Tatauiranje i Stigmatizacija kod nekih prapovijesnih populacija jugoistone Evrope

UDK 903.2 (497.6) Dr.Mario PETRI Originalan nauni rad TATAUIRANJE I STIGMATIZACIJA KOD NEKIH PRAPOVIJESNIH POPULACIJA JUGOISTONE EVROPE (Prilog paleoetnolokim razmatranjima) U ovom radu nee biti govora o ukraavanju ljudskog tijela tatauiranjem ili drugim srodnim o blicima stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija) kod recentnog stanovnitva jugoistone evrope, poblie, jednog dijela Balkana, iz razloga to je to posebna tema o kojoj je bilo ve dosta napisa u dijelima veeg broja istraivaa i opisivaa ovih obiaja. Naroito se to odnosi na obiaj tatauiranja kod katolikog stanovnistva u Bosni i Hercegovini, gdje ono predstavlja neto specifino i osebujno u odnosu na tatauiranje kod nekih drugih etnikih grupa na Balkanu (nur. kod jednog dijela Albanaca, preteito katolike viere, te kod pravoslavnih aromunskih stoara u Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i Grkoj). Specifinost u tatauiranju katolika Bosne i Hercegovine odraava se prvenstveno u vitalnosti odravanja toga narodnog obiaja gotovo sve do dananjih dana, te nadalje, u obilju ornamentalnih motiva kojima je ukraeno ljudsko tijelo. Mnogo je radova koji su na razliite naine pristupali razmatranju ukraavanja ljudskog tijela, a posebno pitanju tatauiranju kod balkanskih naroda s manje-vie zadovoljavajuim rjeenjima i rezultatima, naroito kada je u pitanju porijeklo tog obiaja na spomenutom podruju. (1) Razloga ima vie, ali je osnovni, po naem misljenju, bio taj, to se ovim pitanjima nisu bavili strunjaci s metodama koje se primjenjuju u etnolokoj i srodnim znanostima, ali i zbog toga to se nije prilazilo sustavnom prikupljanju grae kao neophodnom uvjetu zu svaki dalji rad na tom problemu. U tom je pogledu studija ire Truhelke o tatauiranju katolika u Bosni i Hercegovini bila je znaajan pomak u razjanjenju povijesnih izvora antikih pisaca, kao i moguih saznanja o smislu i znaenju tog obiaja. (2) Kasnija su istrazivanja ila onim putem koji je, u znatnoj mjeri, pridonio objanjenju gotovo svih sastavnica ovog obiaja kod balkanskih naroda.(3) Prije nego to nastavimo s navodima pisaca iz klasine starine, duni smo objasniti i druge oblike ukraavanja tijela osim tatauiranja. Naime, jo u ne tako davnoj prolosti bila je poznata u jednom dijelu Bosne i Hercegovine STIGMATIZACIJA, odnosno jeden njen oblik - KAUTERIZACIJA. Sve donedavna se mislilo da postoji jo jeden oblik stigmatizacije - SKARIFIKACIJA ili CIKATRIZACIJA u Hercegovini. Taj obiaj, koji se sastoji od urezivanja odreenih znakova u kou poslije eg a ostaju trajne brazgotine, rairen je kod naroda tamne kompleksije, a u naim krajevima nie nikada postojao. (4) Meutim, gotovo istovremeno kad se saznalo da u Hercegovini ne postoji skarifikacija, otkriven je obiaj eenja koe pomou zapaljenog komadia truda-gube (Fomes fomentarius) kod Hrvata (Zlosela, Kupres) i kod Saba (Gubin, elebici, aprazlije u Livanjskom Polju) u Bosni, te u likim Osredcima u Hrvatskoj. Taj obicaj eenja koe zovu u Livanjskom Polju palit trudnjae, a struni mu je naziv KAUTERIZACIJA. (5) Kao i tatauiranje, tako je i stigmatizacija bila rairena na velikom prostoru koji su zauzimala ilirska i traka plemena. O tom nas obavjetavaju stari grki i Rimski pisci. Druge pak vijesti, koje su takoer zabiljeene kod starih, mahom rimskih analista, potvruju rasprostranjenost tih obiaja ne samo na tlu naseljenom ilirsko-trakim plemenima, nego i drugdje, kod drugih tadanjih naroda. Dovoljno je spomenuti samo Tertulliana i Solinusa, koji posve jasno govore o tatauiranju i cikatrizaciji kod starih Britanaca: Stigmata Britannorum(6) ili Per artifices plagaarum figural, jam inde a pueril variae animalium effigies incorporantum, inscriptiscue viscebirus homonis, incremento pigmentinotae crescunt. Net quicqam magis patientae loco nationes ferne ducunt, quam ut per cicatrices plurimum fuci Artus brisant (7) Isto tako, i na drugoj strani Europe, na donjem Dunavu, zatim na sjevernim obalama Ponta sve do Volge, stari pisci obavjetavaju o odravanju takvih obiaja kod tamonjih plemena.

Najstariji izvor o postojanju tatauiranja u jugoistonoj Europi, pa tako i kod balkanskih naroda ostavio nam je Herodot (V Stoljee a. Chr. N.) u svojoj Povijesti a odnosi se openito na Traane: Bockanje je kod njih znak plemstva, a onaj koji nije izbockan potjee iz prostog stalea (8) Dio Chrysostomus jo nadodaje da so u tom obiaju bile odane naroito ene, pri emu su plemenitije imale bogatije i arenije znakove. (9) Rimski pjesnik Valerius Flaccus u svom mitolokom epu Argonautica navodi, da je zarobljena traka djevojka voljela barbarski obiaj arenu i igosanu ruku (picta manus, usaque placet, sed Barbara mento), (10) to se bez sumnje moe odnositi na obiaj kauterizacije kor Traana. I, napokon, da ne bi navodili jo brojne antike izvore, navest emo zu nas i nae krajeve najpoznatiji podatak o ilirskom plemenu Japodima, o kojima nas obavjetava Strabon (I. st.) u svom djelu Geographica gdje, govorei o njima, kae da se bockaju kao i ostali Iliri i Traani (11) Pisani dokazi o ukraavanju tijela potvreni su i arheolokim nalazima. Spomenut emo sliku trake Menade kod koje se na rukama i na nozi istiu cik -cak crte, tokaste linije i jeden Motiv u obliku cvijeta. (12) Tako ukraenu sliku trake Menade moemo protumaiti kao transponiranu predstavu iz stvarnog ivota te bi, u tom sluaju, ona predstavljala vjernu sliku tatauirane Traanke i ujedno bila likovna potvrda biljekama starih pisaca o tatauiranju kod Traana (v. sl. 01).

