena. Fahimini roditelji dolaze pomoi Ahmedovima i pritom su vrlo suutni i ljubazni. Ahm edova maja, uz pomo moje i jo neolio ena iz susjedstva, priprema i posluuje juhu aa, a Ahmedov otac pui jednu cigaretu za drugom, svao malo bijelim rupiem briui suze i pozdravljajui se s prijate ljima i roacima. Veer prije sprovoda odlazim s Ahmedom na rov. Srp mladoga Mjeseca na nebu prepun om zvijezda je poput neonse olijeve oja sjajem zasjenjuje sve oo sebe, a po

d njim se prostire utihnula etvrt, poorena i zavijena u tugu zbog svega to ju je snalo posljednjih neolio mjeseci. Tamne sjene ua i stabala neao su dulje nego inae, a treperenje gradse rasvjete slabo je i beivotno. Kao da je neto opet pos vuda razasuo sivu prainu smrti. Ahmed pripaljuje cigaretu i nudi mi jednu iz uti je. Prihvaam. Bila je dobra ena, ae Ahmed. Da, bila je. Ali svi moramo jednom umrijeti, je li tao? Tao je. Valjda je doao red na nju, ae duboo uvlaei dim iz cigarete. Valjda. Ali zato je morala sonati ba tao? Zato nije mogla umrijeti mirno, u revetu? Zato je Bog tao orutan? Zastaje i gleda me pogledom iz ojega itam ispriu. Ne bih se te bi smio aliti naon svega to si proao. Oprosti! U redu je, aem. U posljednje sam se vrijeme zapravo prilino poistovjeivao s tvojom ba om. Kao da su nam ivoti teli po paralelnim pravcima. Zaboga, nemoj tao, buni se Ahmed. Neu da mi jo i ti jednoga dana padne s rova! Ma, ne, ne. Htio sam rei da sam se tono mogao uivjeti u bol oju je osjeala zbog onan og rastana, gubita. I inilo mi se ponead da ba i nije tolio otplutala od stvar nosti ao to smo mislili. Kao to misli? Sve one prie da vidi tvojega djeda, zastajem jer primjeujem izraz zabrinutosti na Ah medovu licu. Mislim, ljudi ne mogu samo tao umrijeti, da ih vie uope nema, zar ne? Ahmed mi ne odgovara. Baa je tvrdila i da me Zari ea... pa, i meni se ponead ini da je nou vidim u sjenama. Izraz na Ahmedovu licu iz zabrinutosti je prerastao u ozbiljnu uznemirenost. Dug o uti, a onda ae: Pitam se ao je to ad si mrtav!. Mislim da pouava srenuti temu s mojih luaih misli, pa ne aem nita, ali sjetim se profesora Gordija i njegovih pria o smrti ao o rajnjem izvoru uasa. Zagrobni ivot postoji zbog preritelja oji e u njemu biti osueni na vjene mue, jedno nam je reao s vatrom u oima. Na pamet mi pada i baino pitanje o tome je li paao izgraen pod rajem, to mi na l ice izmami ratotrajan smijea. Ahmed zuri u mjesto na oje je baa pala s balo na. Lice mu se gri zbog napora ojim suspree suze. Bog joj blagoslovio duu, ape i pogled podie prema nebu: Pazi se, djede!. Sutradan svi odlazimo na groblje. Ahmed, Irad i ja vozimo se na stranjem sjedalu t atinog terenca, a moja mama i Fahima sjede naprijed. Fahima se svao malo oree i gleda Ahmeda, povremeno ga prima za ruu ili tapa po oljenu. Sve mi to u sjeanje priziva dan ada smo ili na groblje zbog Dotora i drago mi je to je Irad ovoga puta s nama, a ne tri za tasijem, pouavajui nas zaustaviti. Ulice su prepune automobila i miris me ispunih plinova podsjea na Zarine posljednje tre nute. Nebo je sivo i proarano crnim oblacima, natelim od predstojee ie, a plonici ma brza mnotvo ljudi, ao da se svi odjedanput ele sloniti pred pljusom. Ne govo rimo mnogo, samo moj otac u jednom trenutu ae da je baa bila sjajna ena, a mi t o potvrujemo nerazgovjetnim mrmljanjem. Na groblju je cijelo susjedstvo, pa a i Zarini roditelji, i svi su iz potovanja p rema poojnici zavijeni u crno. Dobro je to napoon smijemo nositi crninu i opla ati ne samo bau nego i Dotora i Zari. Zarini roditelji ispriavaju se Ahmedovima zbog toga to Masirani aneo nije na sprovodu, ali neto je morao ostati od ue s Kejvanom. Ne moemo ga jo dovoditi na groblje, opravdava se Zarina maja. Premalen je. Svi se oupljaju oo isopane rae, ene s jedne, a muarci s druge strane. Ahmedova maja tiho plae i ape mojoj majci da je zabrinuta za mua. Baa mu je bila j edini preostao lan obitelji. Lijepo je ivjela, govori neto Ahmedovoj majci. Jest, zbilja jest, potvruje jedna ena. Pogledaj oo sebe, ae ona prva ena. Ovo je groblje prepuno mladih ljudi. Bog ih sve blagoslovio i blagoslovio duu poojne bae! ivjela je po svojem i, hvala Bogu, ivje la je dugo i plodno. Pitam se olio susjeda zna za bainu priu o tome ao se bacila s litice, ali su

mnjam da ju je ito od njih uo. Iz daljine do nas dopire povi: Nema Boga do svemogueg Boga!, to je zna da baino tijelo donose na vjeno poivalite. U grob svi poinju plaati, a i ene oje su maloprije tjeile Ahmedovu maju. Ahmed pr isae supini oja nosi bain lijes, a Irad i ja slijedimo ga uora te podmeemo ra mena i rue. Drveni me lijes svojom neprirodnom hladnoom ulja na vratu, pa razmilja m o bainu beivotnom tijelu u sanduu. Krv mi jurne u glavu i neobuzdano se zatre sem, pa me hvata vrtoglavica, a zatim jednostavno ostajem bez snage i posljednje ga atoma energije. Naputam svoje mjesto pod lijesom i, bunovno teturajui, zaostaje m za povorom. Nito ne primjeuje moju iznenadnu slabost, a tjesoba oja me obuz ima sasvim je nali onima oje su me spopadale prvih dana u bolnici. Pitam se ni je li tu negdje, u bezimenom grobu, poopana i Zari. Nosai polau bain lijes na tlo i svi se oupljaju oo njega, lupajui se u prsa, plaui i tresui glavama. Ahmedov otac pada na oljena i, neutjeno jecajui, aama grabi zem lju s hrpe uz isopanu rau. Ahmed ga grli s lea i plae zajedno s njim. Sveeni gus te, sijede brade pod zelenim turbanom i nad crnom mantijom izviuje neolio ner azumljivih ajeta, znaovito zurei u mojega oca. Tata odmah posee u dep i daje mu no vac, pa, zbog spoznaje da e za slubu biti bogato nagraen, molitve svetoga ovjea pos taju sve strastvenije. Ne znam tono to mi je, ali odjednom shvaam da izmeu sadanjeg trenuta i prolosti ne us pijevam pronai niave poveznice. Kao da je izmeu onoga to je bilo prije i onoga to je sada dolo do iznenadnog preida u protou vremena. Mala supina neznanaca hravi m lopatama nabacuje zemlju preo baina tijela u grobu, a slijeva se uzdiu bogata e grobnice. Stupovi i stube na velebnim graevinama u sjeanje mi prizivaju vrlo ive prizore onoga dana ada smo Zari, Fahima, Ahmed i ja zajedno doli na isto ovo gro blje. Osvrem se udesno i odjednom spazim malen runi put preo ojega smo preli na put do Dotorova groba. Ni sam ne znam olio sam dugo zagledan u tom pravcu jer ve sljedeeg trenuta zurim u Dotorovo ime na nadgrobnom amenu. Grob mu u velebn om bogataom oruju mauzoleja, slia i ulesanih stihova izgleda pusto i sumorno. Oprosti to nisam prije doao, apem. Ali mnogo se toga dogodilo otad si... otiao! Na amenu je ulesano Ramin Sobhi i R se na jeftinom amenu ve izlizalo. Kamen je, osim toga, preriven debelim slojem praine jer nito ve dugo nije bio u posjetu, p a iz depa izvlaim rupi i polao, paljivo briem prainu. Oprosti to ti prije nisam doao!, apem opet. Ali zna, posadio sam ruin grm za tebe i onoga to si uinio za Golesorhija. Sada se svi iz etvrti brinu za taj grm. Divno, za r ne? Nito te niada nee zaboraviti, Dotore! Neolio metara od mene voda iz jedne slavine apa u limenu antu, pa odlazim on amo, podiem je, odnosim do Dotorova groba i izlijevam vodu na amen. Tlo oo gro ba upija vodu, a ja rupiem jo jednom istim amen, pa sjedam uz grob i prisjeam se vre mena ada je Dotor jo bio iv. Sjeam se njegova blistavog osmijeha, njegovih debelih, oruglih naoala, njegove st rastvene ljubavi prema njigama i veselog odnosa prema Ahmedovoj bai. Pitam se zna li da je i baa sada mrtva te poopana te neolio metara dalje od njega. Z austim da mu aem neolio rijei o onome to se dogodilo izmeu mene i Zari, ali onda se sjetim da on sada zna sve i sigurno nam oprata. Meni zato to sam se zaljubio u Zari, a njoj zato to mi je to dopustila. Vjerojatno te silno voljela, apem grobu. Dala je ivot da bi bila s tobom. I ja bih dao svoj da mogu biti s njom, ali vi ste sada jedno s drugim, ao to ste trebali bit i na ovome svijetu. Do tao gledam u Dotorov grob, prisjeam se i svih onih veeri ada bi Zari izlazi la u dvorite i obavljala poslove oje nije morala obaviti, a ja bih je promatrao s rova. Katada bi mi dobacila pogled, ali niada nije rela ni rijei, a se nije ni nasmijeila. Naa je ljubav bila zabranjena, slata, tajnovita i opojna. Smijeim se roz suze oje mi se otrljaju niz obraze i vie se ne stidim ljubavi prema Zar i jer znam da voljeti neoga to ljubav zasluuje ne moe biti pogreno. Prstom dodirujem dio Dotorova nadgrobnog amena s ojega se odlomio dio slova R . Kada se zaposlim i zaradim neto novca, upit u ti novi amen, aem. I na njemu e pisat Dotor, pa e se svi pitati zato samo Dotor i zato nema imena. To je bio taj ovje t e. to mu se dogodilo? Kolio mu je bilo godina ada su ga ubili? Kao je izgledao

