PAVOKOVI IVAN - BAJO

MIRIS UGAENE TRAVE

triler drama

Tisak: Digraf Rijeka

Nakladnik i urednik: Ivan Pavokovi
Lektura, korektura, ovitak i grafiko
oblikovanje: Saa Pavokovi
vlastita naklada: MIRIS UGAENE TRAVE
Rijeka, 2011.
ISBN
CIP dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Rijeci
pod brojem
Sva prava pridrana. Nijedan dio ove knjige ne moe biti objavljen bez prethodne
suglasnosti autora.

Biljeke o piscu:
IVAN PAVOKOVI BAJO
Roen u Crncu Slavonija 1934. Kao dijete
dolazi u Borovo gdje zavrava osnovnu kolu, a
1950 nastanjuje se u Rijeci u kojoj provodi do
kraja svoj radni sta.
U svom opusu njegova knjievna djela sadre
pregrt zabave, napetih dogaanja, humora,
satire, erotike, ali i iznimno bogate stilske
razrade opisa naeg grada i ljudi koji ive u
njemu. Njegov je moto da na ivot treba gledati s optimizmom i prihvaati ga s
ozbiljnou, ali pri tom nikada ne odbacivati alu, jer nije neozbiljan onaj koji
prihvaa alu, ve onaj koji ju odbacuje.
Kako knjievnik koji svoja djela nie u ritmu pjesme melodine ugodnosti, tako nas
i on svojom prozom oduevljava na svojstveni nain, jer u svojim ostvarenjima uz
navedene sadraje koji su vezani za ivot i dananja dogaanja, ali i ljepotu kraja i
ljudi, ene stavlja na poasno mjesto, odajui im potovanje, istiui pri tom
njihovu ljepotu.
Njegove knjige vezane su i za ouvanje narodne batine, ali i kao kulturno blago
Rijeke i okoline.
Njegovi testovi rijetkost su u dananjoj knjievnosti zato to nije nuno da mislimo o
onom to itamo, jer sve ono to pie, pravi je ritual koji se temelji na stanje
dananjice u Hrvatskoj, a sve proeto humorom i satirom. Upravo zato njegove
knjige itaju se bez daha, ak i vie puta.
Fascinira nas njegova proza u kojoj unosi i sebe, a temelji se na pamenja koja ne
ostaju prikovana, ali zato ostaju pohranjena u naim sjeanjima.
Zavrio je Pedagoki fakultet, a cjelokupan radni sta posvetio je djeci. Kao
drutveno sportski radnik dobiva niz priznanja od kojih se deset odnosi na
najistaknutijeg sportskog radnika. No, najvee je zahvala uenika koji su imali tu
sreu da im je on predavao, jer su u svom odrastanju sobom
ponijeli ono to im je bilo od koristiti u ivotu.
Do sada objavio: MONOGRAFIJA 35. godina dizakog kluba Rijeka,
MONOGRAFIJA 50. godina hrvakog kluba Rijeka, MUKI POGLEDI satira,
RIJEANI U TRILEMI - satira, POGRENA OGABRANICA roman, TKO JE
KRIVAC triler, KUFER PUN ZBRKA roman. MUDRE IZREKE I POKOJI
SAVJET.

1. poglavlje

NA TAJNOM ZADATKU

Nekada su na ovom podruju rasle amule, izmeu kojih u krtoj i kamenitoj

zemlji ograenom icom obraena povrina u svom punom zamahu donosi i
povre, koje se kao zlato poslije prodaje na oblinjoj trnici, ili se koristi za
svoje potrebe.
O tome on ne vodi brigu. Neka svatko radi svoj posao onako kako misli da e
mu biti bolje. Nije ga briga to je danas umjesto tih poljoprivrednih povrina na
tom mjestu niklo naselje, prepuno stanara iz svih krajeva nae domovine.
Danas je tu duga ulica koja dijeli niz od dva reda kua, prepuna automobila oko
kojih se igra djeurlija, pucajui petardama, pa nije udo da dolazi i do
oteenja pokojeg od njih.
Nitko se za to ne sekira jer sve to namiruje Osiguravajui zavod.
Sve kue u nizu krase stotine dimnjaka na kojima kad nema loenja, borave
brojni galebovi koji tu zastaju radi odmora pri povratku sa Pehljina, a na putu
do mora.
U podnoju jedne od kua nalazi se trgovina ispred koje desetak penzionera,
sjedei na zidiu ispija svoje svakodnevno sljedovanje piva koje im uz miris
dima iz cigarete i besmislenog razgovora ispunjava dan.
Gdje u tom kaosu besposliara ovjek moe nai i dodatan posao koji bi mu
omoguio vei priliv novca, kojim bi mogao ostvariti i svoje puste snove.
Odgovor na ovo pitanje ne moe se nai ni danas , ni sutra, niti prekosutra, pa ni
u dogledno vrijeme. Preostaje mu jedino da jo odspava pa da mu se u snu
ukau sve one udobnosti koje prieljkuje ve godinama. Ako odspava malo
due, idila e i due trajati, ali doim se probudi, tuno sjeanje je jedino koje
ostaje na uzaludno nadanje.
Studirao je za umarskog inenjera. No unato visokom obrazovanju njegovi
izdaci uvijek su vei od primanja. Hoe li tako biti i za narednih est godina,
koliko je trajao studij. Ne zna hoe li i rat dotle prestati. Ne zna ni to e se
dogoditi i u narednih est dana, pa ak ni est minuta.
Dok boravi u stanu, otri miris mirodija pomijean s parom izlazi iz zdjela na
penici i skupa sa dimom iz cigarete sve zajedno udie i isputa u atmosferu gdje
ga lie sa desetak stabala prihvaenih u krtu zemlju halapljivo prihvaa ne
vodei rauna da li se sa njime truje, ili vie ni drvetu nije vano, jer u
okruenju brojnih automobila i drugih zagaivaa ve veliko priviklo na sve te
plinove koji dolaze u atmosferu.
Jednog dana doi e i sloboda. Nada se da e tada uz enu imati i djecu, pa e
trebati dodatno jo vie novca kako bi se svi prehranili, kolovali i dobili posao.
Hoe li tada biti dovoljno kruha za sve Hrvate, ili e ko uvijek jedni uivati u
izobilju a drugi traiti zalogaj po kontejnerima kako bi preivjeli?
Uvijek je mislio da je najvanije imati posao. Ali nai posao koji bi nam bio po
volji i za koji smo se osposobili, nije uvijek mogue. A i ne donosi svaki posao
onoliko radosti i novca kolike su nam potrebe, a one se uvijek uveavaju
dolaskom novog doba.

Uostalom on ima posao i za sada ga ta briga ne zanima. Njega sada zanima

dodatna zarada uz svoj posao, a ta je zarada problem, pogotovo jer jo traje rat.
Tu je i ena sa svojim zahtjevima. Jedno sa drugim od garderobe do kozmetike,
od izlaska do prijema gostiju u kui, od domaih duana do onih u inozemstvu,
svugdje treba samo novac. Ipak on nije jedini koji lupa glavom o tom problemu.
alosno je da ovjek sa istim znanjem, sa istom kolom, na istom poslu, na
zapadu ima po nekoliko puta veu plau od njega, ovdje u Hrvatskoj.
Ba onima u vlasti puca prsluk to je on zavrio fakultet i to ga eka u
budunosti. Svi ti od kojih ovisi dre monopol u svojim rukama i iz svega izvlae
samo korist za sebe. Ne moe rei da e tome doi kraj. Tek je zapoela
privatizacija, a ona e se i dalje iriti i vie nee doi vrijeme da se
izjednaavamo ak dotle kada je polupismeni varilac bio duplo vie plaen od
srednjokolskog profesora. To vrijeme odvodilo nas je u tunel bez povratka i
jedino je trebalo uiniti rez kako bi se izvukli iz tame i kroili u drugu
dimenziju, jer je ovoj doao kraj. Zapravo nije trebala ni poinjati.
Da se dobije samostalnost i da se dokaemo kao Hrvati, mogli smo to i na
drugaiji nain. Ali o tome odluuju oni gore.
Je li imalo svrhe toliko godina biti u zajednici gdje smo uvijek bili u drugom
planu? Pa ako su to mogli drugi, mogli smo i mi. Meutim mi smo radini i
sposobni da si sami krojimo ivot. A od prvog trenutka u tome smo sputavani.
ak nismo smjeli ni spominjati da smo svoji na svom, a u skladu sa tim gubili
smo i dio po dio hrvatskog teritorija.
U skladu sa suvremenim napretkom nije dovoljno samo pustiti dugu kosu i na
sebe staviti pregrt naunica. On ak nikada ni to nije uradio. Redovito je
posjeivao brijaa, uvijek nosio moderna odijela, sve dotle dok na sebe nije
stavio i vojnu odoru. Ne uasava se ni vojne odjee, dapae nosio bi ju s
ponosom. Uvijek je teio da doe to vrijeme kada e Hrvat konano zastupati
Hrvatsku koja e i braniti ono to je hrvatsko. Konano su i Hrvati raistili s
prolou pa sad kroe ka budunosti svjesni da grade svoju zemlju u kojoj e
budunost za Hrvata biti sigurno svjetlija od tame u tunelu koja se zvala
Jugoslavija.
Ako je raskinuo sa prolou , nije sa svojom mukou. I dalje e gledati enske
i diviti se njihovoj ljepoti. I dalje e nositi lijepa odijela s kravatom oko vrata
koja je ponos Hrvata, po mogunosti to skuplje to modernije. I dalje e njegova
elja biti da to prije stignemo u Europu, a to to se rastajemo sa esterolanim
zajednitvom na ovako drastian nain, ne treba nikog posebno ljutiti.
Kraj smo konano doekali a doekat emo i kraj rata, jednako hrabri i nitko
nas nee toliko obradovati koliko mir i ivot u slobodi i samostalnosti na kojeg
ekamo jo od stoljea sedmog.
Mladi e tada kroiti u ljubav, zaboravit e bol i tegobe kroz koje smo proli. Put
e ih odvesti u veselje bez pritiska izvana, na stazu koja i Rijeane vodi u ljepotu
koju prua Uka, Platak, Kvarnerski otoci i sva lijepa mjesta, ne samo u okolici
ve i dalje, a njih je prepuna Hrvatska.
***

Svaki put Marko se budi s nekim unutranjem raspoloenjem. I bez obzira na

mogunosti koje ga oekuju tog dana, uvijek je u svojim snovima imao elju
ostvariti veu zaradu koja bi mu omoguila solidan ivot. Moda je ta elja bila
samo na rubu emocija i sa puno pukotina jer za ostvarenje neeg boljeg treba
nova prilika, a ona mu se ukazuje upravo sa ovim ratom. Dovoljno je samo uzeti
novine u ruke i sagledati cjelokupnu situaciju u zemlji.
Za razliku od Rijeke svakodnevnice, sudbina onih koji ive na granici ratnog
podruja, jo e dugo osjeati posljedice kojeg im u ime naroda ini JNA.
Ovo nije samo rat za osvajanjem tueg teritorija, ovo je rat u kome se
naruavaju elementarni osjeaji pa ponienja, nepravda, lopovluk, razbojstva i
nadasve ubojstva, gotovo su cjelodnevne slike koje gledamo i na HTV.
Hrvati se vesele kad se objavi kakva pobjeda na bojinici, ali tuni su kad vide
stradanja, ne samo ljudi ve i imovine. Neprijatelj je deseterostruko jai i zato
nas boli ta nemo. Ljudi to trpe pa oekuju pomo Europe ili Amerike.
Svaki slijedei dan u iekivanju smo hoe li pasti Vukovar, Kijevo,
Kostajnica ? Hoe li stii kakva pomo kako bi poveali vojnu maineriju s
kojom bi mogli stupiti u ravnopravnu borbu? Izbjeglice se gomilaju , a broj
djece koja ostaju bez oba roditelja stalno raste. Ni vriska, pla, ni bilo kakve
molbe tu ne pomau, a sve njih treba zbrinuti. Kud god krene pria se jedino o
ratu. Razlog je bombardiranje gradova. Dobiva se dojam da tome za sada jo
nema otpora, pa svako mjesto predstavlja potencijalnu opasnost, jer ve sutra i
tu moe buknuti eksplozija granata koje siju smrt i razaranje.
Na meti je cijela Hrvatska. Tu vie ne pomae ni zamraenje, ni odlazak u
sklonita. Uz prasak eksplozije dotadanja tiina pretvara se u jauk. Nita vie
nije sigurno. Od Iloka do granice sa Slovenijom, od Piranskog zaljeva do
Prevlake, sve je predoeno poslom samo oko zbrinjavanja Hrvatske vojske, ali i
civila jer vie nema mjesta gdje smo potpuno sigurni. Sigurni smo jedino dotle
dok se ne vrate oni koji nemaju milosti, pa ako treba razorit e nam i ono to
nam je najplemenitije. Pogled na more gdje su stacionirani brodovi JNA,
ukazuje da i od tu vreba opasnost. Tko ih smije potjerati? Istog asa doli bi
avioni i osuli bombe na grad. A ivot u ruevinama poslije njihovog pohoda
zahtjeva jo jedan novi egzodus.
Listajui novine dobiva se osjeaj da oni koji na taj rat gledaju iz daleka, prate
to poput itanja stripova u kojima samo ekaju nastavak kako bi kupili novi
strip. Ispada kao da ih to zabavlja, a trebalo bi da ih to brine. Cijela vrijednost
svega sagledava se jedino u koristi koja donosi dobit pa svatko samo gleda to
vie koristi izvui za sebe. Nitko ne gleda koliko se time ratom unitava zemlja,
koliko to nanosi tete ljudstvu. Nitko ne pita koliko ta bezvrijedna situacija
nanosi tetu cjelokupnom stanovnitvu zemlje. Gleda se jedino interes. Nitko ne
pita kako je drugima.
I dok svi oko nas samo grabe svoju korist, nitko i ne pita dokle e to trajati i koje
e posljedice iza ostati. Proi e jo godine dok se saniraju.
I Marko se pita ima li nade da i on pristupi Hrvatskoj vojsci? U pitanju je i
cijena ivota jer nikad ne zna to te eka na bojinici. Poe li tamo, ima li nade
da poput drugih i on ostvari dobit, ili e to biti samo borba za oslobaanje

zemlje. Nekada je bio uvjeren da su ti koji su ili u rat sa tim idealom to inili
radi naroda. Na kraju se ispostavilo da je uvijek u pitanju i vlastiti interes.
Hoe li i on ii u taj rat kako bi si osigurao poslije kada nastupi primirje bolji
ivot. Hoe li nakon rata ostvariti i bogatstvo koje e mu omoguiti ostvarenje
onoga to je uvijek prieljkivao?
Dok o tome razmilja zakljuuje da on u sebi posjeduje i crkvenog odgoja pa
kad bi poao predaleko treba to na vrijeme zakoiti. A tu je i Ana koja bi mu
zamjerila i najmanji grijeh. Sadanji standard vodi ga na jo vee siromatvo.
Ne bi htio da i sam zavri na prevrtanju kontejnera kako bi pronaao bar djeli
kruha.
Nakon svakodnevnog povratka sa posla dolazi do zakljuka da sa takvim radom
kojeg obavlja sada nema perspektive. Od mizerne plae jedva se ivi. A nema
nade da se to jo dugo vremena ne popravi. Oni na frontu imaju dvostruku
plau a jo uz to omoguena im je korist od onog to si sami naplate kao ratnu
odtetu. Poslije rata slijede i privilegije a ako pristupi politici jo i dodatna
zaduenja koja dovode do vlasti. Ne treba gledati daleko unatrag. Dovoljno je da
sagleda kako su partizani nakon rata uzurpirali vlast i sebi nametali visoke
poloaje u dravi. Pa jo i danas, mada su po godinama ve blizu stote, jo uvijek
tee da budu u vlasti. A privilegije koriste i dalje sve dok su ivi.
Slua nae politiare koji stalno nagovjetavaju kako e slijedea godina biti
bolja. I biva bolja, ali ne narodu. Neizvjesnost koju oekuje narod je kao batina
sa dva kraja. To znai da bi ti mogla zavriti i na leima. Ali ako to narod mora
da trpi, zato bi morao i on? Svatko kroji svoju sudbinu. To obeanje da e biti
bolje sutra, samo je obmana naivnih.
Njegovo vrijeme treba da dobiva i zato ga treba iskoristiti sada. Koliko e ga to
stajati, o tome ne smije misliti. Vano je da uspije u svom naumu. Danas svi
gledaju jo samo na zajednicu, mada tu zajednicu ine pojedinci. Pojedinac
moe biti izloen nasilju, eksploataciji, prisili utnje, sluiti i za pohotu i
nasladu, ali i za teki rad, a sve to bez naplate.
Marko nije jedan od tih koji bi na to mogao pristati. Njegov cilj je upravo
suprotno. Doi do sigurnosti da mu sutra bude ljepe.
Danje svijetlo upravo se zaelo iriti. Ve se i prvi pjeaci uoavaju na ulici.
Jo jedan pogled usmjeri na Anu koja je tvrdo spavala. Nee je buditi. Poi e u
Komandu HV a poslije slijedi sve po scenariju kao i u stanju itanja stripova,
onih sa zapada.
***
Trsatska kasarna mjesto je njegove vojne jedinice. Otkad je stupio u redove
Hrvatske vojske a nakon obuke i dobivanja ina, propjeaio je kilometre terena
obilazei mjesta gdje se odvija obrana nae granice.
Usprkos jakom otporu jo uvijek nije vrijeme da Hrvatska vojska poduzima
vee akcije za konano oslobaanje svog uzurpiranog teritorija, zapravo svih
naih krajeva koji su jo pod okupacijom. Jedini nain za sada je zadrati
neprijatelja na odreenoj distanci. A sve dok traje ovakvo stanje Marko se vraa
Svaki put kad stupa na rijeki asfalt govori sam sebi da bi podnio hodanje i kroz

najvei glib i prepreke , samo da opet stigne do voljenog grada, pa da

pobjedonosno vikne: - donosim vam slobodu jer ratu je kraj.
-Marko, umjesto da me prvo zagrli i poljubi, ti prije toga sa sebe skida robu
i odlazi u kupaonicu.
S osmjehom na licu govori mu ena prelijepog lica, obuena u tijesne traperice
koje ocrtavaju njeno skladno graeno tijelo.
-Da znam Ana, ali elja mi je da ti priem ist i da ti miriem na sapun poput
proljetnog cvijeta, a ne da i ti udie sav znoj i prljavtinu koju sam bio prisiljen
trpjeti svih ovih dana, obilazei vojnike na fronti.
To to ga emocije vuku da ju privue sebi i ne isputa iz svojih ruku dok ga dri
snaga, ipak je na drugom mjestu u koliko eli izbjei neugodnosti kad ona
poinje osjeati stvarnost oko sebe, a ne samo zanos ljubavi. I on bi preskoio taj
dio pranja, ali rampa koja stoji izmeu upozorava ga da je to pravi put i zato ga
se uvijek dri.
Ponovo izlazi iz kue i ve na pragu susree dva pijanca koji se vraaju sa
svoje rute ispijanja ve tko zna kojeg piva kojeg su konzumirali ispred duana.
U tom ispijanju valjda osjeaju unutarnju radost, a moda je to i patnja koja ih
je dovela do toga da su postali alkoholiari. Moda su tim starcima i sinovi na
bojitu gdje sa ostalim borcima brane granice razdvajanja. Ma to da je, njima
je sad sve ravno i divno pa ih ne zanima ni prolost kao ni budunost. Oni sad
ive u sadanjosti. To to e kod kue biti paljbe, vee nego one na ratitu, nije ih
briga. Znaju oni i uzvratiti. Ponovit e to i sutra i slijedeih dana pa na ovakvo
dogaanje u obitelji svi su ve otupjeli.
Oslobodivi se nelagodnosti susreta ubrzava hod. Okree se da vidi jesu li
pijanci odmakli, a onda odabire put prema autobusnoj stanici, odakle e ga
autobus odvesti do centra grada.
Kako je divno smjestiti se na udobnu sjedalicu i pogledom pratiti krajolik sve do
grada. Uz radost muzike, dobrog tiva i dobre hrane, ovo gledanje predstavlja
doseg uivanja u jednom danu. Pored njega sjedi starica ije bore govore o
tekom ivotu proteklih godina. Ali u njenom prijaznom pogledu uoava se da je
sretna to je na moment ostavila posao u kui i pola za promjenu, makar samo
za izvjesno vrijeme, iza koje opet slijedi sve ispoetka kao i svakog dana.
A to je tu lijepo?
Uvijek se nae neto lijepo. I ve to to ivimo je lijepo. I dokle god ovjek
moe da uiva u ljepoti ivota i onom to ga okruuje, treba biti zadovoljan.
Ni drugima nije nita bolje pa makar imali daleko vie od ove starice.
Moda e ona rei da joj je prije bilo bolje. Moda je za nekoga i bilo. Barem
smo ivjeli u prividnom miru. Mogli smo si priutiti i puno toga, makar je sve to
bilo ostvarivo samo na kredit. No bilo je bolje, ne zbog tog to jo danas navode
antifaisti, ve zato to smo bili mlai. Ni stara metla ne mete vie onako kako je
to dok je bila nova. Sva njena uvjeravanja zato uvijek mogu pomesti. Ona e
unato boljem i dalje drati tu metlu, usprkos promjeni i sjeati se svog, neko
simpatinog i dareljivog mua, a danas veinom mrzovoljnog i dobro
naljoskanog.
Tako je to u ivotu svih nas.

Topao zrak koji ga osvjeava kroz napola otvoren prozor autobusa, donosi i
miris mora, ali i obaveznih ispunih plinova automobila u koloni na putu do
grada. Doim su stigli u centar Marko izlazi iz autobusa, prelazi ulicu na
pjeakom prolazu te nastavlja put do Korza, gleda izloge i ali to ne moe
usput promatrati i drugu stranu. No, ima vremena kada se bude vraao. Pred
njim je i mogunost da potroi novac kojeg posjeduje u svom novaniku. Danas
se sve moe kupiti samo ako ima sa ime platiti. Ali nije problem u plaanju ,
ve u zaradi. Lako je potroiti ali teko zaraditi. Moda bi se i odluio za
nekakvu kupnju da je sada sa njim Ana. Ovaj put nee nita kupiti. Radije e
sjesti na kakvu terasu kafia na Korzu gdje e konzumirati hladno pivo. I dok
na ovoj vruini ispija ugodnu tekuinu, uz slasno srkanje gledat e i enske noge
u prolazu, a njih je u ovo doba puno Korzo. Zapravo i nije mu stalo do drugih
nogu kad kod kue ima prekrasnu enu ije ga noge pale vie nego vatra. Doim
ih ugleda, osjea potrebu da ih miluje. Pali se na njih i gori sve dok ne izgori.
Nije on od onih koji bi uinili sve za promjenu. On spada u one koji ne
mijenjaju ono vrijedno to posjeduju. Svoju enu doivljava kao osobu koju voli
i potuje i kojoj je spreman pruiti sve to mu mogunosti dozvoljavaju.
Ne kupuje joj odjeu ni u Parizu, ni u Londonu, pa ni u Trstu, ve u Rijeci. A ni
ona nije zahtjevna. Njena skromnost privlana je kao i njena ljepota i upravo
zato eli joj pruiti mogunost da se oblai kao i druge ene njene dobi. A nije ni
odjea smisao ivota. U Ani je sve dobro i plemenito. Moda su njegovi pogledi
ponekad malo i nastrani, ali to je samo ponekad. Pred njim su ipak vee
obaveze. Na koncu on je glava obitelji pa to pred njega i stavlja vee obaveze
koje ne bi smjele naruiti nita to ne spada u svakodnevne potrebe. Vano je da
su za sada zdravi i sretni u branoj zajednici, a kad doe kraj rata opet e ivot
tei ka boljemu.
Zadivljujue je gledati strujanje ljudi koji poput mrava prolaze Korzom. Na
njegovu radost i jedna makica zaplie mu se oko nogu i svojom igrom i
predenjem donosi mu jo jedno zadovoljstvo promatranja. teta da uza se nema
nekakvu hranu da joj podari. A kako mu se ini maki i nije do hrane koliko do
igre i maenja. Zato je uzima u ruke i stavlja na krilo. Maka uiva pa stavlja
svoju glavu meu njegove noge. On ju gladi i govori joj: - Znam da bi ti
najradije da te ponesem svojoj kui pa da tamo i dalje uiva u maenju. Za
sada to ne dolazi u obzir jer ve sutra eka me novi put a on e potrajati malo
due, i tko zna do kada. Ne, morat e si potraiti novog gazdu u koliko ga ve
nema, a ja u te sada ostaviti i poi dalje. Maka ga i dalje optrava i njeno
hvata svojim apama. On se ustaje i pozdravlja ju ekanjem po glavi. Ona ga
samo njeno gleda ne shvaajui da je igri doao kraj.
Opet je u stanu. Tu ga doekuju mnotvo poslova. Mora napisati i nekoliko
dopisa. Treba popraviti i slavinu iz koje kaplje voda. U kui ima jo sitnica koje
trae svoj popravak. Posla je puno a lijepi dan jo mami i odlazak do mora.
Plaa mu je tako rei pred nosom, a unato toga malo je koristi.
Kad su prole godine imali goste, neke roake iz unutranjosti, svaki dan u to
doba bili bi na moru. Oni iz unutranjosti kao da ele iskoristiti svaki moment
za kupanje. Dobiva se dojam da im je vrijeme kratko jer ele sa sebe saprati svu

prainu koju su stekli tokom godine na polju. Nama koji tu ivimo more slui
samo kao promjena svakodnevnog ivota, ili kao rekreacija, pa i oputanje. A ti
iz unutranjosti tako rei sve vrijeme dok su na moru ne izlaze iz vode. Morska
voda u Kvarneru, unato to je Rijeka luki grad, tako je ista i bistra da je
pravi blagodat umoiti se u nju.
-Marko, jesi li doma? uje se doziv Ane. Nakon to je zatvorila vrata za
sobom, Marko gleda njeno prelijepo lice koje ga podsjea na najljepi cvijet
Kvarnera. Prilazi mu i on ja prihvaa u zagrljaj. Dok je grli osjea pohlepan zov
svoje utrobe.
-Ma pusti me da se prvo okupam. Sva sam znojna od ove paklene vruine i
guve po autobusima.
-Hoe li prije toga jedan hladan sok?
-Ne, meni prvo treba jedan hladan tu.
-Onda poi a dotle u ti ja spremiti hladan sok uz jednog toplog mua koji
jedva eka da te prigrli i ljubi do besvijesti.
-U zadnje dane ponaa se kao da si godinama gladovao za ljubavi.
-Kad tebe gledam uvijek sam gladan ljubavi. Zato pouri jer inae i ja dolazim
pod tu.
-Moda to i nije loa zamisao. Bar bi se ohladio od te poude.
-Ma ne bi se ohladio ve jo vie ugrijao.
-Da li se ta glad za ljubav odnosi samo na mene ili si spreman posegnuti za
svakom koja ti se nae na putu?
-Govori gluposti. Ta zna da te ne bih mijenjao za stotine drugih.
-Dovoljno mi je da pogledam cure u susjedstvu. Svima njima ozare se oi
doim te ugledaju.
-Nemoj biti stroga prema njima. Nisu one krive to ja svu ljubav gajim prema
tebi, a to ih moda ini zavidnim i zato se tako i odnose.
-Da, ali i ja postajem ljubomorna.
-Nema razloga za to. Uvijek u biti tvoj , a elim da i ti uvijek bude moja.
-Dosta sam te sluala. Sad ipak idem da se okupam.
Doim se ona udaljila on uzima novina i sjeda za stol. Listajui stranice samo
letimino gleda naslove. Nestrpljenje mu ne dozvoljava da se usredotoi na neko
tivo. Misli su mu i dalje uz Anu i jedva eka kad e ju ponovo ugledati i privui
u svoj zagrljaj. Trudi se da ju smireno doeka, a kad prie onda e se u njemu
razbuktati vatra koju jedino ona moe ugasiti.
Podie pogled. U okviru vrata ugleda Anu. Poput kotrljajue bave polako se
primie njemu. Obuena u kunu haljinu koja istie skladno tijelo, njiui
kukovima prilazi mu sve blie. Doim se zaustavi on je hvata oko pasa, privlai
blie i svoje lice naslanja na njen trbuh. Ve od ranije uzavrela krv sada je
dosegla toku kljuanja. Drhtavo poput slijepca opipava je rukama a onda svoje
usne premjeta od mjesta do mjesta na njezinom tijelu, sve dok se ne spoje sa
njenima . Koliko god puta to ponavljao, uvijek mu se ini kao da to radi prvi
put. Otkud ta zadivljenost koju posjeduje bez ustupaka trai samo jedno, da ju
privue sebi. Da se to ostvari ne pomau mu nikakvi vapaji, smije li se to ili ne. A
onda ju jo vie grli. Ponovo slijedi serija poljubaca. Osjea se snaan. Dok ju
pritie uza se miluje joj lea. Uiva uz nju njiui se poput lae na valovima

10

koja plovi u nepoznato sve do cilja koji donosi sladostrae ivota koji se moe
osjetiti jedino na ovaj nain.
Vrijeme sporo odmie a oni plamte poput iskre prilikom spajanja pod naponom.
-Volim te Marko!
-I ja tebe volim.
-Hoe li nam uvijek biti tako lijepo kao sada?
-Hoe duo.
Sve nedae koje inae tite ovjeka u takvom momentu bivaju zaboravljene, a
sva ljepota koju prieljkuje sad mu je pred oima
Ovo je tvoja pobjeda, mome! Ona na ratitu jo moe malo i da poeka
A onda je uslijedio prigueni krik koji je nastao u strasnom drhtanju njezinog
tijela. Halapljivo ju je zaeo ponovo ljubiti. Pogledali su se potom oznojeni i
umorni, ali sa osmjehom na licima, a onda su opet svoje usne priljubili jednu uz
drugu priznavi time bez rijei da su sretni to pripadaju jedan drugome.
***
Od kad je stupio u vojsku cjelokupan ivot svodi mu se na putovanja od Rijeke
do Like i natrag. Najvie ali to i Ana tada nije sa njim. Ve je danima na
ratitu. Tu gdje je smjetena njegova jedinicu uju se svakodnevno detonacije
granata koje im alju etnici. Pokuava zaspati u zajednikoj spavaonici, ali
svaka dva sata bude se oni koji idu na smjenu strae pa uz buku jo i pale
svjetla, meusobno se dozivaju, ponekad i veoma glasno, a sve to uz prasak
granata itekako remeti noni mir. Taj problem prisiljava ga da se prevre po
krevetu i da razmilja, moe li to proi i na drugi nain. Pita se i da li je uope
trebao taj rat? Hoe li ti koji ne vode rauna o drugima ve jednom shvatiti da je
no stvorena za odmor, pa da i ostalima kao i njemu treba sna. Smeta ga i miris
nogu koje pojedinci ne peru prije spavanja, a smeta ga i miris dima cigarete, no
najvie ga smeta glasno hrkanje pojedinaca koje je pokatkad i bunije od tih
granata s kojima su obasuti. U ovakvim uvjetima to se i ne moe nazvati
spavanjem. Pa ako to ipak eli onda prije spavanja mora popiti pokoju aicu
estokog pia i tek tada moe oekivati koliko, toliko blaeni mir.
Neki put bi i ustao i svojim uplivom pokuao umiriti sve one koji prave
galamu, kao i sve one koji hru, ali taj mir trajao bi samo dotle dok ponovo ne
legne u svoj krevet, a onda se opet sve nastavlja po starom.
Kako bilo da bilo, sve to mora trpjeti do jutra. Ustaje u pet, oblai se i odlazi na
svoju dunost.
Od svih vojnika najvie ga ljuti jedan klipan koji nikako da shvati da je sada
vojnik. U Rijeci je bio lan Armade, gdje se poput ostalih ponaao bahato,
pogotovo kada je dolo do sukoba navijaa drugih klubova. Ovdje bi se htio
ponaati jednako tako. Ali sada vie nije dijete, ve punoljetna osoba, a jo se
uvijek se usporeuje sa balavcima, to njegovi drugovi ne mogu prihvatiti.
-Natjerat e me da te prebijem ko vola bude li se i dalje derao kao da si na
utakmici vikao je na njega drugi vojnik, neto vii i tei, ali i stariji od njega.
Shvati da si vojnik i da ovdje nisi meu navijaima na nogometnoj utakmici, ve
meu borcima koji brane svoju zemlju. Ako ve eli da se uhvati sa nekim u

11

kotac, uini to sa onima koji nas granatiraju, a nas, svoje drugove pusti na miru
jer mi smo jedini koji ti moemo pomoi kada doe do gustoga.
ini se da ovo upozorenje kod njega budi samo iznenaenje. Kao da se pita:
zato se taj ljuti, kad drugi ne reagiraju na njegove istupe.
Poput prizora na platnu prenesenog s filmske trake, valjaju se dogaaji jedan za
drugim. Jedni odlaze na dunost, drugi se vraaju. Napokon dolazi nemirna no
koja izazovima neprijatelja djeluje sablasno i bez duhova, zmajeva i drugih nad
naravnih stvorenja.
Kad se svemu tome pridonose i strahovi izazvani iekivanjem upada
neprijatelja na na teritorij, ili naletom na minu, nemono se povlaimo u sebe
da bi sa novim korakom susretali sve one sablasti koje ine ovaj rat
nesnoljivim.
Jo da se u sve to ne upliu politiari iz drugih dijelova Europe koji u svemu
tome na taj rat gledaju kao na ahovsku igru, ije poteze ustvari povlae oni koji
nikada nisu ni nogom kroili na nae tlo, a nas gledaju samo kao pijune iji je
zadatak izvravati jedino ono to oni smatraju dobrim.
- A kome je tu dobro?
Nee biti dobro ni kad nastupi mir. Opet e uivati samo oni koji su uivali i do
sada, a narod e i dalje rintati kao uvijek, bez obzira tko preuzme vlast.
***
Opet je u Rijeci. Za razliku od Like ovdje se osjea potpuno oputeno, kao da je
doao na nekog mondenskog ljetovalita , a ne sa fronte. Ne osjea nikakav
umor, a proima ga i radost jer e uskoro ugledati i svoju Anu.
Sve one nelagode koje su ga potiskivale do sada kao da su otile zajedno sa
proteklim vremenom. Mada je tu samo par dana, ne boji se povratka jer zna da
e sa lakoom prebroditi sve probleme koji nastaju kao rezultat rada
optereenog zadacima koji idu u rok slube.
Ove trenutke oputanja svaki put proprauje i s dogaajima iz djetinjstva.
Sjea se vremena kada je s vrnjacima igrao kauboja i Indijanaca i kada je
halapljivo itao Karla Maja, te se poistovjeivao s junacima romana. Sada je ta
igra pretvorena u stvarnost u kojoj dolazi do pravih sukoba, a koji mogu
zavriti i pogubno po ivot. Te leprave trenutke mladosti sada osjea iroko
razvuenih usana.
Gledajui kroz prozor Trsatskih prostora vojne kasarne uoava na
sportskom igralitu grupu vojnika, koji u asu oputanja igraju nogomet. Kako
bi im se rado prikljuio, ali vrijeme koje je pred njim postavilo mu je zadatak
kojeg mora izvriti.
Ispred kasarne prua se pogled na Rijeku luku, gdje se u nizu dizalica istovara
ili utovara teret na brodove. Uvia da nije jedini koji e prionuti svom poslu. S
osmjehom prilazi pisaem stolu. Pisat e sve do mraka. Unosit e podatke koji
e olakati rad njegovim suradnicima, a oni e ih znati iskoristiti za ciljeve u
osloboenju naih krajeva od okupatora.
Jedna za drugom redale su se stranice njegovog pisanja. I ako te stranice
predstavljaju ratne igre koje se rjeavaju poput igre aha, u igri na terenu gdje

12

se vodi prava borba, rjeenje moe biti i drugaije. To je dokaz da teorija i

praksa idu skupa, ali razliitost ipak postoje.
Nije mu namjera da Hrvatska potue neprijatelja , ve pomoi mu da shvati
kako se njegov postupak ne uklapa u ovaj svijet koji na budunost gleda oima
ovjenosti iji je cilj svim ljudima ostvariti jednake mogunosti za suivot koji
donosi bolje sutra. Apsurd je da na tim podrujima mora ivjeti samo narod
iste vjere i istih pogleda na ono to im nameu njihove voe. Takvim ljudima
treba spas, a on se sastoji u spoznaji da to to ine danas nije dobro. A radi se o
obinim ljudima koji nisu ni monstrumi, ni zvijeri ve normalni obini radnici
ili seljaci uvueni u politiku onih koji su ih i do sada iskoritavali i koji sve to
ine samo za svoje ciljeve.
Ljudi su se uvijek meusobno razlikovali. Uvijek je bilo meu njima etvrtina
onih koji odstupaju od normale. Njih e biti i sutra kada nastupi mir. Bit e ih i
u vrijeme koje donosi blagostanje, jer je takvim ljudima ve u genima ucrtano
da bi se svi trebali toga pridravati. Razlika je mora li sobom nositi oruje
napunjeno, zakoeno ili bez streljiva. -Ali kome i treba to oruje?
Oni koji su se nametnuli za voe, vode narod u tunel bez povratka i zato kad rat
zavri, doekat e i taj dan da e odgovarati za posljedice amei izmeu etiri
zida gdje e moi godinama razmiljati o svojim grekama. Tada e i narod
shvatiti svoju zabludu i zavedenost, ali dotle e na alost platiti ivotom tisue
rtava koji ni ne znaju zato su se uputali kad su se prihvatili u kolo u kojem
pleu onako kako oni gore sviraju.
-to si se toliko zadubio u to pisanje? dobacuje mu kolega Ivo doavi u sobu
u kojoj osim Marka nije bilo nikog drugog.
-Moram dovriti ovaj projekt, i ako ga prije dovrim, prije u poi kui gdje
me eka ena.
-Pa i ja sam oenjen. I moja je ena lijepa i nadasve privlana, no ipak ne
trim kui svaki slobodni tren da bi joj se podvukao pod suknju. Treba se malo
ukljuiti i u drutvo koje s osmjehom, uz humor, osloboeno svih stega
zaboravlja na probleme i provodi vrijeme u oputanju, a ono nam je za sada
potrebnije i od hrane. Idemo sad na kuglanje a posao e nastaviti sutra. Ne boj
se da e ti pobjei, a nakon rekreacije s kuglanjem bit e i mirniji i staloeniji
pa e posao zavriti prije nego da ga nastavlja sada.
-Ako si me ve prekinuo u finiu, moda je vrijeme i da te posluam.
-I treba da me poslua jer nas drutvo ve eka, a ne pokoriti se njihovim
zahtjevima moglo bi te kotati par tura plaanja pia.
-ta onda ekamo. Idemo.
***
Tog jutra poao je sa Anom u Opatiju. Slobodan dan koji mu je bio na
raspolaganju odluio je iskoristiti za etnju. Izabrat e i jedan od brojnih hotela
u ijem e restoranu za ruak konzumirati ribu.
Prekrasna Opatija svojom ljepotom tokom cijele godine mami goste. U svoje
okrilje ugouje turiste koji dolaze iz itavog svijeta. I sada ih ima, mada je rat
u toku, no ipak predaleko od linije fronta. U Opatiju je uvijek lijepo i

13

zanimljivo doi, pogotovo u vrijeme kad i sunce mami svojom toplinom pa

obeava dan za sjeanje.
Obuen u civilno odijelo uz obaveznu kravatu i s kratko podianom kosom
Marko je plijenio poglede ena u prolazu. Kad je to primijetila, Ana se sve vie
priljubi uz njega. U isto vrijeme njenu ljepotu zapaali su mukarci u prolazu,
ali ona na to nije obraala pozornost. etnja stazom uz more donosila im je
miris sa puine uz svjeinu blagog povjetarca, a svjetlucanje morske vode s
prozirnog ala gdje se osvjeavaju kupai i skupina galebova oblijee ribie
kako bi zaradili koji zalogaj.
Vrijeme u etnji brzo prolazi. To ne treba da udi jer se tada nalaze i teme za
razgovor, a on se u ovakvom ambijentu slua ko najljepa glazba.
-A da mi ipak poemo sada do hotela gdje nas ve eka obilati ruak?
predlae Ana.
Doim su sjeli na terasu Hotela Ambasador, Marko ree: Dolo je vrijeme da
ovjek mora misliti i na sredstva koja e mu omoguiti solidniji ivot Novac ne
pada sa neba , a ja jo uvijek ne uviam nikakve promjene, jedino vidim
promjenu na sebi u ogledalu,, ali poslije brijanja.
-Odrasli ljudi razgovaraju o problemima. Normalno je da i one mlae zanima
taj razgovor, pogotovo ako se odnosi na seks i ljubav. No, ti si zaao u drugo
podruje kojemu ovdje nije mjesto ljutito e Ana.
-Da, seks i ljubav su vane teme kojima nije vano ni mjesto , ni doba dana,
kao ni vrijeme u kome su na vlasti ovi ili oni. Svi ljudi , bez obzira na vjeru,
naciju ili boju koe, pa bili stari ili mladi u tome se jednako slau.
-Moj je brat bio mlad kad je u saobraajnoj nesrei izgubio ivot.
Pretpostavljam da nikad nije okusio pravo seksualno zadovoljstvo. Moda je
ipak izgubio nevinost, ali seks kod mladih ipak se razlikuje od onog kojeg
upranjavaju iskusni jarci poput tebe.
-Zato stalno navija za tu temu i zato mene ubraja u te iskusne jarce?
-A zar nisi?
-Ovisi kako ti na to gleda i kako poslije reagira.
-Moda je ipak bolje da preemo na drugu temu. Novine svaki dan objavljuju
izvjetaje sa bojinica. Hoemo li mi preivjeti ovaj rat?
-Zamjera meni razgovor o novcu, a ti sada sa seksa prela odjednom na rat.
-Juer sam ti htjela kupiti cipele. Dvoumila sam se hou li ti kupiti crne ili
smee. Ne znam bi li potrefila i broj, a pogotovo ukus i zato sam odustala. Meni
se jako dopadaju i htjela bi da prije nego ode iz Rijeke zajedno poemo do
duana i kupino ih.
- Ne mogu ti nita obeati jer ne znam koje me sutra dunosti sve ekaju.
Bude li vremena , skoit emo do tog duana.
-Moda umjesto cipela eli neto drugo?
-Ne, ako ti se sviaju te cipele, onda ne treba nita drugo.
-Hou da bude zadovoljan kad ih stavi na noge.
-Zadovoljan sam bio i kad sam obukao vojnu uniformu, mada kad ju obue,
vie nisi ni crn, ni crven, ni bijel, ve jedino siv poput te uniforme. Ali siv je i
vuk, a vuk je zvijer i bojim se da se jednog dana i ja ne pretvorim u zvijer, ako
bi dolo do gustog.

14

-Zvijeri napadaju samo onda kada su gladne ili u cilju obrane, a ti ni do sada
nisi bio ugroen, niti si od onih koji se mogu pretvoriti u zvijer. Da bi to postao,
mora u sebi imati i gene pre odreene za nasilje. Tvoje oi koje su prozori due
to govore.
-Oi su prozori due, ali ruke odaju ovjeka.
-Tvoje ruke ni do sada nisu bile uprljane krvlju pa e vjerojatno takve i ostati.
-Uprljat se mogu na razne naine, a kad si u situaciji da to iskoristi pretvara
se u drugu osobu. Da bi doznala tko je kakva osoba, mukarcu daj vlast i uvjerit
e se odmah tko je i kakav je. eni za to uvjerenje treba dati samo slobodu.
-Zato to ne bi bilo obratno?
-Zato jer vi niste za vlast.
-Otkud onda u povijesti ovjeanstva toliko ena na vanim poloajima u
drutvu?
-Govorim openito a ne o pojedincima.
-A da skrenemo temo pa da malo govorimo i o meni?
-ta bi to htjela, da ti laskam kako si dobra, pametna, lijepa .?
-Ne, samo elim iskreno izjanjavanje onoga to osjea.
-Za sada jedino osjeam da sam gladan i zato emo prvo ruati a poslije slijedi
desert u koliko bude dobra.
-Ne bi li prije toga neto raspravljali i o sportu.
-Nisam znao da te zanima i ta tema, ali ako ba eli moe. Reci o kojem
sportu da govorimo?
- O koarci.
-Ako se u igri borimo kao protivnici dvije ekipe, koju bi obranu najradije
primijenila?
-Zonu.
-Zato zonu?
-Da se bolje obranim.
-Ama od koga?
-Pa valjda od tebe.
-Ne znam zato bi ti to bilo potrebno?
-Zato to mi je upravo dola "tetka".
-O Boe, zar ba sada?
-Sad je tu i vie nema to da kuka.
- A mislio sam ovaj dan usreiti idilom koja bi nas odvela do raja.
***
U Trsatskoj kasarni za Ivanov roendan dobili su jednu veu prostoriju. Uz
desetak uzvanika doao je i Marko.
Veliki stol oko kojeg se okupilo drutvo konzumiralo je obilje hrane a jo vie
pia. Od raznih kvalitetnih vina, piva do bezalkoholnih napitaka bilo je i
nekoliko boca ampanjca. Prije nego je otpoela sveanost izduene ae u
obliku enskih bokova ispunjena ljivovicom odzvanjale su od nazdravljanja.
-Ako ve tu nisu prisutne ene, bar nas ae podsjeaju na oblik njihovog
tijela, a to nagovjeuje da sadraj iz njih treba izliti u grlo do dna i sve to u ast
Ivana za njegov ? da li 35 ili 53. roendan. Ivan izgleda tako mladolik. Kad

15

ga ovjek gleda nitko mu ne bi dao vie od 60 godina. Uostalom, izgled i nije

toliko vaan, vano je kako se ovjek osjea i koliko je sposoban iskoristiti svoju
mladost. A sve dok se ene na tebe ne tue, za pretpostaviti je da jo neto i
vrijedi. Pa ako vrijedi, to treba zahvaliti i naoj jedinici kojoj si privren i ako
tako nastavi moi e tu doekati i mirovinu.
Ljudi, izgleda da sam oduljio malo previe sa ovim uvodom, zato u sada
prekinuti sa priom i podii ovu au, to i vama preporuujem u ast
roendana naeg Ivana sa eljom da nam jo dugo poivi u zdravlju i veselju.
Nakon to je Josip zavrio govor , nakon kojeg su svi ispili pie, silovitom
snagom zane rezati meso sa ranja kojeg stavlja na tepsiju a potom ostali
pomonici na tanjure iza ega slijedi ugodan razgovor u slasno jelo i pie.
-to mi juer nisi rekao da ima roendan, pa da ti kupim i kakav dar?Upita ga Marko.
-Ne misli li moda da mi kupi kakav auto?
-Ma ni govora. Ne bi se znao istovremeno voziti u dva automobila. Umjesto
toga kupio bi ti dva kondoma, da ti se nae u sluaju da pokupi kakvu
autostopisticu na putu. Nikad ne zna kad e te koja zaskoiti a u nezgodno
vrijeme dobro ga je imati uza se. Bar si za to vrijeme osiguran od side.
-Toga se ne plaim, a od tih napada znam se i sam obraniti i bez tvog dara.
Prolog vikenda posjetile su me dvije uiteljice
-Deki, ako mislite i dalje raspravljati o svojim podvizima ohladit e se
janjetina, a bila bi teta da se to dogodi dobacuje Josip.
-Zna Josipe da si u pravu. Sad mi ni najljepa maka ne bi bila toliko slasna
koliko ovaj but, iza koje slijedi Istarska malvazija. govori Ivo.
-Meni se ini da emo da emo proboraviti ovdje svu no ako i dalje nastavite
sa svojim priama. Ne zaboravite da svakog od nas kod kue eka ena sa
valjkom za tijesto dobacuje Stipe.
-Ne sudi sve po sebi. Ima nas i takvih koji mogu izbivati iz kue i po vie dana
a da ena zbog toga ne brunda.- ree Josip.
-Ako emo pravo Josip je u pravu. Kad jednom zapone slavlje, treba ga i
dovriti s piem, a znamo da bez pia i nema slavlja, zato dignimo jo jednom
ae u ast naeg slavljenika ree Milan.
-Ako se pije neka se to obavi uz pjesmu naglasi Franjo.
-ta je tebi? Zar da sada pjevamo pa da nam se ohladi meso?- govori Josip.
-Tako je momci. Navalimo prvo na klopu a poslije e biti i te koliko vremena
za pjesmu. Jo nisam janjetinu ni okusio. I kad bi sada zapjevao Josip bi ju
dotle svu smazao kako je poeo.
-Ljudi, pa nisam ja najvei izjelica ovdje. Ima ih i takvih koji ute ali za to
vrijeme samo jedu.-govori Franjo.
-Ja sam uo da si ti jednom zgodom nekog ednog preveslao preko vode.-ree
Josip.
-Neemo biti ni gladni ni edni. Jo nas eka jedno peeno janje i bure piva u
kuhinji pa nema potrebe plaiti se da e netko ostati gladan ili edan. ree Ivo.
- Pa ti kao da slavi zlatni pir, a ne roendan
-Za zlatni pir treba tu biti i ena, a dogovorili smo da e ovo slavlje protei bez
njih. Zato ne spominji ene.

16

-A da smo ti na ovo slavlje doveli nekakvu striptizetu, vjerujem da ne bi imao

nita protiv? pita Josip.
- Ovog asa vie mi odgovara jelo i pie .-odgovara Ivan.
- to je Ivanu? Shvaam da je ratno stanje i da si ovjek mora dati i malo
oduka, ali dobivam dojam da ga neto titi. Osjeam kao da je u kui doivio
ratno stanje.-Zabrinuto Marko upita Josipa.
-Mora shvatiti da brak nije uvijek ono to od njega oekujemo. I kad pije
kavu, netko tko te gleda pomilja da uiva u slatkom napitku. Drugi e
pomisliti da kava nije dovoljno slatka, a kava moe biti i gorka
Kad god dolazimo kui sa ratita, zaelimo se ene pa ni ne primjeujemo kako
nas one prihvaaju, to zato jer smo odvie zagorjeli. Mogli bi ih tucati i pet puta
i da jo uvijek ne uvidimo jesmo ih rasplamsali. Doim ih naputamo one
prieljkuju provod . I dok mi nastavljamo put po pranjavoj cesti, u to vrijeme
na drugoj strani ko iz vulkana iznikli tajkuni, puni love i lanog obeanja , a
bogatstvo stekli okoristivi se ovim ratom, navaljuju na osamljene ene kojima
prilaze bez ustruavanja uz uljudnost i slobodu nudei im kule i dvorove .
A blato u koje smo mi zaglibili prlja nam ne samo uniformu, ve se uvlai i u
sve pore nae koe pa pokriva ak i oi. I ta neobjanjiva pouda koja nas
navodi kad smo sa njom ne uoava ru i korov koji je iznikao dok smo bili
odsutni. I kad sa sebe skinem svu prljavtinu, tek tada uviam da i prstima
mogu opipati poput listova papira u knjizi, da je i tu knjigu koju posjedujem
netko prelistavao dok sam bio odsutan.
Hoemo li joj suditi, ili je samo optuivati, ili emo prei preko svega kako
prelazimo preko ala koje nas okruuju? Sve ovisi samo o nama. Neki se
hvataju za glavu, drugi si stavljaju konop oko vrata, a trei se preputaju stihiji.
Josipove rijei uju se u agoru prisutnih asnika, ali osim Marka nitko ih ne
slua. Tek tu i tamo netko se oglasi a potom opet slijedi amor i kripanje stolica
na kojima oprueni li prekrienih nogu bezbrino sjede kolege koji e pijani
doekati da se ova proslava privede kraju.
uje se i pokoji vic i pokoja psovka na raun rata, ali objanjenje zato je
Ivanova ena skrenula s puta ne optereuje nikoga, niti itko strahuje zbog
posljedica koje bi mogle nastati kad se Ivan zaprljan debelim blatom ponovo
vrati kui.
Marko se podie sa stolice i prilazi do prozora gdje se zadrava kratko.
Otkopava koulju kako bi povjetarcu dao priliku da ga malo rashladi.
Lie divljeg kestena koje je upravo procvjetalo stvorilo je hladovinu pod
prozorom, a ona je pomogla da i u sobi bude svjeije. Ponovo prilazi stolu i
sjeda na svoje mjesto. Uzeo je ponovo zalogaj janjetina i slasno otpoeo jesti.
A onda se zaori pjesma: -"Vjenanja nee biti"
***
Marko je opet u obiteljskom stanu. Nedjeljno prijepodne bilo je mirno kao
da jo svi spavaju. Svi osim sunca koje nemilosrdno grije. Da bar zapuhne
Maestral pa da prizor kojeg promatra njegovo oko razbije iluzije koje se ne
deavaju ni u snu, pa ovaj kraj pretvore u idilu ugodnu ivljenja. Ovako ovu

17

sivu ulicu uprljanu uljem iz parkiranih automobila i razbacanog smea mora

gledati ko zbilju, a ta zbilja potrajat e jo i dugo u budunosti.
Dugi niz kua iji su prozori prekriveni sputenim roletama govori da i tu ive
ljudi, zatvoreni u svom prostoru ispunjen namjetajem, koji na isti nain
rjeavaju brige predstojeeg dana.
Ana u drugoj sobi obavlja spremanje. Bio je spreman da ju zagrli im joj prie
te da joj tada obea da e nastojati brzo se vratiti, unato toga to mu predstoji
due putovanje.
Koraao je mirno, ali nemir se uvukao u njegove prste koji su drhtali jednako
tako kao kad je kao student pristupao ispitu. Shvaao je da je voli i da ona voli
njega pa e joj ovo teko pasti, pogotovo zato to se sa ovoga puta moda nikad i
ne vrati.
Polako otvara sobna vrata i prilazi. Na par koraka pred Anom zastane. Bila je
malo zadihana i crvena u licu, ali to se dalo naslutiti da je od posla koji iziskuje
napor.
-Uvijek te gledam s vedrinom i neobuzdanom radou veselim se tvom
susretu, ali danas mi izgleda nekako zabrinut. Reci mi Marko to je po srijedi?
Do njega je dopro miris spreja kojeg je koristila za brisanje namjetaja. Ugodna
aroma zamijenila je smrad koji je dolazio iz dubine njegovih misli. Smrad kojeg
je donio ovaj prokleti rat zbog kojeg e od danas biti due vrijeme razdvojeni.
Hoe li ona to prihvatiti kao realnu injenicu, ili e traiti da odustane od tog
putovanja? Moda bi je i posluao da se ne radi o vojnom zadatku. Uz to radi
se i o zaradi o kome za sada mora utjeti. To je i razlog straha kako otpoeti sa
obrazloenjem odlaska.
-No, hoe li ve jednom otpoeti sa tim razgovorom?
-Uskrslo je neto vano. No, prije toga moram sjesti.
-Moda eli i nekakvo pie prije toga?
-Sjedni i ti a pie moe i priekati. Prvo moramo malo porazgovarati.
Dao bi sve na svijetu da se u ovom asu moe nasmijati i saopiti joj novost na
nain kao da pria neki vic. Jo neko vrijeme oslukuje njenu reakciju pa da tek
onda zapone i da time konano sa sebe skine teki teret koji ga toliko titi.. On
mora poi na taj put jer mu je to dunost. Otkazivanjem dunosti podlijee se
pod vojni sud, a on moe znaiti i dezerterstvo.
Jest da bi sada radije itao nekakvu dobru knjigu ili gledao TV. ak bi sluao i
lou glazbu..Ipak ova prepirka ne moe se rijeiti samo okretanjem tipke na
radiju. U oekivanju njene reakcije nije mu bilo svejedno hoe li to ona primiti
mirno ili e planuti poput tigrice. Jo bi bilo gorje da se dade u besmisleni pla.
A moda bi mu ipak aa pia pomogla, prije nego zapone tu temu. Pa i njoj bi
to poslije prijalo. Nije mu jasno zato je odbio pie koje mu je nudila. Ovo
optereenje pada mu gore od granata koje su padale oko njega na zadnjem
pohodu po liniji razdvajanja sa Srbima.
Okrenuo je glavu prema njoj. Na zabrinutom licu uoio je nestrpljenje i njenu
znatielju. Donosi odluku da joj prvo ispria neto to e ju razveseliti, a onda
e prei na ono glavno. Sad bi mu pogodovalo i to da se oko njih nalazi buno
drutvo i da sjede u kakvoj kavani. Tada se naglo ustaje te prilazi ormariu sa

18

piem. Prihvaa bocu i dvije ae te se vraa na mjesto . Sve se to zbilo u par

sekundi bez objanjenja. Doim je usuo pie u ae nudi i nju da ispije malo.
Nesumnjivo da je primijetila da se radi o neemu ozbiljnijem. Moda bi ga
trebala potai da joj to lake saopi. Ipak to nee. ekat e i dalje.
On ponovo prihvaa au i sadraj ispija do kraja a onda se zagleda u Anu.
-Moram poi na malo dui put.
-I do sada si odlazio na dui put, ali to mi nikada nisi najavljivao sa toliko
uznemirenosti i nikad nisi od toga pravio toliko problem. Zato danas toliko
zavlai i otkud tolika briga oko tog odlaska?
-Zato to ovaj put idem u Krajinu u srce neprijateljskog teritorija.
-Imam dojam da to doe isto kao da si mi rekao de te vode na strijeljanje.
-Pa nije ba isto.
-Tko jo ide sa tobom?
-Nitko, idem potpuno sam.
-Onda u i ja poi sa tobom.
-eno boja, ma jesi li ti normalna?
-Kada putuje?
-Ranu ujutro.
-Idemo se onda spremati.
-Ne dolazi u obzir da i tebe izlaem takvoj opasnosti. Uz to ti nisi vojno lice i to
je razlog da ne moe ii sa mnom.
-Ako treba, idem u kasarnu da se prijavim kao vojno lice
-Trebao sam otii i nita ti ne govoriti.
-Onda bi me tek uvrijedio. Ovako, zajedno emo podijeliti sudbinu, a nadam
se da e uz mene obaviti i lake taj posao zbog kojeg ide tamo. Ako treba javi
tvojim nadlenim da ide na zadatak s drutvom.
-Zar ti jo uvijek vjeruje da je to samo igra?
-Znam da je opasna, ali ipak ne odustajem.
-Ima li ikakva naina da te odgovorim od te tvoje lude ideje?
-Ne, nema.
-Idem onda u kasarnu da se posavjetujem sa nadlenima.
-Poi, ali brzo se vrati. Ja u dotle pripremiti stvari za put.
***
Okrueni humcima u kojima se vjeno poivali pokojnici Marko je zamiljeno
zurio u skupinu ljudi koji su doli da na posljednji poinak isprate kolegu
Ivana, pukovnika HV.
Nije to bila elja da se posljednji put oprosti od Ivana, ve potreba o kojoj se
nije usudio ni progovoriti. Konano vie mu i onako ne moe pomoi, a tako rei
do juer su dijelili probleme koji su ih zaokupljali zajednikim sluenjem
domovini. U istoj vojnoj jedinici. Premda je Ivan godinu dana stariji, Marko se
pitao je li ve sada morao zavriti svoj ivot na ovako banalan i svirep nain.
Ostao je rano bez oca, a ivei uz majku koja je neprestano pobolijevala, borio
se da to prije dostigne status zrelog ovjeka koji e preuzeti brigu o obitelji.. I
doista, u tome je uspio. Postao je vrst oslonac, to je i mami dalo snagu da
poslije oeve smrti pone ivot promatrati na drugi nain.

19

Kad je u kuu doveo Alenu, ivot mu se drastino izmijenio. Vjerovao je da e

ona preuzeti ulogu koju je dosad imala njegova majka. Oekivao je da e i
majka biti presretna kada u kui bude odgajala unuke, koji unato elji Ivana i
Alene nikad nisu pristigli. Mada se enama u braku puno toga doputa, inilo
mu se da je Alena jo uvijek nedozrela za tegobe koje donosi suivot brane
zajednice. Nije mislila da ga pri tome ne voli. Nije ni sve u bogatstvu, no on je
ovjek koji malo trai, pogotovo da mu uzvraa ljubav u vrijeme kad su pred
njim tekoe koje treba prevladati, a ne posustati ve na prvoj na koju naie.
Trpio je neko vrijeme njene hirove koji su uslijedili ve prve godine braka. No,
ona se unato obeanja nije nikada popravila.
Majci je teko padala njihova nesloga i mada je ve u poetku uoila da je taj
brak velika pogreka, davala mu je podrku da ustraje, pogotovo zato to je sa
njegove strane jo uvijek bila ljubav u pitanju. Da, Ivan je Alenu uistinu volio, a
zamiljao je da i ona njega voli. Nakon vjenanja zduno su se potrudili da
dobiju dijete. Obilazili su sve lijenike i druge strunjake po tom pitanju u nadi
da ostvare cilj. Vodili su rauna da se dre uputa, no ni medicina nije ono to bi
trebala biti. Preputajui se nadanju prolazili su dani, a njihove elje ostale su
ondje gdje se na njih nije molo utjecati. Sve to vrijeme Ivan je vodio brigu i o
svojoj majci koju je zdravlje sve vie naputalo, dok jednog dana i ona nije
pola za ocem. inilo mu se da je s gubitkom majke izgubio i sva nadanja
podrke koja mu je potrebna za daljnji ivot sa Alenom.
Ono to je stekao njegov otac, sada je on naslijedio. Samo kua i okunica
predstavljale su pravo bogatstvo. Uz to tu je bilo jo i imanje na selu sa svim
potrebnim alatkama za obradu zemlje. Otac je to naslijedio od svog oca. Ali to
mu vrijedi sve to bogatstvo kad nema sree u ljubavi. A njegova ljubav poslije
mamine smrti jenjavala je sve vie. To je bilo i vrijeme kad je sve vie izbivao iz
kue i sve se rjee vraao u nju. Da je Alena ostala trudna jo bi se neto i
izmijenilo. Ivan nije mogao vjerovati u sve ono to slua o svojoj supruzi. Njena
je nevjera svakodnevno dolazila do izraaja. Nije se radilo samo o jednom
krivcu. Njih je bilo u izobilju. Dok je Ivan izbivao iz kue Alenu su salijetali
ljubavnici koji bi je ujutro naputali. Na njegove optube nije uope reagirala.
Znao je da ova zajednica nee jo dugo opstati, ali nije se usudio pokazati joj
vrata. Oekivao je da e ti problemi nestati kada zavri ovaj rat i kad budu
ponovo vei dio vremena zajedno. Uvijek je govorio da nikoga ne treba
unaprijed proglaavati krivcem, no u sebi je ipak priznao da krivica ne lei u
njemu.
Kakva je to ena koja svome muu moe nanositi toliko zla, a da pri tom uope
ne osjea grinju savjesti.?- pitao se esto. Doim su bili skupa zapoinjali su
istu temu, ali relacija izmeu njega i nje sve se vie udaljavala. Nije znao kada je
to poelo i koji ju je razlog natjerao na taj in. Zna jedino da je drolja u kui i
da mu ivot pretvara u pakao. Sve ono lijepo o emu je do sada sanjao palo je u
vodu. I ma koliko se Ivan trudio da spasi svoj brak, uvia da sada za to vie
nema svrhe. Tuio se Marku. A jo prije par dana slavili su Ivanov roendan.
Prije nego je opet poao na bojite Alena je smogla hrabrosti da mu kae:
-Sve si pogreno razumio. Nikad nisam rekla da si ti kriv, na koncu krivica i
nije bitna, bitna je ljubav, a ona je ovog puta izostala i nitko je vie ne moe

20

povratiti. On je otiao. Nije znala hoe li joj se opet vratiti i dalje tolerirati
ovakav ivot. Oito joj nije bilo jasno kako stoje stvari izmeu njih dvoje. Nije
se potrudila ni da ga poljubi na tom rastanku. Neka uini to ga volja, a do
ponovnog susreta koji e uslijediti, opet za nekoliko dana vjerojatno e i
njegova odluka biti odluujua, a onda e postupiti onako kako joj stanje
nalae.
***
Drutvo koje se sastojalo od njih etvorice tog dana kartalo se u kantini koja
je svega kilometar udaljena od razgranienja bojinice. I ako je Mijo bio dobar
borac, ne bi se moglo rei da je i posluan vojnik. Svu tehniku nestaluka stekao
je jo u osnovnoj koli. Otac ga ba nije poduio radnim navikama, niti mu je
pruio odgoj, pa je ulogu odgajatelja preuzela ulica. Mladi Mijo mislio je da mu
kuni odgoj i nije potreban jer je svojim nestalucima dobivao uvijek pljesak
vrnjaka u koli. Nitko mu nije govorio da je to glupo i da to vie ne ini. Na
kraju je zavrio u navijakoj skupini Armade, gdje je naao istomiljenike koji
su izgrede inili jednako kao i on. Nitko nije siguran da li je stupio u redove HV
radi obran domovine, ili zato to je raunao da e tu i dalje zadovoljavati svoje
porive koji su ga izdvajali od normalnog drutva. Nije se druio sa ostalim
vojnicima jer su oni zbivanja oko sebe shvaali ozbiljno pa se zato nametao
raznim psinama zbog kojih je uvijek dobivao osudu. Jednaku osudu dobivao je i
od Ivana i Marka, no on je opet ostao isti.
inilo se da e Mijo kad je uao u kantinu mirno pratiti kartako drutvo za
stolom jer je neko vrijeme mirno stajao kraj njih. Ali kao uvijek njegovo
zanimanje za kartanje brzo je splasnulo pa je opet na sebe odluio skrenuti
pozornost. Vrhunac nestaluka uslijedio je kad je u ruke uzeo runu bombu,
izvukao fitilj i postavio ju meu karte na stol. Jasno da su svi odmah pomislili
na ono najgore. Ovaj je prolupao i spaavaj se kako zna! Istog asa svi su se
bacili na pod s nagovjetajem nieg dobrog. Bili su svjesni da e bomba
eksplodirati i ozlijediti bar jednoga meu njima. Posljedice toga mogu vui i
kroz cijeli ivot.
-Zato je taj klipan tako neozbiljan i to ga je natjeralo da se odlui na taj in?
Ta misao rovala je glave svih etvorice dok su leali na podu pokrivene glave
rukama i ekali sudbinu nakon eksplozije. Unato svemu u sebi nisu gajili
mrnju prema Miji. Sve je to stjecaj okolnosti koje je donio ovaj rat. Ali kad je
prolo neko vrijeme svi su se pitalo to je s eksplozijom i zato se bomba nije
aktivirala. Jo je prolo nekoliko sekundi a onda je uslijedio odgovor. Mijo se
stao strahoviti smijati
-Jesam li vas preao? Ovo nije prava, ve kolska bomba. Ha, ha.
Miro, prvi od etvorice uplaenih ustaje sa poda. Nije mu htio nita rei , ali bio
je siguran da bi ga najradije uhvatio za vrat i stiskao sve dok ne pukne. I ostali
se podiu. Bilo im je svejedno hoe li ih optuiti ili ukoriti nakon to kazne Miju.
Rjeenje se sastoji jedino u tome da ga dobro nalupaju. To bi se i ostvarilo da ih
Miro nije zaustavio, doim su poli prema Miji.
-Nisam siguran da je batinanje najbolje rjeenje. Zato jo uvijek ima
vremena, ree Miro.

21

Od nestaluka Mije to je bilo sve toga dana. Ali ni slijedei nije nagovjetavao
da je sada postao ozbiljniji. Oekivati to bilo bi isto kao ednog vola kraj vode
ne pustiti da pije.
-Zato su takvog klipana primili u HV? Zato su ga ba dodijelili naoj
jedinici? Mnogo tih zato postavljalo se u jedinici kad god je bio u pitanju Mijo.
Kad su tog jutra sudionici nemilog dogaaja u kantini. Mirko i Ante odlazili na
strau , u baraci su ugledali Mijin kaput. Opazivi zadebljanje Mirko gurne
ruku u dep u kome nalazi bombu.
-Ovom se bombom vie nee igrati. Sad u mu je zamijeniti za pravu pa da
vidim hoe li ga to opametiti. Uinio je to odmah, mada se Ante tomu protivio,
vjerujui da je Mijo u stanju i s tom bombom nainiti alu koja bi nekome
mogla nanijeti kobne posljedice, a pogotovo njemu samom. Kakav je , da je ipak
je ovjek i na to moramo raunati govorio je Ante.
-Ne bi bilo tete da si s tom bombom raznese glavu govori Mirko.
-Za svaki sluaj morat emo pripaziti na njega., a ta bomba e ga valjda
odvratiti od daljnjih svinjarija koje izvodi svaki dan.
Nikome nisu govorili to smjeraju, a na kraju su se sloili da je dobro da ga
naue pameti. Moda se i preokrene pa da od kretena postane ovjek.
Kada su otili na svoja straarska mjesta, Mijo se ponovo naao u kantini. I
opet su za stolom sjedili etiri vojnika s kartama u ruci. Istovremeno jo su
dvojica za susjednim stolom ispijali svoje pie, dok je za ankom pipniar itao
novine. U veseloj igri ova etiri kartaa nisu ni primijetili kad im je pristupio
Mijo. I dok se gomila novca punila na stolu i ekala onog tko e pokazati
najbolje karte, ulo se samo disanje Mije koji je stajao iza Vlade, najstarijeg
sudionika igre. Oito da ostalim kartaima nije smetalo prisustvovanje Mije.
ak nisu ni okretali glave, jer je prisustvovanje kibica sastavni dio igre.
-Ne znam koliko jo moe plaati, a ja podiem za jo petsto kuna, ree
Vlado.
-Znam da folira i da nema bolje karte od mene. Prihvaam i podiem za jo
petsto, ree ovaj nasuprot njega. Ostala dvojica odustaju i promatraju ishod.
I kad to nitko nije oekivao, Mijo na gomilu novca postavlja bombu.
Od njega se ne treba uditi da je posegnuo za novom psinom. Doim se zaulo
tiho pitanje prvi se snaao Vlado. U trenu mu je prolo kroz glavu da bombu
baci kroz prozor na dvorite. Kau da Bog uzima sebi one koje voli. U trenu
umjesto da se poput ostalih polegne na pod, on uzima bombu i kroz zatvoren
prozor ju hita van. Tresak stakla nainio je buku od koje se i pipniar za
ankom uplai. Vidjevi ostale na podu i on se u tren skriva iza anka. Jedino
koji je ostao miran stojei i dalje na svom mjestu bio je Mijo.
Moda nam se to ne ini, ali boji putovi uvijek su neznani.
Ivan je sa dva vojnika upravo prilazio kantini, kad mu pod noge iz
zatvorenog prozora doleti bomba. Od zvuka razbijenog prozora nitko od njih
tri i nije primijetio nepozvanog doljaka. Pa da i je nije bilo vremena ita
reagirati. I kad nitko to nije oekivao bomba je eksplodirala.
-Moj Boe, ta uradih? uzviknu Vlado kad ugleda kroz prozor stravian
prizor nakon eksplozije. Ono to nije ni u snu oekivao, sada je bio prisiljen
samo promatrati. Tri osobe leale su na tlu pogoene bombom koju je on bacio.

22

Ostali sudionici u kantini odmah su istrali van kantine da pomognu

unesreenima. Jedini koji je i dalje ostao na mjestu drhtei od straha, bio je
Mijo.
-Nisam kriv! Ponavljao je to neprestano.
Ivanu vie nije bilo spasa. Ostala dvojica hitno su prevezeni u bolnicu iz koje e
izai kao doivotni invalidi.
Znamo da je Ivan izgubio ivot zbog bezazlene igre. Ipak za to netko snosi
krivicu. Je li krivac Mijo, Vlado i Mirko ili je netko drugi, ili je to samo sudbina
koja je snala Ivana. Gotovo da je to i elio. Da moe, moda bi i rekao: I bolje
je tako. Moda to runo zvui, ali od svega ovoga najbolje je prola Alena.
***
Pratei pogrebnu ceremoniju Marku su pred oi uskrsle slike svega onoga to
je sluao o dogaajima u braku Ivana i Alene. U trenutku razmiljanja nije
sluao govore koji su veliali Ivanove zasluge u obrani domovine. Nije pratio ni
moment kada je njegova udovica primila zastavu. Probudio ga je iz
razmiljanja pucanj poasne paljbe. A onda je priao blie da ubaci busenja u
jamu poput ostalih pridolica. Pomolivi se potom ree: Bit u pristojan prema
Aleni, no ne trai me da joj izjavim sauee jer ga ona ne zasluuje. Sad e
naslijediti kuu i sve to je u njoj, naslijedit e imanje na selu, dobit e odtetu,
mirovinu i ostale privilegije koje s time idu, ali dobit e i slobodu koju je i do
sada obilato koristila, no dobit e i prokletstvo koje e ju pratiti do groba, a na
koje ona gleda s podsmjehom, jednako tako kako je gledala na tebe Ivane moj.
Tih nekoliko koraka koji su ga dijelili od Alene , sprjeavali su ga da joj usuje u
lice sve ono to ga titi.
Vjerojatno se ona toliko zanijela u ceremoniju pogreba da ga Marka nije ni
primijetila. A onda se lanim suzama oprosti od Ivana i uz pratnju dviju ena
uputi prema izlazu groblja.
Marko je znao da sada i on mora poi. Zbog ovog pogreba odgodio je svoj put.
Tko zna hoe li i njega tamo snai ista sudbina. U svakom sluaju prizor
otvorene rake govori mu da je tu suvian. Tada i on poe ka izlazu groblja.
***
U trenutku kada je prvo svjetlo otkrilo obzor, auto Golf RI registracije kretao
se prema jugu Hrvatske obale Jadrana. Prije tog puta voza je pomno
pregledao teret vezan na prtljaniku. Uz vozaa u kabini sjedila je zgodna
trideset godinja ena, ponosnog dranja. Kroz prozor kabine dok su jurili
skoro pustom ulicom, udisali su svje zrak tog vedrog jutra i u vrijeme dok je
harao rat u Hrvatskoj.
U momentu dok su izlazili iz grada, za njima se zauje prodoran zvuk sirene
koja najavljuje zranu opasnost. Na taj zvuk ena se trgne i priljubi uz vozaa.
-Ne boj se, ta se sirena oglaava na svaki mig aviona a od njega ni traga ni
glasa.
Sunce je ve nemilo prilo kad su zali daleko od grada. U vidu prolaza s obje
strane puta uoavale su se samo uvale i procijepi, a iza njih lebdio je pogled na
otvoreno more ili otoke kojih Hrvatska ima preko tisuu.