Ovih nekoliko navoda dovoljno ukazuju da je obiaj tatauiranja, kao i srodne stigmatizacije (cikatrizacija i kauterizacija), bio u znatnoj mjeri prakticiran kod starih naroda Europe i da je rasprostranjenost obiaja bila takoer vrlo velika. Prije trideset godina, kada je prva verzija ovoga rada iznesena na Savjetovanju etnologa u Splitu, a s neto izmjena u radu i proirena, te tiskana pod naslovom On Tattooing and Cicatrization in Prehistoric Population of a part of the Balkans(13) Naa saznanja o obiaju tatauiranja te stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija) nisu bila potpuna (nepostojanje skarifikacije u Hercegovini i openito u Europi, te otkrie kauterizacije 1965. godine kod dananjeg

stanovnitva u Bosni i Hrvatskoj). Tek nakon zavrnih analiza i razmatranja obiaja tatauiranja i kauterizacije kod Hrvata u Bosni i Hercegovini, te kod drugih balkanskih naroda, mogle se 1973. godine pristupiti stvaranju odreenih zakljuaka o glavnim karakteristikama, ulozi i porijeklu tih obiaja. Za ovu priliku izdvajamo i navodimo jedno od zavrnih poglavlja, koje glasi: iz svega to je do sada reeno o tatauiranju kod balkanskih naroda proizilazi da se u genezi ovoga obiaja postojala dva razlina kulturna sloja: jedan, koji u sebi sadri autohtonu komponentu i ije porijeklo see u daleku prolost Balkana, u prethistoriju. Ovom sloju pripadaju osnovne komponente zajednike samo balkanskom tatauiranju i bez analogija na drugim stranama. Ovdje, takoer, ubrajamo i one zasebne elemente obiaja tatauiranja, koji su specificni samo zu odredjene sredine - zapadnu Hercegovinu, Bosnu i za Aromune, koji su iz Makedonije odselili u Grku. Drugom sloju balkanskog tatauiranja pripadaju sve one pojedinosti koje imaju analogiju na drugim stranama i , u tom pogledu, Balkan povezuju s Kavkazom, prednjom Azijom i sjevernom Afrikom. I nadalje: Obiaj tatauiranja do slavenskog naseljavanja na Balkan bio je poznat tadanjem starobalkanskom stanovnitvu - Japodima, Ilirima, Traanima, Daanima i Agatirsima. Prihvaanje ovoga obiaja od strane ranih slavenskih doseljenika bilo je mogue samo ondje gdje su postojali vri dodiri i asimilacija sa starim balkanskim stanovnitvom. Kod neslavenskog stanovnitva Balkana (Albanci, Aromuni, Sarakacani) mogao se odvijati slian proces prihvaanja tatauiranja, ukoliko nije ve odranije postojalo kao autohtona pojava s obzirom na to da se radi o stanovnitvu zu koje se smatra da pripada starobalkanskom supstratu. (14) Dok je pitanje prihvaanja obiaja tatauiranja i stigmatizacije od ilirskih starosjedilaca nedvojbeno, dotle je postojanje ovih obiaja u prapovijesnim formacijama jugoistone Europe sasvim neizvjesno, premda so postojali pokuaji da se i ovo pitanje rijei. Postoje li neke indicije koje bi mogle uputiti na odravanje obiaja o kojima je rije i u prapovijesno doba koje je prethodilo Ilirima i Traanima? Namjera ovog priloga jest da se zu pomo arheolokih artefakata poku a odgovoriti na postavljeno pitanje.

Prije nego to predjemo na razmatranje ovih pitanja, duni so upozoriti na nekoliko injenica u vezi s ukraavanjem, a koje so u etnologiji opepoznate. U osnovi postoje etiri tehnike izvodjenja ukrasa na ljudskom tijelu: 1.ukraavanje bojom, odnosno izvodjenje ukrasa na tijelu premazivanjem jedne ili vie raziitih boja; 2. Unoenje boje pod kou pomou uboda iglom ili drugim iljastim predmetom; 3. Pravljenje brazgotina (oiljaka) na tijelu i 4. Pravljenje oiljaka eenjem koe. Dok je prvi nain ukraavanja tjela privremenog karaktera s obzorom na nestalnost boje, druga tri naina su trajna. Bojenje ljudskog tijela zabiljeeno je kod velikog broja dananjih etnografski zanimljivih naroda, a takodjer je bio poznato i narodima Starog vijeka. Drugi nain ukraavanja poznat pod strunim nazivom tatauiranje izvodi se, kako je ve spomenuto, unoenjem boje pod kou pomou bocanja iglom ili pak uivanjem obojenog konca pod kou. Trei nain je ukraavanje bez upotrebe boje pomou urezivanja ukrasa u kou, poslije ega ostaju trajne brazgotine ili oiljci, a poznato je pod nazivom cikatrizacija ili skarifikacija. Ove dvije poslednje tehnike, tatauiranje i cikatrizacija so srodne, ali se, kao to to potvrdjuju etnoloka ispitivanja, ipak primjenjuju kod razliitih naroda i rasa drugaije. Tako je, openito uzevi, tatauiranje vie raireno kod naroda sa svjetlijom bojom koe, dok je cikatrizacija zastupljena preteno kod tamnoputih naroda. Ima sluajeva da se oba naina ukraavaju, pa ak i obino bojenje, primjenjuju isto kod iste plemenske grupe. etvrta tehnika je eenje (paljenje) koe pomou nekog upaljenog drvenog predmeta; u Bosni i u Hrvatskoj pomou zapaljenog komadia truda-gube (Fomes fomentarius). Terminus technicus zu takav nain izvodjenja ukrasa je kauterizacija. I kauterizacija i cikatrizacija mogu se svesti pod isti