? Jesu li ga muili? to je bilo s njegovim najmilijima? I ja u im svima ispriati priu o tebi. Pa e ubrzo svi znati da ti je otac umro od sran og udara i da ti je maja od tuge izgubila razum. Jadna ena, govorit e. Priat e i o Za ri, njezinoj hrabrosti, prosu i rtvi. Ta ga je sirota djevoja sigurno mnogo volj ela! I to je tao nepoteno. Zato doputamo tave stvari? Pa e o tome priati svojoj djec i, prijateljima, susjedima i vijest e se proiriti. Svi e saznati istinu oju SAVAK e li sariti, pa nam zato ne doputa da te oplaujemo, unitava sve doaze o tvojem po stojanju i spaljuje tvoje voljene njige. Smijeim se prijateljevu grobu i aem: Hvala ti to si me nauio to je ono neto, Dotore! Mislim da sada stvarno znam to to zna . Zastajem i pred oima mi izranja slia njegova nasmijeena lica i glave oja ima s odobravanjem. To je ast, prijateljstvo, ljubav, davanje sebe, ivot oji se ivi svjesno, a ne u dvo linom neznanju linije manjega otpora. Sve to zajedno, zar ne? Imam golemu sreu da sam oruen ljudima oji imaju ono neto. Ti, Zari, Ahmed, Irad, moji roditelji i Fah ima. Kad je o tome rije, moj je ivot ve sada smislen. Milujem orznuto R iz njegova imena i borim se sa svojim suzama. Tjeim se time da ti i Zari niste doista mrtvi. Jer ljudi oji imaju ono neto niada ne umiru, niada ne nestaju, nego zauvije ive u naim srcima i umu i ondje su i t e ao stvarni. Suze mi se sada slobodno otrljaju niz obraze i znam da ili vie niim ne mogu zaust aviti. Sjea li se ada si me pitao znam li oja je najvrednija stvar oju ima svai ovje? Reao sam ti da je to ivot, a ti si se nasmijeio i reao: 'Vrijeme' . Sjea li se tog a, Dotore? Blag vjetar na Dotorov grob donosi jedan usamljen list i ja ga uzimam, gledam, a onda stavljam u podnoje prijateljeva groba. U posljednje vrijeme dosta razmiljam o tom naem razgovoru, aem. I, uza sve duno poto je, mislim da smo obojica bili u rivu. Najdragocjenija stvar oju ovje ima upra vo je ono neto. U tom trenutu shvatim da mi neto stoji iza lea, pa se oreem i spazim Ahmeda, Fa himu i Irada. Bez rijei sjedaju do mene, a Fahima mi prebacuje ruu preo ramena. Samo neolio seunda naon njih stiu i moji roditelji, svai s po jednom crvenom ruom u ruci. Otac mi namiguje i sjeda uz grob, polae ruu na amen i moli za Dotor a. I moja maja ini isto. Jedan po jedan, stiu i ostali susjedi, sve do se na Do torov grob ne slije itavo more ljudi, itava ulica, svi s crvenim ruama u ruama. Ni to ne mari za SAVAK i gledaju li nas iz srovita. Odavno smo ve trebali oplaati Dotora.

32. Jo jedna zora Dan naon baina sprovoda budi me predivno travanjso jutro. Sunce mi roz zavjese jednom zraom miluje lice, a ptiice cvrutom slave arobno pr oljee. Spavao sam poput djeteta, a to mi se ve dugo nije dogodilo. Osjeam se svjee, ilo i prepun sam energije, ao da bih ovoga trenuta mogao pretrati neolio ilometara. Mjesecima se nisam tao osjeao. S ulice dopire djeja cia i vrisa, pa izlazim na terasu i duboo udiem svje zra. Proteem se i glasno izdiem, a srce mi ispunjava neobina nada. Naginjem se preo bal onsoga ruba i gledam u dvorite gdje na stablu, oje je moj otac posadio onoga d ana ada smo se doselili, niu prvi listovi. ini se da nisam jedini oji uiva u prelijepom danu. Ulica je prepuna ljudi svih do bi, ba je onava avu je pamtim prije noi u ojoj su odveli Dotora. Irad na ploni u sam sa sobom igra ah, pa obeajem sam sebi da u ga jo danas izazvati na partiju. Zn am da ga ne mogu pobijediti, ali vrijeme je da se vratim u igru. S vremena na vr ijeme uznemireno se osvre prema Zarinoj ui, vjerojatno u nadi da e spaziti Masira nog anela. Supina momaa igra nogomet, jedan u igri gura drugoga, pa izbija rat

a tunjava i nadviivanje. Dogaaj me podsjea na Ahmedov plan ada je prologa ljeta o dluio ponovno zauzeti golmansu poziciju u Fahiminoj ulici. ini mi se ao da se to dogodilo prije milijun godina. Male supine ena ve su se oupile u raznim dijelovima ulice: tu je i istoni, i zapa dni, i sredinji traersi odbor, ao ih je Ahmed obiavao nazivati. Sve govore u ist i mah, smiju se i obraaju jedna drugoj ao da ih mete nimalo ne ometa u meusobnom r azumijevanju. Tada spazim ovjea oji s antom vode prilazi ruinu grmu. Irad preida partiju aha i prisae mu u pomo, pa zajedno zalijevaju bilju. Suze mi jurnu niz obraze, ali ov og puta to su suze radosnice. Neto dalje niz ulicu vidim Abolija i jo neolio djeaa ao zvone na vrata i bjee s mjesta zloina, pa se sjetim ao je malac svojedobno zeznuo mojega jadnog tatu i glasno se smijem. Zatvaram oi i duboo udiem. Potpuno sam smiren i u tavom mi stanju u misli polao ulazi zamisao ojoj sam se dugo opirao: trebao bih otii. to dulje o tome razmiljam , to mi se vie svia. Otii u u Ameriu i ondje zapoeti nov ivot. ivjet u sam, studirat uit u englesi, upoznat u zapadnjau ulturu. Tolio je toga to te moram nauiti. Nada m se da Zari i Dotor to nee shvatiti ao izdaju. Silazim na dorua i u dnevnom boravu nailazim na majstora oji popravlja stari s tojei sat. Izvuao ga je u sredinu sobe i upravo pregledava iz ureaja izvuene dijel ove. to se dogaa? pitam. Moramo taj nesretni sat popraviti, ili ga baciti, objanjava mi otac. Nemojte ga baciti, gospodine, ae mu urar. Ovavi se satovi vie ne proizvode. To vam je sad antivitet. to ti misli? pita me otac. Prilazim satu i ruom dotiem njegovu hrapavu, neravnu povrinu. Trebali bismo ga zad rati. Nema veze to ne radi. Lijep je. Osim toga, ti i mama ste ga dobili ao vjenan i dar. Tata zamiljeno ima glavom. To nam je zapravo bio jedini vjenani dar. Neada sam ga navijao svaoga jutra, im b ih ustao, uz aj. Smijei se i onda oree prema uraru: Zadrat emo sat bez obzira na isho !. Za doruom aem ocu da sada zbilja elim otii u Ameriu. To bi ti bilo najpametnije, slae se otac. Oduvije sam sanjao o tome da ode tamo i za vri graevinu, pa se lijepo vrati ovamo ao inenjer i izgradi modernu, europsu autoces tu izmeu Teherana i Nouahra! Tata, ja elim biti filma, aem gledajui ga ravno u oi. Neolio trenutaa samo zuri u mene. No, pa dobro, moda moe upisati dvopredmetni studij, ae naposljetu, jo uvije oduevl mojim pristanom na odlaza na studij u inozemstvo. Maja tu vijest ne prima ba najbolje. Nita ne govori i ne obeshrabruje me, ali na licu joj opaam zamiljen, pomalo zabrinut izraz. Besciljno tumara po ui i neumorno brie prainu s polica, ovira za slie, televizijsog erana, stojeeg sata i svega o staloga u prostoriji. Onda se ponovno vraa policama. Ve si ih obrisala, ae joj otac. Dobacuje mu jedan nijemi pogled i poinje brisati ovire za slie. Vijest o mojem odlasu susjedstvom se iri poput umsoga poara. Svi ve znaju da se sp remam u Ameriu, pa mi gotovo svi odrasli prilaze ao bi mi poeljeli sreu i reli da bi i sami vrlo rado poli onamo. Osim toga, ini se da nema ovjea iji prijatelj i li roa trenutano ne ivi ili je svojedobno ivio u Americi. Ameria je super mjesto, ae mi jedan susjed. Brati mi se ba vratio iz Washingtona i ae da su gradse vlasti ondje pod ulice postavile cijevi s vruom vodom da se ceste ne bi zamrzavale za hladnih zimsih mjeseci. Drugi susjed na to zadivljeno uzdie. Pa to im je ba pametno, ba pametno, ponavlja sa sanjivim pogledom u oima. Trei susjed ae da Amerianci, dodue, jesu tehnoloi napredniji od nas, ali ad je r ije o ulturi, nisu. Roditelji svoju djecu ondje izbacuju iz ue im navre osamnaest, ae, na to se veli broj susjeda hvata za prsa i odmahuje glavom. Sentimentalniji roditelji, nastavlja s priom isti ovje, djeci ipa doputaju da ostanu od ue, ali

naplauju im stan i hranu. Zato tamo i ima tolio zloina, zaljuuje susjed. Kada si preputen sam sebi, roditelji te ne nadgledaju i lien si topline vlastitoga doma, sasvim je razumljivo da e pribj ei riminalu. Da, ali oni to nazivaju samostalnou, ae jedan drugi susjed. Tao svoju djecu ue da bu u samostalna. Ma, ava samostalnost, to je najobinije sranje! Ahmed stoji do mene, oree se prema Iradu i ae: Da barem mene roditelji usoro izbace iz ue!. Irad i ja se smijemo. Dani brzo prolaze, Ahmedova obitelj neao se bori s bainom smru i polao vraa u svaidanjicu etvrti, a u Zarinoj se ui ne dogaa gotovo nita. Otac joj svaoga jutra odlazi na posao i uveer se vraa eni oja je ostata ivota odluila provesti iza zatv orenih vrata, a Kejvan se u dvoritu igra sam, osuen na samotno djetinjstvo bez pri jatelja iz susjedstva. S vremena na vrijeme ujem ga ao se glasno smije do se l opta s Masiranim anelom, ba ao to je to neada inio u igri sa sestrom. Moj se otac redovito sastaje s gospodinom Mehrbanom i gospodinom Kasravijem, pa zajedno sreuju papire potrebne za moj odlaza u Ameriu. Veza u uredu za putovnic e ispunjava obeanja, pa sada imam putovnicu, a sljedei je ora pribavljanje stude ntse vize u ameriom veleposlanstvu za oju je potrebno neto to se zove 1-20, a za pravo je pismo ojim se potvruje da sam primljen na jedno od ameriih sveuilita ili u jedan od oleda, s valjanim vjerodajnicama. Tu na scenu stupa gospodin Mehrban jer e mi nei njegovi drugovi u progonstvu nabaviti 1-20 sa sveuilita u Los Angeles u. Gospodin Kasravi pa poznaje ljude u Ministarstvu obrazovanja od ojih e mi pr ibaviti maturalnu svjedodbu i potvrdu da sam postigao najbolje mogue rezultate na Ezamu, testu poznavanja englesog jezia. Svi su mi ti papiri potrebni da bi mi odobrili studentsu vizu. Gospodin Kasravi umiruje me ada aem da mi se niao ne svia zamisao o lanoj matur alnoj svjedodbi te da sam zabrinut da e mi vlasti, ao otriju tu prijevaru, zauvi je zabraniti upis na bilo oji faultet. Zna, u ovoj zemlji moe s mjesta pomanuti planinu ao poznaje prave ljude, zbilja moe ae Kasravi. A i zato ne bi? nadovezuje se gospodin Mehrban. Kad ti na prijevaru oduzmu ivot, onda lijepo vara da bi ga vratio. Tao stvari funcioniraju u zemljama poput nae. Zabr anili su ti da se naon tri mjeseca vrati u olu, pa emo mi sada lijepo napraviti l anu maturalnu svjedodbu i nadonaditi ti izgubljeno vrijeme! Nisam ni priblino zadovoljan tavim aranmanom, ali preputam mu se jer vie nego iada elim otii iz Irana. Ne elim se vratiti u olu bez Ahmeda i Irada i ne elim ostati u u lici iz oje e se Zarina obitelj odseliti u Bandar Abas. Ahmedu i Fahimi drago je to u meni vide novu nadu, ali tuni su to odlazim. Vidim im to na licima, iao niada ne bi reli nita ime bi me obeshrabrili. Otii e malo u inozemstvo, studirat e na najboljim sveuilitima i vratit e se ao nao e, ae mi Ahmed s osmijehom. Da, a mi emo te doeati, pa emo nastaviti s druenjem tamo gdje smo stali, oduevljeno ahima. Sve e biti ao da niada nisi otiao, osim to e dotada ve postati stric! Maju mi ba nita od toga ne veseli. Ali on uope ne govori englesi, zdvaja. Kao e se snai u zranoj luci ada sleti u Amer u? Kao e traiti neto za jelo? Kao e znati to moe jesti i ao e se retati uoolo? Ma, daj, ae joj otac. Podcjenjuje ga! Tisue mladih svae godine odlazi na isti put, a on je vjerojatno sposobniji od svih njih zajedno. Ne poznajem otpornijega i sna laljivijega moma od njega. Tao je, potvruje gospodin Kasravi. Jao je pametan, zbilja jao pametan. Moda najpam etniji mladi ojega poznajem. Smijeom mu zahvaljujem na omplimentima, a gospodin Mehrban tjei moju maju uvjer avajui je da e moj studij proi do trepne oom i da u joj se onda vratiti sa sjajnom budunou pred sobom. Barem zna da ide tamo gdje e mu biti dobro. A ne, sauvaj Boe, u vor! Sve tri gospoe istoga trenuta grizu ou izmeu palca i aiprsta. Osim toga, moe li zamisliti to e se dogoditi ada se vrati ao ovje olovan u Americi Cure e mu se hrpimice bacati pod noge! govori Mehrban i usput mi namiguje. A, ne, ne, ne, ubacuje se gospodin Kasravi. Sueno mu je da se oeni mojom Sabnam!

