TKO JE I TO JE INTELEKTUALAC?

2 iv an Bezi

K ad elim o govoriti o intelektualcu, odmah nailazimo na d vije poteko e. Jednu terminoloku i jednu gnoseoloku. P rije nego prijeem o na pitanje to je to intelektualac, prom otrit emo, sasvim kratko, povijest i nomenklaturu tog pojma. P O T E K O A S N A Z IV O M Otkada je ovjeanstvo poelo stvarati kulturna dobra, otada postoje i intelektualci, tj. ljudi koji su svojim umnim radom stvarali tekovine kulture i civilizacije. U drevnoj K in i bili su to mandarini, u Egiptu sveenici, u Mezopotamiji astronomi (astrolozi), u Izraelu rabini, u Grkoj filozofi, u Rimu retori itd. U srednjem su vijeku stvaraoci kulture bili teolozi, klerici, redovnici, profesori i umjenitnici.1 Pri kraju sred. vijek a pojavili su se humanisti, a u novom e dominiraju prosvjetitelji i znanstvenjaci razliitih usmjerenja. Uglavnom se moe rei da do X IX . st. nije postojao termin intelektua lac. Naime, do X V II. st. mjesto njega su bili u upotrebi izrazi filo zo f ili mudrac, a poslije toga nazivi uenjak ili znanstvenik. Danas, svuda u svijetu,.prevladava izraz intelektualac. S jedninom te imenice nema potekoa. Ona za mukarca glasi intelek tualac a za enu intelektualka.2 Tekoe nastupaju s mnoinom. Ova, potpuno skladno i pravilno, u hrvatskom jeziku glasi: intelektualci. Meutim, uz taj pravilan plural, prenesen je u na jezik i jedan posu eni oblik: inteligencija. Ta j izraz slui za oznaavanje svih intelektua laca skupa, kao grupe odnosno stalea.,Postao je neka vrsta zbirne im e nice. U nas se sve vie u vrijeuje i mnogi su se toj term inologiji pot puno prilagodili.3 Kako je nastala ta jezina udvojenost? Ona je u nas stigla iz daleke Rusije. Tamo je izraz inteligencija nastao u X IX . st. (od sing, inteligent) kao socioloka kategorija za sve ruske napredne intelektualce (nihilisti, liberalci, europeisti).4 Sam naziv intelektualac roen je koncem X IX . st. na francuskom tlu, naroito podlije M anifeste des Intellectuels u sije nju 1898. (novinar G. Clemenceau u listu L Aurore), Davorka Mati prihvaa obje mnoine, ali im daje razliita znaenja. Inteligencijom zove tehniki izobraene ljude (inenjere, experte, admi 1 J. Le Goff, Intelektualci u srednjem vijeku. GZH, Zagreb 1982. 2 K oji put se rabi i rije inteligent. U njemakome je der Intellektuelle ili ein Intellektueller, a kae se i Intelligenzler, to ima posprdno znaenje. Engle ski the intellectual, francuski lintellectuel, talijanski l intellettuale, ruski intel ligent. 3 Nedavno je npr. Hrvatsko socioloko drutvo izdalo svoj zbornik pod naslo vom Inteligencija i moderno drutvo, Zagreb 1986. 4 Zanimljivo: oktobarsku revoluciju u Rusiji pripremili su intelektualci, a poslije revolucije su se okrenuli od nje.

331

nistrativne kadrove), a intelektualcima one koji posjeduju kritik i duh i otvoreni su cjelokupnoj kulturi: pisci, profesori, um jetnici.5 Slino postupaju jo neki, meu njim a i . unji (C vetovi i tla). Zato ipak rije inteligencija nije dobra zamjena za mnoinu imenice intelektualac? P rije svega zato to je ona ve zaposjednuta drugim zna enjem. U svom izvornom jeziku, latinskome, jednako kao i u prihva enoj meunarodnoj upotrebi, inteligencija znai: opa duevna sposob nost razumijevanja, miljenja, rasuivanja i djelovanja, ovjekova umna sposobnost, bistrina uma, razumnost, pamet, sposobnost rjeavanja pro blema i snalaenja u novim prilikama, otroumnost, uenost, stvaralatvo i si. To je iskonsko i autentino znaenje inteligencije, koje se je davno udomailo u javnom ivotu i u znanostd to se zove psihologija. N ovi smisao tj. inteligencija kao zbirna imenica za intelektualce jest parazitaran i kasan, nastao tek prije jedno stoljee. K tom e nije uope potreban, jer u hrvatskome jeziku mnoina imenice intelektualac (intelektualci) sasvim dobro pokriva njezino semantino polje. A lin gvi stiko je pravilo da je za jedan pojam dovoljan samo jedan termin, svi ostali su suvini i na smetnju. Budui da homonimi mogu izazvati pomut nju meu znaenjima, najbolje ih je izbjegavati, te stoga treba kao plural za intelektualac upotrebljavati njegovu normalnu mnoinu: inte lektualci. Kad rije inteligencija ima ve svoje osnovno i dobro mjesto u psihologiji, ne valja joj nametati a bez ikakve potrebe, k tome jo i sa tetom pomutnje novo socioloko znaenje.6 Slovenci su to pitanje rijeili vrlo dobro. Oni ,su umjesto tuice inte lektualac uveli svoj izraz: razumnik, a kao zbirnu imenicu upotrebljavaju rije razumnitvo.7 SE M A N TI K E POTEKO E Potekoe postoje i kad prijeemo na podruje semantike. to to znai biti intelektualac? Tko je zapravo intelektualac i to ga takvim ini? N ajprije emo se osvrnuti na kriva shvaanja intelektualca i vid jeti to on nije. Obino se dri da je intelektualac visoko kolovan ovjek. Redovito tako i jest, intelektualci su obino akademski obrazovani ljudi. Meutim, tako ne mora biti. Ima intelektualaca koji nisu nikada pohaali visoke kole (usp. J. J. Rousseau :Confessions i M. Gorki: M o ji univerziteti).8 A ni svi akademski obrazovani ljudi nisu stvarni intelektualci. kole, naalost, ne ine intelektualca, niti je diploma dokaz stvaralake inte ligencije. Uza sve svoje kole i svjedobe, mnogi su potencijalni inte lektualci zahirili u svom intelektualnom; d duhovnom ivotu. Svi poznamo