naziv - stigmatizacija, kao to smo to na poetku ovoga rada naveli. To stoga to kod jedne i druge tehnike na koi ostaju bezbojni igovi, brazgotine (oiljci). Kao to smo ve spomenuli, od svih nabrojanih tehnika ukraavanja ljudskog tijela jedino cikatrizacija (skarifikacija) nije poznata kod recentnog stanovnitva jugoistone Europe, dotino kod balkanskih naroda. Bojenje tijela u odreenim prigodama, kao npr.prilikom roenja djeteta, poznato je u nekim krajevima. Osim naina izvoenja ukraavanja ljudskog tijela, osnovno i najvanije je pitanje - znaenje ukraavanja ljudskog tijeela. Da li se u svakom sluaju radi o te nji pojedinca, ili grupe ljudi, samo za ukraavanjem zbog ukraavanja, ili postoje i neki drugi razlozi koji na to navode? Taj je problem naroito zamren kada su u pitanju prapovijesne kulture. Brojni su primjeri gdje je ukraavanje (tatauiranje i cikatrizacija) oznaavalo plemensku pripadnost, ili je pak bilo obiljeje poloaja pojedinca u drutvu (npr. kod Traana, a i kod mnogih dananjih zaostalih naroda, nadalje je ono ponekad bio znak - biljeg ropstva, ili pak religijsko-magijska oznaka, znak zrelosti u inicijacijama i so.) Iz svega navedenoga se vidi da je upravo kod ukraavanja pojedinca potrebno razlikovati s jedne strane otvorene, ili pak prikrivene i zaboravljene apotropejske elemente i funkcije pojedinih oblika, boja (naroito crvena boja), a s druge strane, razlikovati isto ukrasne elemente od socijalnih i ekonomskih. Pitanje znaenja smisla ukraavanja ljudskog tijela, na primjerima ustanovljenim kod recentnih etnolokih naroda, kao i kod plemena Staroga vijeka, vrlo je kompleksno. Problem postaje jos vie zamren kad se ta pitanja razmatraju na arheolokom, prapovijesnom materijalu kakav je prikazan u ovome radu. Budui da pitanje, koje e se ovdje tretirati, pripada znanstvenoj domeni i arheologije i etnologije podjednako, mi emo u naim razmatranjima respektirati i rezultate do kojih je dola u tim pitanjima arheoloka znanost, a isto tako, kozultirati emo etnoloka tumaenja takvih pojava, svakako u najveim granicama opreznosti.

Delikatnim pitanjem znaenja ukrasa na prapovijesnim tvorevinama pozabavili so se neki arheolozi poetkom XX stoljeca; zu jugoistonu Europu glasoviti M. Hoernes i M. Vasi. Osobito je zasluan u tom pogledu Hoernes, koji je u velikom radu Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa (Praistorija likovne umjetnosti u Europi) izrazio mogunost postojanja obiaja tatauiranja kod prapovijesnog stanovnitva. Njegove so pretpostavke bile povod drugima da ich jednostavno preuzimaju bez ikakvih provjeravanja, kao gotove injenice, iako ovo pitanje nije ni do danas u potpunosti rijeeno. Koristei samo jedan dio arheolokog materijala dolo se do nekih saznanja koja mogu biti znaajna u rasvjetljavanju ovoga pitanja. Potrebno je kazati nekoliko rijei o onim arheoloskim faktorima koji su nam posluili kao polazna toka, odnosno izvor u ovim razmatranjima. Poli smo, naime, od injenice da se pruavanjem plastinih tvorevina - statueta, mogu najbolje uoiti sve one kulturne pojave koje su sa ljudskim tijelom u prirodi stajale u tijesnoj vezi, kao to je npr. ukraavanje tijela bojenjem ili neim drugim. Prema tome i u razmatranju pitanja tatauiranja jedinu i najveu vrijednost mogu imati samo oni plastini proizvodi prapovijesnog koroplasta koji predstavljaju ljudska bica. Dakako, sve plastine tvorevine - statuete, nece doi u konani izbor prilikom razmatranja pojave tatauiranja, ali e u zajednici s ostalim inventarom jednog arheolokog nalazita biti od koristi u utvrdjivanju opeg, kulturnog profila dotinog nalazita. Nije, dakle, svejedno kakvu smo kvalitetu odabrali u ovim ispitivanjima. Ovdje su iz tih razloga uzeli u ui izbor bez plastine tvorevine s predstavama ljudskih likova koje nose sve atribute iz realnog svijeta, smatrajui da n am jedino takve mogu biti od koristi. Kao rezultat tog izbora, vec na poetku so zapazili da se naa ispitivanja ograniavaju uglavnom na samo jednu prapovijesnu epohu - neolitik. Prije tog razdoblja, a donekle i kasnije, u ovom se dijelu balkana nije moglo ustanoviti neto to bi bilo od znaaja u ispitivanju pojave o kojoj je rije. Tu, istina, postoje i neki objektivni razlozi na koje se moe odmah ukazati. Jedan od njih je, naprimjer nedostatak plastinih tvorevina zu paleolitik na ovome podruju, a s d ruge strane postupni prestanak izradbe zemljanih statueta u postneolitskom - metalnom razdoblju prapovijesti

kada se, uostalom, susreemo s poznatim ilirskim i traanskim plemenima i njhovim susjedima kod kojih su posvjedoeni obiaji tatauiranja i stigmat izacije u pisanim izvorima. Naa razmatranja zapoet emo s neolitskom figuralnom plastikom Bosne, iz razloga koji su vec prime navedeni (statuete s realnim predstavama), kao i zbog toga sto nam je material bio dostupan i sto se mogao koristiti zu detaljnije analiziranje. Za sva ona nalazita izvan Bosne koritena je struna literatura.