Svi se smiju, a i moja maja, a meni na pamet pada Zari i u grlu mi se stvara vor . Na raju se sve sreuje i ostaje jo mjesec dana do mojega odlasa. Otac mi poazuje zraoplovnu artu i sav sjaji od ponosa. Sletjet e u Los Angelesu gdje e te doeati roaci strica Mehrbana, ae. Oni e ti na i upisati te na USC . Taj ti se plan ini izvediv? pita me odjednom, ao da, uspros svemu to je reao mojoj majci, nije siguran hou li se uspjeti sam snai u Americi. Da, sve je u redu, odgovaram automatsi, iao mi se budunost, svim planovima unato, i ni poput zamagljena zrcala. Vidim u njemu svoj odraz, ali nije ni jasan ni prepo znatljiv. Moja se vizija Amerie sastoji od ulica oje sam vidio u filmovima i t elevizijsim serijalima, pa zaljuujem da mi se s tavom neizvjesnou najlae boriti tao da uope ne razmiljam o tome. Osim toga, tao potisujem osjeaj rivnje oji me obuzima zbog toga to bolju budunost traim u zemlji oja mi je unitila prolost. Maja mi ae da se moram pozdraviti sa svim prijateljima i roacima u Teheranu, a onda o ree glavu, ispuhuje nos i brie suze. Kae i da e ih sve pozvati na oprotajnu veeru. Puno je bolje tao, a i tebi e tao biti lae, objanjava. Dan prije oprotajne proslave i tjedan dana prije odlasa u Ameriu stojim na rov u i gledam u Zarino dvorite, pa odjednom shvaam da bih prije odlasa gospodinu i g ospodi Naderi htio ispriati to se dogodilo izmeu Zari i mene. Volio bih da znaju da su mi namjere bile asne i da sam ljubio Zari vie od ivota. Ahmed se slae s mojim planom. ini mu se da Naderijevi usoro sele jer je primijeti o udna retanja u njihovoj ui: neznanci im dolaze u uu i odlaze iz nje u udno vrij eme i sigurno je rije o SAVAK-ovim agentima. Premjetaji poput njihova pomno se pla niraju, ao bi ih se provelo to neupadljivije jer, prema slubenim tvrdnjama , SAVAK ______________________ University of Southern California - privatno amerio sveuilite sa sjeditem u Los Ange lesu. jedva postoji. Susjedstvom se tao ve mjesecima iri oito planirana glasina o tome d a se sele u toplije rajeve zbog zdravstvenih problema gospodina Naderija. Zvonim na njihova vrata i otvara mi Masirani aneo. Pozdravljam je i ona mi jedva ujno odzdravlja. I sada je, ao i uvije, prerivena burom roz iju joj oprenu jedva nazirem oi, a po oborenom pogledu i zgrbljenim ramenima vidim da joj je u m ojem drutvu neugodno. Odvraam pogled ao bih joj olaao. Doao sam u posjet gospodinu i gospoi Naderi, apem. Odlazim za neolio dana i htio bih se s njima pozdraviti. Masirani aneo nepomino i nijemo stoji na vratima. Smijem li ui njima? pitam. Hitro se pomie u stranu i daje mi zna da uem. Do prolazimo roz dvorite, nastojim ne gledati trenjino stablo, a Masirani aneo ape da su joj teta i teta na atu i d a e ih odmah pozvati. Kua je prepuna utija oje nagovjetaju njihov sori odlaza. Stojim nasred dnevnog a borava i ne znam to bih jer Masirani aneo odmah nestaje u hodniu. I opet mi n aviru uspomene na Kejvanov roendan, ada su cijelom uom trarala razigrana djeca oja su vritala, smijala se i meusobno se tuaala. Zari mi se prirala do je Ahmed djecu zabavljao igrom To sam ja? i rela: Nadam se da ti djevoja nije ljubomorna zbog toga to mi pomae oo roendana!. Moja djevoja? zapitao sam. Da, ona za oju si reao da je njena poput... Opet imam vor u grlu. Kua je toga ljetnog dana bila tao puna ivota, radosti i poreta, a ova je prazna soba potpuna suprotnost tavom ozraju. Neolio metara dalje od mene, na oruglom stoliu, poraj samovara stoji Zarina biljenica s crteima. Prilazim stolu i uzimam je u rue, pa gledam crte po crte. Sjeam se svae rijei ojima ih je Zari opisivala. Vidi! Nogomet na ulici! Zna li oji si od ovih momaa ti? Koji? Tog dana nisi igrao! Pri raju biljenice nailazim na crte mene i tajanstvene ene oji mi je Zari ostavil a na rovu. to taj crte radi ovdje ? Traim ga otada sam se vratio iz bolnice. Znam

da sam ga bio pribio na zid svoje sobe i svae ga veeri promatrao, matajui ao jo j ga vraam bez rijei, ba ao to mi je bila rela. Zamiljao sam joj izraz lica do joj pruam crte: pogled njezinih nasmijanih oiju duboo u mojima, obrazi rumeni od uzbue nja, uzdah olaanja ada shvati da je upravo ona ena iz mojih snova. Upravo u tom trenutu gospodin i gospoda Naderi ulaze u sobu, pa brzo vraam biljen icu s crteima na mjesto. Grle me i pozivaju da se rasomotim, a gospoa mi Naderi o dmah toi alicu aja i ae da joj je drago to odlazim. ivot je prema meni u ovoj zemlji bio preorutan, ae, i promjena e mi zacijelo goditi, pogotovo ao se usredotoim na studij i odmanem od svega to mi se ovdje dogodilo. Nedostajat u im, naravno, ali donio sam pravu odluu. Gospodin Naderi ima glavom i pripaljuje cigaretu. A to e studirati, medicinu ili graevinarstvo? pita me ao da druge studijse grupe uop ne dolaze u obzir i, prije nego to mu dospijevam ita odgovoriti, dodaje: Samo marl jivo ui jer obrazovanje je jedini lije protiv neuosti, a na ljudima poput tebe je da ovu zemlju oslobode iz ralja ditature i izgrade bolju budunost za djecu Ke jvanove dobi!. Masirani aneo donosi pladanj sa slatiima, polae ga pred mene i ape: Izvoli, poslui se, pa odlazi do gospodina Naderija i sjeda na pod poraj njega, ned aleo od stolia na ojemu je biljenica sa Zarinim crteima. Gospodin Naderi mi ae da je i njemu i cijeloj njegovoj obitelji vrlo drago zbog mene i da se nadaju da i h u tuini neu zaboraviti. Odmahujem glavom jer, naravno, neu. Gospoda Naderi ispituje me amo tono idem, olio dugo ostajem i to u studirati. Bo jim li se borava u stranoj zemlji i ao moji roditelji, posebno maja, podnose to to odlazim? Masirani me aneo netremice promatra do odgovaram na sva ta pitan ja i vidim joj oi pod oprenom, ali pogled nastojim usredotoiti na gospou i gospodi na Naderija jer je djevojci oito neugodno svai put ad pogledam prema njoj. Kaem im da se nadam da u diplomirati za tri godine, da e mi Iran, naa ulica, prijatelji, obitelj i susjedi vrlo nedostajati i da mi je ao to ne odlazim pod sretnijim ool nostima. Zatim zastajem i elo mi se rosi od uzrujanosti zbog tajne oju im anim otriti, a oju dosada nisam otrio niome osim najboljem prijatelju. Rue mi se tresu, a lice mi gori. Zamolio bih vas za doputenje da s vama otvoreno porazgovaram o svojoj vezi sa Zari, proapem. Nema odgovora, pa pomiljam da odustanem i ne aem vie nita. Rue su mi znojne, osjeam da mi se lice zajapurilo i nije mi jasno zato je tao teo rei istinu, a onda odje dnom shvaam zato moja teta i stric o neugodnim temama raspravljaju pismima. No, mo ram dalje. Ve sam previe reao. Sputam glavu ao bih izbjegao poglede i zapoinjem s priom. Otada znam za sebe, Zar i sam smatrao posebnom djevojom. Ve sam joj se ao djea divio, a ada sam uo da s u ona i Dotor, najbolji moma u itavoj etvrti, zarueni, jo je vie porasla u mojim oim a. Kaem da sam ih s rova znao promatrati do bi u dvoritu razgovarali i, iao nis am uo o emu govore, znao sam da je rije o vanim stvarima jer inteletualci ne troe vr ijeme na triarije. Podiem pogled i susreem se sa stoii mirnim licima gospodina i gospode Naderi. Ne u suujem se pogledati Masiranog anela, pa saginjem glavu i nastavljam. Volio sam Dotora. Bio je izniman, veli ovje. Imao je ono neto, aem i napoon se o dvaim pogledati Masiranog anela. Po zvuovima oji dopiru ispod bure shvaam da je ca. injenica da su Zari i moj prijatelj i mentor zarueni zato mi je, naravno, bila siln o vana. Mislim, bio sam svjestan da je Zari njegova zarunica, to hou rei, ponavljam ao bih naglasio ono bitno. Nisam o njoj niao druije razmiljao. Samo ao o Doto rovoj buduoj eni. Zastajem jer ne znam to bih jo reao, a tiina oja ispunjava sobu pr itie me poput golema tereta. Ovo je mnogo tee od onoga to je Ahmed uinio s Fahimom. U tren oa bih se mijenjao z a razbijen nos umjesto ovoga, jer nema sramotnijeg priznanja od onoga da si se z aljubio u prijateljevu zarunicu. Gospodin Naderi pripaljuje cigaretu i preida tiinu: to nam pouava rei, sine?. Nijemo i posramljeno odmahujem glavom. Proleti bili svi ti gadovi oji su unitili ivote toliih mladih ljudi! zavapi gospoa

