IBENSKA KATEDRALA

KROZ 900-GODINJU POVIJEST IBENIKA

K atedrala sv. Jakova u ibeniku nije stara 900 godina kao grad, ali kao ideja i simbol mnogo je starija od datum a 9. trav n ja 1431, k ad je bio postavljen njezin tem eljni kam en. Kao ideja ivjela je u m ati ibenana od onoga asa, kad je ibenik (1298) dobio svog biskupa. K a te d rala je kao simbol tako suivljena i srasla s gradom da je identina s pojm om ibenik. Istraiti psiholoku genezu tog spom enika bio bi zaista smion pothvat. Istraiti i opisati utjecaj ondanjeg vrem ena, m jesnog am bijenta, p a utjecaj raznih linosti gotovo je nemogue. Borbe s drugim gradovim a, presizanja u gradska p rav a raznih vladara i plemia, u n u ta r n ji sukobi plem ia i puana, d u gotrajni sporovi i ratovi s M leanima, diplom atski potezi raznih din astija koje svi se otimale za prevlast, borbe s Turcim a, razvoj i pad trgovine, esti poari i epidem ije, dolazak novog puanstva koje je bjealo pred Turcim a sve je to, bez sum nje, utjecalo n a psiholoko raspoloenje graana. Koliki su utjecaj im ali gradski knezovi, teko je ustanoviti, pogotovo za m letake vladavine k ad su, n am etn u ti od Venecije, vladali po tri godine. Ipak, prem a dokum entim a, oni su zaista mnogo suraivali p ri gradnji. Svakako moemo sa sigurnou u stvrditi da je p rvi i glavni inicijator bio biskup Puli i da je g ra d n ja najvie napredovala kad su biskupsku stolicu zauzimali domai, h rv atsk i biskupi: Puli, Sigori, Tolenti, Ivan i Lucije Stafili. Sigurno se neemo p re v ariti ako ustvrdim o da je duboka v jera kranskog ibenika bila glavni pokreta njezine gradnje. Iako n a politi kom i ekonom skom polju nije u vijek vladala jednodunost, n a religioz nom podruju vladala je potpuna sloga puka, sveenstva i plem stva. Tako, kad je nastao spor s biskupom A ntoniom de Ponte (13951402), Mleaninom, graani i sveenstvo zajedniki interveniraju kod pape, p a ga je Bonifacije IX prem jestio. Z ajedniki i ustrajno 100 godina se bore da 37

njihov grad dobije biskupa. Tu jedinstvenost posvjedouje sauvani perg'amentski dokum ent iz godine 1255, na kojem vise peati opine i kaptola. Odanost crkvi m orala je doi do kulm inacije kad je 1. V 1298. papa Bonifacije VIII naredio da se ibenik proglasi gradom, odrede granice bisku pije, odabere n ajp rik lad n ija crkva za stolnu, izabere i posveti biskup. Kad je 29. lip n ja te godine posveen prvi biskup, fra M artin iz Raba, redovnik sam ostana sv. F ranje u ibeniku, sveti in se m orao obaviti na trg u pred crkvom, jer je odreena crkva sv. Jakova bila prem alena. Sigurno- se tad a rodila m isao da se gradi nova katedrala. Lik. sv. M ihovila, prastarog zatitnika grada, u tisn u t po zidinama grada i na peat opine, samo je simbol mihovilskog duha koji je vladao u srcima graana. Na razm jerno malom gradskom pro sto ru u doba gradnje k atedrale nalazimo m nogobrojne crkve, sam ostane, redove (fra njevce, dom inikance, benediktince i benediktinke). N a sjednicam a za g radnju p risu tn i su gradski i crkveni predstavnici. Zapisnici poinju i zavravaju im enom Bojim. Od prokuratora koji e n ad zirati gradnju i voditi blagajnu b iraju jednog iz redova graana, kojeg im enuje biskup, i drugog iz redova klera, kojeg im enuje gradsko vijee. alju li se posla nici, uvijek su zastupani i kler i graani. Financijske trokove snose zajed niki i dogovorno graani i sveenstvo. Biskupi nesebino rtv u ju svoje prihode, kaptol se odrie raznih prim anja, daje kam enolom n a Brau, ali i graani daju doprinose, obvezuju se na posebne izdatke za taj veliki podvig. Im uniji o svom vlastitom troku grade pojedine kapele i oltare, a u oporukam a ostavljaju posebne svote za odravanje katedrale. Sve proim a ona duboka ideja koju je m ajstor Ju ra j izrazio vitkim arkadam a, visokom -kupolom, nem irnim liem i ukrasim a, m istinom igrom svjetla i sjene, tako da i danas u gledaocu izaziva osjeaj beskrajnosti i die pogled prem a nebu, u m istinu daljinu, odluivi od kam ena sklesat san o drugom svijetu (Pere Ljubi). Duboka v jera graana, oduevljenje, suglasnost i duh suradnje, p ra eni silnom upornou, ustrajnou i rtvom ostvarili su velebno djelo. K tom u dodajm o osjeaj ponosa i opravdanu elju da n jihova katedrala bude dostojan takm ac, po ljepoti i velianstvenosti, ostalim sestram a dalm atinske obale. Ona je zaista ivjela u m ati i duam a svih tih gene racija,, kako to i pjesnik Pere Ljubi pie:
G le d a h u je on d a k a d je n ije bilo, k a k o b ije la le d b i izn a d siv ih kua, k a k o se ljepotom, s v o d o v a i ploh a u z d i e n a d g r a d o m u b ije la svanua. U d u a m a s v im a , g osp ode i pu ka, i v j e l a je elja: v i d j e t da se svri, i u m r i j e t i p o slije, da n a d g ra d o m , d je c o m k r o z v j e k o v e b ijela k a te d r a la stri.

38

Gotsko-renesansna katedrala, ibenik

PRIPRAVA GRADNJE Duboka v jera graana, am bicija ibenana u odnosu na Trogir koji je imao veliku i lijepu katedralu, a od kojega su se s tekom mukom u crkvenom pogledu osamostalili, i dotadanja m alena i nedolina stolna crkva tri su osnovna elem enta koji su uvjetovali odluku o g ra d n ji nove katedrale, a to se lako moe zakljuiti i iz prvih zapisnika sjednica za g radnju katedrale. D okum enti o g rad n ji katedrale nalaze se sakupljeni u knjizi zvanoj Libro Rosso del Comune di Sebenico (Crvena knjiga opine ibenik), u slubenim sudskim spisima, u spisima biljenika, te po arhivim a gra dova ibenika, Splita, Dubrovnika, Zadra, Ankone, Bea, Venecije. Mnogi su spisi izgubljeni, nestali, ukradeni, izgorjeli u poarim a biskupije i kne eve palae. Predodba o novoj katedrali, koja je dugo godina ivjela u m ati ibenana, poela se ostvarivati dolaskom na biskupsku stolicu domaeg sina Bogdana Pulia (1402 1436). To m w a da je bio ovjek fanatine energije i silno poduzetna duha kad se u povijesno nezgodan as, igno rirajui sve prepreke, daje na tako m onum entalan p o th v at koji nadvi suje m aterijalne m ogunosti tog malog prim orskog grada. O dm ah u poet ku biskupovanja dao se na posao, uspio je svladati poetne potekoe oko priprem nih radova, okupiti oko sebe graane i p o tak n u ti ih da se svi s oduevljenjem -i voljom prihvate zamanog posla, koji e zahtijevati angairanost vie generacija. U vrijem e b u rn ih dana koje je proivljavao grad, u vrijem e borbe za m adarsko-hrvatsko prijestolje izm eu igm unda Luksem burkog i Ladislava A nuvinca, u doba ogorenih borba M leana i ibenana, nasilne m letake okupacije, gubljenja sam ostalnosti, uestalih u p ad a T uraka na ibensko podruje Bogdan Puli se nije pokolebao u svom planu da ostvari veliku elju graana za katedralom . 7. tra vn ja 1402. pala je velika odluka. Na sjednici kojoj si* prisu stvovali biskup Puli, gradski knez, 45 gradskih vijenika i slubeni bilje nici zakljueno je da se gradi nova katedrala na m jestu tad an je stolne crkve sv. Jakova. O dreeni su izvori financiranja. To su u prvom redu nam eti n a obraeni teritorij zvan Vodice (4 soldina godinje po gonjaju), te desetina od svih vinograda na cijelom podruju gradskog okruja. Sav novac od tih prihoda trebalo je davati dvojici p ro k u rato ra koji su se birali n a tri godine. Jedan je kanonik koga b iraju knez i vijee, a drugi je plem i koga biraju biskup i kaptol. P ro k u rato ri vode blagajnu, nadziru g rad n ju i n a svretku godine daju obraun o svom djelovanju. koliko bi zanem arili svoj posao, m orali su plaati globu (10 soldi). Cim su n am ak n u ta prva financijska sredstva, poeo se skupljati m a terijal za gradnju. M eutim , ra tn a psihoza i historijske prekretnice odgo dile su poetak radova. P ripravljeno kam enje bilo je 1409. upotrijebljeno za podizanje dviju obram benih kula na ulazu u luku. (Biskup Puli to je poslije nap latio od Mleana svotom od 80 zlatnih dukata).
40