5 Revija za sociologiju, br. 3/4, g. 1987, str. 64. 6 Tu je pogrijeio i B. Klai u svome Rjeniku stranih rijei; Klai prihvaa oba znaenja, ak ono socioloko stavlja na prvo mjesto. 7 H. Schelsky nije zadovoljan ni terminom intelektualac. On radije kae Sinnprouzente, Sinnvermittler ili Reflexionselite. 8 Meu hrvatskim intelektualcima nisu bili visoko kolovani npr. Krlea i Metrovi, a ni Mato.. >

332

brojne profesore, ak i dr. intelektualno vrijedan ivot.

scientiarum, koji ne provode nikakav

Profesija takoer ne ini intelektualca. Osobito ako se vri kao zanat i kao prigoda za zaradu. N ije svaki bankar, inenjer, oficir, odvjetnik, lijenik ili profesor ujedno i intelektualac. Takoer to nije ni svaki sve enik ako mu je vrhunski intelektualni domet nedjeljnja propovijed (prepisana) i djeja kateheza (djetinjasta!). Dodue, postoje tzv. inte lektualne profesije, ali su m nogi njihovi pripadnici u njih sluajno zalutali. N i drutveni poloaj ne ini intelektualca. Samo jedan prim jer za to. U nekom naem gradu najavljene su u jednoj crkvi konferencije za intelektualce. Dolazei na konferenciju, pred crkvom susreem znanca, direktora jednog poduzea (po zanimanju je pekar, a zavrio samo puku kolu). Na m oje pitanje Oh, i ti si doao na konferenciju? odgovori samouvjereno: A tko e drugi ako neemo mi inteligencija! Uostalom, svi znademo da postoje i danas ministri ije je obrazovanje zavrilo s osnovnom kolom ili nekim teajem. Zar ih stolica ini intelektualcima? M oda intelektualca gradi njegova bistra inteligencija, uroena nada renost? To su zaista temeljni u vjeti za pravi intelektualni rad. Logiko miljenje, stvaralaka intuicija, otroumnost, talentiranost i sposobnost snalaenja jesu svakako oznake pravog intelektualca, ali ako se ne koriste, one zakrljaju i zahire. Povijest nam pokazuje kako su se mnogi talenti ugasili, Neki svoju priroenu inteligenciju nisu uope koristili, a neki su je i krivo koristili. Takoer se ne moe rei da su svi inte lektualci neki genijalci ili talenti. Cesto su intelektualcima postali pro sjeno nadareni ljudi, ali koji su znali investirati svoje osrednje umne kapacitete u kulturni rad. Ponegdje se misli, osobito u Sjevernoj Am erici, da je bitna vlastitost intelektualca u njegovoj kritinosti naspram drutva, reima i vladajueg sloja.9 Nema sumnje da je kritinost vana oznaka istinskog intelektual ca, ali nije jedina. Ona treba da se nae u sklopu nekih drugih vanih intelektualnih komponenata. N ije svaki politiar, pa ni opozicioner ili disident, ujedno i intelektualac. N ek i trpaju meu intelektualce i sve ideologe, bilo stvaraoce bilo nosioce ili pak propagatore raznih ideologija. Po sebi se razumije da bi stvaraoci ideologija (ali ne i nosioci, odnosno propagandisti) trebali biti inteligentni ljudi, ali to esto nisu (sjetimo se samo Hitlera, Staljina i Mussolinija). Pae, glupe ideologije ukazuju i na glupost njihovih stvaralaca.1 0 Danas postoji tendencija da se intelektualci proglase nekom novom klasom, koja se form ira u svrhu afirm acije u drutvu i osvajanja vlasti (Gouldner, Lipset, Bell, Glazer, Moynihan). No ti ciljevi, kao ni zajed

n . unji, Otpori kritikom miljenju. V. Karadi, Peograd 1971. L. S. Feuer, Ideology and the Ideologists. Balckwell, Oxford 1975. 1 0 M a rx when young, and Lenm too, both perceived that where religious belief was shattered, the intellectuals would be most prone to become ideo logists in an endeavor to cope with the misery of atheist vacuity and meanin glessness (L. S. Feuer, op. cit., 171).