Naderi i rajiom oa vidim da je bijelim rupiem obrisala suze s lica. Ao ti je neugodno, ne mora nam rei nita vie, umirujuim mi glasom govori gospodin Nade i. Prilino sam siguran da ionao ve sve znamo. Gospoa Naderi ima glavom i nijemo potvruje njegove rijei, a Masirani aneo pod bur om brie suze. Ta je tragedija unitila tolie ivote, a posve bespotrebno i rajnje nepoteno, ae gosp oa Naderi. Nito, ali doista nito, ne bi se ni zbog ega trebao stidjeti. Da su bar em te misli zbog ojih se sada tao stidi bile najgora stvar oja nam se dogodila . Prolet bio taj uasni avao! Silno sam je volio, izustim napoon do mi se suze slijevaju niz lice. Bila je moj i vot, moja budunost. Gospodin Naderi ispuhuje dim i proiuje grlo. Sluaj, sine, ae, ivot je poput broda bez jedara. Niada ne zna amo e poi i na ojo ali zavriti. Katada se treba prepustiti vjetru i prihvatiti stvari onave ave jesu, olio god to bolno bilo, i vjerovati da je Bog mudar, a sudbina neizbjena. Nito nas ne moe uvjeriti da bol oju osjeamo ima bilo avu svrhu i smisao i nit o nam tu bol ne moe odagnati. Bog zna da bih ti rado ponudio alternativu sadanjem stanju! Zastaje, duboo povlai dim iz cigarete, baca pogled na Masiranog anela i njezine tihe suze pod oprenom, pa odmahuje glavom i ae: Kunem ti se na tvoju ljubav prem a Zari, zjenici oa mojega i svjetlu mojega ivota, svi bismo puno radije tu alter nativu. Moda e nam jednoga dana sve ovo imati neog smisla, ali sada nema!. Saginje glavu, trlja oi i povlai dim iz cigarete. Masirani mu aneo prilazi, grli ga i neto mu ape na uho, pa se gospodin Naderi smiru je. Iznenaen sam njegovim stanjem, ali nije mi jasno u emu je problem. Moj ti suprug pouava rei, dodaje gospoa Naderi, da su ti vrata naega doma uvije otvo ena. Znamo to si osjeao prema Zari i ne mora se toga stidjeti. I ona je tebe voljel a, znamo i to. To je sve to ti sada mogu rei. Zatim se rato meolji na stolcu i ne olio se puta u ljutnji lupa po bedrima. Oprosti, ali teo nam je govoriti o tome . Ostale su nam samo izgubljene nade i uniteni snovi. Zbilja nam je teo o tome ra zgovarati. Gospodin Naderi na to brine u pla, a Masirani ga aneo grli i sve glasnije ape: Nemoj plaati, nemoj plaati, molim te, nemoj plaati! Prestani plaati, zbog men e prestani. Prelinjem te!. Kroz ipu na buri vidim joj oi, te tune, aneose oi oje su mi sada ve dobro poznate, a sjeam ih se i sa slie u Zarinu albumu. Oree glavu od mene i odlazi prema vratima, a gospodin Naderi se roz suze ispriava. Hvala Bogu to imate nju, poazujem prema Masiranom anelu. Bila je Zari poput sestre. Gospodin Naderi odmahuje glavom i ape: Da, hvala Bogu to je imamo!. Zatim me i on i gospoa grle, pa ustajem i spremam se ui. Ali vi vie neete biti ovdje ad se vratim, odjednom zavapim. Neemo, potvruje gospodin Naderi. Kao u vas pronai? pitam, plaui poput djeteta oje se zauvije rastaje od roditelja. Nai emo mi tebe, ae mi gospodin Naderi. Kunem ti se Zarinom ljubavi prema tebi da emo te nai! Zarina ljubav prema meni. Te mi rijei razdiru srce i neto se u meni lomi. Nemam sn age otii iz zemlje, ali onda se sjetim da Naderijevi vie nee ivjeti ovdje, pa ipa el im otii to prije. Teoga se srca vraam ui. 33. Jo jednu, molim Toga me istoga dana maja pita elim li s njom u upnju i ja joj aem da elim, ali j ao sam umoran i rado bih ostao od ue i uivao u posljednjim danima domaeg ugoaja. Grli me i ae: Nedostajat e mi!. I ti e meni nedostajati, mama! Kolio god mi bilo teo, ae silei se na osmijeh umjesto suza, znam da je tao najbolj e za tebe. Zato te anim esto posjeivati, pa maar to znailo da moramo prodati uu, auto i sav moj nait. Jer, ne mogu mi samo tao istrgnuti srce na cijele etiri go

dine, zar ne? Grlim je. Nije to nita. Vidjet e, etiri e godine proi do trepne. Trebala bi se radovati to e on odmoriti od mene. Smijei se i iz usta joj izlijee zvu na granici izmeu jecaja i smijeha. U tome ima pr avo, ae. Naon to ode, sjedam na stolac uz houz u dvoritu i, do me od proljetnog sunca nap ola hvata drijeme, razmiljam o onome to se zbilo u Zarinoj ui. Bilo je bolno, da, a li drago mi je to sam otiao do Naderijevih i porazgovarao s njima. Zadovoljan sam svojom odluom. Bio je to vrlo zreo postupa i drago mi je to, na raju, nisam pr ibjegao pisanju pisama. Znam da e se ubrzo pojaviti Ahmed i, olio god uivam u njegovu drutvu, drago mi je to mogu malo uivati u tiini svojega oruja. Zatvaram oi i putam misli da vrludaju svo jim putovima. Moza mi je, meutim, hiperativan, a i do se odmaram. Zapaa i prepo znaje ba sve zvuove oji mi dopiru do uiju. I ulicom prolazi automobil s povaren om ispunom cijevi. Slijedi potom i tiina, a onda cvrut ptica. Neolio minuta naon tog i dvije mae siu jedna na drugu, zatim glasno st enju i onda opet njiu. Nad glavom mi prolazi zraoplov, pa opet sve utihne, a ond a odjednom zaujem djeji hihot i priguen ensi glas oji djetetu govori da se stia. Di jete se, meutim, jo jedanput glasno smije, pa jo jedan put, pa opet i onda opet zau jem ensi glas. Dolazi iz Zurinu dvorita. Sav se jeim, niz lea mi prolaze trnci i od jednom sam budan ao dan. Jo jednu priu, molim te, samo jo jednu, apue djeji glas. Psssst, glasi odgovor. Otvaram oi i napinjem ui. Nita. Zari, izleti mi iz usta, pa se oreem i gledam prema zidu, svim silama napinjui uho i osluujui neobinu tiinu oja je odjednom preplavila zra. Ustajem i odlazim do zid a izmeu svojega i Zarinog dvorita, prislanjam uho, sluam i, ba nita. Samo mula tiina. Jesam li moda sanjao? Vjerojatno jesam, a vjerojatno i dalje sanjam jer ao inae objasniti to da je cijeli svijet odjednom potpuno utihnuo? Osvrem se i ruom dot iem zid, ne bih li se uvjerio da se nalazim u svijetu opipljivih predmeta. Ne san jam. Da barem mogu zaviriti u Zarino dvorite. S tom milju jurnem prema stubama oje iz dvorita vode do terase na prvom atu, pa do stuba za drugi, trei at... Presaem po dvije, tri odjednom i onano stiem na vrh, otvaram balonsa vrata, jurim do ruba i gledam u Zarino dvorite. Nema nioga. Naginjem se preo ruba i gledam ima li oga na njihovim niim terasama. Nema. Oree m se prema Zarinoj sobi na treem atu. Zavjese su vrsto navuene. Hodam gore-dolje p o balonu, a cijelo me tijelo peca. Samo sam sanjao, apem sam sebi. Osim toga, moda je Kejvan jo jednu priu traio od Mas og anela, ba ao neada od sestre. Opet se naginjem prema njezinu dvoritu. elim samoga sebe uvjeriti da su mi sumnje besmislene i jednostavno glupe, ali ni ne pouavam. Moje se jadno, izmueno srce sv im silama opire zdravome razumu. Ne bi mi valjda to uinila, mislim. Ne bi mi niada nanijela toliu bol, bez obzir a na oolnosti. No, to ao je Masirani aneo moja Zari, ali pod velom sriva izgor jelo lice? Zato bi to uinila? Zar ne zna u to mi se ivot pretvorio bez nje? Zar ne z na za svu patnju, jad i bol oje sam pretrpio zbog toga to je nema? Sagibam se i naslanjam na zidi, grizui au da bih priguio jecaje. Boe, molim te, vrati mi Zari, plaem, te nanadno shvaajui da vie ne vjerujem u Boga. Opet pogledavam u prazno dvorite i ne mogu vjerovati olio se sve umirilo, ao d a je itav svijet zastao i bez daha oeuje rasplet tajne. Jurim u sobu i osvrem se, ni sam ne znajui to tono traim, pa se vraam na terasu i duboo udiem svje zra, priel jui da su Fahima i Ahmed ovdje. Opet sjedam na zidi i pouavam metodii sloiti dijelo ve slagalice, ali zarobljen sam u vrtlogu osjeaja oji me otpuhuje daleo od gran ica logie. Pouavam se usredotoiti na trenuta u ojemu sam zauo Kejvana ao apue: Jo jednu priu, molim.... Jesam li to sanjao? Doista sam ga uo? Koji zvu pamtim prije toga? Auto s povare

nom ispunom cijevi? Ima li ito u naoj etvrti auto s povarenom ispunom cijevi? Jer, ao je taj zvu bio stvaran, ni Kejvanov apat nije bio san. to sam jo uo? Maje sita nje i svau. Ogledavam se po susjednim vrtovima i pogledom traim mae. Reanje je sigu rno bilo stvarno. Zato bih sanjao mae oje se svaaju? No, nito od susjeda nema ma e, vjerojatno su bile lutalice. Na pamet mi pada i sjena oja me nou promatra. Znam da je rije o Masiranom anelu, ali zato bi me Masirani aneo gledao, ao se pod velom ne rije Zari? Ono treperen je oje sam jedni noi spazio bio je upravo taj veo, i to sada znam. No, sve se odjednom slae u smislenu cjelinu. Masirani aneo niada niamo ne uri, jednom je rela Fahima. Klizi poput proljetnog p ovjetarca: mirno, njeno i odmjereno. Niada niamo ne hita. Zato onda tao brza sva oga jutra ad me spazi na povratu iz pearnice? Ne, to pod velom nije Masiran i aneo, to je moja Zari. Samo su dva mogua razloga za tavo srivanje S A VA K joj je tao naredio, ili mi ne eli poazati svoje opeeno lite. Jadna moja i mila Zari ! Jednom mi je rela da bi voljela postati strunja za tumaenje Hafizove poezije. Ka o mi je to promanulo svih onih noi do sam zurio roz otvor na zavjesama? Masi rani aneo zna napamet sve Hafizove pjesme, ne bi itala Divan, sav joj je u glavi. To je nad njigom bila Zari, tao je ratila samotne noi. A danas sam u njihovoj ui pronaao crte na ojemu smo moja tajanstvena ena i ja! Mora da ga se neao domog la do sam bio u bolnici. Pa onda ona provala tuge iz gospodina Naderija... sad mi je sve jasno. Reao je da bi mi rado ponudio alternativno rjeenje i Zari mu je prisoila, zagrlila ga i neto mu apnula na uho. To se niada ne bi dogodilo da je pod burom doista Masirani aneo. Suvie je religiozna da bi grlila muarca s ojim nije u rvnom srodstvu. Previjam se i plaem od sree i tuge, ushienja i jada. Zatvaram oi, oreem glavu prema nebu i prvi put otada sam se osvijestio u bolnici, golemog tereta na prsima vie nema. Lae diem, barem zasada. No, to sada? Moram sovati plan napada, a Ahmeda ba sada nema, ad mi je prijeo p otreban. Zna li moda on sve to? Moda su i on i Fahima u sve upueni, ali mi nisu nita reli jer i mene i Zari tite od SAVAK-a. A onda se sjetim da za manje od tjedan dana odlazim u Ameriu i zaljuujem da to sada svaao otpada. Ne idem niamo sad a, ad mi se moja Zari vratila, u tim oolnostima put se jednostavno mora otaza ti. I moja oprotajna veera isto. Moramo nazvati sve goste i rei im da ne dolaze. No , ao da priem Masiranom anelu i otrijem istinu? Situacija je moda vrlo neugodna za njezinu obitelj, a postoje i sigurnosni problemi ao je u sve umijean SAVAK. Moram joj oprezno prii, SAVAK niao ne smije ponovno odvesti mojega anela. Jurim niz stube i naisap ispijam neolio aica tatine vote. Odmah me griju i mal o umiruju. Za tebe, ljubavi, apuem tiho. Usrsnula si mi, nadam se, iz nitavila u ivot! Penjem se preo zida na Zarinu stranu rova i sjedam na isto mjesto na ojemu sm o obiavali sjediti zajedno. Sjetim se sna oji sam usnuo ada sam posljednji put ondje sjedio i sada sam siguran da to nije bio san. Sjedila mi je iza lea, drala m e u naruju i govorila da e ugrijati svoga voljenoga. Jadna moja mala Zari! O, Boe, tao te volim i tao mi silno nedostaje. Te mi je noi bilo hladno i bio sam u bunilu. Zari me spazila roz prozor, izila je van s deom, umotala me u nju i grlila me cijelu no, na uho mi apuui da e svoga volj enoga zatititi od studeni. To sigurno nije bio san! Misli mi sau s teme na temu i ni na jednoj se ne uspijevam dovoljno dugo zadrati. Kroz glavu mi prolaze prizori njezina spaljivanja, zatim dani provedeni u bolni ci i uasna depresija u ojoj sam se zamalo uguio, strah da sam izgubio Ahmeda, sta rac oji mantra, Jabuolia... O, Boe, zato je ivot tao orutan? Da sve to jo jedan put moram proivjeti, mislim da ne bih izdrao! Misli mi tada lete do Zari oja je iva u ui do moje, udie isti zra ao i ja i moda ba sada misli na mene. Nema onda niega udnog u tome to sam cijelo vrijeme snano osjea o njezinu prisutnost, niavo udo nije to me njezin prozor svae veeri tao privlaio sebi i, naravno, to sam sanjao ao s Masiranim anelom stojim na vrhu planine. Duboo u sebi znao sam da mi se Zari eli otriti. Zbog vote u venama ohrabrujem se i pristupam Zarinu prozoru. Virim roz zavjese , bura je na revetu, to znai da je vlasnica u sobi, ili barem u ui. Vraam se u sv