23

Poput veine vozaa ni Marko , sada aktivni pukovnik HV nije pokazivao

nikakav interes za razgledavanja okoline. Njegova panja usmjerena je samo na
vonju, a kilometar sat pokazivao je da se kreu brzinom 90 kilometara na sat.
Izvukavi cigaretu iz depa kaputa zapalio je upaljaem auta. Doim ga vrati na
mjesto, ispusti gusti dim iz svojih plua. Znao je da ga na ovom putu za sada jo
ne eka nikakva opasnost pa je vozio smireno kao u vrijeme dok jo i nije bilo
rata. Njegov je auto poput broda koji sjee male valove klizio po cesti, njiui se
ovisno o nagibu puta.
Jo je uvijek cesta prolazila nenaseljenim terenom, a pred njima se ukazivalo
veliko prostranstvo pa je mogao izbjei svaku opasnost, ako bi se sluajno
ukazala. Pogled na kilometar sat ukazuje mu da je tek proao trideset
kilometara puta, a treba prijei jo dva put toliko do prvog odmaralita, to
znai da predstoji jo dosta vremena mirne vonje.
-Hej ti mutavko! Hoe li progovoriti sa mnom bar koju rije ili kani i dalje
samo utjeti, ili eka dok se ne udostoji rei mi cilj ovog puta.
On je za trenutak pogleda a potom se zadovoljno nasmije pa i dalje
nastavljajui s vonjom utei pui svoju cigaretu.
-Nisi mi odgovorio na moje pitanje!
-eli li da ti ga dostavim u cijelosti ili samo u dijelovima?
-Ne znam da li to sa mnom zbija alu ili igra neku igru, ali ako ovako
nastavi, nainit u dar mar u kolima i zapamti da smo u brzoj vonji, i nije me
briga za posljedice.
-Koliko si luda ti bi to i ostvarila i zato u ti rei, ali nemoj od iznenaenja
zaeti sa vriskom. Zna da mi vika smeta. Bude li tiha sve u ti rei. Vai?
-Govori ve jednom, bit u mirna, obeavam.
-Na ovaj put idemo po zaradu koja nam donosi milijun dolara.
-to! Uzbueno se zagleda u njega.
-Tie, rekla si da nee vriskati.
-Evo, smirena sam, samo mi nije jasno kako to misli izvesti?
-Dali su mi zadatak da iz Kninskog zatvora izbavim jednog zatvorenika.
-Gdje se u Kninu nalazi taj zatvor?
-U blizini Martieve rezidencije.
-O gospode svata. Na prvi pogled to i nije tako strano izvesti. Treba samo
prei neprijateljsku liniju koja je obasuta brojnim minama, straom,
snajperima a nadasve brojnim bandama koje jedva ekaju da koga opljakaju i
na kraju kad Srbi doznaju cilj naeg puta i nama prijeti isti zatvor, a ti veli da
idemo samo po taj milijun. Ne znam , ili si lud ili ti fali koja daska u glavi, no u
svakom sluaju neto nije u redu s tobom.
-Nije sve tako crno kako si opisala. Prije svega sve je unaprijed planirano, a
dokumenti koje posjedujem daju mi garanciju da me Srbi nee dirati i zato u
taj zadatak obaviti bez tekoa.
-Ali ovjee, zaboravlja da smo u ratu s njima i najmanja pogreka stajala bi
nas ivota.
-Jo pravo nismo ni zakoraili na ovaj put, a ti si ve toliko zabrinuta. ta e
onda biti poslije. Rekao sam ti da ne brine i obeavam ti da e sve proi bez
tekoa.

24

-Kako bi bilo da malo stane. Od tolikog uzbuenja proradili su mi bubrezi i

moram se negdje isprazniti.
-Pa tek smo poli i ti bi ve na pranjenje.
-Hoe li stati ili eli da to obavim tu u kolima?
-Dobro, stat u samo da naem prikladno mjesto. Evo vidim jedno ba
pogodno za krai odmor.
Dok je Marko s nestrpljenjem ekao na Anin povratak promatrao je okolinu.
Doim ugleda Anu kako stoji kraj automobila povie:- Kani li ve jednom ui u
automobil ili misli tu provesti zimu?
-Ovdje je tako lijepo da bi rado cijeli dan gledala na puinu uz milovanje svog
mua.
-Ma to to trabunja? Ulazi jer u protivnom polazim bez tebe.
Ukljuio je motor i ponovo pogled usmjeri prema Ani.
-Ide li ili ja odlazim sam? Potom auto pokrene nekoliko metara.
Vidjevi da on to misli ozbiljno potri za njim te sjeda do njega.
Ve u slijedeem trenu Marko je morao ponovo svu panju usmjeriti na vonju.
Na jednom raskriju zastane da utvrdu s kojim pravcem da nastavi, a potom
ponovo pojuri istom brzinom kao do sada. Nakon par kilometara put ih je
doveo u jedno selo. U kuama se nazirao ivot. Uoio je to po svjeem cvijeu
koje je vrlo njegovano ukraavalo balkone kua. Oko kua nije primijetio ni
jednu osobu. Naglo okree volan i skree u slijedeu ulicu. Glasno lajanje psa
upozorava ga da tu ipak netko ivi. Pogledom kroz retrovizor uoava kao da ga
motre neije oi. Nee se tu vie zadravati. Stoga se ponovo vraa na glavni put
s kojim nastavlja daljnju vonju.
-Zato si skretao u to selo? to si mislio tu nai?
-Nita, samo sam elio doznati kako se ponaaju ovdanji ljudi, obzirom da je
to mjesto blizu granice razdvajanja. Vidim da su nepovjerljivi. U tim mjestima
ive i Srbi koji bi mogli iz prikrajka da nas poaste paljbom iz vatrenog oruja,
a da se to ve sada desi, onaj milijun ode u prah. Sada smo ponovo na terenu
gdje nema opasnosti i zato se vie ne moramo brinut.
-Kae da smo blizu granice razdvajanja a opet da se ne trebamo brinuti.
-Jeste, blizu smo ali opet tako daleko i zato nema bojazni.
-Drugi put se vie ne izlai pogledima koji predstavljaju skrivenu opasnost.
-Ne brini, zasad je sve pod mojom kontrolom.
-Dobro, samo sam pomislila da je bolje biti na oprezu. Reci mi gdje nam je
danas cilj ovoga puta?
-Kod jednog mog dobrog prijatelja. Poznajemo se jo iz djetinjstva.
-Da li je i on Hrvat?
-Jeste, a stanuje u neposrednoj blizini granice sa Srbima.
-Pa zato onda idemo do njega?
-Tamo u ostaviti ovaj paket na prtljaniku.
-ta se nalazi u tom paketu?
-Dokumentacija koja predstavlja vojnu tajnu.
-I zato to nosi ak do njega?
-Hou da je tamo unitim.
-Svata, pa mogao si to uiniti i kod kue.

25

-Nitko to ne smije vidjeti.

-Vrlo duhovito. Ne volim da me netko pravi glupom.
-Govorim ti istinu.
Uzvratila mu je umiljatim pogledom i nepovjerljivim mahanjem glave.
-Da li ti je palo na pamet da nas netko moe zaustaviti i orobiti? Uz ostalo
mogu se domai i tog paketa s tajnim dokumentima i ta onda?
-Pravi dokumenti dobro su skriveni u sredini paketa, a ono to bi ugledali
samo bi s bijesom odbacili, jer im to ne predstavlja nikakvu vrijednost.
Usne su joj bile suhe a oi nedokuivo duboke kad ju je ponovo pogledao.
-Marko, zna da bi voljela da smo ostali doma. Imam nekakav predosjeaj da
nas na ovom putu eka nesrea.
-Kae doma? I ti bi samo tako odbacila milijun dolara. Zbilja vie ne znam
to da ti kaem. Opet je blago pogleda.
-U Hrvatskoj imamo jo uvijek dovoljno toga za ivot i zato nam nije bilo
potrebe izlagati se toj opasnosti.
-Tamo gdje idem i to je Hrvatska, mada trenutno okupirana. Iz ovog rata
svatko e si izvui nekakvu korist, pa zato to ne bi i ja. A to se tie ovog
putovanja, mora znati da ja kao vojnik obavezan sam da izvravam nareenja.
U protivnom tretiraju me kao dezertera ili izdajicu, zbog ega se ide na vojni
sud koji bi mogao zavriti i kobno.
-Bolje da vie ne razgovaramo o tome.
-Barem nam razgovor ne bi smio biti prepreka . Ovdje nas nitko ne uje a
razgovorom si skraujemo putovanje.
-Marko, volim te! Potom svoju glavu naslanja na njegovo rame.
-I ja tebe volim.
Ba kad su se pogledali pred njima se ukazuje veliki zavoj. U djeliu sekunde
izbjegli su sudar s nadolazeim automobilom. Marko je nakon toga glasno
opsovao, ali dok se okrenuo drugi automobil ve je nestao iz vidokruga.
-Prokleti klipan, umalo da zbog njega ne stradasmo. Tome si i ti malo
pridonijela jer sam panju usmjerio na tvoj dodir, a ne na vonju. U budue
dok vozim, mora me pustiti na miru, a za tvoja milovanja bit e kasnije
vremena i to kad dospijemo do cilja dananjeg putovanja.
Slani miris mora dopirao im je do korijena nosa kad su prolazili cestom koja se
tako rei dotie mora. Udaranje valova o obalu osjea se jednako kao i vjetri
koji im miluje kou.
Zagledavi se u plavo more i bistrinu njegove vode mogao se uoiti i svaki
kameni u blizini obale. Marko zakljui da ne gleda i ribice. Kao da su se i one
uplaile ovoga rata. A kako bi bilo lijepo sada sjesti uz obalu i baciti udicu?
Vjeruje da unato ratu ipak bi koja riba zagrizla jeku. Za sada e taj ribolov
ostaviti za bolja vremena. Prilino blizu ine mu se i otoci na drugoj strani
obale. Stanovnici ovoga kraja izbjegavaju odlaziti daleko od svojih kua, zato se
Marko zaudi kad ispred sebe ugleda jednog ribara koji se ipak odvaio doi
dovde. Doavi blie ugledaju starca kako im mae rukom iz amca. Na prvi
pogled reklo bi se da je preao sedamdesetu. Ve izdaleka na njemu se uoava
tetovaa na prsima golog tijela obuenog samo u gaice. ovjek je zapomagao i
rukom pokazivao da stanu. U dilemo to da uradi zauje glas Ane.

26

-Stani za boga miloga, zar ne vidi da nas ovjek treba?

Ana sebe nije smatrala velikim strunjakom za medicinu. Tek medicinskom
sestrom koja ipak zna pruiti strunu pomo u nesrei.
-Isuse, pa on je ranjen izusti kad su stali. urno potri do starca.
-to vam se desilo? bile su prve rijei koje je uputila doim je stigla do
unesreenika.
-Pao sam spotaknuvi se o kamen i izgleda da sam slomio ruku.
-Ovo je va amac? upita ga kako bi mu odvratila panju od boli dok mu je
imobilizirala ruku.
-Joj kako to boli, kukao je starac.
Posve je normalno da ribari dolaze na ovakva mjesta loviti ribu. Ipak se ovaj
starac prevario kad je raunao da je na obali jednako toliko pokretljiv kao i na
puini u svom amcu.
-Zato dolazite sami ovako daleko od kue? pita ga Ana.
-Ovdje ribe grizu bolje nego u blizini mjesta.
Zagledavi se u njegovo naborano lice iz kojega izbijaju mlijeno bijele oi , Ana
se pita bi li se mogao sam vratiti amcem do svog sela. Starac je ubrzano disao i
dalje trpio bol, ali jo uvijek u snazi obeavao da e uz sve napore ipak privesti
amac do svog sela.
-Bojim se da u tom stanju neete moi veslati odvraala ga je Ana. Bolje je
da vas mi povezemo autom a poslije nekoga poaljete po amac.
-Hvala lijepo, ali ja u ipak poi amcem samo vas molim da mi pomognete
sjesti u njega. Malo ete mi pomoi samo da ukljuim motor.
-O ba sam glupa. Na motor nisam ni pomislila.
Doim se starac zaeo udaljavati barkom mahnu im zdravom rukom.
Aninom glavom prostruju bojazan da li je uspjeti. Da li ima koga da ga poslije
odveze u bolnicu?
Dok je Marko stojei kraj automobila promatrajui odlazak amca, prilazi mu
Ana.
-Idemo li i mi?
Istog asa Marko se okrene, sjeda u auto i krenu dalje. Sa svog sjedita utei i
dalje su pratili maleni amac koji se sve vie udaljavao, a kad su zali iza stijene,
nestalo je i tog pogleda. Nakon par kilometra prili su starevom selu.
-Moramo li ekati starca ili idemo dalje?
-Zna da se i ja to pitam.
-U ovom asu na tisue Hrvata trai kakvu medicinsku pomo. Stotine
granata koje Srbi odailju dnevno na Hrvatsku ranjavaju nae ljude i gdje bi mi
stigli kad bi ili svima pomoi. Na cilj nije taj i zato me pusti da i dalje
upravljam ovim automobilom jer je pred nama jo dalek put.
-Po onom to sam vidjela ovo s starcem je bio prvi sluaj pomoi ranjeniku od
tih tisue koje ti navodi.
-Samo da ti razjasnim neke stvari. Nije u pitanju da li nekome treba pomo,
ve da li mi moramo stati i pruati pomo onome tko to zatrai.
-A zato ne bi to uinili kad je humanitarni in.
-Zbog vremena i sigurnosti. Danas ne zna na koga sve moe naii. To moe
biti i kamuflaa povrede iza ega slijedi napad bandita. I to da nam uzmu auto.

27

U pitanju su nam jo i ivoti. Zato se ne izlai bez da si sigurna u djelo koje

ini. Je li ti je jasno?
-Jasno mi je.
-Onda se posveti na promatranje okoline, a svakog prolaznika kojeg vidi,
pravi se da ga ne vidi.
-Do sada sam uvijek mislila da je u mom pozivu najvaniji pacijent, ali kad ti
kae drugaije, drugo mi ne preostaje nego da te posluam.
-Ukljui radio da ujemo dananje vijesti. Upravo sad poinju.
Bila je sigurna da joj suprug skriva jo kakvu tajnu. Da ga pita, odgovora i
onako ne bi dobila. Zato radnju usmjeri na traenje stanice koja prenosi vijesti.
-Evo vam vijesti gospodine kapetane, jeste li zadovoljni?
-Ovisi o tome kakve e biti vijesti.
-Svaki dan su iste. Srbi bombardiraju a Hrvati broje svoje rtve. Jo drugo
nisam ula. Da je bar obratno.
Doim su skrenuli sa puta Ana uoava da se sada voze po makadamu.
Uasavala se od silnog treskanja pogotovo kad je uoila i da prtljaga sa zadnjeg
sjedita pada na pod automobila.
Prolazei pored visokog drvea koje zaklanja suneve zrake, pogodovalo je ovoj
ljetnoj sparini. To je trajalo kratko jer su opet doli na istinu. Marku je bila
potrebna vea snaga da upravlja automobilom po grbavoj cesti. Doim su se
pribliili skupini novih drvea uz cestu, zauli su dva praska iz puke. Marko
pogleda u retrovizor i tada uoi dvojicu mukaraca sa pukama. Stajali su kraj
ceste i promatrali njihov automobil kako se udaljava. Njegove oi sada su
pratile ovu dvojicu umjesto puta. Velika praina koju je iza ostavljao automobil
uskoro je zaklonilo poglede na nepoeljne ljude na koje su naili. Odmah potom
daje jai gas. Auto je sve vie podrhtavao od silnih rupa koje su tu nastale
poslije kie. Mada se bojao da se na autu desi kakav kvar jurio je i dalje istom
brzinom kako bi se to vie udaljio od one dvojice, koji u ovom momentu moda
prijete i smru. Tjei se da je ranije proao taj dio puta prije nego su se ova
dvojica pribliili cesti.
U vrijeme od kad je otpoeo rat svatko si moe nabaviti oruje koje u rukama
bandita naroito predstavlja prijetnju za sve one koji se nau na ovom putu.
Izravan nalet na otri zavoj u kome je jedva izbjegao skretanje s puta donosi
mu olakanje. Odahne jer je pomislio da i to da od one dvojice vie nema
opasnosti. Tek tada okree glavu da vidi kako je Ana. Uplai se kad ugleda
njeno posve bijelo lice, to ukazuje da joj nije dobro.
-Ana! Uzvikne uplaeno. Za ime boje, da nisi ranjena?
Marko je bio ovjek od znanosti.Za ovo putovanje od satnika unaprijedili su ga
u pukovnika. Uz vojnu obuku stekao je i znanje iz medicine, ali o medicini
daleko vie zna njegova supruga i zato nema bojazni doznati to joj je. Pobojao
se je da nije koji metak one dvojice doletio kroz otvoren prozor i pogodio Anu.
Da li da stane i dobro ju pogleda? to ako su ona dvojica poli autom za njima?
Ljuti se to je automat ostavio u stranji dio automobila. Ipak uza se ima pitolj
i ako dou blizu , nee im ostati duan. S nevjericom i dalje gleda njeno lice. Jo
je jednom upita Ana, jesi li ranjena?

28

Ve su se nalazili par kilometra dalje od mjesta gdje su se pojavila ona dvojica

pa je vjerovao da je opasnost potpuno prestala. Zato se odlui stati i odmoriti
neko vrijeme, i Ani pruiti pomo ako je potrebna.
Doim je auto stao Marko prodrma Anu.-Ana jesi li ranjena?
Ona potom podie glavu i veselo ga upita: -Jesmo li im pobjegli?
-Prvo mi reci jesi li ranjena?
-Ne nisam.
-O hvala Bogu. Da zna kako sam se uplaio. Prihvati je u zagrljaj.
Doim je pusti iz ruku jo je jednom pogleda a onda zapita moemo li onda
poi dalje?
-Zato ne.
-Jo jedno desetak kilometra i na cilju smo do mog prijatelja. Kod njega se
moe u miru odmarati koliko te god volja. Uinilo mi se da ti je slabo a
pomislio sam da si ranjena.
-Slabo mi je od straha kojeg sam za ovo malo proivjela.
-Vie se nema ega bojati. Uskoro smo i na istini gdje imamo cjelokupan
pregled terena pa svaku opasnost na vrijeme moemo izbjei. Jo samo da
pogledam auto da nije gdje pogoen od one dvojice, a onda idemo dalje.
Doim je utvrdio da je sve u redu poli su dalje. Doim su se pribliili do nove
ume kroz koju prolazi cesta Marko na Ani zapazi da se ponovo uplaila. Ipak
to nije pokazivala napadno.
-Vidim da se ponovo plai, ali ovaj put bez razloga. Jo malo i tu smo.
Za nekoliko minuta Marko se ponovo oglasi. Vidi li onu bijelu kuu?
-Da, to je sa njom?
-To nam je danas cilj puta. Tu stanuje moj prijatelj Pavle. Kod njega smo
uvijek dobro doli.
Dok je gledala u kui Marko uoi i da joj se vraa boja u lice. Iz njenog obraza
ponovo je zraio eljeni izraz ivota. U trenutku kad su se pribliili kui na
vratima ugledaju Pavla. Bio je oduevljen to ih je mogao pozdraviti.
-Isuse, zar smo sada na sigurnom? Osjeala je snagu doim je nainila
nekoliko koraka pri razgledanju okoline. Istog asa iz kue je izala supruga
Pavla, gospoa Mira. U ugodnoj atmosferi zavrilo se sa pozdravima a tada su
svi poli u kuu. Doim su se otvorila vrata osjeti se snaan zapuh peenog
mesa. Kad su posjedali oko stola Pavle donosi i pie a Mira uz meso svjee
peeni kruh i krastavce. U jedno m trenutku osjeali su se kao da proslavljaju
godinjicu neijeg vjenanja. U tome veselju Mira je ispriala i nekoliko viceva
to je jo vie povealo raspoloenje prisutnih. A onda razgovor pree na stanje
u dravi.
Vraki je teko izrei da li se ovaj rat mogao izbjei. Srbi su od Hrvata htjeli
prisvojiti skoro pola podruja drave i to proglasiti kao novu pokrajinu ,Srpsku
Krajinu. To je bilo lako pomisliti, ali teko izvesti. Hrvatima nije preostalo
drugo, nego povratiti izgubljeno. Pobjesnjeli Srbi imali su oruje i pomo
od matice Srbije, pa su golim rukama grabili sve to se jo moglo ugrabiti.
Uslijedio je strah, pljaka, otimaina, kriminal, ubojstva a nadasve ratni sukobi.

29

Silna borba odvijala se zbog nadzora teritorija. Dajui sve od sebe Hrvati su
odravali zateeno stanje. Najtee je bila nejednakost u naoruanju, a to je
potencirala ak i Meunarodna zajednica.
Podruje gdje je obitavao Pavle s vremena na vrijeme Srbi su zasuli granatama
iz topova. Na sreu jo ni jedna nije do sada pogodila kuu. S nadom da e
jednog dana doi do mira u tom kraju, od mira jo uvijek nema ni traga ni
glasa. Pavlova je srea da okoli kue uva Hrvatska vojska pa je zatiena i od
bandita koji haraju ovim podrujem.
Sunce je ve daleko poodmaklo prema zapadu a njihovim priama jo nije bilo
kraja. Marko nakon ispijenog gutljaja spusti au na stol a tada se obraa
Pavlu:
-Ako si jo u stanju drati se na nogama, mogao bi mi pomoi u kuu donijeti
stvari iz auta.
-Koliko te znam nikad nisi bio izdrljiviji od mene.
Marko se nije obazirao na taj odgovor. Polako se podigne sa stolice i pogled
usmjeri prema Pavlu.
-Kako vidi jo mi mije potrebna nikakva dodatna snaga niti drai da bi se
mogao kretati. ak bi mogao prija polaska jo jednom nazdraviti, ali se bojim
ta e na to rei nae ene.
ene se nisu obazirale na njihov razgovor. Zaokupljene svojom priom nisu ni
opazile kad su ova dvojica napustili prostoriju.
-to ima u tom paketu na krovu auta da je toliko teak?
-Unutra su nekakvi papiri koje sam htio kod tebe pohraniti do mog povratka.
Ako ima kakav zatvoreni prostor da to smjestimo?
-Ne brini, za prijatelja e se uvijek nai to god zaeli.
Kad su obavili i posljednje spremanje stvari iz auta Pavle ga upita: - Jesi li si
pribavio sve dokumente koji e ti trebati kada se nae na teritoriju gdje
vladaju Srbi.
-Sve je u redu i nadam se da e mi posao uspjeti.
-Onda ti mogu poeljeti jedino sreu.
-Jesi li jo uvijek pod zatitom vojske?
Na tu se primjedbu Pavle nasmije. U mom arsenalu ima oruja za cijeli
bataljun i da me netko pokua napasti, sredio bi ga prije nego izgovori rije
britva.
-Kako da ti ovdje ne vidim ker?
-U Zagrebu je na studiju.
-Neobino mi je ovdje bez nje. Naviko sam da se sa njom poigram.
-Jedva ekam da se zavri ovaj rat pa da opet sva obitelj bude na okupu.
-A ja se nadam da ima dvije lovake puke pa da sutra pokuamo uloviti i
kakvu zvijer.
Pavle pokunjeno pogleda u zemlju. Moram priznati da mi je ao to e uskoro
otii. Ne znam kako e proi na tom zadatku. U svakom sluaju naii e na
brojne opasnosti i zato mi je ao da ne mogu biti uz tebe. Preporuam ti da se
uva i da reagira na svaku opasnost jo prije nego osjeti da ti moe
nakoditi. Ne trebam govoriti o tvojoj hrabrosti a znam da e uiniti sve,

30

pogotovo kad je u pitanju ena kraj tebe. Ipak ne zaboravi da ulazi u podruje
gdje se ne mari za ivot, pogotovo ako je hrvatski.
-To to si rekao brine i mene a ta moja muletina toliko je uporna da ju ne
moe odvratiti sa ovoga putovanja. Svim silama eli da je uz mene i mislim da
ju ni topovima ne bi od tog odvratio. Ve sam to pokuao u Rijeci. Kae da ako
trebamo umrijeti, da to uinimo zajedno. I to da radim. Mislio sam da ju
ostavim i kod tebe ali ona za to nee ni da uje.
-Nadam se da e se uskoro vratiti pa emo nastaviti ovu gozbu, a dotle u ja
pribaviti i koju divlja i novo bure pia. Idemo sada da one dvije ne bi dole tu u
inspekciju. Zna kakve su ene, sve ih zanima.
Kad su se vratili ponovo u sobu, zatekli su njih dvije kako i dalje sjede na
svojim mjestima uz priu i smijeh.
-Vidim da vam nije bilo dosadno bez nas. Mogle ste nas za to vrijeme
ogovarati do mile volje. Doim ste nas ugledale odmah ste se pretvorile u janjce,
a kad smo bili vani bile ste prave vuice koje bi prodrle sve bakice i sve
Crvenkapice.
-Niste vi ni Crvenkapice ni bakice ve pravi medvjedi koji samo mumljaju
dobaci Ana.
Pavle ih odmjeri a onda ponovo sjeda za stol i zane jesti peenje.
-to eka Marko, poslui se ovim sonim peenjem. Uz ovo jelo mogu nas
nazivati i kitovima, meni to ne smeta.
Doim su se nali u svojim spavaim sobama Marko se obraa Ani:- Sutra nas
eka novi zadatak i mada mi je tvoje drutvo ugodno za nastavak prie ipak
moramo odspavati kako bi doekali svjei jutro.
-Izgleda jadno Pavle. Za tebe je jo jedino krevet to te moe oraspoloiti,
ree mu Mira kad su doli u svoju sobu.
***
Od snanih eksplozija koje su se ule u daljini i kua je podrhtavala. Od buke
eksplozija granata onemoguen je i svaki pokuaj razmiljanja. S druge strane
prevladali su i maligani pa se ubrzo pojavio duboki sam.
Ana je prva otvorila oi doim se pojavilo sunce. Svakog trenutka oekivala je
da e se probuditi i Marko. On je meutim promijenio poloaj nakon ega ju
obgrli i nastavi sa spavanjem. Ona ga njeno poljubi i nastavi gledati prostor u
sobi.
-Ako je ve jutro, budi bez brige draga enice. Ustat u kad ti kae ali koliko
zakljuujem prije toga eli da se malo mazi? Jesam li u pravu?
Kroz dva prozora spavae sobe suneve zrake osvjetljavale su prostor ispunjen
starinskim namjetajem. Sa svog kreveta Ana upire pogled u sliku na zidu koja
je predstavljala lov.
-Dosta je tog zanoenja lovom. Sada ako eli to uloviti na raspolaganju ti je
poeljna zvjerka koja je no provela s tobom. Pri tom ju njeno poljubi.
-Zar eli da nas u tom zagrljaju zatekne Pavle ako ue u sobu.
-On je ovog asa zauzet istim poslom i jednako tako njemu govori Mira kao i
ti meni.
Pogled joj se zadri na njegovim veselim oima.

31

-Takav poziv u pruanju umjetnog disanja ne smijem odbiti, pogotovo ako se

odnosi na prvu pomo. Pa da onda zanem sa umjetnim disanjem.
Kad su se poslije spustili u dnevni boravak, tu su ve zatekli Pavla i Miru kako
pripremaju doruak.
-Jeste li se naspavali? upit ih Mira.
-Imao sam osjeaj kao da se nalazim u raskonom apartmanu luksuznog
broda nekog bogatuna koji plovi noen valovima.
-Na tu navigaciju te sigurno ponijela pokoja prekomjerna aa pia, a ovaj
brod nema ni apartmana niti je na valovima. Njih emo zato potisnuti novim
koktelom. Prii prije nego stupi ponovo na zemlju.- ree Pavle.
-to je to to mi nudi?
-Prvo popij pa onda pitaj.
Dva sata iza toga Marko ree da ide malo okolo pogledati teren. Pavlovo
traenje da mu se prikljui nije pomoglo. Ni Ana nije inzistirala da mu se
pridrui. Nakon toga Pavle se uputi ka tali. Njemu se pridrui Ana dok je
Mira pripremala ruak.
-Htjela sam pomoi Miri ali me je odbila, zato sam se prikljuila tebi Pavle.
Nadam se da i ti ne trai samostalnost kao svi.
-Dapae, radovat e me tvoje drutvo Ana.
-Uzmi vile i poi sa mnom. Moram spaliti neko staro sijeno. Uz to pomoi e
mi pokupiti i ostatak trave koji sam nedavno pokosio.
-Kad ve pali travu mogao bi sa njom spaliti i onaj paket kojeg smo donijeli.
-Zato da to spalimo? zaueno upita.
-U njemu su dokumenti koje treba unititi. Marko to nije htio u Rijeci da ne bi
koji dokument pao kome u ruke.
-Marko mi je rekao da to sauvam dok se on vrati. Da ga ipak saekamo i
pitamo slae li se.
-Zato ekati s poslom? Tko zna kad e on doi? Spalimo to jer je to i onako
za paljenje.
-Ako ti tako kae dobro. Idemo onda po njega. Valjda e mi moi pomoi da
ga stavim na kolica i dovezem dovde.
Kad je buktio plamen izgledalo je kao kad se pale krjesovi. Uskoro se sve
pretvorilo u pepeo. Marko se vratio nakon dva sata pa nije ni znao da se to
dogodilo. Nakon to su ruali sjeli su ponovo u svoj auto te poli prema novom
odreditu.
***
Ponovo ih je put vodio uz kronje visokih drvea koje su zaklanjale suneve
zrake. Nakon svakih par kilometara Marko je pogledavao u sat kako bi utvrdio
koliko im jo treba do cilja. U uvjetima ovakve ceste mogli su voziti najveom
brzinom od 30 kilometara na sat. Jedna pogreka mogla bi auto skrenuti u
grabu, a odatle ga izvui bio bi problem. Jednako tako morao je paziti na cestu
da ne ugleda kakvu prepreku koja bi predstavljala dodatnu opasnost. A onda
odjednom su se nali u dijelu ume u kojoj su ugledali tamu. Ispred njih oglasio
se prasak puke. Marko se u zadnji tren odvai da skrene u desno i zaustavi
auto. Istog asa metak ispaljen iz puke probije prednje staklo i proe tik iznad

32

njegove glave. Instinktivno se sagne to uini i Ana. Dobro da je automatska

puka ovaj puta uz njega, pomisli i prihvati ju a onda se polako podie i iz nje
ispali rafal u pravcu odakle je doao pucanj. Istog asa ukljui mjenja u vonju
unatrag a potom auto poleti naprijed. Da bar zna tko je na njih pucao i koliko
ih je, kao i gdje su sada. Nije bilo vremena da se to istrauje. Dok su jurili nitko
nije progovorio ni rije. Njegovo razmiljanje da treba to prije pobjei iz ovog
kraja bilo je ispravno. Nisu proli ni stotinjak metara kad se ponovo oglasi
pucnjava. Ovaj put bila je uestala ali na sreu ni jedan metak nije pogodio
auto.
-Jesu li prestali s pucnjavom, oglasi se Ana podiui se ispod sjedalice.
Marko jo uvijek pogledava u retrovizor ne bi li koga ugledao. Vidjevi da su
odmakli napadaima nasmije se kad se okrene Ani. Ne zna radi li se o jednom
napadau ili ih je grupa, radi li se o Srbima ili Hrvatima. U ovim krajevima ima
raznih bandi i svima je isti cilj pljaka. Sada je na moment opasnost
uklonjena, ali i dalje e biti na oprezu i spremni na obranu. Kanio je stati i
pogledati ima li oteenja na automobilu. Time bi izgubili dragocjeno vrijeme,
jer ih moda svojim autom slijede gonioci.
-Nekim bojim udom ovaj smo se put izvukli. Nepoeljni gosti na koje smo
naili sigurno ele da put nastavimo pjeice i zato su nam pokuali uzeti auto.
-Da li je do cilja jo daleko?
-Sa autom nije. Uskoro emo naii na nau strau a poslije imamo sigurnost
daljeg puta. Kad doemo u mjesto, ostavit emo auto i dalje na put idemo
pjeice.
- Zna da na to jedva ekam. U autu se osjeam nesigurno.
- Ne brini, pored sebe ima iskusnog vozaa i hrabrog mua. A jo par
kilometara naii emo na hrvatsku patrolu. A onda se pojavi nova opasanost.
Doim su zali iza zavoja ,iz umskog puta koji se kria sa ovom cestom izleti
kamion. Ana vrisne kad ga ugleda. Grdosija je jurila velikom brzinom
I kako izgleda s namjerom da izazovu sudar. To bi se i desilo da Marko nije
ubacio u niu brzinu sve dok nije kamion proletio ispred njih, a potom je dao
gas i auto se naglo udalji sa tog mjesta. I kamion je iza toga zastao . Oni u
njemu vjerojatno su se iznenadili manevrom kojeg je izveo Marko.
Pratili su sa aljenjem odmicanje Golfa.
-Kako se sada osjea?
-Ludo, kao da se nalazim na tribinama meu navijaima.
-Izgleda da se radi o istoj bandi koja nas je prvi put napala. Ovaj put za
dlaku smo izbjegli opasnost. Na sreu sad smo u blizini nae patrole i bojim se
da vie nema problema s vonjom.
Oi su ga pekle od uarenog sunca koje je zaelo sve jae pei. Jedino je godio
blagi umski povjetarac prilikom vonje.
-Zato si sad najednom toliko usporio?
-Zato to svaki as oekujem da vidim naeg vojnika. Evo ga, mae nam
rukom da stanemo.
-Sad ga i ja vidim.
Doli su do njega .Doim su stali ugledali su jo jednog vojnika sa automatom
spremnog da odmah reagira bude li potreba.

33

Ne izlazei iz vozila Marko prua dokumente . Za to vrijeme Ana je samo mirno

promatrala. Doim je dokumente vojnik pregledao uz vojni pozdrav daje im
znak da mogu ii dalje.
-Je li sada sve u redu? nestrpljivo e Ana.
-Sada idemo do komande mjesta. Tamo e nas primiti general Vinko, a potom
uz pratnju vojnika na put se nastavlja dalje sve do neprijateljskog teritorija,
gdje nas vreba jo vea opasnost. Tu u mjestu je posljednja stanica gdje moe
odustati od daljnjeg puta. U koliko to prihvati vratit e se do Pavla i tamo me
priekati. Bude li ti dugo moe i do Rijeke.
- Ama to to pria? Kad smo zajedno doli dovde, idemo zajedno i dalje. Vie
da mi ne spominje odvajanje, je li ti jasno?
-Ne ljuti se, samo sam ti predloio to je bolje za tebe i to je to.
-Za mene je sada bolje da budem uz mua i vie dosta o tome.
Prolazei pokraj kua maloga mjesta susretali su brojne skupine vojnika. Svi su
ih upadljivo gledali dok su prolazili kraj njih.
Ispred zgrade komande stajao je straar. Marko parkira auto i naas izae te
prilazi do straara. Nakon kraeg razgovora ponovo se vraa do auta odakle
pozove Anu da mu se pridrui. Poli su zajedno do kancelarije komandanta.
Unutar velike prostorije odvijala se prava ludnica kretanja vojnika. Izlazili su iz
soba i ponovo se vraali u njih ili susjedne. U tom izuzetnom labirintu kretanja
svatko je znao svoj cilj u traenju rjeenja problema u koliko je doao na pravo
mjesto. Marko osjeti da ga budno prate dva oka. Znao je da je u ovom
momentu netko zaduena za nove doljake pa tome nije pridavao vanost. Kad
je priao kancelariji generala Vinka, uao je sa Anom. General ih je uljudno
primio. Razgovarali su o znaenju poduhvata, a po zavretku slubenog
razgovora objasnio im gdje e prenoiti. Ujutro e po njih doi vojnik te ih
odvesti do granice razdvajanja. Do njihovog povratka auto e biti popravljen i
spreman da ih vrati u Rijeku.
U restoranu pansiona smjestili su se za stol u samom uglu prostorije tako da su
imali pregled prisutnih gostiju, a njih je bilo kao da nije rat. Nakon pola sata u
salu je uao asnik. Nakon njegovog povika polovina prisutnih naputa salu.
Dok su naputali prostor kriomice su vojnici upuivali pogled prema Ani.
Ispred zgrade ekao ih je kamion u koga su se ukrcali odakle su poli na svoje
odredite.
-I nas ovo eka sutra.
-Spremna sam sa tobom poi i na kraj svijeta.
U tom momentu jedan vojnik prilazi anku. Sav zajapuren udara akom o stol.
-Ne volim ovo to si mi donio! Odmah zatim vadi pitolj i uperi ga u glavu
pipniara. Pri tome gurne svoju au prema njemu.
-Ne znam zato se ti buni kad svi govore da je dobro?
-A ja kaem da nije. Tada jo vie pribliava pitolj ka njegovoj glavi.
Svi prisutni gosti lokala uskomeali su se na ovaj prizor, koji ba i nije bio
bezazlen.
-Ne volim da me prave magarcem. Vikao je na pipniara, koji ga je samo
mirno promatrao kao da je ve naviknut na ovakve prizore pijanih vojnika.

34

-Zna li ti koliko sam ja do sad pobio neprijateljskih vojnika? Dok je to

govorio bijesno je mahao pitoljem oko pipniareve glave.
-Smiri se i dat u ti to god eli, samo ne pravi gluposti? govori oputeno.
Nije nitko pozvao vojnu patrolu niti priao da se umijea u sukob. I dalje su svi
samo mirno promatrali ekajui ishod, ali ipak spremni oduprijeti se nasilniku
u koliko bi bio u pitanju neiji ivot.
Marko i Ana takoer su samo mirno promatrali i pratili reakciju ostalih
gostiju.
Nije dugo potrajalo a ova dvojica zaeli su nazdravljati novo pie koje je na pult
stavio pipniar.
-Zar ovog vojnika nee kazniti ? upita Ana.
-Zato da ga kazne?
-Pa uperio je pitolj u ovjeka.
-Zaboravlja da su to ljudi koji sudjeluju u ratu, a na moment umjesto
oputanja vraa im se prizor iz borbe i tada se pokazuju u drugome obliku.
Srea da ovdje ima pia u izobilju, a ono popravlja i najgore raspoloenje.
-Pa ba je pie i uzrokovalo to raspoloenje, a ta da je zavrilo pucnjavom?
-Danas sam imao naporan dan i zato ne elim razbijati glavu tuim brigama.
Dan im je proao u razgledanju mjesta a kad su se uveer nali u postelji nije se
moglo spavati od detonacija granata koje su se ule u blizini. Oko pola noi
nastupio je mir. Unato buci koju su stvarali pijani vojnici ispred lokala, tvrdo
su spavali itavu no. Prodorni zvuk sirene jednog automobila ispod prozora
oglasila se istog asa kad je netko pokucao na vrata njihove sobe.
-Tko je ? oglasi se Marko.
-Vojnik koji vam je dodijeljen za pratnju. Marko otvara vrata. Dogovorili su
se da se za petnaest minuta nau u lokalu.
Nakon doruka svi troje poli su na put prema granici razgranienja.
Kretanje ljudi po cesti meu koje su se i oni umijeali nije nitko ometao dok su
hodali prema umi. Dok su prolazili pokraj zadnje kue u mjestu, iz nje se ula
glasna muzika sa radio aparata. Ugodna melodija pratila ih je jo mali dio puta
na kojim su zapaali strae to je znailo sigurnost za ovo mjesto. Put kroz
umu odveo ih je do stoljetnih stabala ije su kronja pravile ugodnu hladovinu.
Vojnik koji im je dodijeljen kao pratnja, star oko 25 godina, atletske grae,
svojim izgledom i dranjem ulijevao im je povjerenje uz znanje poznavanja
terena. Uz to i spremnost izbjegavanja svake opasnosti. Govorio je dalmatinski
narjejem, a drao se srdano prema svojim gostima.
-Da li je bilo kakvih problema na ovom putu do sada? upita Marko.
-To ne bih znao jer ste mi vi prvi koje provodim po njemu.
-uli smo da u ovim prostorima haraju bande pljakaa. Zanima me da li je
vojska povezana sa njima?
-Ne bih rekao da ih ovdje ima. Okolo je sve zaokupljeno naom vojskom.
-Napadaju svakog s ciljem da ga opljakaju.
-Ne bih rekao da ih tu ima. Za svaki sluaj valja biti na oprezu.
-Pri dolasku u mjesto i mi smo naili na neke , oglasi se Ana.
-Odakle si ti?
-Roen sam u blizini Zadra.

35

-To sam i mislio po tvom govoru. Koliko si ve ovdje?

-Sad e biti etiri mjeseca.
-Veina vojnika su dobrovoljci, zar ne?
-Da, i ja sam jedan od njih.
-I to misli o ovome ratu?
-Znam da moramo sauvati svoj teritorij i povratiti oduzeto, a Srbima dati na
znanje da je to nae.
-Nas si tek upoznao. Ne zna ni tko smo ni zato smo tu. Da li ima povjerenja
u nas i bi li izloio i svoj ivot za nas u sluaju opasnosti? upita ga Ana.
Mada je bila inteligentna i upuena u mogunost posljedica opasnosti ako bi do
nje dolo, eljela je uvid u ishod doe li do kakve nevolje.
-U svakom trenutku spreman sam riskirati ivot doe li do kakve opasnosti.
Ipak mislim da ste sigurni do granice, a ono to slijedi poslije ne elim o tome
razmiljati, ali dok ste pod mojom zatitom budite sigurni i bez brige.
-Lijepo ste me utjeili. Uz ovakva dva borca sad u dalje slobodnije koraati..
Dok je vojnik razgledavao okolinu dojmilo im se kao da nekoga oekuje.
Usporedivi vonju automobilom i ovaj put pjeke dobivaju dojam da nema
razlike u opasnosti. Upravo zbog vojnikovog uvjeravanja da nema opasnosti
Marku je bilo sumnjiva njegova prevelika opreznost.
U jednom trenutku dok su prolazili kraj nekog grma zauli su glasno stenjanje.
Trgnuvi se ko iz sna, vojnik pokazuje rukom u pravcu grma. Oprezno prilazi a
kad je zastao, kazivalo je da je naiao na neto nepredvieno.
Istovremenu prilaze mu Ana i Marko.
Iznenadili su se kad su u grmlju ugledali ranjenog ovjeka.
Ana odjednom osjeti kako je oko srca obavija ledeni znoj i strah od prizora. Sav
pribor za prvu pomo kojeg je ponijela sobom ostavila je u autu. Da je barem
sobom uzela zavoje. Ve na prvi pogled nazire da e mu oni malo pomoi Hitro
mu prilazi uz pitanje koliko je u stanju mu pomoi za ouvanje ivota. Polako
mu rastvara koulju i odmah zapaa dvije rane: jedna na prsima a druga na
trbuhu. Marko je za to vrijeme stajao kraj nje. Doim zapazi da je vojnik
nestao iz vida, okree se da osmotri okolinu. Nekoliko koraka iza sebe uini mu
se da uje neki pokret. Poe prema grmlju gdje zastaje kad ugleda vojnikovu
naprtnjau. Sagne se da ju podigne, ali u tom momentu osjeti da ga netko udara
u glavu. Od siline udarca sve mu se pred oima pomuti a onda pada na tlo
onesvijeten. Trajalo je to nekoliko trenutaka a kad otvara oi osjeti da ga stee
konop kojim su mu vezane ruke uz koje je vezan i oko stabla. U glavi mu je jo
uvijek odzvanjalo kao da se sudario sa kamionom. Nepoznati mukarac s
proraunatim izrazom na mravom licu i s automatom u ruci, obuen u civilno
odijelo stajao je kraj njega. Drugi isto takav, ali znatno deblji za to vrijeme
pretraivao je vojnikovu naprtnjau. Marko pogledom utvruje da vojnika
nema u blizini. Mogao bi se okladiti da je ovu dvojicu vidio kroz retrovizor u
vrijeme kad su prilazili Pavlovoj kui.
A gdje je Ana? Krajnjim naporom okretao je glavu ne bi li i nju ugledao negdje
u blizini. U to se oglasi ovaj ispred njega.
-Zorane, ovaj se probudio, doi da ga vidi!

36

Dok je prilazio Zoran u lijevoj ruci dri automat, a na njegovom izopaenom

licu kojeg je stvorila ozljeda od ranjavanja, uoavala se zloba i mrki pogled koji
nagovjetava samo jedno, a ono se loe pie.
-Trai li nekoga?
U trenutku dok je gledao ispred sebe Marko se dvoumio , da li da pita za Anu i
vojnika, ili da ih uope ne spominje. Ali to mu to vrijedi kad su ova dvojica
sigurno upoznati ak i previe sa cjelokupnom situacijom. Dok se odluivao to
da odgovori Zoranu, ovaj se sagne i zamahne svojom akom prema Markovom
licu. Otar udarac u Markov obraz zanese mu glavu unatrag. To je pridonijelo
da jo glavom udari o drvo za koje je vezan. Bol je bila tako snana da je skoro
zavikao. A to su ova dvojica izgleda i eljela
-Neto sam te pitao a jo mi nisi odgovorio.
Marko podigne glavu i zagleda se u Zoranove oi.
-Traim svoju enu.
-E pa onda e nam i rei gdje bi mogla biti kako bi ju i mi potraili?
-Mislio sam da je u vaim rukama.
-Odve ti misli, ali ja hou priu sa zavretkom.
-Bila je sa mnom, ali gdje je mogla nestati, to zbilja ni ja ne znam.
-Ma vidi ti njega, gospodin pokuava biti i drzak. Sve mi to ukazuje da eli
jo jedan amar.
-Ne, rei u vam sve to znam.
-Znam i sam da e to uiniti. Hajde govori onda.
-to da govorim?
-Gdje je lokacija na kojoj se je ovog trenutka zadrala tvoja ena?
-ao mi je, ali ja to zbilja ne znam.
-Onda emo ti izgleda morati razvezati jezik i povratiti pamet.
Zoran prilazi blie Marku. Zgrabi ga snano za prsa i povue prema sebi. A
potom ga snano gurne prema drvetu. Marko zajaue od bola i pri tome skupi
noge. Tada uslijedi novi Zoranov udarac pesnicom u lice. Markova glava se
zanese a iz usta mu potee krv.
-Hoe li ti govoriti konano ili trai da te ucmekam jo prije nego doznam
istinu? Marku se uinilo da mu je ovo kraj i bilo mu je svejedno ta e biti sa
njim. U ivotu je doivio niz lijepih stvari, ali najljepe od svih bio mu je ivot sa
Anom. Volio bi da prije nego umre bar ju jo jednom vidi. I je li i ona u
njihovom ropstvu, a sa njim samo prave predstavu, ili im je ona zbilja umakla?
to je pak sa vojnikom? Te su mu se misli stalno rojile u glavi. Sada je svemu
kraj i nee doivjeti moment da dozna istinu. U oekivanju metka u glavu
prizivao je Boga da mu oprosti grijehe. I dok je eko da ga metak dokraji,
odjednom zauje rafalnu pucnjavu. Prva mu je pomisao da ova dvojica
isprobavaju svoje oruje koje e poslije usmjeriti u njega. Zato jae stisne oi
kako ne bi vidio njihovu radost kad se okome na njega. Umjesto oekivanog
metka odjednom zauje viku i strku. Otvara oi ali umjesto muitelja sada pred
sobom gleda vojnika. Jo je nekoliko trenutaka Marko gledao oko sebe ne bi li
gdje ugledao i svoje muitelja, a kad ih ne nae pogleda na vojnika. Tad se
veselo nasmije.
-Kako se osjeate?

37

-Ko na prijemu kod kapetana broda duge plovidbe u njegovoj kabini za

vrijeme oluje sa snanim valovima.
-Sad u vas odvezati i polako podii i vjerujem da e vam uskoro biti bolje.
U trenutku kad je uz pomo vojnika stao na svoje noge, jo mu je uvijek ispred
oiju sijevalo od Zoranovih udaraca. No to nije bio ni dio od oduevljenja to se
oslobodio svojih muitelja.
-Pokuajte sada lagano hodati.
-To e ii malo tee jer mi se jo uvijek vrti u glavi.
-Ipak moramo to prije dalje odavde jer bi se ona dvojica mogla vratiti. Kad
doemo na sigurno imat ete priliku za odmor.
-Reci mi prije gdje mi je ena?
-Ona je na sigurnom i sad sigurno jo eka da vi doete.
Marko odahne. elio bi to prije doi do nje.
-Doi emo uskoro, ne brinite.
Dok su se polako udaljavali Marko je unato bolova slijedio vojnika.
Kad su odmakli oko stotinu metara Marko ga upita .
-Moe li mi objasniti gdje ste bili vas dvoje dok sam ja podnosio batine ovih
bandita.?
-Dok je vaa ena prilazila ranjeniku kojeg smo nali iza grma, ja sam poao
malo dalje kako bi obavio nudu. U momentu dok sam bio iza grma skriven od
pogleda, zapazim dvojicu za koje sam sumnjao to bi mogli biti. Onaj s
brazgotinom poznati je kriminalac ovih krajeva, a drugi je njegov brati,
jednako tako krvoloan kao i on. Ugledavi ih nisam se dvoumio. Uperio sam
automat s namjerom da ih dokrajim, na moju alost neto je zakoilo okida i
od pucnja nije bilo nita. Da se upustim goloruk s njima u okraj zavrio bih
poput vas. Zato sam se urno udaljio kako bi potraio vau suprugu. Doim sam
ju naao rukom sam joj pokazao da bude tiha, a onda sam ju proveo umom do
mjesta kuda prolazi naa patrola i tu sklonio na sigurno mjesto, a potom htio da
potraim vas. Vaa gospoa bila je iznenaena, ali nije bila uplaena jer je znala
da u uiniti sve da i vas spasim. Onaj ranjenik je izdahnuo a da nam nije
mogao rei ni rijei ni tko mu je to uradio ni zato. I onako mu ne bi mogli puno
pomoi. A moda se radi i o kakvom Srpskom pijunu. Dok sam bio kraj vae
gospoe naila je i patrola od dva vojnika. Oni su preuzeli brigu nad vaom
suprugom. Rekli su da e je provesti do mjesta gdje e ju ostaviti da eka do
vaeg povratka a ja sam poao da vas oslobodim. Sa jednim vojnikom sam
zamijenio svoje oruje i doao do vas. Ostalo vam je poznato.
-Ja sam na alost ovog puta ispao glupan zbog svoje nesmotrenosti. Raunao
sam da si ti iza grma doim sam uo ukanje. Sagnuo sam se da podignem
naprtnjau, a onda je uslijedio udarac. Ona dvojica prate me ve od poetka
puta ovamo. Poput krpelja zalijepili su se za mene. Ne znam je li razlog samo
pljaka ili je po srijedi neto drugo. Da ti nisi doao, ubili bi me poput takora.
Nije mi jasno tko im daje podatke mog kretanja i dokle e to trajati.
Sad mi je prvo da potraim svoju enu. Bio sam se uplaio da i ona nije u
njihovim rukama. Tvoja pomo spasila mi je ivot, ali i ivot moje ene i zato
smo ti dvostruko zahvalni, ali i tvoji dunici. Nadam se da e jo biti prilike da ti
se oduim.

38

-To je bila samo moja dunost, ali unato toga svaki bi human ovjek na mom
mjesto uradio to isto.
-Kad bi barem doznali koji je naredni potez ove dvojice.
-Moda su se povukli jer sad znaju da nas je vie.
-Ovakvi rijetko odustaju dok ne ostvare svoj cilj, a najbolji je dokaz da nisu ni
od kad sam im prvi put pobjegao.
-Ne mogu se kladiti da nas vie nee dirati i zato emo biti i dalje oprezni.
-Ako nas opet presretnu od mene nee mati puno koristi. Uzeli su mi oruje,
ali me i dotukli i jedva se kreem.
-Znaju da im je moj automat opasna prijetnja i boje se prii, jedino to me
brine ova prokleta zabit u kojoj se iza svakog stabla moe kriti opasnost.
-to smo blie mjestu sigurniji smo. Najbolje je da se uputimo tamo.
-Mogue je da se i oni plae rizika i zato nas ne diraju. Ipak emo morati
pouriti u prostor gdje je manja opasnost.
Dok su hodali prema mjestu Marko se vie puta osvrtao ne bi li koga ugledao,
ali nita sumnjivo nije uoio.
-Doista bi bili ludi da nas ovdje preteknu. Mislim da smo ve na sigurnom.
Odmah iza onog proplanka nae su strae.
-Bez obzira na sigurnost jo uvijek dri spreman automat, a ja u dalji dio
puta sad ii bez tvoje pomoi.
Vojnik odahne kad se oslobodi Markova zagrljaja.
-Tko zna da li me moja ena eka u mjestu? Koliko je luda bojim se da nije uz
pratnju kojeg vojnika pola natrag da nas potrai.
-Vjerujem da je na sigurnom i da samo na vas eka.
Marko je uvidio da je u ovom vojniku naiao na sigurnog i pouzdanog ovjeka
koji vodi brigu o njegovom ivotu, a da pri tome ne misli da je i sam ugroen.
Jo je jedan takav a to je Pavle. Tko zna da li misli da smo bili u velikoj
opasnosti ili je uvjeren da smo ve u neprijateljskom teritoriju.
-Vojnie, objasni mi neto!
-Recite to elite?
-Reci mi jesi li siguran da si moju enu povjerio u ruke naim vojnicima?
-Ne znam ta s time elite rei. Osobno ih poznajem, a znam da su povjerljivi i
privreni naoj domovini. Za nikoga ne mogu staviti ruku u vatru ali u tu
dvojicu imam povjerenja i mislim da se uzaludno brinete.
Marko je shvatio da mu je ena inteligentna, ali ako bi se nala u rukama
kakvih huligana kojih danas ima puno u redovima nae vojske, nikad se ne zna
je li pala u dobre ili loe ruke. Sjea se dogaaja koje je nedavno proitao u
novinama: Djevojka je naila na dvojicu mladia od kojeg je jednog dobro
poznavala. Nadala se da je u dobrim rukama. Nakon niza izazivanja na kraju
su je dobro istukli a potom i silovali. Njegovoj Ani to se ne bi moglo desiti jer bi
se znala obraniti. Ne sluti njenu opasnost, ali za svoju jo uvijek nije siguran.
Moda sve te slutnje dolaze zbog toga to se jo uvijek osjea slabo. Zanijet tim
mislima odjednom zauje uzbueni glas vojnika: Na zemlju. Istog asa oba su
polegli, a onda se nedaleko od njih zauje rafalna paljba. Metci su fijukali iznad
njihovih glava. Doim se utiala pucnjava vojnik se poput valjka prebaci iza
jednog humka i zane pucati iz svog automata u pravcu odakle je dolazila

39

pucnjava na njih. Nedugo zatim zaulo se lomljenje granica od bjeanja

napadaa ,sve dok nije ponovo stupila tiina.
-Izgleda da su ovaj put uistinu pobjegli i da im je ovo bio posljednji pokuaj
da nas dotuku. Jesi li ti dobro vojnie?
-Sa mnom je sve u redu, a kako se vi osjeate?
-Jo me uvijek boli glava od udaraca onih krvnika. Da mi ih se doepati,
obojici bi zavrnuo iju.
-Nije mi jasno kako da ih nitko jo nije zatvorio, a svi dobro zna ju kakvi su
kriminalci.
-Takvi bi i u zatvoru inili zloine.
-Onaj sa oiljkom prava je zvijer. Gori je od krokodila a i faca mu je
krokodilska. Imam dojam da je ovo neto vie od pokuaja krae. Ovi su moda
slutili da ste na nekom tajnom zadatku ili su dobili nalog da vas smaknu kako
ga ne bi obavili pa vas ele sprijeiti jo prije nego prijeete granicu
razdvajanja.
-Na alost o mom zadatku ne smijem govoriti, a ti kao vojnik to razumije.
Jedino to ti mogu rei da me kad prijeem granicu eka jo vea opasnost.
-To znam jer tamo ete naii na jo vee ljudodere od ove dvojice.
-Unato rizika kao vojnik zadatak moram obaviti. Makar sam obuen kao
civil, ja sam ipak vojnik.
-uo sam to samo mi nisu rekli koji in imate.
- Pukovnik.
-Ako nadreeni imaju povjerenja u vas, vjerujem da ete ga sigurno obaviti i
u cijelosti se vratiti ponovo do nas.
-Lijepo je od tebe da me tjei, mada u sebi sigurno sumnja, ali to ti ne
zamjeram. Mnogi koji su se tamo zatekli s istim ciljem danas trunu u zemlji.
Razgovor su prekinuli kad su iznad sebe ugledali jato ptica. Odmah su zastali i
sakrili se iza drvea.
-Da nisu opet ona dvojica?
-Neto nije u redu jer se ptice ne bi uplaile bez razloga.
-Saekajmo jo malo u ovom poloaju dok se ne uvjerimo o emu se radi.
Nisu dugo ekali. Uskoro ugledae trojicu vojnika HV. Kretali su se oprezno ali
ipak sigurni da im ne prijeti nikakva opasnost.
-Ovo su nai, Marko zauje apat vojnika.
-Pokaimo im se a potom emo im ukazati na opasnost od one dvojice.
Na prvi tren vojnici granine patrole bili su iznenaeni, ali doim su prepoznali
Markovog pratioca prili su. Odmah je uslijedio prijateljski razgovor u kojem
su doznali sve o onoj dvojici..
Nakon par minuta rastali su se a Marko i vojnik nastavili su put prema mjestu.
Treperee sunce obasjavalo je stazu po kojoj su se kretali Cvijee uz nju
djelovalo je kao ukrasni mozaik. U ovim krajevima dani su vrui a noi hladne.
Budui da su ve zali u ljeto, sunce je nemilo prilo, ali ispod kronji velikih
drvea vladala je hladovina pa je bilo ugodno za hodanje.
Mali gradi zbog rata tri puta je uvean brojem stanovnitva. Iz svih krajeva
nae zemlje tu su stizali vojnici s ciljem obrane naih granica. Zajedniki cilj bio
je uspostava mira, ali to nije ovisilo o Hrvatima ve Srbima.

40

Marko je bivao u Rijeci, ali u ovim krajevima kao mladi provodio je

zajedno sa svojim ocem godinji odmor. Uz njega je upoznao ovaj kraj ali i
zavolio umu.
Obilazili su mjesta u koja nikad nije stupila ljudska noga. Otac mu je uvijek
ulijevao povjerenje, a kretanje po neravnom terenu i na svjeem zraku samo e
ojaati tjelesne sposobnosti. I doista to se i ostvarilo. Ve u srednjoj koli Marko
je bio jedan od najboljih sportaa, a to se potvrdilo i kasnije u sportskim
klubovima. Odlaskom na umarski fakultet zavrio je za umarskog inenjera.
Ovaj kraj nije nikada prestao posjeivati. Na studiju je upoznao i Pavla i od
tada su nerazdvojni prijatelji. Jedno vrijeme Marko se druio i sa tipovima ije
je odstupanje pravila kroz iskuenja koja se kose zakonom. A sve to samo radi
veeg priliva novca. Izlaui se s njima zajednikim poduhvatima koji su
predstavljali opasnost uoio je da bi mogao i kobno zavriti. Ako postoji laki
nain da se da se doe do novca, makar i samo toliko koliko trae ivotne
potreba, onda e se radije prebaciti na to. ovjek ni ne sluti da zbilja prelazi sve
domiljaje, ali one su u ovom trenutku ipak vezane za opasnost. Na njegovu
sreu Pavle je bio na suprotnoj strani, a to je i Marku ilo u prilog da se ostavi
drutva pa da poe drugim putem. Danas kada se prisjeti tih dogaanja volio bi
da se ponovo susretne sa svojim vrnjacima i da asociraju uspomene.
Doim su prili u mjesto, prva postaja bila im je Komanda . General Vinko bio
je iznenaen kad ih je ugledao.
-Ne, Ana se meni nije javila. Moda e to uiniti u toku dananjeg dana.
-udi me da je tako postupila ako je ve bila ovdje.
Poznavajui svoju enu znao je da se izlae velikoj opasnosti u koliko je pota
potraiti njega. Sada je zbilja na udu to dalje.
I general Vinko bio je zabrinut, a obeao je svu pomo u koliko zatreba. Za
sada e u to podruje poslati jednu jedinicu da ju potrai, a dotle je predloio
Marku da se u pansionu odmara.
Nakon objeda Marko se ponovo naao u komandantovoj kancelariji. U vezi Ane
jo je sve bilo upitno i nitko mu nije mogao rei to je s njom.
-Dobro je da si doao. Uskrsnule su nove mogunosti kojima e se predstaviti
kada pristupi do Martia. Presreli smo jedan automobil u kome je bilo
etvorica srpskih osoba. Svi su odmah pobijeni osim jednoga. Prije nego je i taj
izdahnuo objasnio je svoju ulogu za posjet ovom kraju. Sada e ti preuzeti
njegovu ulogu. Nakon detaljnih uputa koje e dobiti u susjednoj sobi doi
ponovo do mene. Do tada moda ujemo i neke detalje o potrazi za Anom.
Svi pokuaji da to dozna ostali su bezuspjeni. Nije mu preostalo drugo do da
se ponovo nae u pansionu. Legao je na krevet i stao razmiljati . Strah ga je da
ipak nije dospjela u ruke one dvojice bandita. Razlog toj sumnji bio je
upeatljiv interes Zorana za nju. Ako je dospjela u njihove ruke ne pie joj se
dobro. Jedino sumnja da e ju odrati na ivotu dok ne uhvati i njega. A Zoran
dok ne ostvari svoju namjeru nee odustati. Pokuao je malo odspavati ali san
mu nikako da dolazi u glavu. Leei na krevetu zagledao se u jednu toku i
odao daljnjem razmiljanju. Tako bi sada volio da je i ona uz njega. Njeni
njeni dodiri olakali bi mu spokojan san, a on mu je u ovom momentu itekako
potreban. Jo ga uvijek boli glava, a nisu mu pomogle ni dvije tablete ni hladni

41

oblozi koje je stalno mijenjao. Pomilja da bez Ane i nema smisla poi na taj
zadatak. Uvjeren je da je taj politiar kojeg Marti dri u zatvoru ve ubijen.
Ako je i iv sigurno je toliko pretuen da se ne moe kretati. Marti ga i onako
ne bi oslobodio za nikakve pare i zato vie o njemu ne treba brinuti. Dok ne
nae Anu neka sve drugo poeka, donosi odluku.
Prola je no. Ujutro se odmah uputio do generala Vinka. Na alost bez ikakvih
rezultata. Ana kao da je u zemlju propala. Tjei ga jedino da se za njom jo
uvijek traga.
U okolnim selima Srbi su nainili mnoge okrutnosti svom nesrpskom
stanovnitvu. Najgore su prolazile ene. Nakon to su ih silovali, ubijali su ih na
najsiroviji nain. Cijela okolina postala je zemlja suza i krvi. A to ako se u
takvom selu nae i Ana. Osuivao je sebe to ju nije ostavio kod Pavla, a mogla
je ostati i u Rijeci. Ali ta njena tvrdoglavost natjerala ga je da popusti i evo mu
sad problema. Najgora pomisao je da je pala u ruke Zorana.
Njegovo razmiljanje prekinu ulazak generala Vinka u Markovu sobu.
-Vrlo mi je ao, ali od pet patrola koje sam poslao da ju potrae ni jedna nema
podataka gdje bi mogla biti. Obraali smo se i mjetanima, ali ni tko od njih
nema pojma gdje je. ak je i gazda gostionice pitao svakog vojnika koji zalazi
kod njega, ali na alost nita.
Nakon to ga je general ostavio Marko se ponovo sam upuuje u potragu oko
mjesta. Kog je god sreo pitao ga je o Ani. Neki su mu rekli da je vjerojatno
prela na srpsku stranu u potrazi za njim. To ga je potaklo da ipak i sam pree
preko granice razgranienja. Od generala Vinka zatraio je oruje i opremu a
kad se opskrbio sa svim potrebnim za put, uputio se na zadatak. Komandant
mu je nudio i nekoliko vojnika za pratnju do granice. Odbio je navodei da e
sam lake proi neopaen. Osim toga i dokumente koje ima uza se ne b i mu
pomogli da ga Srbi vide u pratnji vojnika HV . Oprezno je hodao sve do mjesta
gdje su zatekli ranjenog ovjeka. Otar miris trulei osjeao se je kad je doao u
njegovu blizinu. Potraio je neki znak kojeg bi mu ostavila Ana. Nita. Jedino
ga udi to trulo tijelo neznanca jo nisu rastrgale ivotinje. Ali ni ivotinja u
ovo vrijeme nije bilo puno jer je svaka koja je naila na osobu sa orujem
platila glavom. Nekada je sa Pavlom obilazi veliki dio ume, ali ne sjea se da je
ikada bilo ovako pusto. Kao umarski strunjak poznavao je svako drvo, svaku
travku. U posebnim uvjetima tu bi mogao preivjeti i bez hrane.
U tom lutanju za tragom Ane, upravo je doao u predjel koji je za sada u
rukama Srba. Obilje golemih drvea bili su dobra mjesta za skrivanje u koliko
bi na kog naiao. Ipak tu ne moe ostati dugo. Mora ii dalje. Samo tamo gdje
su ljudi moe doznati i gdje mu je ena.
Granica koja je obiljeavala mjesto razdvajanja nije bila obiljeena, ipak mora
i te kako sad biti na oprezu. Prije rata nikada nije bilo sukoba meu ljudima
koji su ovdje ivjeli. Ponaali su se kao jedna obitelj. Otkad je poeo rat svako
selo drava je za sebe. Prilazni putovi dobro su uvani. Oko svakog sela krue
patrole. Od svega ipak su najopasnije mine koje sprjeavaju dolazak
nepoeljnog gosta. Budui da svaki seljak uza se ima i neko oruje, ni Markov
automat uz pitolj ne bi bio miran ako bi se naao u opasnosti.

42

Ni novi ljudi koji su tu navraali nisu bili izuzetci. Dolazili su sa svih strana kao
dobrovoljci, a njih je bilo jednako kao i domaih. Neki su doli zbog
domoljublja, kako su govorili, ali veini je razlog bio pljaka i obogaenje u to
kraem vremenu. Jedino to im je bilo zajedniko to je bila mrnja prema
Hrvatima. Za razliku od doljaka, mjetani su bili inae gostoljubljivi, pogotovo
ako bi doao kakav Srbin. Ali ako bi utvrdili da je doljak Hrvat, za par
trenutaka zavrio bi ivot sa metkom u glavi.
to se tie Marka, nije se trebao plaiti toga jer je posjedovao dokumenta da je
Srbin koji dolazi iz Beograda. ak je imao i dokument koji dokazuje da je
Englez. Poto je dobro vladao engleskim jezikom, mogao se pretvarati i tom
ulogom.
Leei na rubu gdje se uma spaja sa ravnicom, na svojih 500 metara ispred
ugleda osamljenu kuu. Stotinjak metara dalje jo nekoliko kua na okupu
tvorilo je selo. Htjede poi, ali se predomisli. Prvo e poekati da vidi tko izlazi a
tko ulazi u kuu. Oko njega je zatije. ak se ni ptice nisu oglaavale. Zatien
grmljem ekao je na tom mjestu, ali nije primijetio nita to bi ga odvratilo da
poe do te kue. Jedino to je zapazio, bili su starac i starica i dvoje malene
djece. Ugledao je i dvije patrole, ali one su bile dalje i za sad nije bilo bojazni od
njih. Uskoro su i one nestale iz vidokruga.
Svoje sumnje da bi u kui osim navedenih bilo jo koga brzo je odbacio. Vjeruje
da se ne bi toliko dugo tu zadravali. Tek neto poslije opazio je da se desetak
metara od kue nalaze i tri uzvienja pokrivenih ceradom. Tek poslije pomisli
da su to sigurno topovi. udi ga da uz njih nema vojnika. Valjda su sada na
drugom zadatku, a doim se vrate opet e osuti paljbu na hrvatska podruja.
Ljudi koji upravljaju topovima neto su posebno. Jedino pie im daje snagu da
topove napune salvama koje e svoje razorno dejstvo pokazati kad se spuste na
zemlju. Moda se vojnici koji su zadueni za ove topove upravo sada
snabdijevaju piem koje im daje snagu za izvrenje zadatka.
U cijelom svijetu govori se o okrutnosti koja proizlazi odavde, ali se na alost
nita ne poduzima. Dok rat tee i Srbi su opsjednuti sa njim. Utjehu i podrku
nalaze uz majku Srbiju, a oruje dobivaju od JNA. Po svojoj prilici ni za etiri
godine nee prestati taj rat, a odvija se uzdu cijele istone granice Hrvatske.
Svojim orujem Marko nee uticati na rat niti e moi uiniti ita u korist
Hrvata. Ovdje ga ak ne smije ni upotrijebiti. Jedino ako se nae u neposrednoj
opasnosti.
Svako toliko iz kue netko izae. Ovaj put to je bila starica. Brzo se vratila
natrag. Vjerojatno je nosila hranu za make i psa.
U ovo vrijeme sela su naseljena uglavnom sa starijim ljudima. Mladi su ili na
frontu ili na kolovanju, ili u potranji za poslom u nekom gradu. Kui se
vraaju samo u vrijeme godinjeg odmora.
Ovaj kraj nastanjen je Srbima jo za vrijeme najezde Turaka. Izbjeglice koji su
se tu zatekli Hrvati su zaposlili kao obranu dok oni obrauju zemlju. U prvo
vrijeme ti su Srbi branili granicu samo od Turaka. Ali zbog naoruanja kojeg
su posjedovali nisu se sukobljavali samo sa Turcima. esto su napadali i Hrvate
zbog koristoljublja, a cilj je uglavnom uvijek bio pljaka. Odlaskom Turaka
nastanili su se na ove prostore i kao naoruani prisvajali sve to im se nalo na

43

putu. Sve to su okupirali sada su htjeli pripojiti matici Srbiji. Hrvati kuji su tu
od stoljea sedmog na to nisu pristali. Srbi su ucrtali granicu koja se protee od
Virovitice preko Karlovca do Karlobaga i to su smatrali svojinom. Pa i
Domovinski rat upravo je i poeo zbog te podjele. Srbi ele ostvariti svoj cilj. Sa
parolom: gdje je i jedan Srbin to je Srbija , zapoeli su pohod grabea, pljake,
umorstva i tko ih u tome pokua sprijeiti zavrava kobno.
Hrvati na to odgovaraju da ne daju svoje tlo i da e ga braniti krvlju jer je ovo
njihova djedovina. I tko je u pravu? O tome moe jedino odluiti pobjeda,
Meunarodna zajednica ovaj rat smatra graanskim i zato se ne eli mijeati.
Srbima ak daju vee pravo i sve dok postoji ta indolentnost mira nee biti. A
tko ispata? Opet narod. Jer koja god vlast doe, narodu e biti isto. Jednako
tlaen trpjet e kao i do sada. Rat pogoduje jedino onima koji su u vlasti. Svi oni
ele iskoristiti stanje, obogatiti se i poslije ivjeti u izobilju, a sirotinja e ostati
isto ono to je i do sada bila. I Marko je jedan od onih koji se eli obogatiti ali na
posebni nain bez nasilja i otimanja od sirotinje. Je li to u redu? To moe
pokazati samo povijest ovog rata.
Dugo ekanje za Mrka ne bi imalo smisla. Mora jo danas doi do ljudi kako bi
doznao informacije o Ani. Ova kua inila mu se kao polazite i zato ju mora
posjetiti. Mora si nai i mjesto gdje e veeras odspavati kako bi bio spreman
za daljnji put u koliko se ukae potreba. Rado bi neto i pojeo.
Polako se podie i zakorakne prema kui. Ubrzo se naao pred ulaznim vratima.
-Ima li koga domaine!
-Iz sobe se oglasi starac. ta eli?
-Htio sam vas da pitam je li odavde do Knina jo daleko?
-to e ti u Kninu?
-Idem do Martia.
-Odakle dolazi?
-Iz Beograda.
Starac izlazi a potom pozove Marka. Ulazi!
-Vidim da si gradski ovjek. Reci mi to e ti kod Martia.
-On mi je dalji roak pa idem da se borim za njega.
-Jesi li gladan?
-Pravo da ti kaem i jesam. Ako mi da neto platit u ti koliko vrijedi, vjeruj.
-Ama kakvo plaanje. Onaj tko je Martiev roak na je mili gost. Hajde sjedi
za stol a moja e ti baba donijeti odmah to jelo. Babo, zna li ti da je ovo
Martiev roak.
Dok su oni razgovarali o stanju u ovom kraju, baba je pripremala objed a djeca
su se oko njih jurcala. Uskoro je jelo bilo na stolu.
-Da mi prvo nazdravimo, hajde ivjeli!
-Gospodine, kad ve idete do Martia moete li se zauzeti za to da i moj stari
dobije status borca i nekakvu mirovinu kako bi i nama svaki mjesec stizao
novac. Oni u Kninu i ne znaju da smo mi ovdje svakodnevno izloeni opasnosti,
a naa uloga nije samo obrada zemlje ve i obrana prostora.
-Razumno govorite bakice. Svakako u o tome porazgovarati sa Martiem i
siguran am da e udovoljiti vaoj elji. Vi mi samo dajte svoje podatke a za
ostalo ne brinite.