333

niko obrazovanje ili intelektualna profesija, nisu dovoljni za stvaranje samostalne klase (ali to ne znai da ne i kaste!). Iskustvo pokazuje da intelektualcima nedostaju zajedniki interesi, a bez njih nema mogunosti za stvaranje klase.1 1 Sve se druge klase lako priklanjaju odreenim (njim a korisnim) ideologijam a i partijama, ali grupa intelektualaca je uvijek podijeljenja. K od nje nema klasnog zatvaranja, ona se suvreme nim kolovanjem brojno sve vie otvara i iri.1 2 Ako, dakle, intelektualca ne ini ni njegova inteligencija, ni kole, ni profesija, ni poloaj, ni ideologija, ni kritinost, ni klasnost, to ga onda svrstava u krug intelektualaca? Tko je i to je intelektualac? T K O JE IN T E L E K T U A L A C ? Na to pitanje postoje raznoliki odgovori. Postoji odgovor k o ji se tem elji na profesionalnom kriteriju. On se oituje u definiciji J. L e G offa. Prema njemu rije intelektualac oznauje one kojima je zanat m isliti i prenositi svoje m iljenje na druge.1 3 Oito je da je zanat preuska od rednica, isto kao i m iljenje onih koji intelektualca odreuju po sferi njegova zanimanja.1 ,1 Druge definicije uzimaju operativni znaaj kao bazu odreivanja, pa tako Slaven Letica smatra intelektualcima onu skupinu ljudi (iliti dru tvenu skupinu) iji lanovi potaknuti osobnim sklonostima (sve rje e) ili obavezama profesionalne uloge (sve vie) ee nego veina stanovnitva koriste apstraktan i simbolian nain miljenja, izraavanja i komuniciranja.1 5 T o je opirna definicija, ali je previe form alistika poto istie samo nain miljenja, izraavanja i komuniciranja. U treoj skupini definicija objedinjuju se stvarni i socioloki k riteriji. Kao prim jer navodim m iljenje B. Kovaevia: D rim da je intelektualac svaki ovjek kome je misao odredila ivot, koji ivi za ideje, k oji ima progresivni i humanistiki stav prema drutvu i ljudima oko sebe, bez obzira na poreklo, form alno obrazovanje i klasni poloaj.1 6 P r v i je dio

1 1 Oni nisu klasa, ali se u pogodnom trenutku veu uz neku klasu; oni se sastaju, ali se ne mogu organizovati; oni glasaju, ali retko imaju svoje kandi date na izborima; oni piu sve mogue programe, ali nemaju svoga vlastitog; oni slede razne interese, ali nemaju jednog zajednikog; oni misle, ali nemaju jedinstvene ideologije. . . oni uivaju ugled, ali taj ugled obino nije vezan za ugledan poloaj; oni veru ju, ali prema njima se gaji sistematsko nepoverenje; on; su opasni, ali sami nemaju snage; oni stvaraju ideje, ali ne ostva r u ju ... oni nisu revolucionarna grupa, ali idejno pripremaju revoluciju; oni istrauju sve i svata, ali sami sebi ostaju zagonetka... oni su najsvesniji dio drutva, ali bez jasne svesti o svome poloaju, ulozi 1 mogunostima; oni su budni uvari u jednoj noi koja bi inae bila i suvie mrana ali ih mrak esto proguta (. unji, op. cit., 242 243). 1 2 Stoga K. Mannheim zakljuuje da su intelektualci eine relativ klassenlose, nicht allzufest gelagerte Schicht im sozialen Raum (Ideologie und Utopie, 1929). 1 3 J. Le Goff, op. cit. 5. 1 4 Kao npr. E. Morin: Intelektualac je onaj tko radi na idejam a (Kako izii iz X X st. Novi svijet. Globus, Zagreb 1983, str. 196). 1 5 Sedam dana. Panorama subotom. Zagreb 10. 1987, str. 3. 1 8 Rukovet, br. 2, g. 1987, str. 139,

334

definicije izvrstan, ali je drugi previe ideoloki i subjektivno obojen. Intoniran je voluntaristiki i ne vodi rauna o injeninom stanju. Budui da nisam pronaao ni jednu potpuno zadovoljavajuu definiciju, pokuat u ponuditi svoju. P ri tom e u potovati staro epistemoloko pravilo da svaka definicija mora imati genus p roxim u m i differentiam
specificam.