oju sobu, a s dvorinih se vrata oglaava zvonce. Doao mi je Irad. Tolio sam uzbuen da mu odmah elim ispriati to sam otrio, ali Irad, ao i uvije, poinje priati prije neg o to stignem otvoriti usta. Nije vano. On ionao nije prava osoba za taj razgovor. Sjedamo uz houz u dvoritu i on mi poazuje njigu oju je upio, biografiju svoj ega idola, Thomasa Edisona. Jao je uzrujan zbog stvari oje je autor napisao o glasovitom izumitelju. Pie da je Edison bio varalica, ae Irad. Angairao bi huligane oji bi onda prisiljaval mlade izumitelje da mu prodaju svoje izume, a ao ne bi htjeli, huligani bi ih pretuli! Irad ne moe vjerovati da sve te gadarije imaju iave veze s istinom, ali une mi se da e, ao imaju, zauvije odustati od planova o izumiteljsoj arijer i i umjesto toga postati poten politiar. Otac i stric govore mu da je ahu odzvonilo jer su ljudima ve zbilja dozlogrdili i njegova ditatura i nehumani postupci prema politiim disidentima. a se i asnici u vojsci slau s tim da je pretjerao. Iradev stric, oji je general u ahovoj vojsci p od ameriim patronatom, nedavno je sudjelovao u pregovorima o upnji veega broja z raoplova F-16 od amerie vlade. Kada bi imao te borbene mlanjae, Iran bi postao s upersila Blisoga istoa to je, oito, tono ono to Amerianci ele. Prvi bi im izbor, d aao, bio Izrael, ali bolje da ih zastupa muslimansa zemlja nego idovsa oju u ovom dijelu svijeta estoo mrze milijuni ljudi. Iradev otac smatra da ahu, to se vie zbliava sa Zapadom, popularnost na Blisom istou sve vie pada. No, najvea mu je p rijetnja Izrael jer samo je pitanje vremena ada e angairati svoje bogate lobiste u Americi i orenuti Washington protiv njega. Najradije bih mu reao da me politie teorije njegova oca uope ne zanimaju, ali ne aem mu nita. ____________________________ Amerii borbeni zraoplov, vienamjensi lovac Fighting Falcon F-16: valja napomenut i da je probni let toga zraoplova odran 1974. godine, u isto vrijeme ada se odv ija radnja ove njige. Boe mili, zato me ve jednom ne ostavi na miru?! Zato se ba sada morao pojaviti? Zar u ivotu zbilja nema vanijih stvari od politie si tuacije u Iranu? Jedini razlog zbog ojega se suzdravam od glasnog urlia na Irada jest to to mi pred oima stalno lebdi prizor njegova znojnog lica na groblju, ada je umoran dotrao do Dotorova groba, ne marei to nas motri SAVAK. Na moje velio iznenaenje, Irad u tom trenutu mijenja temu i poinje priati o Masir anom anelu. U posljednje je vrijeme prilino potiten jer joj niao ne uspijeva svra titi pozornost na sebe, a da stvar bude jo gora, nito njegovu ljubav prema Soraj i ne shvaa ozbiljno. Ne govorim mu da ena pod burom nije Soraja nego Zari, jer mi slim da jo nije vrijeme da mu to otrijem. To zna, moda Naderijevi imaju dogovor sa SAVAKOM po ojemu Zari mora ostati srivena, pa to ne smijem upropastiti. Irad mi ae da mu je ve dosta toga to mu se stalno rugaju zbog ljubavi prema Masira nom anelu. Stalno ga pitaju ao se mogao zaljubiti u enu oju niada zapravo nije vidio, ali, je li to doista vano? Ne bismo se trebali zaljubljivati u izgled, objanjava mi. To je povrna ljubav. Prava ljubav znai prigrliti neiju unutarnju dobrotu. Ljudi mi se rugaju zato to je osobno ne poznajem, ali moram li je zbilja poznavati da bih vjerovao u njezinu unutarn ju dobrotu? Ne sastoji li se prava ljubav od potovanja prema neijem arateru i po naanju? Ne bi li ljudi trebali odabirati partnere prema sladu aratera? Ao je tao, onda sve ono to znam o Masiranom anelu tu enu ini savrenom enom za mene! Masirani aneo! Jadan moma. Kada bi samo znao pravu istinu! I dalje mi neto govor i, ali ja se isljuujem, te povremeno imajui glavom i mislima putujui sve dalje i dalje. Kad napoon odlazi, trim na rov. Svjetla su u Zarinoj sobi ugaena, ali znam da ne idu tao rano na spavanje, pa se vjerojatno srivaju od mene. Oito mi ne mogu otriti pravi identitet Masiranog anela. Sigurno su slopili dogovor sa SAVAK-om! Da, to je to. Tao su je spasili od zatvora i zato nema Zarina groba. Ponovno vi rim u Zarinu sobu. Bura Masiranog anela jo je uvije na revetu.

34. U tiini noi

Za veerom sam tolio zaoupljen Zari da me otac pita je li sve u redu. Da, rato m u odgovaram i premeem hranu po tanjuru. Otac sputa licu na tanjur i pita me: Jesi li uznemiren zbog puta?. Ne mogu im jo nita rei o dogaajima i otriu toga popodneva, pa samo imam glavom. To je posve prirodno, ae tata. Veli je to ora i sasvim je razumljivo to se boji. N ije se lao preseliti na drugi raj svijeta, u zemlju iji jezi i ulturu ne pozn aje, a nema ni nioga svoga. I ja bih na tvojem mjestu bio uznemiren! Krajiom oa v idim da je maja poela plaati, a tata proiava grlo i nastavlja: Moj je otac znao rei da je ivot poput laboratorija u ojemu ti testiraju arater. to si vei ovje, to su tei testovi!. Pripaljuje cigaretu i duboo udie dim. Jedva se suzdravam da ga ne zatraim jednu. Nito se u naoj obitelji nije suoio s tavim testovima ao ti. Neizrecivo sam ponos an na tebe i na nain ao to podnosi. U neolio si godina proivio stvari oje nei ljudi ne proive ni za itavog ivota, a izrastao si u ovjea na ojega smo mama i ja jao, jao ponosni. Sutra e se u ovoj ui oupiti ljudi oji te vole. Svima je dra go to odlazi, ali bit e im jo drae ada se vrati ao inenjer. Svi e te do raja ivot ti gospodine inenjeru, bit e primjer uspjeha, uzor mladima. Otvaraju ti se vrata oja se jo niome u ovoj obitelji nisu otvorila, ali uvjeravam te da ti nee biti jedini oji e proi roz ta vrata. Ti utire put, ali mnogi e te slijediti. Nadahnut e ih tvo ja hrabrost i odlunost. Mnogi e ivot zbog tebe postati bolji. Doista ima ono neto, si ne! Blijedo ga gledam i ne vjerujem uima. Ameria, laboratorij ivota, test veliine? Kad bi samo znao to se meni u ovom trenutu dogaa u glavi! Otac nastavlja s priom, ali vie ga ne sluam, iao se nije pristojno isljuiti do ti otac govori. ujem samo tu i tamo pooju rije: Ameria, zraoplov, graevinarstvo, a utocesta s etiri trae, Nouhar, Teheran. Pomalo gubim strpljenje za sva ta sranja oja sluam otad su mi bile etiri godine, pa mislim: Jebe Ameriu, jebe let zraoplovom, jebe usranu diplomu iz graevinarstva, a nabijem i jebenu autocestu s etiri traa oji povezuju jednu usranu selendru s drugom! A onda se sjetim svoje voljene Zari oja se stidi svojega spaljena lica, pa ga s riva pod velom, ili je na to prisiljavaju vlasti da se ne bi otrio njezin prav i identitet. Moj aneo ivi samotniim ivotom i to vie nije samo hipoteza. To su injenic e, a ne moji dojmovi. To je stvarnost. Sirota Ahmedova baa tono je znala o emu govori, a nito je nije sluao. Stalno je p onavljala da djevoja iz ue do moje svae noi plae i ezne za svojim muem. Djevoja i z ue do moje bila je Zari, a mu sam bio ja. Kao li sam samo mogao i pomisliti da je moja voljena mrtva? Grizem se za ou izmeu palca i aiprsta. Nema sumnje, svi e misliti da sam posve poludio ada im aem da je Zari iva i da se samo sriva pod v elom Masiranog anela. No, nije me briga. Znam to znam i znam to sam uo. Zarin je gl as uutao Kejvana ada je traio jo jednu priu. Masirani aneo je Zari, nimalo ne sumn jam u to. Zbog te me pomisli obuzimaju tolia radost i uzbuenje da se iznenada naginjem una trag u stolcu, irim rue i zatvorenih oiju podiem lice prema stropu, ao da se baca m u naruje suncu. Osjeam toplinu njezina tijela uz svoje, ba ao one noi ad mi je zaspala u naruju, o sjeam njezin dah na svojem vratu, ba tamo gdje je poloila glavu. I ujem joj otucaje srca. Hvala ti, Boe, to si mi vratio Zari! Oprosti mi to sam sumnjao u tvoju mudro st i veliinu. Oprosti mi to sam ivio bezboniim ivotom. Od danas sam ti sluga pooran i obeajem da u se isupiti za sve gluposti. Otvaram oi i shvaam da me i mama i tata gledaju. Brzo se uspravljam i sputam glavu, ali ne govorim nita. Oeujem da me otac pita to se dogodilo, ali on ne govori nita, samo maja ape: Previe je sve to za njega. Od jutros se udno ponaa!. Polae mi ruu na elo. Nije vru a. Vjerojatno gori iznutra! Prestani! nestrpljivo prasne otac. Ustaje od stola i izlazi iz sobe, a maja me njeno miluje po licu, zabrinuto apui: to je bilo?.