44

-Eto vidi stari da je to poten ovjek. A dok smo vas gledali kako dolazite,
bojali smo se da niste neki neprijatelj.
-Nemate se zato bojati. Evo vam moje legitimacije pa se sami uvjerite da sam
Srbin iz Beograda i da dolazim u miru kako bi se pridruio naima u obrani
Srpske Krajine.
-Istinu govori, uje li stari.
-Kako to da dolazite iz pravca ume koju nadziru Hrvati?
-Pravo da vam kaem zalutao sam. Autom smo stigli iz Bosne. Ja i moja tri
prijatelja imali smo namjeru doi do Plitvica gdje bi oni ostali a ja bi produio
do Knina. Mirno smo vozili s nadom da se nalazimo meu svojima. Odjednom
su nas presreli Hrvati i osuli paljbu na nas. Ja sam odmah uzvratio na paljbu i
dvojicu ustaa pokosio a potom sam iskoio iz auta i sakrio se u umi. Moji
prijatelji nisu imali te sree. Svi su pobijeni. Vidjevi da sam ostao sam dao sam
se u bijeg. Lutajui da se spasim izbjegao sam potjeri, a potom sam pomou
karte i busole poao u pravcu Knina i evo na kraju dospio i do vas.
-Bravo junaino, tako i treba. Nazdravimo onda jo sa jednom aom ove
rakije. Ovo sam ja napravio.
-Znala sam da ste onaj pravi pa u vam se i ja pridruiti sa jednom aicom
kojom elim da nazdravim naoj pobjedi ree starica.
Bez imalo sumnje starci su povjerovali Markovoj prii. ak se i sam pitao
otkud mu tolika mata i uvjeravanje da la pretvori u istinu.
Htio ih je upitati za Anu, ali nije znao kako da zapone da na sebe na svali
sumnju.
-Dok sam hodao umom zapazio sam dvojicu mukaraca u drutvu zgodne
ene obuenu u traperice i plavu koulju. Jedan od te dvojice imao je veliku
brazgotinu na licu i opak izgled. Malo je deblji, dok je drugi mraviji i znatno
mlai. Ne znam da li pripadaju Hrvatima ili Srbima, ali bili su mi sumnjivi i
zato ih nisam dirao. Da nisu i oni bili doli do vas?
Starci se pogledaju.
-To su sigurno Zoran i Mirko ree starica.
-Dobro da ih nisi dirao. Vrlo su opaki a takvi nisu dobro doli ni do nas. Mada
se prave velikim Srbima, njima je jedini cilj pljaka a ne Srbija. Ako ih ponovo
sretne radije ih zaobii. Znaju doi u nae selo gdje se zadravaju u gostionici.
Pria se da je do sada svaki od njih poubijao bar 25 osoba, a moda je taj broj i
daleko vei. Imao si sreu da nisu oni tebe zapazili jer bi danas i ti doivio
sudbinu kao i drugi.
Marko dalje nije ispitivao da ne uvide da se previe zanima za enu.
-Otkud kod vas ovo dvoje djece? Jesu li to vai unuci?
-Da, to su nai unuci. Sa ponosom istie starica. Na je sin bio oenjen
Hrvaticom i doim je zapoeo rat nju je potjerao a djecu doveo nama, dok je on
poao u vojsku da brani zemlju.
-Slatka djeica, Bog ih blagoslovio.
Starac je bio veliki Srbin i zalagao se u svom uvjerenju ostvarenju cilja velike
Srbije raunajui da e se to uskoro i ostvariti. Starica je samo potvrivala
njegove navode. Budui da su ivjeli odvojeno od sela rijetko ih je tko od

45

mjetana posjeivao a to je pogodovalo i Marku koji nije u te posjete raunao i

vojnike.
Marko je morao misliti i na prenoite, a prije toga trebao je potraiti i
Zoranovo utoite. Ne bi htio da mu taj bandit poremeti planove za put do
Knina. Htio bi od njega prije nego ga se rijei doznati i to o Ani. Ovakvi tipovi
ne zasluuju milost. Gnjev prema Zoranu i Mirku nije jenjavala, dapae jo se
vie podigla. Ako su ta dvojica u selu mora ih pronai prije nego oni bilo ta
doznaju o njemu. Marko se htjede zahvaliti starcima za gostoprimstvo i poi, ali
u tom momentu zauje se otvaranje vrata.
Tko je taj koji ulazi bez najave i kucanja, pitao se Marko.
Starac se odmah podie kad ugleda doljaka. A vi ste, uite!
-Dobro nam doli , -veselo e starica.
Trojica etnika koji su sainjavali patrolu ulaze i odmah posjedaju oko stola.
Pri tome sumnjiavog pogleda prate Marka.
-Tko vam je ovaj ovjek? Upita voa i glavom gore pokazuje na Marka.
-To nam je gost. Malo prije je doao. oglasi se starica.
-Jeste li ga prijavili?
-Kako da ga prijavimo kad je malo prije stigao.
-Kako onda tvrdite da vam je gost?
-Mogu li ja objasniti o emu se radi? javlja se Marko.
-Ne, vi ete poi sa nama i to objasniti komandiru. Mene sada samo zanima
to e o vama rei domaini.
-Mile, nee nas valjda sada optuiti samo zato to smo gosta primili u kuu
javlja se starac.
-Kako to da je doao ba u vau kuu?
-Bilo mu je usput.
-I to je rekao kad vam je pristupio?
-Rekao je da je Mortiev roak.
Dok je razgovarao sa starcima Mile je neprestano motrio Marka drei
spreman automat ako ovaj to pokua.
Vidjevi u koju je nepriliku upao Marku se izgubi smijeak sa lica. Osjeti li
opasnost bio je spreman zapucati prije ovih. Ali ta poslije? Izazvat e potjeru
za sobom jo prije nego je stupio u selo.
Nakon to baba ulije rakiju u ae i prinese ih pred svu trojicu, Mile uzima
svoju i jednim gutljajem ispija sadraj. Odloi au. Njegovo pratioci uinie
isto. Nisu nita govorili jedino su i dalje budno gledali Marka.
-Iz kojeg je pravca doao ovaj ovjek do vas ? oglasi se opet Mile.
-Iz ume.
-Dakle iz Hrvatske.
-Da vam objasnim! Opet se javlja Marko.
-Ne, rekao sam vam kome ete to objasniti. Odvanost Markova dranja
zbunjivala je Milana. Na mravom i umornom licu uoavalo se da se dvoumi
kako da dalje postupa prema Marku. Ako je uistinu Martiev roak mora mu
ukazati potovanje, U protivnom bi mogao odgovarati samom Mortiu, a zna se
to iza toga slijedi. Ali to ako je neprijatelj koji samo izigrava roaka? Da li da

46

ga razorua i zavezanog provede do komandira ili da mu pusti prilaz sa

orujem kojeg Marko ima uza se.
Dok se ovaj dvoumio Marko se opet oglasi. Jedva ekam da upoznam vaeg
komandira. Nadam se da e mi on dati i pratnju do Knina. Bar u tada ii bez
zaustavljanja nove patrole koja bi mi jednako tako pravila potekoe uz
sumnju mog identiteta.
Mile ga jo jednom odmjeri a potom ree: -Morate razumjeti moju nevjericu,
jer ja sam samo vojnik koji mora djelovati ne samo po svojoj savjesti ve i
sumnjati u svakoga u ovo ratno vrijeme. Ovi dobri ljudi u svakodnevnoj su
opasnosti od kojekakvih pijuna, bandita i nepoeljnih doljaka, a nae je da ih
zatitimo, to nam je glavna dunost.
-Znam i zato vam ne zamjeram na pokazanom nepovjerenju.
-Objasnite kako ste uspjeli doi dovde preko prostora koji je miniran?
-O gospode, to zbilja nisam znao. Zaista sam onda imao sreu. Zar je zbilja
taj put miniran?
-Jeste. Da nemate moda katu minskog polja?
-Otkud vam to pada na um. I otkud bi ta karta bila dola ak do Beograda?
Slobodno me pregledajte. I ne brinite nisam miniran.
-Vjerujem da govorite istinu, ali to neka jo jednom ocijeni komandir. Poimo
i da ovaj razgovor konano privedemo do kraja.
-Shvaam i da vas uvjerim u svoj pravi identitet uzmite moje oruje kako
biste bili jo sigurniji.
-Da, to moram uzeti, a to nalau i pravila slube.
-Nadam se da ete sada biti smireniji?
-Ja sam i do sada bio smiren, a da ste ita pokuali odavno bi bili mrtvi. Prije
nego poemo mogli bi jo popiti po jednu aicu.- Bako ulijte nam to pie pa da
konano idemo.
Marko osjea da je do sada preao prvi prag opasnosti, ali hoe li tako biti i kad
se susretne sa komandirom? Vjeruje u svoju uspjenost. Moda je i dobro da je
sa Milanom razgovarao i stekao u njemu povjerenje. Sve je to uvertira za
susret sa Martiem. Prije tog susreta bar e otkloniti strah, jer on je jedini koji
bi ga mogao odati. Uinilo mu se da ve dugo hodaju dok nisu doli do sela.
Ljudi koje su sretali dojmili su mu se takvim nainom ivljenja. Svi na koje su
naili gledali su ga sa sumnjom. Marko pokua razgovarati sa Milanom, ali ovaj
je samo utio na njegova pitanja. Ostala dvojica pratili su ih par koraka iza.
to ako je i komandir neki primitivac poput ovoga? Boji se da mu ne kae neto
to mu nee biti po volji pa da ovaj plane i strpa ga u zatvor. Ako neto poe po
zlu sam si je kriv. Ako mi sudbina nije sklona neka mi onda Bog pomogne,
zakljuuje Marko. Da su mu bar ostavili oruje. Konano su se i pribliili kui u
kojoj se nalazi komandir mjesta. Primijetio je to na trojici svojih provodnika
doim su pokazivali vei oprez. Jedan djeak koga su zatekli pred kuom
stiskao je zube da neto ne izusti pred ovom trojicom.
Marka je jo uvijek drala laka vrtoglavica, a spontani bol u glavi javljao se na
momente u duim razmacima, a to mu je jo vie oteavalo situaciju u kojoj se
nalazio. Kad je napokon zastao pred komandirovom kancelarijom iznutra su se
uli jauci uz tupe udarce koje je primao neki jadnik. Jedino je jako

47

komandirov glas nadjaavao tu buku. Doim je Milan otvorio vrata zauje se

prodoran glas komandira: Kog vraga sada smeta, zar ne vidi u kakvom sam
poslu? izdere se na Milana.
Prostorija u koju su uli ispunjena je radnim stolom uz dvije stolice i vitrinom u
kojoj su se uoavali spisi. Na jednoj stolici sjedio je ovjek zavezanih ruku
otraga, sav obliven krvlju i pun modrica. Iza njega stajao je etnik drei ovoga
za kosu. Drugi etnik sa batinom u ruci stajao je malo dalje, dok je komandir
sjedio na drugoj stolici drei do polovice ispijenu au rakije koju je dolijevao
kad je ovu ispio.
-Komandiru, doveli smo ovjeka koji tvrdi da je Mortiev roak.
-Bre majku vam vau, zar ba sada kad sam u najveem poslu. Uostalom ,ovaj
nam i onako nema vie to kazati. Pero, vodi ga negdje na kraj sela i kokni ga
da ga vie ne gledam.
-Jasno komandire, odgovara Pero.
-I ne zaboravi javiti uri Balabanu da u onu staru cisternu napuni dosta
dinamita kojeg e aktivirati kad se nae kraj kue Pavla Matia.
-Ne brini komandiru, sve emo izvriti kako naredi.
-Hou da se to ubre od Pavla pri sa svime onim to ima u kui, je li jasno?
-Ma jasno mi je komandiru, nema to da brine.
-Ako ti je jasno onda mi ve jednom vodi ovo pseto ispred oiju.
U oima komandira sad se ispunjavala radost to je i taj posao obavio.
Tada se okrene pridolicama.
-ta si ono rekao? Ah, da, veli da je ovo Mortiev roak?
-Tako on kae.
-Pa da onda ujem gospodine jeste li poli do naeg predsjednika ili vas put
vodi kamo drugamo. Ponudio bih vam da sjednete na onu stolicu gdje je do sad
sjedio onaj ustaa, ali bojim se da je jo prljava od krvi tog gada.
Marko uoava da je ovaj jo uvijek zle volje i mora dobro paziti da ga jo vie
ne rasrdi.
-Ne bi li prije popili rakijicu ko ljudi pa da tek onda porazgovaramo ree
Marko.
-Ma vidi ti te smjelosti. Imate li zbilja dovoljno razloga da se ovako ponaate?
-Na svu sreu nalazim se meu svojim ljudima. Mogao sam i ja pasti u ruke
ustaa, tada bi sigurno proao gore od ovog jadnika malo prije. Kad sam se sa
svoja tri druga s kojima sam poao dovde, naao pred ustakom patrolom koja
nas je odmah obasula vatrom imao sam sreu da dvojicu smaknem dok su
ostala trojica pola u potjeru za mnom nakon to su prethodno likvidirali moje
drugove. Put me doveo do vas i sad mogu mirno iskapiti aicu rakije u znak
nae pobjede.
-Kako ste izbjegli mine?
-To me je pitao i Milan. Zbilja ni sam ne znam je li me uvao Bog ili je netko
bio nemaran i loe ih postavio.
-Nije li ta srea potpomognuta sa ustake strane?
-U toj vukojebini kroz koju sam proao nisam susretao ni ivotinje a kamo li
ljude. Da sam bar naiao na kojeg ustau pa da ga koknem prije nego doem
dovde. Ovako evo me .

48

- A da prije rijeimo tko ste i kuda vas put vodi?

-Evo vam mojih dokumenata i ovlasti od gospodina Miloevia za slobodan
prolaz do Knina.
Doim je uo ime Maloevia komandir se tre. Uzima dokumente i nakon to ih
prelista vraa ih Marku.
-Vidim ja da jo uvijek pokazujete nepovjerenje. Predlaem da uzmete
telefon i nazovete Beograd i odmah ete znati istinu.
-Ne, neemo nikoga zvati, a u ovim ratnim uvjetima bi li i dobili vezu.
-Zovite onda Plitvice. Tamo su trebali poi ona moja tri druga s kojima sam
bio u autu kad su nas presreli ustae.
-Na alost ta su tri prijatelja mrtvi kako ste i sami rekli i vie nisu sposobni
potvrditi vae navode.
-Imate pravo. Tako mi ih je ao. Laka im crna zemlja. Odglumio je alosno
Marko i pri tome bacio pogled na ona tri vojnika koji su ga doveli ovamo ne bi
li zakljuio da su mu povjerovali. Prostorna soba imala je dvoja vrata i tri
prozora. Na vrstim zidovima visjelo je nekoliko slika. Pobjei odavde izgledalo
je ipak nemogue, pogotovo bez oruja. Uz to ova trojica bi ga odmah osuli
paljbom doim bi ita pokuao. Obrisao je svoje znojne ruke o hlae a potom
ponovo pogleda komandira.
-Pa da ipak popijemo rakiju koju ste predloili oglasi se komandir.
Marko odahne.
-Vidi se da sam meu svojim ljudima i to me najvie veseli.
-Dakako da ste meu svojima, pa onda u to ime ivjeli!
Dalje se razgovor odvijao o nevanim stvarima. Cijelo to vrijeme Marko je
razmiljao o komandirovoj naredbi da se cisterna sa dinamitom dovede pred
Pavlovu kuu. Dobro je da je uo tu naredbu , i sad je jedini koji ju moe
sprijeiti, ali kako? Njegovom najboljem prijatelju prijeti opasnost a on je u
situaciji da ga ne moe obavijestiti. to da uini? Morat e se sutra ranije
iskradati odavde i pokuati domai hrvatskog teritorija te odatle obavijestiti
nekoga koji e obavijest prenijeti do Pavla. Ali tu je i Ana. to ako je ona u
rukama Zorana? Baka u kui kraj ovog sela rekla mu je da Zoran ima i ovdje
kuu nekoliko kilometara dalje od sela. Da Ana nije tamo? Sve te misli vrzmale
su mu se po glavi i za sve mora brzo djelovati. Opet se pita kako?
-Ve je kasno. Moete li mi savjetovati gdje bih noas mogao prespavati?
-Rado bih vas uzeo u svoju kuu, ali na alost puna je jer su mi prispjeli neki
roaci. Da poete u gostionicu. Imaju par soba na raspolaganju, a bolje vam je
tamo nego u kasarni sa vojnicima. Bar nitko nee hrkati kraj vas.
-Vladane! Obraa se jednom od tri vojnika. Odvest e gospodina do gostione
i pobrini se da mu cijelo vrijeme dok je kod nas bude pri ruci. Jesi li razumio?
-Jesam komandire.
-Onda to eka, gospodin je umoran.
Nakon to su se oprostili naao se pred gostionom. Zgrada je smjetena na
samom rubu ume na breuljku sa kojeg se moglo vidjeti cijelo selo. U ovo
vrijeme sala je bila krcata ve napola pijanim posjetiocima. Marko se veselio
da mu je komandir vratio oruje. Sad je bar siguran doe li do kakve opasnosti.
Dok su prolazili kraj anka Marko odjednom protrne. Za jednim stolom u uglu

49

ugleda i Zorana. Sreom da mu je bio okrenut leima pa ga nije primijetio.

Pourio je hodnikom koji vodi do spavae sobe
Marku nije bilo po volji to je ugledao Zorana. to ako doe u kontakt sa
Vladanom i taj mu ispria tko je tu. A moda je i dobro da ga je ugledao. Sada
bar zna da je i Ana u blizini u koliko je u Zoranovim rukama. Najprije e poi
do Zoranove kue a potom do granice razgranienja.
Kad ga je Vladan doveo do sobe upita ga: -Hoete li da vam u sobu dovedem i
jednu ensku da vam po noi pravi drutvo?
-Nisam tu vidio nikakvih enskih koje stoje na raspolaganju.
- U podrumu ih imamo nekolicinu koje slue za te svrhe.
-I odakle ih nabavljate?
-Sve su to zarobljenice iz Hrvatske. Recite mi samo kojeg ste ukusa i odmah e
doi ta koju izaberete. ak ih moete imati i vie. Ako se poalite na koju brzo
emo ju zamijeniti za drugu.
-to biva sa tom koju odbacim?
-Bolje da ne pitate.
-Koliko ih imate sada dolje na raspolaganju?
-Trenutno ih je etiri, dvije su plavue a dvije brinete.
-Ima li kakve crnke?
-Na alost nema ali i ove su dobre.
-Volio bih da mi jedna pravi drutvo, ali toliko s am umoran da bi uz nju
samo spavao, a za to mi je bolje bez djevojke. U spavanju vie volim da sam u
samini nego u drutvu.
-Hoete li da vam onda donesem neto za jesti i moda koje pivo?
-Ne hvala, toliko sam umoran da jedva ekam da se opruim na krevetu.
Lijepo je da se o meni toliko brine Vladane. Reci odakle si?
-Tu sam iz susjednog sela.
-Kako da nisi poao u grad poput ostalih momaka? Danas svi mladi idu u
grad ili zbog kole ili posla.
-Da odem ne bi imao tko raditi jer su mi starci bolesni.
-Lijepo je da im pomae. Nadam se da e me ujutro odvesti do stanice gdje
bi mogao nai kakav prijevoz do Knina.
-Ne brinite, ja sam u sobi preko puta vae pa ako jo neto budete trebali,
samo pokucajte na vrata.
-Vidimo se onda ujutro. Laku no.
-Kad je Vladan napustio sobu Marko se lupi po glavi. Ipak sam trebao
pozvati koju djevojku u sobu. Moda bi mi dala kakve informacije o Ani.
Moda je i Ana zavrila u nekoj gostionici poput njih. Jedino se plai da su te
zatoene djevojke ve duboko zale u prostituciju i da im se povjeri mogle bi ga
i odati. Zato je i bolje da sam tako postupio. Problem je da se izvuem odavde
neopaen. Pogleda na sat. Uh, kako vrijeme brzo proe. Ne stignem li sve
obaviti na vrijeme bojim se da za Pavla bude prekasno, a tamo je i paket kojeg
moram zatititi jer mi daje garanciju za lagodan ivot poslije rata.
Treba i odspavati bar nekoliko sati kako bi se svje lake odupro Zoranu ako
doe do toga. Uvjerava sebe da e tako lake izbaviti Anu.

50

U svom pozivu bio je struan a i u vojnoj obuci je stekao zavidno znanje pa uz

sportske sposobnosti koje posjeduje nada se uspjehu akcije.
Brzo je zaspao. Doim se u blizini zauje nona pucnjava otvara oi i pogleda na
sat. K vragu, zar je ve toliko.? Na brzinu se spremi i prilazi prozoru. Nije
problem izlazak ve straar koji je tu postavljen. Odmah ga je zapazio. Sjedei
naslonjen leima na drvo vrsto je spavao. Mora se brzo udaljiti iz ove sobe da
iskoristi priliku dok straar spava ali i dok nema u sobi Vladana. Uzima papir i
na njega upisuje slijedee: Vladane, hvala na brizi. Nisam te htio buditi a ja sam
poao u Knin. Ostaj mi dobro.
Ovo e ga valjda malo stiati. Nadam se da e povjerovati. Tada zakorai kroz
okno i nae se u dvoritu. Straar, vjerojatno skrhan od pia spavao je ko top.
Zaobiao ga je i uputio se umi koristei drvee za skrivanje. Doim je stigao do
puta polazi prema Zoranovom selu. Jedini nain da dozna koja je Zoranova
kua je upitati nekoga kad stigne u selo, ali koga a da ne padne u sumnju?
Mora riskirati kako bi djelovao brzo. I to selo posjeduje patrole koje ga obilaze
a njih mora izbjei. Ako ga vrate do komandira uslijedit e novo ispitivanje koje
bi moglo zavriti za njega poput onog jadnika kojeg je zatekao u kancelariji.
Iao je oprezno dok nije stigao do prvih kua. Kraj njih zastane i skriven
promatra. Uinilo mu se to dugo i taman odlui da poe dalje kad iz prve kue
zapazi enu koja izlazi na ulicu. Nije se uplaila kad joj je priao.
-Dobro jutro! Vidim da ste vrijedni kad se ovako rano ustajete.
-Moram raditi ako hou preivjeti.
-Da vas ne zadravam. Traim kuu Zorana, pa vas molim da mi kaete koja
je.
-U selu su dva Zorana, ne znam kojeg traite?
-Onog sa brazgotinom na licu.
-Njega stalno posjeuju stranci. Kua mu je zadnja u selu s desne strane.
-Hvala vam lijepo. Budite i dalje lijepi kao to ste sada.
-Vi mi izgledate ko neki veliki valer. Mogu i ja za vas rei da ste uz to i
zgodan. Ipak kod mene to ne pali, bar ne danas, jer me eka veliki posao.
-Ako se sretnemo drugi put, nadam se da ete onda i za mene nai malo
vremena, bar da malo dulje popriamo. Znajte da bi se jako poveselio da se to
ostvari. Tako ste lijepi da mi srce jo uvijek udara od ushienja vae blizine.
Vjerujte mi da sam vam zato i priao, a Zoranovu kui ve znam od prije i
pitanje o njoj je bilo samo izlika da mogu stupiti s vama u kontakt.
-Ma da li vi to ozbiljno?
-U ovakvim okolnostima nema ale. Rijetko se danas via takva ljepotica, a
ve na prvi pogled proradila mi je kemija doim sam vas ugledao.
-Hoete li jo koji put proi ovuda?
-Eto me i sutra u isto vrijeme.
Malo se snebivala i koketno gegala na mjestu a onda ree: -Do sutra ima jo
mnogo vremena. Vidjet u hou li moi izai iz kue.
-Jedva ekam sutranji dan.
Ona se nasmije i poe na jedno a on na drugu stranu ulice.
Doavi do Zoranove kue obie ju i prilazi otraga do tale. I ba kad je doao u
blizinu iz nje izlazi ovjek drei automat u desnoj ruci. U zadnji as Marko se

51

sakrije iza jednog stabla. ovjek zastane, pogleda na sve strane a potom se
uputi u pravcu kue. Istovremeno kad je ovaj uao u kuu i Marko ulazi u talu.
Iznenadi se kad umjesto stoke ugleda skladite prepuno raznih kuanskih
aparata, od tednjaka, hladnjaka, televizora i jo niz drugih stvari.
Pa ovo je skladite ukradene i opljakane robe. zakljui Marko.
Pogledom na pod iznenadi se kad zapazi trag ve ugruane krvi. Poe tim
tragom i u trenu zastane. Ovdje je sigurno zavrio neki jadnik, vjerojatno
zateen u krai, pomisli. Proao je jo par koraka a onda se tre kad zauje
lagano stenjanje. Marko odmah pomisli da to nije moda njegova Ana. Brzo
prilazi i iznenaen zastane. Pred njim je leao onaj isti ovjek kojeg je zatekao
kad su ga priveli do komandira. Otkud on ovdje, a zna da je komandir naredio
da ga ubiju? I kako to da je smjeten tu kod Zorana i jo iv? Marko htjede da
ga podigne i utvrdi da li je uistinu iv ili je samo u nesvijesti. Taman da poloi
ruku na njega kad se u tali zauje otvaranje vrata. Marko se odmah udaljava
od unesreenika i skriva iza jednog sanduka. Dok eka proviruje. Tad ugleda
onog istog sa automatom. Vratio se i odmah prilazi do ovog jadnika na tlu.
Marko ugleda vile naslonjene na zid. Uzima ih u ruke i eka. Ovaj pogleda
jadnika na tlu a potom prilazi do police na koju ostavlja svoj automat i uspinje
se kako bi sa nje skinuo jedan televizor.
Marko poslua da li u tali ima moda jo koga osim tog ovjeka. Utvrdi da
nema. Jae stie vile u ruci i polako prilazi do ovog doljaka a onda zastane.
Kroz veliki prozor prikovan sa daskama koje su sluile kao pojaanje za zatitu
od lopova, zrake sunca obasjavale su prostor u tali. Dok je ekao skuen kraj
sanduka i promatrao ovog kako skida televizor zakljui da je sad najbolji
moment da ga probode vilama. A onda se predomilja . Ne smije ubiti dok ne
dozna to je sa Anom. Ako ne reagira sada ovaj bi mogao ukljuiti automat.
Buka koju bi on stvorio probudila bi cijelo selo. Ne, mora to rijeiti na miran
nain i neujno.
Istog asa zauje se bolno stenjanje onoga na podu. To uznemiri ovoga doljaka.
Ostavlja televizor, uzima opet automat i prilazi do onog na podu. Doim je
dospio do njega lupi ga nogom u rebra a onda se sagne da ga podigne u sijed.
Ovaj na podu doim ga ugleda zadrhti od straha jer je znao da e uslijediti novi
udarci akama ovog krvnika. Dok je drao ovog na podu smijao se cinino ne
slutei da e se i on uskoro nai u gorem poloaju. Nije prolo ni par sekundi
kad se vile u Markovoj ruci srue na njegovu glavu. Udarac u potiljak bio je
tako snaan da ovaj nije imao vremena ni da pogleda od koga je doao, ni ta se
to dogaa. Kad se ovaj srui na pod poput klade Marko odmah hvata jadnika
na tlu. Odvezuje mu ruke i noge a potom upuuje veseli pogled uz smirene
rijei: -Ne brini, sada si u sigurnim rukama i bez opasnosti. Istom icom kojom
je bio ovaj vezan sada vezuje doljaka.
Opet se obraa ovom jadniku: Prvo mu prua uturu sa vodom a onda ga upita
je li gladan.
-Probaj mi prije pomoi osloniti se na noge a onda emo razgovarati o gladi.
Vidjevi izraz na njegovom licu dok se ustajao ree: Ovaj te je zbilja gadno
sredio.
-Da je samo on. Imam osjeaj da su mi sve kosti polomili.

52

Marko ga dovodi do stolice i posjedne a potom ode do doljaka. Jo je uvijek bio

bez svijesti i zato ga dovue do ovog na stolici.
Ponovo hvata pod pazuh ovog zatoenika i nakon to proeta sa njim par
koraka opet ga posjedne na stolicu.
-Nadam se da si drugi put hodanja pokazao malo veu snagu. Doim pojede
koji zalogaj kojeg imam u torbi bit e daleko snaniji. To ti govorim zato jer
moramo to prije odavde. Bojim se da jo netko ne naie, a da doe do pucnjave
eto ih onda tu itav opor. Prije toga moram i ovog na tlu neto zapitat. Ne
bude li poslije mogao sam morat u te nositi. Tada mu daje kruh sa slaninom .
Ovaj je to halapljivo pojeo. Vidjelo se da je ve dugo bez hrane i vode. udi se i
Marko da je toliko izdrao.
-Dok sam leao na tlu i podnosio batine noge su mi utrnule i jedva sam ekao
da se oslonim na njih kako bi imale priliv krvi. Jo u jednom pokuati
prohodati s tvojom pomoi a poslije se nadam da u moi i sam.
Nakon to je ponovo sjeo u njegovim oima se vie nije nazirala bol ve samo
srdba koja je se pojaala kad je gledao doljaka na podu. Taj pogled vraao
mu je i snagu i elju da ovome uzvrati sve ono to je od njega dobio. Uinio bi to
sa takvim elanom samo da moe.
-Ja sam Marko, pukovnik HV. Reci tko si ti?
-Ja sam Luka, takoer pukovnik HV.
-Blaeni ja kad sam mogao pomoi oslobaanju svog kolege.
-Bit u ti dunik do kraja ivota.
-Ne treba se truditi, uinio bi to za svakoga. Nego moda ti zna neto o
jednoj crnoj zgodnoj eni koja je ovih dana vjerojatno pala u ruke ovih bandita.
-ao mi je ali tu ti ne mogu pomoi. Takvu nisam zatekao.
-Onda moram ovoga na podu razdrmati da se probudi. Moda e mi on znati
rei bar neto.
-ta ti je ta zgodna crnka?
-Supruga.
-ao mi je to ja ne mogu toga na tlu prodrmati dok ga ti ispituje. Jo vie
alim to mu neu vratiti dug svega onog to je on meni podario.
Marko prilazi ovome na tlu, hvata ga grubo za kosu i prodrma.
Ovaj se i dalje pravi kao da je i nesvijesti. Nato Marko uzima no i zane kruiti
vrhom po njegovom stomaku. Dok je no parao kou ovjek je stiskao zube, ali
jo uvijek nije izustio glasa.
-Nee li da govori onda slijedi prvo rezanje jaja a potom i one stvari. Marko
zatim hvata za remen i otkopava kako bi mu skinuo hlae.
-Nemojte, sve u vam rei samo me ne muite dalje!
-Dobro, da onda ujem tvoj odgovor?
-Ne znam to vas zanima?
-Pitao sam te za moju enu?
-Ali mi ovdje nismo doveli nikakvu enu ni danas ni juer niti cijeli ovaj
tjedan.
-Ako nije tu gdje ste je onda smjestili?
-Pa rekao sam vam da cijeli tjedan nije bilo nikakve ene koja bi pristigla.
-Luka, to ti kae na ovo?

53

-Ni ja nisam vidio nita to bi tebe zanimalo.

Marko se ponovo pribliava ovjeku.
-Ako si mi lagao iskopat u ti i oi.
-Nisam, vjerujte mi.
-Zato ste Luku doveli ovdje a niste ga ubili na putu?
-Tako je odluio Zoran.
-To ti ja mogu objasniti, javlja se Luka. Cilj ove bande je da hvata ljude i
nakon to nau kupce, prodaju im ljudske organe.
Marko se zgraa na ovaj odgovor. Od ovjeka je oekivao kajanje ali nakon to
je Luka zavrio reenicu ovaj se zaeo smijati. Doim je prestao ree: Mislili ste
da ete sa mnom neto dobiti a ne shvaate da je oko tale u ovom asu bar deset
mojih dugova koji samo ekaju da otvore vatru. Likovao je dok je izgovarao te
rijei.
Istog asa Marko potri do vrata i proviruje, ali se odmah vraa.
-Luka moramo poi jer ovaj gad govori istinu. Preao se jedino u vremenu.
Tek su sada poli od kue ovamo. Zato idemo brzo.
Marko uzima etnikovo oruje i daje ga Luki a potom polazi do drugih vrata
koja vode prema umi. Luka je poao za njim.
Doim su se nali na rubu ume zastanu. Marko pogleda Luku.
-Kako se osjea?
-Sada sam sasvim dobro.
-urili smo a nismo sredili onoga u tali. Kad ga ovi njegovi pronau rei e
im da smo samo dvojica i onda e zaeti potjera za nama.
-Bojim se da za to vie nije sposoban.
-Kako to misli?
-Poao je za nama i naletio na vile.
-Kako je to mogao kad je bio vezan?
-Valjda se oslobodio. Istog asa zauje se snana eksplozija. Dijelovi
kuanskih aparata zajedno sa zidovima tale letjeli su na sve strane a gusti dim
dizao se u visinu. Izgledalo je kao da je od tog objekta nastao pakao.
- Luka, za boga miloga to si to uradio da je sve otilo u zrak.
-Nita, samo sam pokrenuo mehanizam i namjestio da se aktivira za dvije
minute. Dok Srbi budu zauzeti sa gaenjem vatre nee ni primijetiti da smo i
nas dvojica bili unutra.
-ovjee, pa ti me sve vie iznenauje. Raunao sam da si polumrtav i da u
te morati nositi putem do granice a ti ivlji od kurve u krevetu.
Tog asa zauje se jo nekoliko manjih eksplozija.
-Izgleda da je toplina aktivirala i bombe koje su se nale unutra. To je nama
znak za start naeg polaska. Ba teta to se vie neemo diviti prizoru koji e
Zoranu oduzeti bar deset godina ivota.
Oko Zoranove kue okupilo se mnotvo ljudi. Svi su doli s ciljem da pomognu
u gaenju vatre. Nitko nije mogao ni slutiti da je to djelo Marka i Luke.
Kad su se nali na prvom odmoritu i smatrali da vie nema opasnosti posjedali
su na jedno srueno stablo , otpoeli su s jelom.
-Zna da ti je dobra ova slanina. teta da nema sobom i malo rakije.
-Imam i toga, samo sam se plaio ponuditi je jer sam smatrao da si jo slab.

54

-To bi mi bilo vie radi dezinfekcije usta a ne elje. Jo uvijek osjeam rane
koje su mi oni zlotvori nanijeli. A rakija kod toga slui kao lijek.
-Pa da onda i nazdravimo za nae trajno prijateljstvo.
Daljnji put prolazili su u veselom prianju. A onda Marko ozbiljno zapita Luku.
-Dovde smo doli bez muke ali to kad doemo do mjesta razdvajanja?
Ne samo mine ve i srpske patrole pravit e nam probleme.
-Tamo gdje u te ja povesti nema nikakve bojazni tokom prelaska.
-Pa ti me i dalje iznenauje novim spoznajama. Kako bi bilo da mi prije nego
smo na cilju ispria i neto o sebi.
-to te zanima?
-Sve i zato poni od poetka.
-Roen sam u Cetinskoj Krajini, tonije u Sinju. Oenjen i otac dvoje djece.
ena mi je uiteljica a ja inenjer strojarstva. U HV sam od samog poetka kao
dobrovoljac. Nalazim se u posebnoj jedinici kao istraitelj. to istraujem i sam
si se uvjerio, jedino sam malo zabrljao na zadnjem zadatku i etnici me uhvatili.
Zahvaljujui tebi opet u moi nastaviti svojim poslom. Sada ti je to valjda
dosta i zato reci i ti neto o sebi.
Kad mu je Marko rekao o sebi dodao je da putuje u Knin s ciljem izbavljenja
jednog Hrvata iz logora koji je pod osobnom brigom Martia.
-Na taj put sam poao sa enom, ali su nas presreli Zoran i njegov roak. Od
tada mojoj se eni gubi svaki trag. Sve se bojim da nije sama pola u Knin, jer
kako uviam izgleda da nije zavrila u Zoranovim rukama.
-Poao bih s tobom da ju potraimo ali me obaveze vuku da se vratim u svoju
jedinicu. Nadam se da e unato to je sam potrai poluiti uspjeh.
-Hvala ti na ponudi, no ima neto novo u emu mi ti moe pomoi.
Srbi spremaju atentat na jednog mog prijatelja a ti mi u tome moe biti od
koristi da to sprijei.
-Reci mi ime prijatelja i gdje ga mogu nai?
-Pavle Mati.
-Pa Pavle je i moj prijatelj. Reci kako si doznao za atentat?
-Kad su tebe muili u komandirovoj kancelariji, ne raunajui da sam ja
Hrvat , komandir se izjasnio naredbom da likvidiraju Pavla.
-Da li je napomenuo dan i vrijeme atentata?
-Rekao je da e to izvesti uro Balaban sa cisternom punom dinamita pred
Pavlovom kuom danas uveer.
-Tog Balabana dobro poznam, a znam i gdje stanuje. Prije nego poe na put
do Pavla moramo ga sprijeiti. Ovaj put onemoguit emo ga zauvijek, a to je
ve odavno zasluio. Vjerujem da u pohvatati tada i ostale sumnjivce.
-Srea da sam naiao na tebe jer tko zna, moda bi izgubio prijatelja zauvijek.
-Ti Srbi koji ive u Balabanovom selu ponaaju se kao lojalni Hrvati, a gle
kako su pokvareni. Dali bi i duu avolu samo da im se ostvari cilj stvaranje
velike Srbije.
-Luka, ja se bojim da ipak postoji problem koji je pred nama za spreavanje
ovog atentata.
-A to je?
-Vrijeme. Hoemo li stii na vrijeme zaustaviti Balabana?

55

-U tome e nam pomoi general Vinko. Doim preemo granicu razdvajanja

javit u mu telefonom. On e nam dati sve vojnike koje ima slobodne na
raspolaganju, kao i sva vozila, ne brini.
-Jedini koji bi nam mogao pomrsiti raun je Zoran.
-Taj je sada zauzet svojim poslovima punjenja novog skladita robe. Ali i on
e doi na red jednog dana. Kad ga se domognem, golim akama iupat u mu
srce. Ve smo ga za malo imali u rukama u jednoj akciji. A onda iznenadno
zane topovska paljba po nama. Granate su praskale sa svih strana. Nije bilo
vremena za odstupanje. Svi smo se sklonili u rupe kako bi sauvali glavu i ekali
da prestane pucnjava. I kad je prestala Zoranu vie ni traga ni glasa. Taj bandit
zaista ima sree. Vie vremena zadrava se na strani gdje ive Hrvati. Jako
dobro poznaje ovaj kraj. Tako rei zna i svaku travku i njen miris pa bila i
ugaena. I meni je nanio previe zla i vie bi ga volio drati u svojim rukama
nego sve zlato svijeta.
- Jednog dana, nadam se da e ti se to i ostvariti.
-Evo nas na cilju. Nai straari ve su nas pozdravili podizanjem ruke.
-Nisam nita primijetio.
-I bolje je da nisi, to znai da dobro obavljaju svoj posao. Iza onog breuljka
nalazi se peina. U njoj emo se malo zadrati a tu emo uti daljnje naredbe
i dogovor za susret sa vojnicima s kojima idemo do Balabana.
Velika vrata koja su skrivala ulaz u peinu kamuflirana su granjem pa sluajni
prolaznik s detektivskim okom ne bi zapazio da je to mjesto u kome boravi
jedinica koja pazi da neprijatelj pree nepozvan na drugi teritorij.
-Bog pukovnie Luka. Straari su mi najavili da stiete u pratnji jo jednog
ovjeka. Recite koje vas dobro dovodi dovde?
Luka mu predstavi Marka a potom odmah prelazi na objanjenje o atentatu.
-Sad u ja dogovoriti sve sa generalom. Dotle se vas dvojica raskomotite i
posjedajte oko stola.
Velika sala peine ispunjena sigama mamila je poglede svojom ljepotom. U
mirovno vrijeme bilo bi interesantno istraiti i osle hodnike ovog prekrasnog
zdanja koji e jednog dana vjerojatno sluiti samo u turistike svrhe. Nekoliko
poljskih kreveta i ogromni drveni stol sa d vije klupe sainjavao je prostor te
sale. Petrolejska lampa obasjavala je prostoriju tako da je izgledala kao da je iz
bajke. Prehrana vojnika sastojala se uglavnom od kruha , suhog mesa ,sira i
konzervi, a toga je na stolu bilo u izobilju uz par boca estokog pia.
-Da li vi neto proslavljate? bilo je prvo pitanje Marka upuenog komandiru
jedinice kad im je rekao da se poslue.
-Niste pogrijeili kad ste postavili to pitanje. Slavimo roendan jednog vojnika
ali ne njegov ve sina za kojeg je upravo doznao da je roen.
-Gladan sam ko vuk i nadam se da taj vojnik nee zamjeriti to smo se
posluili prije nego je najavio sveani in.
- A to da ja kaem na to, javlja se Luka. Ni ja nisam jeo ve tri dana.
-Jeste li razgovarali sa generalom.
-Da, sve je u redu. Evo telefona. eli da vas pozdravi.
-to je Marko, zar nisi u potrazi za Anom? Nakon to mu i Marko razloi
zato se vratio general ree: Porui Luki da e za jedan sat doi kamion sa

56

deset ljudi. ekajte ga na koti dvanaest. Imate moju ovlast da uinite sve to
vam je u moi da sprijeite taj atentat. Ja u dotle javiti Pavlu da bude
spreman, a i tamo sam poslao jedinicu za zatitu. elim vam sretnu akciju.
Zaklonjeni visokim stablima i skriveni iza grma Luka i Marko ekali su
kamion. Do zalaska sunca jo je dosta vremena. Gledali su i na obzorje gdje su
uoavali sunevu kuglu koja je ostavljajui ute tragove plovila kroz kronje
drvea. Nedugo zatim ukazao se i kamion. Luka je odmah uoio poznata lica
vojnika. Do Balabanovog sela vrijeme je brzo prolo. Doim su stali pred
njegovu kuu u tren su se vojnici iskrcali i u dvije grupe zauzeli poloaj oko
kue kako bi sprijeili bilo kakav bijeg neprijateljskih ljudi.
Luka i Marko polako prilaze ulaznim vratima gdje ih doekuje ena. Djelovala
je starija nego to ima godina. Iscrpljena poslom od svakodnevnog rada
pokazivala je smirenost. Kao da ju ne brinu muevi poslovi.
-Je li ovo Balabanova kua?
-Jeste, recite to ga trebate?
-Trebamo ga u vezi nekog posla. alje nas Zoran.
-Zar opet uruje sa tim vragom? Bila je ljuta. ao mi je ali prije petnaest
minuta poao je prema zapadu sa cisternom. Nije mi rekao ni kuda ide ni kad
e doi. Sa njim su i dva momka.
-iji je ovaj auto ispred tale?
-To je auto mog mua.
-Mi emo ga na kratko posuditi kako bi ih prije stigli.
-Ali ta e on na to rei?
-Ne brinite, bit e sretan da smo to uinili. Ako ga stignemo, spasili smo mu
ivot.
-Uzmite ga onda i sretno vam bilo. Evo samo da vam donesem klju od auta.
Dobro da je juer ba napunio rezervoar sa benzinom.
-Ako se sluajno vrati prije nego ga dostignemo, recite mu da je komandir
promijenio odluku i neka eka kod kue novu naredbu.
-Nikad on meni ne govori o svojim poslovima, a to u mu prenijeti, ne brinite.
-Dovienja. Ako ga ne presretnemo doi emo opet.
Marko i Luka zauzimaju mjesto u Balabanovom automobilu a vojnici se ponovo
vraaju u kamion i urno polaze tragom cisterne.
-ao mi je to nismo obavili pretragu Balabanove kue ree Luka.
-Nije bilo za to vremena, a to bi izazvalo i sumnju. Obavit e to kad sredimo
Balabana u koliko ga stignemo.
-Prednost od petnaest minuta za luksuzni auto da pretekne cisternu nije
nikakva prepreka.
-Ne bi bila da je ovo asfaltirana cesta. Ali ovaj makadam koji je jo uniten
stalnim kiama i velikim kamionima bit e teko nadoknaditi. Kako bi bilo da
volan prepusti meni?
-Ne b rini. Dok vozim ne mislim na bolove koje su mi zadali etnici pa mi to
dolazi i kao lijek.
-Trebali smo sobom uzeti u na auto jo dva vojnika. Ako stignemo lake bi se
doepali ovih u cisterni.

57

Pusti ih sad na miru. Mislim da smo nas dvojica za ove i preveliki broj. Ako za
nama pristiu i vojnici i nee dugo proi kad e i oni doi do cisterne da nam se
pridrue u akciji likvidiranja ove trojice.
Uz neprikladne uvjete vonje po makadamu imali su osjeaj kao da su na rodeu
a ne u luksuznom automobilu.
-Ovakvu vonju jo nikada nisam isprobao govori Luka.
-To ti je dobro za namjetanje kostiju koje su ti etnici ispremjetali.
-Zna da imam osjeaj da e mi u momentu kad naiemo na rupu i eludac
iskoiti iz utrobe.
-Jedno je sigurno. Ako ga elimo dostii, moramo i dalje trpjeti.
-Pitam se zato je taj klipan poao ranije?
-Mene plai da nam se auto ne raspadne prije nego ih sustignemo.
-Moe misliti kakav e stav zauzeti Balaban kad uvidi da smo u njegovom
autu.
-Mene je pak strah da se ne umijea Zoran i da na cesti postavi kakvu
prepreku.
-Daj, pa ne zna taj da mi pratimo Balabana.
-Ne znam tko mu daje informacije, ali taj gad zna sve to se dogaa u ovim
krajevima. ak je bolje upoznat od nae tajne slube.
-Vjerujem da je previe zaokupljen posljedicama koje smo mu mi nanijeli i
zato ne vjerujem da bi to ostavio i poao da nas trai.
Nakon prvog zavoja sustigli su jo jedan luksuzni auto koji se kree u istom
pravcu.
-Samo nam je jo i taj trebao da smeta na putu ljuti se Luka.
-Ne sekiraj se, bit e valjda prilike za obilazak.
Doim su doli na par metara do njega zapaze vozaa s dva suputnika. Auto je
Zadarske registracije i kako su uoili nee im lako ustupiti prolaz. Luka je
nekoliko puta trubio , pokazivao rukom da se maknu u stranu, ali uzalud.
-Na ovoj uskoj cesti nemogue ih je obii ako se ne maknu ustranu.
-Trubi im i dalje.
-Nita ne pomae, ovi ostaju tvrdoglavi.
-Pokuaj ih lagano udariti naim autom.
Luka daje jai gas nakon ega auto malo poskoi, ali ovi i dalje ne reagiraju.
U ratnim uvjetima nakon takvog incidenta zna doi i do pucnjave. Marko
priprema svoj automat za svaku sigurnost. Tempo kojim se kretao auto ispred
nije odgovarao Luki. Tom brzinom nikad ne bi prestigli cisternu.
-Luka, ovako neemo uspjeti. Da pokua skrenuti sa ceste pa makar zavrili
u kakvoj grabi. Ovo su nai ali nema dvojbe da su vie nego tvrdoglavi. Ali ako i
dalje idemo ovom brzinom bojim se da za Pavla nema pomoi.
-Ne bude li uspjeha pucat emo im u gume a onda e valjda stati.
Jo su neko vrijeme vozili tako a onda Luka naglo ubrzava gas. Istog asa
osjete kako njihov auto udara u bok auto ispred sebe. Od iznenaenja voza se
nije snaao i autom skree desno sa ceste. Luka to iskoristi i jo jae ubrzava
auto . Uskoro su se nali sami na putu. Jedino to su uli u prolazu bilo je glasno
psovanje iz drugog auta.

58

-Drugi put za ovakvu vonju moram staviti kacigu. U protivnom mogao bi

izletjeti kroz karoseriju.
-Zna da bi bilo dobro da jo jednom tako poskoimo. Napravio bi glavom
otvor a u ovim ljetnim sparinama to bi bilo bolje od ventilatora.
-ta misli kako e reagirati ova trojica u autu ako nas ikad sretnu?
-Drugi put valjda nee biti tako tvrdoglavi kao danas. No ne brini za njih.
Naii e na kamion i izvui e ih iz grabe ako su upali u nju.
-Bijesan sam na njih.
-Nema potrebe za ljutnju. Kad dostignemo Balabana imat e vremena da
iskali bijes..
-I njega emo morati zaustaviti, samo tu nam nee pomoi ni truba, ni
udaranje straga a pogotovo ne udaranje u bok. Jedino rjeenje je da ga
zaobiemo.
-Samo hoe li se ukazati kakvo mjesto?
-Mora se ukazati jer bi on nas mogao stjerati sa ceste. U gustoj umi nau se
kakvi proplanci a oni nam mogu pomoi u poduhvatu. Doim to uspijemo i
dalje emo izigravati Srbe i hitno djelovati jer ako uoe kakvu sumnju loe nam
se pie. Zamisli da cisterna eksplodira dok smo u njezinoj blizini? Vjerojatno da
je puna dinamita. Da imamo konje pa da brzo nestanemo od nje, ali i ti konji
trebali bi imati krila.
-Jadne te ivotinje. Nisu nam i one krive pa da zajedno svi nastradamo. Nai
emo mi bolje rjeenje. Zajahat emo na metle, pa ako nam ni to ne pomogne
Red Bul daje nam krila. Jo su malo odmakli kad ispred sebe ugledaju cisternu.
Brzo su joj prili .
-Sad ne misli na drugo do na boju pomo , govori Luka.
-Smireno vozi iza i ekaj pravu priliku. Da ima krila mogao bi ga i preletjeti.
-Ne brini i to e se dogoditi samo da se ukae prva prilika. Ovi ispred nas
smatraju nas turistima koji idu u lov. To je i razlog da nas ne diraju. Ali kad
Balaban otkrije da se vozimo u njegovim kolima tek onda slijedi ono najgore.
Srea da se tablica u retrovizoru ita naopake.
-Taj je i onako nepismen pa mu to nije vano. Ali budi siguran da prepoznaje
svoj auto i bez tablice.
Kad su izbili na ravni dio ceste cisterna ubrzava kretanje. To iznenadi Luku jer
jo vie onemoguava obilazak. Brine ga jer su sve blie Pavlove kue
-A da mu ipak zatrubi?
-Ni kod onih prije to nije pomoglo a vjerujem da su ovi jo tvrdoglaviji.
Odjednom se sa desne strane ukazuje proplanak. Luka se nije predomiljao.
Ubrzava auto. Tad su naili na jednu rupu Marko odskoi sa svoje sjedalice i
naslanja se na vrata. Kad se vraa na sjedalicu pogleda Luku i uoava njegov
veseli smijeh.
-Ipak smo uspjeli. Nitko se nije nadao da se moe i sa desne strane izvriti
obilazak.
Dok su sve vie odmicali cisterna je u retrovizoru izgledala sve manja.
-Dosta smo odmakli a sad je vrijeme da se zaustavimo i autom preprijeimo
cestu. Automate ostavimo unutra ali vrata neka budu otvorena.

59

Iznenaen Balaban se zaprepasti kad na cesti ugleda svoj automobil. Brzo

zaustavlja cisternu a tad zapazi Marka sa jedne a Luku s druge strane auta.
Nije se plaio opasnosti, iskoi na tlo i zane vikati.
-Koji vam je vrag da to uradite? bijesan je prijetio dok im je prilazio.
-Sve je u redu samo se prvo smiri, tjei ga Luka. Objasnit emo ti sve.
-Kako da se smirim kad vidim da ste mi uzeli auto. Dobro da sam ga uoio jer
da nisam pokosio bih ga dok si rekao britva.
-I to emo objasniti kad se smiri.
-Evo miran sam, recite to to vas dvojica izvodite?
-I to emo ti rei ali prije svega toga dolazi ono glavno.
-Ama o emu to priate. Glavno je to ste mi otuili auto i za to morate platiti.
Luka koji je bio blii polako prilazi do Balabana.
-Hoe li dopustiti da i mi progovorimo ili e i dalje kukati za tom krntijom
koju naziva autom.
-Ama koja krntija, taj auto jo je ko nov a vrijedi vie nego tri druga. Ako ste
mi ga i malo otetili skupo ete to platiti.
-Sve e biti u redu samo daj uuti ve jednom i sluaj to ti imam rei.
Pri tom Luka strese blato sa svojih cipela.
-Kako ovjek moe u ovom blatu zaglibiti a da ga niti ne oekuju.
-Ma zaglibit ete vas dvojica itekako ako ne dobijem pravi odgovor za paradu
koju ste nainili sa mojim autom .
-Ama ti zapeo za taj auto ko gladan srati, kao da na svijetu nema i drugih
vanijih stvari od toga.
-Meni je moj auto vaniji od svega drugog.
-Znam to a uo sam to i od tvoje ene koja ti to ne moe oprostiti dok god ivi.
-Okani se moje ene i vie ju ne spominji ako eli ostati iv. Reci radije razlog
te vae parade.
Kao uvijek Luka je uvjeren u svoju pobjedu, prilazi jo blie Balabanu i zagleda
se u njegovo lice. Za to vrijeme Balabanovi suvozai sjedili su i dalje u kabini
cisterne drei automate u svojim rukama spremni da ih upotrijebe u sluaju
kakve opasnosti.
Balabanove oi isticale su i dalje bijes koji je polako jenjavao.
-Ispriavam se ali drugaije nije ilo. Da smo ti mahali da stane ne samo da
nas ne b i posluao ve bi moda na nas i otvorio vatru, ovako si ipak stao.
Balaban je bio jedan od bogatih u svom selu. Star oko etrdeset godina radio je
na imanju koje se iz dana u dan poveavalo. Bogatstvo koje je stekao najvie
moe zahvaliti suradnji sa Zoranom ali i izvravanju naredbi komandira. Kao
borca za veliku Srbiju opsjedala ga je ideja da e poslije biti jo bogatiji. Bio je
poaen kad je komandir dao njemu zadatak da likvidira Pavla. I u
prethodnim akcijama u kojima mu je pomoglo nekoliko Srba iz mjesta a
naroito njegov neak koji i sada sjedi u kabini cisterne bili su uspjeni.
-Znam da si u brizi i da to prije eli saznati razlog zato smo te zaustavili. Pa
sluaj! Pred nama je novi zadatak a od ovoga kojeg si dobio u vezi Pavla mora
odustati. Poruuje ti to komandir.
Ma od kud tebi saznanje koji je moj zadatak? I zato komandir trai da se
odustaje?

60

-Zato to je meu nama izdajica, a preko njega vijest o tvom poduhvatu stigla
je i do Hrvata koji su obavijestili Pavla, minirali cestu i jo uz to postavili strau
koja bi te likvidirala u koliko bi na vrijeme iskoio iz cisterne kad eksplodira sa
svim dinamitom u njoj.
-Ma je li to mogue? Dunik sam ti za itav ivot. Reci da li se zna tko je
izdajnik?
-I to smo doznali samo ekamo da nam padne u ruke.
-Reci mi samo njegovo ime a ja u ga srediti onako kako zasluuje.
-Sve e doznati samo sad treba okrenuti cisternu i poi natrag.
-Da li je komandir rekao kada je novi rok da se ponovi ova akcija i da se ve
jednom rijeimo Pavla sa ovih prostora.
-Doi e i taj dan, a dotle se strpi i sluaj nova nareenja.
-Dunik sam ti do groba to si me upozorio i jo ti jednom hvala.
-Daj ne zahvaljuj. Pa to bi uradio svaki Srbin.
-Vas dvojicu nisam nikad vidio. Od kuda ste vi stupili u vezu sa komandirom?
-Doli smo kao dobrovoljci iz Beograda a ve poznajemo teren kao da smo se
tu rodili. Nego zaboravio sam ti rei tvoj novi zadatak.
-Reci ga onda, jedva ekam da ga ujem.
-Vidi li onoga ovjeka kraj tvog auta.
-Da i ta je sa njim?
-On ti je Maloeviev roak i treba ga hitno provesti do Martia.
-To je bar lako. Ma je li zbilja Miloeviev roak?
-Kad ti kaem, prvi brati.
-Pa onda ga pozovi blie da mu stisnem ruku.
-Prvo objasni tvojim pomagaima u cisterni da smo nai ljudi i da bez oruja
dou da i njih pozdravimo. I mi smo svoje oruje ostavili u tvom autu, to
moe provjeriti.
-Ama zato nam treba oruje kad smo kod svojih.
-U ratu uvije ima onih koji sumnjaju.
-Ne brini, ovi samo mene sluaju. Ilija! Ovo su nai, ostavite oruje i siite
dolje. Istovremeno prilazi Marko , Ilija i onaj trei.
U jeku grljenja Marko i Luka vade pitolje.
-ta je ovo? zabezeknuto zavie Balaban.
Istog asa pristie i kamion sa vojnicima, a iza njega i auto sa onom trojkom
tvrdoglavaca. Vojnici odmah prilaze i veu Balabana i njegove pratioce, a
potom ih odvode na kamion.
-Dobro je prolo , ak i bez ispaljenog metka. Sreom da smo imali posla sa
glupanima . Tu Lukinu primjedbu uo je i Balaban dok su ga odvodili. Tiho je
neto promrmljao, ali kad ga vojnik koji ga je provodio udario kundakom u
rebra, odmah je zautio.
Tog asa do njih stiu i ona trojica putnika iz Zadra.
-Ja sam Luki, zastupnik iz Zadra sa svojim tajnikom i vozaem. Na
zastupniku se najvie isticala bijela koulja sa crvenom kravatom.
Vojnici su nam sve objasnili.
-Znai li to da se ne ljutite to smo vas stjerali s ceste?
-Ni govora, da smo znali o emu se radi rado bi vam pomogli.

61

Daljnji razgovor se odvijao o drugoj temi vezanoj za ovaj kraj.

Luka e tada Marku: -Ja se sa vojnicima vraam do baze da tamo ostavimo
zarobljenike a onda idemo ponovo natrag u Balabanovo selo da mu pretraimo
kui i da pohvatamo i ostale jatake, a ti kad doe do Pavla pozdravi ga i u moje
ime.
-Sve je u redu. Nadam se da emo se uskoro ponovo vidjeti.
-To bih i ja volio. I da zna da mi je bilo ugodno s tobom obavljati ovu akciju.
-Mislim da e poslije ovoga Srbima pasti elja da odavde maknu Pavla.
-Ovoj trojici koje odvodimo sobom za sigurno nee, to ti ja garantiram.
Saborski zastupnik poao je dalje do generala Vinka, Cisternu su za kamionom
povela dvojica vojnika a Marko je dalje Balabanovim autom poao do Pavla.
Ni ovaj Balabanov auto nije za odbaciti. Jo kad se nakon to ga smjestim u garau,
pritegnu svi vijci koji su se na ovom putu olabavili bit e ko nov. Jedino to sam
siguran je da se u njemu Balaban vie nikad nee voziti govori sebi Marko.
U tom asu iznad svoje glave zauje helikopter. Promoli glavu da utvrdi iji je ali
odmah je nestao iz vida.
Marko se pita, da li je Pavle bio upozoren na atentat kojeg je Balaban naumio
izvesti. Pitao se i ta je sa njegovom Anom? Da li je ovdje, ili je ipak na strani gdje
su Srbi. Dok je razmiljao o njoj, u mati je gledao njeno skladno graeno tijelo.
Istog asa odlutao je s panjom vonje i skoro skrenuo s ceste. Odmah se pribrao, a
jo malo i ugleda Pavlovu kuu. Srce mu je zaigralo od veselja na pomisao da e sad
pozdraviti svog prijatelja. Dva vojnika HV straarila su ispred vrata to je bio znak
da je general Janko poslao zatitu i da je sve spremno za akciju ako naie cisterna
sa Balabanom. udi ga da nitko od ukuana ne izlazi da ga doeka. Otvara vrata
nakon to je parkirao ispred kue. Vojnici ga pozdravljaju ali nitko ne govori nita.
Iznenadi se kad na polju ugleda helikopter koji je malo prije proletio iznad njegove
glave.
-Ima li koga ivog u kui, zapita vojnike.
-To ete sami morati utvrditi kad uete unutra. ree jedan od vojnika.
Marka iznenadi takav odgovor ali ne ree nita. Polako otvara vrata a onda se iza
njih zauje pljeskanje i glasno estitanje. Tog momenta srce mu zane snanije
udarati a suze radosnice potekoe niz lice. U masi koja ga je doekala ugleda i svoju
Anu. Lijepa kao uvijek potri mu u zagrljaj.
-Oprosti, ali previe si me stisnuo da sam ostala bez zraka.
-Oprosti ti meni, ali od radosti i ushienja nisam se mogao suzdrati.
-Mogu li i ja pozdraviti junaka ili misli cijeli dan drati u zagrljaju tu prekrasnu
enicu? bio je to general Vinko.
Doim ga ugleda Marko pruajui ruku zapita: Otkud vi ovdje?
-Doao sam se uvjeriti je li akcije izvrena po planu i sa uspjehom.
-A otkud ti ovdje? Marko se obraa Ani.
-Sve u ti poslije ispriati. Sada posjedajmo najprije za stol koji je postavljen u
ast proslave tvog podviga.
-Marko i ja ti dugujem zahvalnost, ree Pavle kod pruanja ruke u znak
pozdrava.
-Daj Pavle, znam da bi i ti to za mene uinio.

62

-Provjerili smo svaki detalj ume i utvrdili da od neprijatelja vie nema ni traga ni
glasa. javlja se general Vinko. Uz to moram ti se ispriati zbog Ane. Nisam ti htio
rei prije zavretka operacije hvatanja Balabana. Nadam se da se ne ljuti zbog
toga.
Marko opet pogled usmjeri na Anu.
-Tako si mi nedostajala.
-I ti meni, - uzvrati veselo.
-Ljudi, posluite se peenjem dok je jo topla-povie Pavle.
Nakon par zalogaja ukusnog jela Marko se opet obraa Ani.
-Nestrpljiv sam od znatielje da ujem kako si dospjela tu.
-Ispriat u ti kad si toliko navalio. A poslije e mi valjda dopustiti da pojedem do
kraja ovaj ukusni komad janjetine.
-Kad me je na vojnik pratilac doveo do ceste i predao patroli, vratio se po tebe.
Na putu do mjesta naiao je kamion koji je iao u pravcu Pavlove kue. Bili su
ljubazni pa su me poveli. Nadala sam da e se on pobrinuti za tebe bolje od svih
drugih jer najbolje poznaje ovaj kraj. I ja bih pola sa njim. Tako je i bilo. Doim
smo se vratili na mjesto gdje smo nali onog ranjenika, unato duge potrage tebe
nismo nali. Tada smo se ponovo vratili do Pavlove kue jer sam vjerovala da e me
tu najprije potraiti. Ostalo zna. I Pavle je obavijestio generala Vinka, ali u to
vrijeme ti si ve preao granicu razgranienja.
-Dobro si postupila i sad nam ponovo predstoji novi pokuaj prelaska na
neprijateljski teritorij. Ovaj put bit emo svakako oprezniji.
-Da li si imao preko kakve potekoe?
-Ne, zahvaljujui Luku sve je dobro prolo.
-Voljela bih upoznati tog Luku.
-Moda se ta prilika ukae kad se vratimo iz Knina. Dotle znaj da mi je Luka
prijatelj u koga se mogu pouzdati.
-Zna da se ponosim s tobom.
-Neemo priati i jesti zajedno. Ta i sama si rekla da te u tome ne ometam.
Dok se okupljeno drutvo zabavljalo oko stola , stvorio se osjeaj prijatne
atmosfere, za razliku od mjesta nedaleko odavde gdje su padale topovske granate
upuene od strane Srba.
***
U gradiu Graac kojeg su okupirali Srbi ,ljudi su hrlili na ulicu ne bi li se
pridruili grupi znatieljnika u promatranju vojnika, koji su vodili dvojicu
zarobljenih Hrvata, vezanih ruku na leima.
-Mili Boe, pa ovi su ve polumrtvi a jo ih uvijek udaraju kundacima po tijelu.,
javlja se Ana. Zato nitko ne staje u njihovu zatiti?
-to je tebi Ana? Pa svaki koji bi stao u njihovu zatitu i sam bi postao rtva poput
ove dvojice. Povienim glasom ree Marko.
-Imaju li nade pobjei kako bi se rijeili daljnjeg maltretiranja?
-Bili bi ubijeni jo prije nego naine prvi korak. U ovakvom stanju ne bi imali ni
snage za bilo kakav bijeg.
-Zamisli da nas otkriju.

63

-Proli bi daleko gore od te dvojice.

Ana se i dalje zgraava od pogleda na to muenje. Tada se okree i polazi natrag do
gostionice gdje su iznajmili sobu za prenoite. Marko pouri za njom i doim je
sustigne hvata ju za nadlakticu. Ulazei u gostionicu zastali su kad su ugledali
prostoriju prepunu vojnika obraslih bradom i naoruanih do zuba. Bilo je unutra i
dosta civila. Nisu ugledali prazan stol pa se opet vraaju na ulicu.
-Jednako me hvata jeza od pogleda na te bradonje kao i na ovaj prizor sa ova dva
Hrvata koji jo uvijek podnose muke od batina vojnika u pratnji.
Masa koja je pratila taj prizor umjesto saaljenja, vikala je: Ubijte te zlotvore.
Objesite ih ovdje, drugo ne zasluuju. Udrite ih jae.
Ana jedva izdri da ne zane jecati. Priljubi se uz Marka i tiho ree: - Dokle emo to
morati gledati?
-Ako ne prestane sa tim kukanjem, morat u te vratiti natrag u Hrvatski teritorij.
-Oprosti, ali ovo mi teko pada.
Marka zaokupi pogled na auto koji je tog asa prispio. Doim se zaustavio iz njega
izlazi ovjek zarastao u bradu. Odmah potom prilazi vojnicima koji su vodili
zarobljene Hrvate. Neto im je rekao. Nakon toga vojnici su ugurali zarobljenike u
taj prispjeli auto u kojeg se vratio i pridolica. Potom je auto odjurio ostavivi za
sobom i vojnike i znatieljnike. Uskoro je i ulica ostala pusta.
Kad su ostali sami Ana ree: Malo je falilo da ne povratim.
-Sada je sve mirno i tako se i ponaaj.
-Bojim se da ivi neemo doi to tog vrajeg Knina.
-Vie se ne treba plaiti jer posjedujemo sve dokumente kao da smo Srbi, a Srbe
nitko ne dira.
-Kuda misli da malo sjednemo . U gostionama je prepuno ljudi a danas sam sita
guve.
-Iza onih kua je mala umica. Nitko nam tamo nee smetati a ponaat emo se
kao ljubavni par koji je doao da iskoristi samou od tuih pogleda.
-Jesmo li sigurni u blizini te ume?
-Ovisi na koliko emo medvjeda, vukova i krokodila naii.
-Zar misli da e me umiriti sa tvojim alama?
-Znam ja biti i ozbiljan.
Dok su se pribliavali mjestu gdje bi mogli sjesti , odjednom Mrko zastane.
-to je?
-Nije nita opasno, samo malo provjeravam. Ovdje zna biti prolaznika, mada
rijetko. U svakom sluaju valja biti oprezan. Nije me strah ni od vojnika ni od
mjetana . Jedino me strah bandita, a njih je sada u ovim krajevima u izobilju. Ubili
bi te ako ne zbog plijena , onda iz obijesti jer nema nita to bi im koristilo.
Ana se divila ljepoti ovog kraja. Jato ptica cvrkutalo je oko njih, a miris ume
mamio je svojoj blizini. Doim su ugledali jedno posjeeno deblo odlue da na njega
sjednu.
-Jesmo li ovdje sigurni?
-Nadam se da se na ovo mjesto nije pretplatio kakav medvjed.
-Uh, kakav je to smrad iza nas? Javi se Ana doim su sjeli.
Marko se podie i nakon to je pogledao, vraa se do debla.
-Morat emo potraiti neko drugo mjesto. Iza grma je le ubijene srne.

64

-Tko je taj gad koji ju je ubio a nije ju ponio sobom?

-Sve dok traje rat i ivotinje su osuene na odstrijele. Neke ubijaju zbog koristi a
neke iz obijesti. Nitko vie ni ne pita je li to zatiena vrsta ili je na nju slobodan
lov. Danas vie skoro i da nema divljai po umama ali zato ima domae stoke u
izobilju . Lutaju iz naputenih kua u potjeri za hranom, pa je besplatnog mesa za
mesare koliko ti srce eli.
-Boli me srce kad to sluam.
Nedaleko odavde nali su novo posjeeno deblo gdje su se smjestili.
Doim su sjeli ona svoju glavu polae na njegovo rame. Visoko drvee i okolni
grmovi bili su im uz to i odlian zaklon od sluajnih prolaznika.
-Tu nas ne bi pronali ni najbolji tragai ree Ana. Pogledaj samo kako je
prelijepa ova ptica na grani. Gledaj kako joj se perje prelijeva u svim duginim
bojama. Zbilja priroda stvara najljepi ugoaj na zemlji. Hej pa ti si zaspao!
Ja sam oekivala da e se malo sa mnom maziti u ovoj osami a ti ovako. Uostalom i
bolje je, bar u u miru uivati u ovom zemaljskom raju.
Odjednom Ana zauje kako se iza nje lome granice. Pomisli da je to kakva
ivotinja koja je zalutala do njih. Da to nije majka one ubijene srne? Laknulo joj je
kad se utiao lom granica. Nije htjela buditi Marka. Jo ga jednom pogleda i
veselo se nasmije. Tada ponovo zauje lom granica. Naglo se okree da vidi to je
to. Iznenaena sputa tijelo u stranu, iznad koje proleti batina koja zavrava na
Markovoj glavi. Ana vrisne kad ugleda napasnika iza svojih lea. Drugi jednako
tako sirov stajao je po strani. Obojica zaraslih brda i u vojnoj odori etnika sa
automatima u jednoj a batinama u drugoj ruci.
Marko se naao u drugom dodatnom snu. Nije mogao pruati otpor jer je leao bez
svijesti.
-Vidi li ti bre kakva nam je ljepotica pala u ruke. Bit e to dobar zalogaj za
obojicu. Hajde Lazare prvo zavei ovog tipa za drvo kako nam ne bi pravio
probleme kad se probudi.
-Ljubomire, evo gotov sam. Ovaj jo uvijek spava. Da ga pustim na miru ili da ga
jo jednom klepnem po glavi?
-Polako bre. Prvo da utvrdim iz bliega kako reagira ova maka.
Ceri se dok prilazi blie, a onda isputa batinu i automat a Anu prihvaa za
nadlaktice. Dok ju je vrsto drao samo se i dalje smijeio, a onda puta lijevu ruku
te iz depa vadi ue kojim joj vee ruke. Doim je to obavio drugi kraj ueta vee za
drvo. Istog asa i Marko otvara oi. U glavi opet ima onaj isti osjeaj kad ga je
udario Zoranov roak . Kad ugleda dvojicu napadaa, dovikne im: -Momci, mogu li
vam objasniti tko sam ja?
-Daj budalo ne zanovijetaj. Koga jo zanima to tko si? I onako emo te dokrajiti,
a pustit emo te da ivi sve dotle dok ne sredimo ovu tvoju ensku. Prije nego
umre i ti e se moi malo naslaivati, ali samo gledanjem. Doim zavri reenicu
opet se zane grohotom smijati. Bio je to Ljubomir. Tada se ponovo pribliava do
Ane.
-Zgodna si nema ta. Ovakva se zvijer rijetko susree u ovim umama. Ovaj put
nam se lovina itekako posreila. Istog asa hvata je vrsto za kosu i privlai blie.
-Strah te je, je li?
-Pusti je na miru jer e za ovo odgovarati Mortiu.

65

-Ma vidi ti ovoga? Ovaj nam jo i prijeti. Jebo ja tebe i tvog Mortia. Ovdje sam ja
gazda i odgovaram za uinjeno samo sebi, a ti e jo malo udisati ovaj lijepi umski
zrak i naslaivati se prizorom dok mi budemo sreivali ovu ljepoticu, a poslije
zbogom zauvijek. Pisne li prije toga, onda e otii zbogom ranije.
Marko ga samo mrko promatra. Za to vrijeme Lazar je samo stajao po strani i
ekao daljnju zapovijed. Tada Ljubomir ponovo prilazi blie Ani hvata je za bluzu i
naglim pokretom strga sva dugmad. Doim joj se ukau gole grudi povie:
-Uh, kakve sise. Danas u se naslaivati i vie nego sam naumio.
-Ako se eli naslaivati do mile volje onda me odvei pa emo u troje obaviti to
tako da e zauvijek zapamtiti to je prava strast, -ree Ana.
-Ma je li ti to zbilja tako misli ljepotice?
-Najozbiljnije. Ovaj me mamlaz doveo ak dovde i obeao mi je za uivanje dati
100 dolara, ali kad je to obavio krae nego zec onda se pravdao da kod sebe nema ni
novia. I umjesto da me bar jo jednom povali on je zaspao na mom ramenu.
-Prokleti gad, zar da mi nastavimo tamo gdje je on stao? ljutio se Ljubomir.
-Meni to ne smeta javi se Lazar.
-Znam da ti ne smeta ali ipak u ja biti prvi.
-Nee osjetiti pravo zadovoljstvo u koliko sam zavezana. Vjerojatno nikad niste
imali prilike da stupite u odnos sa pravom enskom pa ne znate kako u troje zna sve
dovesti do ludila?
-U pravu je Ljubomire. Odvei je a i onako nam ne moe pobjei .
-Zato da bjeim kad i ja elim ono to i vas dvojica.
-Ima ti pravo. Odmah vadi no i preree veze.
Ana protrlja ruke a onda se zagleda u obojicu.- Skinite se do gola!
-Ma vidi ti cure. ak je postala i drska u nareivanju.
-Hoete li okusiti pravo zadovoljstvo ili ete i dalje blejati u mene onako kako je to
inio ovaj mamlaz zavezan za drvo?
-Lazare, uinimo onda to to ova djevojka trai.
Istovremeno obojica povlae koulje preko glave. Taj moment Ana u skoku nogom
udara Ljbomira u stomak a potom se sagne i hvata batinu. Lazar jo nije koulju
povukao preko glave kad ga batina zahvati posred lica. Od bola jaukne i srui se na
zemlju. Ana ponovo udara batinom po glavi najprije jednog pa onda drugog.
Vidjevi da se jo miu ponovi jo po dva udarca svakome. Potom prilazi do
Marka. im je bio odvezan odmah hvataju ovu dvojicu i veu ih za drvo na koje je
do sada bio privezan Marko. Doim su bili gotovi Marko im grubo strgne svu
odjeu. Ostavi potpuno goli uskoro otvaraju oi. Ana im ponovo prilazi sa batinom.
-Htjeli ste zadovoljstvo u troje, pa evo sad ete uivati u njemu. Tada ponovo
batinom lupi jednog i drugog po glavi.
-Ovi su zbilja tvrdoglavi. Od toliko udaraca jo uvijek pokazuju prezir i mrnju s
kojom bi nas dotukli istog asa samo da im se ukae prilika. Jesu li dobro vezani?
-Ne brini, sami se ne bi odvezali do sudnjega dana.
-Vraji gad, gle kako mi je poderao bluzu?
-Nisam znao da posjeduje umijee karate udarca. Onaj udarac u stomak ovom
gadu pravo je majstorsko djelo.
-Nisam pola s tobom zbog ljubavi ve da te zatitim na ovom putu.
-Zbilja me iznenauje, a ja sve vrijeme mislio da je to jedino zbog ljubavi.

66

-Ma budalo mala, i zbog toga. Reci mi to emo sa ovima, evo ponovo se bude?
Marko im prilazi.
-Ma vidi ti ovu gospodu? Htjeli su da uivaju u nasladi a ja da to gledam. Sad smo
zamijenili uloge i moi ete se naslaivati ali samo gledanjem. Nakon to ja obavim
svoje to e vam biti zadnje to ste u ivotu jo mogli vidjeti.
Marko prilazi do Ane i hvata je u zagrljaj. Ona mu tiho ape u uho: -Zar ih zbilja
eli ubiti? Uini li to bit e isti kao to su oni.
-Ni govora, ja im samo vraam ono to su oni meni govorili. Ostavit emo ih tu
ovako vezane, a valjda e se netko nai poslije tko e ih osloboditi , mada to ne
zasluuju.
-Obavimo to to si naumio jer ih ja vie ne mogu podnositi u svojoj blizini. Gadi
mi se i pomisao na njih a ne da ih jo gledam.
-Poi naprijed a ja u te sustii.
Marko se vraa, pokupi odjeu i oruje a onda se uputi za Anom.
-Pustite nas, neemo vas goniti, kunemo se ! vikao je Ljubomir.
Marko se nije obazirao na njegove molbe. Kad je doao do gustog grmlja, ugura
odjeu ove dvojice, potom jo malo dublje u grmlju skriva i automate, te polazi
kako bi sustigao Anu. Doim ju je stigao grli ju i zajedno idu dalje. Ponovo su doli
do gostionice gdje e prespavati ovu no.
*
-Ima dobrih i loih ljudi u ovim krajevima,- govori Marko sjedei u kabini
kamiona izmeu vozaa i Ane. Tri sata stajali smo na cesti i nitko da stane i uzme
nas sobom. to da mi je ena u drugom stanju? Bi li se onda netko smilovao?
-Sve je to pokvario ovaj rat,- ree voza kamiona.
-Sranje, doim rat prestane opet emo morati pustiti Hrvate da se vrate svojim
kuama.
-Bojim se da vie nee biti tih kua. One koje nismo sruili u njih smo uselili srpski
ivalj.
-Naravno da je to u redu i ja se sa time slaem. Te ustae trebalo je odavno
potjerati iz ovih krajeva, ali ipak se bojim da nas Meunarodna zajednica ne prisili
da im izgradimo nove kue i primimo natrag.
-Zar ti misli da bi se to zbilja moglo dogoditi?
-Ne zna ti te Europljane. Jedno misle, drugo kau a tree urade.
-Pa takvi su i nai politiari.
-Lako je nama s naima, ali s ovim dvolinjacima nikad ne zna ta misle. Danas
e nam rei da smo u pravu a sutra da su se zabunili.
-Pa to ispada da ta ideja o velikoj Srbiji moe biti uzaludna.
-A ne, nita nije uzaludno. Ono to osvojimo mora biti nae, a to ovisi samo o naoj
slozi. I u naem grbu pie: Samo sloga Srbina spaava. U slozi moemo postati i
najjaa sila u Europi.
-Pa ti govori ko da si Miloevi.
-Reci to ima novoga u tvom kraju?
-Sve je po starom. Potjerali smo sve ustae odavde i sad samo ekamo kad emo se
pripojiti Srbiji.
-Ima li vojske u selu?