T ri godine trajale su teke borbe izm eu ibenana i Mleana jer se ibenani nisu sloili s kraljem Ladislavom koji je grad prodao Veneciji. Ipak, 1412. ibenik je, shrvan glau, m orao pred jaom silom popustiti, ' ali uz u v jet ope am nestije i zajam ene autonom ije. Tada su mnogi iben ani izbjegli iz grada (a m letaka vlast zaplijenila im je im anja), pa su i dalje nastojali ponovno zauzeti grad. Te borbe trajale su sve do 1418, ali bez uspjeha. Tako su Mleani drali grad pod svojom vlau sve do godine 1797. U tim tekim ratnim i poratnim godinam a, kad se uzurpator u v r ivao n a vlasti, kad je vodio veleizdajnike procese i plijenio im anja te su sloboda i pravo posjedovanja bili nesigurni, kad su grad i zem ljite bili poharani, kad su glavni prihodi od trgovine i od solana postali neznatni, a sinjorija ograniila izdatke za kuriju, kad je, k tome, 1419. b u k n u la kuga, nije se moglo m isliti na g rad n ju katedrale. Ipak se i u to vrijem e radilo. P rokuratori stolne crkve dali su poploati trg oko crkve. K ad su se 1428. prilike stabilizirale, poraslo blagostanje i nastupio m ir, elja za katedralom bila je jo jaa. M eutim , tada se predlagalo da se nova kated rala gradi na m jestu crkvice presv. T rojstva (danas Sv. Ivan), kako je zahtijevao budui razvoj grad a koji se irio. Tijesni prostor, blizina gradskih zidina, mnotvo slubenih i graanskih kua, strm i b re u ljak sv. Ane, blizina obale sve je to stvaralo potekoe da se k ate d rala g radi n a starom m jestu, a ojaalo misao da se iz k u ta pom akne u cen tar gradskog ivota. Spor je 4. lip n ja 1430. rijeila kom isija sasta vljena od gradskog kneza, biskupa i 10 plem ia tako da Se katedrala gradi n a starom m jestu, usred ostalih jav n ih zgrada. Do tog zakljuka sigurno su ih doveli razni razlozi, kao stogodinja tradicija, strah pred novou i konzervatizam jer su tu bile koncentrirane sve javne zgrade, biskupska i kneeva palaa, opina, glavni trg, stup sram ote, javna atrnja, p ije te t prem a m rtvim a, koji su tu, u crkvi i oko nje, bili pokopani, m oda m ate rijaln e prilike i sve ono to sa sobom nosi urbanistiko ureenje grada. Kroz to vrijem e sigurno se priprem ao m aterijal za gradnju, jer jedino tako moe se shvatiti brzo napredovanje grad n je poslije postavljanja prvog, kam ena. P rije postavljanja prvog kam ena radio je i m ajstor Bonino i bio sklopljen ugovor s m ajstorom F ranom Jakovljevim (21. V 1430). G radnja katedrale obuhvaa tri znaajna razdoblja.

PRVO RAZDOBLJE, OD 1431. DO 1441. K am en tem eljac blagoslovio je Bog'dan Puli 9. travnja 1431, k ak o to donosi Vrani-Draganieva kronika, a to je u skladu s grbovim a koji su b rojni u ovom razdoblju. Inae po grbovim a koji su postavljeni po zidovim a katedrale moe se lako slijediti tok gradnje. U poetku je k a te drala zam iljena kao jednostavna tro b ro d n a bazilika (tj. bez apsida i poprene lae). U ovom razdoblju sigurno su sazidana tri pobona zida do visine slijepih lukova. Sagraena su i oba portala, osim kasnijih doda tak a J u rja D alm atinca (baldakini). Ve oko 1432. podignut je dio proelja
41

s portalom , to dokazuje grb kneza Moisea G rim anija (1430 1432) na sjeverozapadnom ugaonom stupu visoko odmah pod frizom, te dio sjever nog zida i Lavska vrata, je r je po sredini ravnog n ad v ratn ik a tih vrata uklesan grb kneza Jakova G abriela (14321434). U ovom razdoblju n ap ra vljena je i prv a lijeva kapela, kako se to razabire iz ugovora to ga je 3. studenog 1435. sklopio ibenanin Dea Jakovljev s m ajstorom Lovrom Pininom, u kojem se ovaj obvezuje da e za 50 zlatnih d u k a ta do slije deeg Uskrsa sagraditi tu kapelu od bijelog kam ena. V jerojatno je u to vrijem e sagraen i izvjestan broj stupova i kapitela srednje lae, je r se po konstrukciji slau s prvim kapitelom na lijevoj strani, osim treega n a desnoj koji je, sudei po obliku lista, sigurno iz doba protom ajstora Ju rja . I likovi apostola n a zapadnom portaiu, osim nekoliko koji su kasnija restauracija, iz ovog su razdoblja. Njihova odjea, koja se lom i n a pod noju i ini bazu, sasvim je razliita od odjee sv. P etra i P av la n a pobo nom portalu jer njihova odjea pada slobodno i prirodno i n e dotie se poda, a ti su likovi sigurno Ju rjev i jer se sa svim osobinam a slau s onim a na oltaru sv. Staa u splitskoj katedrali, koji su sigurno Jurjevo djelo. I zapadni p ortal nosi obiljeje ovog doba po m otivim a davne sred njovjekovne um jetnosti: lavovi uvari te Adam i Eva. To p o tv r u je grb u nad v ratk u p ortala koji je iz ovog razdoblja. Dok jedni dre da su kipovi Adama i Eve iz stare katedrale, drugi, noviji auktori, dokazuju da su iz istog doba. Sve odaje da je g rad n ja zapoeta s grozniavom radinou. Odue vljenje puanstva je raslo. Ve sijedi biskup Puli pourivao je je r je elio vidjeti ostvarenu svoju zamisao. Zato on skuplja m ilodare i poklanja 490 dukata to m u ih je dodijelila Venecija od zaplijeljenog im an ja izbjeglih ibenana. U toj akciji prekida ga 1436. smrt. Veliko oduevljenje m oralo je vladati i u srcim a g ra an a kad su vidjeli kako iz kam ena nie njihova davna elja. Da bi se nam ak ia dalj n ja sredstva, 27. srp n ja 1432. gradsko vijee zakljuuje da se svi ibenski biljenici pod zakletvom obveu da e svim oporuiteljim a spom enuti da u oporuci ostave togod za gradnju katedrale. Biljenici su tu svoju obavezu savjesno vrili je r u gotovo svakoj oporuci ak do X V III stoljea nalazimo b ar koju sitnicu ostavljenu crkvi. Tko je bio p ro jek ta n t prvog plana katedrale, ne moe se sa sigur nou utvrditi. O p rvim graditeljim a katedrale postoje d ivergentna m i ljenja. Kronoloki prem a arhivskim dokum entim a n ajp rije nalazimo m ajsto ra Bonina iz M ilana. Jed a n arhivski dolkiumenat k ap to la u ibeniku iz godine 1430. naziva B onina prim us m agister ecclesiae nove sancti Jacobi (prvi m ajsto r nove crkve svetog Jakova). Na tem elju tog doku m enta i form alnom analizom ostalih Boninovih djela njem u se pripisuje cijeli zapadni p ortal i dobar dio radova na sjevernom p o rtalu (Adam i Eva), doputajui m ogunost da je Bonino skulptorske radove tih portala pripravio prije svoje sm rti (1429) i prije postavljanja tem eljnog kam ena. To sugerira i brza g ra d n ja p rv ih godina, a osim toga znamo d a je radio u splitskoj kated rali 1427. i da je bio u ibeniku radi g ra d n je crkve sv. Banbare. 21, sv ib n ja 1430. sklopljen je ugovor s m ajstorom Franjom 42