iva je, vie se ne mogu svladati. To je iv, zlato? Moj Masirani aneo, apuem. Naravno da je iva, potvruje, mislei da govorim o Soraji. Nisam lud, mrmljam prema hodniu iz ojega mi se pribliava otac. O, zaboga, tjei me maja. Pa niada nisi ni bio lud. Samo ti se dogodilo mnogo runih stvari. Otac ulazi u sobu s aom vode i tabletom. Prua mi je i ae mi da je progutam. to je to? pita ga maja. Valium, odgovara. To e ga smiriti. Niada prije nisam popio valium, ali sigurno je bolji nego bilo to iz mamine lje arne, pa ga uzimam bez pogovora. Ubrzo me obavija tupilo oje me podsjea na bolnie dane, ada se svai osjeaj spoo ja naon buenja pretvarao u bolnu i sumornu stvarnost. Prije nego to izgubim svije st, elim se samo pobrinuti za maju. Zato plae, mama? pitam je. Nemoj plaati, molim te. Zari je iva. Ne moram u Ameriu. N je li to divno? Nisi li sretna zbog toga? Mama mi objema ruama hvata lice, elom se oslanja o moje i goro plae. Duo moja, drago moje dijete. to ti se to dogodilo? Ao iada iamo i odem, to e biti sa Zari, Ahmedom i Fahimom, a i to samo narato . Samo na godinji. Nije li to super? Od danas u biti vrlo sretan, mama, ba ao prij e, prije nego to je poela sva ta zbra. Nije li to fenomenalno, mama? Maja ima glavom. Da, zlato! ivot je poput lutanja po pustinji gdje su ti zvijezde jedine vodilje na oje se moe osloniti, nastavljam suhih usta, ali s rijeom oja mi tee iz oiju. Ti, tata, Zari, Fahima i Ahmed moje ste zvijezde. Vi me vodite. Svi imate ono neto. A ja u jednoga dana napisati njigu o svemu to nam se dogodilo! Tada se oreem ocu i frfljam: Vjeruje li u sudbinu, tata? Vlastiti mi glas zvui izoblieno. Ne sjeam se oeva odgovora Budim se na madracu u dnevnom boravu. Znojan sam, vrue mi je, omamljen sam i sve me boli. Roditelji mi spavaju neolio metara dalje, na podu. Svjetla su ugaena, ali sve je rasvijetljeno mjeseinom oja se slijeva roz prozore. Gledam na stojei sat oji je otac nei dan dao popraviti i njegove azalje poazuju da su tri s ata i trideset minuta. Na mojem je runom satu deset i trideset. Gledam u latno oje se tromo pomie slijeva nadesno i pitam se zato smo se uope zamarali s tim jadni m, starim satom oji je odavno nadivio svoju funciju. Um mi se gubi u vrtlogu misli o vremenu, pa brzo ustajem ao bih ga zaustavio i penjem se do terase na treem atu. Sarit u se u tamu i eati da Zari izie, ao to t o esto ini da bi me promatrala. Kada se pojavi, rei u joj da znam istinu. Stiem na trei at i gledam roz prozor, provjeravajui nije li ve na terasi. Boje oru glo, svjetlee oo rasvjetljuje nebo i itav ooli, ali terasa zjapi prazna. Penjem s e preo nisoga zida izmeu naih dviju ua i odlazim na rajnji juni rub terase, gdje su sjene najdublje. Sjedam i gledam na sat, jo uvije je deset i trideset. No je tiha, tolio tiha da bi roz nju odjenulo padanje lista na tlo, a uje se i ao tama die s blagim povjetarcem oji dolazi, pa odlazi. Strpljivo eam u mrau, s prsnim oem oji se nadima od ieivanja, straha i nade. Opet gledam na sat, jo uv ije je deset i trideset. Pitam se olio u eati ovdje. Do sjedim u mrau Zarina balona, nadam se da mi se roditelji nee probuditi i sh vatiti da me nema. Uspaniili bi se, popeli se gore i povarili mi planove. Proima me poznata tjesoba, vrlo nali napadajima panie oje sam imao u bolnici. Moda d oista gubim razum. O, Boe, nadam se da ne! No, gubim neto drugo, a to je strpljenje. Moda bih joj jed nostavno trebao upasti u uu i zahtijevati da je vidim. Gledam na sat, jo uvije je deset i trideset, pa tresem ruom i osluujem otucaje, no umjesto azalja zaujem tiho ripanje vrata. Srce mi s tavom estinom zalupa u uima da se bojim da e svojim bubnjanjem probuditi cijelo susjedstvo. Ruom na prsima nastojim se umiriti. ujem njezine priguene or ae na terasi i utavi apat bure oja ih prati, vuui se po betonu. Jo je uvije ne v idim, ali duga joj se sjena protee od vrata, uri prema rubu, a onda se smanjuje, p a shvatim da je unula. Samenjujem se od teine trenuta, ostajem bez glasa i bez da ha.

S mjesta na ojem sjedi prua joj se dobar pogled u moju sobu, pa zaljuujem da ea da se u njoj upale svjetla. Moda i nisam odabrao najbolje mjesto za srovite. to im am od svoje nevidljivosti ada ne vidim to se s njom zbiva? No, njezina se sjena najednom opet protee i sada mi ulazi u vidorug, polao liz ei slijeva nadesno do mjesta pod zidom na ojemu smo neada zajedno sjedili. Do je gledam zavijenu u crnu buru i osvijetljenu punim Mjesecom iza lea, ini mi se d a je via nego to pamtim. Preo zida gleda u moju sobu, a onda se propinje na vrhov e prstiju i istee vrat. Neo vrijeme stoji tao, a onda odlazi do ruba terase i n aginje se, virei u moje dvorite. Sada imam i potvrdu da me uhodi i da je ona ta o ja me svae noi gledala, obavijena sjenom. Vraa se do naega mjesta, baca jo jedan po gled prema mojoj sobi, a onda sjeda. Osjeam ao mi rv bruji u ilama i zbog njezi na sam divljaog pulsiranja slabiji od zraa. Poinje petljati po prednjem dijelu bure i ini mi se da nastoji uloniti ipu ojom joj je obrubljen dio oo oprene pred oima. Grozniavo pomie prste, ali ao da se b ori sa srivenim vorom. Rue su joj tane, blijede i rhe, ba ao i Zarine. Mili Boe, ao uspije otpetljati taj vor, vidjet u joj lice! Jednom brzom gestom zbacuje i pu i veo s lica, pa se uzrujano ee po glavi. Oima prodirem roz tamu i napinjem se da bih joj razabrao lice, ali podignutom mi ruom zalanja pogled. Naon neolio trenutaa sputa ruu, ali sada je zalanja rub oprene oja visi s a strane. Sve to vidim barunasta je silueta njezina profila, nepomina poput modela u sliarsom ateljeu. Ubrzo zatim naslanja se na zid i, iao joj i dalje ne vidi m lice, vidim da je slopila oi i da joj se usnice pomiu ao da neto recitira, moda Hafizove ili Hajamove pjesme, moda a neu oju sam joj ja itao. Prsa joj se nadima ju, pa sputaju i gotovo joj razabirem dah, a onda se najednom trgne i uspravlja, a po smjeru u ojemu se naginje zaljuujem da je zaula zvu iz moje ue. Isreno se nadam da mi se roditelji ne uspinju stubama na rov. Znam da bi pobjegla da ih ojim sluajem spazi. Ponovno se usredotoujem na njezino lice. Glavu je orenula udesno i preo ramena gleda u moju sobu. Znam da me oeuje. Po poloaju njezina tijela i nemirnom meoljen ju vidim da je rastresena i uznemirena zbog zvua oji je zaula, ali seunde prol aze, nita se ne dogaa, pa se oputa i ponovno naslanja na zidi. Spopada me poriv da iz tame iziem na mjeseinu i teo mu se odupirem. Zagledali bism o se bez rijei jedno drugome u oi jer, to bismo uope mogli azati ? Tave je trenut e teta variti rijeima. Priao bih joj, pruio ruu i pomogao da ustane, a zatim bismo proveli cijelu vjenost u zagrljaju. No, to ad bi pouala pobjei ? Zgrabio bih je i reao da je omaru raj, da meni nije vano ao izgleda i da je moja do raja ivot a! Da, nehotice proapem. Glava joj posauje i vrat se uspravlja te promatra mjesto na ojemu sjedim. Oi j oj blistavo sjaje na svjetlu posuenom od Mjeseca i nema sumnje da su to iste oi o je me promatraju iz noi u no. Vreba me otrim, prodornim i nemirnim pogledom, poput preplaene mae. No ne bjei s terase, nego mirno posee za ipastom oprenom, prebacuje je preo lica i ponovno se pretvara u Masiranog anela. U smirenoj odlunosti toga poreta prepoznajem tipino Zarino samopouzdanje. Ustajem i izlazim na mjeseinu. Ona sjedi u mrau, potpuno nepomina, ali na mene dj eluje poput magneta. Polao joj prilazim i naas zastajem, a onda se sputam uza zid i do nje. Trepui, zuri iza oprene bure, a moje joj srce hvata ritam vjea. Naviru m i suze. Nemoj plaati, apue. Kroz apat joj tragam za poznatim odjeom. Molim te, nemoj plaati, ponavlja. Jesi li to ti? pitam. Oree glavu. Oree oi od mojega pogleda. Reci mi, prelinjem. Jesi li to ti? uti i oree se, pa ruom poseem za njezinom bradom i oreem je prema sebi. Daj da ti vidim lice! Odmahuje glavom, ali vidim da joj se pod burom slijevaju slapovi suza. Kolio si dugo to mislila srivati od mene? njeno je orim. Pouava ponovno orenuti glavu, ali vre joj steem bradu. Doista si mislila da te neu vidjeti?