67

-Svaki seljak ima puku i spreman je stupiti u akciju ako to zatreba.

-To znai da provodite ovo o emu smo razgovarali.
-Pa nadam se da to inimo kako treba.
-Neka , neka, smo i dalje tako.
Sluajui razgovor ove dvojice, nekoliko se puta samo podsmjehne u sebi, ali prije
toga okree glavu da to ne primijeti voza. Pravila se kao da gleda prirodu.
I ako su ljudi ovih krajeva razoarani zbog nestaica osnovnih ivotnih potreba i
tekog ivota kojeg je uzrokovao rat, ipak su i dalje motivirani idejom za ostvarenje
ideala kojeg propagiraju voe , a on im nee donijeti nita bolje. Po zavretku rata
sirotinja e i dalje ivjeti u bijedi kao to ivi sada. Svaki narod ima vlast kakvu
zasluuje a ovaj je narod stoljeima trpio bijedu, pa e tako i dalje. Bolje e biti
samo bogatima i onima koji se obogate ovim ratom. Poten ovjek bez obzira na
sistem i opredjeljenje uvijek ostaje u drugom planu. Najalosnije da ovaj narod ne
uvia da rat donosi samo tetu . Jedino se radom i obrazovanjem moe ii naprijed,
a svaki rat donosi samo zlo.
Ovo natezanje Marka i vozaa oko tog to je pravo, a to krivo, podsjea na
nekakvu kazalinu kominu predstavu. Ana eli da se to prije vrate u Rijeku pa da
i dalje ive kao i do sada. To blagostanje koje joj Marko obeava smatra utopijom
kojom se uzaludno veseli, a zbog koje se izlae opasnosti, ak i opasnom po ivot. A
to su prije ovog puta upravo i probali.
Ljudi putuju po svijetu zato da se dive ljepotama kraja, spoznaji novih ostvarenja
stare kulture i znamenitosti. Ovo putovanje bilo bi vjerojatno isto tako lijepo da se
odvija u mirnodopsko vrijeme. I to ako zavri tragino?
Dok naginje glavu kroz otvoreni prozor kako bi se sve vie rashladila, Marko i
voza ne prestaju polemikama o politici.
-Ono to mi nije jasno kod mukaraca, to je meusobni razgovor. Ako nije
politika, onda je nogomet. Da nema nogometa i politike ne bi ni razgovarali jer ne bi
imali o emu.
-Nisi u pravu. Jo je jedna tema koju nisi spomenula, a to je razgovor o enama.
Nastala je pauza sve dok se voza ne zane smijati, a tada dobaci: -Tako je.
-eli li da okrenem plou pa da priamo o drugome?
-Moe, ali da to ne bude o nogometu, jer sam njega sita do kraja ivota.
-Nee biti prie o nogometu, ne brini. Znai li to da eli ono tree?
-U ostalom, svejedno mi je o emu ete priati. elim samo da to prije doemo do
cilja kako bi se konano van kamiona malo ohladila.
-O toj toplini ne odluujem ja, ve onaj gore. Ako dopusti mogu ti jedino mahati
ispred nosa, mada da to uini sa jezikom pomogla bi rashladiti ne samo sebe ve i
nas dvojicu.
Voza se opet veselo nasmije.
-Govori li ti to ozbiljno?
-Zato bi se sa time alio?
-Tek sada otkrivam da ima smisla za humor. Moda zna i koji vic i ne bi bilo
loe da ga ispria pa da se bar koji put nasmijem na ovoj vonji, a ne da samo
sluam to bezvezno trabunjanje o politici.
Voza se ponovo nasmije.
-Eto vidi i voza je vie zainteresiran za smijeh nego za ozbiljne teme.

68

-Pa dobro, ako elite evo onda jednog:

-"Molim vas, pomozite mi? obraa se mlada ena prolazniku. Upravo me
silovao jedan idiot.
-Kako znate da je idiot?
-Morala sam mu pokazati kako se to radi."
Dok se voza opet nasmije Ana pokazuje ozbiljno lice. Marko nastavlja.
-"Mujo dobio milijun na lutriji i sav sretan dojuri kui da se pohvali Fati koju
zatekne u krevetu.
-Fato, dobili smo milijun. Prodrma ju ali ona se ne mie.
Kad shvati da je mrtva ree: Kad ti krene, onda ti zbilja krene."
Opet se ponovi ista scena. Marko nastavlja
-"Policajac zaustavlja vozaa. Odabrali smo vas za nagradu od 500 dolara.
Recite samo to ete uraditi sa tim novcem?
-Ii u u kolu i konano poloiti ispit za vozaa automobila.
ena pokraj njega na to dodaje: - Ne vjerujte mu, on to pria samo kad je pijan.
Sa stranjeg sjedala na to se javlja prijatelj: Rekao sam ja da sa ukradenim autom
neemo daleko stii.
A netko lupa u prtljaniku i pita: Jesmo li preli granicu. Ako jesmo otvori da se
premjestim na sjedalicu."
-Moram vam rei da ste mi uveselili ovo putovanje, ree voza. Put dovde proao
mi je u trenu. Tu vas moram ostaviti jer skreem na drugu stranu. Nadam se da ete
ponovo nai nekakav prijevoz, a ja alim to vas moram ostaviti.
-Ne sekiraj se zemljae. Hvala ti to si nas i dovde dovezao.
Jo im jednom voza mahne u znak pozdrava a potom nestane iz vidokruga.
isto nebo na kome se uoavao samo po koji oblai omoguavao je suncu
nesmetano prenje.
-Pravi pakao od vruine, ali ovdje je bar zrak ist.- govori Ana.
-Tko zna hoe li naii kakav automobil i hoe li se udostojati da nam stane .
-Dok ga ekamo radije se dotle sklonimo pod ono stablo. Bit e ugodnije nego tu
na otvorenoj cesti gdje sunce pri ko u paklu.
-Ako naie kakav auto morat emo potrati do ceste kako nas ne bi proao.
-Ne brini, za to jo imam toliko snage.
U potpunoj tiini ulo se samo pucketanje granica na koje su naili dok nisu stigli
do stabla.
-Uh, kako bi se sada rado okupala.
-I za to e biti prilike kad doemo na cilj. Uuti malo, imam osjeaj kao da ujem
nekakav zvuk.
-Da, i meni se to ini.
-Pourimo onda do ceste.
Marko je podigao palac a Ana zaela mahati. Napeto su ekali reakciju vozaa kad
ih ugleda. Uoili su jedino da je malo usporio. Odahnuli su kad su ugledali da osim
vozaa u autu nema nikog .Doim se zaustavio upita ih: -Kuda putujete?
-eljeli bismo doi do Knina.-oglasi se Marko.
Poput plaljive ivotinje voza jo uvijek pokazuje nepovjerenje dok razmilja o
tome da li da ih uzme u auto ili ne. To ne treba da udi jer u ovo ratno vrijeme
nikad ne zna s kim ima posla.

69

Dok ih je i dalje promatrao Ana prati njegovo mahanje glavom. To razmiljanje

malo se due oteglo, a onda se opet javi.
-Odakle dolazite?
-Iz Graaca. Voza koji nas je dovezao dovde morao je skrenuti na cestu desno i
od tada evo ve preko dva sata kako ekamo da naie nekakav automobil. Vi ste
prvi koji je naiao, govori Ana.
U jednom asu uinilo joj se da e dati gas i otii, ali kad kae:-Ulazite, Ana vrisne
od veselja. Marko sjeda do vozaa a Ana pozadi.
Strujanje zraka rashladilo im je ugrijana tijela dok su promatrali okolinu.
-to ete raditi u Kninu? ponovo se oglasi voza.
-Idemo po vojnom zadatku do predsjednika Martia.
Na takav odgovor voza skrene glavu i odmjeri Marka od glave do pete.
-Smije li se ita znati o tom zadatku? bio je i dalje uporan.
-Kao vojnika obavezuje me vojna tajna i nadam se da i vi to razumijete.
Voza jo nije pokazivao neprijateljstvo ve samo sumnju. Marko se i dalje drao
smireno a Ana je nezainteresirano gledala okoli.
-Vidim da jo uvijek pokazujete sumnju. Moram vas uvjeriti da smo nai i kao
izaslanici gospodina Miloevia dolazimo u Knin. Do sad nam je putovanje bilo
veoma uzbudljivo. Nadam se da e nam u Kninu biti olakanje, a na to jedva
ekamo. Auto nam se pokvario i od tada kao autostopisti hvatamo dobre osobe da
nas prime u kola. I da znate da ima jo dobrih ljudi.
-Da li vas u Kninu oekuju?
-U tome i je stvar. Bojimo se da ne stvore oko toga uzbunu i da otponu sa
traenjem.
-Kako to da niste traili novi auto od Martia?
-Dolo je do nesporazuma, a u ratnim uvjetima tu su se umijeali i ustae, i morali
smo se izgubiti iz tog podruja. Zato vam i govorim da je bilo uzbudljivo. Dobro je
da smo izvukli ivu glavu jer su nas napali i banditi. Sve u svemu vano je da smo
sada blizu Knina.
-Vjerujem vam sve to govorite ali htio bi da to ipak potkrijepite i sa kakvim
dokumentom koji potvruje vae navode. Nije da sam znatieljan ili da me je strah,
ali i vi morate mene shvatiti. Ja sam naime agent tajne slube SAO Krajina. I
dunost mi je provjeriti svakoga na koga naiem na ovom putu.
-Svakako ste u pravu. Evo mojih dokumenata.
Voza na as zaustavlja auto. Nakon to je pregledao dokumente jo jednom
pogleda svoje suputnike.
-Uvjerili ste me i sada moemo dalje mirno nastaviti ovaj put.
-Pretpostavljam da imate dobro srce i da se sada dobro osjeate?-primijeti Marko.
-To svakako.
-A emu pripisujete to stanje zdravlja?
-Dobrom piu i lijepim enama.
-teta da u blizini nema lokala gdje bi mogli popiti dobro pie? oglasi se Marko.
-Nema lokala ali zato je pia i hrane pun prtljanik mog auta.
-Vi se alite?
-Ma kad vam kaem.
-Pa gdje ga nabavljate?

70

-Danas burza radi sve u esnaest. Moete kupiti za male pare to vam srce eli. A
svaki onaj koji ne zna iskoristiti tu pogodnost dok traje rat prava je budala.
-Tu ste u pravu, jedino ovisi koliko imate novca da si to moete priutiti.
-Novac mi je najmanji problem. Kupim jeftino a prodajem skupo, ali novac pada i
na drugi nain. Za sada ga jo neu otkriti kako. Nego pretpostavljam da ste vi i
gospoa edni. Kako bi bilo da malo stanemo i da se poastimo dobrim
ampanjcem? Sigurno i gospoa to prieljkuje?
-Gospoo, to kaete na taj prijedlog?
-aa ampanjca dobro bi mi sada dola. Samo bojim se da ga vi nemate.
-Tu grijeite, imam ga uvoznog direktno iz Francuske.
-Nevjerojatno. Ja sam mislila da ljudi u ovim krajevima posjeduju samo rakiju,
ali da netko ima i ampanjca, to nikad ne bi povjerovala.
-Sad emo na poetku one ume pred nama stati i odmoriti se uz pravi ugoaj.
Imat emo uz to i hladovinu .Uz kavijar i druge delicije koje u vam ponuditi
nadam se da ete uivati i da ete se rado sjeati ljepote ne samo ovog kraja i ovog
putovanja , ve i ovog slasnog obroka.
Doim su stali voza rasprostire plahtu na koju slae hranu i pie. Uz paki sir,
dalmatinski prut, kavijar , slavonski kulen prinosi vino dinga, graevinu,
ampanjac i dr. Uskoro je plahta bila prepunjena jelom i piem. A kad je prinio
ae i usuo u njih pie bilo je smijeha i veselja.
-Pa toga je tu za preko deset ljudi, a nas smo samo troje.- primjeuje Marko.
-Trebamo proslaviti ovo poznanstvo ree voza. Jedite i pijte i ne ustruavajte
se.
Marko sa sebe potjera komarca a onda se prihvaa jela. Ana ga slijedi.
-Meni se od svega najvie dopada ova Gavrilovieva salama. Ali da znate da ni
srijemska kobasica nije loa. govori voza.
-Toliko je toga tu da ni sama ne znam sa ime bi zapoela, dobaci Ana.
-Od svega po malo i nakon svakog zalogaja zalijte i sa gutljajem pia.
Dok se sluio hranom Marko se daje u razmiljanje: da li je ova gesta vozaa
uljudno aenje ili smiljeni akt da ih napije i poslije dotue. Prije toga moda i
Anu siluje. Moda eli i to da o njemu Martiu kaem koju dobru rije kako bi
napredovao u hijerarhiji vlasti. Bez obzira na razlog bit e oprezan. Prihvaa se za
pitolj kako bi utvrdio je li na mjestu spreman u koliko doe do kakve sumnjive
radnje vozaa.
Za to vrijeme Ana se gostila ne mislei na posljedice.
Nalazili su se na rubu ume koja u sebi krije razne opasnosti. Ovdje ive vukovi,
medvjedi ali i zvijeri u ljudskom obliku koji predstavljaju daleko veu opasnost od
pravih zvijeri. Svako toliko Marko promatra okolinu i zastane s jelom da osluhne
prijeti li im kakva opasnost koja dolazi iz gustia ume. Umjesto da uiva u obilju
hrane i pia Marko cijelo to vrijeme pretpostavlja da se nalaze u opasnosti. Osjea
napetost poput uplaene ivotinje. I Ana to primijeti.
Ne bi se bojao da su na istini, ali na samom rubu ume ba i nije sigurno. Da li ih je
tu doveo namjerno i smiljeno ili je ipak samo traio hlad? Nee pokazati taj strah .
Zato se javlja glasno kako voza ne bi primjeivao sumnju.
Istovremeno dok Marko prinosi au ustima, zauje iza svojih lea lom granica.
Odlae au i hvata se za mjesto gdje mu stoji pitolj. Ovo iekivanje da uoi tko je

71

taj uljez potraje jo neko vrijeme a potom se zauje glasno frktanje nakon ega
ugleda divlju svinju.
-I, k vragu! povie voza te za svinjom koja se dala u bijeg, baca bocu pia.
-Vraja gamad. Trebali smo je ubiti i staviti na raanj pa bi imali pravu gozbu
-Bilo bi teta jer mi se uinila tako slatka.-dobaci Ana.
-Imam osjeaj da nam se to blago htjelo pridruiti u gozbi,-ree Marko.
-Da smo je pustili sve bi ovo sa plahte nestalo dok si rekao britva, a onda bi mi
mogli zube objesiti na klin.
Marko se daje ponovo u razmiljanje. Pretpostavlja da svinja nije dola do njih
zbog hrane ve zbog ljudi od kojih je pobjegla. A da to nisu u pitanju pajdai naeg
vozaa? Moda voza ipak sa nama izvodi farsu i eka na njihov dolazak. Jer zato
bi desetak kilometara do Knina stao da nas poasti kad je to mogao i u mjestu.
Odlui da i dalje bude na oprezu. I dok je i dalje sumnjao u ishod odjednom ugleda
trojicu u vojnim odorama sa naoruanjem do zuba. Prilazili su iz ume, odande
odakle je dola i divlja svinja. Marko pogleda Anu i shvati da je bio u pravu kad je
dovodio sumnju u pitanje. ao mu je da prije toga nije nita poduzeo. Da sad to
uini bilo bi prekasno a moda i pogubno jer se radi o etvorici protivnika, ako
rauna na vozaa.
-to je ovo? zabezeknuto usklikne voza.
-Ruke u vis! dobaci jedan od ove trojice.
Jo uvijek nesiguran o kakvim se to vojnicima radi Marko se zagleda u vozaa.
Primjeuje nesigurnost u njegovim oima. Zakljuuje da se ne bi plaio da su to
njegovi ljudi. Ovi vojnici su na sebi imali Hrvatske odore, a to ga zbunjuje. Moda
su to Srbi koji su se samo preobukli radi obavljanja kakvog zadatka. to ako su
ipak Hrvati? U tom sluaju ja i Ana ne bi se trebali plaiti.
Nakon nove naredbe morali su lei na stomak. Odmah su im svezali ruke pozadi.
Kada su ponovo posjedali Marko daje znak Ani da ostane mirna. Neko vrijeme su
ekali a onda se iz uma pojavljuje jo jedan vojnik u asnikoj odori.
-Dok se vi ovdje obilato gostite, narod vam gladuje. Pretpostavljam da ste ovo
stekli nakon to ste novac ukrali hrvatskim obiteljima.
-Ma nismo gospodine, evo u kolima ima toga jo i bit e nam drago ako nam se
pridruite, govori uplaeno voza.
-Jeste li vi civili ili vojnici? upita asnik.
-Ma civili smo gospodine i nemamo mi nita sa vojskom, govori voza.
-Kako nemate kad je svaki seljak naoruan do zubi i spreman da se bori protiv
Hrvata?
-Ne, mi nismo ti, uvjerava ga i dalje voza.
-To emo jo vidjeti. Mato, pretrai ih.
Prva na redu bila je Ana. Njena osobna iskaznica glasila je na ime Marta Furlan.
-Ma vidi, ova je gospoa iz Beograda. Da niste u kakvom rodu sa Maloeviem?
Ana samo uti i prkosno odmjerava vojnika.
Slijedei za pregled bio je Marko.
-Ovaj joj je sigurno mu jer je i on iz Beograda a preziva se Furlan.
-Obzirom da dolazite iz Beograda pretpostavljam da ste neke politike zvjerke
koje su tu radi obavljanja vanog zadatka, je li tako? upita asnik.
-Kad doe za to vrijeme sve u vam objasniti odgovara Marko.

72

-Nee ti nama nita objanjavati sve dok nam ne kae istinu i razlog tvog dolaska
u ovaj kraj.
-Ovaj trei je iz Knina. I on posjeduje pitolj kao i ovaj iz Beograda, -dobacuje
vojnik.
-Da ti nisi kakav Martiev doglavnik ? upita vozaa asnik.
-Ne gospodine, ja sam obian trgovac, a ovo dvoje pokupio sam kao autostopiste.
Neka vam oni kau da je to istina.
-Kad dospijemo na pravo mjesto onda ete govoriti istinu a dotle samo da
primijetimo bilo kakvo sumnjivo ponaanje , to e vam biti posljednje u ivotu.
-Deki, pokupite iz auta sve to je vrijedno a potom auto onesposobite za dalju
upotrebu. I dobro pripazite na zarobljenike. Na svaki i najmanji mig u pokuaju
bijega odmah pucajte.
Marko se pita da li da otkrije istinu pred vozaem? Doao je do zakljuka da su to
ipak Hrvatski vojnici.
Put kroz umu doveo ih je do rijeke gdje ih je ekao amac. Kad su se prebacili na
drugu stranu opet su ili umskom stazom u koloni praeni vojnicima.
Ana je stenjala od boli koji je priinjavao jako stegnut konop oko ruku. Oito da e
ih poslije pustiti, ali koliko jo mora trpjeti tu bol? Poslije onog pia osjeala je i
potrebu za malom nudom. Tko e joj skinuti gaice da to obavi ovdje. Uine li to
vojnici, mogli bi je poslije i silovati. Ne to im nee priutiti pa makar joj procuri niz
noge. Konano se pred njima ukazuje selo. Dok su sa ostalim vojnicima zastali pred
jednom kuom, asnik je uao u nju. Doim se ponovo pojavi kolona odlazi dalje.
Prolazei kroz selo zapaali su promatranje seljaka, ali nitko se nije pribliavao niti
je itko bilo ta dobacio.
Kad su prispjeli do zadnje kue vojnici sa zarobljenicima zastaju a asnik ulazi u
kuu. Iz podruma te kue uo se jecaj nekog jadnika. Izgleda da je i taj bio na
sasluanju na kojim se dijele batine,- zakljuuje Marko. Hoe li komandir te
jedinice imati sluha da ga poslua? Strah ga je bilo i za Anu. Sobom nema nikakav
dokaz da je Hrvat. Dok ne doe do raspleta i sam bi mogao proi kao ovaj jadnik u
podrumu.
Unutar dvorita nije bilo nikakvog dokaza o kakvoj se to kui radi. Pretpostavlja da
je to naputena srpska kua koja sada slui vojnicima HV kao utoite, ali i zatvor.
To je Marko zakljuio kad je u prostoriji podruma uoio vie zarobljenika. Osim
njega i vozaa nabrojao je jo devetoricu. I ako je to vea prostorija nije bilo mjesta
za sve a pogotovo ne za sjedenje. Bez klupe moglo se sjesti samo na pod, ali i za to je
trebalo nekoga odgurati. Na prozoru je ugraena vrsta eljezna reetka i svaki
pokuaj bijega bio bi uzaludan. Iza debelih ulaznih vrata ove prostorije stajali su
naoruani vojnici koji bi odmah osuli paljbu da se tko odvai na bijeg. Uskoro im se
pridruio onaj koji je malo prije jaukao. Izmuen od batina jedva je doao do zida
na kojeg se naslonio jer nije imao gdje sjesti.
Ono malo sunca dolazilo je u prostoriju jedino kroz prozor sa reetkama, kojeg je
zaklinjala sjena drveta ispred. Jedini inventar kojeg je posjedovala ova soba bila je
kanta ve puna izmeta pa je iz nje zaudaralo jednako tako kao i iz tijela znojnih
ljudi u zatvoru. Pretrpana prostorija ljudima u ovoj ljetnoj vruini jo je vie
pogodovala da se u njoj osjeate kao u paklu.

73

Marko protrlja ruke na mjestu gdje su bile vezane. Jo su bile utrnute zbog
sprjeavanja normalne cirkulacije kojeg je izazvao stegnuto ue. Hoe li im moi
dokazati da je pukovnik HV? pito se stalno. Bojao se i posljedica muenja ako do
toga doe. Pogledavao je ljude oko sebe i suosjeao na njihovom stanju.
Bez hrane, vode, uz to jo i pretueni izgledali su jadno. Sluajui jecanje nekih,
pitao se: da li ih je zbilja trebalo toliko muiti. Koliko god bili krivi, ipak zasluuju
ljudski tretman A onda se sjeti Luke i njegovih muka u vrijeme kad je bio u
rukama Srba. Ima li razlike njega i ovih?
Tko to ovjeka tjera u stanje da postane zvijer?
Nakon ispitivanja ovi ljudi zavrit e u logorima. Hoe li tamo dobiti drugaiji
tretman?
Istog asa u dvoritu se zauje nekakva strka. Dobiva se dojam kao da love nekog
zatvorenika. Trajalo je to kratko a tada opet nastupa mukla tiina koja ovjeka
ponovo nagoni na razmiljanje. Cijelo vrijeme Marko je mislio i na Anu. Da li je
ona jo uvijek tu ili su je odveli na drugo mjesto? Da li je u istoj situaciji kao i on?
Svjetlost koja je prodirala kroz prozor, ostavljajui svoje sjene na tijelima
zatvorenika, kao da je bila jedini znak ivota u ovoj tmurnoj prostoriji.
Zato nitko nita ne pria? Da li se boje dounika. Oito nemaju povjerenja,
pogotovo prema novo pridolim. Moda ekaju da se i mi povratimo natrag nakon
primljenih batina i sa ozljedama po tijelu.
A onda uz kripu vrata pojavi se vojnik. Ugledavi vozaa prilazi mu i stavlja lisice
na ruke a potom ga odvodi. Prolazile su minute koje su se otegle u nedogled, a njega
jo nema. Izgleda da ovoga imaju za to ta pitati kad ga toliko dre. Imaju i
razloga jer je lan Martieve obavjetajne slube. Hoe li im to otkriti? Paljivo je
sluao ne bi li uo jauke i zapomaganje. Nita od toga. To mu izgleda sumnjivo jer u
fazi ispitivanja ispitivai sumnjaju u svata. Padne mu na pamet da su ga odveli u
umu i tamo strijeljali. Pomilja da bi tako mogli uiniti i sa njim. Sad ali da
sobom nije ipak uzeo nekakav hrvatski dokument. A opet da sa njim padne u srpske
ruke, bilo bi jo gore. Da bar jo jednom vidi svoju Anu. Njeno plemenito lice jedinu
mu je u mislima donosilo lijepe trenutke. Jo jednom pogleda prema ostalim
zatvorenicima. Svi iscrpljeni vie su spavali nego bili budni. Po izgledu nikoga ni
najmanje ne brine sudbina vozaa. edni i gladni jedino su ekali na ishod svoje
sudbine.. Tu i tamo samo bi snanije udahnuli zrak.
Opet se izvana zauju koraci. Ponovo uslijedi kripa vrata prilikom otvaranja iza
kojih ugledaju vozaa. Izgledao je izmuen i iscrpljen ali na njemu se nisu
primijetile masnice od batina. Ostali vojnici pogledavali su se ne bi li razaznali tko
je slijedei za nastavak ispitivanja.
-Ti, prilazi ovamo! Pri tom vojnik pokazuje prstom na Marka. Odmah mu stavlja
lisice i odvodi. Grubo ga gura ispred sebe a kad su pristigli do neke sobe ugura ga
unutra. Soba je podsjeala na istu onu u kojoj su muili Luku. I ovdje je bilo troje
vojnika , tri ae na stolu uz bocu rakije. Svaki vojnik uz sebe imao je i batinu.
Jedan od trojice grubo prihvaa Marka i posjedne ga na stolicu. Tad se oglasi voa.
-Kako se zove?
-Marko Markovi.
Doim je izgovorio svoje ime dobio je snanu pljusku. Od udarca mu je zujalo u
uima.

74

-Hoe li nam sada rei kako se zove, upita ponovo voa.

-Rekao sam vam istinu. Jo nije pravo ni dovrio reenicu a slijedi novi udarac, jo
jai od prethodnog.
Marko se trgne. uo je svoj glasni vrisak a potom tiho stenjanje, koje zavrava jo
jednim amarom. Udarac je bio toliko snaan da se naao na podu. Dok je leao
kraj vojnikovih nogu eka to e sada uslijediti.
-Preuzmite ga sada vas dvojica a ja idem malo na zrak.
Vojnici zgrabie grubo Marka i ponovo ga posjednu na stolicu. Onda se opet oglasi
jedan.
-Hoe li nam sada konano rei kako se zove?
-Rekao sam vam ali na alost vi to ne prihvaate i ne elite me sasluati do kraja
reenice.
-to ti onda znae ove tri iskaznice koje smo nali u tvojoj odjei?
-To mogu objasniti samo nekom tko je glavni u vaoj jedinici.
Opet uslijedi novi udarac u glavu. Dok je trpio nove bolove ugleda jednog vojnika
koji se sprema da ga udari palicom. Naravno da to mora sprijeiti jer vie ne eli
podnositi nasilje. Tada uslijedi novo pitanje.
-to si ti po zanimanju?
-Inenjer umarstva i asnik Hrvatske vojske, tonije pukovnik koji je bio na tlu
neprijatelja po specijalnom zadatku., a vi ste ga sprijeili da nastavi put i doveli
ovamo sa suprugom i onim srpskim agentom.
-Ma nemoj nam rei. Da jo nee tvrditi da te je poslao predsjednik Tuman ?
-Da, upravo vam to elim rei.
-E sad mi je zbilja svega dosta. Sad u te ja sa palicom srediti toliko da e nam
rei svu istinu a to preseravanje ostavi za nekog drugog.
Istog asa u sobu se vraa voa ove trojice.
-Je li to rekao? upita jo sa vrata.
-Zbilja ne znam to da kaem. Tvrdi da je asnik HV, tonije pukovnik na
specijalnom zadatku. javlja se drugi vojnik.
-Otkud sad to? zabrinut pita voa.
-On to tako kae.
Voa prilazi do Marka i hvata ga za vrat, a potom ljutito ree . je li ti to nas
zafrkava, majku ti srpsku.
-Pozovite telefonom generala Vinka i on e vam sve objasniti.
-Da ne misli da uputimo provjeru i kod predsjednika Tumana.
-I on bi vam rekao sve to i general Vinko.
Voa puta ruke sa Marka, a potom se zagleda u vojnike. Potom vadi kutiju, uzima
jednu cigaretu i kad ju zapali povue nekoliko puta snano dim. Tada se proeta po
sobi a onda se opet vraa do Marka.
-Ovim u te rukama zadaviti ako si mi i rije slagao.
-Sve mi je jasno, samo ne to zato me izlaete tolikom muenju prije nego sam sa
vama progovorio i rijei.
Voa se bijesno okrene i obrati vojniku.
-Ivo, zovi generala Vinka na telefon.
Dok je voa prihvaao slualicu ostali vojnici su ga samo nijemo motrili. Voa je
nestrpljivo ekao kad se oglasi general Janko, uplaeno ree:

75

-Generale, ovdje satnik Kari Mate. Imamo jednog zarobljenika koji tvrdi da je
pukovnik Marko Markovi.
-Daj mi ga odmah na telefon.
-Ja sam generale, dolo je do malog zastoja i sad sam kod ovih u zarobljenitvu.
-Ne brini Marko, sad u ja to odmah srediti, samo mi daj natrag tog satnika.
-Izvolite generale!
- Sluaj me Kariu. Hou da pukovniku ukae sve to je najbolje u pogledu
gostoprimstva, a potom da ga ponovo provede na srpski teritorij i da mu pomogne
u svemu to je potrebno, je li ti jasno?
-Mislio sam da je srpski pijun.
-Budalo jedna, kakav Srbin. To je na ovjek koji nam puno znai. Udovolji mu
kao to bi svom najmilijem, jesi li razumio?
-Jesam generale.
Nakon to je spustio slualicu obraa se svojim vojnicima.
-ta ekate, oslobodite ga lisiina i pred njim se ponaajte kao prema pukovniku
nae vojske jer on to i je. Oprostite pukovnie, ali nemojte nam zamjerati, ta
znate da je ratno stanje i zato moramo sumnjati u svakoga. Potrudit emo se da vam
udovoljimo sve to vam je potrebno.
-Da li vam je ovaj koji je bio prije mene priznao da je Martiev obavjetajni
oficir?
-Ne, rekao nam je da je civil.
-To znai da vae metode ispitivanja ipak nisu dobre. Provedite ispitivanje
ponovo, a meni recite gdje mi je supruga.
-Kari ga zaueno pogleda. Zar je ona ena uistinu vaa supruga?
-Da i hou da je odmah dovedete ovamo.
-Ivo, trkom po nju, - uzbueno povie satnik.
-Dok je ne dovedu poimo u drugu sobu da je saekamo. Doim su sjeli za stol
satnik otvara ormar i iz njega uzima jelo i pie te sve stavlja pred Marka.
-Izvolite se posluiti dok ekate.
Marko najprije ispija pie a potom uzima hranu. Za to vrijeme satnik je na kratko
izaao. ulo se kako ljutito raspravlja sa vojnicima. Nedugo zatim ponovo prilazi do
Marka. Usipa pie u au i ree: Nazdravimo za nae zdravlje i pobjedu.
-Ako ste me dobro razumjeli traio sam da mi dovedete ovamo moju suprugu.
-Ne b rinite, sve e biti uskoro u redu.
-Lijepo da ste me usluili sa ovim jelom i piem, no mene prije toga ipak zanima
to je sa njom?
-Za sada vam jo ne mogu nita rei. ekam odgovor onih drugih.
-Pa zar vi niste ovdje nadreeni?
-Jesam, ali nastao je problem.
-Recite onda o emu se radi?
Zatezanje Karia navelo ga je da posumnja u ishod oko Ane. Da je nisu smjestili u
kakvu gostionicu onako kako to rade Srbi. Ubit e Karia golim rikama u koliko joj
se ta loe dogodi, pomilja. A onda snano lupi dlanom o stol.
-Govorite to ste uinili sa njom?
-Poslali smo je natrag u srpski teritorij.
-O gospode, emu to? vikao je panino.

76

-Naiao je kamion sa zarobljenicima pa smo je ukrcali na njega kako bismo sa

Srbima izvrili razmjenu zarobljenika.
-O Boe, umjesto da mi lovimo plijen, postali smo mamac.
-Ako jo nisu preli granicu nadamo se da e je Ivo dostii i vratiti natrag.
- I to ako je ve preko?
-Onda vam zbilja vie ne mogu pomoi.
Mada ga je odgovor smirio jer je bio iskren i poten ipak se brinuo za ishod.
-Za koliko vremena moemo znati rezultat?
-Najdue za pol sata.
Dok su ekali vrijeme im se oteglo ko gladna godina. Tisue misli protutnjale su u
glavi Marka za to vrijeme. Ne bi elio da sada Srbima padne u ruke. Bio bi to
tretman kojeg je podnio Luka, a zavretak se zna. I najmanja pogreka moe je
stajati ivota. I to da padne u ruke Zorana. Sad je u kraju gdje vlada nasilje,
pljaka, pokolj, a u takvom ambijentu moe oekivati samo ono najgore. Jeste da je
inteligentna i pametna ali sama je a to nije dobro. Tada uzme zalogaj i stavlja ga u
usta, a zatim se zapita. ta je ovo kao da vaem komad zemlje! Vie mi ni hrana
nema ukusa a tako je slasna. A onda baca pogled na vrata iza kojih se pojavi Ivo.
Obojica istovremeno mu se obraaju.
-Da li se vraa?
Vojnik Ivo samo podigne i spusti ramena.
-Govori ve jednom! povie satnik.
-Nisam ih dostigao, ve su preli granicu razdvajanja.
Ko izgubljen Marko se ponovo vraa na stolicu.
-Popijte neto estoko, jako ste blijedi ree satnik.
-Moram odmah za njom. Pomozite mi da se vratim na srpski teritorij.
-Vaa elja naa je zapovijed.
-Recite koliko ljudi trebate za pratnju?
-Dovoljan mi je samo jedan ovjek.
-Ivo, jesi li spreman gospodina odvesti do mjesta razgranienja.
-Nema problema, recite samo kada je polazak?
-Odmah.
-Zar ne bi bilo bolje da se jo malo odmorite? upita satnik.
-Ne, sada mi je svaki minut dragocjen. Zato idemo odmah.
-Ivo, povedi gospodina do magazina gdje ete nai pukovnikove dokumente i
odjei i sve to mu treba.
Doim su se spremili polaze na put. Nakon to su stigli do granice razgranienja
oglasi se Ivo. Dalje idete sami. Ne skreite desno jer je minirano. Drite se samo
ravno a nakon sto metara nalazite se na njihovom teritoriju. Odatle poite lijevo i
stii ete do sela gdje smo obavili razmjenu. A tamo kako se snaete. Neka vam je
sretno.
***
Kad se Marko naao na srpskom teritoriju zastane da osluhne. Uini mu se kao da
uje neke glasove. Primakne se blie do grmlja, razmakne grane odakle zapaa
trojicu srpskih vojnika. Spokojno su koraali udaljeni desetak metara od njega.
Marko se polegao i dalje budna oka i uha slua razgovor patrole koja se u prolazu

77

polako udaljava od njega. Srea njegova da je zbog male nude zaostao u kretanju
prema selu jer bi sada naletio ba na njih. Svojim pitoljem ne bi se mogao
oduprijeti jako naoruanom neprijatelju. Kad je ponovo nastala tiina, promoli
glavu da uje ima li jo koga. Nita ne vidi niti to uje. To mu daje poticaj da poe
dalje. Hodao je po strmini, zapravo po opasnom putu koji bi se mogao odroniti.
Zato je iao polako i oprezno gledao gdje staje. A onda kad je mislio da je sad
siguran stane na jedan busen koji se odroni. Istovremeno za njim poleti i Marko.
Dok je padao sve nie pokuava se prihvatiti kakve grane, a onda odjednom osjeti
snanu bol u predjelu stomaka. Na trenutak nije znao to se to deava sa njim, ali
kad zapazi da lei na grani drveta koje je izraslo na samom rubu provalije, zahvali
Bogu to je na njega naiao jer bi sada leao na dnu moda sa polomljenim kostima.
Drei se rukama za drvo polako se izvue iz tog poloaja a onda se uz pomo
grana koje je hvatao ponovo uspinje do ruba gdje je vodila staza. Zahvaljuje jo
jednom Bogu to se je spasio nesree te polazi dalje. Bio je zapanjen svojom snagom
i izdrljivosti. Pogleda prema natrag da li su ona trojica iz patrole moda u blizini.
Da je bilo tko na brijegu odmah bi ga zapazio, zato pouri. Daljnja staza opet je
vodila kroz ravninu a gusta uma skrivala je poglede pa se osjeao sigurnijim. Ako
pouri stii e brzo do sela, a tamo e valjda zatei i Anu. Jo je neko vrijeme hodao
dok nije ugledao obrise prvih kua. Ovaj put mora paziti da ga opet ne uhvate
hrvatski vojnici neke druge postrojbe kojima bi takoer morao dokazivati svoj
identitet, a to bi ga usporilo do cilja. Nadao se da tu nema vojnika HV, a prema
srpskim sada kad je u selu vie ne treba strahovati. Doavi na glavnu cestu hodao
je nenapadno kako na sebe ne bi skrenuo neiju pozornost. Promatrao je ljude ne bi
li naao nekoga da mu dade informacije o Ani, ali da pri tome ne izazove sumnju.
-Ne bih vam nita znao rei o toj razmjeni, govorio mu je prvi ovjek kome se
obratio. Ako traite sigurne informacije poite do kole. Tamo je puno vojnika koji
znaju sve ta se deava u selu i oni e vam dati najbolji odgovor. Ali jo bolje je da
poete do gostione. U njoj je na pretek srpskih obavjetajaca, a oni znaju ba sve.
-Hvala vam lijepo.
Doavi do gostione zastane i skriva se iza jednog grmlja odakle promatra ljude koji
ulaze i izlaze. Uzdahne i oblie usne kad ugleda dvojicu pijanaca koji prilaze grmu
iza koga se on nalazi. Brzo se sklanja iza prvog drveta u blizini te i dalje samo
promatra. Odjednom jedan od te dvojice baca praznu bocu . Gaao je u drvo iza
kojeg je stajao Marko. Boca proleti tik do Markove glave. Sreom da ju nije
prolomio prije toga kako bi i dalje pratio njihovo kretanje. Pijanci su zastali kraj
grmlja gdje je Marko malo prije bio i tu obavljaju malu nudu, a potom se ponovo
vraaju u gostionicu. Mada ga je muila e pomisli da potrai bocu piva koju je
jedan od te dvojice bacio. Moda je u njoj ostalo jo malo hladne tekuine ako se
nije razbila. Onda se zgraa na tu pomisao i donosi odluku. I on e poi u gostionicu.
Posjeduje sve srpske dokumente i zato da se plai. Jedino se boji da ispitivanjem o
Ani ne izazove sumnju. Taman zakorai da poe, kad zauje grupu ljudi. Glasno su
priali a put ih je vodio u gostionu. Bio je zapanjen kad u toj grupi prepozna
Zorana. Izgledao je kao pravi etnik zarastao u bradu i duge kose. Da je stavio i
rogove na sebe prepoznao bi ga meu tisuama, govori sebi Marko. Dobro da nisam
uao u gostionicu jer bi sada bio na meti najveeg zlikovca ovog kraja.

78

Pogleda na sebe i uoi da mu je sva odjea zamazana od blata kad je padao niz
provaliju. I zbog toga je dobro da nije uao u gostionu. Odlui zato da potrai
kakav potok u selu gdje bi se mogao malo oprati. Brzo ga je naao na rubu sela.
Polako prilazi a onda zastane kad ugleda jednog djeaka kako se brka vodom u
potoku. Prilazi i na par metara od njega ponovo zastaje.
-Deko, ako se ve pere, zato onda sa sebe ne skine i koulju?
-Voda je jako hladna govori djeak i oprezno promatra Marka.
-Ba se zato treba oprati svakodnevno do pasa u toj vodi kako bi stekao zdravlje i
sposobnost da se odupre bolestima.
-Onda u vas ipak posluati.
-Mogu li se i ja pridruiti tom obredu?
-Zato ne, pa potok je javno vlasnitvo svih.
-Mora da si spavao negdje u taglju kad dolazi na potok da se pere?
Djeak se zacrveni ne znajui ta da odgovori, a potom klimne glavom.
-Jesi li ti iz ovog sela?
-Ne, moje je selo nekoliko kilometara dalje.
-I gdje si se uputio?
-Traim mamu.
-Ne misli je valjda nai na cesti?
-Pola je iz kue traiti posao i evo ve je prolo skoro tjedan dana a ona se ne
javlja.
-Gdje ti je otac?
-Poginuo u ratu.
-Jesi li gladan?
-Pa jesam.
-A ima li novaca?
-Ne, nemam.
-Ne mogu ti dati nita za jelo jer ni ja nita nemam ali dat u ti 100 dolara. To je
danas veliki novac i sa njime e si bar moi kupiti hranu dok si u potrazi za
majkom.
-Ne hvala, ne bih htio da vas otetim.
-Ne brini za to i samo uzmi, a vjerujem da sam ja u tvojoj situaciji da bi i ti meni
tako pomogao.
-Pa kad bi imao novac bi.
-Eto vidi da sam u pravu. Nego reci mi da li si gledao kamion kad su ga doveli da
razmjene zarobljenike. Pretpostavljam da ti majke tamo nije bilo?
-Gledao sam ali moju majku nisam ugledao.
-A je li bila jo koja ena u kamionu?
-Bile su jo dvije starice ali bila je i jedna zgodna crnka vaih godina.
Ova vijest zadovolji Marka.
-Jesi li siguran da si je uistinu vidio?
-Pa ne bi vam rekao da nisam.
-Puno si mi pomogao. Reci mi kako se zove?
-Marko.
-Pa mi smo onda imenjaci. Ako se jo koji put sretnemo morat emo to proslaviti
dobrim objedom.

79

Djeak upuuje jo jedan zbunjen pogled.

-Moda zna i to je bilo sa tom enom i kamo je otila?
-Neko vrijeme stajala je pred gostionicom a potom je ula u osobni automobil u
kome se uz vozaa nalazila jo jedna ena. Poli su u pravcu ceste koja vodi u Knin.
-Marko, puno si mi pomogao a sada da se i ja operem pa da konano poem. A ti
se uvaj i pazi da ti tko ne ukrade novce. Usitni ih u kakvom duanu i ne govori
nikome koliko jo posjeduje. Pa onda sretno!
-I vama gospodine i jo jedno hvala na dobroinstvu.
***
Marko je ubrzo doao do ceste koja vodi u Knin. Dok je stajao nigdje da ugleda
kakav automobil koji bi ga odveo do odredita. Kad zapazi veliko stablo, donosi
odluku da pod njim potrai hladovinu. Doim je sjeo umorno tijelo prislanja na
deblo na kojim osjea olakanje. Prizor oko sebe djelovao je smireno Osim njiva i
oranica uz cestu sve okolo nazirale su se ume i gorovit kraj. U vidokrugu nije bilo
kua a na je dnom polju dvoje staraca, valjda mu i ena radili su kopanje oko
biljaka, vjerojatno su istili zaraslu travu. Zaokupljeni svojim poslom nisu ni
primjeivali Marka. Jo jedan pogled upuuje na cestu, ali od kakvog prijevoza ni
traga ni glasa. Koliko e jo vremena proi dok se kakav ne ukae? pitao se esto.
U tom ekanju razmilja o Ani. Veselio se da je pola u Knin. Tamo e je sigurno
nai. Odjednom zauje zvuk a onda ugleda i automobil. Za svaki sluaj jo jednom
provjeri mjesto gdje mu se nalazi pitolj ako mu zatreba. Nikad se ne zna na koga bi
mogao naii. A tada potri prema cesti. Auto se prema njemu kretao vrlo polako.
To ga iznenadi a tada zakljuuje da je sigurno u kvaru. Vjerojatno mu je prazna
guma. Ponudit e se za pomo u zamjeni i valjda e ga ta osoba nakon obavljenog
posla uzeti sobom. Dok mu se auto polako pribliavao Marko se iznenadi kad za
volanom ugleda zgodnu mladu enu. Bila je sama i to ga je jo vie iznenadilo.
Doim auto stane Marko prilazi do vozaice. Izgleda da imate problem sa jednim
kotaem?
-To ste pogodili, ree djevojka te izlazi iz kabine svog auta. Zurila je napadno u
Marka. I on se divio njenoj ljepoti ali oboje su se samo gledali bez rijei.
Ona se prva odlui da progovori.
-Uoavam da ste jako privlaan mukarac i u koliko ste jo i tako dobar majstor
da mi promijenite kota poljubila bih vas od sree.
-Rado u primiti takvu zahvalnost, a kvar u otkloniti vrlo brzo samo mi dajte
klju da otvorim prtljanik i uzmem rezervni kota. Za par minuta posao je bio
gotov. Tada Marko prilazi do djevojke.
-Sad bez bojazni moete juriti dalje.
-Kako da vam zahvalim?
-Ma dajte, pa to bi uinio svakome.
-I to emo sada?
-Ne znam koja je vaa namjera, no ja bih trebao poi do Knina i ako bi me uzeli
sobom bio bih vam vie nego zahvalan.
-A ja sam vam upravo htjela ponuditi taj prijedlog. Ulazite!
-Zar i vi idete u Knin?
-Jeste.

80

-O ba lijepo, mogu li jo kako da vam zahvalim na usluzi.

-Hoete li konano ui ili i dalje mislite stajati tu kraj auta i priati?
Marko je zaueno pogleda a potom optri oko auta te otvara vrata i sjeda do nje.
Doim se smjesti prua joj ruku.
-Ja sam Marko.
-A ja sam Milica.
-Recite mi prije hoete li mi ovu vonju naplatiti?
-Znajte da hou.
-Mogu li bar priblino znati o kojem se iznosu radi?
-Kotat e vas sto tisua dolara.
-O Boe, odakle da smognem toliki novac? Da to nije malo previe?
-Mislila sam da ete se malo cjenkati. No postoji i drugo rjeenje.
Ako mi umjesto novca ponudite da ete me u Kninu odvesti na veeru, koju i ja
mogu platiti ako nemate novaca, bit e mi to dovoljna nadoknada za ovaj prijevoz.
-Ve sam pomislio da vam ipak dam tih sto tisua, ali sad uviam da je ipak bolja
ova druga solucija. Vi ste toliko lijepi da bih da ih imam dao i vie od sto tisua
samo da sam u vaoj blizini, pa makar i na tren kad se naemo u Kninu.
-A ja mislila da se trebam vama udvarati? Ba sam glupa!
Auto kojim je upravljala Milica bio je briljivo njegovan. Po radu motora Marko je
uoio da o njemu automehaniari vode itekakvu brigu, to znai da je Milica dobro
situirana osoba. Brzina kojom su sada vozili po asfaltnoj cesti iznosila je 90 km na
sat. Marko se ugodno osjeao uz Milicu.
-Mogu li vas pitati gdje ste nali taj automobil?
-Na groblju automobila.
-Ma pitam vas ozbiljno?
-A ja i ozbiljno odgovaram. Mogla sam birati od njih trideset i evo izabrala sam
ovoga. ak mi je bio na raspolaganju i tenk, ali kao dama u njemu se ne bih ugodno
osjeala. Ovako djelujem ik, zar ne? Ako elite, doim doemo u Knin, mogu i za
vas nabaviti jedan. I da znate da vas nee kotati nita u koliko sa mnom izaete na
veeru.
-Koliko e iznositi raun te veere?
-Ovisi o stanju naeg prijateljstva.
-A to ako se na putu sretnem sa nekom drugom i sluajno s njom odlutam u
nekakvu skrivenu luku.
-Prije toga bi morali nauiti dobro plivati, kako bi isplivali iz preljuba. Ali ja se
nadam da do toga nee doi.
-Jo me ne poznajete dobro. Moda sam tip koji voli mijenjati ene?
-Ako me intuicija ne vara pretpostavljam da ste naobraen , situiran i smiren
ovjek koji posjeduje sve ono to ene vole i za ime ude. A ve na prvi pogled
uvidjela sam da nam se kemije podudaraju i zato emo od sada biti na ti.
Tada zaustavlja auto, zagleda se u njega. Znam da ti neto dugujem i nikako da se
prisjetim to je to. Moda da me ti podsjeti?
On je zaljubljeno pogleda. Tek sada zapaa svu njenu ljepotu. Uz ovakvu djevojku
nikada ne bi trebao traiti drugu. Ali poiniti sa njom grijeh ne bi bilo ljudski
prema Ani. A svi su izgledi da je ona spremna upravo na to. Nakratko se okrene i
zagleda u kue. Zapaa da i ako je rat ni jedna nije oteena a pogotovo ne

81

poruena. Za razliku od Hrvatske ovdje kao da i nema rata. Onda se opet okree
prema Milici. Nije dugo ekala. Obim rukama prihvaa mu glavu a potom mu
upuuje strastven poljubac.
-Rekla sam da u te poljubiti ako mi popravi kota i evo to je to. Sad moemo
produiti dalje prema Kninu. Uskoro smo kod kue. Ili moda eli kamate na dug?
-Moju elju ne smijem iskazati takvoj ljepotici, pogotovo prije duga za vonju.
Doim izvrim isplatu pa jedan pred drugog stanemo ravnopravno, tek onda
moemo razgovarati o tim kamatama.
Kad auto ulazi u prvu ulicu malog gradia Marko se iznenadi njegovoj urednosti i
ljepoti. Ljudi koje su sretali zagledavali se u vozaicu i divili njenoj ljepoti a njega
uz nju nisu ni primjeivali. Tada su skrenuli u sporednu ulicu. Marko zapaa kako
vojnici kopaju rovove i kako uz cestu postavljaju topove sa cijevima usmjerenih
prema hrvatskim snagama. Dok je razgledavao okoli jedan kamion pun drva
mimoiao ih je. Sva ta drva sijeku se bez nadzora i reda. Koliko je toga ve
posjeeno i koliko je mina na ta mjesta ostavljeno, a sve samo da se dobije pregled
upada neprijatelja. Godine e trebati dok se mine ne raiste i narastu nova stabla, i
zbog ega sve to: samo interesa pojedinaca koji se ele obogatiti ovim ratom, a na
tetu naroda. Uostalom, zato da o tome lupa glavu. Pa i on je poao na ovaj put s
ciljem da se obogati. Uz ovakvu ljepoticu radije da misli preusmjeri na drugo
podruje, a te ratne probleme ostavi za druge prilike, zakljui.
-Nisi mi rekao odakle si dospio tu i to te dovodi u na kraj?
-Dolazim iz Beograda.
-I mislila sam da si negdje iz tih krajeva.
-Da zna da sam oduevljen krajolikom ovog podruja. Sve je prekrasno.
-Reci mi prije jesi li samo patriotski nastrojen ili si od onih koje politika ne
zanima?
-Zato to pita?
-Hou da znam da li si kakav trgovac ili neki od onih gore kako bi ti odabrala
auto na osnovu posla kojeg obavlja.
-Ja sam mislio da se ti sa autom samo ali?
-Opet ti o ali. Kod ovakvih stvari uvijek sam ozbiljna.
-Rauna li da u taj auto ne smijem poslije uzeti nikakvu suputnicu koja bi se
pored mene nala kao autostopist na putu.
-Moda si pogodio moju elju?
-Da ti onda utedim brigu, najbolje je da dok sam ovdje ti bude moj voza. Tad
e ne samo znati gdje sam, ve me nee ostavljati samog i gurati u iskuenje, a ono
bi moglo doi samo tada.
-Za sad to ne dolazi u obzir i zato e dobiti auto.
-Kako sam bez novca, to da auto prodam.
-Nabavit u ti drugi. Uz to dobit e i novac uz auto.
-Hoe li mi biti dosta to to mi da da ja tebe poastim veerom?
-Rekla sam da o veeri ne brine jer ide na moj raun.
-Da li mi to zbilja poklanja besplatno auto?
-Dajem ti ga s ljubavlju i znaj da se poklonjenom konju ne gleda u zube. To
govorim zato da ne prigovara da ti boja nije po volji.

82

-Zahvaljujem unaprijed, ali novac ipak zadri. Za tu veeru na koju u te pozvati

ipak imam dovoljno.
-Zapamti da ja naruujem samo ono najskuplje.
-Ne budem li imao dovoljno poslije da platim, konobaru u ostaviti gae.
-Gae e skidati samo ako to ja budem zahtijevala, a konobara prepusti meni.
-Mogu li ti jo neto rei?
-Samo izvoli.
-Ti ne samo da si lijepa i poeljna djevojka, ve si i toliko dobroudna, a takve se
osobe rijetko susreu. Volio bih znati da li su udata.
-Bila sam
-Pretpostavljam da si zaljubljena u mene. Je li i to istina?
-Ne budi lud. to ako je to sve samo igra u kojoj mi je cilj bio da se i zabavljam na
ovom putu.
-Hm, tako mi i treba kad ispadam naivan.
-Ipak ti mogu rei da mi se veoma svia, ali samo kao mukarac.
-Vidi, ja to za tebe ne mogu rei. Iskreno da ti kaem, ti se meni u ope ne svia.
Ne samo da si runa i nepoeljna, ve si i zloesta, a u zadnje vrijeme takve i
najee susreem.
-Malo si prije govorio sasvim suprotno.
-To sam ti samo laskao.
-Ma je li ti to ozbiljno?
-Rekla si da je to samo igra. Red je da se u igri i ja zabavljam i poigram na tvoj
raun.
-Da, sad je rezultat neodluan. Unato toga sad ti iskreno kaem da mi se ipak
svia.
-Da li se i ti meni svia, odgovor e dobiti tek nakon veere.
-Kako to vrijeme brzo prolazi. Evo nas na cilju, a tako bi voljela da se put oduio
bar za jo toliko.
U masi vojnih automobila koju su zakrili ulicu jedva su se probili do blizine hotela.
Milica zaustavlja auto. Umiljato ga gleda.
-Ti ovdje izlazi, a desno odavde oko sto metara je hotel.
- Rastajemo se a jo mi nisi nita rekla o sebi. Ne znam hoe li zbilja doi danas na
veeru sa mnom?
-Ne brini, ako i ne budem mogla doi ,nai u te na drugi nain.
Doim je stupio na tlo ona pokree auto i u trenu se izgubi iz vida.
-udna ena, a ipak mi je bilo ugodno u njenom drutvu. I ne samo da je draga
ve i vrlo zgodna.
Na cesti je bilo puno mjetana koji su uz rub promatrali kolonu vojnih vozila. Nee
se tu zadravati. Cilj mu je da to prije stigne do hotela. Pita se i zato je danas tu
sva ta mainerija, da li je razlog da se narodu prikae kako su jai od Hrvata ili je to
naznaka nekakve ofenzive za nova osvajanja. Doim ugleda hotel odahne i ulazi.
Na njegovu sreu dobio je sobu sa prelijepim pogledom na okolno brdo na kome se
istie stara kula koju bi volio i razgledati ako se ukae prilika.
Doim se raskomotio i oprao, oblai novo rublje i potom polazi do restorana.

83

Kad je sjeo na stol uzima novine koje je tu zatekao. Dok ih je prelistavao pomilja
na Anu. Ako je u Kninu onda e je najprije nai ovdje. Spoznaja da ju ugleda i
pozove za svoj stol, moga bi biti naruena dolaskom Milice I to tada?
U jednom trenutku osjeti da netko stoji kraj njega. Podie pogled i ugleda
konobara.
-elite li to naruiti gospodine?
-Prikladan objed i pivo.
-Preporuam goveu juhu, mijeanu salatu, na specijalitet peenja uz prilog, a
kao predjelo dalmatinski prut sa pakim sirom uz mladi luk i na kraju trudla od
sira. Rakijom asti kua.
-Ba se veselim i nadam se da je vaa preporuka prava.
-Brzo ete biti poslueni..
Dok je ekao objed pogled kroz prozor kraj kojeg je sjedio, omoguio mu je i da
gleda ljude koji su pratili vojnu kolonu. Za tren mu srce zane jae lupati. U
neposrednoj blizini hotela meu masom ljudi zapaa Zorana i roaka Mirka, u
drutvu sa onom dvojicom koje su on i Ana ostavili vezane u umi.
-Prokletstvo, bijesno izree Marko. Kako su se ona dvojica tako brzo oslobodila i
otkud se Zoran nae uvijek u mjestu gdje je i on. to ako uu u restoran hotela i tu
ga ugledaju. Ponovo uzima novine i stavlja ih pred lice. Okree se i razgledava oko
sebe. Sala je bila prepuna ljudi svakakvog izgleda. Nitko od njih nije obraao
panju na njega. Nije viao niti ikoga poznatog. Uvjeren je da jo nije dobio pijuna
koji e ga nadzirati, i zato onda da se brine. U svakom sluaju najvea opasnost
prijeti od Zorana i njegove bande. Od recepcionara je doznao da se sprema vojna
parada koja e poput one u Moskvi , Srpska vojska prikazati svu mo koju
posjeduje za rat protiv Hrvata. Moda su Zoran i njegovi uesnici parade i zato su
tu. To je i razlog popunjenosti hotela ali i prisutnosti ljudi iz svih krajeva bive
Jugoslavije.
Morti si je umislio da s tom silom moe ne samo potui Hrvate ve i ostvariti cilj
Velike Srbije. Hrvati nasuprot toga ele povratiti sve svoje okupirane krajeve u koje
se ubraja i Knin.
Kad je poao na ovaj put Marko je bio svjestan da moe i nastradati. Sada kad se
nalazi u srcu neprijateljskih snaga i meu samim neprijateljima itekako mora paziti
da na sebe ne privue panju nekim gestom koji bi odao njegov pravi identitet.
Pratei srpsku tampu uoava da su ljudi poput Zorana postali srpski heroji. To je i
razlog bahatog ponaanja Zorana. Marko ponovo razgledava stolove i goste koji tu
borave ne bi li meu njima ugledao i Anu. Umjesto nje tu se pojavi konobar.
Ugledavi jelo koje je konobar rasprostro po stolu Marko oblizuje usne.
-Lijepo od vas, donijeli ste mi upravo ono to sam poelio.
-Rado u vas posluiti sa jo neim budete li poeljeli.
-Hvala lijepo, za sad mi je ovo sasvim dovoljno.
Nakon objeda opet se naao u svojoj sobi. Paljivo se odaje pretrazi ne bi li
pronaao kakav prisluni ureaj. Nije naao nita. Odahne kad se poslije isprui na
krevetu. Sutra ujutro mora poi do Martia, a do tada mora razraditi plan to
smije rei i kako postupati a da u njegovim oima ostane izaslanik iz Beograda.
Oekivao je da e se na veeri pojaviti Milica. Pitao se to ju je sprijeilo da nije
dola? Moda je taj poziv bio samo dio igre. I bolje je da je tako.

84

-Prenijet u gospodinu predsjedniku vau nazonost i nadam se da e ve danas

nai vremena da vas primi, -govorio mu je Mortiev sekretar ujutro kad se oglasio
preko telefona. Nije dugo ekao u svojoj sobi kad netko zakuca na njegova vrata.
Bio je to voza koji je doao po njega da ga odveze do Martieve rezidencije.
U kolima je zatekao jo jednu osobu .
-Ja sam pukovnik Ilija, zaduen da vam budem na usluzi sve vrijeme dok ste gost
gospodina predsjednika predstavi se ljubazno Marku.
-Ba mi je drago da u biti u drutvu ugodne osobe odgovori Marko.
-Predsjednik je sada u velikom poslu oko vojne parade i kad bude slobodan
svakako e vas primiti. Dotle se nadam da ete se osjeati ugodno kako ste i u
hotelu, bar se nadam da jeste.
-Prije nego nastavimo na razgovor elio bih vam predati sve papire kojima me
gospodin Maloevi ovlauje da obavim posao ve ranije dogovoren.
-Sve nam je ve javljeno. Razgovarali smo sa Beogradom i ta procedura sa
papirima je samo stvar administrativne formalnosti. Tu proceduru obavit emo
poslije a sad je vrijeme da poemo.
Nisu se dugo vozili. Stigavi do velike zgrade oko koje su nedavno nainjena brojna
zdanja u kojima su smjeteni vojni objekti, vjerojatno i logor u kojima borave oni
koji su jo na cijeni. Za sad o tom jo ne smije pukovnika pitati nita.
-Prvo idemo do vojne kantine. Tamo zalaze sve vane osobe iz vlade i bilo bi dobro
da kojeg od njih i upoznate.
-Mislio sam da idemo prvo do predsjednika a potom e uslijediti kantina i druge
zabave.
-Ako elite tim redom, meni i to odgovara.
Dugaak hodnik doveo ih je do prostorije ispred koje su stajala dvojica straara.
Dok su prolazili mimo njih zauzeli su stav mirno. Uli su u kabinet ispunjen
namjetajem koji je presvuen pravom koom. Veliki regal ispunjen mnotvom
knjiga kraj kojeg je stajao stol od orahovine , izrezbaren u stilu nekadanjih
vlastelina .Kraj stola je izvjeena zastava Srbije a do nje Jugoslavije.
U svojoj kraljevskoj stolici doekao ih je Morti, ovjek koji za ovaj narod
predstavlja heroja , najomiljeniji Srbin i sudei po elji i doivotni predsjednik.
Jednom rijeju osoba koja uiva boanstvo u narodu. Stol ispunjen mnotvom mapa
i papira ,valjda zato da bi se pokazao kako neto i radi.
Doim su prili do njega ustaje i Marku prua ruku.
Marko se nije osjeao zbunjen pred ovim ovjekom. U njemu je gledao osobu s
kojom mora komunicirati u vezi posla zbog kojeg je doao.
-Ljutim se to me niste obavijestili da vam poaljem auto za prijevoz dovde.
-elja mi je bila da i upoznam ovaj kraj i ljude koji tu ive te da svoje utiske
prenesem gospodinu Maloeviu, koji vam alje najljepe elje i potporu za daljnju
borbu sve do osloboenja nae drave.
-Da li ste imali kakvih problema na tom putovanju?
-Sve je bilo u redu dok nisam dospio na tlo koje dre Hrvati. Tu sam presreo
ustaku patroli i odmah sam dvojicu onesposobio a potom sam se dao u bijeg jer je
ovom koji je ostao pristiglo jo nekoliko njih na koje nisam prije raunao. Sve je
dobro i sad kad sam tu mogu vam rei da se osjeam kao meu svojim najbliima.
-To mi je drago uti, nego recite mi kako je moj prijatelj Slobo?

85

-Jo se uvijek dri ko mladi.

-Ako mogu uiniti to za njega, van ovih podataka koje trai samo recite?
-Mislim da ste upoznati sa mojom misijom. U povjerenju radi se i o poiljci oruja
koju jo nismo platili a pristigla je u Beograd i namijenjena vama. Ja sam doao da
preuzmem i taj novac. im izvrimo uplatu stii e do vas i to oruje. Za sad bih
sobom ponio milijun dolara.
-Nema problema. Upravo smo ovih dana zauzeli jo jedan grad u kojem smo
ispraznili banku. Ali o novanim poslovima emo kasnije. Sada je vrijeme da
dostojno proslavimo va posjet. Prije toga da vas upitam imate li kakav osobni
zahtjev?
-Moj je auto doivio kvar sada sam ovisan o prijevozu drugih. Volio bi da imam
ponovo auto koji e mi biti na raspolaganju za povratak u Beograd.
-Ma dat u vam auto kakav god elite. Imamo ih na izboru bar trideset. Dobit
ete i vozaa i ako treba pratnju.
-Hvala lijepo, ali ovo drugo otpada jer ne elim izazvati sumnji prolaznika. Nikad
se ne zna na koga moemo naii, a i uz najbolju zatitu mogu nas zaustaviti njih
daleko vie. To je razlog da se vraam sam ili jo bolje u drutvu nekakve enske.
Predstavljao bi ju kao suprugu. Uz to bila bi mi i ugodno drutvo.
-Moda ste u pravu. Za enu ne brinite, nai emo vam neku ljepoticu.
-To bih radije potraio sam, ako nemate nita protiv.
-Vaa elja je i naa zapovijed. Ja sam mislio da povedete nekakvu Hrvaticu.
Imamo ih u izobilju. Na kraju puta lako ju likvidirate ili prepustite naim
vojnicima.
-O tome emo poslije.
-Da, kako sam rekao sada bi mogli poi na to slavlje. Vjerojatno ste uli da
spremamo veliku vojnu paradu kako bi Hrvatima dali do znanja da imaju posla sa
pravom vojskom koja nee jo dugo trpjeti otpor. I u to ime trebamo proslaviti
dananji dan. Prije nego svratimo u kantinu gdje nas eka obilata gozba imat emo
malu zabavu lova koju nam je pripremio na gospodin pukovnik. Nadam se da ete
uivati u tom lovu?
-Dok smo jo trijezni kako bi bilo da prije lova pogledam i vaa vojna postrojenja,
a moda i zatvor gdje drite te Hrvatice. Moda tu naem koju da mi se dopada.
-I to vam je dobra ideja. Prije lova je dobro da malo protegnemo noge. A i objed
e nam poslije lake sjesti. Prvo emo obii zatvorenike, potom emo pogledati
naoruanje a zatim slijedi lov i na kraju obrok uz zabavu. Slaete li se?
-Upravo je to i bila moja elja.
Zatvor ako ga tako moemo nazvati nalazio se u dvije tale. eljezne reetke na
prozorima onemoguavale su svaki bijeg na dvorinoj strani. Na ulazu velika vrata
isprepletena bodljikavom icom i jo ispred po dva straara predstavljali su
prepreku za bilo kakav pokuaj izlaska bez naloga. Iscrpljena i prepuna modrica od
batina izgladnjela tijela bilo je jadno i gledati. Promatrali su povorku dok je
prolazila mimo njih, ali nitko se u tom asu nije usudio ni pisnuti. I slijedea soba u
kojoj su bile ene jednako tako ostavljala je jadan dojam.
-Ovdje borave oni koji su kvarili planove naeg cilja, ali dolijali su, - ironino
dobacuje Morti.

86

Pukovnik koji je koraao uz Marka samo je utio. Dva put se oglasio ponudom pia
i to je sve.
-Bilo bi dobro da kae vojnicima da konano donesu to pie opet se oglasi
Marti.
U tom trenu pred njih istupa grdosija od ovjeka. Obuen u vojnu odoru sa
remenom punim metaka i velikom futrolom u kojoj je smjeten revolver, djelovao
je kao da dolazi sa divljeg zapada. Doim stupi do Martia veselo ga upita:
-Koliko emo ih danas gospodine predsjednie?
-Kao i proli put Ljubomire. Ne treba me zbog toga smetati. Vidi i sam da sam u
drutvu.
Ljubomir pokunjeno odlazi a dvojica vojnika donose hladno pivo. Nakon to su
ispili to pie Markov pogled skree na zatvorenike. eljni i gutljaja vode oblizivali
su usne zamiljajui da se i sami goste pivom. Marko bi najradije dao svoje pie
nekomu od njih.
-Neto dalje jo su dvije ovakve prostorije sa zarobljenicima, ali nemao to vidjeti
interesantno, zato predlaem da poemo na obilazak vojnih postrojenja. Vee
zadravanje ovdje samo nam kvari apetit, a u kantini nam danas spremaju toga u
izobilju.
Daljnji obilazak sastojao se u razgledavanju magazina a potom naoruanja koje je
ispunjavalo dvorite. Brzo su to razgledali a onda su se nali za stolom u kantini.
-Ono pivo otvorilo mi je apetit. Sad emo malo prezalogajiti, a onda slijedi lov.
Deder pukovnie, reci onima u kuhinji da elimo neto prije ruka, ali da bude
dobro.
Uskoro je stol bio obilato ispunjen sa hranom i piem. Njihovu panju usmjerenu
na hranu odjednom prekida dolazak zgodne djevojke.
Veselog lica i ponositog dranja, briljivo njegovana bez puno detalja, djelovala je
poput cvijeta izmeu trnja.
Kad je Marko prihvatio njenu ruku u znak pozdrava zadrao ju je tek toliko da
osjeti njenu toplinu.
-Dragi gospodine, veselim se naem drugom susretu.
-Vidi, vidi, a kad je bio prvi? upita Morti.
-U vonji do Knina gospoica Milica bila je toliko ljubazna da me je povezla dio
puta.
-Onda vam ne trebam predstavljati svoju ljubimicu. Hajde Milice, pridrui nam
se za stolom.
-Kako mogu kad me eka posao?
-K vragu i posao, pa valjda sam ja taj koji odreuje kada da se radi a kada da se
slavi. Tu e sjesti i prihvatit se ae kojom emo nazdraviti naem dragom gostu.
-Mene veseli da ete uljepati prosjek ovog drutva.
Izbor jela bio je raznovrstan. Za razliku od Mortia pukovnik je bio obrazovan
ovjek koji je uz to poznavao i manire kulturnog ponaanja. S druge strane Morti
je svojim ponaanjem imitirao srednjovjekovnog viteza na kraljevskoj gozbi.
-Gospodine predsjednie, ima li kakvih vijesti od gospodina Koraia? zapita
Marko.
-Zadnjih par dana neto se uutio, inae se svakodnevno ujemo.
-Moda i on smilja kakvu vojnu paradu?

87

-to god taj uradi sve je dobro. U to ime nagnimo jo po jednu au.
-Pukovnie, poslije potpii raun za ovo jelo da sve bilo slubeno ovjereno, kako
bi narod znao na to se troe dravne pare.
-Razumijem gospodine predsjednie.
-Uzmi u obzir i ono to smo konzumirali za doruak.
-Sve e biti u redu, ne brinite.
-Ma ne brinem jer znam da e uraditi sve kao i do sada, ali elim upoznati i naeg
gosta sa time kako to god radimo imamo raun. Neka se zna da kod nas nema
krae, mita, korupcije niti troenja novca za gluposti. to se god radi sve je u
interesu naroda.
Tada mu pogled skree na Milicu.
-Za boga Milice, pa ti samo jede a do sad nisi progovorila ni rijei!
-Ne volim se mijeati u politiku i zato te muke razgovore ni ne sluam.
-Onda nam barem uspi u ae taj ampanjac. Znajte gospodine da mi je ona
najbolji savjetnik u pravnim poslovima, pogotovo kad se ukae kakav problem.
Osim to je i po profesiji pravnica, ona je i dobra domaica.
-Ja bih dodao da je i vrlo lijepa javlja se Marko.
-Jo sam danas trebala i to uti. I sad kad ste sve izgovorili na moj raun, mogu li
onda poi po kavu?
-Mislite da bi nam kava podigla nizak tlak?
-To ne ovisi o onom to je u glavi, ve o onom to se usadi u glavu.
-Najvie vodim borbu s promjenama, ali u toj borbi ponekad i najhrabriji bivaju
poraeni, govori Marko.
-To je dobro jer u natjecanju zna biti i nerijeen rezultat.
-Predsjednik i ja ve smo stari i ne elimo se uputati u nikakve borbe, ali vas
dvoje mladih mogli bi zapoeti me, za koga je teko predvidjeti tko bi bio
pobjednik. Da pobjedi Milica, bojim se da ne bi traila poslije veliku nagradu.
-Da se to ostvari ne bi bilo dosta samo ovo to je sada na stolu ve daleko vie.
-Ja sam mislio da su dovoljni samo pop i dva svjedoka?-govori pukovnik.
-A ja sam mislila da vodite rauna samo o svom tlaku. Da me ne pritiu i te brige
idem ja sada radije po tu kavu.
Doim se Milica udaljila razgovor se ponovo nastavlja o politici
-Volio bih uti kakva je suradnja sa Srpskom Republikom?
- U zadnje vrijeme imamo este susrete . Ako elimo da cijela Bosna postane dio
Srbije, moramo se pomagati. Ostvari se to onda je i cijela obala na Jadranu naa.
Makedonija je ve praktiki naa, jo da iptare protjeramo sa Kosova, poslije ni sa
Hrvatima ne bi imali problema. Nee proi jo dugo i Hrvatska e biti tako mala da
e moliti Srbiju za ulazak u savez. I kad ue u taj savez vie ni nee postojati. Jedino
e se u povijesti spominjati kako su nekada i Hrvati imali udjela u ovim krajevima.
Razgovor prekida dolazak Milice.
-Evo kavice, osobno sam ju pripremila.
-Zar je to kava? Ree Marko nakon prvog gutljaja.
Milica ga uvrijeeno pogleda.
-ta joj fali?
-Ovo je neki bukuri a ne kava ree Marko.
-Ma je li ti to ozbiljno?- upita strogo Milica.

88

-Ne, samo sam htio provjeriti kako izgleda kad se naljuti.

