UMJETNOST I PROSTOR

Martin Heidegger

Mislimo li puno, ustanovljavamo da je u jezik uneseno puno mudrosti. Svakako nije vjerojatno da sami sve unosimo, nego u jeziku zbilja lei puno mudrosti, ba kao i u poslovicama (G. !r. "ic!tenberg# $ kao da je neto silno i teko pojmljivo, topos % to zna&i mjesto'prostor ((ristotel, )izika, $* knjiga#.

+rimjedbe o umjetnosti, o prostoru, o me,uigri oboji!, ostaju pitanjima i kad su izgovorene u -ormi tvrdnji. .grani&avaju se na likovne umjetnosti, a unutar nji! na kiparstvo. +lasti&ne su tvorbe tijela. /ji!ova masa, sastavljena od razli&iti! tvari, raznoliko je oblikovana. .blikovanje se zbiva u razgrani&avanju kao ograni&avanje i izdvajanje. .vdje u igru ulazi prostor. 0aposjeda ga plasti&na tvorba, obiljeen je kao zatvoren, probijen i prazan volumen. +oznata stanja stvari, a ipak zagonetna. +lasti&no tijelo neto otjelovljuje. .tjelovljuje li prostor1 2e li plastika osvajanje prostora, gospodstvo prostorom1 .dgovara li plastika time te!ni&ko'znanstvenom osvojenju prostora1 3iparstvo je kao umjetnost dakako raspravljanje o umjetni&kom prostoru. 4mjetnost i znanstvena te!nika promatraju i obra,uju prostor s razli&itim nakanama i na razli&ite na&ine. /o prostor % ostaje li on isti1 /ije li to upravo onaj prostor to su ga prvog odredili Galilej i /e5ton1 +rostor % jednoliko rasprostiranje, to se ne isti&e ni na jednom od mogu6i! mjesta, jednakovrijedno u svakom smjeru, no osjetilno nezamjetljivo1 +rostor % koji modernog &ovjeka me,utim u sve ve6oj mjeri i sve tvrdoglavije izaziva na kona&nu mogu6nost njegova gospodovanja1 4koliko moderna likovna umjetnost razumije sebe samu kao razra&unavanje s prostorom, ne slijedi li tada i ona taj izazov1 /ije li ona time potvr,ena u svom suvremenom karakteru1 /ije li mogu6e da prostor, naba&en -izikalno'te!ni&ki, kako god se dalje on odre,ivao, vrijedi kao jedini istinski prostor1 4 usporedbi s njime, nisu li svi druk&ije ustrojeni prostori, umjetni&ki prostor, prostor svakodnevnog djelovanja i op!o,enja, samo subjektivno uvjetovani predoblici i promjene jednog objektivnog kozmi&kog prostora1 7to pak ako objektivnost objektivnog prostora svijeta neosporno ostaje korelatom subjektivnosti jedne svijesti, koja je bila strana razdobljima to su pret!odila europskom novovjekovlju1 8ak i ako priznamo raznolikost prostorni! iskustava u minulim razdobljima, dobivamo li time ve6 nekakav uvid u navlastito prostora1 +itanje to je prostor kao prostor nije se time jo ni postavilo, a pogotovo se nije na njega odgovorilo. .staje neodlu&no na koji na&in prostor jest i moe li mu se uop6e pripisati bitak. +rostor ' pripada li on u one pra-enomene pri zamjedbi koji! &ovjeka, prema Goet!eovim

rije&ima, spopada neka vrsta bojaljivosti, sve do stra!a1 2er iza prostora, tako se barem &ini, nema ni&ega vie na to bi se on mogao svesti. +red njim nema uzmicanja prema ne&emu drugome. .no prostoru navlastito mora se o&itovati iz njega samoga. Moe li se njegovo navlastito jo iskazati1 /uda ti! pitanja za!tijeva da priznamo9 Govorenje o umjetni&kom prostoru ostaje nam zamagljeno dokle god ne iskusimo navlastito prostora. /a&in na koji prostor ovladava umjetni&kim djelom prije svega visi u neodre,enosti. +rostor u kojemu je mogu6e zate6i plasti&nu tvorbu kao predru&ni predmet, prostor koji obgrljuje volumene -igure, prostor koji opstoji kao praznina izme,u volumena % nisu li ta tri prostora u jedinstvu nji!ova me,uigranja vazda samo derivati jednog -izikalno'te!ni&kog prostora, &ak i ako ra&unska mjerenja ne smiju posezati u umjetni&ko oblikovanje1 (ko se ve6 priznalo da je umjetnost unoenje'u'djelo istine, a istina zna&i neskrivenost bitka, ne bi li tada i u djelu likovni! umjetnosti mjerodavnim morao postati istinski prostor, ono to razotkriva njegovo navlastito1 (li kako moemo na6i navlastito prostora1 $ma jedan prolaz za nudu, svakako uzak i klimav. +okuavamo oslukivati jezik. . &emu govori u rije&i prostor1 Govori o prostorenju (:;umen#. <o podrazumijeva9 kr&enje, osloba,anje divljine. +rostorenje donosi ono slobodno, otvoreno za naseljavanje i obitavanje &ovjeka. +rostorenje, miljeno u svojem navlastitom, jest osloba,anje mjesta na kojima se sudbe obitavaju6i! ljudi obra6aju u sretno (=eile# zavi&aja ili nesretno (4n!eile# bezzavi&ajnosti ili &ak u ravnodunost prema obima. +rostorenje je oslobo,enje mjesta na kojima se pojavljuje >og, mjesta s kojega su bogovi pobjegli, mjesta na kojima prikazivanje boanskog dugo oklijeva. +rostorenje svagda prinosi obitavanje koje priprema mjesto. +ro-ani prostori uvijek su privacija sakralni! prostora, vremenski &esto vrlo udaljeni!. +rostorenje je osloba,anje mjesta. 4 prostorenju se istodobno izgovara i skriva neko zbivanje (ein Gesc!e!en#. <aj karakter prostorenja i prelako se previ,a. $ kada ga vidimo, jo uvijek ostaje teko odrediv, prije svega dok -izikalno'te!ni&ki prostor vrijedi kao prostor kojega se unaprijed ima drati svako ozna&avanje prostornosti. 3ako se zbiva prostorenje1 /ije li to uprostorenje (?inr;umen#, i to opet na dvostruk na&in, priputanja i ure,ivanja1 2ednom uprostorenje neto pridodaje. +uta vladati ono otvoreno koje izme,u ostalog doputa prikazivanje prisutni! stvari na koje je upu6eno ljudsko obitavanje. @rugi put uprostorenje priprema mogu6nost stvarima pripadati iz svojega svagdanjeg 3uda i iz njega jedna drugoj. 4 dvostrukom uprostorenju zbiva se omogu6avanje mjesta. 3arakter toga zbivanja takvo je omogu6avanje. /o to je mjesto, ako se njegovo navlastito ima odrediti po provodnoj niti osloba,aju6eg uprostorenja1 Mjesto svagda otvara neki predio (Gegend#, time to u njemu sabire stvari na supripadnost. 4 mjestu igra sabiranje, u smislu osloba,aju6eg skrivanja stvari u nji!ov predio. ( predio (Gegend#1 Stariji oblik rije&i glasi Gegnet. $menuje slobodnu prostranost (Aeite#.