I opet odmahuje glavom, ali nita ne govori. Zna li uope olio sam patio bez tebe? grcam i roz glas mi probija ljutnja. Zna li o lio sam puta pomislio da ivot bez tebe nema smisla? Zamisli da sam se ubio! to bi tada bilo? Rua joj lizne ispod bure i eli me prstom uutati, ali ja odmiem glavu i govorim dalje. Zar si mislila da u otii i zaboraviti te? Kao si to mogla pomisliti ? Zar nisi zna la da bih radije cijelu vjenost gorio u palu nego proivio ivot bez tebe? Psssst, moleivo ape. Vatra oja te odnijela meni jo uvije pali srce. Molim te, prestani, apue. Neu! Zato bih? A i ao bih? Prelinjem te, molim te, nemoj! Jesu li prijetili tvojim roditeljima? Kejvanu? Reli su da e ga odvesti? Reci mi i stinu. Molim te, prestani, molim te... jeca, glasa isrzana naglim udisajima. Zastajem i zbog njezina se ridanja osjeam ao da mi neto upa srce, pa preplavljen ajanjem m olim da mi oprosti. Govorim joj da se u meni probudio vulan i da ga atada ne uspijevam obuzdati, ma olio to elio. Naginje se i dlanovima mi brie suze s obraza, pa se brzo odmie, a ja joj govorim d a bez nje uope nisam mogao zamisliti budunost, da se preda mnom prostirala te pus topoljina i ivot u ojemu bih se svaoga jutra budio ne marei sja li sunce, pada l i ia, je li toplo, hladno, rano ili asno. Molio sam Boga da me uzme, da sona ta j ivot jer zbilja mi vie nita nije znaio. Odmah grize ou izmeu palca i aiprsta i tiho ae: Ne govori tave stvari, a onda brizne u gora pla. O, Boe! to ja to radim? brzo govorim. Ono roz to si ti prola, ljubavi, stoput je gore od moje nevolje. Oprosti mi, molim te, suvie sam sebian! Ne, ne, ne! Molim te, prestani govoriti tave stvari! Tvoj hod, tvoje retnje, oi, nain na oji si se prije oju minutu poeala po glavi, po svemu tome znam da si ti moja Zari. Odmah mora prestati! Daj mi da te zagrlim. Daj da te privijem uza se i reci mi da nas vie nita nee rastav iti. O, Boe, oprosti mi, tiho stenje. Nisam smjela dopustiti da stvari odu ovao daleo! Samo mi obeaj da vie niada nee uiniti nita slino! O, Boe, pomozi mi! Molim te, pomozi mi! ega se tolio boji? Molim te, Boe, oprosti mi! Doista mi je ao. Zbog ega ti je ao? pitam, napoon postajui svjestan njezinih vapaja. Ovo e ti slomiti srce... Nije mi vano ao izgleda, preidam je. Tvoj mi izgled uope vie nije vaan. Volim te! Boe, pomozi, nisam smjela ovo dopustiti. Otilo je predaleo! Njeno me gura ada je pouavam zagrliti, pa joj zurim u oi u nepodnoljivoj tiini, oajn ii traei odgovore na pitanje oje se ne usudim postaviti. Vidim da je neolio put a zaustila, ali rijei su joj se svai put izgubile u jecajima. to mi pouava rei? pitam. Slijedi duga stana. Srce mi bubnja, a i njezino lupa. ujem oba. Ja nisam ona, odjednom zavapi. Nita ne odgovaram. Bojim se da sam je dobro razumio. Nisam ona, apue, tresui glavom i tiho cvilei. Zar me ne razumije? Nisam ona. Voljela da jesam, zbilja bih! Nemoj, prelinjem, a glas mi tone zajedno s nadama. Znala sam da e doi do ovoga, plae. Vidjela sam to jo onoga dana ada si se vratio iz b lnice. Znala sam da e svojega anela potraiti pod mojim velom, ali nje nema ovdje. Ja nisam ona. Silno te voljela, sumnjam da bi se pred tobom mogla srivati pod ovo m masom, bez obzira na to ao izgledala naon onoga stranog dana. Tijelo joj sla maju glasni jecaji i sva dre. Osjeam se ao da mi je neto u vene ubrizgao ledenu vodu. Gorina mi ipi u ustima, juri roz ile, nagriza mi ou.

Da imam onja, ja bih ga jahao. Da imam srce, ja bih ga sario. Stvari su izmanule nadzoru jer sam im ja to dopustila. Nisam to smjela, ae. Da, gl edala sam te svae noi s ovoga mjesta. Bila sam znatieljna. Znala sam da ti gleda m ene i da te negdje u dubini due podsjeam na nju. Znam da si me one veeri s lea proma trao u sobi i dopustila sam ti to jer mi je tvoj pogled godio. Trebala sam te sp rijeiti. Nadam se da e mi to oprostiti! Da rimu znadem, ja bih je sroio. Da pjesmu ujem, ja bih je pjevao. Osjeam da mi misli plutaju u nepoznato. Njezin mi glas zuji u uima, ali ne ujem ni rijei. Glava joj se, vidim, pomie, tijelo se meolji, velie plave oi blistaju na mj eseini, suze joj se slijevaju niz jedva vidljive obraze pod masom... Zatvaram oi, uvlaim glavu meu ramena, liznem usnice i molim Boga da ovaj trenuta to prije zavri . Ne znam olio dugo tao sjedim, ali ada otvaram oi, Masirani aneo jo uvije sjed i do mene. Nepomina je, uti, oima prelinje za oprost. Dugo gledam u tlo, a onda je pitam: Zato? Ne znam. Nita joj ne odgovaram. Nemam to. Moda sam htjela biti ona, ae. Zovu me Masirani aneo, ali a ni aneli ne mogu odolje isuenju ljubavi. Ne odgovaram. Da sam ti barem odmah rela da nisam ona. Molim te, oprosti mi to nisam. Moe li mi o prostiti? Nijem sam i istroen poput amena na Dotorovu grobu. Neu ti zamjeriti ao mi ne oprosti. Slobodno me mrzi, ali, molim te, poi u Ameriu ao si i planirao. To je najbolje za sve. Da je s nama, i ona bi htjela da ode. Ne bi, aem goro. Dobro, priznaje. U pravu si, ne bi joj bilo drago da ode. Ne bi, ponavljam poput tvrdoglava djeteta. U redu, opet se poorava. U pravu si, ne bi joj bilo drago da ode. Sjeam se da je bil a jao tuna zbog tvojega odlasa. Bojala se da e otii, zaboraviti na nju i vratiti s e s prerasnom, naobraenom enom, milijun puta poeljnijom od nje. To se niada ne bi dogodilo, ustro je preidam. Znam. Sada znam, ali tada nisam znala, odvrati, pa je ni sam mogla razuvjeriti. Zna, silno je uivala ada si joj itao pjesme. Stalno mi je govorila da joj svai stih i ta poput pravog glumca. Do govori, oreem glavu od nje. Njezin me apat iritira, najradije bih da uuti, ali ona ne prestaje. Nemoj je se sjeati s gorinom, to joj ne bi bilo drago, govori tiho. Da se moe vratiti samo na minutu, jednu jedinu minutu, svau bi seundu te minute provela molei te da poe dalje. Molila bi te da to uini zbog nje jer jedino tao moe nai mir. Zastaje neolio trenutaa. Niada niome osim meni nije o tebi nita rela. Jedino ja znam olio te voljela. Molim te, vjeruj mi ad ti aem, znam da bi te molila da nastavi sa ivotom. Niada nee nai spooj ao si zbog nje uniti budunost. Zastaje i brie suze s lica, a onda, ao da joj na pamet pada neto to mi je zaboravi la rei, odjednom pita: Sjea li se ad ti je poazala najveu zvijezdu na nebu i rela da si to ti? Da. Naginje se i oima mi hvata pogled. Idi i ne osvri se! Ostavi bol ovdje, gdje joj je i mjesto. Znam da bi me i ona zam olila da ti to aem. Nito je nije poznavao tao dobro ao ja. Bila mi je sestrina i najbolja prijateljica. Mora mi vjerovati! Trljam lice aama i imam glavom, potvrujui da joj vjerujem. Jo malo plae, jo jedanput mi se ispriava to me navela na rivu pomisao, a onda ae da mora natrag u uu jer e se teta i teta zabrinuti za nju. No ipa ne odlazi nego jo neo vrijeme govori. Kae da joj je jasno zato je Zari najveu zvijezdu na nebu prozvala mojim imenom. Zat o to imam ono neto. Ona je oduvije dobro procjenjivala ljude, ali mene je savreno

procijenila. Zato e se i ona ubudue raspitivati od susjeda i prijatelja ao mi i de i ao napredujem, a i molit e se za mene svae veeri do raja ivota. Kae mi i da e se brinuti za Zarine roditelje jer su oni sada najvaniji. Odano e im sluiti i vje rno ih pratiti do raja ivota. Ustaje i prua mi ruu i ja je nevoljo prihvaam. Rua joj je hladna, ali stisa to pao, pa je njeno stiem i ona mi uzvraa. Gledam joj u prste i note oji izgledaju po tpuno isto ao Zarini, a zatim podiem pogled i zurim u te tirizne oi. Preplavljuje me sjeanje na posljednju no sa Zari, no u ojoj sam joj reao da sam uo razgovor izmeu nje i Masiranog anela. Zari mi je na to odgovorila da je to bilo posljednji put to je razgovarala sa Sorajom. Soraja zato nije mogla znati za no o ju smo Zari i ja proveli zajedno i nije mogla znati za najveu zvijezdu na nebu o ju je Zari prozvala mojim imenom. Drugoga se dana, naime, Zari zapalila pred ahom . Ipa si to ti, zar ne? apem. Dre pod burom. To su oi moje Zari, aem. Zatvara ih pred mojim pogledom. Jesi li to ti? pitam jo jedanput poput oajnia. Jesam, slabano zajeca. To sam ja! Koljena joj poputaju i rui mi se u naruje. Drim je i privijam uza se do se polao i isprepleteni sputamo na tlo. Ljubim je u tjeme, elo, ljubim joj oba zatvorena oa roz taninu bure, a ona mi ruama miluje lice, prstima prolazi roz osu te i h spaja oo mojega vrata. Volim te, mrmljam. I ja volim tebe, odvraa. Nedostajala si mi, vapim. Ti meni jo vie. Obuhvaam joj lice dlanovima i primiem ga svojem, sve do nam se ela ne dotanu. Ne bih preivio bez tebe. Tao mi je ao. Jesi li me ula ada sam s tobom razgovarao u snovima? pitam je, njeno je ljuljajui u naruju. Svau rije. potvrdi. Nadala sam se da e pustiti me da ti izblijedim u snovima. Snovi mi bez tebe ne znae nita. Nemoj tao! podviuje Mora mi obeati da e otii u Ameriu. Neu, niada, aem i v Ali mora! Zbog sebe, zbog mene, zbog sigurnosti, prelinje me. O, Boe, ivo se sjeam a o si potrao. Tvoj oajnii ja, Ali, ja, Ali! progonit e me do raja mog ivota. Bilo mi te tao ao. Ne znam zato sam te povela sa sobom i zato si morao vidjeti taj uasan p rizor. Moda sam se nesvjesno nadala da u se uz tebe predomisliti. ao mi je. Silno m i je ao, ljubavi moja! Podvlai ruu pod buru da bi obrisala suze, a ja je grlim jae, ao bih je umirio. Bol zbog toga to sam ti to priutila bila je puno gora od boli od opelina. Sjeam se sirena hitne pomoi, bolniara ao me obrauju, sjeam se bolnice. Da su mi samo reli da si dobro, lae bih podnosila bolove, ali nito sa mnom nije razgovarao ni o emu drugome osim o zdravstvenoj njezi oju su mi pruali. Izgorjela su mi ramena, vra t i dio lica, i to ne tao strano ao je isprva izgledalo. Znala sam da mi je o sa izgorjela i da imam zavoje na glavi, a zapravo me zanimalo jedino to je s Ahme dom, Fahimom i s tobom. No nisam pitala za vas jer vas nisam htjela povezati sa sobom i svojim inom. Kasno bi se nou riomice molila za vas, atada stotinu puta ponavljajui jednu te istu molitvu, nadajui se da e me Bog tao ozbiljnije shvatiti. U bolnici me svaoga dana posjeivao jedan muarac, isti onaj oji je istuao Doto ra pred naom uom, ovje s radioprijamniom. Satima bi me promatrao roz velii pro zor, razgovarao bi s lijenicima i bolniarama i neto zapisivao. Gledao me neobino tun im pogledom, ao da me ali, a ad sam se jedanput usred noi probudila, stajao je p oraj mojega reveta s istim tim izrazom u oima. Htjela sam mu neto rei, ali odmah je otiao. Strahovito sam patila zbog toga to smo razdvojeni i po tome sam znala da te zbilj a volim. Prolinjala sam trenuta ada sam te pozvala da poe sa mnom na paradu. Ne znam to sam mislila, to bi ti uope mogao dobiti iz onoga to se dogodilo, osim doivot ne traume i stranih slia u glavi? Silno mi je ao, ljubavi moja, silno ao! I onda,