Zapoet u s jednom sasvim kratkom i ope prihvaenom definicijom, koja latinsku rije intelektualac prevodi na hrvatski kao umni radnik. Tu bi genus prox. bio rije radnik, to nije krivo. Kao differentia specifica sluio bi pridjev um ni, no taj pojam je preirok. Nisu naime svi umni radnici istodobno i intelektualci. Npr. uenici. I oni su umni radnici (na to ih sili kola), esto puta i preoptereeni umni radnici, ali ipak ne moemo rei da su intelektualci. Stoga moramo potraiti pre ciznije odrednice. Kao tem elj (genus p.) postavljam tezu da je intelektualac samo visoko naobraen ovjek. (Ovdje pod pojmom ovjeka mislimo i na ene, da kako). R ije ovjek mora ui u definiciju zbog toga to je na Zem lji samo ovjek inteligentno bie. Ipak nije svako inteligentno bie ujedno i intelektualac. Ovaj mora biti i naobraen (u smislu njemakoga der Gebildete, radije nego der Gelehrte). To znai da mora biti upuen u zakone miljenja, da je vjet intelektualnom radu te da posjeduje dovolj nu zalihu znanja i poznavanja stvarnosti. D va su naina obrazovanja danas. Jedan se odvija putem kole a drugi putem samouenja. kola je redoviti put, ali je bilo u prolosti, a im a i danas, prilian broj velikih ljudi koji su sami sebe obrazovali (self-made-men) i postali intelektualci. Premda kola nije iskljuivi put, ipak u nae doba akademsko obrazovanje predstavlja redoviti pristup u skupinu intelektualaca. Budui da u dananje vrijem e svuda u svijetu niu visok e kole kao g ljiv e iza kie, te se svi studenti smatraju akademskim graanima, ini mi se da stvarno visoku (ne dakle kolsku) izobrazbu moramo posebno naglasiti. Intelektualac mora biti ne prosjeno nego visoko ili jo bolje d u b o k o naobraen ovjek. On je umnik, onaj koji umije itati dubinu i nutrinu (intus-legere!) stvari, zagonetnu knjigu prirode i tajne dimenzije bitka. Kod njega nije u pitanju kvantitet ve kvalitet znanja. I ne toliko ono to zna, nego i ono o emu razmilja, kako razmilja, na koji se nain izraava te kako prosuuje svijet oko sebe. Intelektualac je vie nego umni radnik. On je m i s a o n ovjek, misli lac. Onaj kome je stvarna misao odredila ivot. Kao drugi dio definicije (dif. sp.) bio bih sklon rei ovako: intelektualac je (visoko obrazovan) ovjek koji s t v a r a intelektualna dobra. Ipak oklijevam upotrijebiti glagol stvara pa biram njegovu blau verziju, a to je unapreuje (poslije u rastumaiti zato). Tako e potpuna defi nicija glasiti: intelektualac je visoko obrazovan ovjek koji unapreuje
intelektualna dobra.

O vdje nam je dunost najprije protumaiti rije dobra. to je dobro? Dobro je vrijednosna osobina svega to postoji. Dobra su vrijednosti 335

u sebi (bonum in se), ali koja obogauju, oplemenjuju i uljepavaju ljudski ivot (bonum pro nobis, bonum utile, honestum). Ona predstav ljaju sve pozitivne tekovine ljudskog rada i mogu biti veoma razliita. Uglavnom se dijele na duhovna, moralna i materijalna dobra. Predmet intelektualeva rada jesu sva dobra, ali u prvom redu duhovna ili intelektualna. Ona obuhvaaju religiju, moral, kulturu, znanost, um jetnost. Bez intelektualnih dobara nema ni onih to ih nazivamo bioloka, drutvena, tehnika, privredna i si. Dapae, i sva materijalna dobra mogu ui u intelektualnu sferu ako su oduhovljena plemenitim tenjama. Ako je neki ovjek samo pasivni potroa intelektualnih dobara, on jo nije intelektualac. Ne moe se smatrati intelektualcem ni onaj koji je samo puki posjednik inform acija i znanja. Isto tako nije intelektualac ni onaj koji je plaeni prenositelj tih informacija i znanja, kao ni onaj koji o njima znade lijepo priati kao duhoviti causeur ili narueni pro pagandist. U intelektualce ubrajamo jedino one izobraene lju de koji a k t i v n o stvaraju ili unapreuju kulturna dobra. To aktivno kultiviranje intelektualnih vrednota moe biti dvostruko: produktivno ili reproduktivno. Produktivan intelektualac stvara nova dobra i vrijednosti, on plodno obogauje sebe i zajednicu u kojoj djeluje. On je stvaralac u punom smislu rijei jer proizvodi neto novo i vri-, jedno. U prave intelektualce oduvijek ubrajamo filozofe, teologe, ue njake, profesore, izumitelje, pronalazae i umjetnike svih grana. Meutim, postoje i visoko naobraeni ljudi koji ne stvaraju nita posve novo. Oni pak uvaju, prenose i unapreuju kulturna dobra ovjean stva, pa ako ne produciraju nita novo, ipak re-produciraju postojea dobra. N jih zovemo reproduktivnim intelektualcima. Ako netko nije stvaralac novih filozofskih sustava, ipak moe biti predava i tovalac filozofije. A ko netko nije kompozitor, moe biti sjajan maestro i diri gent. Ako nije pisac, moe biti izvrstan tuma i kritiar. I ako nije izumitelj, ne znai da ne zna plodotvorno prim jeniti u praxu tue izume (moda i bolje od samog novatora). Svi su oni dragocjeni uvari kulturne batine i promicatelji suvremenih dostignua. Premda emo svi dati prednost stvaraocima, ne emo zanijekati vrijed nost i tzv. reproduktivnih intelektualaca. To je razlog radi kojega u nau definiciju intelektualaca nismo unijeli glagol stvarati ve samo unapre ivati. Svako je naime prom oviranje kulturnih dobara ujedno i intelek tualni zahvat, kreativan in u irem znaenju. No vrsto ostajemo na stanovitu da oni diplomirani graani (akademiari, ne akademici) koji ostaju samo pasivnim potroaima intelektualnih dobara, bez obzira na blistave titule kojima se die, ne mogu se ubrajati u krug pravih inte lektualaca. Glavna polja zanimanja jednog intelektualca jesu: 336 ideje, filozofija, religija, svjetonazor, problemi ovjekove existencije i djelovanja, kultura, znanost, umjetnost, civilizacija, etika odgovornost za ljudski rod, moral (savjet ovjeanstva),