Iako je na podruju Bosne i Hercegovine zastupljeno nekoliko neolitskih kulturnih grupa (starevaka, vinanska, slavonsko-srijemska, danilo-kakanjska, butmirska i dr.), naa e razmatranja obuhvatiti samo butmirsku kulturnu grupu, kao jedinoga predstavnika plastine umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Butmirskoj grupi, osim istoimenog nalazita, pripada i neolitsko naselje Nebo kod Travnika, te Kraljevina kor Novog Sehera, ali ovo posljednje neemo ukljuiti zbog pomanjkanja zu nas zanimljivih artefakata. Posebno mjesto, u svakom pogledu, pripada samom neolitskom naselju u Butmiru koje je, nakon istraivanja krajem prolog stoljea, pobudilo veliko zanimanje u tadanjim znanstvenim krugovima. Pored ogromnog broja kamenoga orudja i oruja lijepo oblikovanoga i dotjeranog, te keramikih proizvoda s prekrasnim geometrikim ukrasima, s posudjem originalnih oblika, naroito inter esovanje pobudila je butmirska plastika zbog izvanrednih realistikih detalja lica i glava uope, kao i zbog nekih drugih pojedinosti. Razliita svojstva ljudskih figura iz Butmira navela so vec tada nekolicinu ispitivaa na pomisao (Hoernes, upani i neki drugi) da u njima trae predstavnike i nosioce razliitih rasno etnikih pripadnosti butmirskih stanovnika (15) I najnovija istraivanja, koja so obavljana u tom pravcu, svode se na utvrdjivanje negroidnih, armenoidnih i europeidnih rasnih osobina neolitskog stanovnitva Butmira. (16) Prema tome, kao jeden od osnovnih argumenata pri odredjivanju rasne i etnike pripadnosti butmirskih stanovnika sluila je plastika iz tog naselja. Pored svih razliitih gledanja i pristupanja tom problemu, postavljanja p itanja u kojoj so mjeri ovi plastini proizvodi pouzdan Argument u pogledu rasno-etnike pripadnosti, veina istraivaa smatra da statuete iz Butmira reflektiraju tadanje rasne osobine ljudi te kulture. (17) Analize, kao i zakljuivanja o tom pitanju, obavljane so na temelju prikaza glava figura, a u manjem broju na osnovi osobina predstavljenih na tijelu statueta. Pritom je gotovo sva panja usredotoena na iznalaenje rasnih osobina tako da su u veini sluajeva zanemareni i neki drugi detalji koji se na butmirskim statuetama istiu. To se na prvom mjestu odnosi na ubode (tokaste, u obliku brazda i zareza) preko itave povrine, ili pak samo jednoga dijela tijela, koji so gotovo specificna pojava butmirske plastike. Prvi koji je ukazao na mogunost da se tu radi o ukraavanju, ili ak tatauiranju, bio je Hoernes (18) Drugi, ukoliko so i dodirivali ovo pitanje, izraavali so skeptinost kada je u pitanju tatauiranje ili su ak traili drugo objanjenje kada so razmatrali smisao i znaenje tih figura u duhovnome ivotu neolitskih stanovnika Butmira. Tako se navode pretpostavke da su figure ukraene brazastim ubodima predstavljale ljude obuene u ivotinjsku kou, koji su predstavljali sudionike odredjenih kultnih obreda, kao to so magijski plus i so.(19) Ta se pretpostavka odnosi na onu grupu figura koje su ukraene brazastim urezima preko itave povrine tijela, ija je izradba vise ematizirana, premda su, kao sto je sluaj kod znatnijeg dijela te plastike, jako naglaeni i realistiki predstavljeni ensk i atributi. Da bi se moglo prii razmatranju znaenja tih predstava na statuetama Butmira i butmirske kulture uope, potrebno je, na prvome mjestu, klasificirati te tvorevine prema nainu izradbe. Sumarno uzevi, ta podjela bi se svodila na slijedee: a) statuete sa zaravnjenim donjim dijelom umjesto nogu, b) figure koje se ne razlikuju mnogo od prvih, ali s izvedenim nogama, c) statuete kod kojih je sauvan samo gornji, realistiki predstavljen dio tijela s glavom, a u posebnu se grupu mogu svrstati tz v. adoranti.

Openita karakteristika prve grupe je u njihovoj ematizaciji, dok su u drugoj grupi predstavljeni dijelovi izvedeni realistiki, to se takodjer odnosi i na figure s ouvanim gornjim dijelom tijela. Prema tome kako su ukraene pojedine figure, mogu se razlikovati: figure s tokastim ubodima (taj je nain najesce zastupljen) na donjem dijelu, prima i na ledjima. Utisak to ga ostavljaju tako ukraene figure jest da tokasti ubodi predstavljaju iroku trakastu ogrlicu koja se sputa na pr sa i po ledjima. Tehnika kojom so trake izvedene s tokastim ubodima identina je onoj na keramici istoga nalazita. Slian ovome je tokasti ukras bez urezane trake, koji takodjer obuhvaa donji dio vrata i prednju stranu sve ispod grudi, a nastavlja se i zavrava na ledjima statuete. Istom takvom tehnikom ukraene su i neke druge figure kod kojih tokasti ubodi zahvaaju itavo tijelo statuete, ili pak samo dio oko pasa (v. so. 1-7 i 9). Ovoj tehnici bliski su urezi u vidu zareza preko itavog tijela. Na dalje su tu prisutne i urezane vodoravne linije koje opasuju tijelo figure, a na jednoj je statueti ukras izveden u cik-cak crtama postavljenim okomito. Iz itavog tog skupa posebno se izdvaja jedna statueta koja je u znanstvenim krugovima poznata pod imenom Crnjkinja. Ona je pobudila najvie panje zbog plastinih oiljaka na ledjima i kolutovima na nogama, kojima ona zaista stvara asocijacije na ene nekih crnakih plemena