-Samo ja nisam ljuta.
-Zato i elim rei da je kava odlina.
-Vas dvoje te prepirke obavite kasnije a sada ja elim u miru da popijem svoju
kavu, javlja se Morti.
Nakon to su dovrili pijenje kave ponovo se oglasi Marti.
-Poslije ovoga bilo bi dobro da se malo odmorimo. Ja u za to vrijeme svratiti do
moje sobe a i vama preporuam da se negdje sklonite jer ako i dalje ostanete u
drutvu Milice i ona zapone sa svojim pravnim zavrzlamama, ne samo da nee stati
do sutra ve ete se zapetljati u te zavrzlame da neete ni znati gdje ste zastali. Za
jedan sat nai emo se na lovitu.
-Milice, hoe li i ti sudjelovati s nama u lovu?
-Ne dao mi Bog. Takav lov samo je za mukarce. Kad ja budem organizirala lov,
obavljat e se u cijeloj dravi.
-Bojim se da e tog dana onda svi dvonoci pobjei iz drave dobaci Morti.
Milica ga mrko pogleda ali ne kae nita. Morti odlazi a odlazi i Milica.
-Dok se svojim gracioznim kretanjem udaljavala Marko joj dobacuje: -Hoemo li
se poslije lova vidjeti?
-Bude li me volja, znam gdje u te nai.
-E moj prijatelju, ova bi bila upravo za vas u koliko jo niste oenjeni.
-Bio sam oenjen, ali kad se ovjek jednom opee onda i na hladno pue i zato
mislim da jo nije dolo vrijem i za takve avanture. U svakom sluaju elim zadrati
njeno prijateljstvo, a vrijeme koje je pred nama pokazat e dokle e ono ii.
-Da, imate pravo, govori mu pukovnik smireno. Hoete li da vas odvezem do
hotela, a za jedan sat voza e doi po vas.
-Moda je dobro da i ja sredim svoje misli kraim odmorom.
***
Mada je bilo ratno stanje hotel je djelovao isto i uredno. Uz prijaznu poslugu
boravak u njemu bio je ugodan.
Doim Marko stavlja klju u bravu iznenadi se kad uoi da nije zakljuano.
Prva pomisao bila je Zoran i njegova banda. Prihvaa pitolj i spremno polako
otvara vrata. Moda je unutra spremaica i zato bespotrebno pokazuje oprez Ipak,
ugleda li koga od Zoranove bande nee se ustruavati da prvi zapuca.
-Hoe li ve jednom ui ili ne? zauje iznutra enski glas.
Marko pomilja da je u sobi Milica i ve htjede da kae njeno ime, kad se nemalo
iznenadi ugledavi Anu. Sjedila je na krevetu a doim je on uao u sobu ona se
podie i prilazi mu u zagrljaj.
-U ovom asu u sobi bi prije oekivao crnog vraga nego tebe.
-A gdje bih mogla biti nego uz svog mua.
-Nadao sam se da si u Kninu ali da u te zatei u svojoj sobi to ni u snu ne bih
oekivao.
-Pratila sam te dok si se smjetao, ali nisam ti se htjela pokazati kako na nas ne bi
skrenula panju prije tvog zadatka. Vjerujem da se i ti sa time slae?

89

-Pravilno si postupila. I dalje e zato biti tako. Za sad se jo pravimo da se ne

poznajemo, a kad doe vrijeme morat emo se brzo izgubiti, a dotle nas nitko ne
smije vidjeti zajedno.
-Ne pita se kako se ja bez tebe osjeam?
Marko je ponovo prigrli i poljubi.
-Da zna kako sam sretan to te vidim.
-I ja sam jedva ekala na ovaj trenutak.
-Reci mi kako si prola od naeg zadnjeg vienja?
-Zar ti je u ovom momentu vie stalo do prie?
-Ne mogu sad dugo biti tu jer e uskoro doi Martiev voza po mene, kako bi me
poveo u lov kojeg Morti organizira u moju ast. Ne znam o kakvoj se vrsti divljai
radi, je li to lov na srne, medvjede, divlje svinje ili fazane. U svakom sluaju govori
mi da e biti uzbudljivo, a ne smijem mu odbiti , pogotovo ne da dozna i za tebe.
-Dok god lovi divlja ja se ne plaim, ali da je to lov na dvonone make onda bi
te je prije toga izgrebla do kosti.
-Daj ne budi ljubomorna. On je ozbiljan ovjek i uvjeren sam da vie ni sam ne
mari za tu dvononu divlja.
-Koji ti je krajnji cilj i kada ga misli obaviti?
-Cilj mi je oslobaanje jednog zarobljenika kojeg bi trebao provesti poslije u
Hrvatsku.
-Tko je taj zarobljenik?
-Neki politiar. Zove se Ljudevit Mili.
-to si radio dok si bio kod Mortia?
-Obilazio vojna postrojenja i zatvor.
-Zar i zatvor? Pa jesi li vidio tog Ljudevita?
-Zatvorenici su u eliji smjeteni ko ibice u kutiji i tko bi u takvoj guvi ikoga
prepoznao. A ja ga ni ne poznajem.
-Pa kako ga onda misli izbaviti?
-Tko ti je rekao da ja to mislim?
-Pa sad si mi rekao da si zbog njega doao u Knin?
-Doao sam kao izaslanik Maloevia da uzmem milijun dolara za kupnju oruja.
-Sad tek nita ne razumijem.
-I ne treba. Treba se jedino nadati da te novce uspjeno prenesemo u Hrvatsku.
-I na kraju gdje e novac zavriti?
-A gdje drugdje nego u naem depu.
-U zadnje vrijeme sve me vie iznenauje.
-Jo i nisi rekao kako i kada to misli izvesti?
-Sutra emo na auto staviti lijes sa tobonjim pokojnikom. Umjesto njega u lijesu
e biti novac. To vozimo toboe u Beograd na pokop.
-Strah me posljedica?
-Nema tu nikakvih posljedica. Sve je jasno ko dan. Ti e biti ucviljena udovica
koja vozi mua na pokop, a ja sam tvoj voza.
-Kad stignemo u Hrvatsku, kako misli opravdati ne provoenje zatvorenika?
-Rei u da su ga strijeljali jo prije nego sam doao u Knin.

90

-Ja bih voljela da ipak pokua uiniti neto za njegov spas. ovjek je, uz to i na,
a da uistinu zavri na strijeljanju nije ljudski i uvijek bi me pekla savjest da mu
nismo pomogli.
-Zapela si oko tog zatvorenika, a tko zna i je li uistinu iv. Da se raspitam za njega
milijun dolara ode onda uz vjetar a moda i ja skupa sa njim. Zato radije brini o
tome ta emo s tolikim novcem kad zavri rat.
-Jo me je uvijek strah da nas ta rabota ne odvede u nevolju.
-Imaj povjerenja u svog mua. Ta zna za radim uvijek za nae dobro.
-Ne bunim se ako je to na poten nain. Uz to na ovo gledam kao na neku iluziju
koja nam se nee ostvariti.
- Ne brini, ve sutra iza ovih vrata izlazimo kao bogatai.
-Hou ili neu jednako mi je u koliko je tvoja volja drugaija. Vie bih voljela da
umjesto tog novca u lijesu vozimo ivog Ljudevita.
Ona mu se priblii, svoje ruke stavlja oko njegova tijela a glavu prislanja na rame.
-Uz tvoje tijelo osjeam se tako ugodno, a jo bi se bolje osjeala da zakljua
vrata.
***
Marko ve due vrijeme nije bio u lovu i zato se poveseli asu kada e u prirodi
kroiti umskim stazama i uivati u sportu kojeg je zavolio jo kao mladi. Dok je
bio kod Martia zapazio je kaveze s fazanima i divljim patkama. Moda e lov biti
na pernatu divlja?, pomisli. -Vjerujem da se i gospodin Morti razumije u lov?
govori pukovniku koji do njega sjedi u autu koji ih vozi do odredita.
-To mu je hobi. Do sada je radio kao policajac, a njima je lov i posao.
Prvi su stigli na odredite. udi me da jo nitko nije pristigao? govori pukovnik.
Do njihovog dolaska bilo bi dobro da se pogostimo sa aicom dobre rakije.
-Da li je dobro prije lova da ispijamo to pie? Zabrinuto pita Marko.
-Dajte, aa rakije samo e nas zagrijati i dati nam snagu za ono to slijedi.
Nakon toga pukovnik mu ponudi puku kako bi ju isprobao .
-Ima ih vie i dok ne znam koja je lovina ne mogu se odluiti za koju sam. Vidio
sam dolje kaveze i pretpostavljam da emo loviti divlje patke?
-Divlje jesu a jurit e ko patke.
Marko nije htio biti nametljiv i zato je ovaj nejasni odgovor zanemario. I onako e
sve doznati kada doe vrijeme, a dotle e sa pukovnikom razgovarati radije o
drugoj temi. Pukovnik je obrazovan ovjek i svaki razgovor sa njime vrlo je
zanimljiv a nadasve i ugodan.
-Moda bi jo jedna aica rakije pogodovala da nam bre proe vrijeme u
ekanju, govori pukovnik.
-Ne hvala, radije mi preporuite koju puku da uzmem?
-Evo, ova , mislim da e vam ona najbolje odgovarati?
-Pa sa ovom pukom bi mogao s lakoom ubiti i medvjeda
Tog asa stie i Morti u pratnji dvojice asnika.
-Vidim da ste ve spremni. Izvinjavam se to malo kasnim. Uz mene su i dva moja
savjetnika koji e nam se pridruiti u ovom lovu. Prije toga ispit emo po aicu
rakije u ast dobrog ulova.

91

Kada su svi prihvatili puke u ruke i postavili se u red Marko je oekivao da e iz

kaveza pustiti koju patku i tada lov poinje. Umjesto toga pri svjetlosti ljetnog
sunca koje je prilo ko da su u Africi, zapazi ovjeka srednje dobi kako tri. Izaao
je iz jedne od tala gdje su boravili zatvorenici. Dok je trao u cik cak liniji
odzvanjao je zvuk puaka kraj njega. Nedugo zatim pogoen ovjek pada na tlo.
-Nisam vidio da i vi pucate? obraa mu se pukovnik.
-Zaudila me meta kojoj se nisam nadao. Vjerujte da ovo ne bi oekivao ni u snu.
-Kad se uhodate u lov, to e vam postati prava dra, pogotovo kad prvi pogodite
rtvu.
-A to da rtva ipak pobjegne?
-To se ne moe dogoditi, jer doim doe do livade koja je ispunjena minama tu ju
doekuju i straari koji nastavljaju tamo gdje smo mi stali.
-Zar nema anse da se tim ljudima presuuje na drugi nain, a da se lov
preoblikuje na pernatu divlja? Ili jo bolje da lovimo u umi.
-Ovaj lov je uprilien zbog vas. Sva ta lovina neprijatelji su naeg naroda koji
zasluuju jedino smrt. Ovako slue i nama za zabavu.
I drugi zatvorenik se naao u dvoritu. Nije nainio ni par koraka a neko od lovaca
pogodio ga je prvim metkom. Kad je izaao i trei i zaeo trk, Morti se izdere;
-Ma vidi ovoga kako je brz. Ta nee nam valjda pobjei a da ga nitko ne pogodi.
Nije daleko proao. Nagazio je na minu i time zavrio svoju posljednju trku u
ivotu. Pukovnie, daj znak za novu metu.
-Imam osjeaj da ba i niste dobar strijelac? govori pukovnik Marku.
-Izgleda da od duple ljivovice sad i duplo vidim.
-Ako je to po srijedi onda gucnite i treu pa e se vid izjednaiti govori Morti.
Prizor ubijanja sunarodnjaka Marku je padao teko na srce. Lov se nastavio i dalje
sve dok i deseta rtva nije oborena na tlo. Tada se oglasi Morti.
-Vrijeme je da se sada premjestimo do kantine gdje nas eka prava gozba.
-Samo da meso bude od prave divljai a ne ove koju smo lovili oglasi se Marko.
Svi se na ovu primjedbu slatko nasmiju.
I hvala vam to ste mi priredili ugodno poslijepodne gospodine predsjednie.
-Sitnica, ali kad drugi put doete u Knin onda u vam prirediti pravi lov u umi.
Za sad je takav lov nesiguran jer iza svakog drveta vrebaju snajperisti a uz to i tlo
je puno mina. Bolje je da ovdje mi lovimo njih nego oni tamo nas, ha, ha.
***
Gorostasni straar Ljubomir i njegov maleni partner kartali su za stolom
ispunjenim hranom uz dvije boce rakije.
-Desetka, povie mali.
-Osmica, odgovara veliki.
-Onda je na tebe red Ljubomire.
-Koliko ih jo imamo danas za likvidaciju?
-Ostala su estorica koju gospoda nisu pobila lovom.
-Dovedi ih sve ovamo.
Uskoro se pred njima postroji est iscrpljenih zatvorenika. Pokunjeni , gladni i
edni promatrali su svoje muitelje. Meu njima jedan korpulentni zatvorenik

92

srednjih godina izgledao je kao ovjek visoke naobrazbe, za razliku od ostalih ije
su uljevite ruke govorile da su itav ivot proveli u mukotrpnom radu.
-Ma vidi ti ustaku bandu kako strepe za svoj ivot, a on im ne vrijedi ni koliko
ono to stane pod moj nokat. Mirno stojte dok razgovaram s vama jer u vam
polomiti sve kosti prije nego vas smaknem, samo ako se tko pomakne. Da mi tko ne
bi ni trepnuo, je li jasno?
-Ti, vidio sam da si trepnuo. Prilazi jednom zatvoreniku.
- Nisam gospodine, vjerujte odgovara ovaj u strahu.
-uti, nitko te nita ne pita i odgovarat e samo onda kad te to priupitam. U
protivnom jezik u ti iupati prije nego te ubijem. Je li jasno?
-Jasno gospodine!
-Ma opet se javlja bez da sam ti to dopustio.
Tada prilazi do tog kolovanog zatvorenika.
-Od kuda si ti zalutao tu da se nae sa ovom bagrom?
-Vjerujem da je to zabuna.
-Veli zabuna. Ako si uvjeren u nju, sad e ti se ukazati prilika da ju ispravi. Bit
e posljednji za likvidaciju i to bez zabune.- Opet je netko trepnuo. Da nisi to bio
ti? Obraa se drugom iz reda.
-Nisam gospodine, vjerujte.
-E sad mi je zbilja dosta. Svi natrag u eliju.
Kad i zadnji htjede da ue Ljubomir ga hvata za ruku i povlai natrag.
-Ti ostaje .Tada ga dovede do dvorita a onda ga puta i prihvaa revolver. Jo
se nisi dao u trk. ta eka? Ovaj potri ali ne daleko. Odjekne pucanj Ljubomirova
revolvera i zatvorenik pada na tlo.
Ljubomir prilazi do stola gdje hvata bocu iz koje ispija dobar gutljaj a potom puhne
u cijev revolvera kojeg odlae u futrolu te sjeda za stol. Onaj tko izgubi vodi novog
zatvorenika na dvorite da ga likvidira. Dijeli te karte, to eka? Tada uzima bocu
potegne jo jedan gutljaj a potom je odlae na stol.
Slijedeu igru izgubio je Ljubomir a dvije potom , mali.
-Koliko ih je jo ostalo? zapita Ljubomir.
-Ostao je jo samo onaj za kojeg si rekao da mora biti zadnji.
-Nazdravimo onda zavretku posla dobrom rakijom.
Ljubomir se potom dogega do elije.
Dok je mali straar zaokupljen kartama zurio u talon, nije ni primijetio da ispred
sebe umjesto Ljubomira stoji zatvorenik, koji pue u cijev revolvera. Zabezeknuti
straar htjede da se prihvati svog oruja, ali nije uspio. Rupa koju je nainio metak
na njegovoj glavi konano je zadovoljila pravdu. Zavrio je zajedno sa Ljubomirom
na mjestu gdje ve odavno pripada.
Zatvorenik mu prilazi, uzima i njegov revolver. Pretpostavljao je da u blizini ima
jo straara. Oprezno se kretao ne bi li na kojeg naiao. Na sreu nije bilo nikoga,
ali je zato uo na dvoritu dovikivanja vojnika koji bi ga odmah ubili ako bi se
pojavio. Mada sad ima dva revolvera, ne bi mu to bilo dovoljno za obranu u koliko
bi dolo do sukoba. Zato i dalje mora ostati u prostoriji i jako paziti da tko ne ue
unutra. U nedoumici zastane pred jednim vratima. Polako ih otvara i viri da uoi
ima li koga. Odaja koja je ispunjena kojekakvim sanducima meu kojima opaa i
lijes. Za koga je ovo pripremljeno? pita se u udu. Pokuava otvoriti poklopac ali

93

ne uspijeva. Izgleda da je rtva ve unutra. Tada u blizini nalazi oprugu i pomou

nje otvara poklopac lijesa. Donosi odluku da e mrtvaca ugurati u kanalizaciju a on
e se polei na njegovo mjesto. Iznenadi se kad umjesto mrtvaca u lijesu nalazi
pakete papira. Nije se dugo predomiljao. Ubrzo sve pakete vadi i trpa ih u
kanalizaciju. Kad je poklopio aht postavio opet na svoje mjesto, legne u lijes i
zatvara poklopac. Malo je skueno za mene , jer je odar predvien za nekoga puno
manjeg, ali i to mi je bolje nego da i dalje amim u zatvoru ekajui kad e me ovi
izvesti i pustiti na dvorite kao poplaenu divlja kojoj predstoji likvidacija.
Imam osjeaj da mi je ovo prava ansa za izlazak odavde u komadu, a ne u
dijelovima koje bi raskomadala mina.
Slijedeeg sata spokojno je leao u lijesu, kad se odjednom zauje galama. Uslijedila
je strka vojnika koji su pretraivali svaki kutak prostorije. esto puta stizali su i do
lijesa ali nitko ga nije dirao. Vrijeme je odmicalo sporo a zatvorenik drhtei od
straha ekao je i dalje na ishod svoje sudbine. Iz ovog logora i onako se izlazi samo
u lijesu. Neu doivjeti nita novo ako me i pronau. govori sebi zatvorenik.
Tada uslijedi mir. Dokle e trajati? pitao se neprestano. A onda je zaspao od
umora.
***
Tek uveer Marko stie u svoju hotelsku sobu. Poveselio se kad je u njoj zatekao i
Anu. Oba prozora bila su otvorena. Nije bilo izgleda da e pasti kia i zato je blagi
povjetarac sa planina i rijeke dobro doao za rashlaenje. Svi izgledi da ostanu
nezapaeni od sluajnih promatraa ipak su bili upitni. Prilazi prozoru i pogledava
u svim pravcima ne bi li uoio neto sumnjivo. Kad utvrdi da je sve u redu iri kuke
i u zagrljaj prima Anu. Nakon pozdrava ona se prva javlja:
-Kako ti je bilo u lovu?
-O tome emo razgovarati sutra. Sada emo se okupati pa u tebe smjestiti u
krevet a ujutro idemo na put u neizvjesnost.
-Jesi li bar sredio ono sa novcem?
-Sve je sreeno, ne brini.
-Brinem da li si sredio i to sa zatvorenikom?
-Kako sam mogao kad su mi bili stalno za petama. Nisam ni sekunde bio slobodan,
a motrili su me ak i dok sam bio u WC-u. Da konano izbjegnemo tu kontrolu,
sutra emo morati ii i po sporednim cestama. Lijes koji e biti vezan na krovu
automobila mislim da e nam dati garanciju nesmetanog putovanja.
-Da li je tko od njih ikad posumnjao u tebe?
-Ne bih rekao. Pukovnik mi je bio pratnja a dobio sam dojam da u mene ima
povjerenja.
-Jesi li i ti imao u njega?
ovjek je zabavnog karaktera, pametan i lukav ali u svemu nisam uoio da bi mi
poelio kakvo zlo. Za jedan sat moram se s njim nai u restoranu.
-Zar niste veerali kod Mortia?
-Poslije onoga lova smuila mi se hrana i pojeo sam tek toliko radi pristojnosti. I
mada je hrane bilo u izobilju nije mi prijala. uj, pala mi je ideja da i ti upozna
pukovnika. Sii e u restoran i sjesti za jedan stol malo dalje od nas. Ja u kao
sluajno proi pored tebe i malo te okrznut a onda u se izviniti i pozvati za na

94

stol. Kad nam se pridrui, rei e da si dola posjetiti mua koji je na ratitu i da
bi se sutra trebala vratiti u Beograd. Onda u ti ja predloiti da ide sa mnom kao
bela udovica uz novanu nagradu. Ti e to oduevljeno prihvatiti.
-to ako me pukovnik zane ispitivati?
-Glumit e enu Srana, a za novac danas e svatko rtvovati sebe samo da
stekne blagostanje koje e trajati makar i nekoliko dana.
-Onda ja idem dolje a ti se spusti za pet minuta i moli Boga da ispadne sve dobro.
Po njenom ponaanju izgledala je kao strankinja. U to vrijeme u Kninu je bilo puno
ena slinih njoj pa zato na sebe nije skretala sumnju. Ljudi su je gledali jedino radi
ljepote. Njenu podignutu ruku dok je sjedila za stolom zapaa konobar te joj prilazi.
Naruila je pie i dok je ekala uze novine sa stola i zane ih listati. Oko nje za
susjednim stolovima sjedili su uglavnom mukarci, vojnici koji su se hvalili svojim
podvizima u borbi sa ustaama. Okomili su se i na svoje politiare, ali hvalili su se
najvie pljakom i silovanjem.
Dok se Marko vraao iz toaleta kao sluajno ju je zakaio, a nakon toga sve se
odvijalo onako kako su se dogovorili. Pukovnik je pokazivao oduevljenje kad im je
pristupila u drutvo. Divio se njenoj ljepoti, ali i poznavanjem svestranog uea u
svim granama umjetnosti.
Marko se bojao da pukovnik poslije ne doe u njegovu sobu i tu zatekne Anu. A
onda zakljui da su ene pogotovo u ovom ratu sklone mijenjanju partnera. Zato i
pukovnik mora tako gledati na to. Doim je pukovnik poao do toaleta, Marko ree:
-Kada se vrati ponaaj se onako kako smo se dogovorili.
-Zar je on toliko opasan?
-Ma nije u pitanju on ve Mortieva neakinja .
-Od kuda sad i ona. Nisi mi spominjao nikakvu enu. Nemoj mi rei da je izmeu
vas nastala kakva veza?
-Nije to ali sad ti ne mogu govoriti o detaljima. To emo sutra, alki sad me mora
posluati. U koliko se pojavi istog asa nas mora ostaviti.
-Gospodinu se prohtjelo malo promjene i koga je odabrao ve Martievu
neakinju. Dobro da nije u pitanju ki Maloevia. Ili je moda i ona na redu?
Danas u te posluati i poi ali bude li iao dalje od razgovora, znaj da u to
zapaziti. uvaj me se poslije bude li dolo do toga.
-Nije to ono to misli.
-Ne trebam ja nita misliti. To su injenice.
-Ako si nju pozvao veeras ovdje, zato si i mene namamio da siem?
-Nikoga ja nisam pozvao. Samo sam ti rekao da me strah da ne doe.
Ana je i dalje prikrivala bijes. Tu raspravu prekida dolazak pukovnika.
Istovremeno do stola stie i konobar.
-ele li gospoda neto za veeru?
-to imate dobro? upita Marko.
-Ako bi se ja pitao, onda bih vam preporuio domae kobasice, peeni krumpir i
paradajz salatu sa krastavcima.
-Za promjenu to ne bi bilo loe.
-I meni donesite isto , javi se pukovnik.
-A mlada dama, to vi poruujete?
-Imate li kakvih riba?

95

-Bilo ih je raznih ali ao mi je, sve smo razdijelili.

-Onda i meni donesite isto.
-Bit ete brzo uslueni, ree konobar i udalji se.
Mesa je u ovo vrijeme bilo u izobilju. Na alost sve se pripremalo i bez
veterinarskog pregleda pa je opasnost od zaraze neminovna. Ali ako je meso
dobro peeno i nema bojazni. ovjek tu ne gleda na posljedice ve na ukus, a ove
kobasice bile su zaista ukusne.
Na susjednim stolovima koji su skupljeni u jedan odvijala se prava gozba. Divlja,
perad, domae peenje, voa, salata i slatkia uz pie bilo je u izobilju. Uz slavlje
okupljeni vojnici halapljivo su jeli, a proteklo vrijeme uveseljavala ih je muzika uz
polu golu pjevaicu.
Otre crte lica pukovnika , okretnost i inteligencija, a nadasve utivost i na Anu su
ostavljali dobar dojam.
-Pukovnie, dok ste bili odsutni predloio sam gospoi da poe sa mnom, to je
ona rado prihvatila.
-Kako to da ste se odluili na taj korak gospoo?
-Za taj novac pola bi i kroz minsko polje, a ovako e mi biti prijatnije putovanje,
pogotovo uz ovako lijepog suputnika.
-I vi ste veoma lijepi. No niste mi rekli koji je cilj vaeg dolaska bio u Kninu?
-Mu mi je kao dobrovoljac stupio u redove nae vojske i kao takav dospio ovdje.
Ja sam dola da ga posjetim, ali na alost vidjeli smo se samo na kratko i zato se
vraam u Beograd gdje me ve za dva dana eka posao. Moram raditi i zato mi je
svaki dinar dragocjen, pogotovo ako stie sa strane.
-Jeste li se vas dvoje poznavali ve od prije?
-Ne, danas se prvi put susreemo. Veseli me to mi je gospodin ponudio tu ulogu i
to u na raun toga ne samo zaraditi ve i ugodno putovati do kue. Kad se ukae
prilika, nadam se da u ponoviti posjet Kninu. Ovo je prekrasno mjesto i teta da za
to malo tko zna.
-Za tu pohvali vrijedi da nazdravimo sa ampanjcem.
Jo su priali o dojmovima a potom se pukovnik ispriava to mora poi.
-Ujutro dolazim po vas gospodine. Budite spremni. Ani poljubi ruku i udalji se.
-Misli da bi se mogao vratiti?
-Mislio sam da e nas ti ranije napustiti, a ostala si do sada.
-Nisi ranije pitao jesam li i ja veerala?
-Misli li da je pukovnik uoio da si bacio oko na mene kako bi me odvukao u
krevet?
-Ako bi se to ostvarilo, onda bi to bilo prvi put da spava sa mnom. Ili si planirao
da ti je veeras u krevetu Martieva neakinja. Je li barem zgodna?
-Daj ostavi nju na miru i ne pravi probleme tamo gdje ih nema. Budi sretna da se
nije pojavila veeras u restoranu. Tad bi ja imao problema.
-O problemima koje e imati sa mnom ne brine?
-A da ipak radije zamilja da smo danas prvi put skupa u krevetu?
-Moda je i dobro da bar tu igru prihvatim u stvarnosti. Idemo onda u sobu. Prije
toga plati konobaru troak veere.
-Sve je ve plaeno - ree im konobar kad su ga pozvali.

96

***
Kad je ujutro Marko doao u magazin sa vozaem, tu ih je ve ekao pukovnik uz
dva vojnika.
-Ovo je taj lijes, a ovo je auto koji e vas nadam se dovesti do Beograda bez
problema. Ako elite pregledati pakete u kojima je smjeten novac, otvorit emo
lijes i obavite to. Samo lijes je ve zakovan i morat emo uzeti kuku koja je u autu
spremna za tu svrho u koliko doe do ega nepredvienog.
-Ne brinite, imam povjerenja u vas i ne treba mi nikakva provjera. Da ne donesem
sve gospodinu Maloeviu, on bi od bijesa nainio dar- mar a poslije bi posljedice
osjetilo vie osoba. Ja znam da ste vi ovjek od rijei i zato u vas imam potpuno
povjerenje.
-Nadam se da ete mi se odmah javiti kad stignete u Beograd?
-Ne brinite, zahvaljujem na gostoprimstvu i vremenu kojeg ste posvetili meni.
-Evo vam i koverta sa dokumentima za nesmetanu vonju. Ako trebate jo neto
samo recite.
-Ne hvala jo jednom na svemu.
-Kako je gospoa suputnica? Nije li se predomislila?
-Ne, eka me pred hotelom.
Vojnici su uskoro smjestili lijes na krov auta. Zavezali su uetom, a potom predali
auto Marku.
-Pozdravite gospodina Mortia dovikuje jo jednom Marko pukovniku.
Vonja do hotela tekla je mirno. Doim je ugledao Anu spremnu za polazak prilazi
joj autom i im stane otvara vrata te joj dovikuje: Ulazi!
- Zar su te ve poeli goniti kad si u takvoj urbi?
-Sreom me nije opazila, jer da je bilo bi strke i galame u izobilju.
-O kome to pria?
-Uuti ve jednom pa da krenemo, a poslije kad budemo na sigurnom zapitkuj
koliko te drago.
Uskoro su se nali na otvorenoj cesti koja od Knina vodi prema Plitvicama.
-Nestrpljiva sam da ujem o kojoj se to gospoici radi?
-Pa rekao sam ti da je Mortieva neakinja u pitanju.
-Ako je bacila udicu na tebe a uz to je zgodna, stasita djevojka koja uz to
posjeduje i bogatstvo, moda si joj neto i obeao, onda ne udi da ne odustaje.
-Ostavi djevojku na miru i radije otvori jae taj prozor.
Uskoro su se nali okrueni samo livadama i drveem uz cestu. U takvoj vonji gdje
imate svu preglednost nema ni straha od kakve opasnosti. Marko je smireno vozio.
-Jesi li siguran da smo na pravom putu?
-Pa tim sam putem i doao ovamo. Uzmi iz pretinca kartu i provjeri ako u mene
nema povjerenja. A onda ih cesta dovodi do prvog sela. Ljude koje su susretali
samo su u miru gledali na auto u prolazu. Lijes na krovu auta nije bila nikakva
novost jer je takvih auta u zadnje vrijeme bilo u izobilju.
-Rado bi popio hladno pivo u nekoj gostionici, ali preblizu smo Knina da se
zadravamo. Uinit emo to kad malo odmaknemo odavde. govori Marko i pri tom
oblizuje suhe usne. Kad ve ima tu kartu u ruci, pogledaj ima li kakva sporedna
cesta koja se poslije opet spaja sa glavnom.
-Zato ti to treba?

97

-Zato da se malo rashladimo. Stat emo na prvom potoku a u kolima imam i pia
u izobilju. Pukovnik mi je rekao da nam je to spremio u znak sjeanja na njega.
-Mada mi po izgledu lii na prefriganu i nadasve sraunatu osobu, moda sam
ipak u krivu. U svakom sluaju lijepo od njega da nas se sjetio.
-Eto to ti je bogatstvo. U posjedu si milijun dolara a oskudijeva sa piem i da se
pukovnik nije toga sjetio sad bi se morali izlagati pijancima u kakvoj gostionici. I
nije u pitanju samo pie ve i odgovori koje od tebe trae. To zapitkivanje zna
izazvati i neugodnosti. Zato i ne volim skretati na takva mjesta.
-Ostavi sad to skretanje za kasnije. Noas si bio suvie aktivan i zato sam malo
spavala. To valjda zato to si sa mnom bio prvi put? A i da zna da me strah zalaziti
u te sporedne putove. Uvijek ti se netko nae na njima, a ti nee imati obraza ni
prema mrtvacu u lijesu. I da zna da bi radije da je u njemu iv onaj zatvorenik, pa
makar i mrtav, nego taj novac, koji bi nam mogao praviti probleme.
-Uvijek sam oaran tvojom ljepotom pa i kad bude hodala sa tapom, moja
ljubav nee splasnuti ve e i dalje biti kao da smo se sreli prvi put, a u vezi tog
zatvorenika prestani ve jednom kukati.
-Voljela bi i dalje sluati te tvoje lijepe rijei udvaranja, ali oi mi se sklapaju.
Zato me pusti bar pola sata da se odmorim. Dotle misli i dalje to e mi rei.
Marko je bio uvjeren da na cesti nema nikakve opasnosti i zato je i dalje smireno
vozio. Po koji put baci pogled na Anu i opet ga usmjeruje u vonju. Kada je to
ponovo uinio, zabezeknuta pogleda ugleda deblo popreno postavljeno na cesti.
Kotai auta zakripe od koenja. Istog asa i Ana otvara oi. Uplaena pogleda zuri
najprije u Marka a potom u deblo. Stali su neposredno do njega. Jo koji
centimetar dalje mogli su ga i udariti. Posljedice treba samo pretpostavljati.
Marko i Ana se i dalje pogledavaju u nedoumici to da rade.
-Najbolje bi bilo da okrenemo kola i odmah poemo natrag te da skrenemo na
sporedni put koji e nas opet vratiti na ovu cestu predloi Marko.
-Misli li da je taj trupac tu postavljen namjerno?
-To svakako, smo je pitanje da li je namijenjen nama ili smo tog jadnika pretekli i
skoro zaglibili. Od oruja imam samo pitolj i bojim se da ovi koji su ga postavili
imaju daleko jae naoruanje, a uz to da su skriveni i samo ekaju da zapucaju u
koliko primijete da u pruati otpor.
-Pa to si odluio?
-Gledam okolo ali nikoga jo ne zapaam. Moda da ipak pokuam malo maknuti
trupac sa ceste. teta da je s obje strane jarak. Inae bih ga obiao. Ovi su znali
gdje da ga stave.
-Ne misli li da ima snagu Herkulesa i da e u tome uspjeti.
-Pomou valjka i poluge koje u nainiti od drva moda i uspijem, bar toliko da
moemo proi. Vezat u ga i za kola koja e ti pokrenuti natrag i moda budemo
imali sree.
-Da li ima toliko konopa?
-U prtljaniku ga nema, ali ga zato ima na krovu. S njim je vezan lijes.
Uskoro su bili spremni za pokretanje balvana. Kada je Marko dao znak, Ana
pokree auto natrag. Nagli trzaj rui lijes sa krova. Sreom, pao je na balvan i nije
se otvorio poklopac.

98

-K vragu i balvan, sad nam je dao jo jedan posao. Nisam raunao da sad lijes
nije vezan i da bi moga skliznuti i to se dogodilo. Morat e mi pomoi vratiti ga
natrag dok smo jo u njegovoj blizini. Ne bude li ilo, morat emo priekati dok ne
doe drugi auto.
Odjednom Ana protrne od straha. Izgledala je kao da je ugledala duha. To isto
doivljava i Marko.
-ini mi se da vam u ovom asu treba naa pomo ? oglasi se Zoran koji se stvori
tu kao da je iz zemlje iznikao.
Ana i Marko samo su zabezeknuto gledali ovjeka sa pitoljem u ruci koji je uz
bahati smijeh cinikim pogledom mjerkao Anu od glave do pete. I ostala trojica iz
grupe koju su viali ispred hotela u Kninu izlaze iz skrivenih mjesta u umi te
prilaze skupini. Bili su to Mirko i ona dvojica silovatelja koje su ostavili vezane u
umi. Svi sa naoruanjem u ruci bahato su buljili u Anu.
-Zar si mislio da e nadmudriti Zorana? Onaj koji se namjeri na mene samo
moe doivjeti smrt. A ona vas dvoje i onako eka. Prije toga ovom u ti rukom
izvaditi srce, a ovoj tvojoj partnerici najprije emo priutiti posljednji ugoaj, a
onda emo je raetvoriti i ostaviti na milost i nemilost zvijerima zajedno s tobom.
Prije toga elim da znam jesi li se gdje zadravao i da li su dolari i dalje u lijesu.
-Ljudi, vi grijeite, ja nemam nikakve dolare u lijesu. Ova gospoa me zaposlila da
joj povezem mrtvog mua koji je nastradao u borbi sa ustaama.
-Ma je li ti uistinu misli da moe mene vui za nos? U koliko mi odmah ne kae
sve prvo emo srediti ovu tvoju ljepoticu. Pogledaj ove moje pajdae kako je
gledaju i jedva ekaju da im ju predam u ruke.
Marko pomilja da pokua upotrijebiti svoj pitolj, ali odustaje. Bojao se da u tom
okraju koji metak ne doleti i do Ane. U mislima ga prekine glas Zorana.
Sigurno si pomislio da smo se tu sluajno nali. Vjerujem da nisi imao pojma da
je u svemu tome imao svoje prste i pukovnik koji te je iskoristio i kome si posluio
za prijenos pet milijuna. Zato bi se u ovom ratu samo Marti bogatio? Ima nas jo
koji to elimo iskoristiti. A sve dok je narod marva koja nas slijepo slua mi emo i
dalje puniti nae depove. I ne zaboravi da je ono pie u prtljaniku spremno za nas
kao nagrada da vas likvidiramo. Pa sad kad zna da nije u pitanju jedan ve pet
milijuna dolara govori jesi li se uz put gdje zadravao?
-Ne nisam.
-Bolje za tebe da si rekao istinu, jer ako manjka i jedan dolar oi u ti iupati.
Lazare! U prtljaniku je poluga kojom e otvoriti poklopac na lijesu. Uzmi je i
provjeri jesu li svih pet paketa unutra.
Kada je Lazar napokon otvorio poklopac zabezeknuto zuri kad umjesto paketa
dolara u lijesu ugleda ovjeka s uperena dva revolvera u svoje tijelo. To mu je bilo
posljednje to je vidio u ivotu. Iz oba revolvera odjeknu pucnji i on sa rui na tlo.
Zoran koji je tog momenta svoj pogled usmjerio na ogledavanje Ane povie:
-Budalo jedna, ne pucaj u te pakete da ne oteti pare. Iznenadi se kad ugleda
Lazara na podu a ovjeka u lijesu. Jo se nije ni snaao kad mu doleti metak u
glavu. Istog asa trei bandit pokuava usmjeriti svoje oruje prema lijesu. Bilo je
kasno jer i njega pogaa metak iz Markova pitolja. Jedini koji se nije laao oruja
bio je Mirko. Doim je vidio to se dogaa baca svoj automat i dade se u bijeg.
Sve se to odvijalo u trenu i jedino je brzinu akcije mogla pratiti kamera.

99

Za Mirkom su pratali metci upueni od Marka i ovog u lijesu, ali bez uspjeha. Kad
je nestao iz vidokruga iz lijesa izlazi ovjek drei u ruci dva revolvera.
-Mi nismo u kompi ovih bandita, zaplaeno vikne Ana.
-Znam da niste i zato se mene ne trebate plaiti. Jedino me zanima jeste li i vi
Srbi?
-Ne, mi smo Hrvati, odgovara Ana.
-Onda sam u dobrom drutvu jer sam i ja Hrvat.
-Moete li nam rei odakle ste se vi stvorili u tom lijesu? upita Marko.
-Bio sam zatoen u Mortievom logoru. Kad sam pobio uvare koji su me vodili na
likvidaciju pomislio sam da mi je taj lijes jedina ansa za izlazak na slobodu.
I kako vidite bio sam u pravu.
-to ste uradili sa paketima koji su bili unutra?
-Pobacao sam ih u kanalizaciju.
Marko i Ana se pogledae.
-Kako dolo, tako i otilo! usklikne Ana.
-Mislite li na ove zlikovce? upita ovjek.
-Da upravo na njih mislim.
-Nadam se da se vie nee okomiti na nas.
-Tu se varate, jer upravo sad slijedi potjera koja nee stati sve dok ne preemo
naim snagama..
-Niste mi rekli ta je bilo u tim paketima?
-Pet milijuna dolara.
-Bome je skupo kotalo moja oslobaanje. A moda i vrijedim toliko.
Tada su se sve troje uz pomo opruga dali u sklanjanje balvana sa puta. I kad su
uspjeli maknuti ga toliko da moe jedva auto proi , posjedae na svoja mjesta i
Marko pokuava da ga ukljui u pogon.
-Izgleda da je neki metak dospio i u motor i sad nikako da se ukljui. Nita,
preostaje nam onda jedino da put nastavimo pjeice. Do noi moramo pronai i
kakvo prenoite.
-U kojem pravcu idemo.?- upita ovjek
-Svakako u pravcu naih snaga, odgovara Marko.
-A znadete li put?
-Znam samo cilj kuda moramo prispjeti. Tamo nema mina, a im preemo crtu
razgranienja stii emo do naih jedinica. Dalje vie nema bojazni.
-Uzmimo onda oruje i novac kao i sve to bi nam moglo posluiti od ovih gadova.
Njima to vie nikad nee zatrebati.
-Ja sam Marko, pukovnik HV a ovo je moja supruga Ana.
-Ja sam Ljudevit Mili.
***
Milica je svojim ponosnim dranjem i sklonou da vlada, stajala pred
recepcionarom.
-U kojoj sobi je smjeten onaj gost iz Beograda?
-Bojim se da vam to nee pomoi jer je on prije pola sata otputovao za Beograd u
pratnji zgodne ene. Na kolima s kojima su se odvezli bio je i lijes. Pretpostavljam
da je to pokojni suprug te ene, - govori recepcionar.

100

-Tako znai. A ja budala umjesto da mu doem sino, odgaam to da ne bi poslije

ljudi govorili da se uvlaim gostima u krevet, i dolazim sada kako bi ga odvela u
nau vikendicu i s njim provela dan, doivim da ode sa drugom bez da mi ostavi
kakvu poruku ili da saeka pozdrav na rastanku.
-ta kaete? upita recepcionar.
-Nita ne kaem , to ja govorim za sebe.
-S milijun dolara mogao bi doi u iskuenje s tom enom, ali neemo tako. Daj mi
brzo telefon. Po uspostavljanju veze.
-Halo Radmilo, jesi li to ti? Sluaj me i odmah organiziraj potjeru za autom u
kome se nalaze mukarac i ena, a na krovu vozila lijes. Idu prema Plitvicama. Nju
moe slobodno zadrati za sebe i nakon to je iskoristi likvidirati, ali njega elim
ivog i u jednom komadu. Jesi li shvatio? Dobro, onda mi se javi veeras.
Nakon toga bijesno odlae telefon. Izlazi iz hotela i opet sjeda u svoj auto. Doim se
smjesti na udobnu sjedalicu lupi se dlanom po glavi.-Ba sam glupaa! ta sam se
morala izlajati da vozi milijun dolara. Sad e se jo netko nai da poe u potjeru.
A taj mi je ovjek tako prirastao srcu. Voljela bi ga uz sebe zadrati do kraja ivota.
Moda mi se i vrati? U svakom sluaju nadat u se bar do sutra.
***
Dugo su se skrivali po umama .Hodali su bespuem sve dok nisu pristigli do nekog
sela. Posljednji sunevi zraci najavljivali su da e ih tu zatei no, te da tek sutra
mogu nastaviti dalje putem do hrvatskih snaga. Doim ugledaju osamljenu kuu na
rubu sela donose odluku da ovu no prespavaju u taglju.
-Ovaj tagalj posluit e nam noas boravak u kome emo se osjeati bolje nego u
najboljem hotelu, - dobacuje Ljudevit.
-Ovdje su noi vrlo hladne a sijeno u taglju grije bolje od najbolje pei govori
Marko.
-Dok je jo dan bilo bi dobro malo razgledati i okolinu. Upravo sam primijetio
staricu koja je izala iz kue i ponovo se vratila. Jedina bia koja jo lutaju po
dvoritu su make. Svi ostali poli su na spavanje. dodaje Ljudevit.
-I meni se ini da e spavanje na sijenu biti udobnije od onih pernatih madraca,
govori veselo Ana.
-A za mene koji sam preko dva mjeseca spavao samo na golom betonu ovo e biti
prava oaza u pustinji.
-Ti se Ana smjesti a dotle emo nas dvoje obii malo okoli.
Kad su se njih dvojica udaljili Ana se zavali u sijeno, koje je djelovalo prosto
opijajue. Ana duboko udahne a potom se povalja nekoliko puta, a onda smireno
eka povratak ove dvojice.
Prvi se povrati Marko. Dobro si se smjestila, ali to uivanje ostavi za neku drugu
zgodu a sad pokuaj odmah zaspi jer ve u ranu zoru moramo dalje.
Do pola noi ja u straariti, a onda budim tebe da straari do dva a tada tu ulogu
preuzima Ljudevit. Dok si na strai da ne zaspi daj se u matu, ali ako uje bilo
kakav sumnjiv pokret u okolini, odmah nas budi.
Uskoro stie i Ljudevit. Izgleda da smo ipak sami.
-Nisam ti zahvalio to si mi spasio ivot.

101

-Daj ne zahvaljuj, pa i vas ste dvoje meni spasili ivot. Da niste uzeli onaj lijes ja bi
i dalje bio u raljama bande koja nema milosti ni koliko stane pod nokat.
-Od kuda ti to umijee gaanja revolverima?
-Nekada sam bio lan dravne reprezentacije u streljatvu. Sudjelovao sam i na
Olimpijadi. Na alost nije me posluila srea u osvajanju medalje.
-Moda se jo ukae prilika i za to?
-Sumnjam, a i ne treniram ve dugo vrijeme. Tu nadu u zato prepustiti onima
koji dolaze. U onom lijesu bio sam stijenjen i zato nisam mogao usnuti ali sada
elim da se protegnem i da opruen provedem no sve do jutra.
-Bojim se da nee dugo spavati jer e te Ana probuditi za strau u dva sata, a u
etiri odlazimo odavde. I zato sada spavaj, laku no.
U etiri ujutro ve su svi bili spremni i na nogama ekali znak za polazak.
-Moram vam neto rei , oglasi se Ana.
-Da nam nee priati to si s sanjala? Ili to kad si bila kolarka kako si krala iz
kuhinje hranu.
-Nije rije ni o snu ni hrani ve o konjima.
-O konjima? zaueno upita Ljudevit.
-Ako sad pone priati o tome kako je u mladosti vrijeme provela na ergeli,
neemo ni do sutra poi odavde, u ali dobacuje Marko.
-Dok sam straarila zaulo se neko rzanje. Iz znatielje sam se spustila da utvrdim
o emu se radi. I znate to sam u tali pronala?
-Da unutra nije smjeten helikopter? Opet u ali dobacuje Marko.
-Ne, nego su unutra tri konja.
-ta! - obojica se oglase u isti as.
-Zna li ti jahati? upita je Ljudevit?
-Poput kauboja.
-Onda idemo to prije do tale. Sad nam je prilika da na vrijeme odmaknemo
progoniteljima u koliko su poti za nama.
Prvi u talu ulazi Marko. Ugledavi konje oduevljeno prilazi prvom i nakon to ga
hvata i pogledi po njuci govori: -to ekate vas dvoje. Odaberite si konja i da
krenemo.
Ana se za to vrijeme ogledava po tali a zatim ponosno opet usklikne:
-Evo, tu su i sedla.
-Mada si bila nesmotrena to si u talu dolazila sama ipak za to zasluuje pusu.
Doim su opremili konje , Ljudevit proviruje kroz vrata.
-Izgleda da smo jo uvijek sami. Ipak valja biti na oprezu jer ona starica ne jae
konje a vlasnici su sigurno dobro naoruani i nikad se ne zna kad se mogu pojaviti.
Ba kad su zajahali i dali se u trk prema umi za njima se zauje rafalna paljba.
-Vraji gadovi, kad ih s najmanje nada eto ih. Otkud se najednom stvorie tu?
-Seljaci se rano ustaju. Razlog je to moraju nahraniti stoku. I ovaj je poao s tim
razlogom, ali nije raunao da su mu konji ve ukradeni.
Dok su jurili na konjima jo su uvijek meci letjeli iznad njihovih glava. Ipak, sa
konjima vie nisu bili laka meta onima koji pucaju. Daljnji put vodio ih je stazom
koje je smjetena izmeu drvea pa je svaka opasnost daleko manja. Jurili su u
koloni dio puta sve dok nisu doli do umskog proplanka.

102

-Stanite tu da najprije izvidimo je li pred nama ima kakve opasnosti ree

Marko.
Nakon toga sie sa konja i promalja glavu kroz bunje. Dugo je motrio pred sebe a
kad se vrati do svojih suputnika ree: -Dobro da smo tu stali. Na desnoj strani u
grmlju zapazio sam skrivene vojnike. Da smo poli zapucali bi i pitanje je bi li itko
od nas proao na drugu stranu istine sve do ruba ume.
Moramo zaobii proplanak, u protivnom izlaemo se smrtnoj opasnosti, pogotovo
ako imaju i mitraljeze.
-Ja im ne elim pasti u ruke. Preko dva mjeseca amio sam u onom zatvoru i svaki
dan oekivao da me povedu do dvorita i tu ostave da bjeim poput preplaene
zvijeri a oni spremni na lov pucaju dok me ne pogode. Ako i pobjegnem ulazim u
minsko polje iza koje ekaju straari da dovre ono to su lovci propustili.
-Ne treba mi objanjavati dalje jer sam u tom lovu i ja sudjelovao.
Ljudevit ga mrko pogleda, ali ne ree nita, ve nastavlja. Radije bih se ubio nego
da im dopustim da me ponovo vrate tamo.
-Budemo li i dalje bili oprezni neemo se trebati plaiti posljedica. Imam dojam
da je ovih straara jedan manji broj. Ako im priemo s lea moemo ih svladati.
Ana, ti e tu paziti na konje a Ljudevit i ja idemo da obavimo taj posao.
Dok je Ana sjedila na nekom kamenu i drala uzde konja sa strahom je promatrala
drvee prema kojim su poli Marko i Ljudevit. To ekanje oteglo joj se ko gladna
godina. Hoe li uspjeti svladati neprijatelja i vratiti se neozlijeeni? to ako ih ovi
doekaju spremni? U njenoj glavi vrtjela su se ovakva pitanja kojima nije bilo
kraja. Svaki i najmanji um bio joj je opomena da upotrijebi oruje u sluaju da su
to neprijatelji. Ne smije biti brzopleta pa da zapuca na svoje. Ali kako da zna tko
je kad ne zna tko se krije iza. I dok je drhtala od straha sjeti se da bi i konji zarzali
ako bi naiao netko nepoznat. To je utjei . Konji su samo mirno stajali kao da je i
njima bio cilj da ne privuku na sebe panju.
A onda kad je ve izgubila svako strpljenje pojavljuju se ova dvojica.
-Bila su samo trojica. I dobro je da smo ili do njih. Pa ti Srbi imaju kraj sebe vie
oruja nego komandosi na specijalnom zadatku.- govori Marko.
-Jeste li ih onemoguili da sad moemo prei ovaj proplanak.
-Ovi nam vie nee nikad smetati na naem putu.
Taman kad su se domogli druge strane i zali za rub ume odjednom sa mjesta
gdje su oni do sada bili zauje se snana pucnjava . Opet su metci letjeli iznad
njihovih glava. Sreom na vrijeme su izbjegli potjeru koja ih je brzo dostigla.
-Ovi su sigurno nabavili nove konje inae nas ne bi dostigli tako brzo.
-Nemamo vremena za zadravanje jer ovima ne stoje na putu zapreke kao nama.
Opet su jurili u koloni po stazi koju su koristili mjetani u pohodu za sjeu drva.
-Imam osjeaj da se cijela srpska vojska dala u potjeru za mnom poali se
Ljudevit.
-Bojim se da ovaj put nisi u pitanju samo ti ve svi troje.
-Kako god bilo, dali smo im posla dobacuje Ana.
-Ovdje je dalje gusta uma i nije zgodno za jahanje. A i konjima treba malo
odmora. Zato emo ih voditi na uzdi.- Predlae Marko.
-I nama je potrebno da malo protegnemo noge.

103

Probijali su se kroz ikaru vjerujui da su na tom putu sigurni. Odahnuli su kad su

ponovo ugledali prostor gdje uma nije tako gusta.
-Uh, kako me izmori to provlaenje izmeu grana, poali se Marko.
-Dalje je lake i vie se nee boriti sa granama, ali bojim se da u ovom dijelu ne
naletimo na kakvu patrolu. Sad smo ne samo laka meta ve i uoljivi. A to nam ba
ne ide u prilog. Jo Ljudevit nije ni dovrio reenicu kad na desetak metara ispred
njih ugledaju dvojicu neprijateljskih vojnika.
-Stoj, povie jedan. Drugi je par koraka stajao do njega i svoj pogled usmjerio na
Anu. ini se da je njena ljepota privukla njegovu panju. Marko i Ljudevit ude se
da nisu zapucali. Ana je samo uplaeno ekala na reakciju svojih zatitnika.
Istovremeno Marko se okrene prema Ljudevitu a potom se obojica bacaju na
zemlju i jo pri padu vade oruje i zapucaju.
Ova dvojica to nisu oekivali .Pogotovo ne onaj koji se zagledao u Anu. Barem je
umro od lijepog pogleda. Drugi vojnik u padu i ako ranjen zapuca. Nakon toga
Marko i Ljudevit ponovo usmjeruju svoje oruje na njega. Svi hitci pogodili su ga u
tijelo. Ostao je leati opruen na stomak.
Doim je zapoela ova pucnjava, Markov i Ljudevitov konj dali su se u bijeg. Nije
bilo vremena zaustaviti ih ranije, ali ovaj ishod ba im nije pogodovao.
-Strah me je da mi konj nije dobio metak meu rebra. Ali koliko se tome alim
toliko se veselim da mi je konj spasio ivot. Da nije bio ispred mene ovaj bandit bi
pogodio mene. Konj je pobjegao ali nee jo dugo koristiti tu slobodu.
-ta emo sada kad smo bez konja? zapita Ana.
-Dalje idemo putem gdje konji i ne bi mogli. Zato e i ti pustiti svoga.
-A tako sam ga zavoljela.
-Imat e prilike zavoljeti i drugog, ne brini.
-Uzmimo od ove dvojice sve to bi nam moglo posluiti na daljnjem putu.
-Ama vidi ovo, ovaj koji je pao prvi na svom remenu ima okaeno bar deset
bombi.
-Uzmi ih sve jer e i nama moda posluiti ree Marko.
-ta misli da dok smo na ovoj stazi gdje bi nas mogli zapaziti jo iz daleka idemo
dalje , ali vie ne u koloni kao do sada ,ve razdvojeni. Iza svakog drveta mogao bi
biti skriven koji neprijateljski vojnik.. Kako su nas ova dvojica iznenadili, tako bi
mogli i drugi, pogotovo jer se ova pucnjava ula na daleko.
-Mene je strah da se odvajam od vas., poali se Ana.
-Nee to biti odvajanje samo sigurniji put dalje, utjei je Marko. Koliko se mogu
orijentirati po okolnim planinama imam osjeaj da smo u blizini naih snaga.
-Govori to kao da dobro poznaje ovu umu.
-Ne poznajem je kao svoju enu, ali ipak znam gdje smo.
To ju utjei. To joj daje i snagu da ide dalje, sada kada zna da su hrvatske snage u
blizini, oekuje i pomo od njih.
-Uviam da si se smirila, ali ako je to ono to mislim morali bi doi na jo jedan
proplanak. Tako su mi objasnili nai. No taj dio puta i ako je najblii naim
snagama je i najopasniji. Uvjeren sam da nas tamo ekaju malo vee snage od ove
dvojice koju smo sredili.
-Misli li da emo sa njima doi u sukob?
-Ne da mislim ve znam.

104

-Onda da se pripremim i za to i prije nego me smaknu da i ja smaknem jo kojega

pa da si namirim rezultat i za ono to sam amio u zatvoru .
-Moda ima nekakav put uzbrdo koji bi nas odveo do naih snaga a da se ne
izlaemo sukobu sa Srbima pita Ana.
-Taj je brijeg razasut brojnim minama. Zato nam ne preostaje drugo nego u
okraj.
-teta da sad nemamo konja dobacuje Ljudevit.
-Bojim se da nam ni oni ne bi pomogli. Ovi bi nas pokosili jo prije nego bi stigli
do polovice proplanka.
Predjel za koga je Marko rekao da je proplanak i istina, sve b i se moglo rei samo
da i nije tako. Zarasla trava koja nije koena od kad je zapoeo rat visoka je do
pasa. I mada na njoj nema ni jednog grma , ni njena visina ne bi bila dostatna
zatita. Pogotovo zato to se na desnoj strani gdje bi mogli biti smjeteni
neprijateljski vojnici nalazi uzvienje s kojeg se vidi cijelo podruje ko na dlanu.
Dovoljan je samo jedan mitraljez da nas sve pokosi.
Zastali su na samom rubu i spokojno gledali na drugu strani gdje ih oekuje spas.
Sad kad su izbjegli tolike opasnosti i na par koraka pred ciljem da moraju zastati,
ba im nije bilo po volji.
-Ti si nam rekao da je ovo mjesto gdje e nas ekati svi nai gonioci, ali koliko
uviam jo nema nikoga.
-Iz sela do ovog mjesta vodi cesta. Njome se moe i kamionom. Zar misli da ve
nisu stigli?
-Da jesi vidjeli bi komeanje.
-Moda u drugim okolnostima ali kad se radi o lovu na dvononu divlja koja zna
biti i opasna jer je naoruana, onda se lovci nalaze na skrivenim mjestima. To je
razlog da sve izgleda isto.
-Vraji komarci, zuje oko nas poput helikoptera. poali se Ana.
Istog asa jato ptica proleti iznad njihovih glava.
-Da imamo krila sad bi i mi mogli ovaj prostor preletjeti, ree Ana.
-Neemo ga preletjeti ve pretrati. Jurit emo to bre budemo mogli ali doim
ujete pucanje lezite. im stane ponovo se dajte u trk. Ana, obeaj mi da e se
uvati. Nemoj samo da te zahvati panika i da zbog straha izgubi snagu.
-Zaboravlja da sam i ja bila sportaica.
-Ako mi se ta desi zavjetujem ti sva dobra koja posjedujem.
-To mi ne bi znailo nita bez tebe. Strah me je jedino da te ne izgubim.
-Doavola i taj strah. Jo nismo ni poli a vi ve piete oporuku. Da jo neete
traiti da pirotehniari prirede vatromet?
-Neemo, ali kao pravi krani mogli bi se i pomoliti i zatraiti pomo Boga u ovoj
situaciji kako bi nam dao snagu da doemo do cilja.
Tog trena zauje se snaan zvuk iznad njihovih glava. Nakon par sekundi ugledaju
helikopter. Zaeo se sputati u njihovoj neposrednoj blizini.
-avolski su brzi, kao da znaju gdje nas trebaju nai? dobaci Ljudevit.
-Nemamo vremena za komentare, moramo djelovati brzo, prije nego iz njega
izau vojnici.
-I ta si naumio?
-Sprijeiti to.

105

-Ali na koji nain?

-Pa zar nisi od onoga etnika uzeo deset bombi.
Brzo su pristigli do helikoptera. Istog asa kad se otvaraju vrata Marko i Ljudevit
bacaju bombe. Jedna je uletjela pravo u helikopter. Od snane eksplozije buknuo e
i poar.
-To nam je sada prilika da se damo u bijeg preko proplanka. Dok se ostali koji su
vjerojatno skriveni ne snau ve emo doi do polovice puta.
Taman kad su se dali u bijeg ugledaju i kamion koji je upravo pristigao. Istog asa
oglasi se i mitraljez sa brda za kojeg je Marko rekao da su na njemu skriveni lovci.
Kamion se nije zaustavljao. Vonju je nastavio preko proplanka. Iz kabine su
odzvanjali pucnji. Jednako tako i sa karoserije gdje je bila grupa vojnika pucalo se
na sve strane. A onda se zauje snaan tresak. Kamion je naletio na neku rupu i
istog se asa prevrnuo. Tiinu koja je trajala kratko vrijeme zamjeni jauk iz
nekoliko grla. Ranjeni vojnici traili su pomo. Upravo to to se desilo pogodovalo je
bjeguncima da se domognu ruba ume. Oni etnici koji su ostali bez ozljeda
potrali su za bjeguncima. Nekoliko granata odjeknulo je ali uzalud. Ni pucnjava iz
svih oruja nije ih zaustavila. A onda kad su se nali na stazi pooe u uspon.
Kretanje je usporeno ali taj put vodi do spasa U koliko ne pobjegnu brzo gonioci bi
ih mogli sustii i osuti paljbom iz svog oruja, a to ele izbjei. I kad su stigli na
prvu uzvisinu Marko iz depa vadi svjetleu raketu. Doim je aktivira iznad
njihovih glava zauje se pucnjava. Ovaj put granate su odjekivale po njihovim
goniocima koji su pristigli skoro do njih..
-ta ovo znai? Nalazimo se izmeu dvije vatre, ali ova odozgor ne pogaa nas ve
gonioce? eli znati Ljudevit.
-Dogovorio sam sa naima da u aktivirati raketu kad se pojavim i sada kad
znaju da smo tu , pomau nam u bijegu.
Granate su sve jae odzvanjale i vatra iz podnoja bivala je sve slabija, dok na
kraju nije potpuno prestala.
-Da se vratimo i pobijemo one koji su jo ostali ivi? govori Ljudevit.
-Ne, ako treba jo to uiniti, onda e to uraditi naa vojska, evo upravo se
sputaju dolje. Na je put samo gore. Uskoro su se nali na visoravni . Tu ih je
doekao komandir sa nekoliko vojnika. Od radosti svi troje skakali su ko mala
djeca. Nakon grljenja i ljubljenja sad im je najpotrebnija bila voda. Dotjerani i
osvjeeni ponovo prilaze do komandira.
-I mada sam se oprala i osvjeila, jo mi je uvijek ostao na tijelu miris ugaene
trave po kojoj smo jurili, -poali se Ana.
-Ja sam pukovnik Marko, ovo je moja supruga Ana a gospodin je saborski
zastupnik i bivi zatvorenik Martievog logora smrti.
Komandir naredi svojim vojnicima da donesu hladno pie i hranu, a on se na as
udalji zbog nekog zadatka.
-Otkud ti zna da sam ja saborski zastupnik kad o tome nismo do sada nikada
razgovarali? Rekao sam ti samo svoje ime. Sumnjiavo Ljudevit gleda u Marka.
-Nisam ti rekao da je moj zadatak u Kninu bio upravo tvoje osloboenje. I uspio
bih da nisi prije toga pobjegao. Pohlepnom Martiu za to sam dao milijun dolara.
On je to namijenio Miloeviu za nabavu oruja kojeg sam ja u lijesu trebao
prenijeti do Beograda. Novac si bacio u kanalizaciju kako bi si u lijesu nainio

106

mjesto. Ostalo i sam zna. Jedino ti nije znano da je pukovnik kojemu je uz Zorana
cilj bio likvidacija mene i Ane kako bi sav novac zavrio u njihovim rukama. Nije
raunao na tebe i tu se preao.
-Tko bi rekao da je ta komedija ispala na takav nain? Sada je vrijeme da
konano potraim kakvo mjesto gdje u ispustiti bar jo dvije litre tekuine iz sebe.
Dotle razgovaraj sa svojom enom, ali vie joj ne spominji oporuku. Sad ste na
sigurnom. A ja drugi put ne smijem toliko piti.
Kad su ostali sami Ana sa ozbiljnim pogledom govori Marku: -Kakvu si mu to
glupost ispriao?
-Nije glupost ve istina. Morao sam ga uvjeriti da opravdam novac kojeg sam
nosio za njegovo oslobaanje, a koji se nalazi kod Pavla. Taj novac e nam
osigurati ivot u izobilju poslije rata. On je sada na i za njega vie ne trebam
nikakvo opravdanje. Radi se o milijun dolara.
-Nisi mi rekao da si novac pohranio kod Pavla.
-Sjea se onog paketa na krovu automobila. Rekao sam ti da su u njemu stari
spisi a u stvari unutra je bio taj milijun.
Ana ga saaljivo pogleda, ali ne pokazuje radost zbog tog milijuna.
-ta je, ti umjesto da se veseli, pokazuje tuno lice?
-Dok si izbivao u umi Pavle je poao zapaliti pokoeno sijeno koje mu je smetalo
u vrtu. Rekao si da su tu spisi kojih se treba rijeiti kako ne bi pali u tue ruke. I
da te potedim truda iskoristila sam Pavla da i te spise zapalimo uz sijeno.
-taaaa! Zar si zbilja poinila takvu glupost?
-Otkud sam ja mogla znati ta je tom paketu kad mi nikad nisi to spomenuo?
Istog asa prilazi komandir.
-Komandire, ini mi se da bi sada trebao neto jako popiti Ima li to?
-Jedino rakije ovdje imamo u izobilju.

107

2. poglavlje - DESETKA

Dok Je Marko sjedio ispred kancelarije generala Janka, izgledao je poput ostalih
vojnika koji su bili u prolazu zbog raznih poslova. Previe iscrpljen od dalekog puta
samo je promatrao oko sebe. Doim pogled skrene na kovertu koju dri u ruci, blagi
osmjeh pojavi mu se na licu. Dvije godine ve je prolo od kako je zapoeo ovaj rat,
ali borbe se nikako ne stiavaju, ak postaju sve ee. Slike koje se izmjenjuju
okrenute prema uasu, ocrtavaju stanje iji se kraj jo ne vidi za dugo.
Sjeanje na dosadanje akcije u kojima je obavljao svoje rodoljubne dunosti,
ponovo ga vraaju mislima poput odraza u ogledalu. Uzdahne i jo jednom pogleda
na kovertu. Istog asa osjeti val vedrine jer pretpostavlja da ga general zove radi
novog zadatka. Veselio se tome i zato jer e mu zamijeniti monotoniju ovog
iekivanja uz uvanje granica kako bi sprijeili upad na na teritorij.
Marko je ovjek od akcije i boravak na jednom mjestu ne gleda kao na dui
zadatak. Poput atlete koji je u najboljoj formi i on ide na rezultat koji donosi
rekord. A ovdje gdje je do sada boravio to mu nije bilo mogue. Smatra da se
njegovo tijelo zato moe izloiti i najteim zadacima. Mada nosi in pukovnika i
svoj posao obavlja savjesno, ipak to nije ono to eli. Nada se da je poziv generala
upravo ta elja za poduhvatima koji doprinose i to skorijem oslobaanju teritorija
koji su sad pod okupacijom Srba.
Njegove misli o buduim zadacima odjednom prekida njeni enski glas.
-elite li moda kavu, aj ili kakvo osvjeavajue pie?
Glas koji ga je probudio iz razmiljanja povrati ga u stvarnost. Podie glavu i
pogled usmjerava na djevojku. Osjea se ko uenik pred svojim profesorom. Jo
jedan pogled na djevojku ugodne vanjtine obuene u vojnu opremu Marka dovodi
u razmiljanje. Djevojka koja ima slinost njegove supruge podsjeti ga na trenutak
kada se je upoznao sa Anom. Kao ukopan zurio je i dalje u tu lijepu glavicu, ali nije
rekao ni rijei. Vidjevi njegovu zbunjenost ona nastavlja:
-General Vinko ispriava se to zbog zauzetosti ne moe sada da vas primi i zato je
mene zamolio da vam pravim drutvo dok ne bude slobodan. Za to vrijeme sjest
emo u kancelariju, a da b i vam ugodila elim vam donijeti i neko pie
Jo je jedan tren gledao u njene oi, a onda ree:
-Vie zbilja i ne znam to bi mi moglo razbistriti glavu. Prvi dojam ovog ekanja
razbudio mi je monotoniju upravo va dolazak. I da znate da sam ostao nijem ba
zato to sam u prvi tren pomislio da je to pred mnom aneo. Nadam se da e mi
vaa slika ostati u sjeanju jo za dugo vrijeme. Zato mi i nije vana ni kava ni ta
drugo. Na alost ni slika se vie nee ponoviti jer u vjerojatno poi na zadatak, a
on donosi nove poglede koji se razlikuju od ovog ko dan i no.
Njegove rijei na djevojku su ostavile ugodan dojam. I ona je doim ga je ugledala
bila oduevljena njegovom ljepotom stasitog mukarca. Jasno da to nije smjela
izraziti, ali u sebi je prieljkivala jo koji susret sa tim ovjekom.

108

-Nadam se da je kompliment kojeg ste mi uputili samo izraz pristojnosti. No,

svejedno ipak vam hvala.
Marko je jo jednom ljubazno pogleda. Ona se malo zacrveni te sputa glavu. A
onda polazi u drugu sobi po pie.
Nekoliko trenutaka iza toga umjesto djevojke Marko ugleda generala.
Veselo se pozdrave a onda se udobno smjeste u fotelje.
-Drago mi je da te vidim Marko. Sigurno se pita koji je razlog mog poziva?
-Pravo da vam kaem veseli me, mada jo ne znam razlog. No nadam se da je
ponovo u pitanju zanimljiva akcija. Vjerujte da upravo to i elim.
-Dogodilo se neto nepredvieno, a moramo brzo djelovati i zato sam se odluio
na tebe. Znam da e obaviti zadatak bez problema.
-Mislite da ja to zaista mogu?
-Ne da mislim nego znam.
-Mogu li sada ve znati o emu se radi?
-Neemo sada o tome jer imamo jo razgovor o drugim temama. O svemu e te
obavijestiti moji ljudi u susjednoj sobi, jedino ti mogu rei to da ponovo ide na
neprijateljski teritorij. Ovaj put dobiva i dvojicu pratioca. Obojicu poznaje, a ja ti
mogu jedino rei da su iskusni vojnici i da ete vas trojica biti tim koji e
neprijatelju uz zadatak nanijeti i puno problema.
-Mogu li ve sada doznati koji su ti vojnici?
-Jedan je porunik Mirko, on je tebe i Anu proveo do granice razdvajanja onog
dana kad su te zarobili Zoran i njegov roak.
Drugi je onaj koga si izbavio iz Zoranovog zatvora, pukovnik Luka.
-Generale, pa niste me mogli razveseliti bolje nego to ste mi za pratnju dali ovu
dvojicu. Sa njima se ne plaim ni bataljuna neprijateljskih vojnika.
-Ova akcija mora ostati u tajnosti, a kako sam ti rekao u susjednoj sobi dobit e
sva upute o putu. Jo da ti napomenem da sobom vodite i konje. Evo ti koverta u
kojoj je i karta putovanja. Dobro je proui i sutra doi u susjednu sobu po daljnje
upute. A sad da malo porazgovaramo i o tvojoj lijepoj enici. Kako je ona?
Dok se razgovor odvijao o temi koja nema veza sa zadatkom, Marko se osjeao kao
djeak koji od roditelja dobiva odobrenje da se moe pridruiti drutvu na puto
nekog planinarskog poduhvata.
Ovaj put ne moe povesti i svoju suprugu Anu, ali to mu i olakava zadatak. Veseli
se to je ostavlja na sigurnom, ipak njen lik nosit e u srcu sa eljom da se ponovo
nau u to skorijem roku.
-Recite mi generale kada u se nai sa svojim pratiocima?
-Doim izae iz ove sobe. Oni te ekaju u kantini.
-Jedva ekam da ih vidim. I da vas vie ne zadravam idem do njih.
-elim da se uva a i da pripazite jedan na drugog te da se uspjeno vratite.
-Ne brinite generale. Bit emo tu odmah im obavimo zadatak
-Onda da ti jo jedino poelim sreu. Njima sam to ve ranije uinio.
Dok je izlazio iz sobe unutra ulazi lijepa djevojka koja mu je prije pravila drutvo.
Umiljato ga je gledala, ali nije smjela nita rei pred generalom. Ispratila ga je samo
pogledom i eljom da ga ponovo vidi.
***

109

Nekoliko stotina tisua hektara netaknute prirode koju pokriva gusta uma u
kojoj obitava mnotvo ivotinjskih vrsta, od kojih su najvei medvjedi, srne , jeleni,
vukovi i divlje svinje, te drugi, sada im je pred oima razapeto na sve strane , poput
paukove mree u koje se zapliu kukci i tu ekaju dok ne postanu plijen.
Kad sunce rairi svoje zlatne trake kroz gusto lie sve do zemlje na kojoj rastu
raznobojni cvjetovi, poput jaglaca, ciklame, ljubiice, visibabe uz mahovinu i
liajeve iz kojih se zbog vlanog tla isijava vodena para, nazire se i duga koja stvara
sliku kao iz bajke. U ovoj prekrasnoj idili divljine ovjek se vraa u doba dok nije
bilo ljudske ruke koja unitava sve to je lijepo i od koga danas ovaj kraj za koga
moemo rei da je raj na zemlji, umjesto da turistima omoguava foto safari i
uivanje u prirodi, on zjapi pust i opasan za ivot.
Nekada su ljudi u ouvanju ovog bogatstva koristili umu za odranje vrste. Voljeli
su prirodu i brino je uvali za nova pokoljenja. Danas u ovoj divljini ne samo da
emo nai prokrenu umu iz koje se odvoze drva za potrebe grijanja u zimskom
periodu, ve i zato da se drvo prodaje u bescjenje. Pri tome se vie ne vodi rauna o
odravanju vrste. Jedini cilj je brza zarada. Nekadanja briga ouvanja okolia
zamijenjena je balvan revolucijom. Otkad je prvi balvan poloen na cestu sa ciljem
da se ostvari velika Srbija, od tada svi mukarci sposobni za borbu nalaze utoite u
kasarnama. Cilj nije da zadre samo svoje ve i da osvoje tue. Umjesto da se
posvete poslu i svojoj obitelji, oni polau mine, ubijaju nedune, pljakaju i pale,
siluju, sve u nadi da e u novoj dravi biti im bolje Pri tome ne slute na opasnost
koja bi poslije mogla nauditi i njihovoj djeci. Danas ta djeca jo uvije u bezbrinoj
igri hrle i tamo gdje prijeti opasnost. Posljedice su stravine. Teko je gledati osobu
bez ruku ili nogu, a takvih e biti jo puno do zavretka rata. Proi e godine a tlo
jo uvijek nee biti oieno od mina, za koje se ni ne zna gdje su sve postavljene.
Ljudska zloba i pohlepa dovele su do toga da ovaj raj na zemlji pretvaramo u pakao
samo zato da bi pojedinci stekli bogatstvo. A ti koji su prigrabili vlast ne vode
rauna o narodu, niti ih je briga za posljedice. Vano im je jedino punjenje svojih
depova. Glupi narod umjesto da ih dotue, pokorava se njihovoj volji i jo im
odobrava sve to uz pljesak i bodrenje, ne znajui da e poslije rata ovima gore i
dalje biti dobro a njima isto. Po zavretku rata mnogi e ostati invalidi, beskunici,
bez posla i sredstava za ivot. Unato toga i dalje e utjeti i kriviti one s druge
strane, i dalje e robovati za ove koji su ih doveli u to stanje, i dalje ivjeti u dravi
bez prava i zakona. Na kraju e se pitati: za koga i s kojim smo se razlogom borili?
Pravo je uvijek samo na strani onih koji su u vlasti. Njima pripadaju i sve zasluge,
privilegije, mogunost za jo veim bogaenjem. Oni e imati raj na zemlji. A
narod? Opet e se vratiti u svoj kraj i brinuti za sebe i svoju obitelj kao i u vrijeme
prije rata, mirei se situacijom koja nije nita promijenila na bolje.
Kroz mnoga stoljea ni jedan rat nije narodu donio nita bolje. Bolje moe biti samo
tada kad se taj narod opismeni i tada vlast uzme u svoje ruke. Sve dotle bit e samo
pokorna raja koja slui. Bolji standard moe se oekivati samo ako se iskorijeni
nepravda, kraa, korupcija i drugi vidovi iskoritavanja naivnih. Kada se bude
cijenila socijalna pravda, nauka i kultura, napredak gospodarstva, pravda i
pozitivne ljudske vrline za dobrobit svih a ne samo nekih, tek tada narod moe
oekivati bolje. Sve dok se to ne ostvari ovo obeanje politiara samo je bacanje

110

magle u oi narodu koji e uvijek aliti za prolou, a da pri tom ne vidi da je ona
isto takva kakva nam slijedi budunost. A o njoj to dokazuje sadanjost.
***
Okrueni gustim drveem na kojima je boravila jo samo po koja ptica, oprueni
ispod atorskih krila, mirno su spavali trojica hrvatskih vojnika.
Pukovnik Marko trgne se iz sna. Probudilo ga je komeanje ptica na oblinjem
stablu. Marku su se napela sva ula. Pogled na svoja dva suborca koji i dalje mirno
spavaju umorni od dugog puta , daje mu elju da i sam nastavi sa snom. Ovo
kolebanje ptica moda nije nikakva opomena za opasnost. Jo jednom pogleda oko
sebe a onda se i on ponovo stavlja u poloaj za nastavak sna. atorsko krilo navlai
preko glave kako bi se zatitio od jutarnje rose.
Desetak metara od njih privezani konji samo su mirno stajali i mahali repovima ne
bi li od sebe otjerali brojne komarce i druge muice. Do svanua predstoji jo par
sati, a odmor e svima dobro doi za nastavak puta. U trenu je Marko ponovo
zaspao pa nije uo kad su u smo svanue njegovi suborci ustali, prili konjima i
odjahali u razgledanje okoline. Namjera im je bila da se brzo vrate a tada e
probuditi Marka i svi zajedno otii dalje.
Jedino je Markov ilavi konj mirno eka o da mu prie gazda.
Svjetla jutarnje zore probudio je i ptice. Prolomio se njihov cvrkut, a tada se budi i
Marko. Brzo navlai izme i prilazi do svog konja. Zabrinut zbog odsustva svojih
prijatelja koji mu nisu rekli da e se na kratko udaljiti. Kad je pogladio svog sivca i
iz vreice izvadio malo zobi te mu to dao da pojede iz njegove ruke, osjetio je
zadovoljstvo. Odlui da se vrati do mjesta gdje su spavali i da tamo prieka svoje
drugove. Vrijeme dok ih eka iskoristit e da skuha kavu koju e svi zajedno popiti
kad se vrate. Prikupio je drva i naloio vatru a potom iz uturice sipa vodu u lonac
kojeg postavlja na vatru. Voda je ubrzo zakipjela i on dodaje kavu i eer.
Nada se da je vrijeme za povratak ove dvojice i da e se obradovati toploj kavi kad
dou. Ukorit e ih ako ne dou na vrijeme. Upravo zato to je bio siguran da u
blizini nema nikakve opasnosti od neprijatelja bezbrino je obilazio oko vatre.
Ni do sada na ovom putu nisu nailazili na nita to bi im pravilo probleme, a ovo
kanjenje njegovih drugova neka je na njihovu tetu, a on e svoju kavu ispiti jo
dok je topla u koliko se ne pojave za par minuta. Da su sumnjali u kakvu opasnost
ne bi ni sva trojica spavali istovremeno ovu no. Bar bi jedan ostao na strai.
Marko se prihvaa lonia sa kavom i ispija jedan gutljaj. U svom okruenju nije
mislio na nita to bi mu moglo poremetiti ovaj uitak. Ne preostaje mu drugo do
da u samoi uiva i dalje. Ipak, volio bi da ju ispija u drutvu. Da su sad kraj njega
i najopakiji razbojnici kojih zna biti u ovim umama, ponudio bi ih sa kavom.
Marko je opak i izuen vojnik, ali u dui ovjek koji rado pomae i drugima. U
dosadanjim akcijama najopakiji protivnik bio mu je Zoran. Sada kad ga nema,
nada se da vie nee naii na slinog. Uz njega su Luka i Mirko, a i za njih moe
rei da su iskusni vojnici koji su proli niz opasnosti i zato znaju kako se oduprijeti
neprijatelju. Ni jedan koji bi im sada stao na put ne bi dobro proao. No gdje su se
tako dugo zadrali do sada. Vjerojatno su u pitanje neke enske, pomilja. Ako je to

111

razlog , onda im oprata kanjenje. Moda je i dobro to su ga pustili da malo due

odspava.
Sad se barem osjea odmoran . Od trenutka kad su zadnji put imali okraj sa
neprijateljskim vojnicima prolo je dosta vremena. Sada je ak poelio da se slika
ponovi kako bi isprobao svoju novu automatsku puku. Nju mu je poklonio sam
general Vinko. U sukobu sa takvim orujem neprijatelju ba ne bi bilo lako. Ni
njegovi suborci nisu od onih kojima je dosta sukoba. I oni bi eljeli da na ovom putu
onemogue to vie neprijateljskih vojnika.. Jedina prepreka da se to obavi jesu
ene. Po pitanju ljubavi vie su nego opasne. Neke su i bele udovice, dok su drugima
muevi na ratitu , pa u oskudici partnera sklone su preljubu. Njihovoj ljepoti malo
bi koji mukarac odolio. U ovo ratno stanje uz starce i djecu one su glavni pokretai
poslova, ne samo u kui ve i na polju. Okorjele u samoi zato su sposobne svakog
mukarca koji naie na njih lako obrlatiti. Moda su i njegovi suborci doivjeli tu
sudbinu da naiu na dvije ljepotice i sada ratuju u njihovom zagrljaju, bez ikakve
pomisli da su na suprotnim stranama. Ljubav ne poznaje granice, a momci kakvi su
Mirko i Luka ne bi odoljeli ni najveim ljepoticama.
Marko se prisjeti puta u Austriju prije nego je upoznao svoju Anu. Bilo je to na
planinarskom pohodu u usponu na jedan vrh Alpa. On i Ivan spremni da osvoje taj
vrh u prolazi kroz selo nailaze na dvije mjetanke. Umjesto da ih put povede dalje,
zavrili su sa djevojkama u jednom taglju. Nakon dva sata ljubavne igre, trebalo
im je puno objanjenja da bi se izbavili iz zagrljaja djevojaka. One su uporno
zahtijevale da ostanu i po noi. Boji se da i njegovi suborci imaju sada problema oko
objanjenja kako da se izvuku.
Nee vie misliti na njih. Red je da dovri ispijanje svoje kave. I taman kad loni
prinosi ustima za novi gutljaj, zastane. Ukoi se od pogleda. Pred njim na kojih
petnaest metara dalje stajala je mlada ena. Obuena u konu suknju i vunenu
majicu, na njoj se isticalo vitko tijelo, a sa prekrasnim licem i crnom kosom
koju je vezala u punu djelovala je kao slika. Skladno graene noge sjedinjavale su
se u prekrasnu guzu kojoj bi odmah dao desetku. Dok se okretala kako bi
promotrila i okoli Marko nije skidao oka sa nje. Nedvojbeno da je bila svjesna
svoje ljepote, jer ju nije zbunjivao taj pogled. Oholog dranja kao da stoji na pisti
kakve modne revije, a ne u umi , udilo je Marka, pa se pita otkud ona tu? Da je
kraj njega publika, zapalila bi ih svojom ljepotom i ne samo mukarce . I ene bi
buljile u nju od zavisti.
U mukloj tiini ovog umskog prostora nije se ulo nita osim komeanja ptica.
Marko jo jednom gleda paljivo okoli, ali kad uoi da je djevojka sama, opet svoj
pogled usmjerava na nju.. Da nije oenjen, ova djevojka koja kao da je pala sa neba
dobro bi mu dola da prikrati vrijeme u ekanju prijatelja. Ovako, ponudit e ju
kavom, a ini mu se da je kava njoj potrebnija i vie nego njemu. U ovo hladno jutro
prelagano je obuena pa e joj i u tome morati pomoi.Za svaki sluaj jo jednom
opipa svoj pitolj, a onda se odvai da ju pozove blie.
-Ne treba se mene plaiti! Doi blie pa da zajedno popijemo kavu. Upravo sam
ju skuhao.
Nije imala nita uza se, pogotovo ne oruje. Polako mu prilazi. Na njoj ne zapaa
strah, mada mu se u prvi tren uinilo da je zaplaena. Prekrasne oi nisu pokazivale
nikakvo neprijateljsko dranje. ak to vie, inilo mu se da ga gleda sa simpatijom.