 problem i javnog ivota, kritiki odnos prema drutvenoj stvarnosti. Glavno orue kojim se intelektualac slui jest n jegov intelekt.1 7 On po sjeduje duboku vjeru u mo razuma i znanja. On je aristokrata duha.1 8 Intelektualci se danas regrutiraju najvie putem kola (visokih). Sto se tie porijekla, potjeu iz svih slojeva puanstva, a najvie iz tzv. viih i srednjih klasa (nekada su poticali iskljuivo iz povlatenih), je r one najnie ne mogu svojim potomcima osigurati kolovanje. Sami pak (jo) nisu klasa. Uivaju vie osobni nego statusni ugled, premda i kao stale stalno rastu na cijeni. S V O J S T V A IN T E L E K T U A L A C A Kako smo m ogli vidjeti iz definicije, intelektualac je b i t n o oznaen dvjem a odrednicama: 1. svojom visokom izobraenou, 2. svojim inte lektualnim stvaralatvom, odnosno promicanjem duhovnih vrednota. N jega peku vitalni problemi ovjeanstva i on se trudi da ih rijei svojim intelektualnim naporima. Za intelektualca nije presudno kolsko obrazovanje, koliina znanja, a tako ni poloaj ni vlast koju uiva u drutvu. Za njega je bitno njegovo umno i moralno zalaganje. Intelekt je glavni kriterij vrednovanja i glavno orue rada. Intelektualac je dakle ovjek koji se redovito, iskreno i poteno slui svojim intelektom. To je uman ovjek (intelligens, intellectualis) i umni radnik, mislilac koji eli postati mudrac. U svom se djelovanju najvie slui intelektom, ali je otvoren svim duevnim aktivnostima (uvstva, vjera, iskustvo, potsvijest). U tom je smislu integralan i svestran ovjek. Upravo kao takav najvie je usmjeren na rjeavanje problema ljudskog ivota, otkrivanje smisla opstanka ,i kozmikih tajna te stvaranje kul turnih dobara. Drugo je pitanje u koje zasad i ovdje ne moemo ulaziti da li ovjek uope moe ikada rijeiti zagonetke smisla i postojanja samo uz pomo svoga uma. Kako razum (lumen rationis) nije dovoljan za rjeenje svih iproblema, prisiljeni smo traiti pomo i u svjetlu vjere (lumen fidei). Prema tome ima Sertillanges pravo kad pie da je intelektualcu um ni rad ivotno zvanje.1 0 Intelektualni ivot je zapravo p o z i v , a ne samo neko zanimanje ili profesija. Poziv kojega duboko u svojoj nutrini

1 7 L. Kolakowski, Intelektualci protiv intelekta. Kultura, Beograd 1982. 1 8 Ovdje se moe postaviti posebno pitanje: a to je s tzv. tehnikom inteli gencijom (sic)? Poto moramo biti kratki, citirat u ono to sam ve napi sao o tome: O n a ima malo filozofske i humanistike kulture, u njoj prevla davaju inenjeri i razni strunjaci praktine orijentacije (tehniari, fiziari, kemiari, energetiari, elektroniari, kibernetiari, biolozi i si.) bez klasine naobrazbe i smisla za sintezu. Po svojoj struci oni stoje daleko od religioznih problema, s tehnokratskim mentalitetom. Pozitivisti su i empiriari koje zani ma opipljiva stvarnost, materija, energija, tehnologija i praktine primjene nauke uope. Oni sve moraju dohvatiti instrumentima, izmjeriti aparatima, provjeriti experimentima i dokazati matematskim formulama. Stoga vjeru i metafiziku osjeaju kao neto strano, nebulozrio i neriauno. To su poteni, jasni i realistiki duhovi, koji misle exaktno, vole iste raune, empirika m jerila i ekipni nain rada. Cijene uspjeh, novac, standard, comfort. Na svijet sve vie prelazi u ruke tehnokrata (2. Bezi, Pastoralna sluba. II. izd