Detalj glavnog portala katedrale

Jakovljevim n a godinu dana. O tom m ajstoru M leaninu n e zna se mnogo. M ora :da, je bio Visoke rep u tacije kad miu je bila odreena visoka plaa: 110 d u k ate 'godinje. Izgleda, da je on, zaista, radlio sam o godinu dana je r 'se on vie nigdje n e spominje.' Zatim se spom inje m a js to r A n to nio di Pier Paolo iz Venecije. To1n am potvruju dva notarBka spisa iz godine 1435. i godine 1436. u kojim a se spom inje m agister A ntonius quom. P etri Paoli de V enetia lapicida habitator Sibenici et m agister fabricae ecclesiae S. Jacobi de Sibenico (magister Antonio, sin P etra P avia iz Venecije, klesar, nastan jen u ibeniku i m agister g ra d n je crkve sv. Jakova u ibeniku). I on je sporna linost m eu auktorim a. M eutim , danas je dokazano da on nije bio sin glasovitog venecijanskog skulptora P ietra Paola dalle Massegne, kako se to prije pretpostavljalo, nego je on esto spom injani m ajsto r Antonio Busato koji je radio' u ovom razdoblju i poslije suraivao s Ju rje m Dalm atincem . Njegov suradnik bio je m aj sto r Lovro Pinino, tak o er Venecijanac. Njemiu. se pripisuju kapi tel i na u n u tran jim stapovima, je r siu gotova identini 's onim sruenog cifoorija iz crkve sv. F ran e (danais p o d r av aju k o r u toj crkvi), koje je izradio s m ajstorom Antoniom Busatom . Pinino kao i Busato', iako u godinam a, svoje iskustvo i sposobnosti podireSfc e poislije neodoljivoj n ad aren o sti Jiuirja Dalm atinca. U ovom raadolMju, sudjelovali isu, u grainiji i dom ai majistori, od k o jih se istiu, A n drija Budi, Grubia Slavi, Iv a n Dra garne. Svi t i m ajsto ri g ra d ili su u stilu venecijanske gotike. P ovjesniari um jetnosti prim jeuju n a k ated rali i tipino dalm atinske m otive bilo uslijed sudjelovanja dom aih m ajstora, bilo uslijed utjecaja dom aeg am bijenta, bilo uslijed tradicije i reminiscencije ranije srednjovjekovne dalm atinske um jetnosti (Lj. K aram an). Poetkom 1441. u vezi s gradnjom nastaje velika kriza. D uhovi su uzbueni je r su poinjene m noge omake i greke, a novac kao da se razbacivao protiv volje ibenskih plemia, puana i drugih, koji su sudje lovali u gradnji. Zbog toga se 23. tra v n ja 1441. saziva gradsko vijee. Da bi se te pogreke ispravile i d a se ne bi ubudue ponovile, odlueno je da se izabere pet plemia n a pet godina koji e s biskupom i p ro k u rato rim a nadzirati izvoenje g rad n je i o svem u obavijestiti kneza i njegovu kuriju. Izabrani plemii bili su listom domai ljudi: Radi igori, Ivan Topolovi, M arko Dobrojevi, S im un Divni, Saracen Nikolin, te prokurato ri Mihovil Cvitanov i Jak o v ivljenovi, kanonik. Od duda trae dozvolu ruenja opinske kancelarije, kneevih staja, dijela kneeve palae da bi mogli proiriti katedralu, a da e oni, na raun crkvenih prihoda, sagraditi nove i ljepe. Dobivi dozvolu, iz Venecije dovode novog gradi telja i tada poinje razdoblje velikog graditelja J u rja Dalm atinca. DRUGO RAZDOBLJE, OD 1441. DO 1473. Godine 1441. g ra d n ju preuzim a m ajsto r Juraj Dalmatinac iz Z adra. Svi dokum enti naziv lju ga Juraj Matin, a on, kao s nekim ponosom, nadoaje naziv Dalmatinac. O n je n ajm ark an tn ija linost u povijesti gradnje katedrale. Nigdje se ne spom inje njegovo obiteljsko prezim e. Ne 44

spom inje ga n igdje ni sam Ju raj. Po obiaju onoga vrem ena naziva se svo jim -krsnim i oevim imenom. Nije bio potom ak kakve plem ike ili bogate obitelj-i, S to g a meki pisci prozivlju Orsini sasvim je proizvoljno. Nije bilo razloga d a to prezim e Ju ra j zataji, omili d a se ono u spisima nigdje ne spom inje. N jegov sin P avao gotovo pedest godina poslije njegove sm rti iz pomodamstva i m egalom anskih m otiva uzim a prezim e Ursini, a te k Ju-rjev umufc Jakov 1540. dobiva plem stvo i maziv Orsini. Ju ra j se oenio u V eneciji Eliiz albe tom, kerkom drvodjelca, i s njom im ao sina i dvije keri, od k ojih se starija, Jelena, vjenala u ibeniku sa slikarom Ju rjam ulinoviem Skiradlinjanimom. Svoju u m jetn iku vjetinu usavrio je u Mlecima, kam o se, eljan znanja, p reselio iz Zadra. 22. travnja 1441. komiteft plem ia i p ro cu rato ri sklapaju ugovor s J u rje m razboritim muem, k a k o ga u tom dokum entu nazivaju. P rv i ugovor, koji e se poslije obnavljati, zakljuen je na 6 godina. Jura-j preuzim a dunost protom ajstoira stolne crkve, obvezuje se da e m arljiv o ra d iti i da e se formulili da i d ru g i k o ji p rip ad a ju gradi lita m arljiv o rade, da e odlaziti- u kam enolom e i b rin u ti se o vaenju i istovaru kam ena, da za vrijem e od 6 godina nee nikam o odlaziti bez dozvole pro k u rato ra, da e se s obitelju preseliti u ibenik. S obzirom na neprilike koje su doivjeli s dotadanjim m ajstorim a, sigurno su oprezni g ra an i bili uvjereni, poznajui sposobnost i vjetinu m ajstora Ju rja, da e on moi popraviti prije poinjene pogreke i dovriti gradnju. Dosta velika godinja plaa svjedoi da je m ajstor bio pouzdan i visoke reputacije. Ugovorom su m u obeali godinju plau od 115 zlatnih dukata, posebnu isplatu p u tn ih trokova za prijevoz obitelji i n ekretnina iz Vene cije i plaanje najm a za stan. U usporedbi s plaom venecijanskih m ajstora iznos je vrlo velik. (Braa Bon otac i sin sa dva naunika prim ali su ukupno 140 dukata). U ibeniku se potpuno nastanio, postaje graanin ovog starog hrvatskog graa, ovdje stv ara svoje ivotno remek-djelo, ovdje je umno te ga zato i nazivaju Juraj Sibenanin. Ju ra j p red lae novi p ro jek t koji se prihvaa. To1je velianstvena mo n u m en taln a g ra ev in a u obliku, latinskog kria, s apsidam a i nadasve elegantnom i visokom kupolom. G radi u stilu cvjetne gotike, ali snagom svog dalm atinskog tem peram enta daje toj gotici svoj vlastiti peat. U cvjetnu gotiku koja je u zalazu unosi -nove oblike, novi ritam , snaan i grevit. N em ir lia, m uevnost njegovih likova, karakteristine crte njegovih glava odaju pravog Dinarca. N jegova je gotika Cvjetna, titrava, elegantna, ali istodobno i krepka, vrsta bez k rutosti, ali i bez sladunjavosti. Inventivno iskoritava junjako sunce te njegovo svjetlo provodi kroz tam u i polum rane prostore, kroz kovravo lie, arabeske krsti onice, preko ruiaste bree i bijelog kam ena to itavom am bijentu daje posebnu dra, protenost i suzvuje. Osjea da je gotika u sutonu pa u svoja djela unosi i renesansni izraz. Elem ente renesanse nalazimo u kasetiranom svodu sakristije, lebdeim anelim a n a svodu krstionice, u p o rtretim a i putim a, likovim a sv. P etra i Pavla, nekim ukrasim a, na vratim a i koljkam a krstionice. 45

S gradnjom katedrale Ju ra j i svjesno zapoinje novo um jetniko razdoblje u Dalmaciji. N ajprije u ibeniku zatim u Splitu, Ankoni, D u brovniku otvara klesarske kole. U njegove dalm atinske radionice sku p ljaju se uenici iz svih gradova Dalmacije, iz Zagore, Bosne, M letaka. A rhivski spisi spom inju u D alm aciji oko pedeset njegovih pom onika, suradnika i uenika. Oni e irom Dalm acije i na Apeninski poluotok p renijeti um jetnost neostignutog uitelja. Ju ra j proiruje prvotni plan jednostavne trobrodne bazilike, postavlja poprenu ladu, iri svetite, gradi apside, planira kupolu, umee snane sk u lp tu re i tako daje novi slikovitiji oblik. To je i najljepi dio ove g ra evine. Velianstvenost se istie postavljanjem velikih kam enih blokova, a elegantnost u etvornim ruiastim udubinam a, iliijebanim niam a sa koljkam a i lisnatim ukrasim a. Ondanje drutvo ovjekovjeio je nizom kam enih glava kojim a je u visini prolaznika vodoravno opasao sve tri apside. One su uvijek bile predm et paljiva prom atranja. Iako kam ene, ostavljaju utisak kao da nas uju, gledaju, razum iju. Dubokom psiholokom analizom u tim k a ra k te ristinim glavam a oslikava sve dobro i zlo, sve kreposti i m ane, sve tajn e zlobe, i bol zbog mnogo p u ta poharanog ognjita, uzvienu plem eni tost i divlju m rnju na tuina, enju za slobodom i nadu u bolju i p ra vedniju budunost. Sline glave isklesao je Ju ra j u Ankoni, ali svu kom pleksnost, kontradiktornost, enigm u ljudske svijesti i podsvijesti ne izraavaju tako realistino i izrazito kao ove ibenske. Godine 1452. zavr ava u junoj apsidi filigranski ukraenu, renesansno-gotsku krstionicu. Dvije godine poslije (1454) zavrava etverouglastu sakristiju, satk an u od golem ih kam enih m asa u skladnom krescendu. Golemost kam ena vidim o danas u bloku koji je poslije posljednje restauracije (1955) poloen pokraj sakristije. Portalim a dodaje baldakine ne ba usklaene s prvobitnom kompozicijom. U baldakine n a sjevernom portalu postavlja kipove sv. P etra i Pavla svoja najbolja i najsn an ija kiparska dostignua. Z apadni baldakini uvijek su bili kao sada prazni. Postoji m iljenje, da su njihova podnoja napravljena u prvom razdoblju gradnje za kipove A nela i M arije koji se pripisuju Boninu, a sada se nalaze u Pirovcu. N ije isk lju eno da su tu bili kipovi koji se sada potpuno deplasirano nalaze na zavrecim a junog zabata poprene lae. Ove skulpture po svojoj kon strukciji mnogo se razlikuju od Ju rje v ih i Firentinevih kiparskih ostva renja, a mnogo-su sline Boninovim djelim a. U unutranjosti gradi stepenasto visoko uzdignuto svetite. P ovjesni ari um jetnosti u uzdignutom svetitu vide vjetinu i dovitljivost m a j stora koji je vjeto izigrao neravni i grebenasto-strm i nivo terena. Z ar nije mogao m ajstor sniziti teren? Ne ini li nam se da je visina svetita dosta uzdignutija od nivoa okoline? To uzdizanje moglo bi se tum aiti i ondanjim religioznim i drutvenim poim anjem kad je sve religiozno bilo nekako daleko i m istificirano i kad su u drutvenom poim anju posto jale ljestvice viih i niih. Danas, u vrijem e brisanja drutvenih razlika, u vrijem e religiozne dem okracije i realizm a, svetite djeluje predaleko, previsoko, nefunkcionalno. P rem da graena pred 500 godina, k ated rala 46