112

Brinulo ga je jedino to je na momente svojim nemirnim oima pokazivala

zbunjenost. Mogao se zakleti da mu unato njegove mirnoe ona jo uvijek ne
vjeruje. To pokrepljuje tvrdnjom da je jo nemirna zato to moda oekuje kakvu
nenadanu opasnost. Da je utjei nudi ju da sjedne do njega.
-Samo gubi vrijeme ako misli da e ovdje doivjeti kakvu opasnost. Sjedi do
mene a ja u ti dati loni sa kavom. Nakon to je ispije ako ti ne prija moje
drutvo ili ako ima druge planove, moe poi kad god zaeli. Bude li ti prijalo
moje drutvo, poslije moemo poi zajedno do sela, ili ti je po volji da ide prije
mene. Ispunit u ti svaku elju, ma kakva god bila.
Djevojka smireno prie i sjedne do njega, a Marko joj predaje loni sa kavom.
-Ima li ti djevojko kakvo ime?
-Zovem se Vera, odgovara ljubazno djevojka.
-Ja sam Marko. Nakon predstavljanja prua joj ruku koju ona njeno prihvati.
Na dodir njene ruke osjea ugodu, ali to traje samo tren. Mora misliti na to da je
oenjen, a ovaj susret samo je dio programa kojeg nije planirao. Zato e gledati da
ovu djevojku isprati to skorije ne putu kojim je pola.
Dok je ispijala kavu smirila se i sam ga je mirno promatrala. Oi su joj blistale
udnim sjajem.
-Moda bi bilo dobro da mi kae to ne nagnalo na to da sama ide kroz umu i to
jo u ovo doba?
Ona ga i dalje samo umiljato gleda, ali ne ree nita.
-Izgleda da gubim vrijeme traei od tebe odgovor. Ako nee da pria, reci bar
hoe li jo kave? Pretpostavljam da si i gladna. Mogu ti ponuditi i jelo?
-Ne hvala.
-Razoarala bi me da i na ovo pitanje nisi odgovorila. A ja sam do sada mislio da
su djevojke iz ovih krajeva jako brbljave. Pretpostavljam da se u tvojoj lijepoj
glavici skriva i puno pameti, jer mi ne djeluje kao seljanka. Jesam li u pravu?
- Naravno da jesi. Odgovara ironino.
Odjednom njeno lice poprima sasvim drugaiji izgled. Od anela pretvara se
najednom u vraga. Marko se iznenadi kad u njoj sada gleda drugu osobu. Ustala je
i ponosita ali drska sada stoji pred njim kao kakav tuitelj. ta ju je nagnalo na tu
promjenu pita se, i pri tome pipa mjesto gdje mu je pitolj?
-Nee ti pomoi, jer prije nego ga i uzme u ruku pogodit e te bar jedan metak
kojeg e uputiti moji podinjeni. A oni jedva ekaju na to da te dotuku. Dovoljan im
je samo moj mig i vie te nema.
-Da li ti to govori ozbiljno, ili samo zbog straha da se ne bi odvaio nainiti ti
neto to ti ne bi bilo po volji. Rekao sam ti da si tu samo dobro dola i da moe ii
dalje kad god hoe bez ikakve bojazni. Zato mi nije jasna ta nagla promjena tvog
dranja. Znaj da mi nije ni na kraj pameti nanijeti ti kakvo zlo. Budi i dalje bez
straha i nee ti pasti ni dlaka sa glave. Hajde sjedni ponovo!
Marko se jo jednom osvre oko sebe ali ne zapaa nikoga koga ona spominje.
Jo je uvijek u uvjerenju da je razlog strah od mogueg nasilnog prilaza kojeg ona
ne eli. Ali za to nema razloga. Zato joj jo jednom napominje da se ne plai.
-Nismo se razumjeli. Ti mi stalno namee nekakav strah. Pa ne plaim se ja. Ti si
taj koji bi se trebao plaiti. Pri tome ga prostrijeli otrim pogledom, a potom iz
depa vadi mali pitolj kojeg uperi u Markovu glavu.

113

-Daj ostavi tu igraku na miru. Samo gubimo vrijeme u raspravama, a sve se

svodi samo na nesporazum. Ako ti nije po volji moje drutvo, rekao sam ti da moe
dalje kad te je volja.
-Razoarao si me gospodine Marko! Mislila sam da e mi pruati otpor kako bi te
odmah likvidirala, a ti stalno izigrava nekakvog dobroinitelja. Zato nisi bio
takav kad je bilo rije o mom stricu, nego si ga morao likvidirati na svirep i
brutalan nain. Upravo zato i zasluuje osudu a zna se da e proi jednako kao i
on.
-to ti to eli od mene? I o kakvom to stricu govori?
-Ubio si mi strica u namjeri da ga orobi. Ne pravi se zato lud. A taj in zasluuje
samo jedno osvetu.
-Djevojko budimo razumni. Ili da te i dalje zovem Vera? Ako ti je to pravo ime, ili
si me i time htjela obmanuti? Ja sa takvim ubojstvom nemam nikakve veze, a ti si
zbog obmane mene zamijenila tko zna s kim . Vjeruj mi na rije i jo te jednom
molim da spremi tu igraku. Mogu ti rei da sam se poveselio tvom drutvu i da
budem iskren volio bih da je i dalje meu nama ostao odnos prijatelja. U prvi mah
uinilo mi se kao da se to spustio aneo s neba kad sam te ugledao. Nadao sam se da
u ti pomoi dovesti te na pravi put u koliko si zalutala. Da u ti biti zatitnik u
sluaju opasnosti, a ispada da sam ti najvei neprijatelj, zvijer koju si dola uloviti.
Reci zato ta promjena?
Marko je i dalje ostao u uvjerenju da e neprijateljski nastup djevojke splasnuti, te
da e i dalja ostati umiljata kako to dolikuje njenoj ljepoti . Jo je uvijek ne smatra
neprijateljem i zato tako s njom postupa. Ipak ga zbunjuje njena osuda. I na koga se
ona odnosi? Da to nije u pitanju Zoran? Ne vjeruje. Ovo umiljato i nadasve
prelijepo stvorenje ne moe imati nikakve veza sa onakvim zloincem kakav je
Zoran. Njegove banditske sklonosti ne mogu se usporediti ni sa vragom, a ova
djevojka pravi je aneo. Moda je sluala nekoga pokvarenjaka kakav je i Zoran, a
taj joj je nalagao svata samo da sebe prikae u najljepem liku.
General Vinko govorio mu je: -Ako u nekoj osobi trai neprijatelja, ne gledaj
naprijed. Najprije pogledaj otraga. Sad se pita, zato to odmah nije uinio? No, da li
jo uvijek u ovoj djevojci treba traiti neprijatelja? Tko je od njih dvoje u zabludi?
Marko se sagne da prihvati granicu te da ju stavi na vatru.
-Ne diraj to! zaustavi ga djevojka.
-Rekao sam ti da se ne plai. Samo sam htio granicu baciti na vatru.
-to ste tie plaenja, ti si taj koji bi trebao strahovati jer nad tobom lebdi
opasnost. Imam dojam da jo uvijek zamilja kako sam sama u ovoj pustoi, te da
sam pala s neba kako bi ti dola u krilo i zagrlila te u ovo prohladno jutro i s tobom
popila kavu.
- Da zna da bi bilo lijepo da se je to ostvarilo, mada s moje strane to nisam
oekivao. Cijelo vrijeme do sada elio sam ti samo pomoi. I da zna da ni jednog
asa nisam ni pomiljao da te stavim u krilo niti da te grlim. To je tvoja mata kao i
lica koja stalno spominje u tvojoj pratnji.
-Kako se u svemu vara. Ovog asa na tebe motre deset pari oiju koje samo
ekaju na moj mig pa da zapucaju na tebe. I znaj da su to ljudi eljni tvoje krvi. No,
ona e i onako protei zajedno sa krvlju ona dva tvoja prijatelja kad se vrate.

114

Marko se trgne kad uje rije prijatelja. Jo je jednom dobro osmotri, a tada
ponovo donosi zakljuak da ih je vidjela pri odlasku i zato ih sada spominje kako bi
njeno uvjeravanje da je sposobna da se obrani bilo vee.
Unato nevinom dranju, ova djevojka ipak pokazuje izgled lovca . Da li je on
uistinu lovina, ili je to sve samo izlika da se bez opasnosti izvue iz njegovog drutva
te da put nastavi dalje bez iije pratnje?
-Dobro djevojko, sve ti vjerujem. Moe rei da te u ovom asu gleda i sam vrag iz
pakla, ali ako se ne smiri ve i dalje nastavi sa tom farsom morat u biti grub, a to
ne bih htio. Zato te jo jednom molim da se smiri i da ponovo sjedne kraj mene.
Dovri pijenje kave, moe i pojesti ono to imam u torbi a poslije poi kud god
eli.
Doim se oglasi cvrkut ptica na oblinjem stablu, Vera se okree lijevo i povikne:
-Maro, prii ovamo sa Jovanom i Slobodanom. Ostali neka i dalje budno gledaju
na ovog stvora i prate svaki njegov pokret.
Istovremeno kao nikle gljive odjednom se iz umarka pokazuju tri osobe do zuba
naoruane. Polako prilaze. Sad tek Marko shvaa da je od umiljatog janjeta ova
djevojka postala neustraiva vuica
-Misli li i dalje izigravati dobroinitelja ili sad tek shvaa da ti je ovo kraj?
Ukoenog pogleda promatrao je pridolice. Razum mu govori da mora ostati miran
i sabran. Svaki pokuaj otpora mogao bi ga kotati glave.
- Ako i malo pokua kakav otpor, odmah pucajte, - govori Vera.
Slobodan koji je prvi priao do Marka bio je visok i mrav mladi. Iza njega stie i
desetak godina stariji Jovan, bar dva puta tei od Slobodana. Djevojka Mara kao
trei lan ove druine, obuena u platnene hlae bar dva broja vee nego to nalae
njena pojava, drala je pitolj u jednoj a puku u drugoj ruci. Nasuprot Vere koja je
bila prava ljepotica, Mara se ubraja u prosjenu djevojku, koja svojim plavim
oima ipak prua vedrinu simpatine osobe. Njena bakrena boja govori da je
izloena suncu ve vie vremena. Dva bandita zatim grubo hvataju ruke Marka i
veu ih iza lea. Ponaaju s kao da uivaju u njegovoj boli. Doim su ga vrsto
svezali, Vera dolazi da provjeri. A onda mu se unosi u lice.
-Tri dana pratimo vas na vaem putu dovde. S tobom vie nee biti problema, a
kad se pojave i ona dvojica pridruit e ti se, ne brini! I njih emo srediti kao to
smo i tebe. Ne boj se, neemo te ovdje ubiti. Tvoje ubojstvo bit e spektakl za
mjetane. I njima treba malo zabave. Tada se obraa ovoj trojki.
-Vodite ga u selo a ja u sa ostalima saekati onu dvojicu. I vas dvojica da se niste
usudili puno iivljavati na njemu. U selo mora doi u jednom komadu, u protivnom
jao si ga vama, je li jasno?
-ta emo sa njegovim konjem ? upita Slobodan.
-Konja u ja jahati, a ovoga emo vezati za sjedalo i on e ii za nama a vi uz
njega,- nareuje Mara.
-Mogu li ja uzeti sebi njegovu puku. Uvijek sam prieljkivao ovakvo oruje uz
sebe , - govori Slobodan.
-Ta bi puka vie pasala meni nego tebi.
-Nemoj Jovane, ko boga te molim. Uzmi ta te volja ali puku prepusti meni!
-Neka ti bude za ovaj put, ali drugi put o plijenu odluujem ja.
-Vai i puno ti hvala.

115

-Maro, da ga veem na krae ili due ue?

-Nije me briga, i onako e ii za konjem.
Cijelo vrijeme dok se odvijala ta procedura prije polaska Marko je i dalje
pokazivao smirenost. Svaki i najmanji nepromiljen pokret zavrio bi udaranjem
kundaka o njegova lea. Sudbina mu je u rukama ovih zlikovaca i dok se ne rijei
pitanje njegovih prijatelja, mora i dalje ivjeti u nadi da e doi spas. Brine ga
jedino hoe li ova komedija jo dugo potrajati ili e se ipak pojaviti ona dvojica da
mu donesu slobodu. A to ako Luka i Mirko nasjednu na drai Vere onako kako je i
on? General Vinko uvijek mu je govorio da mora biti obazriv sa svojim
neprijateljima, jer su svi oni jednako krvoloni onako kao to je to bio Zoran.
Oekivao bi sve, ali da ovako naivno padne u zamku jedne ljepotice, to nikako. I sad
umjesto da on vodi njih vezane, oni vode njega. Najgore je to trpi jake bolove od
vrstog uzla. Da se poali onoj dvojici zbog toga samo bi se smijali. Ovako morat e i
dalje trpjeti. Ako mu se ukae prilika da stupi u slobodu onda e prvo vezati
Slobodana i Jovana a tek onda donijeti odluku to sa njima.
Dok je koraao za konjem na kojem je jahala Mara, ova dvojica sa strane na svako
skretanje udarcem kundaka vraali bi ga na mjesto iza konja. A onda su jedan za
drugim uslijedili udarci nogom u stranjicu upuenih od Slobodana.
-emu troi snagu nogom kad za to ima puku ?- pita ga u udu Jovan.
-U nedjelju igram nogometnu utakmicu, a ovo mi doe kao trening.
-Meni to izgleda glupo.
-Meni je glupo da ga vodimo u selo a mogli smo ga i ovdje srediti.
-Mogao bi ak i isprobati njegovu puku. Vjerujem da je ubojita.
-Ba me zanima kad bi ispalio u njegovo srce cijeli rafal, bi li jo ta ostalo? Hej
Maro, mogu li ja to isprobati?
-Naravno da ne moe i ne glupiraj se vie sa takvim pitanjima. Ono to je
naredila Vera mora se potovati i sad je dosta sa time.
-Kako ti kae. Nevolja je jedino da neu vidjeti kakvo djelovanje ima ova puka.
-Bit e prilike za to kad dovedu i onu dvojicu. Ovaj zlotvor likvidirao je na podli
nain naeg Zorana koji je bio i dobrotvor sela i zato seljani trebaju gledati kako
mu sudimo i kako izvravamo pravdu. Bit e to ljepa predstava od te tvoje
utakmice.
Bandit Zoran odavno je mrtav. I nije ga ubio on ve Ljudevit . Tu smrt zasluio je
ve bar sto puta. Otkuda da se tek sada daju u osvetu i zadovoljenje pravde koja to i
nije.? To si pitanje postavlja Marko ve due vrijeme.
Od silnog trzaja konja u kretanju Markove ruke toliko su nauljane da iz njih tee
krv. Jedva eka da ovaj put konano stane. Istog asa zauje se zvono na seoskoj
crkvi. Odzvanjalo je osam puta to znai da je sada osam sati.
Konano stiu do prve kue. Iz dvorita do ulice pristie ena, ista ona kojoj je
Marko udvarao na puto do Zorana. Odmah ju je prepoznao. Pitao se da li je i ona
njega? Nije to pokazivala. Nije pokazivala ni prezir koji e uslijediti kasnije od
ostalih mjetana. Moda mu je to nada za spas. Tokom daljnjeg puta do Zoranove
kue, a nadao se da idu do tamo, seljani su izlazili na ulicu i svojim psovkama i
prijetnjom htjeli su ne samo vidjeti zarobljenika ve mu i uputiti udarac . Neki su
to i uinili.
-Je li to ustaa? upita jedan stariji mjetanin Maru.

116

-Jeste.
-A to je uinio da ga vodite?
-Zar je morao neto uiniti, dovoljno da je ustaa i ve kao takav zasluuje kaznu.
Ovaj je to zasluio jo vie jer je sredio naeg Zorana i zato ga vodimo na smaknue.
-Dajte onda da ga ja smaknem Donijet u kosu i glavu mu odsjei.
-O njegovom smaknuu odluuje Vera, a kad e to biti ne znam, znam jedino da
ete imati svi priliku da to gledate.
-Pripazite samo da vam ne pobjegne. Ljutito ree ia.
-Ne brinite ia, iz naih ruku nitko ne bjei svojevoljno a pogotovo ne iv.
Marko je mislio da e to putovanje zavriti kod Zoranove kue. Na njegovu alost
ili su dalje. Ne zna da li mu je na ovom putu tee palo natezanje konopa koji mu je
sve vie gulio kou sa ruke, ili udaranje ove dvojice kraj njega. A da je tu proao bez
ove stege i u mirno doba, divio bi se ljepoti ovoga kraja. Uskoro su stigli do velike
kue iji je vlasnik bila Vera. Nije puno motrio na kuu i okoli jer su ga odmah
priveli do podruma i tu ugurali u jednu malenu prostoriju.
-Da mu donesem malo vode prije nego zakljuam vrata? pita Slobodan.
-Ni govora, neka trpi i glad i e. I onako e tu ostati samo kratko vrijeme.
govori Jovan.
Slobodan mu potom skine ue s kojim su mu bile vezane ruke a onda ga jo jednom
udara kundakom u lea. Od siline udara Marko se nae na podu. Kad je podigao
glavu uoava da su vrata vrsto zatvorena, da lei na hladnom betonskom podu i da
se zbog boli jedva mie. Mada ga i pee oguljena koa na rukama , ipak osjea
olakanje . Sad je protok krvi omoguen sve do kraja prstiju. Sa mukom se podie u
sijed. Dok gleda u vrata uini mu se kao da u susjednoj sobi uje jauk. Nauli ui.
Jauk je i dalje odzvanjao podrumskim prostorijama, to ukazuje da nije sam.
Zanima ga koliko je unutra jo zatvorenika.
Tada se zauje glas enske osobe. Rekao bi da to doziva Mara.
-Miodrae, doi na as gore!
Marko shvaa da je to novi straar. Ona dvojica pratioca sigurno su poli na
ispijanje piva. Ovaj novi mogao bi doi do Markove sobe i ako stupi u nju, nee vie
imati prilike da iz nje istupi, zakljuuje . Na licu mu se pojavi skriveni osmjeh. A to
ako to ne uini. Pomilja da mora izvesti nekakav trik koji e ga ipak dovui do
njega. Joj, da mi umjesto straara sad ue u eliju Vera. Tukao bi je po goloj
guzici sve dok joj ne skinem kou. A to ako mi se ne ispuni nada i nitko ne doe do
mene? Da li je ovo uistinu moj kraj. Najgore je to nita ne znam o dvojici mojih
suputnika. Jesu li i oni nasjeli onoj ljepotici kao to sam i ja?
Dok o tome razmilja odjednom ga prekine um hoda kojeg zauje ispred svojih
vrata. Izgleda da se to vratio Miodrag. Bijesan to ga ovog asa ne moe primiti za
vrat Marko okree glavu da utvrdi ima li to u ovoj sobi osim golih zidova. U
samom uglu zagleda stolicu bez naslona. To je bio jedini inventar ove prostorije.
Odmah joj prilazi i sjeda na nju. Dok sjedi ponovo se odaje razmiljanju: mnogi
Hrvati uhvaeni u klopku sada ame u srpskim logorima gdje ekaju sudbinu
smaknua. Neki e moda posluiti kao zamjena poput one u kojoj je sudjelovala i
Ana . Njegova sudbina za razliku od tih ne ide u tom pravcu da se nada slobode.
Sudei po reakciji Vere zavrit e na stratitu u Zoranovom selu pred masom ljudi,
kojima e to biti spektakl. Spas vidi jedino u nasilnom savlaivanju straara. Ali

117

hoe li mu se ukazati ta prilika? U meuvremenu opet se uje hodanje ispred

njegovih vrata. Je li to opet Miodrag? pita se Marko. Iz daljine uje se i prasak
topova. Sigurno su Srbi ispili svoje pie i sad ispaljuju salve iz topova, kako bi
ponovo edni nastavili s opijanjem.
-Hej ustao! Da li se unutra dosauje, ili eka da tu u eliju ubacim kakvog
takora za drutvo?
Glas koji je dopirao iza vrata bio je Miodragov. Marko istog asa hvata stolicu u
ruke spreman da njom udari straara po glavi u koliko ju promoli kad otvori vrata.
Nitko ne otvara vrata. Jedino se uje grohotan smijeh.
Poslije smaknua Zorana bio je uvjeren da se vie nikad na ovim prostorima nee
pojaviti netko slian njemu. Kad ono ovi su isti ako ne i gori?
Ponovo prilazi do vrata i uho prislanja na njih ne bi li uo jo nekoga u tim
prostorijama. Nita. Opet se vraa do ugla gdje polae na tlo stolicu i sjeda na nju.
Sad se mora koncentrirati na prikupljanje snage, jer jedino tako moi e se
oduprijeti straaru u koliko stupi u sobu. Dotle mu ne preostaje drugo nego ekanje.
***
Umor ga je brzo savladao . Ne sjea se ni kad je zaspao ni koliko je dugo spavao.
Zna jedino da su mu Slobodan i Jovan ponovo vrsto vezali za ruke i da ga na silu
vuku , a sa pitoljem u ruci jo ih prati i Miodrag. Nije dugo trebao misliti kuda ga
vode. Ugurali su ga nasilno u jednu sobu u kojoj je za solom sjedi Mara. im ga
ugleda zane sa ljutnjom.
-Bila sam uvjerena da si dotuen i da nee biti u stanju stati na noge , a vidi ti
njega. Dri se ko mladi pred djevojkom spreman na udvaranje. U normalnim
okolnostima jo bih i prihvatila to udvaranje jer si naoit mukarac, ali sada te vie
volim gledati vezanog i nemonog za otpor. Tada se podie i prilazi do njega.
-Moda bi tebi pasala radije nekakva Hrvatica. Ipak znaj da smo mi vatrenije i
sposobnije za ljubav, ali smo i svirepije pa da nas i eli, ne znam kako bi se poslije
proveo. Tome se ne treba nadati jer te ovakvog ni jedna ne bi htjela.
Uz to sam i uvjerena da ne bi imao snage ita uiniti, mada na izgled ne djeluje
tako. Htjela sam te jo jednom vidjeti, prije nego te ovi odvedu. Ti si sigurno
pomislio da e ovdje doekati kraj svog ivota.? Ne, jo e malo ivjeti, mada te ni
tamo gdje te vode ne eka nita bolje od ovog ovdje. Pogleda prema Jovanu i
Zoranu. Vodi te ga!
Dvije snane ruke sa svake strane vrsto ga prime i ponovo vuku van prostorije.
Osjea jedino jo i udarce ove dvojice. Miodrag ih je jo uvijek pratio pitoljem.
Nakon udarca u nogu Marko pada na tlo. Istog asa na njega se srui i Jovan.
Njegova teina jednaka je udarcu kundaka. Kad se Jovan zane podizati Marko se
zgri od bola a onda snano oprui noge koje zavravaju na Jovanovom stomaku.
Silina udarca odbaci Jovana na tlo. Nakon to se podie htjede prii do Marka i
golim ga rukama zadaviti. I Miodrag je htio pucati, ali prekinu ih Marin glas.
-Da se niste usudili vie ga pipnuti!
Od boli koju mu je nanio udarac Markovih nogu Zoran se jo nije pribrao. Uz
grenje jo je i stiskao pesnice i tiho govorio: - ubit u tog gada.
Prilikom pada Marko je udario usnice iz kojih je tekla krv. Ozlijedio je i lijevo oko.
Ne zna da li ga je Jovan pri padu udario ili je pao na njegovu ruku. Jedino zna da

118

na to oko slabije vidi. Ipak to je sitnica od onog to osjea u leima. Pri padu Jovan
mu je koljenom pritisnuo lea. udi ga da je Slobodan kod svega toga ostao miran.
-Zato ne da da ga dokrajim? ponovo pita Jovan Maru.
-To e zadovoljstvo imati u Kninu kad mu bude stavljao ue oko vrata. Stigla je
naredba od glavne komande da ga morate dovesti tamo. Umjesto u Zoranovom selu
, smaknue tog ustae odrat e se u Kninu. Zato tamo, nije mi poznato, ali
naredbu ovih gore moramo potovati. Javila se osobno i Mortieva neakinja.
Prijeti da e ubiti osobno onoga tko ovome ita naudi. Nije mi jasno od kuda je taj
toliko poznat onima gore? I kako su samo tako brzo saznali za njega?
-Zar u ga morati gledati sve do Knina? ljutito pita Jovan.
-Ne bude li posluao i tebi se poslije moe dogoditi zlo. Zato budi posluan, jer
ovdje jo uvijek zapovijedam ja, a iznad mene jedino je Vera. Neka ti to bude jasno.
-On nije ovjek ve zvijer koju treba dotui ali se i dalje Jovan.
-Pred narodnu vlast ga mora dopremiti u jednom komadu. Kad je u pitanju
politika mi tu ne smijemo uplitati svoje miljenje. I sad bi bilo dosta prepiranja.
Vodite ga do kola i put pod noge. I jo neto: Da se niste tamo napili pa se pijani
pojavite pred narodom u vrijeme smaknua, ako za to vas odrede.
-Bit e tako kako ti kae Maro javlja se Slobodan.
Ponovo su primili Marka i grubo ga priveli do auta gdje ga jo grublje uguraju na
stranje sjedalo. Istovremeno u dvoritu Verinog imanja grupa etnika u okruenju
pratila je tuu dvojice njihovih lanova. Uz glasno navijanje nisu ni obraali panju
na Marka i njegove uvare. Kad se Marko podie u sijed obraa mu se Slobodan.
-Vidi li ovaj revolver? Bude li samo trepnuo ispalit u cijeli spremnik u tu tvoju
bedastu glavu. Na ovom putu da te nisam uo. Ili moda vie voli ruski rulet.
*
Put ih je vodio kroz umsku visoravan starom cestom. Od bujica vode koja je
izrovala put nastao je veliki broj rupa , a one su dodatno inile torturu na Markovo
ve i onako bolno tijelo. Uz to prilo je i sunce, a nesnosna vruina jo je vie suila i
onako edna Markova usta. Zbog svega toga trpio je te tegobe. Opet ga od svega
najvie mui ue kojim su mu vezane ruke. Slobodan je bio za volanom, a ponaao
se kao da je na reliju a ne na loem putu na kome moe unititi i amortizere
automobila.
U jednom momentu Slobodan pogleda Marka kroz retrovizor iznad svoje glave.
Kad im se oi susretoe ree: -Dobro je, htio sam samo da vidim jesi li jo iv?
A onda se na nebu pojavi sivilo koje nagovjetava promjenu vremena.
anse da se ovako vezan oslobodi bile su ravne nuli. Ne uini li to na vrijeme, ovo su
mu posljednji sati ivota. Jovan poskoi kad naioe na novu rupu.
-Proklet da si ti i ta tvoja brza vonja. Ne bude li usporio mogli bi zavriti u
kakvoj jarugi. -Okrene se prema Marku- a ti izgleda da uiva u tome da se ja
ljutim? Tjei se da ti je to zadnja vonja u ivotu.
Tamni oblaci sve se vie ocrtavaju na nebu. Vrhovi okolnih planina privlaili su ih
poput magneta. Marko ima osjeaj kao da se kupa u vreloj vodi. Oblijeva ga hladni
znoj a sve kao posljedica boli vezanih ruku zbog pomanjkanja protoka cirkulacije
krvotoka. Njegovo zapomaganje ne bi pomoglo kod ove dvojice. Da im se potui jo

119

bi ga vie muili, a i ovako trpi nesnosne muke . Sad je doao trenutak kad od boli
osjea i dodatno utrnue ruku.
Olakanje predosjea kad ugleda natpis koji ih upuuje da se pribliavaju naselju.
Uli su u mjesto prije nego je pala kia. Kua kraj koje su zastali, smjetena na
periferiji naselja bila je jednako velika kao i Verina. I ova je imala ogromno
dvorite u kome su se kretali uniformirani borci. Impozantna graevina podsjeala
je na nekadanje grofovske dvorce. Moda je nekada u njoj i ivio kakav grof?
Debeli zidovi krunog oblika jo uvijek djeluju poput kule koje su ondanji vlasnici
koristili za obranu. U dnu ove graevine sigurno se nalaze elije, jo sigurnije u
spreavanju bijega. Ako ga tamo odvedu, vie nama izlaska pomilja Marko.
Ali ako ga u Kninu predaju u Miliine ruke, boji se da ga ne izrui onima koji
uvaju logorae, koji slue kao lovina onim lovcima bez milosti a koje koristi Morti
kao svoje goste. A opet, moe li se ipak pouzdati u Milicu? to ako jo uvijek u
njemu gaji simpatije? Moda je ona ipak spas? I on se pita kako je doznala za njega.
Dok su ga vodili kroz dvorite, itav palir vojnika priao je iz znatielje da vidi
zatvorenika. Marko se osjeao kao drogiran kad zauje dobacivanja i psovke na
svoj raun. Nastojao se drati uspravno kako im ne bi dao priliku za nasladu zbog
patnji koje je do sada doivio. Brzo su proli dvorite. Kad su zali kroz vrata dugi
hodnik na prvom katu do kojeg su doli velikim stepenitem, vodio ih je do sobe za
koju bi se moglo rei prije da je sala, koliko je bila prostrana. Tu ga doeka stariji
gospodin i ena privlanog izgleda. Rekao bi da lii na Veru, jer je i ona bila
jednako lijepa. Po izgledu dao bi joj godina koliko ima i Ana. Gledala je u Marka
tuna pogleda, vie saaljivo, kao da i sama pati zbog njegovih tegoba.
-Rekli su nam da ovamo svratimo na putu do Knina. I evo nas, smo recite gdje da
ga smjestimo pa da i mi malo odahnemo uz kakvo pie? pita Slobodan.
-Za sada ete ga ostaviti ovdje, a vas se dvojica obratite u blagovaonu. Da li ste
imali kakvog problema na putu?
-Ne, sve je prolo u redu.
-A od kud je ovaj toliko pretuen? Bojim se da iv nee doekati sutranji dan.
-Ne brinite, ovaj je ilav toliko da bi ovako mogao jo i do kraja tjedna. Uz to i
opasan je i zato mu se ne pribliavajte previe.
-Govori gluposti. Valjda znam razlikovati ivog od mrtvaca, a ovaj je vie mrtav
nego iv.
-Nije me briga da i krepa, nas samo zanima blagovaona. Gdje se nalazi?
-Vrata desno na kraju hodnika. Uz put mi poaljite ovdje konobara. Recite mu da
ga hitno trebam.
-Imate li uza se kakvo oruje ?
-to e mi oruje, pa neu ga valjda ja ubiti.
-Za svaki sluaj valja da ga imate kraj sebe. Evo vam moj revolver i ako to
pokua ne predomiljajte se puno. Odmah zapucajte.-govori Jovan.
Nakon to joj urui revolver udalji se sa svojim kompanjonom. Doim su ova
dvojica zali za vrata, Marko poprima blijedi izgled ,to upada u oi ene. Istog
trena glava mu klone u stranu, a potom se i rui na tlo. ena vrisne od straha.
Taj vrisak uli su Jovan i Slobodan pa brzo dotre natrag u sobu da utvrde o emu
se radi. Do Marka prvi prilazi Jovan. Doim mu se priblii lupi ga nogom u slabine i

120

povie: -ustaj ustao, jer ako te ja zgrabim neu se zaustaviti dok te ne zdrobim o
zid.
Marko i dalje lei nepomino.
-Ma je li ti to nas zafrkava? izdere se Jovan.
-Pusti ga! vikne ena. Radije mu odvei ruke jer je izgleda to uzrok da je dolo
do ovog stanja. Doim to uradi i krv e procirkulirati i to e ga vratiti u svijest.
Jovan je poslua i noem preree ue. Istog trena Marko uzdahne.
-Eto vidi da sam bila u pravu. Odmah dobiva i boju. O Boe, pa ruke su mu sve u
ranama. Nije ni udo da je u ovakvom stanju. Da je to jo neko vrijeme potrajalo,
zbog oka koji je mogao nastati mogao bi nam tu i umrijeti. I zar bi vie volio sobom
vui mrtvaca?
-Ovako odvezan mogao bi vam to uiniti?
-Ovaj nema snage vie ni da dri u ruci licu a kamo li da ruke upotrijebi za
napad.
-Pa lica mu vie nee ni trebati, jer sutra i onako ide na smaknue, nasmije se
ciniki Jovan.
-Ipak do sutra mora poivjeti.. Dohvati mi tu iz ormara kutiju sa zavojima. ena
zapovijeda Jovanu.
Ovaj je nevoljno poslua. ena hvata Markove ruke i zagledava ih.
-Za Boga miloga, pa vi ste ovom tako silno stisnuli povez na ruke kao da ste prije
upotrijebili pilu.
-A ja mislio da sam premalo grub opet se ciniki nasmije Jovan.
ena otvara kutiju i iz nje vadi vatu te najprije brie Markove ruke a onda ih mae
sa nekakvom mau te poslije stavlja zavoje.
-Zato mu to radite, pa i onako e sutra zaboraviti ne samo na ruke ve i sve drugo
to ima. Htio joj je jo neto rei ali ga ona prekida.
-Prebacite ga do kaua i tamo ga polegnite, a onda vie ne trebam vae usluge.
Doim to urade, na njenu molbu sva tri mukarca izlaze iz sobe.
-Gospoo, ne zaboravite na revolver, -dobacuje joj Slobodan.
Klimnula je glavom i kad ostane sama sa Markom prilazi mu. Sjeda do njega i
zane ga masirati. Najprije je to inila na rukama a potom prelazi na grudi. Na
kraju zavrava na licu. Umiljato ga gleda. Tada mu polae jedan jastuk pod glavu a
drugi pod noge. Ponovo ga hvata za dlanove i lagano ih stie.
Marko osjea da mu se vraa snaga, ali jo je uvijek preslab za bilo kakvu akciju.
Jo uvijek glumi nesvjesticu. Nije mu jasno zato ova ena ovako postupa sa njim
kad zna da e ga poslije predati ponovo u ruke onim krvnicima.
Mada je pretuen i u jadnom stanju, njegovo tijelo uz lijepo lice plijeni panju ene.
Moda i ova enska u njemu sada gleda mukarca kojeg namjerava iskoristiti za
svoje iivljavanje. Osamljene ene u ovom ratu sklone su koristiti zarobljenike
jednako tako kao to mukarci koriste zarobljenice. Da ova ne misli provesti sa njim
isto?
ena mu je i dalje trljala ruke to mu je ne samo godilo ve i vraalo snagu u njih.
Vie ne osjea ni trnce. Ipak jo uvijek oi dri zatvorene. Tada ona ponovo prelazi
svojim rukama do njegovog lica. Nekoliko puta blago ga pogladi a onda mu opali
amar, najprije desno a potom i po lijevom obrazu.

121

Odmah iza toga podie se i prilazi prozoru. Istog asa u sobu se vraa onaj stariji
mukarac.
-Kako je ovome? upita enu.
-Sada mu je malo bolje, ali ne bih htjela da ponovo padne u nesvijest te da se
zane guiti. Morat u ga postaviti na bok.
-Da ti ja pomognem?
-Mogu i sama. Imam dojam da sada samo vrsto spava. Malo me je iscrpio i zato
sam oednjela. Onima sam rekla da poalju ovamo konobara. Izgleda da ti misle
samo na sebe i jedini im je cilj da se napiju. Moram donijeti i vodu za ovoga jer kad
se probudi to e mu povratiti snagu. Dok se ne vratim ti pripazi na njega.
-Ne brini i onako nemam nikakvog posla.
Doim se ona udalji stariji gospodin uzima sa stola novine a potom stolicu
primakne blie kauu. Sjedne na nju i zane itati.
Marko kriomice otvara malo oi. Odmah ih zatvara da ovaj to ne primijeti. Tada
upire prste u kau ne bi li time povratio snagu u njih. I dalje lei nepomino te
smilja kako da savlada uvara do sebe. Pita se ima li toliko snage ili jo treba
ekati?
I ba kad se odlui na akciju, ponovo se otvaraju vrata. U sobu se vraa ena u
pratnji Slobodana.
-Da li je bilo kakvih promjena?
-Ne, ovaj i dalje spava ko zaklan.
-Poi ti onda do blagovaone a nas dvoje emo dotle srediti papire koje aljem u
Knin zajedno sa ovime na kauu. Kad doe onaj drugi otpremit e ga u podrum, a
tada u i ja svratiti do blagovaone. Izgleda da emo ga morati na grublji nain
probuditi prije nego ode odavde.
Doim se stariji gospodin povue, ena ponovo prilazi do Marka.
-Htjela sam mu dati vodu koju sam donijela ali u ovakvom stanju to je nemogue.
-Ne optereujte se s time. Taj pokvarenjak nije zasluio ni ovo to ste mu do sada
uinili. I gledajte ga samo kao spokojno spava. Umjesto da se previja od bolova on
se ponaa kao da se nalazi ne nekoj plai okruen ljepoticama.
Tog asa vani se zauje pljusak. Kiilo je kao iz kabla. Istovremeno oglasi se i
grmljavina. Izgledalo je kao da se prolom oblaka obruio na ovo podruje.
Slobodan nakon to je ponovo uzeo natrag revolver od ene prilazi Marku.
Grubo nasloni cijev na Markova rebra i povie: - Dii se ustao. Vrijeme je da te
ponovo veem i odvedem na drugo, za tebe prikladnije leite. Tada se okree
prema eni da i njoj neto kae. Istog asa Marko hvata revolveri zajedno sa rukom
i okree prema njegovom protivniku. Trajalo je to tren u kome Slobodan povlai
oroz. Metak iz revolvera umjesto u Marka zavrava na ramenu Slobodana. Od boli
isputa revolver kojeg Marko odmah uzima i njime lupi po glavi svog krvnika.
Slobodan se prua po tlu ko prazna vrea. Tada Marko pogled usmjerava na enu.
Stajala je pak koraka dalje, uplaena i blijeda. Od iznenaenja zanijemila je ko
mumija.
-Bilo bi ti bolje da uzme metlu i poisti sav taj olo ne samo u kui ve i u
dvoritu, nego da se ovdje igra vatrom. Dolazi ovamo!
-Molim vas nemojte me ubiti.

122

-Neu te ubiti ve samo traim da legne kraj ovoga. Ne bude li sluala i u tebe u
pucati. A sad prii i legni na stomak.
Glasna grmljavina prekrila je zvuk pucnja revolvera na Slobodana pa to nije nitko
uo. To pogoduje Marku jer uvia da nitko ne dolazi. Tog momenta zapazi bokal sa
vodom. Zgrabi ga i halapljivo ispija sve do dna.
Opet gleda enu na tlu. Prilazi joj i zavie:-okreni se na lea!
Ona ga odmah poslua. Dolazi blie do nje a onda je stade blago gladiti po licu.
Trajalo je to kratko, kad uslijedi amar. To ti vraam on o to si ti meni uradila.
Istog asa u sobu ulazi Jovan. Bezbrian i neustraiv zabezeknu se kad na podu
ugleda svog suborca i enu kako bespomono lee a kraj njih stoji sa revolverom u
ruci Marko. Pokuaj da izvue revolver iz futrole ostao je samo na tomu. Tog asa
dva metka pogaaju ga u glavu i stomak. Nije imao vremena ni da se uhvati za
bolno mjesto. Srui se ko klada.
-Htio sam ti vratiti sve one boli koje si ti meni zadao. Na alost nije bilo vremena
za to. Nadam se da ti je put za pakao sad napokon ostvaren.
Jo uvijek odjekuje grmljavina. Marko prilazi do Jovana. Od boli je samo stenjao i
grio se bez da ita kae.
-Jedan je zloinac ostao manje, ali tu je jo jedan koji ne zasluuje istu sudbinu.
-Nemoj me ubiti, molim te! Zapomagao je Slobodan.
-Zar oekuje da u za to traiti nekoga drugog.? Moda eli da to uini ova ena
umjesto mene. Pa dao si joj revolver da ubije mene, i sad kako to nije uinila meni
neka uini tebi.
-Nemojte molim vas, ja nisam u stanju ni muhu ubiti a kamo li ovjeka.
-Ne brini, jo nije vrijeme za to. Tada prilazi do Slobodana te ga revolverom udari
po glavi. Ovo e mu za sada smanjiti bolove. Slobodan se ponovo onesvijeten
prua po tlu. Marko potom uzima ue kojim je on bio vezan. Podie ga i vee
krajeve koji su bili prerezani a onda time vee ruke Slobodana. Nakon toga prilazi
do ene i dere joj komad haljine. Opet prilazi do Slobodana kojeg grubo odvlai do
radijatora ispod prozora . Skida mu remen oko pasa i njime ga vee za radijator, a
dio haljine kojeg je otrgnuo sa ene vee oko Slobodanovih usta. Potom ponovo
prilazi do ene. Od straha ona rukama prikriva oi.
Istog asa u sobu se ponovo vraa stariji gospodin. Samo to je zakoraio i za sobom
zatvorio vrata metak iz Markova revolvera pogaa ga u srce. Nije stigao ni
pogledati to se to deava u sobi. Ponovo dolazi do ene.
-Dii se. Idemo odavde.
-Molim vas nemojte me ubiti! -Zapomagala je i dalje ena kad se podigla.
-Ama uuti ve jednom i mirno hodaj ispred mene. I pazi, na najmanji mig ili
krivi pokret pucam.
-Kuda me vodite?
-Ne vodi brigu o tome ve samo mirno hodaj i sluaj moja nareenja. Bude li
posluna, ostat e iva.
-Sluat u ne brinite.
Dok su se sputali u dvorite nisu naili na nikoga. Auto je stajao na istom mjestu
gdje su ga ona dvojica ostavili kad su stigli. U dvoritu nije bilo ak ni vojnika.
Izgleda da su poli na neki zadatak. Jedini koje su mogli zapaziti bili su straari, ali
oni su gledali na drugu stranu i nisu ih zanimali domaini. I kia koja je jo uvijek

123

pomalo padala nije davala mogunost da se u ovo vrijeme pojavi jo kakav

zainteresirani promatra. Doim su doli do auta Marko prvo pogleda u prtljanik.
Veseo to tamo nalazi svoju puku otvara vrata auta i na sjedalo do vozaa smjeta
enu a potom i on zauzima svoje mjesto. Veselio se to je klju za pogon motora i
dalje stajao na svom mjestu. Kad je auto ukljuio u pogon, polako su se udaljavali
sa ovog mjesta. Do tada je ena samo utjela i nijemo ga promatrala.
-Kuda me vodite? izrekla je to alosnim tonom.
-Hoe li ve jednom prestati s tim pitanjima?
Auto je jurio istom cestom odakle je i doao dovde.
***
U mukloj tiini koju je remetilo samo pokoje rzanje konja prvi se budi Mirko.
Polako izvlai ruku ispod pokrivaa a drugom hvata svoju automatsku puku koju
privlai do koljena. Otvara oi i mirno eka. Bio je svjestan da ih netko promatra.
Da to taj nepozvani ne primijeti, slobodnom rukom prodrma Luku.
-Budi miran i samo promatraj govori tiho Luki.
-Imam osjeaj da smo opkoljeni od nepoznatih promatraa. Koliko ih je za sada
ne mogu prosuditi.
-Da li se radi o dvononim zvijerima ili su etverononi pita ga Luka.
-Nema sumnje da nas dre na nianu svojih puaka, zato moramo glumiti kao da
ih nismo primijetili. I najmanji nesmotreni potez mogao bi h prisiliti da zapucaju, a
to bi ilo na nau tetu.
-Da probudimo Marka?
-Ne, moda nam njegovo spavanje pomogne u izlasku iz zamke. Poi emo mirno
do konja, udaljit se odavde i na taj nain izvui iz ove neugodne situacije.
-Zar da ostavimo Marka neprijatelju?
-Ne, neemo ga ostaviti. Po njega emo se poslije vratiti, ali za sada je vano da
smo mi van domaaja ovih koji ekaju da zapucaju.
-Moda ti je ta ideja ipak dobra. Pa da onda iskuamo tvoju zamisao.
Prili su konjima s kojima su se poslije bez straha udaljili.
-udi me da nisu reagirali kad su vidjeli da odlazimo govori Luka.
-Vjerojatno su sigurni da emo se brzo vratiti. Ne bi nitko ostavio svog suputnika
na milost neprijatelju u koliko su skupa. Ovi sigurno znaju neto o nama i zato su
nas pustili, a to da li sam u pravu doznat emo kad zavri ova akcija.
***
-Zato ih nismo odmah likvidirali ve ih putamo da odu i to jo sa tako dobrim
konjima?
-Zato to e se vratiti, -aptom dobaci drugi.
-Ako ti tako kae, samo ja bih odmah pucao.
-Izvravaj nareenja i uti. Zar ne vidi da su kraj onog to spava ostavili sve
svoje stvari. To je garancija da emo ih poslije dokrajiti.
-Kako da se one dvije jo ne pojavljuju?
-Ne brini, doi e.
-to emo sa ovime koji je ostao da spava. to ako se probudi?

124

-Opet ti. Rekao sam da se ne brine. O svemu odluuje Vera i zato ekajmo dok ne
doe.
Nije prolo ni par minuta a dvije ene stiu do njih.
-Gdje su druga dvojica pita Vera.
-Nasuprot nas ekaju skriveni na tvoj znak.
-A ta je sa drugom dvojicom ustaa, nema ni njihovih konja.
-Rekla si da ne smijemo pucati dok ti to ne naredi. Zajaili su konje i otili
vjerojatno po hranu i pie. Stvari su im tu a i onaj to spava je tu. Sigurno e se
uskoro vratiti.
-Dobro ste uradili. Dalje prepustite stvar meni. Ja u prii ovom to spava, a vi da
se niste usudili ni pomai dok vam ne dam znak.
***
Luka povue uzde i konj stade. To isto uradi i Mirko.
-Mislim da smo dovoljno daleko odmakli. Sad je vrijeme da ovdje ostavimo konje i
da se pjeice vratimo natrag govori Luka.
-Bojim se za Marka. to ako koga primijeti i zane pucati ne znajui da ih je vie.
Mislim da ga ipak nismo trebali ostaviti na milost i nemilost tih bandita.
-Nismo ga ostavili, vraamo se natrag.
-Bojim se da ovdje ponovo nije upleten Zoran, odnosno netko od njegovih govori
zabrinuto Luka.
-Zato to misli?
-Nekako mi sve lii na posao kojeg je i on provodio.
-Ako je to ostatak njegove bande, onda moramo biti duplo spremniji, ali i duplo
opasniji u koliko doe do obrauna.
Nije im dugo trebalo da se ponovo nau na mjestu gdje su ostavili Marka. Mirno su
prilazili spremni na sukob . uljali su se tiho poput zmije. Luka odjednom zastaje.
-Uoio sam dvojicu. Eno ih na suprotnoj strani od one gdje su nam bili konji.
-Ja sam zapazio jo dvoje a sa njima i dvije ene. to one tu rade? znatieljan je
bio Mirko.
-U ovakvim bandama ene su svirepije od mukaraca. Svaka i najmanja greka
onog s kime doe koja u dodir mogla bi biti kobna. Vidi ovo! Jedna od njih prilazi
sama do Marka.
Bio je to as kad je i Marko zapazio Veru.
***
Dok su odvodili Marka, Luka i Mirko nisu reagirali. U strahu za njegov ivot
ostalo im je jedino praenje , koje je zavrilo u Verinoj kui.
-Nee nam biti lako jer je dvorite puno vojnika, a vjerujem da je i u kui ista
situacija govori Luka.
-Ima pravo. Direktan okraj samo bi Marku nanio veu tetu. Igra ah mata sa
ovima ba nam ne ide u prilog.
Sa skrivenog mjesta promatrali su prostor u dvoritu. Iznenada kraj do njih prilaze
dvojica vojnika. Luka daje znak Mirku da uti.
-ta je sa onim ustaom kojeg su doveli ovamo? pita jedan od njih
-Govore da je taj neka velika zvijerka . .

125

Nisu zapazili skrivene Luku i Mirka. Brzo su se udaljili pa ovi nisu mogli uti dalji
razgovor.
-Neemo tu dalje ostati, moramo osigurati put do ulaza u kuu. Vidim da je blizu
nas straar. Idemo prvo da njega sredimo predlae Mirko.
-Ne znam gdje su ona dvojica koji su poli pored nas otili i hoe li se vratiti.
-Ako se vrate, sredimo i njih.
-Jesu li zasluili da i njih smaknemo?
-Kod ovakvih nema nedunih. Grijeh nose ve time to su stupili u redove onih
koji napadaju Hrvatsku.
-Idemo onda.
Skriveni prilaze sve blie straaru. Istog asa zapaze kako tuce etnika u stroju
naputaju dvorite.
-Nisu trebali otii. Mogli su saekati da i njima zapraimo pete nasmijano
govori Mirko.
Tada iz dvorita ponovo odzvanjaju glasovi. Zapaze dvojicu kako se naguravaju.
-Ti si varao i ne bude li mi vratio moj novac ovim noem u ti rasparati drob
vikao je jedan.
-Daj ne bulazni, valjda ti je znano da sam u kartama uvijek poten uplaeno
govori drugi.
-Poten si ko i tvoja mama, kurva na kojoj se izredalo ve pola sela.
-Neu da vrijea moju mamu. Za to si zasluio da ja tebe rasporim a ne ti mene.
Istog asa zauje se glas treeg. Zapovjedno povie: Dosta! elite li se tui to moete
samo golim akama a nikakvim noevima. -Mile! Dovedi na dvorite cijelu
postrojbu, imat ete trenutak zabave koju e prirediti ova dvojica.
Uskoro ovu dvojicu opkole svi prisutni. ak je i straar znatieljan ishoda priao
blie da motri tuu.
-Ovo nam je dolo ko narueno primijeti Luka.
Zaokupljen borbom one dvojice u dvoritu, straar nije primijetio to se dogaa iza
njega. Tog asa osjeti da ga netko lupka po desnom ramenu. Okree glavu.
Izbezumljen gleda u Mirka. Trajalo je to samo tren. Kundak Mirkove puke
smrskao mu je glavu. Mirko ga potom hvata za rever kaputa i odvlai dalje gdje su
skriveni od pogleda ovih iz dvorita.
-Ugurat emo ga u ovu prostoriju ispred koje je uvao strau. Pogledaj da li ima
klju od lokota koji je na vratima. Tu ga bar za prvo vrijeme nitko nee nai ree
Luka.
Mirko mu pretrauje depove i vadi snop kljueva.
Doim su uli u poveu prostoriju gdje su uvukli straara, ostaju iznenaeni kad u
njoj zagledaju prizor koji ih iznenadi.
-Pa ovo je arsenal oruja kojim bi mogli razruiti cijeli grad kao to je Knin.
-Nee to ii do Knina, ak ni dalje od ovog mjesta. Jedino moe u zrak a to e
uslijediti uskoro zaprijeti Luka.
-Dok ti ne obavi sve to slijedi za drugi daleko bolji spektakl od ovoga to se sada
deava u dvoritu sa tuom one dvojice, ja idem na mjesto ovog straara.
Mirko prilazi do straara sa kojeg skida bluzu i kapu i to navlai na sebe a onda
poe do mjesta odakle je straar gledao borbu one dvojice. Nije dugo promatrao
kad iza sebe primijeti dolazak novog vojnika.

126

-ivojine povie pridolica. Doao sam da te zamijenim na strai.

Mirko i dalje gleda borbu ovih dolje. Novi straar mu prilazi ne vodei rauna da je
dolo do zamjene. I ba kad se nagne da i sam pogleda borbu ono dvoje, srui mu se
na glavu kundak Mirkove puke. Nije stigao ni razabrati to ga je to snalo, a ve je
leao nepomian na tlu. Mirko ga hvata za noge i dovlai u magazin oruja gdje i
dalje Luka postavlja mine koje e razoriti ne samo ovaj magazin ve i mnogo toga
vie.
-Gdje ih samo nae? upita kad vidi novog straara.
-Ovo ti je novi suvenir. Doao nam je kao naruen. Obui e njegovu vojnu odoru
i onda emo se pridruiti ovima dolje. Ako si dovrio sa pripremama za miniranje
pouri sa oblaenjem , pa da se udaljimo to dalje od ovog mjesta.
-Ni ova ideja ti nije loa. Kao preobueni u etnike moi emo nesmetano hodati
dvoritem. I dok su ovi zaokupljeni borbom one dvojice moda koju minu
postavimo i na njihovu baraku. Vrijeme dok budu zaokupljeni oko unitenog
magazina i svoje barake mi emo iskoristiti da uemo u kuu.
-ta misli, hoemo li u njoj nai Marka? zabrinuto e Mirko.
-Nije mogao izletjeti kroz krov.
Luka se brzo presvukao. Aktivirao je mine da eksplodiraju za dvadeset minuta.
Smatra da je to dovoljno vremena da stignu do ulaza u kuu.
-Ba me zanima hoe li ovi dolje i dalje biti zainteresirani za borbu one dvojice.
udi me da jo tome nije kraj. A da nema toga bilo bi im dosadno. Ovako imaju
zabave i bez one koju prireuju kad uhvate kojeg Hrvata.
Kretali su se po dvoritu, ali na udaljenosti od drugih vojnika kako ne bi pali u
sumnju kao nova nepoznata lica. Obili su baraku i sa vanjske strane postavili minu
a tada urnim koracima prilaze do ulaza u zgradu. Tu zastaju iza zida u oekivanju
eksplozije. Nisu dugo stajali, kad odjekne detonacija iza koje lete daske na sve
strane. Jo jedna se oglasi nakon koje minute. Sve to zbuni vojnike. Strka koja ih
dovede do mjesta gdje je do malo prije bio magazin oruja zbunjivala je ne samo
vou, ve i ostale. To vrijeme iskoristili su Luka i Mirko i nesmetano uli u kuu.
Detonacija koju je izazvao Luka bila je tako snana da je sa mjesta sukljao poar
kojih osam metara visoko. A gusti dim prekrio je cijelo dvorite pa nije bilo ni
vremena ni mogunosti pratiti ima li kakvog neprijatelja na vidiku. Komandir je
bio u uvjerenju da je eksploziju izazvao nesmotreni straar. Nekoliko vojnika iz
barake jaukalo je zbog nastalih rana kad je eksplodirala i mina na njoj.
Bezglava jurnjava u kojoj se oekivala jo koja eksplozija, natjerala je vojnika da si
potrae sklonita. Pred ulazom u zgradu jedan vojnik sjedio je nepomino i gledao
u svoje noge iz kojih se cijedila krv. Kad su mu prili Luka i Marko htjede zatraiti
pomo, ali istog asa posumnja u njih jer pred sobom gleda nepoznate ljude. Htjede
uzeti svoju puku. To je bilo dovoljno Mirku da kundakom i ovoga lupi u glavu.
Doim su utvrdili da ih vie nitko ne ometa , Mirko i Luka ulaze i upuuju se do
podruma. Tu ih doekae dvojica straara.
-ta se to gore deava? Kao da je doao smak svijeta, toliko odjekuju eksplozije.
-Ne, nije smak svijeta i zato ne trebate ii gore da provjeravate.
-Vas dvojicu jo nisam nikad vidio. Kad ste vi doli u nau postrojbu? javlja se
drugi straar.

127

-Bilo bi ti bolje da nas nisi ni sada vidio . Tada uslijedi novi udarac Mirkovog
kundaka u njegovo lice. Straar se skljoka dole. Drugi se hvata za pitolj kako bi
izbjegao sudbinu svog kompanjona. Nije stigao jer i njega pogaa kundak u prsa.
Dok je padao u sijed pokua da prozbori psovku, ali od boli zanijemi.
Nije se dugo previjao. Drei se za grudi govori. Polomio si mi rebra. Zato bre, pa
zar nismo braa?
-Ma koja braa? U ovoj kui jedino se osjea dah smrti, ne samo izazvane od vas,
ve i dua vaih predaka iz daleke prolosti zbog tenje za velikom Srbijom.
Predvoeni glupanima umiljate da to radite po pravdi Boga. Ali ako vam Bog
prata grijehe i daje pokoru za zloine, mi vam je neemo dati. A sad mi reci gdje je
smjeten zatvorenik koji je danas stigao ovdje?
-Nita ja ne znam.
-Da te onda podsjetim ovime. Kundakom svoje puta opet ga udari ali po koljenu.
-Od boli ovaj ponovo zajauka. Ne udaraj me, sve u ti rei.
-Znam da hoe, u protivnom slijedi udarac i u dugo koljeno .
-Mislite li na onog ustau? On je odveden gore kod Mare, zadnja vrata hodnikom
lijevo.
-Pazi ako si nas slagao. Kad se e vratim vie nema udaraca kundakom ve metak u
glavu.
-Rekao sama istinu. Odveli su ga ali nisu ga vratili ovamo.
-Daj nam jo kljueve elija.
-Nisu kod mene. Ovaj moj kompanjon ih ima.
Nakon to su nali kljueve, oba uvara smjeste u eliju u kojoj je bio i Marko, a
tada pretrauju i druge dvije. U prvoj zateknu starca zaraslog u bradu,
izmrcvarenog i pretuenog toliko da je jedva stajao na nogama. U eliji do njega
bile su smjetene i etiri djevojke. Osjeale su se kao da su ustale iz groba kad im je
Luka rekao da su slobodne. Ipak, pred njima je dilema: A kuda sada?
-Tu vam ne moemo pomoi. Morat ete se same snai. Pouzdajte se u Boga i sreu
ali budite i oprezne dok ne doete na pravo mjesto.
Luka i Mirko potom odlaze u potragu za Markom.
Nisu bili iznenaeni zato to su hodnici prazni. Svi vojnici istrali su van da vide to
se to deava. Iznenaeni zastanu kad u sobi ne nalaze Maru sa Markom. Nisu se
dugo zadravali. Odmah se daju u pretrage ostalih soba, ali uzalud. Tek u
blagovaoni zatiu ljude. Mirko prvi bezbrino otvara vrata i ulazi kao da se nalazi u
vlastitoj sobi a ne meu neprijateljima. Ogromna prostorija ispunjena sa nekoliko
stolova u kojoj su se okupljali besposleni etnici. Uz ae pia i pokoji zalogaj hrane
koju su ostavili na brzinu, jedino su dva stola popunjavala po etiri vojnika.
Vjerojatno ove ne zanima nita drugo osim hrana i pie. Mirko u prvi mah pomisli
da se vrati, ali sjeti se da bi to moda izazvalo sumnju i zato bezbrino ulazi. Luka
ga prati na udaljenosti par koraka iza. Kraj anka stajao je konobar, zurei u
nepoznate doljake. I ovi za stolovima okrenu poglede na Mirka i Luku. Atmosfera
u blagovaonici liila je na dobrodolicu novim gostima ali i na sumnju dvojice
nepoznatih vojnika. Prolo je par trenutaka a onda Mirko glasno povie:
-Bog ljudi!
Luka nije nita govorio, jedino je pratio ove za stolovima spreman da reagira u
koliko primijeti kakvu opasnost.

128

-Da li je opasnost minula,- zapita jedan od vojnika Mirka.

-Jeste, ali jo nije sve gotovo. uli smo da ste svi izbezumljeni od straha pa smo
doli provjeriti stanje.
- Nismo u strahu jedino nas brine znatielja jesu li nas to napali ustae ili je neto
drugo po srijedi govori isti vojnik.
-Upravo se radi o prvom. Ustae su nas opkolili i sad trae da poloimo oruje jer
u protivnom slijedi i ruenje ove kue.
-Ja neu u njihove ruke oglasi se jedan.
-Ni ja javi se drugi vojnik.
-Upravo sam to htio uti od vas. Za sada se ne laajte oruja dok ne stigne
naredba komandira. Predlaem da do tada popijemo jo koje pie. Konobar, donesi
po dvije boce za svaki stol na moj raun.
Prvi stol prihvatio je to bez pogovora i sa veseljem. Za drugim stolom osjeti se
komeanje. Jedan od etvorice vadi svoj pitolj i stavlja ga na praznu stolicu do
sebe. Tada se obraa Mirku: -Reci mi prije iz kojeg si ti kraja?
-Ja sam iz Makovca a moj prijatelj je iz Udbine.
-Ma nemoj mi rei. U Makovcu sam bio pred tri godine. Reci mi kako je ia
Ljubomir Brki?
-On je odlino. Jo se uvijek dri ko mladi. Mada je zakoraio u osamdesetu jo
uvijek sanja o kakvoj etrdeset godinjakinji.
-Da, od uvijek je bio takav.
Nakon toga obraa se vojniku do sebe te mu tiho ree: -Bojim se da ova dvojica
nisu prerueni ustae. Tvrdi da je ia Ljubomir iv i da se osjea ko mladi, a ja
znam da je umro pred deset godina.
-Moda on govori o drugom Ljubomiru a ne ovom kojeg ti poznaje. Tvoja
sumnja moe nam nakoditi ako si se prevario.
-Ba zato idem u jo jednu provjeru. Potom uzima pitolj sa stolice, ustaje i uperi
ga u Mirka.
Mirko to zapazi ali ne pokazuje strah ve prilazi blie stolu.
-Stani ako ne eli da pucam!
Ostali vojnici samo se zagledavaju ne znajui kako da reagiraju u koliko ipak doe
do pucnjave.
-to ti je pobratime? Zato si se najednom tako uplaio. Ljudi moji, ovaj je izgleda
totalno poludio od straha. Pri tom se jo vie pribliava ovome sa pitoljem. Istog
asa nogom udara u ruku i vojniku izbija pitolj a onda uslijedi udarac kundakom
puke u glavu. etnik do ovoga htjede reagirati ali i on dobiva udarac kundakom u
glavu. Trei vadi pitolj ali nije uspio ni da ga uperi u Mirka, jaukne i isputa oruje
nakon ega povuen Mirkovom rukom odleti preko drugog stola. Sve je to trajalo
svega par sekundi. Drugi se jo nisu ni snali kad zauju snaan Lukin glas:
-Da se nije jo tko usudio latiti oruja. U protivnom emo vas pobiti sve. Ruke u
zrak i prilazite do zida.
Vojnici se pogledavaju ali pokoravaju se naredbi. To se i na tebe odnosi, govori
konobaru.
-Skidajte se sve do gaa nareuje Luka.
-Odjeu bacite na gomilu, jedino ispred sebe ostavite opasae.
Uslijedilo je vezanje ruku iza lea a potom naredba da svi posjedaju.

129

Mirko i Luka tada prilaze anku. Uzimaju po bocu piva i zanu piti.
Nakon toga Mirko pokupi oruje i baca ga kroz prozor. Tada prilazi do vojnika.
-Jedan od nas bit e kraj vrata u hodniku i ako tko promoli glavu ubit emo vas
sve.
Kad su napustili blagovaonu oslukuju jedno vrijeme a potom odlaze ponovo do
sobe u kojoj je trebala biti Mara.
***
Doim je zaula eksploziju Mara sva zaplaena prilazi stolu gdje sjede i zane s
listanjem papira kako bi time odagnala strah. -Da su bar Jovan i Slobodan ovdje, ne
bi se toliko plaila. Uz njih se uvijek osjeala sigurnom. ta se to sada deava?
Stalno se pita. A onda izlazi do toaleta da se osvjei. Dugo se tamo zadrala i zato ju
Mirko i Luka nisu tu zatekli. Kad se ponovo vratila opet sjeda za stol i eka kada e
netko stupiti u sobu da ju obavijesti ta se to deava. To iekivanje oteglo joj se
dugo i taman da se digne i poe do blagovaone, otvaraju se vrata. Zabezeknuta kad
u pridolicama ugleda dva vojnika koje do sada nije poznavala. Jesu li ovo nai ili
preobueni ustae? opet se pita. Htjede pripremiti pitolj za svaki sluaj, ali on je
u ladici a njena stolica je previe primaknuta stolu. Nee nita poduzimati. Ponaat
e se kao to bi i inae pred novim vojnicima.
Prvi do nje dolazi Mirko a par koraka iza i Luka. Ni oni nita ne govore. Jedino ju
gledaju sa sumnjom.
-Neemo ti se predstavljati jer u tvojim oima vidimo da si posumnjala u nas i to
sa pravom. Moramo ti odmah rei da nismo tvoji sluge mada nosimo etnike odore.
Zato nemoj oekivati da emo imati milosti ako nam ita slae.
Tog asa Mirko zamahne rukom i ubija muhu na stolu.
-Ne trpim te insekte. Ali bude li odugovlaila i ti e ovako zavriti.
Mara protrne od straha i rukama pokriva lice.
-Dat u vam sve novce koje posjedujem samo me nemojte ubiti.
-U ovoj situaciji mi smo gospodari ove kue i sve to je u njoj je sada nae, pa tako
i taj novac kojeg navodi.
-O kojoj se sumi radi? umijea se Luka.
-Imam sto tisua dolara za koje nitko ne zna.
-To je prilina suma novca. Pretpostavljam da si ga zaradila pljakom sirotinje, a
to znai da ga treba vratiti onima kojima si uzela. Ipak to je malo.
-Dat u vam petsto tisua samo me pustite.
-Jedino za milijun.
-Dat u vam milijun.
-Da li ti nas zavitlava ili stvarno ima taj novac.
Njena pomisao da e se ova dvojica polakomiti na ovoliku sumu i da e ju poslije
ostaviti na miru ovaj put se izjalovila. Luka i dalje inzistira.
-Gdje ti je taj novac?
-U mojoj sobi. Ovo je soba kolegice i ja sam se tu samo sluajno zatekla.
-O novcu emo poslije, sad nas zanima neto drugo.
-Sve u vam rei samo me nemojte ubiti.
-Onda govori gdje je Marko?

130

Kad uje pitanje za Marka tek tada zane drhtati. U strahu vie ni sama ne zna ta
da kae.
-Govori to je sa njim inae u ti zavrnuti iju da e ti lice gledati lea.
-Jovan i Slobodan su ga prije eksplozije odveli u Knin.
-Zato u Knin?
- Dolo je nareenje iz glavne komande Krajine da ga tamo dopreme i to je sve to
ja znam.
-Valjda smo bili iza barake kad to nismo primijetili govori Luka.
-Onda ne gubimo vrijeme i poimo odmah za njima.
-Prvo da pokupimo novac kojeg je spomenula.
-Pusti sad novac, Marko nam je prva briga.
-Ne bih htio da taj novac padne u ruke onima koji kupuju oruje, zato u ga uzeti
pa moda i nama poslui za istu svrhu.
-Ako to misli, onda pouri.
-Idem s njom da to sredim a ti dotle pregledaj sobu i utvrdi ima li u njoj neto to
bi nam posluilo ili to treba u nititi.
-Moda te odvlai u drugu sobu gdje te eka kakva zamka. Ja bi to radije ostavio
za poslije. Vraje muhe, ima ih na milijune. Poe za jednom do prozora a zatim
naglo zastane.
-Nastao je problem.
-O emu se radi?
-Ona grupa etnika koju smo gledali kad su odlazili sada se vratila i po svemu
pretpostavljam da e nam sada praviti probleme prii do auta, a bez njega smo
nemoni da pratimo auto sa Markom.
Na licu Mare primijeti se skriveni osmjeh. Likovala je u nadi da e sada biti
slobodna.
-Morat emo djelovati kao da nas je dvadeset a ne samo dvojica, -predlae Luka.
-I Poi provjeriti one etnike u blagovaoni. Ako se koji oslobodi onda emo i njih
imati za vratom.
Mirko odlazi do blagovaone ali se odmah vraa.
-Tvoj snuden izgled govori da je i tamo nastao problem?
-U blagovaoni nema vie nikoga.
-Nemogue, pa zavezali smo ih tako vrsto
Luka se pribliava Mari. Malo je promatra a onda nareuje?
-Skidaj sa sebe grudnjak i gaice.
-Zar ete me sada silovati? pita ih u strahu.
-Luda eno, ta ti pada na pamet da u ovoj situaciji radimo to s tobom. S time
emo te vezati.
Malo se suzdrava a onda zane skidati najprije gaice a potom i grudnjak.
Kad oj Luka snano zavee ruke, ona jaue da ju to boli.
-Nisi jaukala kad ste vezali Marka.
Privodi ju do vrata, a doim ih otvori gura ju u hodnik. Opet vrisne i pokuava se
vratiti natrag.
-Ne elim da me moji ljudi ubiju!
-A nas bi rado rtvovala i ne bi se bunila.
-Ima li jo kakav izlaz odavde osim na glavna vrata? zapita je Mirko.

131

-Nema, ovo je jedini izlaz.