(v. sl. 8-8a). U odnosu na sve ostale statuete Butmira, ona se - zbog savreno realistiki modeliranog tijela, oznaka na njemu, kao i mogunosti zu usporedjivanje s primjerima iz stvarnosti - izdvaja zaista kao nesto posebno, ali istovremeno trai odgovor na pitanje: to u stvari predstavljaju punktirani ukrasi na butmirskim statuetama? Jesu li to ornamentarni dijelovi odjee, nekakav drugi nakit prenesen s keramikih uzoraka i, nadalje, je li veina navedenih primjera ornamentirane butmirske plastike predstavljala reprodukciju iz realnog ivota njenih stanovnika, ili je to tek izraz umjetnikog iivljavanja bumirskog koroplasta. Kao to je reeno, kod nekih arheologa postoji tendencija da se punktacije, odnosno zarezi na nekim statuetama iz Butmira oznae kao odjeca, ivotinjska koa ili krzno, pretpostavljajui da takve figure predstavljaju sudionika u odredjenim kultnim obredima (20) (v. sl. 4), ili se pak jednostavno bez komentara prelazi preko Toga. Ne osporavajui mogunost da te figure i predstavljaju sudionike nekog kultnog obreda, ne bi se moglo prihvatiti miljenje da so brazdasti ubodi odjevni predmet kada je sasvim uoljiva nagost figure sa enskim atributima (grudi). Smatram da se na takvim primjercima statueta spomenuti oiljci mogu prije oznaiti kao ukrasne predstave, skarificirane ili tatauirane oznake, koje takodjer moemo dovoditi u vezu s kultnim obiajima, ne navodei kao potvrdu brojne analogije kod recentnih, etnolokih naroda. U uvjerenju da je mogao postojati obiaj skarifikacije, ili pak tatauiranja, kod pripadnika butmirske kulture podrava nas i primjer tzv. Crnkinje s vrlo naglaenim plastinim oiljcima. Mahom svi istraivaci ove kulture suglasni su u tome da ove oiljke valja pripisati skarifikaciji tijela. Tokasti pak ubodi na statuetama nagih ena, koji zahvaaju donje dijelove tijela, produavaju se na prsa, a zavravaju na ledjima (v. so. 5,6,6a, 7), ne bi se mogli drugaije oznaiti nego kao skarificirani ukrasi, iskljuujuci mogunost da se tu radi o nakitu, ogrlici i sl. Pretpostavke da se tu radi o ukrasu s odjee ne mogu biti prihvaene. Statuete, kao sto je vec reeno, predstavljaju u veini sluajeva nago tijelo koje se potpuno jasno oituje, zu razliku od nekih primjeraka gdje se odjevni predmeti daju naslutiti. Slinost koja se oituje u tehnici ukraavanja nekih figura i keramikih proizvoda ne mora biti razlog jednostavnog, mehanikog prenoenja ukrasa sa keramike. A kada je ve rijec o realistikom predstavljanju predstavljanju, u to ne sumnjamo, onda se predstavljeni ukrasi na figurama ne mogu drugacije tumaiti nego kao vjerne predstave iz stvarnoga ivota. Zbog toga i tvrdimo da se na prvom mjestu kod tzv. Crnkinje zaista radi o predstavi cikatrizacije, dok na ostalim primjercima figura, s tokastim i slinim ubodima, vidimo tatauirane oznake. Prema tome, na butmirskim plastinim tvorevinama zastupljene su istodobno obje vrste trajnog ukraavanja tijela. Iako istodobno ukraavanje s dvije razliite tehnike kod recentnih zaostalih plemena nije rijetkost, ipak se u naem primjeru nameu i nehotice asocijacije na razlinu rasno -etniku pripadnost nosilaca butmirske kulture, o emu je, kako je ve spomenuto, bilo dosta govora u posebnim studijama. Heterogeni rasnoetniki sastav butmirskog stanovnitva, sastavljen od armenoidnih, europeidnih i negroidnih rasnih elemenata mogao bi, vrlo vjerovatno, biti jedan od razloga odravanju dvaju naina, odnosno tehnika ukraavanja - cikatrizacije (skarifikacije) i tatauiranja. Svakako, u ovom smo sluaju skloni cikatrizaciju pripisati nosiocima negroidne rasne komponente Butmira, u emu nas podrava vec poznata injenica da je takva tehnika, gotovo iskljuivo, primjenjivana kod tamnoputih naroda. Tome u prilog govorila bi jo jedna pojava koja se kod ljudskih figura iz Butmira moe uoiti. To je izuzetno naglaena steatopigija, dakle opet karakteristika negroidne rase (v. s. 9). O tome je posljednji raspravljao A. Benac (21), pa se na tome neemo zadravati. I, konano, jo jedna pojava koja pada u oi i koju ne smijemo mimoii! Figure u Butmiru ( i ne samo u Butmiru, nego i u drugim neolitskim nalazitima) predstavljaju iskljuivo enska bica, a to svakako nije sluajno. To, bez svake sumnje, nedvosmisleno govori o posebnom statusu i znaajnoj ulozi ene u drutvu, to nadalje upuuje na postojanje matrijarhatskih odnosa tadanje rodovske zajednice. ini mi se da upravo na tome stupnju drutveno-ekonomskog razvoja drutva valja traiti i pravi procvat pojave ukraavanja putem tatauiranja i cikatrizacije, koja se u i u kasnijim povijesnim periodima i u izmijenjenim drutveno-ekonomskim formacijama odrava kao surviv al. Kasnije emo je susretati i kod mukih suplemenika, ali pojava o kojoj je rijec bit e i nadalje intenzivno zastupljena kod enskog spola. Tu nam recentni primjeri mogu sluiti kao potvrda reenome. Ograniavajuci se samo na afriki krug nalazimo cikatrizaciju naroito intenzivnu kod pripadnica plemena Ba Twa, Ba Tonga (Banru), Sara Ngambaye Kanembu (Sudan), neto rjedje kod