Apside katedrale

i dananjem svijetu duboko izraava bitnost ideje, realizam ivota i zago n etk u ljudske sudbine; ipak, da bism o graditelje katedrale bolje i dublje shvatili, treba da ih procjenjujem o socijalnim i religioznim m entalitetom ondanjeg vrem ena, m a koliko se divili duhovitosti m ajstora, uslclaenosti prostora i igri stepenica. J u ra j postavlja tem eljne snopaste stupove, s prekrasnim kapitelim a, velianstvene kupole, koju je on planirao, a koju e poslije zavriti njegovi nasljednici. U pravlja daljnjom izgradnjom k a p ela u pobonim laama. Ve u prvom razdoblju sagraena, p rv a lijeva k apela diktira da se u istom stilu s unakrsnim svodom grade i ostale. J u ra j ih oivljava ukrasim a, m askam a i simbolima. Prem a arhivskim spisima, oporukama, darovnicam a nie se dugi popis starih hrv atsk ih ibenskih obitelji koje su snosile trokove za gradnju kapela i njihovih oltara, ali i itave katedrale. U krauje ponutricu, iznad elegantnih ark ad a uzdu cijele srednje lae protee reljefn i pojas od dva usporedna niza polegnutog snanog i uvijek ivog lia. P rijeporno je tko je sve ureivao i u kraavao korski prostor, koliko je tu sudjelovao Ju ra j, koliko F iren tinac, Alei ili jo tko drugi, je r taj dio pokazuje zanim ljivu m jeavinu gotskih i renesansnih oblika. Ju ra j nije razvio svoj rad samo u ibeniku, niti je gradio sam o k a te d ralu ; on gradi palae, portale, trijem ove, prozore, krune bunara, kule, tvrave. Radi kao klesar, pro jek tan t, graditelj, vjet urbanist, istanan kipar. Kroz sva njegova djela osjea se njegova genijalna darovitost i duboka psihologija. U Splitu gradi glasovitu Papalievu palau, grobnicu bi. A rn ira i u k atedrali grobnicu sv. Staa. U Pagu pravi urbanistiki p lan grada, gradi njegove zidine i kule, kneevu i biskupsku palau, katedralu. U D ubrovniku sk u lpturu sv. Vlaha, u tv r u je i dovrava kule: M inetu i sv. K atarine. U Ankoni Trgovaku lou, proelja crkava sv. F ran e i sv. Augustina. Radio je jo u Zadru, Cresu, Osoru, Riminiju, Raveni i drugdje, S Ju rjem surauju ve spom enuti Antonio Busato i Lovro Pinino koji, iako u godinam a nadm auju Ju rja , ipak se potpuno povjeraivaiju njegovu vodstvu. Jedan od glavnih suradnika n a katedrali kao i n a o sta lim djelim a bio je Andrija Alei iz D raa u A lbaniji koji e poslije su ra ivati i s Nikolom Firentincem . Posebno treba spom enuti Ivana Pribislavia Sibenanina koji je radio n a u n u tarn jim kapelam a katedrale, na crkvi sv. B arbare, a n a crkvli sv, Iv an a izradio vanjsko stepenite i lijepi reljef ibenskih bratim a. Mnogo je ra d io na Pagu i drugdje. S u rad n ik Petar Beri iz B ribira, linost m alo poznata, ali ipak znaajna, zatim Radmil Ratkovi, Andrija Budi, Radoslav Stipani sve dom ai ljudi i m nogo drugih poznatih i nepoznatih graditelja, kipara, klesara, ije je radove esto m orao dotjerivati. J u ra j um ire oko 1473. ne dovrivi svoje remek-djelo, ibensku katedralu. I ovo razdoblje puno je kriza, ali oduevljenje graana ne jenjava. R ad su usporavale razne nedae, u prvom redu nestaica novca, tako da je jednom u blagajni bilo samo deset dukata. Subvencije V enecije su male, prihodi trgovine sm anjeni. Od 1455. pa do 1457. u dva n a v ra ta pojavila se kuga, pom orila puanstvo i rasprila graditelje, koje je trebalo 48

opet skupljati. 1448. veliki dio grada unitio je poar u kojem je izgorjela i biskupska palaa. Velike svote utroene su za popravak gradskih zidina i kula. Problem opskrbe grada vodom prisilio je graane da 1446. p re kinu rad na k ated rali i grade veliku cisternu etiri bunara (gradila se sedam godina). Sve je to gutalo velike svote. Uza sve potekoe volja graana nije klonula, iako d aljn ja grad n ja zahtijeva od n jih najvee rtve. I zaista, m ali grad je ulagao sve svoje snage, to se moe objasniti jedino neopisivim oduevljenjem , je r je ve svim a ledbio p red oima lik budue kupole. Svi se tru d e i rtvuju da nam aknu sredstva. Zanatlije, m ornari, trgovci, seljaci, ribari, plemii obvezuju se n a stalni godinji doprinos, kaptol se odrie desetine u korist gradnje, sk u p ljaju se prilozi. G radnja se nastavlja. U ovom razdoblju estih zastoja bilo je providencijalno to je biskup sku s-tolicu zauzim ao Juraj, domai sin iz slavne hum anistike obitelji Sigori, dom inikanac i profesor teologije u Bologni. Tone godine njegova u pravljanja biskupijom nisu definitivno ustanovljene, ali bi to moglo biti izmeu 1437. i 1454. On je zapravo i doveo J u rja D alm atinca u ibe nik zato su oni bili silno povezani. Veliko je bilo njegovo zauzim anje za saniranje prilika. U njegovo vrijem e (1444) zanim ljivo je dopisivanje izmeu kom iteta za grad n ju i nam icanje prihoda te kneza i biskupske stolice u kojem se oituju razm im oilaenja raznih m iljenja i prijedloga za rjeenje novane krize. Uza sva razilaenja g rad n ja je nastavljena. Ne zna se na koji su -nain tom prigodom rijeili razm im oilaenja i nam akli sredstva jer n ed ostaju arhivski dokum enti. Brigu tog biskupa ovjekovjeio je Ju ra j D alm atinac u natpisu na zadnjem polupilastru sa sjeverne strane: Templa tibi cure presul venerande Georgi Sisgo-rie claro de sanguine n a t e . . . (H ram tvojom brigom , slavni voo J u rju iz slavne obitelji igo-ri). S brigom ovog biskupa sagraena je biskupska, palaa-, to svjedoi njegov grb n a lijevoj vanjskoj trifori prvog kata. Iz zahvalnosti Ju raj ovom biskupu klee grob i postavlja ga u katedralu. igoria je naslije dio U rban V injak (14541468), Mleanin. Ovaj biskup izmolio je od sv. Stolice posebne oproste za darovatelje katedrale da bi ih tim e potakao n a sprem nije d a v a n je i tak o pourio njezino zida,nje. Zna se da je skupljao priloge za g rad n ju , ali je na putu u P ortu pred Rimom um ro. Zato je Ju ra j kao asni ibenski graanin bio poslan papi P avlu II da uredi neka p itan ja novanih potraivanja. N jega je naslijedio biskup Luka Tolenti, a s n jim poinje tree razdoblje gradnje.