.na sili ono otvoreno da svaku stvar pusti izniknuti u njezinu mirovanju u sebi samoj. <o pak istodobno zna&i9 &uvanje, sabiranje stvari u nji!ovoj supripadnosti. +ostavlja se pitanje9 2esu li mjesta samo i isklju&ivo rezultat i posljedica uprostorenja1 $li uprostorenje zadobiva svoje navlastito vladavinom sabiru6i! mjesta1 3ad bi bilo tako, navlastito bismo prostorenja morali traiti u zasnivanju naselja (.rtsc!a-t#, morali bismo naselja promiljati kao suigru mjesta. Morali bismo paziti da igra, i to kako igra, iz slobodni! prostranosti predjela pri!va6a upu6enost u supripadnitvo stvari. Morali bismo se nau&iti spoznavati da su same stvari mjesta, a ne da samo na neko mjesto spadaju. 4 tom bismo slu&aju bili nadugo prisiljeni pri!vatiti za&u,uju6e stanje stvari9 Mjesto se ne na!odi u unaprijed danom prostoru, na na&in -izikalno'te!ni&kog prostora. .no se razvija tek iz vladavine mjesta nekog predjela. Me,uigru umjetnosti i prostora valjalo bi promiljati iz iskustva mjesta i predjela. 4mjetnost kao plastika9 nikakvo zaposjedanje prostora. 3iparstvo ne bi bila nikakvo razra&unavanje s prostorom. 3iparstvo bi bilo otjelovljenje mjesta, koja otvaraju6i neki kraj i &uvaju6i ga, oko sebe sabiru ono slobodno to jam&i zadravanje svakoj stvari, a &ovjeku obitavanje usred stvari. (ko je tomu tako, to nastaje iz volumena plasti&ni! tvorbi koje vazda otjelovljuju neko mjesto1 *jerojatno ne6e vie ograni&avati prostore u kojima plo!e obavijaju6i dijele neko unutra od onoga vani. .no to se naziva rije&ju volumen moralo bi izgubiti svoje ime, kojemu je zna&enje staro tek koliko i novovjekovne te!ni&ke prirodne znanosti. 3arakteri koji trae i tvora mjesta plasti&nog otjelovljenja ostali su isprva bezimenim. ( to bi bilo s prazninom prostora1 @osta se &esto pojavljuje samo kao manjak. <ad praznina vrijedi kao izostanak ispunjenja upljine i me,uprostora. /o vjerojatno je ipak praznina zbratimljena s navlastitim mjesta te ona zato nije nedostatak, nego prinoenje. $ opet nam jezik moe dati mig. 4 glagolu prazniti (leeren# govori rije& &itanje ("esen#, u izvornom smislu sabiranja to vlada mjestom. $sprazniti &au zna&i9 sabrati je kao ono to obu!va6a u njezinu rastere6enost. +okupljene plodove isprazniti (leeren# u koaru zna&i9 prirediti im to mjesto. +raznina nije nita. /ije ni manjak. 4 plasti&nom otjelovljenju praznina igra ulogu u na&inu trae6eg i nabacuju6eg podupiranja mjesta. +ret!odne primjedbe nedvojbeno ne seu tako daleko da bi dovoljnom jasno6om pokazale navlastito kiparstva kao vrste likovne umjetnosti. 3iparstvo9 otjelovljuju6e unoenje'u'djelo mjesta, a time i otvaranje predjela mogu6em obitavanju ljudi, mogu6em zadravanju stvari koje i! okruuju, koje i! se ti&u. 3iparstvo9 otjelovljenje istine bitka u njegovu djelu koje podupire mjesta.

*e6 i oprezan pogled u navlastito te umjetnosti daje naslutiti da istina kao neskrivenost bitka nije nuno upu6ena na otjelovljenje. Goet!e je rekao9 /ije svagda nuno da se istinito utjeloviB dostatno je da du!ovno tumara unaokolo i izaziva suglasje, kao kad zvonjava zvona, donositeljica mira, ozbiljno'prijateljski treperi zrakom. M. Heidegger, Die Kunst und der Raum (CDEF#. S njema&kog preveo9 Mario 3opi6