Bumana, nadalje kod Nilota, u Etiopiji, Kabila i dr. Nama blii primjeri potvrdjuju da je obiaj tatauiranja najraireniji kod enskog spola u Bosni (rjedje u Hercegovini), kod ena Aromuna u Makedoniji, Albaniji, Grkoj i Bugarskoj. to se kauterizacije tie, na prapovijesnom materijalu nismo mogli utvrditi postojanje takvog obiaja. Za sada se moemo zadovoljiti samo sa podacima iz kasnijih epoha, doba Ilira i Traana i brojnih susjednih plemena kod kojih je ustanovljen taj obiaj. Kauterizaciju su utvrdili u Bosni i u Hrvatskoj, a izvan Europe jedino u Africi, kod Midgana u junoj Etiopiji i Somaliji, zatim kod Tonga i Nguni u jugoistonoj Africi, te kod Zulua i Venda. Kao u Bosni i Hrvatskoj, obiaj je i u Africi rairen samo kod mukaraca. O kategorizaciji butmirskih plastinih proizvoda bilo je ve prije govora. Preostaje da se jo jednom naglasi da uz ematizirane primjere statueta nalazimo i sasvim realistiki izvedene, tovie takve koje predstavljaju prava remek-djela umjetnike izradbe, kao to je to sluaj sa spomenutom statuetom Crnkinja. Detalji koji su na njoj predstavljeni ne mogu dovesti u sumnju pitanje reali stiko transponiranje predstava iz stvarnoga ivota tadanjih stanovnika. Da se i ne spominju predstava glava, koje su posluile ak u odredjivanju rasne pripadnosti butmirskog stanovnitva. Prema tome, moemo s dosta razloga tvrditi da su detalji predstavljeni na naim statuetama odraz stvarnosti. Pa i na primjerima ematiziranih figura mogu se u veini sluajeva nazreti pojedinosti, koje, u biti, oznaavaju realne predstave s odredjenim sadrajem, kao to je to potvrdjeno i na mnogim drugim plastinim tvorevinama, a analogije nalazimo i na brojnim primjerima figuralne plastike naroda sa plemenskom tradicijom. Od ostalih nalazita butmirskog kulturnog kompleksa potrebno je jo spomenuti lokalitet Nebo kod Travnika. Ovo prapovijesno naselje nije bogato figuralnom plastikom. Naprotiv, ono je u tom pogledu vrlo siromano. Cjelokupni plastini inventar sastoji se od nekoliko fragmenata statueta koje se ne mogu koristiti u razmatranjima. Medjutim, vei znacaj ima primjerak jedne glave koja, po nainu izrade i nekim detaljima, odgovara onima iz Butmira. Vanost toga nalaza zu nas se ogleda u tome to su se ouvali ostaci crvene boje kojom je bilo obojeno lice. Istraiva toga naselja A. Benac, nakon detaljnih razmatranja uporabe crvene boje na tom nalazu, za kljuuje da je obiaj bojenja crvenom bojom prenesen iz stvarnog ivota ili iz dalje lovake tradicije ove drutvene grupe.(22) Ako se to moe prihvatiti tako, ne dovodei u sumnju obiaj bojenja lica ili tijela u svakodnevnom ivotu ili u nekim posebnim prilikama, onda je to takodjer vrlo znaajan podatak koji ne iskljuuje mogunost primjene i drugih ukrasnih sredstava, kam to je npr. tatauiranje. Poznato je naime, da su traka i njima srodna plemena uvelike primjenjivala zu ukraavanje i boje i tatauira nje istovremeno, a da ne spominjemo uporabu i jedne i druge tehnike kod suvremenih naroda, gdje taj obiaj postoji, ili je barem donedavno primjenjivan u njihovoj sauvanoj plemenskoj kulturi. Nedostatak figuralne plastike u nalazitu Nebo ne prua nam mogunost da se s veom sigurnou govori o postojanju i drugih naina ukraavanja osim spomenutoga. Medjutim, nalazi u jednom drugom neolitskom kulturnom kompleksu izvan Bosne potvrdjuju postojanje obiju tehnika ukraavanja - bojenja i punktiranja na svojim plastinim figuralnim tvorevinama. Radi se, naime, o neolitskom nalazitu Vina uSrbiji.