TREE RAZDOBLJE, OD 1473. DO 1536. Poslije sm rti J u rja Dalm atinca radovi se neko vrijem e n astav ljaju i bez pirotam ajstora. Godine 1475. spom inje se Nikola Firentinac, s kojim se 1. srp n ja 1477. sk lap a 10-godinji ugovor. O njegovu, podrijetlu: i ivotu zna se vrlo malo. Nikola, sin Ivanov iz Firence, prem da dolazi sa, susjedne obale tek mru se u D alm aciji pinuila p rilik a da se afirm ira i doe do izraaja njegova g rad iteljsk a i kiparska umjetnoBt, zato- ga nazivlju 49

da je posinjeni Dalm atinac. Jo za ivota Jurjeva, oko godine 1568, nalazim o ga u Trogiriu gdje radi u radionici Jiuirjeva uenika. Aleija. Iaiko uenik Donatella, Ju ra j je minog-o utjecao na njega. To se vdii pio njegovim skulptorskim radovim a u Trogiru koji su mnogo sliniji djelim a J u rja nego Donatella. F irentinac donosi u D alm aciju renesansu novi sm jer um jetnosti. Kako je radio u nedalekom Trogiru, ibenanim a je m orao biti dobro poznat kao iskusan i v rstan m ajstor i zato su ga pozvali. Ugovor je uglavnom isti kao i s m ajstorom Jurjem , kao i plaa od 120 d u k ata godinje. Nastavio je graditi prem a idejnoj konstrukciji svoga predasnika, to je rijedak sluaj u povijesti graditeljstva. I prokuratori, kako se vidi u ugovoru, zahtijevali su da nastavi gradnju po obliku to ga je m ajstor Ju ra j napravio od gipsa. To mu moda nije ni bilo teko jer je odgojen u Firenci za vrijem e renesanse B runelleschija i njegove kupole, koja u mnogo emu nalii n a idejnu skicu Ju rjev e kupole. Pod upravom Firentinca radovi su brzo napredovali. Ovdje vidim o v jetin u starih m ajstora da novo prilagode starome. Ve je prije njega bilo dosta sagraeno, trebalo je postaviti krov i na Ju rjev e tem eljne stupove poloiti kupolu. Podie iznad lisnatog vijenca zidove srednje lae koju izvana zavrava bogatim renesansnim korniom. U n u tra ne g radi rastvorene galerije nego niz uskih otvora bez prozranosti i ritm a p rem a donjim arkadam a. U reuje korski i predkorski prostor, postavlja ukusne ograde za svetite i pjevnice. Velikim dijelom presvoene su sve tri lae, ali ne sasvim jer zapadno proelje nije bilo dovreno za njegova ivota. Na vrhovim a eonih zabata oko kupole postavlja visoke skulpture svetaca. Ova tri lika na visokim vrhovim a, iako nisu m arkantni kao J u r jeve skulpture, vrlo su im pozantni, osobito lik sv. Mihovila. Najvie je radio n a dovrenju kupole, jer je ivotna am bicija ve sijedog biskupa Tolentia bila da vidi kupolu zavrenu prije svoje sm rti. To je bila i elja puanstva, da vidi kako su korisno upotrijebljene njihove rtve i dopri nosi. Svodovi kupole i krova sagraeni su na osobiti nain. Nije to obino slaganje m alih klinasto tesanih kam ena koji se dre vlastitom teinom i u p iru jedni o druge, nego u ilijebane pasove um etanje velikih kam enih ploa. 1502. Nikola je preuzeo g rad n ju Nove Crkve, te doskora, polovi com 1505, umro. ----------------------------------Zbog pom anjkanja dokum enata sve do 1515. ne moe se ustanoviti njegov nasljednik. U to vrijem e radilo se na poploavanju i unutranjem ureenju, i to toliko da se 30. prosinca 1502, nakon ustolienja kanonika A. Liksanija, mogla itati misa. U lijevoj pobonoj apsidi postavljen je 1508. o lta r sv. M ihovila i sv. Ivana K rstitelja. Bartul de Mestre pi enzim a 1517. zavrne radove pokrivanja dvijru kapela. Izrauje biskupsko sje dalo s baldakinom , zavjesam a i dekorativnim vrpcam a, sve od kam ena. N jegov sin Jakov koncem 1530. zavrava sred n ji dio- pro'elja. Domai- sin Ivan Mestievi iz Z adra na proelju' g radi okrugli proeoir kojii je po dekoraciji dodue renesansan, ali po' n a c rtu gotski, to pokazuje kako- je J u ra j ostavio snane dojm ove na. svoje uenike kojih nisiu mogli dugo zaboraviti. Posljednji kamen, kako' donosi kronika Dragani-Vrani, 50

XJgaoni polupilastar s potpisom Jurja Dalmatinca

p o stavljen je 3. prosinca 1536. Item: adii 3 decem bre 1536 fu messa ultim a m an alla fabbrica de San Jacoibo Ciesa Ca'tedrail de Sebenico , la qual fu oomenzata dal 1431 adi 9 april. Godine 1547. m ajstor F ranjo Checcus preu zim a poploeainje crkve. Biskup Ivan Lu'cije tafili 2. trav n ja 1555, uz veliko oduevljenje puka, sveano je posvetio k ated ralu svetom Jiafcovu. U ovotm razdoblju treba istak n u ti v rlo poduzetna biskupa L u ku Tolentia (14691491), koji se sav poisveti g ra d n ji katedrale, kako to istie n atp is n a njegovu grobu ispod glavnioig o ltara: Ovdje poivaju kosti b iskupa L/ufce Tolentia ija je zaslluiga d a se dovrio1 najvei dio. Prokuratoirim a izruuje lijepiu svotu od 200 du k ata to je za gradnju darovao njegov b m t Nikoila. Svuda unaokolo kupole vani i u n u tra posta v ljen i su grbovi ovog zaslunog bi'sktupa. B iskup F ran jo Q uerini (1491 1495) n ije n i .stanovao u SuJbeniklu ve je biskupijom upravljao1 preko svojih v ikara. Biskup B artu l Bonino (1496 1512) m nogo je pomagao grad n ju , odobrio bratovtinu klesana pod zatitom sv. etiri okrunjena klesara. Veoma zasluan je njegov nasljednik Ivan tafili, Trogiranin, glasoviti diplom at, a jo' je bio zaueetniji njegov nasljednik Ivan Lucije tafili, k o ji n ije iao n a Tridentinsfci koncil sam o da. se dovri i poisveti kated rala. Ova m onum entalna graevina traila je je zaista velike rtve, koje je i dao ibenik. Pomislimo samo na vaenje i prijevoz kam enja, sa, za ondanje pojmove, dalekog Braa, Korule, Raba, n a prim itivna tehnika sredstva koja su se onda prim jenjivala pri gradnjam a, na dizanje tekih i velikih kam enih blokova, na skupljanje ra d n ik a koji su bjeali pred kugom i drugim nedaama, da se katedrala gradila u najteem razdoblju ibenske povijesti, u XV i XVI stoljeu, u doba nove tuinske vlasti, estih epidem ija i ekonom skih poremeaja. Sve je to prebrodio ibenik koji je pri zavretku gradnje brojio 8220 stanovnika, od kojih malo bogatih, a mnogo vrlo siromanih, kako godine 1553. pie izvjestitelj G. Battista.

ZVONIK KATEDRALE K ated rala nem a zvonika. Za nevolju dugo je sluila kao zvonik jedna kula blizih gradskih zidina koja je poruena 1889, a zvona sm jetena u crkvu sv. B arbare. Za vrijem e gradnje katedrale (1431 1536) n ije se uope mislilo na zvonik. Ionako m ali grad mnogo je rtvovao za g rad n ju stolne crkve te nije im ao toliko financijskih m ogunosti da jo gradi i zvonik. Neosno vano je m iljenje da se zvonik imao nadograditi n ad sakristijom . O tome ne postoje nikakvi dokum enti, niti je sak ristija arhitektonski u svojim tem eljim a tako postavljena da bi se moglo zakljuiti da bi njezini krhki tem elji mogli izdrati visoko i teko zdanje zvonika. G raani su ivo eljeli im ati i zvonik. T a se elja pokazala ostvarljivom tek godine 1875. kad je car F ranjo Josip I posjetio ibenik. Tom prigodom pred an a m u je molba za g rad n ju zvonika, na koju je on odgo 52

vorio pozitivno. N apravljeno je nekoliko projekata. M inistarstvo je p ri hvatilo n ac rt arh ite k ta Bergmana. i odredilo da se u svrhu gradnje zvonika odobri 15 tisua fiorina, a ostalo neka garantiraju opina, biskup, crkva i graani. Odgovorni i vodei graani pristali, su n a te uvjete. K onani obraun iznosio je 29.126 fiorina, a u toj svoti participira dravna blagajna sa 15.000, opina, sa 4.177; ostalih 9.949 fiorina spalo je na te re t crkvene blagajne. Da bi se prikupio novac, osnovana je tom bola na dan godinjeg gradskog sajm a (26. VII); k tom u je jo pridruen legat (darovnica) Semovi O'd 2.500 fiorina. M eutim , Bergm anov nacrt nije odobrila C entralna kom isija za historijske i um jetnike spomenike pa je povjerila arh ite k tu L. H auseru da izradi novi nacrt, ali ni za ovaj nacrt nije dano odobrenje.