337

osjea svaki intelektualac kao svoj raison detre. Poziv kojeg mu upuuje itav ljudski rod koji se koprca u tjeskobi zbog existencijalnih muka kojim a je pogoen. Poziv to mu ga upuuje itava povijest ovjean stva poevi od prvih mitologa, astrologa, maga, teologa i filozofa. Existencijalni, filozofski, smisaoni, religiozni i moralni problemi bili su i ostali glavna preokupacija svih intelektualnih narataja. Dok ti problem i ne budu rijeeni (ako mogu biti?) ovjeanstvo e uvijek trebati intelek tualaca. Oni su pozvani da mu na tom mukotrpnom putu budu pred vodnici (opinion workers i opinion leaders). Na planet treba intelektualaca. Bez njih bi postao najprije zooloki vrt, a poslije ni to, ve arheoloki muzej bez posjetilaca, pusto i pustinja. Korist koju Zem lja ima od njih opravdava njihov poziv i prua im nutarnju snagu da ustraju u svome zvanju. Ono to pedagozi kau za mlade, tj. da ona mora imati svi jest svoje vlastite vrij ednosti i potrebnosti (the need to be neede),2 0 to isto vai i za intelektualce. A k o se p ri znaje, prihvaa i potuje njihov intelektualni poziv, oni e biti moralno prisiljeni da ispune svoje poslanje. U skladu s njihovim pozivom moemo kod intelektualaca upozoriti na etiri glavne tenje: vjernost Duhu iji su oni vjesnici i nosioci, ljubav prema Istini iji su zastupnici, enja prema Dobru koje je brat Istine, aktivno promicanje intelektualnih vrednota.

Kako je oevidno, zbog tih idealnih odrednica intelektualci moraju posjedovati odreene intelektualne i moralne odlike: duhovnost, radoznalost, kontemplativnost, budnost duha, mudrost. istinoljubivost, objektivnost, potivanje injenica, kvalitetno znanje, etiku svijest, odgovornost, slobodoljubivost, potenje, hrabrost, altru izam, discipliniranost, kritinost, koncentraciju, radinost, kreativnost, nauni rad, pravilnu upotrebu vremena, itd. Tako izgleda idealna slika intelektualca. Onakva kakav bi trebao biti. Naalost, ni intelektualci nisu svi kakvi bi trebali biti. Poznati su nam i neki negativci meu njim a (Aretino, Macchiavelli, Voltaire, Lukacz, Ehrenburg, Althusser). Neki nisu bili svjedoci duha ve praktini materijalisti. Nisu se borili za istinu ve su sluili vlastodrcima. Nisu gledali ope dobro nego vlastito. U svojoj su servilnosti dopustili da im politiari budu arbitri istine i morala. Tamo gdje su prigrabile vlast ideologija (reim) i ekonomija (novac) nema mjesta za pravog intelektu

Zagreb 1985, st. 197 8). Njihova intelektualnost trpi od dvije uskoe: 1. iskljuiva specijalizacija, 2. preteno tehniki i utilitaristiki nain razmi ljanja. One meu njima koji su sposobni razmiljati filozofski te posjeduju ope obrazovanje moemo, dakako, smatrati pravim intelektualcima. 1 9 A. D. Sertillanges, Intelektualac. Istina, Zagreb 1942, str. 1. 2 0 M. V. i T. Goertzel, Three Hundreds Eminent Personalities. Jossey-Bass Publ. San Francisco 1978, str. 59.