-Opet nam lae. Onda nam ne preostaje drugo nego da te i dalje izlaemo prvoj
na izlasku, a init emo to sve dotle dok tvoji ne zapucaju. Valjda e se koji metak
zaustaviti i u tvojim tijelu.
-Nemojte molim vas, radije me onda ubijte ovdje.
-Ne zadravajmo se, jer to smo dulje ovdje oni se sve bolje utvruju a to nam
onemoguava izlazak. Nakon toga Luka jo jednom gura Maru u hodnik i polazi za
njom. Zastane kad utvrdi da je hodnik i dalje prazan. A onda se sklanja do zida i
stavlja Maru ispred sebe.
-ta je, tiho ga pita Mirko.
-Ona vrata su malo otvorena. Sumnjam da je netko iza njih.
-Idem ja provjeriti.
Mirko se tiho primie do vrata , a kad stigne naglo ih otvara. Istog asa iza njih
ugleda ljudeskaru od svojih 120 kilograma zaraslog u bradu. Doim ugleda Mirka
opsuje glasno a potom iri ruke da ga primi u zagrljaj smrti. Mirko na to zamahnu
nogom i ovoga pogodi u meunoje. Grdosija se od boli zgri, ali time izlae glavu
na koju se srui kundak Mirkove puke. Grdosija jo ne pada. Podie glavu ali tada
uslijedi novi udarac. Ovaj je za njega bio koban. Oprui se na tlu, nemoan za bilo
kakav otpor. Do njih prilazi i Luka sa Marom.
-Nadam se da si ga sredio bar za neko vrijeme-Sreen je on za malo due vrijeme, ne brini.
-Nastavi li i dalje tako, tvoj kundak bi mogli proglasiti herojem Domovinskog
rata.
-Moramo provjeriti da li ima jo koga skrivenog u tim sobama?
-Umirimo se malo. Moda taj koji se skrive ako je tu pomoli glavu. I nisu dugo
ekali. Iza jednih vrata zbilja se pokazuje glava, jednako tako zarasla u bradu.
Luka je stajao upravo do njih. Kad ugleda glavu snano je prihvaa za kosu a onda
jo snanije povlai. Kao iz katapulta etnik biva potisnut .Zaustavio se tek
udarcem glave u suprotni zid.
-Ovome vie nee trebati ubara za glavu.
-Rekao bih da su ova dvojica bili samo prethodnica koja je trebala provjeriti ima
li nas jo ili smo samo dvojica. Glavnina nas eka u dvoritu zakljui Luka.
Istog asa iza kue se zauje snana buka. Brzo se vraaju u Verinu sobu da utvrde
o emu se to radi . Prvi dolazi do prozora Mirko. Luka i dalje stoji kraj Mare.
-Zar i to.
-ta je?
-Dovezli su tenk u dvorite. Umalo da se nije oeao o dva parkirana automobila u
dvoritu prilikom manevriranja. Svoju cijev usmjerio je na ulazna vrata.
-U vrajoj smo jazbini. Izgleda da emo tu i skonati, -ali se Luka.
-Ne gubi nadu. No udi me da ne vode rauna da je sa nama i Mara.
Pogleda u Maru. I ona zadrhti kad uje ta ovaj govori. Prosto ne vjeruje da bi ju
njeni mogli rtvovati samo zato da se doepaju dvojice ustaa.
-Ima li kakav prijedlog ? zapita Mirko.
-Za sad nam ne preostaje drugo do ekanje.

132

-Ako nagrnu svi u zgradu bojim se da nam nee pomoi nikakva obrana.
zabrinuto e Mirko. Sad bi nam dobro dole one dvije mine koje smo ostavili iza
barake.
-Ne misli li da e nam ih dovde prevesti helikopter?
-Nee ali mi bi mogli do njih.
-Na koji nain?
-Treba izai van kroz prozor.
-Do dolje je visina bar pet metara. U skoku bi mogli polomiti noge.
-Neemo skakati ve emo se spustiti uetom.
-I gdje ti je to ue? zabrinuto pita Luka.
-Nainit emo ga od zavjesa.
-A kako misli sa onima koji nas ekaju ispod prozora?
-Treba ih prije likvidirati.
Svaki je stao do svog prozora i pozorno promatrao gdje su skriveni oni koji ih tu
ekaju u koliko bi se odvaili na bijeg kroz prozor.
-Ja sam svog pronaao govori Mirko.
-I ja sam svog .Gledaj da ispalimo iz puke istovremeno.
-Ovo me podsjea na urbu kad mi se sestra poraala. Dok sam trao da dovedem
lijenika, ona je ve rodila. Ipak sve je dobro prolo. Moda i ovo dobro proe.
-Niani i kad kaem sad, pucaj.
Istog asa odjeknu dva pucnja. Oba pogaaju cilj.
-Ne vidim nikoga vie. Nadam se da su ova dvojica bili i jedini tu na strai. Sad
brzo skidajmo zavjese.
Za par minuta sve je bilo spremno za njihov sputanje. Mirko prvi prilazi prozoru i
sputa se dolje. Za to vrijeme Luka odvezuje ruke Mari.
-Sad si ti na redu za silazak. Grubo je dovlai do prozora.
-Joj nemojte, strah me je toga.
-Ne bude li ila pomou ueta onda u te gurnuti kroz prozor. Biraj!
Mara zakorai i hvata se za zavjesu. Pri sputanju joj se podie suknja i ukazuje
gola guzica. Mirko ne skida pogled sa tog prizora. Veselo se smije kad ju prihvaa
na tlu. I ona je primijetila to se desilo pa brzo povlai suknju dolje.
Kad je siao i Marko hitro potrae do mjesta gdje su ostavili dvije mine. Mara ih
prati u strahu da ne izgubi ivot.
***
U prostranom dvoritu etnici ekaju znak svog voe za napad. Skriveni iza zida i
naoruani do zuba ne strahuju za svoje ivote u koliko doe do borbe. Od buke
tenka nisu ni uli pucnje iz puaka Mirka i Luke.
ef ove postrojbe zarastao u bradu sa ubarom na glavi prilazi blie vratima. Jedan
od vojnika htjede da ga neto pita.
-uti bre i da nisam nikoga uo da vie pisne. Doim se ustae pojave na vratima
odmah pucajte.
Nekoliko minuta ekali su spremni na ishod a onda zauju da se iza vrata neto
mie. ef je znao da mora igrati samo na jednu kartu, a ona trai to bru
likvidaciju ovih neprijatelja. Njegova postrojba do sada je pucala protivnicima
samo u lea ili ako su im bile vezane ruke. Sada ima protiv sebe iskusne protivnike i

133

nee im dopustiti da se izvuku. vrsto stie oruje u svojim rukama i nestrpljivo

eka. A onda se vrata polako otvaraju. Iza njih se pokazuje prvo ruka a potom i dio
tijela. Namrgoeno lice efa nije moglo doekati da ugleda kompletnu osobu. Pali!
Istog asa iz svih puaka prolomi se zvuk. ovjek iza vrata pojavljuje se u padu.
Desetak metaka zavrilo je u njegovom tijelu.
Sva hrabrost koja se skupila u glavi zapovjednika odjednom splasne kao da ju je
otpuhao vjetar. Prezrivi pogledi njegovih vojnika govore mu da je pogrijeio.
Umjesto da ubije kojeg od ustaa, on je naredio da pucaju u svog ovjeka.
-Hou da znam to se deava unutra? Da ne bude ponovo zabune, svi gore i
dotucite te ustae.
Nije mu bilo vano koliko e ih s poslije vratiti. Vano je da se dokona ova akcija
koja im je oduzela ne samo puno vremena nego je nainila i puno tete, a kad za to
douju njegove starjeine nee mu biti lako nai opravdanje.
-Prvo idete vas dvojica, a potom ostali. I sluajte vas dvoje pijandura. Ne budete li
ili do kraja, ja u vas likvidirati u koliko vas prije toga ne budu ustae.
ta je sa onom dvojicom koji su uz ovoga na tlu poli goru u izvianje?
-Nisu se vratili.
-Moda su jo uvijek gore. Zato pripazite na njih. A sad mar po zapovijedi.
Istog asa deset vojnika ulazi u zgradu.
Dok je komandir ekao povratak svojih ljudi prilazi mu zamjenik.
-to ako su unutra postavili mine pa i ova zgrada odleti u zrak.
-Da su ih postavili i sami bi potpisali svoju smrtnu kaznu.
-Zaboravlja da je unutra i Mara.
-Ama tko jo ljivi tu kurvetinu. Vano je da se rijeimo neprijatelja. I sam vidi
koji su kaos nainili za samo par minuta.
-to emo poslije kad ovo zavri.?
-Treba misliti na svoje guzice.
Vrijeme je i dalje prolazilo a iz kue se nije ulo pucnjave. Zapovjednik pozove
jednog od vojnika.
Reci onima u tenku da za svaki sluaj budu spremni. Moda je unutra vie ustaa
od dvojice. Ovaj poe , ali nakon par koraka komandir vikne. Stani! Vrati se
natrag.
-ta je sad?
-Vidi li bre da se dvojica iz grupe vraaju.
-Mislio sam da
-Ovdje sam ja zato da mislim a ti da izvrava nareenja.
Do njih dolaze ova dvojica.
-I ta mi imate rei?
-Loe vijesti.
-Kako loe, govori!
-Pobjegli su.
-Kako su mogli kad ih ekamo na vratima? bjesnio je komandir.
-Ubili su naa dva vojnika , a pod prozorom jo dva i potom izali.
-Kako su izali kad je prozor visoko iznad zemlje?
-Privezali su zavjese i po njima se spustili.
-I zna li se to je sa Marom?

134

-Izgleda da su je poveli sa sobom.

Izraz bijesa prolazi preko komandirovog lica.-Kad ih ulovim sasjei u ih na
komadie. Sada slijedi lov. Lovit emo ih pa makar do mora, ali neemo odustati.
Sva sredstva koja imamo koristit emo za to ali ne smiju nam pobjei. Zamjenie,
pozovi sve natrag.
Umjesto da likuje, sad se mora dati i u lov kako bi ih pohvatao. A toliko se
poveselio da je lovu kraj. Ubrzo su se vojnici okupili oko njega.
Kako vam je poznato, ovi banditi su nam umakli. Imam osjeaj da im se dopada
lov. No, zaboravili su da smo mi lovci, lovci koji ne putaju svoju lovinu. To je
razlog da sam vas pozvao. Podijelit ete se u dvije grupe i poi za njima. Dok ih ne
ulovite ne vraajte se ovamo je li jasno?
Za nekoliko minuta obje grupe pole su na zadatak. Uz komandira ostao je jo samo
zamjenik i dva vojnika te posada tenka.
***
Luka i Mirko sa Marom umjesto ume izabrali su baraku u kojoj su boravili
vojnici. Bila je prazna jer su svi bili okupirani oko njihovog hvatanja u kui.
Mina koja je eksplodirala otraga nije nainila veliku tetu. Ostala je jedino velika
rupa koju su ovi iskoristili i tako nesmetano uli. Maru su ostavili u kut a njih
dvojica zastali su kraj vrata te ekali ishod. Doim je komandir dao naredbu za lov,
povesele se to su poli u umu.
-Ovaj glupan nam ide na ruku. Oslobodio je dvorite i sada imamo anse doi do
auta veselo e Luka.
-Ostalo ih je kako vidim samo etvorica uz posadu tenka. Ja u preuzeti na sebe
komandira a ti Luka gaaj onoga do njega.
Istog asa odjekne pucanj iz obje puke. Komandir sjedne i hvata se za bolno mjesto
na ramenu. Zamjenik koji je stajao do njega oprui se na tlo nepomian.
Dvojica vojni ka kad vide da su ova dvojica pali daju se u bijeg prema selu. Jedino
ovi iz tenka nisu nita vidjeli jer su iz zidovi vozila zaklanjali vidik. Taj moment
iskoristie Mirko i Luka . Svaki uzima sobom i minu i nesmetano prilaze do tenka.
Istovremeno polau svaki na svojoj strani a potom se udaljavaju. Za nekoliko
sekundi uslijedi snana eksplozija ispod tenka. Vojnici unutra istog trena izlaze van
kroz otvor. Jo nisu ni doli do tla a ve ih doeka rafal iz puaka Mirka i Luke.
Nije im bilo poznato da je komandir jo iv. Mirko je malo zaostao kraj tenka da
provjeri kako je ovima iz posade. Luka za to vrijeme prilazi do parkiranih
automobila. Iznenaen zastane kad na tlu ugleda komandira sa uperenim pitoljem.
Gaao je pravo u Lukine grudi. Sa zlobnim podsmjehom likovao je to e likvidirati
bar jednog od dvojice ustaa. Nije oekivao da mu se s druge strane pribliava
Mirko. Doim je Mirko uoio opasnost nije gubio vrijeme. Prilazi i naglim
pokretom kundaka ovoga pogaa u ruku. Od boli komandir isputa pitolj, ali i
povlai oroz. Metak se zabija u zemlju ispred Lukinih nogu.
-Ovo je bilo blizu govori Luka. Ovaj gad ne odustaje i ako je ve jednom nogom
u grobu. Mislim da vie nee nikome nanositi zlo. Sad u i ja isprobati kundak.
Moda e i on imati uinak poput tvojega. Nakon udarca po glavi komandir se
zauvijek oprui. Poi po Maru i odmah kreemo. Dotle ja idem da vidim one
straare u podrumu.

135

-A ja ve i zaboravio na njih. Pozdravi ih i od mene naali se Mirko.

Ubrzo su se opet nali kraj auta.
-Gdje je Mara? zabrinuto e Luka.
-Upravo sam ti to htio i rei.
-K vragu i ona, kako sad da naemo put do kue gdje je smjeten Marko.
-Ne preostaje nam drugo nego da ju potraimo. Iz barake je mogla poi samo
prema umi. D je ila do kue mi bi je primijetili. Zato se dajmo u potragu.
Nisu je dugo traili. Zgrena iza jednog stabla drhtei ekala je na svoj spas.
-Nemojte me ubiti! Vikala je uplaeno kad su joj ova dvojica prili.
-Neemo , ne brini , ali mora ii sa nama umiruje ju Luka.
-Ii u kamo hoete samo me nemojte ubiti.
-Ti stalno o tome da te ne ubijemo. Tko ti je rekao da mi to namjeravamo?
-Dii se i slijedi nas do auta.
Doim je auto poao, Mirko zapita:
-ta je sa onom dvojicom straara. Jesu li jo bili ivi kad si ih posjetio.
-Jesu ali i oni zaeljeli da se pridrue ovima koji su ostali leati na dvoritu.
-Nije li ovaj put opasan? Mogli bi nas na njemu zaustaviti oni koji su poli za
nama u lov.
-Lov se odvija u umi a ne na praznoj cesti. Tu smo najsigurniji, ne brini.
***
Kad su izali na cestu Marko baca jo jedan pogled na mjesto svog uznitva.
Ponovo je zaelo kiiti a vatreni jezici munja slijevali su se jedna za drugom u
neposrednoj blizini automobila. Marka brine to ova kia ne jenjava. Volio bi da im
je put ist i pregledan. Ovako mogu zapasti u nekakvu rupu, a to bi ga sprijeilo da
stigne na vrijeme kako bi pomogao svojim suborcima u koliko su i oni zapali na
Verine drai i sada ame u nekakvoj samici ekajui na kraj svoje sudbine.
Crna limuzina jurila je makadamom. Dvoje putnika u njoj nisu razgovarali. Svako
je bio zaokupljen svojim mislima. Doim su preli planinski uspon i zaeli ii prema
dolje i vrijeme se promijenilo. Nebo se sve vie bistri ali od vlage jo uvijek ostaje
nesnosna vuina. ena skrivenog pogleda pokatkad okree glavu prema njemu.
Bila je u nedoumici kakva ju sudbina oekuje. Koliko se plaila za svoj ivot, toliko
se i veselila da se nalazi uz ovjeka za koga bi dala i ivot , samo da ju privoli. A
kako da mu to kae kad se nalazi u ulozi zarobljenice ija je sudbina jo uvijek
upitna. Poput ostalih djevojaka kad se nau pred osobom ije su im drai neodoljive
i ona je bila u nedoumici kako da zapone razgovor u kome bi iskazala da se uz
njega osjea kao zarobljenica srca, a ne kao neprijatelj. Doim ga je ugledala, istog
asa joj je zadrhtalo srce. A sada kad sjedi kraj njega osjea da se nalazi pred
nekakvom silom koja ju spreava da mu doe blie. Bezbroj kombinacija ima na
raspolaganju, ali koju da izabere? I dalje se osjea nemono, a dovoljno bi bilo samo
da ga uhvati za ruku. Traila je izlaz i na kraju zakljui da e jo saekati dok ne
doe onaj pravi trenutak kada e mu se baciti pred noge i izrei svoje osjeaje.
Pogleda na sat ispod volana automobila. Ljuti se to vrijeme tako brzo tee . Otvara
pretinac za rukavice i iz njega vadi zemljopisnu kartu. Nije ju otvarala jer joj je
ovaj put i te kako dobro poznat. Upotrijebila je kao lepezu da se rashladi. A onda je
opet vraa natrag. Naslanja glavu na sic i na kratko zatvara oi. To joj potie misli

136

u kojima sjedi na njegovom krilu i miluje ga rukama po licu a usnama ljubi i kad se
odvaja ponovo ga gleda i divi mu se jednako tako kako se tinejderke dive filmskim
ili pjevakim zvijezdama. Doista, zato joj se ovaj ovjek toliko svia, a u njemu
treba da gleda samo neprijatelja? Dok otvara oi , eka na glas koji e joj doprijeti
do srca. Ali to ako je svoje srce poklonio ve nekoj drugoj. Pa o njemu ne zna ba
nita. Jedino saznanje je da kraj nje sjedi ustaa. A ustae su njihovi neprijatelji.
Unato toga ona ga ni jednog trena nije smatrala za neprijatelja. ak ni onda kad je
ubio njezine suradnike. Jo jedan pogled usmjerava prema Marku. Kad joj na tren
uzvrati, ona se veselo osmjehnu.
Bujice koje su nastale poslije kie nainile su jo vee rupe i vonja po ovakvoj cesti
bila je prava tortura. Marko se ljutio kad je poskoio preavi kakvu rupu. Ne smije
ii bre jer bi mogao otetiti auto, a bez auta ne bi stigao na vrijeme do svoja dva
kompanjona. Kad mu se ena nasmijala, pitao se ta je s time eljela postii?
Ne, neu je poticati na razgovor, bolje je da i dalje utim, ali utnja za ene
predstavlja veu torturu od ove vonje. Toga je bio svjestan , no mora izdrati..
Kad se ponovo zagleda u njegove oi, on je upita: -eli mi neto rei?
-Ova smutnja koja je nastala izmeu nas, nije razlog moje krivice. Nikada nisam u
vama gledala neprijatelja, ali na alost vojska mi je nametnula zadatak i da ga
nisam izvrila i ja bih dospjela u zatvor. U ovo vrijeme nas ene i onako nitko ne
slua.
-Ne bih to rekao. Kad te ovjek slua to izgleda tuno, ali kad uoi da u kui dri
vie vojnika nego to ih ima predsjednik za svoju zatitu, onda se ne bi moglo rei
da si neduna.
- Oni su tu doli bez moga pitanja i jesam li ih mogla potjerati?
Marko ne htjede dalje razgovarati. Jedino upita: Jesmo li jo daleko?
-Ima jo dosta. Ali iznenauje me vaa snaga i vitalnost. Kad su vas doveli inilo
mi se da neete doekati sutranji dan, a kako vidim, vi se drite bolje nego ja.
-Sudbinu ovjeka odreuje onaj gore, i dok ne svane taj dan prolazi kroz niz
potekoa, a to se odnosi i na tebe.
ena proguta knedlu. Shvati da se jo uvijek prema njoj odnosi neprijateljski. To ju
potakne i na razmiljanje o slobodi. Nema osjeaja da joj misli nanijeti kakvo zlo,
ipak jo uvijek u njoj vlada neizvjesnost njene sudbine.
Tog asa dolaze do krivine. Iz suprotnog pravca mimoilazi ih jedan auto sa dva
muka i jednom enskom osobom. Za dlaku Marko izbjegava sudar. Doim su se
mimoili opsuje: -Vraji etnici, uvijek su pijani, ak i onda kad bi trebali biti
itekako trijezni. Da nisam na vrijeme skrenuo volan sad bi bili na putu do sv. Petra.
U budue me ne gnjavi svojim temama, jer ja elim tamo stii u komadu.
ena je takoer premrla od straha, ali vie nije to iskazivala rijeima.
Uskoro se naoe na istini. Jo par kilometara dijelilo ih je od sela u kome je bio
zateen. Doim su prili kilometar do Verine kue Marko zaustavlja auto a onda
vadi klju iz brave. Pogled usmjerava na enu. Tu me poekaj dok izvidim
situaciju u jednoj kui. Udaljio se od auta i nestao iz njenog vidokruga. Doim je
stigao do Verine kue, zaueno promatra i obilazi imanje u cilju da nae Luku i
Mirka. Imam osjeaj da su ovdje svoje prste upotrijebili moji drugovi. Sve je pusto
a po dvoritu leevi, dok okolo ruevine. Od njih ni spomena govori sebi kad se
opet naao na putu prema kolima.

137

Zato si se premjestila na sjedalo vozaa? Sad se mora opet vratiti na svoje

mjesto. U ljutnji govori eni i sjeda do nje.
-Kako kad se ti nalazi na njemu. Da izaem i obiem auto?
-Ne, to moe uiniti da se pokrene preko mene.
-Morala bi to na nain da ti sjednem u krilo.
-Ne misli valjda taj put prei na metli?
-Nemoj tako, pa nisam ja od tih.
-Ne priaj ve prelazi.
Sa osmjehom na licu ena podie svoju stranjicu sa sjedalice i premjeta ju u
Markovo krilo. Doim se smjestila jednom rukom ga obgrli oko vrata.. Uinila je to
polako i spretno poput osobe koja zna to hoe. Dok je sjedila gura stranjicu sve
vie prema njegovom meunoju.. A onda zastane i umiljato ga gleda.
-Misli li u ovom poloaju ovdje ostati sve do zime?
-Vidi, o tome jo nisam donijela odluku, ali da zna da bi ju potpisala kad bi mi
donio olovku uz papir.
-Mii tu guzicu da se ja konano vratim na svoje mjesto pa da idemo dalje.
-A da ipak saeka jo malo, barem do zime.
-Prekini ve jednom sa tim koketiranjem i ponaaj se kao ena kakvoj dolikuje.
-Priznaj ipak da ti je lijepo dok si me dri u svom krilu?
-Ne fantaziraj i makni guzicu dok te ja nisam odgurnuo.
-Zato se pravi naivan. Odmah sam osjetila tvoje uzbuenje, a to govori da ti je
drago dok sam u tvom krilu.
-Muko sam pa zato tako reagiram, ali nije mi drago i sad dosta o tome.
-Tako si zgodan da bi te svaka ena poeljela, a ti se ponaa ko neki mlakonja. A
nita nema goreg od mukaraca koji zbog svoje mlakosti nisu u stanju pokazati
osjeaje. Zna li ti to za enu mlakost znai? Pri tome ga pogleda u oi.
-Nisam mlakonja, samo sam oprezan jer jo uvijek ne znam s kime imam posla. Ti
si moda lukavica koja pokazuje samo jednu stranu lica, a ona druga koju skriva
prepuna je zlobe, mrnje, razumijevanja. Jednom rijeju, da ti se ukae prilika
likvidirala bi sa uivanjem. Moda na to i eka i zato nisi pobjegla mada sam ti dao
tu priliku.
- Od kud ti takva pomisao? Ni u snu ne bi povjerovala da tako misli o meni.
A tako mi je bilo lijepo u tvom krilu.
Dok je promatrao njeno lice bio je iznenaen tom ljepotom. Njene oi pokazuju
inteligenciju, ali i odiu toplinom. Pogled mu se sputa sve nie. Ovakva ljepotica
sve vie mu pobuuje zanimanje. Navodi ga na ljubav. Da li to samo glumi kako bi
joj pruio garanciju da ju nee povrijediti, ili je to iskreno osjeanje ? Bilo mu je
svejedno jer i onako ne misli sa njome ulaziti u flert. Pa on je oenjen i doma ga
eka isto tako prekrasna i voljena ena. Bio bi grijeh da ju povredi sa drugom. To je
i razlog odluke kojom joj se obraa.
-Daj ve jednom zatvori ta tvoja lijepa usta iza kojih blistaju dva reda prekrasnih
zubi.
-Znai da ti se pak sviam.!
-Lijepa si, to ne mogu skriti. Ali brine me zloba koju nosi u sebi.
-Vara se ako me i dalje smatra takvom.
-Uvjerio sam se u to kad sam osjetio dva amara na svom licu.

138

-Uinila sam to samo zato da te vratim svijesti. Ne bi mi bilo drago da si umro

pred mojim oima. ekaj, ako zna za te amare, to znai da si glumio nesvjesticu.
U tom sluaju i ja za tebe mogu rei da si zloban.
-Ono to ti o meni misli bar za sada ne znai mi ama ba nita.
-A da ti nisi neki gey?
Ona je i dalje bila uporna u svojoj namjeni. Marko se udi toj upornosti. Jo par
kilometara vonje i ispratit e ju iz svojih kola. Moda se poslije toga vie nikad ne
vide. emu se onda toliko trsi da pridobije moje povjerenje. A moda jo ne shvaa
da e otii slobodna. Da joj t kae, sigurno bi priala drugaiju priu. Zato e ju
pustiti da i dalje koketira.
-Nisi mi nita odgovorio. Ipak mi ne lii na takvog. Moda si samo nekakav
nanoseksualac. To su naime oni mukarci koji ne mare za enske. A opet kad
sagledam reakcije koje si pokazao dok sam sjedila u tvom krilu ispada da se varam i
u jednom i u drugom miljenju. Zbilja ne znam to da mislim o tebi?
U svakom sluaju odbaciti ovako mladu enu na taj nain kojeg pokazuje ti, za
svaku je osudu.
-Da, vidi! Zaboravio sam ti rei da uistinu izgleda tako mlada. Ovako na prvi
pogled nitko ti ne bi dao vie od ezdeset godina.
-Ba si bezobrazan.
-Ama alim se. To sam rekao samo tako da te spustim sa grane gdje si se popela na
metli kako bi te malo utiao.
-Mogao bi ipak biti malo finiji.
-Zar oekuje da ti se udvaram?
-Da si muko moda bi to i inio.
-Stalno inzistira na tome da mi dokae da nisam muko. Zato to?
-Mukarac bi me bar pitao koliko mi je godina.
-Ne trebam te pitati. I onako znam sve tvoje podatke Ima 35 godina, zove se
Leposava, roena si u Kninu. eli li jo neto da ti dodam?
-Otkud ti to saznanje?
-Dok si leala kraj onoga bandita uzeo sam dokumente iz tvoje torbice i provjerio
ih. Bio sam fin i sve vratio na mjesto. Ne brini, nisam nita zadrao za sebe. I da
zna da ti ime pristaje na tvoju ljepotu.
Malo je zastao jer zapaa da se ona na ovu novost trgnula.
-Za razliku od ostalih ustaa koje sam do sada srela imam dojam da si ti
drugaiji. Kao da u tebi ima i neto ljudskoga.
-Za razliku od ostalih ena koje sam do sada sreo imam dojam da si ti od svih
najlajavija. Daleko si ljepa kad uti.
-I ti bi bio daleko privlaniji da si muko. Kako toga nema u tebi to te srozava.
-Bude li me i dalje toliko omalovaavala, zaustavit u auto i
-Zagrlit e me, poljubiti i dokazati suprotno?
-Ne, nego u ti zavezati usta da ve jednom prestane sa tom priom.
-Imam dojam da ti moje drutvo ipak godi. Pravi se muko i zato prijeti, ali na
alost sve ostaje samo na tome.
-Sad mi je zbilja dosta. Ne uuti li istog asa uinit u svoj naum.
Ogorena njegovim stavom, osjea se kao da joj zabija no u lea. Ni u snu ne bi
pomiljala da e se toliko zagledati u mukarca koji joj je neprijatelj. I sad kad je

139

toliko zagrizla da ga osvoji, on se prema njoj odnosi kao prema nekoj osobi koju ne
moe podnijeti. Prije bi se uspjela popeti na najvii vrh planine, nego na njegovo
srce. Nekoliko narednih minuta gledala je samo ispred sebe ne izgovorivi ni rijei.
-Takvu te volim dobaci on.
Ona se bijesno okrene i pogled usmjerava kroz prozor promatranjem okolia.
-I da zna da si puno ljepa dok ima usta zatvorena.
Marko se osjeti krivim kad u njenim oima zapazi suzu.- Moda sam ipak malo
pretjerao, zakljui te je rukom pomilova po kosi.
-Nisam te htio oalostiti. Ako ti je do toga stalo i dalje priaj.
-Bi, ali me je strah da ne ostvari svoju prijetnju.
-To je prava rije i dobro je da si ju shvatila. Zapamti da si ti moj zarobljenik i da
e to ostati i dalje bez obzira kako se bude odnosila prema meni.
-Nadala sam se da u ostati zarobljenik tvoga srca, ali ti na alost nema srce. Jo
te uvijek goni politika.
-Znao sam da e spomenuti politiku. Upravo ta politika nas je i razdvojila. Zbog
megalomanske elje da ostvarite Veliku Srbiju opinjeni ste i zato se tako neljudski
ponaate, prisvajate ono to je tue na silu i mada ste svjesni da vas to vodi u
propast i dalje uporno slijedite svoje voe koji se na raun toga rata samo ele
obogatiti. Od svakog rata korist vuku samo oni gore, a narodu nikad nee biti
dobro. Zar je vano koje si vjere, boje koe, opredjeljenja vano je kakav si
ovjek, a to se pogotovo odnosi na ljubav. Pa i ti jo uvijek u meni ne gleda Hrvata,
ve me gleda kao ustau. Ja sam mekan i zato toleriram tvoje ponaanje.
Plamen joj ozari lice.
-O Boe, kako moe rei da si mekan, a tako si okrutan da bi ti druga da je na
mojem mjestu iskopala te tvoje lijepe oi.
-Ja jedno a ona opet po svom. Najbolje je zato da i dalje uti. Dok uti zna biti i
draga, ali doim otvori usta iz tebe izbija zloba.
Ona ga opet oine pogledom i okree glavu.
-Ne mogu razumjeti ljude koji ive u ovoj pustoi okrueni samo umom, daleko
od drugih ljudi, lijenika. Gledam ovu kuu lijevo od nas i pitam se kome je palo na
pamet da je ba tu izgradi?
-Dobro je da si preao na drugu temu razgovora, -smireno e ona.
Znao je da je vie nee povratiti u staro raspoloenje, ipak eli ju vratiti bar na
razgovor.
Tog trena vrsto prihvaa volan kako auto ne bi skrenuo u krivi smjer.
-ta se to desilo ? uplaeno e ona.
-Izgleda da nam je pukla lijeva prednja guma. Moramo stati i promijeniti toak.
Marko zaustavlja auto i odlazi do prtljanika a doim ga otvori bijesno zalupi
poklopac. Prokleti banditi! Nisu unutra stavili rezervni toak.
-to emo sada?
Marko se zagledava u kuu. Pokuava utvrditi ima li kraj nje kakav automobil.
Nita ne vidi. Odjednom zagleda kako iz nje izlazi mlaa enska. Nainila je par
koraka a onda zastane i znatieljno promatra pristigla lica kraj auta.
-Moda nam ova djevojka zna odgovor kako da popravimo gumu- govori
Leposava.

140

Marko mahne djevojci i rukom daje znak da im prie. I dalje je samo tupo gledala a
potom se ponovo vraa u kuu. Razoaran gleda na auto a potom na cestu.
Nada da bi tom cestom mogao proi jo kakav auto u skorije vrijeme bila je ista kao
oekivati da e u ovo ljetno doba pasti snijeg. Oboje ponovo sjedaju na svoja sjedala
u autu. Zamiljeno zure ispred sebe, ali ne izuste ni rijei.
-Ovako bi mogli ekati do sutra i ne bi doekali drugi auto. Ne preostaje mi drugo
nego da se uputim do kue i da pitam tu djevojku moe li mi dati kakav alat da
sredim gumu. Nema nade da bi netko naiao. Idemo gore zajedno. Moda nam
mogu ponuditi nekakvu hranu. Za novac to svugdje moe dobiti a vrijeme je da
neto prezalogajimo.
Dok se uspinjao prema kui ona ga je pratila na par koraka iza. Onda zastane i
promatra okolinu. I on zastane i okree se.
-Hajde dolazi, to si zastala?
-Zamisli da nam se ovo desilo negdje gdje nema ni ive due. Ovako smo barem
kraj kue, a moda tu dobijemo i pomo?
-Ako tu nita ne uspijemo, do prvog sela jo je daleko. Ne znam to nam slijedi?
Nije mu odgovorila. Polazi dalje a on za njom. Doim su prili kui ponovo se
otvaraju vrata. Ovaj put izlazi ne samo ona djevojka ve jo dvije enske. Jedna
kojoj bi moglo biti oko pedeset godina a druga stara kao i ova koja je izala prije.
Marko pretpostavlja da je to mama sa dvije kerke.
-Dobar dan i Bog vam dao zdravlje pozdravlja Marko.
Kakao ne dobi nikakav odgovor nastavlja.
-Upravo pred vaom kuom desio nam se kvar na autu. Vrijeme je ruku pa ako
nas sa ime moete ugostiti dobro emo vam platiti. Uz to moda imate i kakav alat i
pribor za krpanje automobilske gume?
Djevojke pogledaju u mamu.
-Ulazite u kuu obraa se Marku ta mama.
Nisu se dvoumili. Skromna prostorija predstavljala je kuhinju i dnevni boravak.
Veliki stol uz dvije klupe, pe i jedan ormar bio je sav inventar kojeg su zatekli.
Marko i Leposava sjedaju na jednu a dvije djevojke na drugu klupu. ena je ostala
stajati. Njeno dranje na Marka ostavlja zagonetku. Zakljui da e morati malo
pripaziti na nju. U svakom sluaju mora biti oprezan, bez obzira to su ene, nikad
ne zna ta smjeraju.
-Gdje vam je WC i gdje bi mogla malo oprati ruke? interesira se Leposava.
-Tu iza vrata desno ima sve govori joj jedna od djevojaka.
Doim se Leposava nala vani i starija ena pod izlikom da ide donijeti neto iz
ostave izlazi. Do sada je na brizi Marko imao jednu ensku osobu. Sada ih je etiri.
Ova brojka mogla bi se uveati ako ove tri imaju i svoje mueve. Umjesto toplog
prijema osjea se nelagodno. Moda bi bilo dobro da prije obroka malo razgleda
okoli. Probat e to uiniti nezapaeno. Zato i on izlazi malo na zrak . Nee u WC
da smeta Leposavi. Obavit e malu nudu negdje u umi govori djevojkama.
Dvije djevojke samo ga pomno promatraju ali nita ne govore. Doim je izaao u
sobi nastaje aputanje a potom glasni smijeh. Znao je da se to odnosi na njega. Nije
se dugo zadravao vani. Vraa se i ponovo sjeda na svoje mjesto. Djevojke su ga i
dalje samo pomno promatrale. Uskoro dolazi i Leposava. Doim je sjela kraj

141

Maraka ape mu u uho: -Ove dvije nisu te pravo ni zagledale a ve su bacile oko
na tebe.
-Opet se vraa na staru temu.
-Mi ene imamo posebno ulo za takve stvari i zato to odmah uoavamo.
-Ako doe do ega hoe mi neto obeati?
-Reci to to?
-Da se i ti nee pridruiti kao trea ovim djevojkama.
-Ba si pokvaren. Htjede mu jo neto rei ali ulazi gazdarica. Na tanjuri donosi
kruha, slanine i luka.
-To je sve to vam mogu ponuditi. Znate da je ratno stanje i da smo svi u oskudici.
-Ne pravdajte se gazdarice. To nam je itekako dovoljno da nam utai glad. Niste
mi odgovorili imate li to za popravak toka na autu?
-Tu vam ne mogu pomoi.
-ao mi je. Hoete li se i vas tri pridruiti k nama u ovom skromnom objedu?
-Ne, mi smo jele upravo prije vaeg dolaska.
-Nisam s nadao da emo se danas pogostiti ovako slasnom poslasticom.
Dok se Leposava sluila vilicom i noem on je svoj dio jeo onako kako to ine i ostali
seljaci. To zato da bi ostavio dojam da je i on jedan od njih. Dok su jeli nisu govorili,
a i djevojke su samo aptale meu sobom.
Kad su dovrili s jelom prva se oglasi gazdarica.
-Odakle ste vas dvoje?
-Iz Knina oglasi se Leposava.
-Malo je udno. I ako nam je Knin tu, skoro pred nosom, ja nikad nisam bila u
njemu.
-Za to jo imate vremena.
-U pravu ste. Samo dok traje rat ne mogu ostavljati dom koji je na pustom
podruju. Mogu naii svakakvi tipovi i zapaliti ga iz obijesti. A on mi je sve to
imam.
-Nadajmo se da e rat uskoro zavriti a onda ete moi poi gdje vas je volja.
Recite mi koliko je odavde do prvog sela?
-Oko 15 kilometara.
-Recite mi kako provodite vrijeme ovdje u toj pustoi?
-Vei dio posveujemo radu na zemlji, ali i oko stoke ima puno posla.
-Uoio sam ovce i pilie, a sigurno je jo toga .
-Nama nije problem rad i briga oko svega. Problem je poudavati ove dvije junice.
Ve su u godinama kad bi mi trebale dati unuke a one jo uvijek djevice.
Svima je znano da je to problem koji se jo dugo nee rijeiti. Marko gleda u
Leposavu. Ona uoava da ju mori ista briga. Razlika je to je ona i puno starija.
Marko se ponovo zabrine za auto. Automatska puka jo je uvijek u prtljaniku
otraga. Uz sebe ima samo pitolj. I to mu je dovoljno ako iskrsne kakva opasnost.
Mada su ih primili gostoljubljivo, Marko i dalje gaji osjeaj nepovjerenja. Jo
uvijek ne moe da odgonetne zato? Pa radi se o tri nejake ene.
Utivo se zahvali na objedu a onda se obraa gazdarici:
-Moram auto skloniti sa ceste da nainim mjesto u koliko naie drugi. Idem to
obaviti i eto me onda ponovo natrag. Moram donijeti i novac koji je ostao u autu
kako bi vam platio objed.

142

Doim se udaljio i Leposava se osjea nesigurno. Umjesto da od ena zatrai

osiguranje za svoju slobodu, ona shvaa da je sigurnija pod Markovom zatitom.
Mada joj je rekao da mu je zatoenica uz njega osjea sigurnost daleko veu nego
da je uz nju neki njen zemljak.
-Jeste li za aj? pita ju gazdarica.
-Ba bi mi prijao.
-Sad u ga ja pripraviti. Kad se gazdarica udalji, Leposava se opet obraa
djevojkama: -Opet moram na WC. Izgleda da sama nahladila mjehur.
-Znate gdje je uzvraa joj jedna djevojka.
Doim se nala pred kuom usmjeri pogled na auto. Stajao je na istom mjestu kao i
prije, ali kraj njega ne vidi Marka. Boji se tu ostati sama a nema za to razloga.
Odlazi da razgleda oko kue. Moda tamo ugleda Marka.
Doim je ona izala iz kue u nju se vraa gazdarica.
-Gdje je nestala enska?
-Pola je na WC.
-Kad se vrati i dalje budite mirne. Ni jednog asa ne smije ita posumnjati u nas.
-Zato im toliko udovoljava? Zar nam nisi rekla da emo ih pobiti a potom
orobiti.
-I hoemo, ali sve u svoje vrijeme.
-Kada e doi to vrijeme?
-Ve je dolo.
-Kako to misli izvesti?
-aj koji sam donijela u ove dvije zdjelice sadri u sebi uspavljujue sredstvo.
Jedna je za nju a druga za njega. Kad to popiju, spavat e ko zaklani.
Nju emo potom staviti u kavez gdje e doekati povratak vaeg oca i brata. A njega
emo baciti u onu kraku jamu gdje smo i ostale do sada.
Nadam se da e vam se brat obradovati kad mu podarimo tu ljepoticu. Doim se
dovoljno izdovolji i nju emo pridruiti ostalima u krakoj jami.
Ovaj je tip zgodan i ja bih ga htjela prije likvidacije malo okusiti.- javlja se jedna
djevojka.
-I ja bih to htjela govori druga.
-Ako hoete vezat emo ga u tali i moi ete po njemu skakati do jutra.
-Ovo uspavljujue sredstvo veoma je jako i bojim se da ete imati problema s
njim zbog erekcije.
-Ne brini mama. Ja b ih ga digla i mrtvacu a kamo li ne ovom ljepotanu.
-Mama, ba si zlatna govori druga kerka.
-Kome da udovoljim nego svojoj djeci..
Razgovor prekida ulazak Leposave. Doim je sjela javlja se gazdarica.
-Evo aja djevojko. Popij dok je jo topao. Ovo je za tvog deka kad doe. udi
me da se jo nije vratio.
-Ba je ukusan, - oglasi se nakon prvog gutljaja, a potom nastavlja. Brine me
gdje je otiao moj partner. Bojim se da nije otrao do sela kako bi doveo pomo u
vezi popravka auta. I kako je lud ne bi me iznenadilo da to uini.
Gazdarica pogleda u kerke, a onda u Leposavu.

143

-Sad si i nas dovela u brigu. A vas dvije umjesto da malo pripazite ta se tu

dogaa, vi samo grijete guzice na toj klupi. Odmah provjerite je li ovo istina ili
mijenjamo plan.
Leposava se iznenadi toj naredbi. Kerke se bez pogovora udalje iz sobe.
Od Markova odlaska prolo je ve due vrijeme. Leposava pomilja da je bila u
pravu kad je rekla da je otiao po pomo. Istog asa osjea da joj se vrti u glavi a
oni kapci postaju teki poput olova. Nepunu minutu iza glava joj klone.
-I ovo smo sredili, ali brine me gdje je nestao onaj stvor. Je li zbilja poao po
pomo do sela? Sjela je i zabrinuta ekala kerke. Kad su se pojavile u sobi
zabrinuto upita: - No, jeste li ga nale?
-Izgleda da je taj otiao do sela.
-Nema nam druge nego da ga saekamo spremne. Dotle mi pomozite ovu smjestiti
u kavez.
-Rekla si da e i njemu dati aj?
-Ma koji aj, sad je u planu drugo. Vas dvije ete se sakriti i sa pukama ekati na
njegov povratak. im ga opazite pucajte. Jedino mrtav nee biti opasan.
***
Doim je izaao iz kue, umjesto da poe do auta Mrko ide u pravcu tale.
Iznenadio se kad u njoj nalazi dva automobila uz mnotvo pomonog pribora pa i
rezervnih kotaa. Jo se vie iznenadi kad unutra pronalazi arsenal svakakvog
oruja. udi ga da to nije pod kljuem. U jednom uglu ugleda i veliki kavez koji
vjerojatno slui za prijevoz stoke. Da posjeduju i to uvjerio se kad je zaao u
prostoriju do te. Uz dvije krave tu su i dva konja. Moja sumnja nije bila uzaludna,
zakljui. Zanima me samo gdje su muki i koliko ih ima?
Odlui da se tu vie ne zadrava. Poi e do sobe u kojoj je ostavio Leposavu i
neopaen prislukivati ta ene govore.
Dobro da ovdje ima oruja pa nee morati do auta po svoju puku. Tu je naao sve
to mu je bilo potrebno. Naoruao se do zubi i skriven se vraa do kue.
U prvi mah pomilja da stane pod prozor, ali to ako koja sluajno izae a on se ne
skloni na vrijeme. Zato donosi odluku da potrai drugi nain odakle bi mogao
prislukivati. Naao je ulaz kroz prozor u drugu sobu koja je vezana sa ovom samo
vratima. Kad ih lagano otvori uoava da su u sobi samo tri ene. Leposava nije tu.
Lagano pritvara vrata i uho naslanja na otvor. To je bilo ono vrijeme kad je
gazdarica izlagala plan kako e ih uspavati i poslije toga baciti u kraku jamu.
Pomilja da ue i da on likvidira njih. Ne bi mu to bio problem, ali ostaju otac i sin.
to ako sobom dovedu jo koga a on nije sredio auto za bijeg. U pitanju je i
Leposava. Zanima ga gdje je ona. Sa enama uvijek ima problem. Morat e poput
pauka brzo splesti mreu i pohvatati sve. Donosi odluku da ene za sada ostavi na
miru a svu panju posveti pronalasku puta odakle bi mogli stii otac i sin. Nije ga
dugo traio. Uvjeren je da e se njime vratiti ova dvojica, ali pitanje je kada?
Sigurno su poli u lov , a ovo je vrijeme kada se lovci vraaju. Nije se prevario u
predvianju. Dok ih je skriven ekao, zauje najprije tihi a potom sve glasniji
razgovor oca i sina. Izgleda da su samo njih dvojica zakljuuje Marko.
Nestrpljivo ih eka da dou blie. I doim su doli Marko izlazi pred njih.

144

U prvi tren ova dvojica poskoie uplaeno kao da pred sobom gledaju nekakvu
zvijer. Pri skoku ocu je pala ubara sa glave. Sagne se da ju dohvati ali zapne za
stabljiku kupine koja mu malo ogrebe kou na ruci. Opsova glasno, i vraa ubaru
na glavu. Sin je samo stajao i zabezeknuto gledao u oca pitajui se to da uradi.
-Mene ste oekivali, zar ne? upita ih Marko.
Ne znajui da li se radi o prijatelju ili neprijatelju ova dva jo uvijek u nedoumici
samo blesavo zure.
-Ne trebate se plaiti mog pitolja. Neu ga upotrijebiti, a i zato bi kad imam
noge.
Nije im bilo jasno ta sa time misli. Nisu ni trebali dugo misliti. Odjednom Marko
okretom tijela podie nogu koja se srui na prsa oca. Od siline udarca ovaj poleti
natrag i pada. Pri padu glavom udara o stablo iza njega. Sin se jo nije ni snaao.
Taman da uhvati puku kad i njega zadesi slian udarac. Marko mu uzima puku i
kundakom udara po glavi a potom dolazi do oca pa to i njemu uradi..
-Ovi se vie nee probuditi ni do sudnjeg dana. Sada su na redu ene. Ve se
poelo i mraiti. Morat u djelovati brzo jer mi ostaje jo promjena toka na autu, a
to bi htio uiniti dok je jo dan. A onda se sjeti da su jo dva auta u tali. Pa da, to
da se sekiram. Uzet u onog koji bude bolji. U krajnjem sluaju tu su i konji.
Najprije ovu dvojicu sklanja sa staze u strahu da jo tko ne naie i tu ih nae.
Doim to uradi polazi do kue. Jo jednom provjerava oruje koje posjeduje a onda
prilazi skrivajui se od nepoeljnih pogleda. Prvo mora pronai sestre koje spremno
ekaju na njegov povratak iz sela. Brzo ih je uoio. Zastane i prislukuje. Jedna od
sestara skrivena iza grma podie se i prilazi do druge. Neto joj je rekla to nije
razumio, zato prilazi blie i slua.
-Umjesto da se sa tim tipom tucamo do besvijesti mi ga ovdje moramo ekati i tko
zna dokle. to ako je zbilja otiao do sela? I tko zna koga e dovesti sobom? Mama
nam nije rekla da li da i njega likvidiramo.
-Ti si brzopleta na obarau. Pripazi malo na tu svoju puku. Mogu iza nas naii
otac i brat. Koliko si luda mogla bi kojeg od njih upucati.
-Daj ne bulazni, valjda znam tko mi je rod. A oni bi nam se i javili.
-Bi kad bi znali da smo tu i da smo to mi. Ovako mogli bi pomisliti da je
neprijatelj i eto ti sukoba bez razloga.
-Javit emo se ako tko doe.
-Ako se javi a to je on. I ta onda?
-Ti me zbilja zabrinjava. Kako moe doi iza kue ako je poao u selo. Prije svega
dolazi sa autom a pri usponu vidjet emo ga prije nego on nas.
-Moda taj lukavac nije ni odlazio. Moda nas od nekuda promatra i smije se
naoj gluposti.
-Priznaj da te je strah i zato tako govori?
-Kao da tebe nije strah.
-Nije jer ja jo uvijek mislim na neto drugo.
-Reci mi ta to misli?
-Mislim na to kako se sa njime nalazim u krevetu i kako uivam do besvijesti.
-Ti si ba luda. Uivala bi a meni ne bi nita dala. N e znam kakva si to sestra.
-Zar misli da bi te zaboravila. Nastupile bi zajedno.

145

-Kako bi bilo da ga ne smaknemo, ve da ga samo zarobimo i da si ostvarimo

elju?
-to bi na to rekla mama?
- Rekla bi da ve jednom umuknete. Tako ste glasne da vas se uje do sela. Kako
da ga doekate iznenada ako toliko priate ljuti se mama koja je upravo pristigla
do njih. Od sada da vas vie ne ujem ni rijei.
Marko se poveseli da je ugledao i materu. Sad e bar znati gdje e je nai.
Nakon jo par sekundi koje je utroila na promatranje auta gazdarica se vraa
prema kui. Istovremeno tamo odlazi i Marko. Zastaje iza ugla i tu eka. Gazdarica
prilazi sve blie. Taman da skrene desno iznenaena bulji u Marka. Nije ga dugo
gledala. Tog asa osjeti udarac kundaka na svojoj glavi. To joj je bilo zadnje to je
jo u ivotu vidjela. Marko je potom hvata za ruke i odvlai iza grma. Polae ju u
sijed naslonjenu na drvo. Izgledala je kao da spava. To e pomisliti i one dvije ako
sluajno koja doe prije nego i njih sredi zakljuuje on.
Vraa se na mjesto gdje je bio prije kako bi proveo plan i likvidacije kerki.
Tiho se douljao do tog mjesta, ali zastane iznenaen kad tu vie ne zatekne
djevojke. Nije se htio izlagati opasnosti u bezglavom traenju ove dvije lukavice.
udi ga da su napustile mjesto, ali jo vie ga brine kuda su mogle otii.
Da znaju da im je ve sredio oca i brata a sad i majku uinile bi sve da mu se osvete.
Mora ih preduhitriti i napasti prvi.
U ovo doba noi su ovdje hladne, za razliku od dana kada je vruina vea od one na
moru. A i vrijeme je bilo tmurno pa je to pogodovalo sniavanju temperature.
Sigurno su pole po topliju odjeu zakljuuje.
udi ga da se unato toga ne vraaju. Da nisu pronale nove poloaje pa sad tamo
ekaju na njegov povratak. Moda su pronale mrtvu majku i to je razlog
promjene mjesta. Poi e iza kue da provjeri jesu li bile do majke. Tada zauje
lomljenje granice u blizini tale. Tu su pretpostavlja. Uzima jedan kamen i baca
ga u pravcu prema tali. Istog asa iz dvije puke odjekne snaan prasak.
Tada i on zapuca u pravcu odakle se uo pucanj. Rafalna paljba pogodila je barem
jednu -pomilja. Ipak dok nije u to siguran mora i dalje biti na oprezu. Hitro obilazi
kuu i s druge strane prilazi do mjesta gdje je oekivao skrivene djevojke. Mukla
tiina govori mu da bude jo oprezniji. Vjerojatno skrivene ekaju da se pojavi a
onda e zapucati. Nee im dati vremena da to ostvare i zato oprezno ide dalje da im
doe s lea. Ova opreznost bila je uzaludna. Obje su leale mrtve u blizini mjesta
gdje je ostavio i majku.
Vezanih ruku i nogu Leposava se budi. Uoava da se nalazi u kavezu i da je na
vratima lokot. I da se oslobodi veza s kojima je sputana ne bi mogla izai. to sad?
A onda zauje najprije dva pucnja a potom cijeli rafal. Nije znala to se to deava.
Pokuaj da se oslobodi bio je bezuspjean. Da barem moe skinuti maramu kojom
su joj vezana usta pa da doziva Marka u pomo. to ako je i Marko zarobljen?
Ni u snu nije oekivala da e tu okonati svoj ivot. Zato je u kavezu i to misle sa
njom? Sve to za sada ostaje bez odgovora.
Doim je utvrdio da su i djevojke mrtve Marko se zabrine gdje da potrai
Leposavu. Pomilja da nije pobjegla i da je sada na putu do sela. A onda zakljui da
je ove ene ne bi pustile da ode samo tako. Moda se sakrila u automobilu i sad ga
dolje eka. Odlui pogledati, ali prije toga potrait e kota sa ispravnom gumom i

146

kad to promijeni, ako je u kolima otii e dalje. Polazi prema tali . Polako ulazi i
odmah prilazi do rezervnih kotaa kako bi pronaao kojeg da odgovara njegovom
autu. Odjednom zastane. Kao da je uo nekakvo stenjanje. Trgne se i naglo skriva.
Ovo nije zvuk konja ili krava. Da nije netko od domaina ipak ostao iv i sad se
dogegao do tale kako bi se osvetio. Oslukuje ali ne uoava nikoga. Tada ugleda
kavez. Sjeti se da je gazdarica spominjala kavez u kojeg e smjestiti Leposavu
nakon to ju uspava sa ajem. Brzo prilazi. Leposava je i dalje leala zgrena
koljena i u strahu od nepoznatog posjetioca . Doim u njemu prepozna Marka
veselo mae glavom i pokuava doi u sijed.
Kad ugleda lokot na vratima Marko ga udara kundakom svoje puke. U nekoliko
zamaha lokot pada i Marko prilazi vezanoj Leposavi. Doim ju oslobodi
suze radosnice potekoe joj niz lice a onda mu se baca u zagrljaj.
-Znala sam da e doi ree mu kad se malo oslobodi a onda ga ponovo prigrli i
jo jae stie.
-Dobro je, sad bi mogla malo i popustiti sa tim stiskom. Vie nema opasnosti i ne
treba se plaiti. Ovi gadovi vie nikome nee nanositi zlo.
-Zar si uistinu, ne usuujem se ni izgovoriti.
-I ne treba to izgovoriti. Ipak ti moram neto dodati.
-to je to tako znaajno?
-Nije nita znaajno, elim samo rei da si bila u pravu kad si prognozirala to
one dvije namjeravaju sa mnom.
-Ne znam o emu se radi?
-Rekla si da me ele silovati i da sam i ja popio aj kojeg si ti, doivio bi tu
sudbinu, a poslije zavrio u tom kavezu gdje si i ti.
-Zar su me silovali dok sam bila uspavana? I tko je to uinio?
-Nije nitko uinio jer sam ih ja na vrijeme sprijeio. Sprijeio sam ih i da nas bace
u kraku jamu nakon to nam zavrnu ije.
-Ma nemoj mi rei ! Znala sam da e mi Majka Boja pomoi. Cijelo vrijeme
molila sam ju da te dovede do mene i molitva mi je ispunila elju.
-Ne zaboravi da su ti krvnici sljedbenici tvoje politike.
-Ne budi toliki zlobnik. Mada i mene stavlja u taj kov ljudi koji ine zlo, ja sam
ipak drugaija.
-Zato si onda meni dok sam bio u tvom zatvoru namijenila sudbinu u kojoj bi
skonao ivot objeen za neko drvo?
-Jo uvijek ne zna kako bi ispao kraj a osuuje me bez razloga.
-Uostalom prekinimo dalju raspravu i poimo na spavanje. Ujutro rano doim se
oglase pijevci idemo dalje.
Kad je spomenuo spavanje, upitno se zagleda u njega.
-Ne, neemo spavati u njihovim posteljama, ne brini. Ni ja ne bih htio u tu
prljavtinu stavljati svoju glavu. Spavat emo na slami u sobi do ove zajedno uz
konje.
Na nainjenom leaju prvi se oprui Marko. Doim je legao zaklopi oi. Ona ga
promatra a onda legne do njega. Obgrli ga rukom a glavu polae na njegovo rame i
preputa se sanjarenju. Zamilja da su na pustom otoku u idili koja e ih dovesti do
ekstaze kakvu ne bi doivjela ni sa bogatstvom i moi kraljice.
Tad i ona zaklopi oi.

147

U cik zore prva se budi ona. Otvara oi i sa ushienjem gleda u Marka. Tog asa i
on se budi.
- Zar sam toliko spavao?
-Ne udi se . Savladao te umor a to nije grijeh.
-Poi do kola i tamo me saekaj. Ja u donijeti kota i hranu koju naem u kui.
-Ne boji se da bi ti mogla pobjei?
-to se mene tie put ti je otvoren. U koliko zbilja eli to uiniti prije pozovi
vukove i medvjede da te isprate. Jednako tako i bandite na koje naie pozdravi od
mene, ali pripazi dok vozi na tri kotaa .Bojim se da ne bi dospjela daleko.
-Ne boj se ne bih te ostavila ni za sve bogatstvo na ovome svijetu.
Dok ju gleda divi se njenoj ljepoti ali i dobroti. Za trenutak nestaje sve drugo osim
ljubavi koja ga proima. Ve je donio odluku da ju prihvati u zagrljaj i ljubi do
besvijesti. Tog asa ona se okree i polazi kroz vrata van tale.
Nekoliko minuta kasnije i on prilazi do auta sa dva kotaa.
-Zato dva kad je guma pukla samo na jednom.
-Promijenit u oba da budu isti a jedan e ostati za rezervu.
Promjena kotaa brzo je obavljena. Jo samo da pogledam cestu gdje nam je pukla
guma. Uskoro se vraa , sjeda na svoju sjedalicu i auto stavlja u pogon.
- Sumnjao sam da je to razlog i bio sam u pravu.
-O emu se radi?
-Te avle na cestu pobacali su domaini. A razlog je pljaka. Vie nee biti
opasnosti jer sam oistio cestu, i jo mi samo predstoji da oistim ovo to je ostalo
iza nas.
Nije ga razumjela, ali nije ga ni pitala to sa time misli.
-A sad brzo to dalje odavde.
-Zato sad najednom tolika urba, rekao si da vie nema opasanosti?
-uti e zato za koji as.
-emu se toliko veseli? Da nije nekakva ala na moj raun?
-Ne, nije ala, ovo je ozbiljno.
-Ona promoli glavu kroz prozor i gleda iza sebe, a kad se vrati u prvobitni poloaj
opet mu se obraa: - Jo uvijek nita ne ujem. Tog asa oglasi se snana eksplozija.
Ona se trgne. Kroz tijelo joj ponovo prolazi zla slutnja. Jo joj nije jasno ta se to
deava. Ponovo pogled okree prema njemu i zabrinuto ga pita.
-Da li je to ono to sam trebala uti?
-Da, to je to.
-I ta se je to desilo?
-Vie nema ni kue ni tale na mjestu gdje smo do sada bili.
-to si uradio sa stokom i konjima?
-Pustio sam ih na slobodu.
-Kae za mene da sam opasna, a pogledaj sebe.
-Odzada je puka i spremnik sa municijom. Da si opasna odavno bi to ve
iskoristila.
Ona mu se koketno unosi u lice a potom se naslanja na njegovo rame. Malo se tu
zadri a onda ga ponovo pogleda.
-Jesi li uistinu siguran da to ne bi nikad upotrijebila?
On se nasmije ali ne ree nita. Ona se opet naslanja na njegovo rame.

148

-Hej, ometa me u vonji.

Opet se malo odmakne ali se odmah vraa u isti poloaj. Ovaj put Marko nije
reagirao. Tad se pred njima ukae tabla sa natpisom imena sela u koji ulaze.
Cesta je jo uvijek pusta. Ne udi jer je tek svanula zora. Odjednom iz jednog
dvorita izleti janje. Marko naglo koi. Ludo mala, kamo srlja? Na alost bilo je
kasno. Prednji dio automobila odbacio je janje par metara. Leposava vrisne kad to
ugleda i rukama pokriva oi.
-Au, koji peh. I da nam se ba sad to desi?
U plamenu njegovog lica vidjelo se da je u oaju. Jo jedan pogled a onda izusti:
-jadno janje! Pogled usmjerava na Leposavu.
-Ostani u kolima a ja idem da vlasniku platim odtetu.
Leposava mu pokuava odgovoriti da ostane i da tu saeka dok ne doe vlasnik, ali
zbog stresa ostade nijema.
U tili as Marko je nestao iz njenog vidokruga. Dok je pogledom pratila Marka nije
ni primijetila da je auto okruila grupa seljaka. Gledali su je s ogorenjem i
mrnjom. Meu njima bilo je i ena sa djecom. A onda se zauju udarci toljagama i
batinama po autu. Od straha najprije se zgri na svom sjedalu i zane plakati. A
potom izlazi van odvana da sprijei ovaj masakr na autu. Nije zakoraila ni dva
koraka kad ne leima osjeti snaan udarac batine. Od siline i boli pada na tlo. No to
nije prestalo. Nekoliko batina i dalje uslijedi udarcima po njenim leima. Osjeti da
je netko udara i nogom u slabine. Istog asa jedan seljak puca pukom u pravcu
automobila. Zadnje staklo raspada se u komadie. Seljak zatim prilazi do
Leposave. Vrh cijevi puke prislanja na njezine grudi.
Marko je tog asa obilazio kuu ne bi li pronaao domaina pa da mu plati za
pogaeno janje. Nikoga nije naao. A tad zauje pucanj. Istog asa potri prema
autu. Iznenaeno se zagleda u seljaka koji dri puku uperenu u grudi njegove
suputnice. Nije se predomiljao. Opali iz svog pitolja . Seljak sa pukom pada na
tlo. Svjetina oko auta umjesto da se razbjei poleti prema njemu. Nije ih zaustavila
ni njegova vika da stanu. Vidjevi da nema izbora opali jo jedan metak u zrak. A
onda zane pucati izbezumljeno po masi ne vodei rauna koga e pogoditi. Kad
uvide da oko njih padaju mrtvi mijeani, predvodnice ove mase zastaju a potom se
daju u bijeg. Vie nije bilo potrebe za borbom. Marko unosi Leposavu u kola i
pokree auto. Dok su jurili dalje, nekoliko hitaca ispaljeno je za njima. Bili su
predaleko da bi ih koji metak mogao pogoditi. Pogled na suputnicu do sebe
zadovolji ga jer uvia da se osjea bolje.
-Kako se osjea? pita je smireno.
Nije mu odgovorila. Samo se plaui baci u njegov zagrljaj.
-Reci mi da li ti je na tijelu to povrijeeno?
- Samo ponos na svoje sugraane i svirepost zbog koje su izgubili glavu, pa vie ne
poznaju ni svoj rod ni ljudskost koju su ratom izgubili.
-I meni je ao to sam morao zapucati u masu. Da nisam linovali bi nas u trenu.
Ipak sam pazio gdje gaam. Uvjeren sam da nitko nije ostao mrtav ve samo
ranjen. ao mi je da ti nisam priao bre. Oni zlobnici ne bi te toliko tukli. Jo malo
i valjda emo stii do nekakve vode. Hladan oblog ublait e ti boli. I tko je znao da
e doi do toga? A samo sam htio vlasniku platiti za pogaeno janje. Sad se opusti i
jo se malo strpi. Nadam se da emo brzo naii na kakvu vodu. Marko na as

149

zaustavlja auto, skida svoj kaput i stavlja ga na Leposavu. A onda opet ukljui
auto u brzinu. Vrijeme im je takoer ilo na ruke. Sunce prolama svoje zrake kroz
oblake. Opet se sputaju prema dolini.
-Kako se mijenja ambijent. Kao da iz planinskog podruja dolazimo u nizinsko, a
dijeli nas svega nekoliko metara. -Da li ti je bolje?
-Najbolje mi je bilo dok si me drao jednom rukom u zagrljaju. Tada sam se
osjeala kao da prolazimo livadom okrueni cvijeem ije latice noene vjetrom
lebde oko nas.
-Pokuaj malo odspavati pa e ti moda te lude misli odlebditi sa vjetrom i poslije
nee budna sanjati.
-Tako si prema meni paljiv a ipak me smatra neprijateljem. Kakav bi tek bio da
smo prijatelji?
-Pa i jesmo prijatelji. Smiri se i posluaj to sam ti predloio.
-Dok sam uz tebe ne bojim se za sebe. Znam da ti nad mnom bdije.
-Toplina ovog sunca izazvala mi je i e i tako bi se rado napio svjee vode.
Jedva ekat da ugledamo taj potok.
Nepuna dva kilometra vonje i ostvarila im se elja. Auto su ostavili uz cestu a oni
potre do potoka. Marko je sobom ponio uturi i hranu koju je naao kod onih ena.
Doim je stigla do vode Leposava skida sve sa sebe osim gaica.
-Kako je ugodna ova voda. Doi da mi se pridrui. A elim i da mi opere lea.
Njene bujne grudi i skladno tijelo pobuuju strast kod Marka. I on se skida do
gaica te joj prilazi. Zagledava joj masnice na leima. To ga malo i zabrine.
-Dobro da ti nije slomljeno i koje rebro. Te plavice proi e te za jedno deset
godina. Do tada e i zaboraviti od ega su nastale.
-Lijepu mi prognozu daje. Radije mi operi lea. Prija mi ova hladna voda, a jo
e vie ako je nanese tvojom rukom.
Dok ju je njeno milovao hladnom vodom po leima ona je uzdisala od dragosti.
Odjednom ju pljesnu po stranjici a tada opere sebe i polazi da se obue.
-Zato si najednom pobjegao?
-Mislim da je i tebi dosta, doi!
-De me ne misli ti oblaiti?
-Ako treba, zato ne.
-Muki jedino enama pomau kod svlaenja. Ali bojim se da ti nisi toliko
osposobljen , pa ni to ne bi znao.
-Ne priaj toliko. Doi brzo da se obue. Neu da se prehladi a pojest emo neto
kod kola. Tamo nas eka i boca vina.
Dok su koraali prema kolima on ju prihvati pod ruku i tiho govori: Budi mirna jer
imamo drutvo. Zato sam i pourio do kola da te smjestim na sigurno. I dalje se
ponaao kao da su sami.
-Hej, pa ja sam kraj potoka zaboravio uturu sa vodom. Sjedi u kola i saekaj me
dok se ne vratim.- Onda joj opet tiho govori: -tu ti je na zadnjoj sjedalici puka. U
koliko bude opasnosti svakako je upotrijebi. Tada se udalji.
U par sekundi nestao je iz vida. Ona se zabrinuto zagleda u okoli ali ne primjeuje
nikoga. U ovo doba na svakom koraku vreba opasnost. ume su pune bandita koji
ne preu ni od pljake ni ubojstva, a kad se dohvate enske i silovanja. Da li je i njen
ivot u opasnosti? Brine ju i gdje je nestao Marko. Rekao je da ide po uturu ali

150

tamo gdje je utura ostala nema ga. Da li je i njemu ugroen ivot ili e se izvui ko
uvijek? Sva ta pitanja vrzmaju joj se po glavi. eka na ishod. Hoe li uspjeti
oduprijeti se napadaima bez Marka. Sa pukom je spretna i dobro gaa. Uzet e ju
u ruke i spremno ekati odlui.
***
-Gdje nam umakne onaj gad? ljutito pita jedan od dvojice etnika.
-Trebali smo odmah pucati u njega, ali ti to nisi dozvolio.
-Oekivao sam da e ena skinuti i gaice i time pokazati cjelokupno golo tijelo.
Uh, koje su to dobre sise, a tek dupence. marci me jo i sad podilaze , a onda zna
kako mi je bilo dok sam ju gledao.
-Zar misli da je meni bilo svejedno. Pa i onako smo ju namjeravali silovati i tada
bi je gledali do mile volje. emu je trebao taj spektakl?
-Nije isto kad ju ima u rukama ili kad ti je jo nedokuiva. Ovako dok ju gleda
dovodi te do ludila. I to sam si htio priutiti.
-Zato nismo pucali u njega dok su ili do auta?
-Ona bi se tada moda dala u bijeg. Ne bih volio da nam pobjegne. ikara je toliko
gusta da bi mogla ak i uspjeti.
-I to emo sada?
-ekat emo jo malo. Onaj gad e se valjda pojaviti. Ne vjerujem da nas je
zapazio. Moda je poao da obavi nudu pa sad stenje iza nekog grma. Nije htio to
uiniti pred njom. Ne brini uskoro e se pojaviti. Eno uture po koju mora doi.
im ju uzme odmah je na.
-Da u pravu si, na to nisam ni pomislio. Jedva ekam da enu zgrabimo u svoje
ruke. Jeim se kad pomislim da ju ponovo gledam onako golu. Nisi mi rekao to
emo poslije sa njom?
-Kakvo glupo pitanje. Uzet emo kola a nju pridruiti partneru.
-Nisam znao da si takav frajer.
-Uz mene e jo to ta nauiti bude li slijedio moje zapovijedi..
udan je ovaj svijet i ljudi koji ive u njemu. Dok jedni ostvaruju elje svojim
radom i zalaganjem s ciljem unapreenja obitelji i zajednice, dotle drugi taj
tajanstveni svijet ne ele dijeliti s nikim, ve ive samo s ostvarenjem svojih elja i
snova, pa u nekim fantazijama idu tako daleko da ono to smisle smatraju jedinom
pravom odlukom koja ako se ne ostvari ostavlja za sobom samo dileme. Ipak, od
elje do ostvarenja stvarnosti uvijek postoje i prepreke, a njih je teko prijei.
Dok su ova dvojica u oekivanju pratili pravac odakle bi mogao doi, Marko ih je
zaobiao i skrivajui priao. Na par koraka iza mlaeg stao je na granicu. Njen lom
zaudi etnika. Naglo se okrene i htjede koristiti puku da se obrani. Tog asa
metak iz Markovog pitolja zarije mu se u glavu. Stariji se jo nije ni snaao da
pogleda o emu se radi kad i njega pogaa metak.
Leposava je i dalje ekala pripravna za otpor. vrsto je stiskala puku u svojoj
ruci kad je ula dva pucnja. Jesu li to pucali ova dvojica bandita ili je to bio Marko?
U nestrpljivom iekivanju htjede izai iz kola i provjeriti to joj slijedi u narednim
trenutcima. A onda ugleda Marka s uturicom u ruci. Srce joj snano zakuca od
sree. Doim je priao blia izlazi iz kola i obgrli ga puna radosti.
-Hvala Bogu da si se vratio iv. Ve sam utrnula od brige da nisu tebe pogodili..

151

-Bila su samo dvojica. Nisam htio da sobom vuemo i pratnju. A nisam siguran ni
da su samo dvojica. Zato idemo to prije dalje a jesti emo kad budemo ponovo na
sigurnom.
Dok je auto jurio ona ga smireno gleda ali ne ree nita.
-U zadnje vrijeme ti si postala ozbiljna prijetnja za ovdanje mukarce. Svi redom
ele te silovati. I ova dvojica to su planirali. Sreom na vrijeme sam ih onemoguio.
-Otkud to zna?
-Sluao sam njihov razgovor. A i da nisam zar misli da bi te potedjeli samo zato
to si im zemljakinja? U dananje vrijeme nema suuti. Uvjerila si se u to u onom
selu gdje su te batinama skoro pretukli.
-Da li ti kada gleda u nebo i misli da gore netko upravlja naom sudbinom?
-Svojim ivotima ne upravljamo samo mi, ali to ipak ne znai da se moramo
prepustiti samo sudbini. Ponekad se mora djelovati i obranom, onako kako sam to
sad ja uinio. U protivnom vie nas ne bi bilo. Ona dvojica me ne bi silovali ve
odmah ubili, za razliku od tebe gdje bi ili obratno.
-Ne zaboravi da si mi ve po trei put spasio ivot.
-Spaavao sam nae ivote, a time pokazao da nam jo nije vrijeme prekida
sudbine koja trai jo ispunjenje ciljeva koji su pred nama.
-Hoe li se ostvariti i moj cilj? govori mu snudeno.
-Nikad nije u pitanju samo jedan cilj. Ima ih na pregrt, pa ako ostvarimo jedan
to ne znai da moramo i drugi. Ali kad zna koji ti je cilj, onda svi putovi vode do
ostvarenja. Propadne li i to, jo uvijek nam ostaju drugi za koje se trebamo boriti.
-Do sada nikada nisam bila zadovoljna sa ciljevima kod ostvarivanja.
-Nisi do njih ila vrstom eljom, a to je glavni razlog tvog nezadovoljstva.
-Sad mi je jedan cilj na putu za kojeg imam vrstu elju i bila bi najsretnija da mi
se on ostvari.
-Ako ustraje, moda i uspije.
-Da li smo uspjeli pobjei dovoljno daleko da vie nema opasnosti.?
-Pretpostavljam da smo sigurni.
-Onda bi mogao stati da konano pojedemo ono to si ponio. Rekao si da ima i
bocu vina. Valjalo bi nazdraviti i za na cilj koji nam predstoji u budunosti.
Dok su se astili slasnim zalogajima ona ga zabrinuto pita: - ta misli jesu li oni
konji i krave uspjeli sauvati svoje ivote nakon one eksplozije koju si izveo kod one
tri ene.
-Nisam toliko svirep da bi ih ostavio u blizini gdje se oekuje opasnost. Potjerao
sam ih dalje. Nadam se da e se snai dok ih ne prihvati neki drugi gazda. Dok se to
ne ostvari preputeni su svojoj sudbini i najezdi zvijeri i bandita, ali to je njihova
sudbina. I u selo u koje se vraamo htjeli su mi zapeatiti sudbinu. Sada u tamo
ponovo doi ali vie nee oni odluivati o mojoj sudbini ve ja. Zato sudbini mora
prkositi.
Crne slutnje Leposavi projure kroz glavu kad uoi gdje e se ponovo nai.
Dok su ponovo jurili automobilom ona u strahu od posljedica to e se desiti kad
dou u selo povie: - Ko Boga te molim da zaustavi auto i da se vrati natrag.
Osjeam da u te ovdje zauvijek izgubiti, a to bi me pogodilo vie nego da izgubim
sve to god posjedujem. Preklinjem te da me poslua!