Za razliku od butmirske plastine umjetnosti, gdje u osnovi prema izradi figuralnih plastinih proizvoda razlikujemo realistine i manje-vie ematizirane ljudske likove, vinanska kultura u Srbiji a posebno samo nalazite Vina, s ogromnom brojem plastinih proizvoda, predstavlja nam se sa stilizirano izvedenim ljudskim likovima. Realistiki primjerci statueta vrlo so rijetki i ostaju usamljeni. Ali, koliko god izgledale jednoline i na prvi pogled grube, vinanske figure jasno predstavljaju i mukarca i enu u razlinim pozama, te domae ivotinje: psa, ovcu, jarca, vola. Od ljudskih figura preteu one koje predstavljaju enu. Dajuci opu karakteristiku vinanske plastike, njen istraziva M. Vasi, izmedju ostalog, navodi: Vinini koroplasti nisu izradjivali terakote radi svoje zabave, niti su ih radili samo radi plastinog predstavljanja ljudske i ivotinjske figure bez ikakva drugog znaenja i smisla Vinina plastika nije primitivna, je ona obradjuje, ili jo bolje, reprodukuje predstave i predmete, koje je u arhajskom dobu obradjivala umjetnost u oblasti istonih Grka Vinine terakote so ideogrami svoje vrste, iju je sadrinu i znaenje odredjivao intelektualni i religiozni ivot njihovih kupaca, a izraz i oblik, bolje ili gore, davao koroplast. Vinina plastika je ostala stalno na stupnju popularne (opte narodne) umjetnosti kroz sve vrijeme svoga postojanja. Ovi ideogrami - vinine terakote - pravilno

razrijeeni, pruaju za poznavanje vinine kulture najpouzdanije podatke, kakvi nisu i ostali nalasci, ukupno uzet, ne bi nikada mogle pruiti. Tako zakljuuje M. Vasi u uvodu svojega velikog rada Plastika Vine.(23) Ali, upravo ovaj posljednji navod M. Vasia - ovi ideogrami - vinine terakote pravilno razrijeeni - ukazuju na sve tekoce koje se javljaju kada se prilazi razjanjavanju detalja na ovoj plastici. Nije stoga cudo to su i ve izreena miljenja o ovome doivjela este izmjene, mnogo puta sasvim radikalne, pa i od strane jednog te istog istraivaa. Oslonit emo se stoga ovdje na one nalaze na kojima se predstave bar donekle dadu objasniti. Dodirujui pitanje tatauiranja na statuetama iz Vine i vinanskog kulturnog kruga u Srbiji, M.Vasi se iskljuivo oslanja na predstave koje se istiu na licu figure, zapostavljajui one na tijelu statueta. Ovo obrazlae time to je predstave na licu naih statueta daleko lake razumjeti i objasniti nego li one na tijelu tih statueta. Otuda je potekla i raznolikost u miljenima, te su, po jednom miljenju, takve predstave na tijelu statueta reprodukcije tetoviranih ukrasa, dok po drugom miljenju te predstave reprodukuju odijelo ili ornamente odijela iz prirode, koje se na dotinim djelovima tijela nosilo. (24) Ovo je doista impresija koja u veini sluajeva ostavlja vinanska plastika. Medjutim, u tom ogromnom inventaru plastinih proizvoda postoje i takvi primjerci ije su predstave na tijelu statueta mogu objasniti jedino kao ukrasni znaci, ne dovodei pritom u s umnju da bi se tu radilo o neemu drugom, odjei ili nakitu na odjei na primer. Zato je naroito instruktiven primer jedne statuete iz Vine, koja se s obzirom na njezinu tehniku izradu i na umjetniko prestavljanje ljudskog tijela, sasvim pribliila realistikim figurama butmira. Prema opisu, na uglaanoj crno -sivoj povrini statuete nalaze se plitka udubljenja (ili urezani fini nabori) kojima je itavo tijelo prekriveno, a u tim udubljenjima se nalo ostataka crvene boje kojom je statueta bila obojena. U daljnjem opisu te statuete trae se i nalaze analogije, pa se tako dovodi u vezu sa slinim nalazima iz predjela Karpata. Iznenadjuje da M. Vasi u svojim razmatranjima o ukraavanju statueta iz Vince nije posvetio tome krasnom primjerku vie paznje, nego se zadovoljava kostatacijom da se statueta moe smatrati kao rijetkost u samoj Vini.(25) Na drugom jednom mjestu, u opisu statuete, utvrdjuje da je figura obuena u tanko prozrano odijelo, kroz koje se vide forme tijela, kao i na arhajskim terakotama s Kipra konstatirajui da plitka udubljenja preko tijela statuete perdstavljaju nabore odijela (v.s.10a,b,c) (26). Ove neprihvatljive tvrdnje odbaene so u ostalom u jednom posebnom radu nekolicine autora. (27) Na primjeru te statuete ne bi se moglo rei da su sredstva tehnike urezivanja bila nedovoljna da bi se jasno razlikovale predstave stvarnih predmeta iz prirode od predstava njihovih ornamenata. Upravo taj nalaz raspolae sa svim onim elementima koji olakavaju znanstvenu obradu predmeta: realisti kom predstavom figure, predstavom plitko urezanih crta preko itave povrine nagog tijela statuete, kao i s ostacima boje u tim udubljenima. Daljim analogijama statueta bi se mogle vezati zu neke primere plastike tesalijske Sesklo-kulture, pa i zu uvenu grupu iz uutenija u Rumunjskoj, na kojima M. Hoernes i H. Schmidt urezane ornamente na figurama objanjavaju predstavom tatauiranih mustara na ivom ljudskom tijelu u prirodi (v.s. 13a,b,c).(28) Grupi iz Cucutenija najblii bi bio Fragment jedne stattete iz Vine kojoj je ouvan donji dio tijela, od grudi nanie (v.s.12a,b) (29) Vidljivi su gluteji, noge, plastina koljena i modelirani listovi figure. Statueta im crnu uglaanu povrinu na kojoj su, na gornjem dijelu iznad koljena, urezani meandrasti ornamenti ispunjeni bijelom bojom, a u donjim dijelovima paralelni i luni urezi, gdje se nalo ostataka crvene boje. Kao i u prethodnom sluaju, tako se i ovdje sa dosta vjerovatnoe moe govoriti o prenoenju, dotino o reprodukciji ukraavanja iz realnog ivota, iskljuivi pritom mogunost da se radi o predstavi odjee ili neeg drugoga. Osim ovih primjera mogu se navesti jo i neki drugi, na kojima su preko itave povrine tijela vidljivi urezani ornamenti, manje -vie ispunjeni bojom (v.s.11 a,b)(30). Prema tome, otklanjati mogunost prenoenja ukraenih dijelova tijela (tatauiranja) sa modela iz prirode, pravdajui to klimatskim uzrocima, kako je to autor zastupao, ini nam se u najmanju ruku neprihvatljivo. Zbog tog istog razloga, tj. Klimata, M. Vasi pri znaje predstave tatauiranja iskljuivo na licu statueta. Za razliku od nekoliko spomenutih primjera realistiki modeliranih figural u Vini, kao i u cijelom vinanskom kulturnom kompleksu, prevladavaju takvi plastini proizvodi kod kojih su dijelovi tijela, kao i lila posebno, u tolikoj mjeri stilizirani da nije moguce odgovoriti upravo predstavljaju te statuete. Pomilja se da bi to mogle biti predstave lica sa