338

alca.2 1 Uz one intelektualce koji su ruili kraljevstva i podizali revolucije bilo je i onih koji su sluili tiranima. Osim osobnih postoje i mane kojima su intelektualci na neki nain kolek tivno skloni: samouvjerenost, oholost, fanatizam, staleka izolacija, po vlaten status, elitizam i si. Intelektualcima p rijete opasnosti kao to su intelektualizam, racionalizam, prosvjetiteljstvo i scijentizam, zatim sklo nost prema ideologizaciji.2 2 Na znanstvenom ih polju ekaju zamke spe cijalizacije (njemaki studenti su g. 1968. svoje profesore nazivali Fachi dioten!)2 3 i kibernetizma (opasno je ve samo ime koje su dali robotima umjetni m ozak ).2 4 Pored svojstava koja moemo smatrati bitnim za svakog intelektualca, mogu se ustanoviti i ona koja su samo integrativna i znaajna za njih. To su, ve spomenuti, visoki stupanj inteligencije, nadarenost, akademska kolska sprema (premda intelektualac nije diplom irani lajavac, kako bi rekao E. Morin), kritiki stav prema drutvenoj stvarnosti i javno djelovanje (iako, gledajui psiholoki prema Sprangeru, intelektualac spada meu teoretske tipove). Sva ostala nebitna svojstva moemo sma trati sporednima. Saeto reeno: intelektualac je onaj misaoni ovjek kojeg peku intelek tualni problemi ovjeanstva. Kao aristokrata duha on je god-like in tellect (Gh. Darwin, Porijeklo ovjeka, pogl. IV5). On ivi i djeluje u magnetskom polju inteligencije, koju ne samo da obrazuje i kulti vira, ve se i njome stalno slui. U L O G A IN T E L E K T U A L C A Ve smo m ogli zakljuiti da je temeljna m isija intelektualca biti svjedok istine i duha. N jegovi su ideali istina i duh, on se nalazi u njihovoj slubi. Samo ti ideali daju smisao i opravdanje intelektualevoj existenciji. On je na suvremeni nain, prema rijeim a Schoecka: das skularisierte Gegenstck zu den Mnchen.2 5

2 1 Prof. Letica tvrdi da su intelektualci kao drutvena skupina nekritiki pristajali uz ideologijski konstatiranu utopijsku ortodoksiju o opoj, svjetskoj (!) superiornosti tzv. samoupravnog modela (Sedam dana, 10. X. 1987). Matvejevi pak priznaje da se u Hrvatskoj uti vie nego se m ora (Danas, 8. IX. 1987). 2 2 Intelektualac je novi mitski junak naeg doba, prorok novih Edena, pjesnik starih A rkadija i otkriva nepoznatih Eldorada. Poznate su nam ideologije nove ljevice, nove desnice i kritike teorije (Marcuse). 2 3 Sama specijalizacija ne ini intelektualca. Pouna je stara .Budina pria: Kralj Benaresa okupio slijepce i trai da mu opiu slona. Prvi je slijepac opipao slonovu nogu te je izjavio: slon je stablo. Drugi je dohvatio rep i rekao: slon je etka. Trei je napipao uho i kazao: slon je koljka, a etvrti surlu pa zakljuio: slon je golema zmijurina. M E. Fromm pie o pogibelji kibernetizma u svojoj Anatomiji ljudske destruk tivnosti, sv. I, str. 166. 2 5 H. Schoeck, Kleines soziologisches Wrterbuch. Herder, Freiburg 1969, str. 169.

339

Uloga svjedoka odreuje intelektualev status u drutvu.2 6 Prem da su, kako smo ve spomenuli, po porijeklu veinom iz g o rn je g sloja dru tva, u posljednje vrijem e srednji i nii slojevi produciraju sve vie intelektualaca. Materijalno su to b o lje stojea grupa, premda su r ije t ko bogatai. Iako su nekada m ogli ivjeti na selu (ladanjska gospoda), danas tamo uope ne ive (osim pokojeg upnika, lijenika ili pensionera) premda mnogi potjeu sa sela. Grad je danas njihovo boravite. A k a demski obrazovani (koji put i uobraeni) uivaju velik ugled u drutvu, uplivni su i potovani. Monici se bore za njihovu podrku pa ih esto obasiplju povlasticama i obeanjima. Jedan se dio dade zavesti vlau i poloajima (ulaze u sistem), drugi je dio u opoziciji prema vladajuem reimu (protiv sistema), a trei dio ostaje politiki neutralan (izvan sistema). U svakom sluaju intelektualci su vii sloj, gospodski soj. Smatraju da bi oni trebali biti upravljai drutva (Platon: vladavina filozofa), da vlast pripada njima kao najuenijima, a neki za njom i otvoreno tee. A k o nisu na vlasti, redovito su blizu vlasti. Ideoloki su veinom usmjereni napredno (nedavno je bilo u m odi i lije v o ), moralno su liberalci i slobodari, politiki demokrati (barem na rijei), a religiozno razliito opredijeljeni. Posebna su grupa u drutvu, ali bez meusobne solidar nosti. Kad su borci, nalaze se na svim frontama. Bez straha da emo pogrijeiti moemo rei da su intelektualci ipak najugledniji stale u nekoj zem lji.2 7 Taj presti nije uvijek spojen s mou i bogatstvom,2 8 ali je tim vredniji. Po pravilu, novih m andarina ne moe biti velik broj, premda neki sociolozi nekritiki trpaju u intelek tualce sve diplomirane sveuilitarce,2 9 s ime se nikako ne mogu sloiti, Kad smo ve na brojkama, valja rei da su intelektualci manje vitalni, manje raaju i ive krae od ostalih slojeva populacije-3 0 Uza sav svoj veliki ugled, intelektualci znaju esto i sasvim zaslueno privui na sebe i drutveni prezir.3 1 Pa i u svojoj vlastitoj sredini. Tako P. Feuerabend nema ni najm anje povjerenja prema kolegema inte lektualcima ni prema njihovoj znanosti. Po miljenju P. Lovera oni danas igraju ulogu suvremene dvorske lude.3 2 Moramo smjerno prihva