RESTAURACIJE KATEDRALE ibenani su uvijek s ponosom gledali svoju katedralu, ali su i nad njom bdjeli da je sauvaju od svih nepogoda i predadu buduim poko ljenjim a kao stalni sim bol njihove vjere, hum anizm a i kulture. Pojedine ibenske obitelji sagradile su 0 svom troku u katedrali 12 oltara, koji su godine 1826. svedeni n a sedam. Od starih se do danas sauvao jedino oltar sv. T riju K raljeva, poklon obitelji Divni. Zaslunim biskupim a podigli su ibenani dostojne nadgrobne spomenike u katedrali. P rvi je tu bio sahranjen J u ra j igori, zatim Luka Tolenti i posvetitelj Luci je tafili. U prednjem zidu prezbiterija zgodno su postavljene grobnice Luke Spignarole i Ivana C allegarija, koji se istakao u turskim ratovim a. Godine 1566. Ivan Dizm ani vrio je nekakve popravke n a krovu. Gotovo tri duga stoljea ovu genijalnu konstrukciju nije trebalo popra vljati. Prem a natp isu na. podnoju tam bura kupole na zapadnoj strani, vrene su neke ne ba znatne rep aratu re godine 1797. U X IX stoljeu izvreni su najznaajniji reparatorski radovi. To je bilo povjereno inin jeru Pavlu Bioniju, koji je napravio kom pletan nacrt svega to treb a popraviti. Poeo je 1846, ali nije zavrio je r ga je dvije godine kasnije zatekla sm rt. Jed an od najv an ijih problem a bilo je otjecanje vode s krova. Godine 1850. popravak preuzim aju W. P aklar i Jakov Pasini sa sinovima, koji su izvrili kiparske restauracije. Tom prigodom izm ijenjen je stupi s m edaljonim a na sjevernom p ortalu i zam ijenjen drugim s m edaljonim a voa talijanskog R isorgim enta : V. Em anuel II, G aribaldi i Mazzini. Re stau riran o je nekoliko glava n a apsidam a i likova apostola n a sjevernom portalu. N ajopseniji popravci izvreni su pod vodstvom ininjera P etra Zena koji radi od 1850. Drei se strogo Bionijevih nacrta, potpuno je de m olirao kupolu i kom ad po kom ad opet sastavio. K ad su bili zavreni i jo mnogi drugi popravci zauzim anjem biskupa P etra D ujm a M aupasa, on je, uz veliko oduevljenje graana, 3. srpnja 1860. k ated ralu ponovno otvorio, koja je bila za vrijem e ovih opsenih radova za svetu slubu zatvorena. Posebno se za katedralu zauzimao biskup A ntun Josip Fosco (18761894, ibenanin. M nogo je uinio za njezino uzdravanje, uvanje i prouavanje. Mnogo je napisao o katedrali i o ibenskoj povijesti. Svo53

jim zauzim anjem je postigao da je k ated rala dobila rijetki, asni naziv bazilike. Godine 1888. izvrene su neke m anje restauracije i potpuno obnovljen plonik katedrale. Tada su uklonjeni i posljednji grobovi u pobonim laam a gdje se pokapalo sve do 1828, kad je bilo otvoreno novo gradsko groblje. Godine 1890. nag'rena je zam isao graditelja, kad su na veliku rozetu i na prozore kupole postavili arena tam na stakla. Tako je zam raena vedrina gornjeg dijela, je r je um jetnik htio da ba ta visinska svjetlost uzdie ovjekov duh u beskrajnost neba. Poslije drugog svjetskog ra ta (19471955) pod vodstvom veom a zauzetih ininjera H. Bilinia i J. Despota izvreni su veliki popravci, izm ijenjeno mnogo ruevnog kam enja, uvreno nestabilno juno krovite poprene lae. Potpuno izm ijenjeno kam enje sakristije, i tako se rijeio problem koji je bio ak tu alan jo 1890. Zauzim anjem biskupa Josipa A m erica na k ate dralu su postavljena 1965, elektronska zvona, a u unutranjosti m oderna rasvjeta. Svu gradnju, uvanje, popravke i sve ono to se odnosilo n a katedralu od njezine zamisli pa do danas ibenani su p ratili s nesm anjenom pa njom i interesom . Godine 1931. sveano su proslavili 500-godinjicu po stav ljan ja tem eljnog kam ena, godine 1955. etiristog'odinjicu njezine po svete. Ova jedinstvena evropska graevina bila je predm et panje i bez bro jn ih stran ih ljudi, graditelja i um jetnika. O njoj su napisane m nogo b ro jn e rasprave, studije, lanci i knjige. T reba istak n u ti iroki publicitet koji je dan J u rju Dalm atincu, njego vim suradnicim a i u prvom redu n ajm ark an tn ije m Ju rjev u djelu ibenskoj kated rali ovogodinjom izlobom u Zagrebu. Zauzimanjem Jugoslavenske akadem ije znanosti i um jetnosti u Zagrebu, Gipsoteka akadem ije izvrila je vrlo uspjele gipsane odljeve dvadesetak djela Ju rja D alm atinca i cijeli in terijer krstionice, te nekoliko djela Ivana Pribislavia i A ndrije A leija i priredila izlobu. Tako je najirim slojevima pred stav ljen a riznica vrlo znaajne kiparske i arh itektonske um jetnosti iz druge polovice XV stoljea, Odljevi e biti sauvani i s vrem enom kom pletirani. Tako Ju rjev a djela, iako zub vrem ena izgrize original, nee biti zaboravljena. OPIS KATEDRALE K atedrala izvana
Katedrala im a oblik latinskog kria. Duga je 38 metara, a iroka 14; srednja laa visoka je 19, a kupola 31 metar. N jezina je konstrukcija jedin stvena i originalna,, u kojoj se skladno ujedinjuju gotiki i renesansni stil. U njoj nem a opeka ni drva, nego samo m etal, mr.amor i kamen koji se dovozio s Braa, Korule, Raba i iz okolice ibenika.. Uz juni portal prislonjena je biskupska palaa iz X V stoljea, pa je taj zid gotovo bez ukrasa. Na proelju istie se prekrasni g o t s k i p o r t a l sa etiri ukraena praga u obliku luka prenatrpana i naikana ukrasima. Ovaj portal predstavlja Openiti sud. Na vrhu luka srednjeg praga postavljena je originalna Kristova bista, a njemu s desne i lijeve strane, jedan iznad drugoga, pod bladakinim a kao na sudakim prijestoljim a, 12 apostola. Dva praga, izra ena od niza stupica, isklesanih u obliku konopca, omeuju srednji prag.

54

Detalj oltara sv. kria

Unutarnji prag uz ulazna vrata sav je od ivog lcovrastog lia, meu kojim se nalaze etiri anela trubaa napuhanih obraza, ali bez trubalja koje su se vremenom otcijepile. Izvana, s obje strane portala, postavio je Juraj Dalma tinac kompoziciju tabem akula i baldahina na zavojitim stupovim a i ureenom postolju. Iznad portala je veliki okrugli prozor (rozeta) s kam enim koncen trinim stupiima, okruen ljebovima i lovor-vijencem . Sa strane su dva velika gotska prozora. Proelje zavrava renesansnim lukom u sredini i etvrtLukom sa strana; ispod svakog luka je okrugli prozori s renesansnom deko racijom. Oblik proelja nije samo dekorativna kulisa bez unutarnje veze s graevinom, kako je to redovito kod m letakih renesansnih proelja (Sv. Marija u Zadru), nego logini i nuni proelni zid brodskog prostora crkve. Sjeverni zid bogato je ureen. Gornji korni, koji opasuje i proelje, satkan je od lisnatih, zupanih i jajolikih ornamenata. Tu je sedam gotskih prozora, iznad kojih se protee profilirani torzij i slijepi gotiki lukovi s konzolicama na kojima su uklesane ljudske i ivotinjske glave. Sjeverni poboni p o r t a l , nazvan ulaz u raj, nema mnogo lia, ali ima mnogo arabesknih ukrasa bez jaeg ivota. Sa strana, kao dva straara, sjede la v i lavica, koji su ujedno i postolje za oktogonalne izrezbarene stupove na ijim lijepim gotskim kapitelima stoje likovi Adama i Eve, vrlo est prizor srednjovjekovne ikono grafije na portalim a crkava. Povrh njih postavio je Juraj dva baldakina pod kojima su prekrasni muevni i realistini kipovi sv. Petra i Pavla u nabora nim platevim a. Pragove sainjavaju nizovi usko isklesanih konopaca i razno liko izrezbarenih i savijenih stupica na kojima je m notvo ukrasa s pticama, zeiima, psiima, laviim a, te medaljoni s ljudskim glavama. A p s i d e . Posebno je znaajan istoni dio s apsidama, koliko po arhi tektonskom iskoritavanju neravnog i malog prostora, toliko i po originalnosti konstrukcije i ukrasa. Juraj Dalmatinac proirio je plan preanjih majstora diskretno dodavi poprenu lau i apside, te tako dao katedrali oblik kria, koji osobito dolazi do izraaja kad gledamo vanjski gornji zavretak laa i kupole. Zavretak poprene lae na sjeveru ureen je izboenim ljebastim niama, iznad kojih je friz s aneliima koji rasteu vijence od cvijea, a povrh toga je velik i medaljon s reljefnim likom sv. Jeronim a u kamenitom pejzau, djelo N ikole Firentinca. Tu na uglu je polupilastar sa dva gipka dje aka koji kao neki glasnici dre u rukama valovito savijeni list pergamene, gdje se gotikim slovim a hvali gradnja tog dijela (godine 1443), a ispod njiho vih nogu skromno, gotovo nevidljivo, upisao je um jetnik svoje ime: OVE APSIDE UClNI JURAJ DALMATINAC SIN MATIN, to svjedoi da su apside djelo domaeg sina. Ovaj dio apsida izgleda kao saliven od jednog komada jer je sazidan od velikih ploa i blokova. Glom aznost zidova uljep avaju i oivljavaju profilirane etverouglaste udubine, ispunjene crvenim rapskim mramorom, i plitko kanelirane nie sa koljkam a, dok su donji rubovi opasani raznim m otivima ukrasnog bilja. Profilirane etverouglaste udubine na junoj apsidi Juraj diskretno otvara da bi kroz njih osvijetlio krstionicu. Dok su dvije manje apside u gornjem dijelu bez prozora, srednja etverokutna im a pet prekrasnih gotskih bifora s tranzenam a kroz koje ulazi svjetlo u svetite crkve. Kameni svodovi apsida tako su sazdani da daju sveti tu snaan i slikovit izgled. vrsti izboeni vijenac koji opasuje donji dio apsida predstavlja g a l e r i j u k a m e n i h p o r t r e t a koji stre van kao da ele razgovarati s prola znicima i priati im o svojim problemima. Tu su tri la v lje i 71 ljudska glava. To je niz razliitih fizionom ija koje svojim izrazom i pokretom ivo priaju 0 raznovrsnosti ljudske psihe. Svaka, svojim specifinim detaljima, pokazuje svoj vlastita karakter. Bore na elu ili mravom ili ugojenom licu, izraz usana, mig oka, oblik lica, pramen kose, ukras glave, rupci, turbani, vrpce oznauju razne tipove radosnih, alosnih, plem enitih, surovih, produhovljenih, zlobnih, naivnih, strastvenih, stidljivih, oajnih, pritajenih, nem ilosrdnih tipova ljudi: e na, mladia, djece, mornara, trgovaca, skitnica, raznih naroda i rasa, kao ivi izraz onih koji su se sa svih strana slijevali u primorsko trgovite. One su ujedno 1 svjedol duboke psiholoke istananosti majstora Jurja.