da stvar bude jo i gora, sav sam taj uas preivjela, a to nito nije znao. Htjela sa m umrijeti. Da sam barem umrla tamo, na paradi. Pogotovo ada se sjetim boli oj u sam nanijela tebi, Fahimi, Ahmedu i svojim roditeljima, naravno. Sve mi je to bilo potpuno nepodnoljivo. A sada mi roditelji zbog mene do raja ivota moraju ivje ti u progonstvu. Da sam barem umrla! Uasno mi je ao zbog svega! Razumijem te, imam glavom, ali i zahvaljujem Bogu to nije umrla. to se mene same tie, niada nisam poalila to sam to uinila, ae Zari. Ali do groba s riavam to sam sve vas umijeala. Ja sam morala uiniti to to sam uinila. Neto je morao. Neto je morao javno, glasno i prosno stati pred aha i uiniti tao neto. Dotor m i je znao rei da ljudi iz ahova reima ne shvaaju da ubijanjem ljudi uope ne plae ativ iste jer njima je smrt mala cijena za slobodu. Zastaje i hvata dah. Osjeam da se pod burom sva trese. Za svaoga ovjea ojega ubiju daleo od bilo ijih oiju desetero bi trebalo uiniti on o to sam ja uinila. Da reim vidi ao ubojstvima svoje zloine ini samo jo vidljivijima . Neolio se trenutaa odmara, a onda nastavlja. Kad mi se oa poela oporavljati, premjestili su me na drugi at bolnice, u druiju s obu iji je prozor gledao na dvorite po ojemu su stalno etali nei ljudi. Neizvjesn ost moje sudbine pomalo me ve umarala, pa bih sjedila uz prozor i pitala se jesi li dobro, jesi li ve otiao u Ameriu, jesu li Ahmed i Fahima i dalje zajedno. I ja sam isto inio u svojoj sobi, aem. Osim to sam se ja pitao vidi li me i uje li nebu. Stalno sam plaao i pitao zato. A ja sam svae noi razgovarala s tobom, ae Zari. Grlila bih te, milovala ti lice i osu, ljubila te u usta. Da ti se neto dogodilo, sigurno bih umrla. Bol bi me uniti la. Bori se s dahom, pa je pitam: Jesi li dobro?. Vrlo sam zabrinut. Kima glavom, a onda govori dalje. Ni s im nisam razgovarala. Nisam imala ni televiziju, ni radio, ni novine. Nisam znala olio je sati, oji je dan, a ni oji je mjesec. Pojma nisam imala to se dogaa u svijetu, osim da je ah jo uvije na vlasti jer me ovje s radioprijamniom s vaoga dana redovito posjeivao. Nou bih esto sanjala o naem divnom ljetu uz houz pod trenjinim stablom, a ad bih se probudila, osjeala bih se ao da mi je neto na p rsa istovario tonu opea. Pouavala sam u sjeanje prizvati tvoje lice, ali nije mi uspijevalo. Iz neog razloga, to si mi vie nedostajao, to sam te tee zamiljala. A onda sam se jedne noi probudila i vidjela da mi je neto poraj reveta ostavio olovu i papire. Odmah sam te poela crtati. Bilo je to upravo zapanjujue, oi mojeg a uma nisu te vie pamtile, ali rue su te iscrtale savreno, do posljednje pojedino sti. Prua ruu i njeno mi dodiruje lice. Kroz malene otvore na buri vidim da je slopi la oi. Kada sam dovrila crte, stavila sam ga na ormari uz revet i zaspala, a ad sam se sl jedeeg jutra probudila, nije bilo ni crtea, ni olovaa, ni papira. Poslije, istoga dana, roz prozor sam vidjela ovjea s radioprijamniom i shvatil a da su mi papire i olovu stavili poraj reveta u slopu svoje tatie da im o dam nee podate. Zanimalo ih je to u napisati ili oga u nacrtati, hou li im dati avu indiciju po ojoj bi utvrdili identitet lanova moje supine, elije, ega god ve. Od pomisli da bi te zbog mojega crtea taj zao ovje sada mogao progoniti potpuno sam pomahnitala. Urlala sam, vrisala, od oaja se udarala, prolinjala aha, njegov u obitelj i sve oji ga podravaju. Sestre su mi brzo prisoile, privezale me uz r evet i dale mi injeciju od oje sam zaspala. Kada sam se probudila, u sobi je stajao ovje s radioprijamniom, samo to je ovog puta u ruci drao moj crte. Dugo smo se ute promatrali, a onda mi je reao da nije doao zato da bi mi naudio. Reao mi je da se smirim i opustim, a zbog njenoga tona njegova glasa malo je popustila moja napetost. Zapitala sam ga zato je doao, a on mi je priao i stavio moj crte na revet. Podignula sam ga i privila na srce, a on mi je doapnuo da nee nita naao uiniti momu sa slie. Sve nas ve dugo promatraju i is trauju, pa su sada potpuno sigurni da nismo imali nita s Dotorovim ativnostima i li, ao je on to reao, nismo povezani s njegovom supinom. Naon toga mi je rea o da idem ui i da su ve obavijestili moje roditelje. Samo zbog toga to mi je otac

olimpijsi ampion, vlasti su me odluile potedjeti azne za glupo ponaanje na roendan njegova velianstva, no samo pod jednim uvjetom. Cijela se obitelj mora odseliti u Bandar Abas i ostata ivota provesti uz Perzijsi zaljev, to dalje od sve rodbine . Poazao je crte oji sam stezala na grudima i reao mi da bi bilo najbolje da n e stupam u vezu s tom osobom, a prilino su mi jasno dali do znanja da se ne smije m javljati ni Ahmedu ni Fahimi. Tada je prvi put spomenuta ideja o preruavanju u Masiranog anela. On se toga sjetio, a meni se uinilo izvedivim. Bio je to jedini nain da jo barem malo vremena provedem ovdje. Oajnii sam te eljela vidjeti i eznula s am za roditeljima. Tu Zarina pria prestaje, pa je jo vre steem u zagrljaju. Volim te, apem, volim te! I ja tebe volim, odvraa mi apatom. Zaustim da bih reao ao me udi to su gospodin i gospoa Naderi pristali na taav a ranman, ali onda mi na pamet padne da su vjerojatno silno patili do su jo mislili da su je izgubili. Pretvaranje da je mrtva na raju im se uinilo nisom cijenom za odravanje na ivotu vlastita djeteta. Po teini ojom se Zari oslanja na mene zaljuujem da je strahovito umorna. Dirnut sam njezinom snagom i hrabrou. Nijednom se nije poalila na bol, nijednom na nepravd u svoje sudbine, nijednom na opeline. Hvata me za bradu, podie je prema svojem l icu i gleda me ravno u oi. Sad ti je valjda jasno zato mora u Ameriu. Ne mogu biti s tobom i ne mogu se vrati ti nazad. Privijam se uz nju. Ali oslobodili . pouavam oajnii. Ne, oslobodili su tebe i Ahmeda. Hl ono to sam uinila. Grlim je jo vre i privijam na prsa. Mnogo se toga moe dogoditi u neolio godina. Stvari e se promijeniti, uvije se mijenjaju, moemo opet biti zajedno! Kolio si teo ozlijeena? pitam je. Odmahuje glavom. Hvatam joj lice i ljubim je. Sama pomisao da te neto tolio boli jednostavno osjeam i ja, procijedim. Nije tao strano, ae njeno. Zapravo uope nije strano. Moda e plastina irurgija j na napredovati dovoljno da mi potpuno ulone oilje. To zna? Svijet se tao brzo mijenja. To je jo jedan razlog zbog ojega mora otii. Nai najbolje lijenie u Americ i i onda poalji po mene. Kada doem, oistit e mi lice i tijelo, pa u opet biti lijepa. Onda se moemo vjenati i onda ti mogu roditi bebice. Glas joj se lomi. A sada mora poi ! utim u nadi da se neu morati sloiti s njom ao ne progovorim. Vjeruj da i ja teo podnosim rastana. Teo mi je bez tebe. Od prologa ljeta nije pr ola ni seunda a da nisam mislila na tebe. Ali sada se moramo malo rtvovati, ao bismo u budunosti bili sretni. A ja u odsada do te budunosti sanjariti o trenutu ada e nas ljudi zvati Paa i Zari ahid. Gospodin i gospoa ahid, aem. Volim to ime. A ja volim tebe, pritiem je uza se i prvi put u to zna olio mjeseci eljezni obru o o srca mi poputa, a vor oji me guio odjednom se topi u grlu. Tvoj sam, apem joj, uini sa mnom togod eli! Onda te elim poslati u Ameriu. Ostata noi provodimo zagrljeni, a onda se na istou pojavljuje sunce i tama se p olao rasplinjava. Sjedimo isprepletenih prstiju, njezina mi glava poiva na prsim a, noge je omotala oo mojih i tao gledamo svijet ao se budi. Zatvaram oi, a o bih isljuio sve osim nas, i nastojim zapamtiti svau pojedinost. Doi sa mnom u sobu, neto ti elim dati za uspomenu, ae ustajui, pa je pratim do sobe u ojoj je ve sve spairano u utije i spremno za selidbu. Daje mi crte sa mnom na n aoj ulici, ali ovog puta moja tajanstvena ena ima lice. Njezino lice. Nemoj me zaboraviti! ae. Mislim na samou u ojoj e ivjeti do ja budem u inozemstvu i u tom mi se trenutu p red oima pojavljuje jedna zamisao. Ao se iada bude osjeala izgubljeno, aem i jo je jednom privijam sebi, samo pogled j na nebo i vidjet e nas ao svjetlucamo zajedno!

Znam oja je tvoja zvijezda, ali oja je moja? pita me, jo na trenuta tonui u moje naruje. Najvea, najsjajnija zvijezda. To si ti, ispravlja me. To smo mi, apem joj. Nas dvoje dijelimo istu zvijezdu!

K R A J

ZAHVALE Marian Clar, Tim i Sue Ellen Kane, Sudi Rafian, Kevin Daniels, Kim Levin, Nance e McVey, Laura Hubber, Mojgan Seraji, Mehri Safari, Kamran Heydarpour, Donnell G reen, Debbie Shotwell, Nancy Fallah i Mauni Seraji, hvala vam na potpori i potic anju oje ste mi pruali do sam pisao ovu njigu! Svato me od vas, na sebi svojs tven i jedinstven nain, uvjerio da je pria oju elim ispriati vrijedna objavljivanja . Stephanie Howse zahvaljujem na dragocjenim primjedbama i prijedlozima te na svem u ime mi i dalje pomae. Sepi, od srca ti hvala na pomoi u obradi lia Pae. Sam to niada ne bih tao dobro uinio. Hvala i na tvojoj potpori pruanoj do raja. Zahvaljujem i svojim agenticama Danielle Egan-Miller i Joanni MacKenzie iz tvrt e Browne & Miller Literary Associates. Hvala vam na vjernosti i odlunosti, hvala t o niste izgubile pouzdanje u mene i hvala to ste mi omoguile da proivim neto to mi je promijenilo ivot. Zahvaljujem i Alecu McDonaldu na svim uredniim intervencijama te Mariani Fisher za oduevljenje oje je otpoeta poazivala. Naposljetu, tu je i Ellen Edwards, moja nadarena i vrijedna urednica. Zahvaljuj em joj na prilici oju mi je pruila i na odgovornosti oju je sa mnom podijelila za objavljivanje ove njige. U suradnji s njom doista sam mnogo nauio.