2 6 K. Mannheim, Eseji o sociologiji kulture. Stvarnost, Zagreb 1980. J. Ben-David, Uloga znanstvenika u drutvu. Skol. knjiga, Zagreb 1986. 2 7 B. H. Lvy, Eloge des inteile duels. Grasset, Paris 1987 (na tal . Elogio degli intellettuali. Ed. Spirali, Milano 1987). 2 8 Prema nekim istraivanjima u jugoslavenskom su drutvu najmoniji poli tiari, a najbogatiji privatni obrtnici, pjevai i sportai (Vjesnik, Zagreb, 1. II. 1988, str. 9). 2 9 Tako prema procjenama prof. Letice u Jugoslaviji danas ivi i radi oko 750 do 800 tisua aktivnih intelektualaca pa ih nabraja prema zanimanjima. Cifre su oito pretjerane. 3 0 Rektor najpoznatijeg kineskog sveuilita Ding Shishun veli: Intelektual cima u Kini, iako, ih nitko vie ne dri devetom smrdljivom kategorijom, ni sada ne cvatu ru e ... Meu dugovjenim Kinezima prosjene ivotne dobi od 68 godina intelektualci u prosjeku ive krae 'punih 17 g o d in a ' (Vjesnik, Zagreb 15. IV. 1988, str. 3). 3 1 .1 . Benda, La trahison des clercs. Walter, Paris 1927. 3 2 M. Lever, Povijest dvorskih luda. G ZH , Zagreb 1986.

340

titi staru rije po kojoj -nema gluposti to je n ije izrekao neki filo zof. ini se da je danas gluparenje povlastica intelektualaca. A ni njihov moralni lik n ije uvijek ist. Na to nas upozoruje esto upotrebljavana sintagma potena inteligencija (koja je dodue sve drugo nego nevina kad se rabi u politikom argonu). Upravo zbog delikatne uloge intelektualaca u drutvu (istinoljubivost, kritinost, savjest ovjeanstva) njihova je djelatnost esto zazorna i mrska, naroito monicima, komesarima i ayatolasima. Stoga je in d ex njihova povijesna i aktualna sudbina .1 onaj crkveni i onaj dravni. I ne samo index, ve i tamnice, logori i progoni. Glas proroka i mudraca vazda je na smetnju i nikada se nije dopadao vladarima i nosiocima establishementa. Popis progonjenih intelektualaca nepregledan je (Jeremija, Aristotel, Ciceron, Ovidije, Boetius, Abelard, Campanella, De Dominis, Galilei, Spinoza, Pellico, Dostojevski, Berdjajev, Gandi, Metro vi, Kojgon, Frankl, Solenicin, Saharov itd.), a ni popis pobijenih nije kratak (Sokrat, Arhimed, Seneca, Petrom je, Justin Filozof, HuSj Savo narola, Morus, Bruno, Lavoisier, Edith S te in ...). Inkvizicije, naalost, jo uvijek postoje, Torquemade ive i danas. Jedino, namjesto lomaa pronaena su rafiniranija muila i sigurniji d okazi. N i sami intelektualci nemaju jedinstvene stavove ni o sebi ni o svijetu. Zastupaju sasvim oprena miljenja, polariziraju se u suprotnim tabo rima. Oni su graditelji ideologija i mitova, a oni sami ih i rue, kako ree E. Morin.3 3 N obel je izumio dinamit a poslije toga utemeljio nagradu za mir. Intelektualci su i pravovjerci i krivovjerci. Oni su inkvizitori i oni isti njihove rtve. Hedonisti su i sveci. Sposobni i za najbolje i za naj gore.3 4 i v i su pijesak koji nikad ne stoji na mjestu.3 5 ivot intelektualca je ivot za istinu. Ili, kako drugi vole rei, ivot za ideje (razum ije se: za istinite i pravedne ideje). Postoje naime pravi i lani intelektualci, kako veli . unji. P r v i ive za ideje, a drugi od ideja.3 6

A PRO POS DES IN TELLEC TU ELS

Resum e

A propos du phenomene des intellectuels lauteur fa it distinction entre des termines les intellectuels et l intelligentia aussi bien qu entre les vrais et les faux intellectuels. Un intellectuel est l'homme didees et celui qui fa it avancer activement les valeurs intellectuelles, morales et spirituelles. Le monde daujourdhui a grand besoin de la vocation et de la mission des intelectuels. Ils nont pas un status social defini. L histoire et les temps presents connaissent pour les 'intellectuels pareillement et des privileges et des persecutions. Leur tche est la vie pour la Verite.

3 3 E. 3 4 E. 3 5 E. 3 6 .

Morin, op. cit. 197. Morin, ib. Morin, Duh vremena. BIG Z, Beograd 1979. unji, Cvetovi i tla, 253.

341