56

K r o v katedrale, promatran izvana i iznutra, ostavlja u gledaocu izv a n redan dojam originalnosti, sm jelosti, novosti i ljepote. Sve je od kam ena, satkano od golemih kamenih ploa, vidljivih izvana i iznutra, to je j e d i n s t v e n o u srednjovjekovnoj evropskoj umjetnosti. To se ne da opisati, nego treba vidjeti. Glavna i poprena laa im aju polubavast, a pobone etvrtbavast krov, izgraen od vodoravno postavljenih, meusobno ljebovima povezanih i olovom nalivenih velikih kam enih ploa, koje su poprijeko nategnute na p o ja sne lukove, te kao obrui na bavi opasuju krov. Krovne ploe naslanjaju^se na zidove laa, na njihove polukrune zavretke i na proelje. Polukruni zavreci glavne i poprene lae na svojim vrhovima imaju velike k ip ove sv. Mihovila, zatitnika grada, sv. Jakova, pokrovitelja katedrale, i sv. Marka, a ispod njih su okrugli renesansno ukraeni prozori. K u p o l a . Iznad svega izdie se kao kruna osmorokutna kamena kupola, koja podsjea na onu u Firenci, ali ovdje nalazimo jednu novost prozore. Kupola, koju je po Jurjevoj zam isli postavio Nikola Firentinac, istie se svojom elegantnou i smjelou. Na etvrtasto podnoje naslonjen je osmorokuteii tambur sa 16 velikih prozora s tipinim ' renesansnim kaneliranim pilastrioma koji izvanredno dekorativno djeluju. Pokriva kupole ponavlja konstruktivnu tehniku i m otive velikih ploa kao na laama. Ploe se vodoravno n iu ^i suzuju prema vrhu, ingeniozno se spajaju i ucjepljuju jedna u drugu da je iskljueno svako prokapljivanje kie, a sve su povezane jakim uskim k am e nim pasovim a koji izlaze iz podnoja prema vrhu i taiko uvruju pokriva. Nain kako su izvaene tako duge ploe, njihovo dizanje, postavljanje, sp aja nje, tiJ ajnost od etiri vijeka kao i injenica da ta itava masa poiva na etiri stupa postavljena iznutra na kriitim a glavne i poprene lae svjedoe da je to, i po invenciji i po izvedbi, zaista izuzetno majstorsko djelo. Uz junu apsidu i biskupsku palau prislanja Juraj etverokutnu s a k r i s t i j u . Na tri relativno tanka stupa (ostala dva dodana su poslije) n ajprije postavlja dva duga kamena bloka s uklesanim, ali neispisanim listom perga mene i slae na svoj nain gotove blokove. Poloena na stupove, stvara pro laznu lou da se ne bi omelo kretanje kroz usku ulicu i tijesna gradska vraita. Lou presvouje kasetiranim bavastim svodom. Iako je sagraena od zaista glomaznih kamenim blokova s m askiranim vezom, odaje lakou i prozranost konstrukcije zbog reljefnih preki, viseih ugaonih stupova i lagano udubljenih gotikih nia. Sakristija nije dovrena, a njezin rub Nikola Firentinac okdtio je lisnatim renesansnim vijencem. Na vanjskim zidovima katedrale nalazi se 14 razliitih grbova gradskih biskupa, knezova i kapetana. Po njim a se moe odrediti kad je koji dio bio zavren. Katedrala nema zvonika, njega zamjenjuju elektronska zvona, prva u naoj zemlji, koja su postavljena na uglove podnoja kupole.

K atedrala iznutra
im uemo kroz glavna vrata, ve prvi korak izaziva u gledaocu duboki perspektivni dojam velianstvenosti, harmonije i ljepote. Pogled nam krui od vitkih arkada, koje dijele crkvu na tri lae, do visoko uzdignutog svetita, na svjetlost oko glavnog oltara i kupolu koja se otvara prema nebu, kroz koju kao da se oltar gubi u m istinoj daljini. Dubok psiholoki dojam izaziva tipino Jurjeva pitoreskna arhitektura, kojoj je arhitektonska form a sam o sredstvo da, u duhu gotike, djelovanjem svjetla i sjene izazove osjeaj b eskrajnosti i da usmjerivanjem svjetla vodi i uzdie oko. Dvanaest elegantnih, gotovo krhkih gotskih stupova podravaju glomazno zdanje srednje lae i k a menog svoda, te imamo dojam kao da e se polomiti pod tolikom teinom zidova i krovnog svoda. Na raznoliko lisnato ukraene glavice stupova n asla njaju se gotski lukovi, a izmeu njih nastavljaju se polupilastrd koji _do v isin e lukova im aju udubljene crvene m ramorne etvorine tako da oivljavaju prostor u mistinoj igri svjetla i sjene. U isjeke to ih ine svinuti lukovi i polupilastri postavljene su venecijanske kugle da se razbije m onotonija praznih ploha. Nad lukovima uzdu cijele srednje lae protee se om iljeni Jurjev m otiv:

57

reljefni pojas od dva usporedna niza polegnutog snanog lia, pokrenutog u suprotnim sm jerovima kao da drhti i treperi u izm jeninom propuhu visoke crkvene lae. Iznad toga N ikola Firentinac nadograuje originalni i velianstveni gornji dio srednje lae, koji nije sasvim usklaen s vitkim i otvorenim prizemljem. Renesansni red uskih mranih otvora nepristupanih galerija kao da umrtvljuje elegantnost i ivost donjih arkada. Izmeu produljenih polupilastara, koji sizu do vrha zidova, ispunjen je prostor velikim kamenim ploham a i velikim pro zorima koji djeluju kao da se zidna ploha nekako gubi u svjetlu. itavo krovite nabkrito je polukrunim kamenim bavastim svodom. Dok je srednja laa vrlo visoka i jako osvijetljena, pobone su dosta nie i tamnije. Pobone lae sainjava niz kapela koje im aju unakrsni kameni svod s konopastim lukovima, s reljefim a i glavam a evanelista u kriitima. Klinovi lukova i zidne konzole ukraene su reljefima, maskama i figurativnim simbolima. U svim kapelama pobonih laa neko su stajali oltari. Danas ih ima est. S desne strane ulaza je grobnica biskupa Jurja igoria (f 1453), veoma zasluna suradnika Jurja Dalmatinca. Majstor mu je iz zahvalnosti isklesao nadgrobnu plou koja prikazuje realistiki lik biskupa na odru s biskupskim znakovima, knjigam a kod nogu, dok biskupova umorna glava poiva na jastuku pod arkadama. Tu je i grob s nadgrobnom ploom zaslunog ibenskog biskupa Josipa Fosca (f 1894). S lijeve strane ulaza sarkofag je Lucija tafilia (t 1557), biskupa i posvetitelja katedrale, djelo Checca iz Padove. U sjenovitoj drugoj kapeli desne lae o l t a r je sv. Roka, sv. Jeronima Dalm atinca i bi. Nikole Tavelia ibenanina sagraen 1876. Uz ovaj oltar, sa strana U podnoju uzidana su dva izraajna i realistina anela titonoe, djelo Jurja Dalm atin ca. Uz oltar, na kamenoj ploi, ispisane su godine kad su gradom harale zarazne bolesti. Ovaj oltar sv. Roka, zatitnika protiv kunih bolesti, podignut je kao zam jena za njegovu bivu kapelu pred katedralom. Prema njemu s lije ve strane oltar je sv. Triju Kraljeva s umjetnikom slikom koja predstavlja poklon Kraljeva, djelo Bernardina Rizzardija. Uz ovaj oltar, uzidana su, sa strana, dva divna reljefa anela, koji se pripisuju N ikoli Firentincu. Neko su stajali sa strana svetohranita koje se nalazilo kod velikog oltara, gdje je sada monik, rasuprot biskupskom sjedalu. Do ovog oltara je barokni oltar Gospe od Karmela, sazidan 1617. Nasuprot, s desne strane, oltar je presv. Sakramenta s baroknim tabernakulom. Tu je i slika Gospe od zdravlja, koja je neko stajala u staroj tvravi i u crkvici sv. Ane na groblju, i drveni sarkofag s nekoliko kostiju sv. Kristofora. Ove kosti pribavio je biskup Luka Tolenti (f 1491) s nam jerom da ih pokloni Koruli, svom rodnom gradu, ali su se ibenani tom e usprotivili, jer je sv. Kristofor drugi zatitnik grada. Dalje je oltar sv. Fabijama i Sebastijana s njihovom lijepom slikom Ticijanove kole, djelo Filipa Zanibartija. Tu je grob (nevidljiv) glasovitog ibenskog slikara Jurja ulinovia. Na suprotnoj strani je najznam enitiji oltar s prekrasnim raspelom, koje je izradio splitski kanonik Juraj Petrovi godine 1455. S desne strane ovog oltara poboni je ulaz, a s obje strane ulaza nalazi se ograda kamenih gotskih stupica povezanih lukovima sa dva lavica. Ta ograda je neko dijelila korski prostor od lae. est polukrunih stepenica vode u k o r s k i predoltarni p r o s t o r , zatim sa etiri, pa sa tri stepenice stvorena je visoka pozornica svetita, koja nadvi suje pod srednje lae i otkriva nam sveane obrede koji se odvijaju na glav nom oltaru. Ovdje se vidi velika vjetina i duhovitost m ajstora da na uskom i neravnom prostoru nae zgodna rjeenja i jedinstveno oblikuje nemirni nivo. U smionoj terasastoj izgradnji vjeto se usklauju kor, galerije, amboni s kompliciranom igrom stepenica koje vode gore na galeiJ ije i oltar i dolje u krstionicu. S desne galerije je duhovito i domiljato provedeno prozrano, lagano gotovo visee stubite u gornju sakristiju. Pod tim stubitem zani m ljiv je konkavni kanelirani stup s plastinim kapitelom koji svojim liem individualno podrava stepenice. Na ovim stepenicam a posebnu panju pobu uje nasm ijano lice djeteta, jer je u svjetlosti, dok je s unutarnje strane glava prestraenog i zaplakanog djeteta, koje je u tami.