maskom, a postoje i druga tumaenja. Medjutim, ono to upada u oi na tim statuetama je njihovo ukraavanje preko itave povrine tijela, ruku i glave, i to dvjema vrstama tehnike: slikanjem i urezivanjem. Urezani ornamenti na licu, kao i na tijelu statueta, u znatnoj mjeri brojem nadmauju slikane Ornamente. U veini sluajeva glave je prevuena tanki m slojem crvene zeljane prevlake na kojoj se nalaze bijelom bojom bez sjaja slikani ornamenti. Urezi, pak, na tijelu oblikuju trake, koje su naizmjence bojene crvenom bojom. Postoji miljenje da bi crtei na licu takvih statueta mogle predstavljati tatauirane ukrase, dok bi se ornamentirane predstave na tijelu tih statueta trebale protumaiti kao prikaz odijela. (31) U spomenutom sluaju teko je donositi neke zakljuke, pa i pretpostavke u vezi sa znaenjem tih ornamenata, kada ni do danas jo nije razjanj en pravi smisao i znaenja tih statueta. Za nas je zanimljiva injenica da su se paralelno primjenjivala oba naina ukraavanja.

Slian je sluaj i s nekim novijim nalazima u Bugarskoj, gdje so pronadjeni plastini fragmenti s predstavom ljudskog tijela ukraeni trakastim motivima(32) (v.s.17). Osim Toga, pronadjeni su glineni peati tzv. Pintadere, kao i u Vini, s razlino urezanim ornamentalnim uzorcima, pro kojima ispitivai toga nalazita zakljuuju da je postojao obiaj tatauiranja i da je ono izvodjeno pomou pintadera(33) (v.s.14.15.16). U svakom sluaju, pintadere su mogle sluiti u svrhu ukraavanja ne samo plastinih proizvoda nego i tkanine, a vrlo je vjerovatno i ljudskog tijela, kao to je to sluaj i kod nekih recentnih nar oda (Maracayo u Kolumbiji, J.Amerika). Ostaci boje na peatima dokaz su te njihove namjene. Da je slikanje, odnosno bojenje ljudskog tijela bilo u obiaju i da je izvodjeno usporedo s tatauiranjem, uvjeravaju nas i podaci koje su nam ostavili Herodot, Pomp onius Mela i drugi stari kroniari, istina iz kasnijeg vremena, zu Traane i Agatirse. S ovih nekoliko primjera nije ni izdaleka iscrpljena sva ona masa plastinih proizvoda kojom se moze nadopuniti, poduprijeti, a moda negdje i demantirati ono to je ovdje izneeno. U svakom sluaju, budua istraivanja i drugih aspekata iz ivota i kulture prapovijesnog stanovnitva unijeti e jo vie svjetla u ovo delikatno pitanje. Za sada, a na osnovi naih razmatranja, moemo iznijeti slijedee: Jedini izvor koji indicira postojanje obiaja tatauiranja i cikatrizacije kod prapovijesnih ljudskih zajednica jugoistone Europe, posebno jednog dijela Balkana, jesu plastine predstave ljudskih figura - statuete, koje su u znatnijem broju pronadjene u nekim a rheolokim nalazitima Bosne (Butmir) i Srbije (Vina). Svi tu plastini predmeti s naznakama zu koje tvrdimo da predstavljaju tatuirane, odnosno cikatrizirane ukrase pripadaju iskljuivo neolitskom kulturnom sloju. U pogledu na spol, svi tu plastini oblici-statuete predstavljaju enska bia, to ima opet poseban znaaj zu daljnja izuavanja ivota i drutvenih odnosa u tim najranijim razdobljima ljudske zajednice. Bez svake je sumnje da je i to jeden od indikatora koji govori o znaajnoj i dominantnoj ulozi ene u tadanjem drustvu, svakako matrijarhatskom i gdje je, po naem miljenju, obiaj cikatrizacije i tatauiranja bio u punom zamahu, te se i u kasnijim drutveno -ekonomskim formacijama odrao u vidu survivala. Da se odista radi o transpodiranju predstava iz stvarnog ivota na spomenute statuete i da se ne bi dovele u sumnju predstave koje su oznaili kao znakove tatauiranja i cikatrizacije, naroito u sluajevima gdje je ruka neolitskog koroplasta primjenjivala i tzv. slo bodni stil, govori pored ostalog i injenica da su u naim primjerima predstavljeni odrazi iz realnog ivota s naglaskom na sadrajnoj strani, kao to je to sluaj i kod mnogih drugih prapovijesnih proizvoda. I, konano, kada se sve spomenuto uzme u obzir, moemo pouzdano govoriti o postojanju obiaja tatauiranja i cikatrizacije (skarifikacije kod neolitskog stanovnistva jugoistone Europe, odnosno balkanskih zemalja. Smatramo da je time pronadjen onaj missing link koji ovdje razmatranu neolitsku epohu povezuje s kasnijim ilirsko-trakim i drugim plemenima o kojima nas podrobnije obavjetavaju stari grki i rimski pisci, a o emu je bilo rijei i u ovome radu