58

Detalj svoda krstionice

S desne strane srednjeg polukrunog stubita grobnica je biskupa Calegarija (f 1722), koji se istakao u obrani grada i biskupije od Turaka. S lijeve strane grobnica je biskupa Spignarole (t 1539), rad domaeg m ajstora Antuna Nogulovia, koji je na papui biskupa upisao svoje inicijale. U koru su kanonike klupe od kamena, u emu se oituje m ajstorova zamisao da u zgradi nita ne bude od drva. Visoki nasloni sjedala bogato su ukraeni renesansnim zubnim i jajolikim M zom, cvijeem, liem , ljebiim a i m alim koljkama. S obje strane iznad kora su male i pristupane galerije s minuciozno izraenom ogradom od malih lukova i savijeno kaneliranih ka menih stupica, koji opasuju galerije i ambone oko donjih v elik ih stupova. Kor se nalazi na kriitu laa, izmeu etiri velika sloena stupa, na koje se naslanja sva teima kupole koja nadvisuje ovaj prostor i die pogled gore. u beskraj. Nadasve sm iono izgleda rjeenje da se istoni snopasti stupovi postavljaju na vie neg'o zapadni, a ipak se naelno izvodi ravna graevina. Kapiteli tih stupova posebno su ukraeni liem, osobito dva prednja, na koji ma se jako, ivo, kovrasto lie savija i gri u napetoj igri. Na najvioj uzvisini nalazi se s v e t i t e , gdje .se obavlja sveta liturgija. Odijeljeno je od kora stepenicam a i ogradom kakva je i na galerijam a. U sre dini je glavni oltar, graen 1640. Svojom g'lomaznou prekriva ljepotu apside i zatvara ulaz svjetla. U sredini oltara je veliki barokni dvokatni tabernakul od crvenog mramora. Iznad njega slika Gospe od plaa, koja je donesena sa starih gradskih zidina, gdje je, kako veli tradicija, neko ronila suze, pa joj otuda i naziv od plaa. Slika je okruena mramornim reljefim a i kipovima anela, sv. Jakova i sv. Roka. Ti sveci, aneli i polaganje u grob nalaze se na podnoju oltara, uinjeni od bijelog mramora. S lijeve strane uklesano je biskupsko sjedalo, ukraeno kamenom zavjesom, vrpcama i konopiem ; tako je i ovdje sauvan princip: sve od kamena. Na njemu su uklesani grbovi bisku pa Ivana L. tafilia (t 1528) i kneza Taiapier'a (15231526), djelo majstora Bartula iz Mestre. Naprema sjedalu nekad je bio oltar presv. Sakramenta. Danas se tu uvaju svete moi, a sa strana, kao dva straara, stoje manji kipovi proroka Elizeja, s lijeve, djelo Antuna Gospodnetia, a s desne kip pro roka Ilije od A. Aleija. Sve tri apside ukraene su iznutra ilijebanim niama i koljkam a izmeu slabo ispupanih pilastara, koji imaju glavice raznoliko i bogato ukraene liem, likovim a anela, dupina, pijetlova i ovnova. U srednjoj apsidi je, iznad pilastara, friz vaza i rastegnutih cvjetnih vijenaca. Apside sim boliziraju presv. Trojstvo. Na vrhu luka srednje apside postavljen je velianstveni lik Boga Oca, djelo A. A leija, a u jednoj od pobonih Kristov je lik, dok je u drugoj golubica, simbol Duha Svetoga. U sjevernoj apsidi postavljene su orgulje, a u junoj drveni kip sv. Petra iz XVI stoljea.

Krstionica
Inventivni m ajstor iskoristio je polupodzemlje june apside i tu, u malom prostoru, smjestio krstionicu, Jurjevo remek-djelo kiene gotike. Dva su ulaza. Jedan izvana, ispod sakristije, i drugi iz crkve, niz nekoliko stepenica ispop desne galerije. I ovdje se majstor slui velikim kam enim blokovima, pa ak i svod pokriva s etiri kamene plohe bavasta oblika. Sagraena je na etverolisnoj osnovi, to daje dojam veeg prostora nego to je u stvarnosti. Na uglovim a etiriju jednolinih nia ugraena su etiri vitka stupa, to na svojim lisnatim i akustinim kapitelima dre balakine koji se produljuju u veom a sitno izrezbarene fijale i spajaju usred talasastog svoda. U balakine su sm jetena etiri m rava proroka ,u naboranim haljinama, od kojih su ostala samo dva: Simun dri savijenu vrpcu s latinskim natpisom: Sad otpusti slugu svoga, Gospodine, u miru i David s natpisom: Glas Gospodnji nad vodama. N ie su natkrite rebrastim koljkama, a iznad njih se razastire arabeskna reljefna ipka fino izraenih sitnih, razigranih figurativnih, lisnatih i geo metrijskih ukrasa. Kroz istonu semiferinu lunetu, uz sim bole svjetla (sunce i mjesec) na svodu, kroz razrezanu i pr'oupljenu reljefnu ipku, ulja se

60

svjeUost i diskretno oivljava prostor kao da se nalazimo u peini stalaktita. Nad ipkama se okolo savija dvostruki vijenac treperava lia, a iznad njega, na ploham a svoda, isklesani su renesansni raznoliki aneli, koji okruuju svetopisam ske likove iz Kristova krtenja, to svojom krupnou ostvaruju ravnoteu ponutrice zadravajui igru sitnih oblika. Tu na svodu, u lovorVijencu obavljenom vrpcom s natpisom: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega sluajte, isklesan je velianstveni lik Boga Oca i golubica, simbol Duha S v e toga, koja slijeta nad krsni zdenac boji sim bolizira Krista. Krsni zdenac od crvene bree, u obliku iroke zdjele u sredini krstionice graciozno podravaju tri jedro i pokretno isklesana anela. Prema Jurjevu nacrtu na krstionici je radio A. A lei i drugi Jurjevi suradnici.

* K atedrala sv. Jakova u periodu od 900 godina opstanka grada ibe nika zauzim a najznatniji i n ajm ark an tn iji period u duhovnom, k u ltu r nom i um jetnikom rastu ovoga grada. Tako je srasla s gradom da se moe rei da je ibenik K atedrala. Koliko se samo strepilo nad njom tokom drugog svjetskog ra ta da je ne porue bombe. Mnogo strepnje, brige, portvovnosti, ali i mnogo ponosa zbog nje. Ona je trajn i dokaz stvaralake snage naeg naroda. K atedrala ne moe postati m rtvi m uzej ski spom enik; onda ona ne bi vie bila ono radi ega je graena, onda bi joj nedostajalo ono bita: ivot i id eja koiju ona predstavlja. Kad kroz njezine prostore odjekuje z v u k orgulja, molitva i pjesma puka, kad njezino kamenje obavija kd tam jana tek onda katedrala ivi, die, treperi i drhti te nas kroz m istinu izm jen e sv jetla i sjene vodi u bes kraj, k neizm jernom Bogu S tvoritelju, k o ji n ad ah n ju je svaki um i prou h o v lju je svako razumno' bie.. Vojko Devetak

61