152

-Ovdje su me optuili da sam ubio Zorana. Ja to nisam uinio ve netko drugi, ali
da sam imao priliku svakako bi i ja to uinio jer je taj bandit zasluio ne jednu ve
stotinu smrtnih kazni.
-Nisam sudac ni porotnik da donosim odluku o neijoj krivnji, niti o njegovoj
sudbini. Znam jedino da e te odmah likvidirati ako im padne aka.
-Batina ima dva kraja.
-Vidim da je uzaludno da te i dalje odvraam od nauma.
-Nije uzaludno ako to ini ljupkim glasom.
-Onda nestanimo odavde!
-Opet govori bez ljupkosti.
-Neu vie rei ni rijei. Radi kako te volja.
-Takvu te volim kad uti.
Automobil sa razbijenim staklima i drugim oteenjima nije upadao u oi rijetkim
prolaznicima na koje su nailazili dok su prolazili kroz selo. Rat je ostavljao
posljedice i na druge pa su sline automobile gledali svaki dan. Jedina opasnost koja
je vrebala bila je u tome da ih tko ne prepozna. Marko se plaio da ga netko ne
pretekne dok ne izvri svoj zadatak.
Kad su doli do Verine kue, Leposava izbezumljeno gleda u ruevine koje su
nastale poslije razaranja kojeg su izveli Mirko i Luka. Marko uvia da vie nema
leeva i da je dvorite donekle oieno.
-Da nisi i ovdje nainio lom kao kod one tri enske? Moda je to bilo u vrijeme
kad smo prvi put doli tu ? Samo ja sam tada bila kilometar odavde i nije mi
poznato je li taj lom nastao tada ili prije. U svakom sluaju brine me prijateljica
koja je vlasnik ovog imanja. Da li se njoj ta dogodilo?
-To i mene zanima. Kua je ostala cijela. Da me nisu pajdai zamijenili u eliji u
kojoj sam i ja bio zatoen? Nakon ovog to gledam ipak to ne bih tvrdio.
-O kakvim pajdaima to govori?
-Ne razbijaj tu svoju lijepu glavicu s takvim pitanjima.
-Marko, ko Boga te molim poimo dalje. Ako te tko prepozna strah me je da ti to
bude posljednje to danas gleda.
Dok to govori suze joj se slijevaju niz obraz.
-Umiri se ve jednom i ne zapomagaj stalno sa tim zahtjevima. Neemo ulaziti u
ovu kuu. Idemo dalje potraiti nekakvu nenaseljenu kuu. U ovim krajevima
takvih je dosta. Svi Hrvati koji su ivjeli u njima napustili su ih doim je poeo rat.
Oni koji su ostali vie nisu meu ivima. Kad naemo koju takvu kuu na periferiji
sela ui emo i smjestiti se u nju . Doim se smrai poi u u izvianje, a dotle emo
se malo odmoriti.
-Ipak si ti opak ovjek.
-Mrzi li me zbog toga?
-Nikada te ne bi mogla mrziti.
-Onda idemo a ti dotle prati kue desno a ja u lijevo. Kad uvidi da je sve zaraslo
oko nje, reci i tu ulazimo.
Nisu je dugo traili. Na periferiji sela jedna je upravo bila ko stvorena za njih.
Pusto koji je nastao oko nje govori da tu ve dugo nije stupila ljudska noga. Autom
su se jedva probili iza nje, a kad su otvorili vrata zapuhne im vlaan i ustaljen zrak
u nosnice. Doim su uli u sobu otvaraju prozore da se to malo prozrai.

153

-Nemoj nita istiti jer neemo tu biti dugo. Evo nam leaj. Tu emo prilei a kad
se malo odmorimo donijet emo odluku to dalje.
Marko se baca na leaj i opruen zatvara oi.
-Ja sam mislila da e prije toga sanjariti neto i sa mnom.
-Pusti me da odspavam bar jedan sat.
Leposava ga promatra, priblii se do kreveta a onda ga blago pomilova i legne do
njega. Glavu naslanja na njegovo rame a rukom ga obgrli oko tijela.
***
Marko naglo otvara oi kad osjeti pritisak tvrdog predmeta na svom stomaku.
Letimian pogled ukazuje mu da je okruen etvoricom do zuba naoruanih
vojnika. Osjea da su mu i ruke vezane za krevet. udi se da ga to prije nije
probudilo. Pokuava doi u sijed ali ga u tome sprijei snaan udarac kundaka u
prsa. Od boli se zane previjati . Jedna sjena nadvije se nad njim a onda zauje
cinian smijeh. Ponovo otvara oi. Pogledom trai Leposavu. Osim ove etvorice
vie nikoga ne vidi. Pita se gdje je ona.
-to je ustao, jesi li se naspavao? obraa mu se ovaj najblii do njega.
Jo se jednom ciniki nasmije a onda nareuje: -Vodite ga do kola.
etiri snane ruke prihvaaju ga i grubo privode do auta. Uoava da to nije onaj
auto s kojim je doao. Da li se Leposava odvezla kuda? Jo ga mori briga gdje je
ona? Kad su ga smjestili na zadnje sjedalo, dvojica sjedaju do njega a dvojica
naprijed . Nisu se dugo vozili. Uoio je samo da se nalazi u dvoritu Verinog
imanja. Opet su ga priveli u istu eliju u kojoj je bio zatoen nakon to je pao u
ruke Verinih krvnika.
Mrana prostorija osim kante za nudu imala je jo uvijek onu stolicu bez naslona.
Znai da se nita od onda nije promijenilo. Vezanih ruku i nogu jedva se podie sa
poda i prilazi do stolice gdje sjeda. A onda zane ponovo razmiljati. Jako sam
pogrijeio to ju nisam posluao kad mi je rekla da se tu ne zadravamo. Da sam to
uinio, sada bi bio slobodan. A opet, tko zna da li je ona na mojoj strani? Imao sam
u nju povjerenje i vjerovao da se na nju mogu osloniti, a evo zavrio sam u rukama
neprijatelja. Pitam se da li je to njeno maslo? Jest da mi je neprijatelj i znano je da
vuk dlaku mijenja ali ud ostaje. Da li je moja glupa vjera u nju izigrana, ili se ipak
varam?
Nekoliko minuta iza toga u njemu se odjednom vraa snaga i ponos kojim e
dokazati da je drugaiji od nje u koliko je pogrijeila. U uvjerenju da e ju jo
jednom vidjeti gleda prema vratima.
***
Dogodilo se upravo ono ega se Vera bojala. Cijeli dan ekala je na Luku i Mirka,
ali uzalud. Ni sutranji dan nije joj donio veselje da ih ugleda. A kad je saznala da
su u njenoj kui nainili dar mar bijesno se izderala na svoja dva pratioca. Tupo
su je gledali i opravdavali se da nisu oni krivi.
-Znam da niste, ali bijes me hvata na pomisao da sam postupila glupo to i ja
nisam pola odmah sa onim ustaom. Idemo do sela.
Zastala je u svom dvoritu prestravljena prizora kojeg je zatekla. Miris baruta,
paljevine i leeva po dvoritu parao joj je nozdrve. Ima li smisla i dalje se zadravati

154

ovdje? pita se po tko zna koji put. A onda ipak odluna nareuje da se pozove jo
ljudi i da se oisti okoli i zakopaju ljudi koji su izgubili ivote spaavajui njen
posjed.
U dvoritu do njene kue zakukurie pijevac. Debela ena koja se tu zatekla kad
ugleda Veru ulazi u svoju kuu.
Promatrajui prizor i dalje je bjesnila, a onda govori jednom svom pratiocu. Poi
u kuu i provjeri kakvo je stanje unutra. Moda je jo ostao netko iv?
Prolo je nekoliko minuta i ovaj se vraa.
-Osim dvojice straara koji su bili zakljuani u eliji u kui vie nema ni ive due.
-U kakvom su stanju straari?
- Jedan je ranjen u nogu ali ima izgleda da se izvue, dok ovaj drugi bojim se da
proivljava zadnje trenutke svog ivota.
-Obavi sve to treba a mene pusti malo da se smirim. Idem u svoju kancelariju ako
me tko treba.
Zanima ju gdje je zavrila Mara. Uzima telefon i naziva. Trai obavijest od raznih
ljudi ali nitko joj ne zna nita rei. Zanima je jesu li se Jovan i Slobodan izvukli iz
ovoga pakla i jesu li sobom poveli i ustau? Predosjea da je moda i Mara pola sa
njima. Da li su se javili u Knin? Tisue pitanja roje joj se u glavi a na ni jedno za
sad nema odgovora.
Otvaraju se vrata i na njima ugleda svog pratioca.
-efice, evo skuhao sam ti kavu i donio au konjaka da te malo razbistri od
zlobnih misli.
-Lijepo od tebe da si se to sjetio. Upravo mi to treba. Ostavi to na stol i poi do
dvorita i im se skupe ljudi dajte se u posao da se oisti smrad iz dvorita.
Ovaj je upravo otiao kad u njenu sobu ulazi jedan od mjetana. Bio je to postariji
ovjek. Opasan remenom na kome visi futrola sa revolverom izgledao je kao i drugi
vojnici.
-to je ia, koje te dobro donosi do mene? smireno upita Vera.
-Ne znam da li sam u pravu ili se varam. Prije jedno dva sata u selo su stigli dvoje
sa autom; Mukarac i ena. Ne bi na njih obraao panju jer kroz selo prolaze i
drugi, ali ovo dvoje ipak su mi postali sumnjivi.
-Po emu si to zakljuio?
-Smjestili su se u onu naputenu ustaku kuu na kraju sela. Jo su uvijek tamo.
-Kae da su stigli pred dva sata i da su jo uvijek tamo. Jesi li siguran u to?
-Kako ne bi bio siguran. Upravo zbog toga sam i doao do tebe.
-Jesu li uistinu bili samo njih dvoje ili ih je u autu bilo jo a da to nisi primijetio?
-Zakleo bih se da su bili sami. A opet nikad se ne zna.
-Dobro je da si mi to doao rei. Provjerit u to a ti dok ide dolje , poalji mi mog
vojnika u sobu. Poslije poi u blagovaonu i poslui se piem.
Ljudi s kojima je upravljala Vera nakon Zoranove pogibije, nisu bili samo
pljakai, ve i opaki banditi koji ne preu ni od najsvirepijih zloina. Za javnost su
se predstavljali kao borci za ostvarenje Velike Srbije, ali od te borbe uestvovali su
samo tamo gdje im je bila omoguena pljaka. Unato svojoj grubosti Veru su ipak
potivali i izvravali sve njene naredbe. Ona je pak bila podreena Mortiu.
Njen podreeni brzo je priao u sobu doim ga je starac obavijestio.

155

-Ljubia, ia mi je ispriao neku zanimljivu priu. Kad je zavrila sa onim to je

ula ree: - poi e sa jo trojicom do te kue i zarobiti to dvoje. Mukarca poslije
zatvori u podrum a enu dovedi do mene. Hou da oboje tu stignu u jednom
komadu, a poslije u odluiti ta emo sa njima.
-Ne brini, bit e onako kako si naredila.
-Onda idi i ne vraaj se bez njih, ali gledaj da sve rijei u tiini.
Doavola i ovakva situacija u kojoj nema vremena ni da odahne ljutila se sama
na sebe. Nema vremena ni kavu ispiti a ve dolaze novi problemi. A onda joj u
misli dolazi Marko. Sjea se asa kad ga je ugledala i uljudnosti kojom ju je
doekao. Nije joj se uinio opak, a ipak je na drugoj strani i zato ga mora tretirati
kao neprijatelja. A tako je lijep, upravo po mom ukusu. Zar je uistinu morao poi
na stratite. Mogla sam ga zadrati u kojoj sobi i koristiti samo za sebe.
Mada je okruena brojnim mukarcima, Vera se ipak osjeala usamljenom. Da li ju
to Bog kanjava zbog neasnih djela koje ine njeni ljudi ili joj je nametnuta ta
sudbina. Tada se trgne i zapita sama sebe: Boe, ta se to dogaa sa mnom?
Ponovo se prihvati kave, ponovo misli na Marka.
Njene misli prekida ulazak nove osobe u sobu. Ve je htjela opsovati to ju stalno
ometaju , a onda izbei oi i zadovoljna krikne.
-Leposava, otkud ti ovdje? Prije bi se nadala crnom vragu nego tebi.
Veselo joj prilazi u zagrljaj.
-Kako mi je drago da te vidim. Hajde sjedni pa mi ispriaj ta ima novog. Izgleda
mi malo umorno, no to je valjda od puta. Moda eli neto osvjeavajue?
-Ne hvala, to emo poslije. Najprije da ti razloim razlog ovog dolaska. Bila sam
zarobljena i zahvaljujui tvojim ljudima sad konano mogu da odahnem kao
slobodna. I da zna da se veselim da si upravo ti ta kojoj se mogu izjadati nakon
svega to sam prola. Triput mi je bio ugroen ivot i uvijek sam se izvukla ali da
nije tvojih ljudi ovaj stvor bi me odveo u umu i tamo ostavio zauvijek. Drao me je
samo zato da mu sluim kao tit kad naie na nae ljude.
-Ama ekaj! O emu to govori? Ja te nita ne razumijem.
Vera nije ni sanjala da bi Leposava mogla biti ena koja je u kolima dola sa
Markom.
-Izgleda da mi je bilo sueno ovo oslobaanje i toliko se veselim da te vidim i
vjeruj da to ne mogu opisati svojim rijeima. A sve to sam doivjela ova dva dana
ne bi poeljela ni najgorem neprijatelju. govori sa aljenjem.
-ekaj malo. Ustaa koji se sakrio u osamljenu kuu na kraju sela da nisi ti bila
sa njime? Ne, vjerojatno se varam.
-Ne vara se. Ja sam ta osoba.
-Reci mi tko je on? Da li ga ja znam?
-Iznenadit e se kad uje tko je.
-Uskoro e me o svemu obavijestiti moji ljudi.
-Zar ne eli to prije uti od mene?
-Zna da elim i govori ve jednom. Dri me u napetosti kao da se radi o osobi
koja i meni znai puno.
-Dobro da me je Ljubia odmah prepoznao i doveo do tebe. Ovi to su bili sa njim
mogli su me i ubiti mislei da sam i ja u kompi sa ustaom.
-Opet odugovlai. Govori tko je ustaa?

156

-Marko, zarobljenik kojeg si poslala meni.

-taaaa! Otkud on ovdje? Pri tom poskoi bijesna sa stolice.
-Nadam se da e ga sada tvoji ljudi dobro smjestiti iza brave i vie nam nee
predstavljati opasnost.
-Jesi li rekla mojim ljudima tko je on?
-Nije trebalo jer ga je Ljubia odmah prepoznao.
-Za njegov smjetaj ne brini. Mene sad zanima sve to si proivjela dok si bila kraj
njega. Hou da mi ispria svaku sitnicu.
-Pria je duga i ne znam bi li bila toliko strpljiva da sve poslua?
-Daj Leposava ne bulazni. Za tebe uvijek imam vremena. Hou da mi kae sve pa
makar bilo ne znam kako intimno.
-Ako to eli onda da poem ispoetka.
Priala je dugo i na kraju izgovori: Nikad ne bih rekla da taj ovjek moe biti tako
opak i svirep, ali i tako privlaan da
Tog asa u sobu ulazi Ljubia. Ve sa vrata vie: - efice, da zna da nam je ponovo
pao aka Marko.
Leposava okree glavu prema njemu.
-O Leposava, lijepo je i tebe vidjeti ovdje.
-Reci mi gdje ste ga smjestili ? zapita Vera.
-Dolje u podrum gdje je i prvi put bio zatoen. Dolje su i dva uvara i nema anse
da odande pobjegne.
-Dobro ste uradili, a sad poi do blagovaone i donesi nam dvije kave i dva
konjaka, a za Leposavu naini i dva sendvia.
Ljubia ih brzo uslui i kad se ponovo udaljio Vera pogleda Leposavu.
-Sad e mi valjda ispriati i ono drugo to me zanima. Detalje o dogaanjima vie
me ne zanimaju. Zanima me samo ono to se odnosi na intimnost. Je li bilo ta?
-Pokuao me je silovati, ali sam se na vrijeme uspjela oduprijeti.
-Ma nemoj mi rei. Da se meni to dogodilo ja bih popustila. I ta je bilo poslije?
-Poslije vie nije to ni pokuavao. Namjera mu je bila da me likvidira. Barem sam
to slutila po njegovim izjavama.
-Uh, da sam ja barem bila na tvom mjestu. Danas bi bio manji od makovog zrna.
ak bi mi iz ruke pio vodu, nakon ega bi polizao ne samo ruku ve i mene cijelu.
-Vera, to je tebi? Pa ivot mi je bio u pitanju a ti ali to mi se nije to dogodilo.
-Da se je dogodilo znam da ti ne bi bilo krivo, kao to ne bi ni meni.
Sve naglaeniji izrazi erotske naklonosti prema Marku kod Leposave izaziva
ljubomoru. Do sada nije imala pojma da je i Vera oarana ljepotom zajednikog im
neprijatelja.
-Kae da su te moji ljudi nali u krevetu kako lei do njega?
-Da i rekao mi je da e me ubiti ako napustim postelju.
-I dok si leala do njega nisi osjeala strah njegove prijetnje, je li tako? Jedino te
morio strah da netko ne doe i prekine tu idilu u kojoj si zamiljala, ma ne smijem
ti ni rei sve ono to ena osjea u neposrednoj blizini takvog mukarca. Barem bi se
ja tako osjeala.
-Ne, nisi u pravu. Da si doivjela sve ono to sam ja, sada bi govorila drugaije.
Ali taj e jo puzati pod mojim nogama dok ga ne provedem do Knina a to u
obaviti osobno.

157

-Jesi li luda? Zato bi ga vodili u Knin kad ga smaknut moemo i ovdje. I zar
misli sama s njime u Knin.
-Ne sama. Ti e mi dati dvojicu snanih momaka za pratnju.
-Zato treba ii u Knin?
-Oni iz najvie vlasti zainteresirani su za njega. Javili su da ga moramo dovesti jer
u protivnom inimo neprijateljski in za koji emo odgovarati. Izgleda da se i
Milica, Mortieva neakinja zanima za njega. Da li joj je stao na ulj ili je drugo po
srijedi, nije mi poznato. Ipak me udi emu i ona inzistira da doe u Knin u jednom
komadu. I ta im je on toliko vaan?
Ja sam to mislila srediti sasvim drugaije ali sad kad si mi saopila ovu novost
koja me je jako iznenadila, moram postupiti onako kako oni gore trae. Dat u ti ta
dva pratioca, ne brini. No mene brine hoe li ti na tom putu do Knina vratiti mu
sve ono to je on tebi uinio? Naroito me zanima hoe li i ti njega pokuati
silovati?
-Crna Vera, uvijek si za alu. Pa ovo je ozbiljna stvar i ne spominji mi ono to
moram zaboraviti, bez obzira bilo mi to ugodno ili ne.
-Ne ljuti se, sam se htjela malo naaliti, kako bi te oraspoloila. uj a da ipak
pokuamo ostvariti to u podrumu. Idemo dolje pa emo ga zajedno silovati. Dok je u
naim rukama moemo bar to iskoristiti. Ili jo bolje da ga dovedemo gore do moje
sobe, zaveemo za krevet i radimo sa njim to nam je volja.
Nije smjela zamjeriti Veri ovakav prijedlog. U drugim okolnostima pustila bi joj
na volju da sprovodi svoju zamisao kako god eli, ali sada kad je u pitanju Marko,
to ne dolazi u obzir ni sa najmilijom osobom.
Podie se sa stolice i ree: - Ni ne pomiljaj na te gluposti. Znam da se ali i zato u
proi preko toga kao da nisam ni ula.
Ovi sendvii samo su me potaknuli da potraim dobar objed. Idemo negdje gdje
emo si to moi priutiti. A tamo se jo moemo ispriati do mile volje.
***
U mranoj podrumskoj prostoriji vlaan i ustajali zrak uz sputanost ruku i nogu
oteavali su Marku i disanje a kamo li kakvo kretanje. Osjea da mu trnu udovi. Da
su mu ti banditi bar skinuli poveze . Ne samo da nisu ve su ga izvrgli sudbini u
kojoj mu ne preostaje drugo nego da eka kraj. On bi mogao biti prekinut jedino
ako se tu pojave Luka i Mirko. No da li oni znaju gdje je? San ga savladava. Razlog
je glad i e. Ne smije lei na pod jer bi mogao zaraditi i upalu bubrega i tko zna jo
kakvu bolest, a to ne eli. elja mu je i da vidi Leposavu. Ovako sputan ne bi se
mogao oduprijeti straaru, a taj i da doe jedino to bi bilo, to je koji udarac
kundakom u rebra. I dok zuri u vrata u oekivanju svoje sudbine, ona se odjednom
otvaraju. Iznenadi se kad na njima ugleda Veru i Leposavu.
Ule su u eliju sa cinikim osmjehom i zastali pred njim. Straar je ostao vani.
-Nisam se nadao ovako ugodnom drutvu. Oekivao sam jednu a prilaze mi ak
dvije najljepe ene kakve ovjek moe samo poeljeti. Pa da vas ujem kakve mi
psine sada pripremate?
Leposava prilazi korak blie i opali mu snaan amar.
-Zato to? pa nisam ponovo u nesvijesti da me mora oivljavati.

158

-Sad sam ja ona koja dri konce u svojim rukama i dok je tako plesat e onako
kako ja sviram, poput lutke na koncu, a na koncu ja u slaviti kad ti bude visio
poput lutke na koncu.
-Tko bi rekao da se u ovakvoj ljepoti krije toliko svireposti? Onda pogled usmjeri
prema Veri. Jesi li i ti dola da se naslauje mojim patnjama ili u tebi ima bar
trunka onoga to nazivamo ljudskost. Ja sam kavalir i ustupio bi ti svoju stolicu dok
si tu ali na alost ne mogu se od sputanosti ni pomai.
-Ja te neu udariti po obrazu zato da ne prljam ruke, ali da zna kad bi do toga
dolo, uinila bi to vie puta, a ne samo jednom. Tada bi pokazivao manje sarkazma
od ovog to si sada i poslije bi bio manji od makovog zrna. Uh, kako tu zaudara.
Idemo van jer ne mogu vie podnijeti taj smrad.
im su izale Leposava se obraa straaru. Odvei mu noge i ruke jer ne elim da
ga sutra vodim sobom upianog u Knin. I daj mu malo vode i hrane jer ga elim
voditi ivog.
-Ne brini efice, sve e biti onako kako ti kae.
Nedugo zatim u eliju ulaze dvojica straara. Dok jedan dri puku spreman da
zapuca, drugi prilazi do Marka i sijee mu spone kojim je vezan. Doim to obavi
prilazi vratima.
-Tu ima vode i kruha. To ti je dar onih ena. Pa onda prijatno.
Doim je ostao sam pokuava ustati ali od siline krvi koja protee u udove u glavi
osjea nesvjesticu. Pao je na pod. Nije tu dugo leao. Ponovo se podie i prilazi do
vrata gdje ga eka kruh i voda.
Nije ni pomiljao na kakav otpor straarima. Odve je bio slab za bilo kakav otpor.
Sada se ve osjea bolje. Je li ovo dobroinsko djelo Verino ili Leposavino.
Ne, ne moe biti Leposavino. Ona je pokazala svoje pravo lice. Sve ono prije bila je
samo gluma. Dobro da vie nije vezan. Sad bar ima snage da upotrijebi ruke u
koliko se opet tu pojavi straar. Jo malo protrlja ruke a potom i noge. Naini i
nekoliko unjeva i sklekova a potom se ponovo smjeta na svoju stolicu.
*
Te veeri Vera i Leposava zajedno se legle u krevet. Do kasno u no najvie se
govorilo o Marku.
-Zna da si mi sumnjiva doim toliko istie Markove drai. Da se nisi zaljubila u
njega? pita ju Leposava.
-Ne, nisam. Ali jo uvijek mislim na njegov nastup kad smo se prvi put vidjeli.
Prihvatio me je sa takvom toplinom i uljudnou kakvu jo nikad nisam doivjela, a
opet ni jednim gestom nije pokazivao da je to flert . To nikad ne bi oekivala od
jednog neprijatelja.
-Uviam da si zahrala. Pored toliko mukaraca koji te okruuju jo uvijek trai
pravog. Vrijeme je da se konano odlui za nekoga uz kojeg e imati i opor
djece. Doim stignu djeca proi e te fantazije.
-O tome u misliti kada prestane ovaj vraji rat. Dotle se elim obogatiti kako bi
poslije ivjela u izobilju.
-Pa ve sada toga svega ima u izobilju. Strah me je da te ne zadesi kakvo zlo pa
da te izgubim zauvijek.

159

-Ne brini za mene. Okruuju me brojni uvari koji su mi vjerni poput pasa. I dok
su kraj mene, nema opasnosti, ak ni od takvih kao to je Marko.
-Ta je vjernost samo prividna i traje dok nisu u kripcu, a da do ega doe,
ostavili bi te istog trena samo da spasu svoje guzice. Zato elim da pripazi na sebe.
-Hvala ti to se toliko brine za mene.
-Prijateljice smo, a uz to i rodbina.
-Starija si od mene deset godina pa misli da se mora postavljati u poloaj kao da
si mi majka.
-Da bi ti bila majka morala bi biti starija za jo deset godina. A to se nikada nee
ostvariti.
-Drago mi je da smo danas skupa. Voljela bi da se to ostvari jo koji put.
-Kad se vraa iz Knina svrati ponovo do mene. I gledaj da se na putu ne izlae
kakvoj opasnosti.
-Ne brini za mene. Znam se uvati a uz sebe u imati i dva dobra uvara. A sad bi
mogle i pokuati zaspati.
***
Nakon doruka dvojica snanih vojnika ugurali su Marka vezanih ruku u auto
gdje ih je na sjeditu do vozaa ekala spremna za put Leposava.
Izudaran i sa modricama djelovao je kao da je pokuao pruiti otpor svojim
protivnicima. Doim je ugledao Veru koja je stajala do auta kako bi ih ispratila
znao je da mu se ponovo sprema jo gore od ovog to je tu doivio.
Bez trunke kozmetikih preparata na sebi ,Vera, obuena samo u kunu haljinu
djelovala je jednostavno i skromno ali ipak uzvieno kako to dolikuje ljepoti njenog
kova. Poljubila je Leposavu na oprotaju, a potom poljubi svoj kaiprst i prislanja
ga na Markovo lice. Onda se odmakne par koraka. Jedan vojnik sjeda do Marka a
drugi na mjesto vozaa. Auto kree. Dok prolaze kroz selo, znatieljne oi
promatraju ih iza prozora.
Unato udobnim stolicama u kolima straari su se stalno vrpoljili kao da sjede na
avlima. Grobna tiina koju je remetio samo zvuk motora izgleda da im nije
pogodovala, ali obojica to nisu iskazivali, moda zbog straha da ne naude Leposavi.
Marko zakljuuje da je samo jedan nain kako da doe do spasa, iskakanje iz
kola. Nakon toga slijedi bijeg. Vezanih ruku ne bi bio u stanju ovima pobjei a to
da zapucaju? Za sada e to ostaviti kao drugu soluciju. Moda se ukae neto bolje.
Do tada e gledati prirodu. Ovaj prelijepi kraj prua mu puno toga to ostavlja
dojam da se tu isplati doi jo koji put. Hoe li mu se ostvariti ta elja?
-Nikada jo nisam poao na put bez pia. Bojim se da zbog toga ne poludim, a lud
bi mogao uiniti svata. Voza gleda u Leposavu upitno.
-Zar si pomislio da je to moja briga? Neposluh se ne bi dopao tvojoj efici i zato
pripazi kako se ponaa.
-Ja se samo alim da nema pia a ti odmah prijeti.
-Dobro, sada zna da mora sluati moje naredbe i zato se pomiri te vie ne
zanovijetaj o piu.
Njegov pogled postaje tvrd i sjajan. Malo je utio a onda ponovo nastavlja.
-Ipak smo trebali sobom uzeti bar kaetu piva.

160

-Moe li ti bar poekati dok ne doemo do nekog duana ili kakve gostionice gdje
emo i to obaviti. Postoji neto to se naziva instinkt, a on mi govori da na ovom
putu jo uvijek radi ia Lazo. Kod njega moe nai i ptijeg mlijeka, samo treba i
dobro platiti. Uskoro smo tamo i opskrbit emo se ne samo sa piem ve i sa drugim
potrebama izusti Leposava.
-Zbilja si me utjeila.-Kod njega sam igrao poker i pri tom opeljuio dva
mjetanina za dobre pare.
- Sigurno si spretno varao nasmije se ovaj otraga.
-Zar misli da su oni bili poteni? Samo ja sam bio spretniji. Ha, ha. Nasmije se
voza.
-Meni se ini da se na pokeru moe zaraditi jedino varanjem, ali to zna biti i vrlo
opasno.
-To ti je i kao u ivotu. Varalice su uvijek ivjele oholo i zato bi danas bilo
drugaije?
-Tu imam oko 1500 dolara. Ako sretnem kakvog naivca mogao bi opet odigrati
koju partiju i zaraditi jo toliko. Bilo bi dobro da mi se i ti pridrui. Vjerujem da
efica ne bi imala nita protiv? Obraa se Leposavi.
-Ako mislite da ih moete srediti, obavite to, ali znajte da vam se ne pie dobro
ako mi navuete kakvu potjeru tih mjetana.
-Ne brini efice, sredit emo ih i na drugi nain budu li se opirali.
-Jedva ekam da doemo do tog Laze javlja se onaj otraga.
-Je li i tebi treba kakvo pie? - obraa se Marku zajedljivo.- I zna da si ga
zasluio ali morat e ga popiti na eks. U protivnom dobit e i dodatak kojeg zrna
iz moje vinesterke. Izrekao je to uz glasni smijeh.
Marko okrene glavu to naljuti etnika koji ga udari akom po licu.
-Neu da mi prlja auto njegovom krvlju, zato prestani sa tim iivljavanjem.Siktala je bijesno Leposava.
-Vidi da me izaziva.
-Bolje je da saeka jo tih par minuta dok ne stignemo do Laze. Dotle broj drvee
u prolazu i to e ti smiriti ivce. Odgovori mu Leposava uz smijeh.
-Lako je tebi ali ja se bojim da neu jo dugo izdrati bez piva.
-Ne izigravaj nam tu luaka i sluaj eficu.
Opet je u autu nastao tajac. Ovaj otraga vie se nije oglaavao. A onda su proli
kroz selo a da se nisu zaustavljali.
-Zato ovdje nismo stali? dobaci ovaj otraga.
-Pa nije to selo gdje stanuje ia Lazo. On je u slijedeem.
-Koliko imamo jo do tamo?
-Ako bude i dalje navaljivao sa svojim glupim pitanjima lupit u te po ustima. Da
ti kaem da je donde jo jedan ili jo sto kilometara, to ti ne bi nita znailo. Doim
stignemo stat emo i moi e popiti koliko te volja.
-Takvog te volim.
-Valjda e do tada bar malo uutjeti?
-Ne brini bit u tih ko riba. Uz put efice , da te pitam to tebi treba da ti
donesemo od ia Laze?

161

-Ako budete sposobni dovucite samo svoje guzice do auta kad obavite posao kako
ne bi ostala sama sa ovim banditom. Moram ga dovesti u Knin a za to ste mi
potrebni obojica.
Ne brini efice. Kad ja popijem tek sam onda sposoban za svaki posao, a ni moj
partner nije nita drugaiji od mene. Je li tako?
Leposavi su ova dvojica izgledali poput opasnih ubojica. Zato se i bojala da se ne
napiju, pa da kao pijanci naine kraval.
Kilometar ispred sela voza dovikne: evo nas jo samo malo i stiemo do ia Laze.
Pri ulazu u selo voza zagledava svaku kuu
-Bolje ti je da ga ne proe jer e se inae loe provesti dobacuje ovaj otraga.
Voza jo malo usporava i zagledava se u kuu s desne strane.
-Zar misli da sam toliko glup da ne znam gdje smo? Ali bude li i dalje
zanovijetao, namjerno u otii dalje.
-Daj smiri se i pogledaj dobro jesmo li na cilju?
-Izmeu ove dvije kue trebao bi biti prolaz do njegove barake. Tu emo stati i
provjeriti.
Doim sa vozilo zaustavilo ova dvojica izlaze. efice, hoe li moi sama pripaziti
na ovoga dok se mi ne vratimo?
-Ma ne brini za to. Zar ne vidi da je sputan vezovima od glave do pete.
-Evo ti za svaki sluaj moj pitolj. Odmah zapucaj uini li ovaj bilo kakvu kretnju.
Na tvoj pucanj i mi smo tu.
-Uzet u ga i ne brinite.
ulo se je samo njihovo kretanje prema baraci . Tog asa Leposava prilazi na
sjedalicu do Marka.
-Moram te brzo osloboditi.
Marko se iznenadi njenim nastupom. Zar je ono pred Verom ipak bila ipak samo
gluma? U svakom sluaju veseli se da je pogrijeio u sumnju.
-Okreni se da ti prereem uad s kojim si vezan. Mislim da nam je ovo idealna
ansa da se rijeimo ova dva bandita.
Mala tiina a onda se zauje prasak. Nedugo iza toga opet uslijedi pucnjava. Ovaj
put je to bila rafalna paljba. Do auta je dopro i glas moljakanja. Izgleda da se na to
nitko nije obazirao jer je uslijedilo novo pucanje a onda iz barake istre dvije
spodobe nosei sobom kaetu piva
Jedan ovjek ko monstrum pojavi se za njima. Okrvavljena lica nainio je jo dva
koraka a potom se srui na tlo. Prije nego je pao iz pitolja je opalio dva hitca.
Dvojica bandita dotre do auta i u prtljanik stavljaju kaetu piva a onda sjedaju na
svoja mjesta.
Bez rijei Leposava je pratila njihovo kretanje. Doim je auto pojurio punom
brzinom, javi se ovaj otraga: -Dobro smo ih ispraili. Ovi vie nikad nee varati sa
kartama.
-Budalo, zbog tebe skoro da i ja poginem. Zar mi nisi mogao dati zna to
namjerava?
-Nije bilo vremena. Ili ja ili on, a tko je znao da e se umijeati i onaj drugi.
-Zato si morao pucati u ia Lazu?
-Zato to je uperio samaricu u mene.

162

-Ba sam glup kad vodim budalu sobom na ovakvo mjesto. Sad vie neu moi da
se snabdijevam kad budem prolazio ovuda.
-Daj ne budali. U svakom selu ima gostionica i duan.
-to ako ste nam navukli potjeru? ljutito e Leposava.
-Ne brini efice, nee nas dostii a ova moja vinesterka uvijek je spremna da
svakog tko se to usudi, poalje na onaj svijet. A tako bi rado pucao i na one koji su
ostali u baraci.
-Ako ovaj bandit ne doe na vrijeme u Knin, uvajte se.
-Ne brini efice. Je li ti pravio kakve probleme?
-Bio je miran ko bubica.
-E pa nazdravimo onda. efice, jesi li i ti za pivo?
-Ne hvala. Ne ide mi pivo ovako rano.
-Onda emo nas dvojica jer nama ide u svako doba. To nam upravo i treba.
-Naravno da vam treba, pogotovo poslije onog kravala kojeg ste nainili u baraci.
-Ba si u pravu ha, ha, nainili smo pravi kraval.
Ovaj otraga tad pogleda u Marka. Vidi, ja na tebe zaboravio. A to zato jer nije
bilo vremena. Kad naiemo drugi put na kakvu gostionicu, pobrinut u se i za tebe.
Potom se ponovo ciniki nasmije. Kad je ispio pivo bocu baca kroz prozor, a onda se
ponovo obraa Marku. Mogao bi skoiti za njom, moda je jo ostala koja
kapljica. Ali ne brini, tu je jo jedna boca i im ju ispijem i nju bacam. Istog asa i ti
skai za njom. U koliko ne skoi ja u te baciti iz auta.
Tog asa voza usporava vonju i naginje bocu na usta. Istovremeno Marko laktom
udara u glavu bandita do sebe. Ovaj klone i isputa bocu na pod. Odmah potom
Marko hvata glavu vozaa i naglim trzajem zaokrene. Zauje se pucanje kraljeaka.
-Dri volan i zaustavi auto, samo brzo da ne skrenemo u kakvu grabu govori
Leposavi. Doim auto stane isto uini i sa banditom do sebe, a onda oba lea odvlae
do jarka.
-Jeim se kad pomislim da su pred par asaka jo sjedili sa nama u kolima.
-Nemoj samo da ih ali. Odavno su zasluili ovu kaznu.
-Da, ali ne da im ja sudim. Ovako se i ja osjeam krivom
-Ne misli vie na njih. Radije gledaj prirodu koja nas okruuje i veseli se njenom
ljepotom.
-Otraga imam etiri kolaa sa sirom. Kako bi bilo da ih pojedemo? Meni e biti
dosta jedan a ostala su za tebe. Moe?
-Iz tvoje ruke bit e mi vie nego slasni.
-elim samo da ti ugodim.
-Hvala ti lijepo, ba su slasni, - ree kad ih je donijela.
-Za jedno pola sata stiemo u selo gdje sam pozvana kod moje roakinje. Slavi
esnaesti roendan. Uz obitelj okupit e se i brojni roaci i prijatelji. Voljela bih da i
ti uestvuje sa mnom kao gost. Rekla je to uz veseli osmjeh.
-to da me netko prepozna?
-Moja je obitelj van politike, ak to vie osuuju sve to se trenutno dogaa u
zemlji, jer kako kau; od rata korist ubiru samo oni koji su u vlasti, uz bandite
kakvi su bili i ova dvojica koji su poli sa nama.
-Ipak ne mogu prihvatiti tvoj prijedlog. Ne ljuti se zbog toga.

163

-Ne ljutim se, ali alit e to nee upoznati moju neakinju. Da samo zna kako
je lijepa.
-Pretpostavljam da je na tebe.
Ona ga upitno pogleda a potom svoje lice priblii do njegovog a nakon toga podari
mu blagi poljubac.
-Koji je razlog da si me obdarila tom nagradom?
-Zato to si dobar ovjek.
-Mora mi oprostiti to sam na moment posumnjao u tebe, pogotovo poslije onog
amara.
-Da nisam glumila ne bih mogla poi sa tobom. A tko bi te onda oslobodio
straara.
Opet osjea njena prste oko svoje nadlaktice.
-Moramo dalje i ne misli vie o tome kako je sve prolo. Put ih je vodio kroz umu.
Zaneseni razgovorom odjednom se zapanjeno zagledaju u balvan poloen na sred
ceste. Spreavao je prolaz automobila i da Marko nije naglo pritisnuo nogom
konicu lupili bi u njega. Iznenaenje je bilo preveliko. Osjeaju da su u velikoj
opasnosti. Marko pogleda u Leposavu. U njenim oima uoava se prevelik strah.
-Budi oprezna i ne ini nita dok ti ja ne kaem to da radi. Da barem nisam
oruje one dvojice spremio u prtljanik. Sreom da sam kraj sebe ostavio pitolj, a i
ti ga ima. Upotrijebit emo ih samo u sluaju potrebe. Sve dok ne otkrijemo
njihove namjere budi mirna. Ja sad idem napolje da izvidim situaciju a ti budi
pripravna da zapuca bude li potrebno. Doe li do pucnjave odmah lezi na pod
automobila.
Kad se naao na rubu ume zagledava okoli ali jo nita ne primjeuje. avolski
posao- razmilja. Sad bi mu dobro dola njegova automatska puka. Da ju je uzeo to
bi ove jo vie uznemirilo i mogli bi zapucati jo prije nego ih zapazi. Ovako nije
toliko opasan. Nadao se da e i pitolj biti dostatan . Sve ovisi tko su protivnici.
Ponovo se vraa do balvana. Neprestano se zagledava da uoi tko se skriva iza ovog
incidenta. Jo nije nikog zapazio i zato poinje sumnjati da su jo daleko i zato
pomilja da postoji nada uklanjanja balvana u koliko za njega zavee ue i autom
ga pokua odvui malo u stranu da si omogui prolaz. Jo jednom zastaje. Podie
glavu i oslukuje. I Leposava se drala hrabro spremna da zapuca bude li se ukazala
kakva opasnost.
Marko je dobro poznavao nain djelovanja bandita na ovi m prostorima. Upravo
zato znao je izbjei surovost kojom se slue. Uvjeren je da su samo dvojica. Ostali u
koliko postoje sigurno su daleko i zato ova dvojica jo uvijek ekaju da se priblie
pa da stupe pred njega. Brine ga koliko e jo proi dok ostali ne stignu. Moda
ostali ekaju u zasjedi. A moda ele da sagledaju uinak ove dvojice pa da tek onda
priu. Osjea da je jedan s lijeve a drugi s desne strane. Napad je najbolja obrana,
zakljui. Prvo e poi lijevo i srediti toga a potom e pokuati udariti na desnog.
Odjednom se zapanji kad zauje poznati mu glas. Uspravi se .Suze radosnice
potekoe mu od veselja kad ugleda Luku.
-Mirko, pogledaj kome smo to postavili zapreku na cesti.
Iza grma prilazi i Mirko . Nakon srdanog pozdrava Marko se zagleda u ovo dvoje.
-Sam Bog vas mi je poslao.

164

Zagrljeni sva trojica nakon toga prilaze do automobila. Leposava zaueno zuri u
ovu trojku i u udu se pita kakav je to preokret odjednom nastao. Bili su obueni u
etnike odore i to joj jo vie otvara znatielju. Ipak, u svakom sluaju veselila se
da nije dolo do sukoba. Osjea da joj se vraa raspoloenje i snaga a to ju ini jo
ljepom, kao da je u dobi kad su joj prilazili simpatizeri i izjavljivali ljubav.
Doim su prili do nje, Luka i Mirko zagledavaju je izbuljenim oima. Od
oduevljenja samo ju pomno promatraju i dive se njenoj ljepoti.
-Momci, upoznajte se sa mojom prijateljicom. Leposava, ovo su moji prijatelji i
suradnici Luka i Mirko.
-A ti Mirko, to si se toliko uskipio kao da gleda anela pred sobom. Daj se spusti
na zemlju.
-Ma vidi vraga, mi ga traimo u svim rupama ovog kraja, a on uiva sa ovakvom
ljepoticom u arima krajolika koji samo mami . Pri tome oi mu se sjaju dok gleda
u Leposavu. Mirko, hoe li me pustiti da joj i ja pruim ruku. Stoji tu pred njom
ko kakav kip.- Ja sam Luka, prua joj ruku.
-Kad Luka zapazi neku ljepoticu, istovremeno odleti u oblake i sve dok se ne vrati
na zemlju vie se ne moe sa njim ni progovoriti. Nasmijan ree Mirko.
-Drago mi je da sam vas upoznala. Priznajem da se veselim i tome to Marko ima
tako zgodne i simpatine prijatelje..
-Vama dvojici se ne bih nikad nadao, pogotovo ne danas.
-Ako smatra da ti smetamo, samo reci i dat emo ti slobodu da dovri ono to si
zapoeo. Ipak nam priuti da i mi bar jo neko vrijeme uivamo u pogledu na
Leposavu. Ako nam dopusti da jo malo askamo sa njom uljepao bi nam dan.
-A da mi prvo kaete otkud vas dvojica ovdje i to znai taj balvan na cesti?
-To je duga pria i ako je eli uti u cijelosti za to ima vremena. Za sada emo ti
samo izloiti gdje smo proveli ova dva dana govori mu Luka i dodaje Moram ti
rei da smo do sada i mi imali drutvo jedne zgodne dame.
-Ma nemoj mi rei. Ne bi me udilo da su bile i dvije, pa ak i etiri.
-Ipak nije ono to ti misli. Ovaj puta vodili smo sobom zarobljenicu koju i ti
dobro pozna. To je ona koja te je poslala sa ona dva bandita u dvorac gdje bi
proveo vrijeme u zatoenitvu.
Kad je to ula, Leposava se trgne. Odmah je slutila da se radi o Veri. Srce joj zane
jae udarati, a strah se ponovo vraa u njene grudi. Hoe li ova dvojica od Marka
traiti da i nju ustupi kako bi je likvidirali.
-Doim smo utvrdili da vie nisi u Verinoj kui, nainili smo kraval i poli u
potragu za tobom. Ali doim smo stigli u Leposavinu kuu zatekli smo sliku koju si
pretpostavljam ti nainio. Tad smo ponovo poli natrag za tobom. Na alost jedan
pijani voza kamiona skrenuo je na nau stranu ceste. Za dlaku smo izbjegli
direktni sudar. Skrenuli smo u jarak. Do tada sam ja sjedio naprijed a Mara otraga.
Prije polaska zamijenili smo mjesta. U protivnom sad bih ja bio na njenom mjestu.
Slomljenog vrata izdahnula mi je na rukama. ao mi je da se je to dogodilo, ali
krivica nije na nama ve na vozau kamiona. On je odmah zbrisao dalje. Da mi je
pao aka zavrio bi zajedno sa Marom. Poslije toga u umi smo pronali lugarevu
kuu gdje smo prespavali a potom prili tu do ceste gdje smo postavili balvan kako
bi doli do kakvog prijevoza jer na auto ami u onom jarku polomljene osovine.
-A to je sa konjima?

165

-Ostavili smo ih u umi gdje smo kampirali. Vjerujem da jo uvijek uivaju u

slobodi. Moda o njima zna vie Vera.
Dok je Luka izlagao svoju priu Marko uoava na Leposavi promjenu .
Znao je da e je njegovi prijatelji prihvatiti kao prijateljicu, jednako tako kako ju je
prihvatio i on. Da ju utjei ree: - Ta Leposava kod koje ste mene traili sada stoji
pred vama kao moja suputnica.
-ta! Istovremeno izuste obojica.
-Da, to je ona i ne trebate je tretirati kao neprijatelja jer ona to nije.
-Tvoji prijatelji i nai su prijatelji. Je li tako Mirko?
-Da, tako je.
-Ah, toliko sree za jedno jutro. Vjerojatno je to dobar znak pa trebamo i
proslaviti. Na alost imamo samo pivo kojeg su mi ostavili moji tamniari. Za slavlje
bit e i to dovoljno.
-Tko bi rekao da emo danas jo i slaviti dodaje Mirko.
Nakon prvog gutljaja poraslo im je raspoloenje.
Marko im ispria kako se je rijeio svojih tamniara.
-Niste mi rekli kako je bilo u Leposavinoj kui?
-Doim smo uli u prijemnu sobu ugledali smo jezivi prizor. Mara je vezana
sjedila uza zid i drhtala od straha. Kraj nje dvojica su leali mrtvi. ao mi je samo
da im ja nisam presudio ree Mirko. Na kraju ipak svi dospijevaju pred lice
pravde a ta dva zloinca odavno su zasluili kaznu.
Dok su raspravljali o zakonu i pravdi u vonji su stigli i do sela. Pred gostionicom su
stajala parkirana tri automobila. ekali su svoje edne vlasnike. Na ulici je bilo
mirno. Nekoliko djece igralo se pred jednom kuom u susjedstvu. Na prvi pogled
nije se oekivala nikakva opasnost.
Mirko predlae da se tu zaustave i okrijepe hranom. Ve dva dana nisu poteno jeli,
a na ovakvim mjestima zna biti dobre peene janjetine. Uz dobru kapljicu pala bi
im kao melem.
-udno je da se ti javlja za glad. Ali kad nas ve sve poziva na objed, teta bi
bilo ne prihvatiti poziv.
Doim su auto parkirali kraj drugih izlaze svi napolje. Jedna znatieljna glava virila
je iza prozora. Doim su je zapazili brzo je nestala.
Ve na samom ulazu u gostionicu zapara ih miris ustaljenog zraka ispunjenog
dimom cigareta. Od etiri stola tri su bila popunjena drutvom od dvanaest srpskih
vojnika. Jedini slobodan stol bit e za njih, pomisle.
Prvo to su zapazili bilo je peenje koje su uz glasni amor tamanili vojnici. Doim
su ugledali pridolice prekinu sa jelom i uz glasni amor svi bulje u Leposavu.
-Sjednimo za ovaj stol govori Mirko. A onda se okree ovjeku iza anka: Je li
slobodno domaine?
-Kako ne, samo izvolite. Dobro nam doli. ime vas mogu posluiti?
-Ako ima jo peenja, uz dobru kapljicu to bi nam bilo prvo to elimo.
-Nema problema, sve je tu samo najbolje. Za par minuta sve e biti na stolu samo
se malo strpite. Nakon to je to rekao nestao je iza vrata, vjerojatno onih koja vode
u kuhinju.
Nekoliko minuta iza nastala je ista atmosfera kao u momentu kad su prispjeli. A
onda je odjednom nastao tajac to je zabrinulo pridolice. Pogledali su se

166

meusobno a na kraju zakljuili da nema opasnosti. Muklu tiinu odjednom

prekine glasno lajanje psa ispred gostionice. Po silini lajanja izgledalo je da je
gostioniarov. Isto tako mogao bi biti i neki lutalica. Ali ako je gostioniarov zato
toliko laje pitao se Marko. U svakom sluaju moraju biti na oprezu. Na to upozori
pogledom i ostalu dvojicu. Obojica klimnu glavom da su shvatili.
-Za sad nam ne preostaje drugo nego ekanje. Dok gledam kako ovi do nas mlate
to peenje a da ih nije briga za to lajanje, sline mi nadolaze na usta, ree Mirko.
-Uskoro e i ti imati svega na stolu, samo se malo strpi.
-Da, ali to treba doekati.
-Tko eka taj i doeka. A dok eka uivaj u razgledavanju zidova gostionice.
Moda uoi i neku zamiljenu sliku kakve ljepotice.
Prostor gostionice zaista je imao skromni izgled. Ovakvi prostori uglavnom su
ispunjeni slikama kakvih nogometaa ili ljepotica. Ovi su bili goli a falila im je i
boja. Bilo je i udno da iznad anka ne visi i slika kakvog politiara. Pogled na
vrata kuhinje ukazivao je da se iza neto dogaa. Vjerojatno spremanje mesa za
pridolice. U gostioni se ponovo povratio amor. ak je i pas prestao lajati. Minute
su sporo prolazile a to je najvie ivciralo Mirka. Da bi ih donekle umirila Leposava
im je ispriala nekoliko ala i viceva. Dok su sluali Leposavu odjednom na vratima
ugledaju pridolicu s mitraljezom uperenim u njih. Iznenade sa kad iza anka jo
uvide domaina sa samaricom takoer uperenu u njih. Istovremeno i svi vojnici
svoje pitolje uperili su u njih. Luka i Mirko se pogledaju i u udu se pitaju to to
znai. Marko im daje znak da ostanu mirni. Nitko vie nije ulazio ni izlazio. Odnos
snaga je bio poraavajui. Njih etrnaest protiv etvorice. Dovoljna bi bila i
samarica pa da ih sve pokosi. Nisu eljeli kraval niti su eljeli sukob a nisu ni znali
razlog zato su doli pod sumnju. Otkud taj preokret. Izgleda kao da su znali da
dolaze i zato su ih ekali, a vojnici su doli kao pojaanje.
-Ljudi, ta ovo znai? prvi se oglasi Marko.
-uti i ne mrdaj u koliko ne eli da zapucamo javi se domain.
Vrijeme polako istie ali nitko jo nita ne poduzima. Sa spremnim orujem svi kao
da ekaju dolazak onoga koji e narediti paljbu. Marko i druina u strahu ekaju
ishod, neodluni to da urade. Ii na otpor sa toliko nadmonim protivnikom bio bi
uzaludan posao. Jedino rjeenje da se izvuku jeste lukavstvo. Ali kako? Bilo kojim
drugim nainom potpisali bi svoju smrt. Moda bi nekoliko protivnika povukli sa
sobom, ali to bi bio i njihov kraj.
Iznenada ovo ekanje kao da poprima drugi oblik. Iz dvorita se odjednom zauje
dolazak nekog automobila. Moda je to ansa koju treba iskoristiti pomilja
Marko. Poekat e doljaka a onda sagledati situaciju koja moda donese nadu za
slobodu. Muklu tiinu prekida ulazak dvojice do zuba naoruanih momaka.
-Gdje su banditi? jo sa vrata povie prvi od te dvojice.
-Eto ih za tim stolom. Zar ih sam ne vidi?- govori domain.
Dvojica pridolica prilaze stolu Markove druine i zagledavaju sve redom, a onda
pogled skreu ka domainu.
-Tko su ovi ljudi?
-Zar to nisu oni koje traite?
-Ne, ove ljude u ivotu nikad nismo vidjeli. Izgleda da ste bili vrlo neoprezni pa ste
ih pustili da pobjegnu a zadrali ste ove koji nemaju veze sa nama.

167

-Nemogue, na 500 metara od sela postavili smo i balvane na cesti uz skrivene

snajperiste i nitko nije mogao proi a da ga mi ne otkrijemo govori komandir
vojnika.
-Kako su onda mogli nestati? ljutito e pridolica.
-Smiri se. Moda jo i nisu doli dovde.
-Vraga nisu. Da smo ih pretekli znali bismo, ali platit e mi samo da mi dospiju
aka. Uz to to su pobili moje roditelje ubili su i ia Lazu.
-Mi smo mislili da su to ovi.
-Daj ne bulazni. Poznajem onu dvojicu bandita ko vlastiti dep. Ali uhvatit u ih
ja pa makar ih gonio i na kraj svijeta.
-Moda su negdje skrenuli sa ceste i poli umskim putem.
-Da, to bi mogao biti razlog da ih nismo susreli. Moramo natrag dok nam nisu
zbrisali. Idemo! obraa se ovom do sebe. Ljudi, hvala vam na pomoi a ti
domaine ispriaj se ovim ljudima za stolom zbog zabune.
Potom naputaju prostoriju. Doim su otili meu vojnicima opet nastupi amor.
Nastavili su s jelom kao da se nije nita dogodilo. Domain prilazi etvorki i
bojaljivo promatra Marka.
-Ljudi, moete li mi oprostiti na ovoj zabuni. Ratno je stanje i ovjek mora biti
oprezan sa svakim gostom, a ovo je na alost bilo neophodno. Da se opravdam u
potpunosti slijedi vam peenje na raun kue. Nadam se da ete to prihvatiti.
-Imamo dovoljno novca da platimo sve ree Marko.
-Ipak bi se htio iskupiti zbog nesporazuma.
-Dobro, neka bude ali pie mi plaamo.
-Vai. Recite mi odakle vi dolazite?
-Pravo iz Beograda.
-Po registraciji automobila sam mislio da ste iz ovih krajeva.
-Promijenili smo ga jer je na poeo neto tucati.
-Dobro da kraa i verc cvjetaju pa auta ima koliko vam srce eli i to za jeftine
pare. Evo i ja ih imam tri a i jedan mi je previe jer sam stalno izmeu ova etiri
zida. Uh, ja se zapriao i zaboravio na peenje a vi ste sigurno gladni. Odmah ete
biti uslueni.
Za par minuta stol je bio prepun hrane i pia.
-Kako vam se dopada? upita domain nakon to je peenog mesa na pladnju ve
skoro nestalo.
- Gazda, sjedi s nama i popijmo zajedno bar jedno pie u znak dobre volje.
govori mu Mirko.
-Moe, ali samo jedno jer moram ostati trijezan zbog drugih gostiju u koliko tko
navrati. Uze au i ispija na eks.
-Do avola i ova rakija, ba dobro grije.
- To je rakija iz mog podruma. Osobno sam ju skuhao.
-Zbilja je prava javlja se Marko.
-Niste mi rekli to vas dovodi u ove krajeve ak iz Beograda?
-Ja sam strunjak za bankarstvo a po preporuci gospodina Maloevia moram
izvriti neke provjere u bankama Knina i drugih gradova. Ova dvojica moja su
pratnja.

168

-Dok smo vam pregledavali auto uz oruje nali smo i ue koje je presijecano
noem. Pitam se emu vam je o no posluilo?
Nekoliko sekundi Marko uti i samo ga promatra a onda mu se priblii uhu i potiho
ree: Moja prijateljica ima malo udne navike prilikom seksa. Nadam se da
razumijete.
-Ah, kako da ne. Na to sam trebao odmah pomisliti. A je li i ona iz Beograda?
-Ne, nju smo pokupili kao autostopisticu.
-Primjeujem da je vrlo zgodna.
-To smo i mi uoili i zato smo je i uzeli sobom. Uz to je i vrlo pametna ali i zabavna
pa nam uveseljava ovo putovanje.
-Ja se zapriao sa vama a moram jo i do vojnika. Ovi zbilja imaju puno elja i
zahtjeva. Ako vama jo to treba, samo recite.
-Odakle su ti vojnici?
-Nedaleko odavde imaju svoj logor. To je topnika postrojba koja Hrvatskoj
svakodnevno alje svoje pozdrave. esto navraaju do mene a danas smo ih pozvali
zbog onih bandita da nam budu na pomoi ako zatreba. Znaju da imam uvijek
dobrog peenja i zato esto navraaju dovde. Nadam se da ete i vi ponovo doi kad
budete prolazili ovim putem.
-Svakako da hoemo. Recite mi jo gdje nabavljate meso?
-Danas je naputenih kua koliko vam srce eli. Sve Hrvate koji su tu ivjeli
potjerali smo a njihovu stoku prisvojili i sad je imamo u izobilju. Nikad mi posao
nije iao bolje od kad je rat zapoeo.
-Nisam vidio automobile vojnika. Zar koriste vae?
-Ne, idu do svog logora stazom kroz umu, a nije im daleko jer postoji i preica.
-Lijepo smo se ispriali i sad poite svojim poslom a mi emo nastaviti jo jednom
kapljicom pa onda nastavljamo klopom. Ne bi bilo loe da donesete jo malo tog
peenja.
-Neka vam je sa tekom. Neka vam je sa tekom Bar mesa imam u izobilju. Domain
odlazi do kuhinje. Nedugo zatim zauje se strogi glas komandira: -Hajde lijenine,
diite te guzice sa stolica i idemo! Dosta ste ljenarili i derali. Danas nas jo ekaju
salve koje moramo poslati Hrvatima. Nadam se da e poslije toga imati to istiti na
ruevinama koje emo gaati.
Uslijedio je smijeh vojnika, a nedugo iza toga napustili su ovaj prostor.
Domain ponovo prilazi Markovim gostima sa novom koliinom hrane i pia.
-elite li jo neto? upita ljubazno.
Marko ga ponovo nudi da sjedne za stol sa njima. Doim je sjeo Marko mu se jo
vie priblii.
-Ova djevojka je negdje iz ovih krajeva i zato mi treba vaa usluga. Htio bih kupiti
jedan od vaih automobila kako bi ju otpremio pa da bude zadovoljna i ona i mi.
-Ako je auto u pitanju mogu vam ga i posuditi.
-To ne. Prijateljstvo svakome ali veresije nikome. elim da ga platim, samo recite
cijenu.
-Ja sam sva tri dobio dabe. Zato u vam dati jednog pa ako mi ga vrati dobro,
ako ne opet dobro.
-Ipak u vam dati hiljadu dolara.
-Dobro, ako mi vrati auto vratit u joj te dolare.

169

-Dobar ste ovjek i evo vam ruke u znak pogodbe. Posao smo sklopili i sad bi i mi
morali poi dalje. Hvala na svemu.
-Ja se jo jednom ispriavam za onaj nesporazum.
-Sve je u redu. To smo ve odavno zaboravili.
Dok su se Mirko i Luka zabavljali sa Leposavom, Marko donosi odluku koje se nee
nikome sviati. Pogleda prijatelje.- Nisam se nadao ovako dobrom objedu danas.
U to ime popijmo jo po jednu au a onda je vrijeme polaska.
Istovremeno dolazi domain do stola.
-Evo kljua od auta. Onaj plavi je va. Napunjen je benzinom i nadam se da e
izdrati do kraja puta.
Kad je Leposava salvetom obrisala usta podie se sa stolice i pomisli da je doao as
kad e se morati oprostiti sa Markom i prijateljima. Njeno pretkazanje uoi se kad
vidi kako Mirko i Luka ulaze u jedan a ona i Marko u drugi automobil. Slutnja joj
govori da su ovo zadnji trenutci koje provodi sa Markom. Nije imala ni najmanje
volje da ga napusti. Pola bi sa njime i na kraj svijeta. Izgleda da su njegove obaveze
vanije. Mora poi sa svojim prijateljima a ona je prisiljena prevladati svoje elje.
I dok je on mirno sjedio kraj nje traei rijei kojima e joj saopiti to ju slijedi i
nain s kojim e joj to saopiti a da joj pri tome ne nanese bol, ona samo mirno sjedi
i promatra okoli. Marko malo uspori vonju, pogled usmjerava na njeno tuno lice
a onda ponovo ubrzava vonju. Uzima maramicu i s njom brie lice a onda
zaustavlja auto. Iza njih Luka i Mirko zaustavljaju auto.
Iz njega kao da se je neto pokrenulo. Gleda je tunim oima a onda se odlui na
razgovor.
-Nita ne govori dok ne uje moju priu. Sunce jae zasija i sad je mogao i da joj
bolje sagleda lice i vidi njene zaplakane oi. Svoje ruke polae na njene i snano ih
stisne. Ne budi tuna tjei ju. Do toga je moralo doi. Sve ovo vrijeme gledao
sam te kao prijatelja a volio bih da to nae prijateljstvo ostane doivotno. Znam da
si eljela i vie od toga ali do tog na alost ne moe doi. Vee me brak vjerne ene
koja me eka u Rijeci.
Na ate rijei ona se trgne.
-Da, to je razlog to ti ne mogu uzvratiti ljubav mada sam te zavolio vie nego
najdragocjeniju stvar na svijetu. Upravo zato mi je elja da naa veza ostane u
trajnom prijateljstvu sve dok smo ivi.
-Zar izmeu mukarca i ene moe biti prijateljstva?
-Ne vidim razliku niti pojimljenje da je to neostvarivo. Nije mi obiaj da te
podsjeam na dogaanja kroz koja smo proli, pa ipak uz sve tekoe opet bih
uinio sve da ti pruim ruku i da te titim pa makar time izloio i svoj ivot. Ali
kako vidi ovo ratno vrijeme nije za romansu, a gdje nema romanse ostaje nada i to
je ona vea, vee su i tekoe za njeno ostvarenje. Zato jedino to nam iz ovoga
ostaje je prijateljstvo kojeg i dalje naglaavam jer mi je elja da ono ostane
zauvijek. Pred mnom je dug put na kome me ekaju novi zadaci i nove opasnosti, ali
obaveze me guraju naprijed i zato se sada moramo oprostiti. Ti e dalje poi ovim
autom. On je od sada tvoj. Kad bude u prilici, pomisli na mene. Mi emo poi
drugim putem a kad zavri ovaj prokleti rat, nadam se da emo se tada sresti i
prijateljski proslaviti susret kojeg ve sada prieljkujem sa nestrpljenjem. Nadam
se da je i tebi stalo do toga.

170

- U razmiljanju sam te dijelila sa stotinu ena a ni na kraj pameti i nije bilo da si

oenjen i vjeran samo njoj. Kako bilo da bilo, moram to uvaiti, no znaj da moja
ljubav kakva god bila prema tebi nee nikada prestati. Ne bih eljela da ti brak
zavri katastrofom pa da ti ja onda pruam prvu pomo. To se ne smije dogoditi i
zato dalje ostani vjeran svojoj enici a ja u se zatvoriti u svoju kuu gdje me nee
nitko ometati i mirno matati o onom to smo zajedno trebali ostvariti.
-Iznenauje me svojom jakou. Na alost sada zbilja moram poi. Izai da se
premjesti na mjesto vozaa.
Kad su se nali kraj auta jedan ispred drugog zanosno su se gledali.
-Valjda e me poljubiti na rastanku, - tuno ree ona.
-To sam i ja tebe htio upitati.
Ona mu se tada baci u zagrljaj. On je prihvati a tada uslijedi strastan poljubac.
Kad su se odvojili topli plamiak zasja u njenim oima.
Marko joj pomogne da ue u auto a potom se zaputi prema prijateljima.
Jo jedan pozdrav uslijedio je od Luke i Mirka, a nakon toga suznih oiju pratio ih
je jo samo njen pogled.
***
Marko je sjedio otraga i tuno gledao iza sebe. Vonja u to doba dosadno je tekla.
Do sad jo ni jednog auta nisu sreli na cesti. e i vruina za sad su im bili jedini
pratioci. Opasnost na cesti mogao bi biti samo postavljen balvan. Banditi koji bi ih
tu saekali mogli bi odmah i zapucati, ali to su inili rijetko jer je u pitanju uvijek i
plijen koji mora ostati neoteen. Unato takvoj opasnosti nisu se plaili.
Muklu tiinu koja je trajala ve dulji dio puta prekida Luka.
-Nismo oekivali rastanak sa Leposavom tako brzo, a ba smo se lijepo
sprijateljili. Njeno drutvo tako je drago da bi nam godilo sve vrijeme dok je s
nama.
-Marko, moe li jedno diskretno pitanje?
-Reci.
-Je li ta ljubav sada skonana?
-Ne, to nije bila ljubav ve samo prijateljstvo koje ostaje i dalje.
-A tako znai. Onda neka bude tako kako ti kae. Imamo li mi ovdje obaviti jo
neto prije nego se uputimo do naeg cilja ili smo za sada gotovi.
-Ne, nismo gotovi. Vraamo se natrag da sredimo one vojnike koji su bili s nama u
gostionici. uli ste to rade sa svojim topovima a na nama je da to prekinemo. Kad
to obavimo preostaje nam jo i posjet do Vere, a tek onda moemo na zadatak.
-Ne izlaemo se time ponovo opasnosti kroz koju smo proli?
-Da, ali ovaj put znat emo na emu smo, a to znai da emo biti i oprezniji kako
bi akcija uspjela bez problema.
-Bojim se da to nije prevelik rizik a na je zadatak daleko vei i vaniji od ovoga.
-Ako vas dvojica smatrate da je to opasno onda pustite mene da ga sam obavim
-Daj ne bulazni. Uvijek se drimo onoga: Svi za jednoga, a jedan za sve i tako e
ostati zauvijek.
-Ako se slaete onda idemo natrag. Mirko, okreni auto.
Sva su trojica bili neobrijani a Mirko i Luka jo uvijek na sebi nosili su etnike
odore, stoga i nisu upadali u oi prolaznika. Doim su ponovo doli do gostionice

171

ugledaju vlasnika. Upravo je gurao bure piva, dok su jo dvojica stajali kraj
automobila. Iznenaen kad ih ponovo zagleda ree: -Koje dobro vas ponovo donosi
natrag?
-Nije dobro, zato smo se i vratili., -govori Marko.
-to je, zar je neto polo po zlu?
-Tako bi se to moglo nazvati. Na deset kilometara od sela naili smo na grupu
bandita koji ne preu od pljake i ubojstva a da pri tome ne vode rauna radi li se o
naim ili tuim ljudima. Jedva smo im umakli, a sami im se ne moemo oduprijeti
jer su brojano puno nadmoniji. Uz to naoruani su do zuba. Vratili smo se da
potraimo pomo od vojnika kako bi mogli poi dalje.
-Hm, drugo je ono to su uinili ovdje u gostionici. Tu su doli na pie i sve im je
bilo usput. Zato se bojim da za otvoreni sukob ba i nisu spremni, pogotovo ako im
se masno ne plati. Ja sam im morao dati besplatno peenje i poe, inae ne bi pristali
ni na tu sitnicu koju su obavili uperivi oruje u vas. Danas je na alost dolo takvo
vrijeme da se za sve trai samo novac.
-Da imate pravo. Obzirom da moramo dalje spremni smo im dati i novac. Pa
novac otvara sva vrata i nadamo se da e i ova. Na vama je samo da nam kaete
kojim emo putem najlake doi do njih, a tamo emo se valjda dogovoriti.
-Ako je samo to u pitanju, nema problema. Ja u vas odvesti dio puta a poslije je
sve lako. Ipak vas upozoravam da vjerojatno idete uzalud.
-Ne brini za to. Imamo mi nain kako da ih uvjerimo u potrebu za angairanjem
govori Luka.
-Njih zanima jedino novac.
-K vragu i novac, vaniji su ivoti od novca. Dat emo im sav novac kojeg imamo.
Nama je vano samo da idemo dalje, a novac e opet doi u na dep kad stignemo
na cilj.
-Prije nego poete hoete li se osvjeiti pivom iz nove bave, upravo pristigle.
-Gazda hvala na ponudi, ali ve smo izgubili mnogo vremena i zato bismo eljeli
da poemo odmah.
-Kako vi kaete. Samo da pospremim ovo i ja sam spreman.
-Mi emo vam pomoi.
-Hvala vam lijepo.
Stazom koja vodi do vojnika hodali su oko deset minuta a onda gostioniar tu stane.
-Evo to je to. Ako dalje idete bez skretanja za nekih pet minuta naii ete na
straara. U koliko vas pita za lozinku recite sova. Poslije kaite da sam vas ja doveo
dovde i nee biti problema.
-Hvala domaine, uinili ste nam veliku uslugu.
-Vidim da ste sobom ponijeli i puno oruja. to e vam to?
-Njime se mislimo poslije oduprijeti onim banditima. A kad idete u nepoznato
nikad ne znate kad e vam ustrebati.
-Da u pravu ste. Za sad ovdje nema neprijatelja. Jedino moete naii na kakvu
divlja u koliko prije ne naletite na kakvog vojnika iz postrojbe. Banditi tu ne
zalaze.
-Izgleda da smo se onda dabe toliko osigurali. Sad se vie ne moe natrag.

172

-Ali zato ja moram natrag jer me ekaju muterije. Kad obavite posao ako budete
imali vremena svakako navratite na pie. Nadam se da e do tada pivo biti dosta
rashlaeno.
-Znajte da bi nas veselilo kuati ga i zato emo svakako nastojati doi i do vas.
Doim je gostioniar poao natrag Mirko prilazi do Marka.
-Prvu prepreku smo preli, a ovu drugu prepusti meni. Ja u srediti straara.
-Ne, ovaj put prepusti ga meni. Vas dvojica ete malo zastati i im ja obavim posao
priite. Poslije emo izvidjeti situaciju a onda slijedi unitavanje postrojbe. Nakon
onoliko pia i deranja nadam se da su sada u krevetima.
-to ako straar zane pucati bez upozorenja?
-To ne bi bilo dobro i zato se vas dvojica iza mene kreite skriveni. Ostavit u vam
i svoju puku. Meni je dosta i pitolj. Nadam se da mi ni on nee zatrebati. Dopusti
mi straar da mu se pribliim, past e mi u ruke a onda nam je dalje put slobodan.
Marko je stazom koraao buno kako bi na sebe privukao panju straara. Ve na
par koraka do njega zauje se glas. Stoj!
-Stao sam odgovori Marko.
-Da ujem lozinku.
-Sova.
-Ko te alje?
-Gostioniar.
-Zato nije doao sam?
-Ima puno posla. Upravo su stigli neki gosti.
-Hajde prii.
Marko prilazi a onda se iza grma pojavi i straar. Stajao je pred njim sa uperenim
automatom.
-Tebe ne poznajem. Tko si ti?
-Ti me ne poznaje ali zato me poznaju tvoji drugovi iz postrojbe.
-Ako je tako ipak trebam znati tko si. Reci zato te gostioniar alje do nas?
Sigurno opet trai nekakvu pomo kao i uvijek.
-Nemam pojma. Dao mi je pismo za komandira i on mora poruiti odgovor.
-Ako se radi o poslu kojeg moemo naplatiti onda nema problema. Komandir bi i
roenog au prodao za aku dolara.
-Kako ti je ovdje vojnie?
-Dosadno, to da ti kaem. Pia i jela imamo dosta ali fale nam ene.
-E tu ti ne mogu pomoi.
-Znam i zato sam ti rekao da mi je dosadno.
-Danas su tvoji drugovi kod gostioniara imali pravo slavlje. Bili su pogoeni ko
pravi prinevi. Na stolovima je bila kraljevska gozba.
-Ma nemoj mi rei. Bome drugi put idem i ja. Jesi li i ti jeo to od toga?
-Ja sam ih samo sluio, ali ostalo je toga i za mene. Kada se vratim ponovo u se
pogostiti.
-Reci mi odakle ti ovdje u ovim krajevima?
-Ja sam iz Slavonije. Mjesto se zove Crnac. Nalazi se u blizini Orahovice. Dosta
veliko selo ali vrlo lijepo. Ne bi poalio da ga posjeti. A da zna kako se tek tamo
jede dobro peenje. I njihova rakija mami kao da je od zlata.
-I to radi ovdje?

173

-Doao sam da se pridruim jednoj vojnoj postrojbi u Kninu.

-Zato se ne pridrui nama. Nauit emo te pucati iz topa. Gdje zavravaju
plotuni i onako nije vano jer su svi upereni na Hrvatsku.
-Ne mogu jer b i iznevjerio one u Kninu kojima sam obeao da u doi.
-Ima pravo. Je li ta postrojba JNA ili neka paravojna?
-Paravojna. Nego ja se tu s tobom zapriao a gostioniar mi je rekao da se moram
brzo vratiti. Evo ti ruke vojnie. Ja sam Slobodan.
-Ja sam arko.,- odgovori straar i prua ruku.
Ono to je uslijedilo straar nije oekivao. Nakon to je dobio udarac u glavu
onesvijeten pada na tlo. Marko mu skida opasa i njime mu vee ruke a potom
opasa vee za drvo. Tada razdere komad koulje vojnika i to mu trpa u usta.
Upravo kad je sve obavio prilaze Luka i Mirko.
-Znali smo da e s lakoom izai na kraj sa straarom, pa smo zato sjeli na stazu i
odigrali partiju pokera.
Na ovu upadicu sva se trojica veselo nasmiju.
-Zato si ga vezao tu?
-Neka tako ostane, jo e nam vjerojatno zatrebati.
Doim su prili kui u kojoj borave vojnici zastanu iznenaeni jer su uli neke
glasove. Bili su uvjereni da svi spavaju. Zato ih ovaj razgovor dvojice vojnika
iznenadi. Sjedili su na klupi i pili rakiju iz jedne boce obojica.
-Vas dvojica zaite iza kue a ja u prii ovoj dvojici.
-Hoe li postupiti jednako kao sa straarom?
-Zato to pita?
-Da znamo moemo li se opet kartati veselo odgovori Luka.
-Pripazite na vrata kue dok ja ove ne sredim.
Doim se udalje Marko slobodno prilazi do dvojice vojnika.
-Hej, koga ti trai ovdje? upita stariji od dvojice vojnika.
-Treba mi komandir.
-Ne pita da li on treba tebe? A da ga i treba pa da prije opali iz svih dvanaest
topova koje imamo ne bi ga probudio. Kad taj zahre ponaa se ko zaklan.
-I to onda da radim?
-ekaj. Nasmiju se ciniki obojica.
-Dokle?
-Pa valjda dok se ne probudi.
-Koliko to moe potrajati?
-Ovisi koliko je pijan. Nekad potraje i do sutra.
-Au, ja ne mogu toliko ekati.
-A ti se onda potrudi da ode o doe sutra.
-Ne mogu poi dok ne dobijem odgovor komandira.
-Onda ekaj i pusti nas da u miru ispijemo ovu bocu rakije.
-Mogu li i ja dobiti jedan gutljaj?
-Ne moe.
Marko osmotri ne bi li ugledao jo kojeg vojnika u dvoritu. Grobna tiina
ukazivala je da su oni jedini. Ostali sigurno spavaju. Tada se duboko zagleda u njih
i prilazi im sve blie. Ovi ga samo zaueno gledaju.

174

-Momci, danas mi je roendan pa bi mi na raun toga mogli dati bar jedan gutljaj
rakije.
-Ako je tako daj mu onda govori mlai vojnik.
-Dobro, ali s amo jedan gutljaj, jesi li uo? Bude li gucnuo vie nee dobro proi.
Na, dri bocu.
U boci je bilo neto vie od pola litre. Kad se nala u Markovoj ruci iznenada
uslijedi udarac po glavi starijeg vojnika. Vojniku se pogled zamagli u crni veo. Nije
shvatio to ga je to snalo. Ko vrea se sruio na tlo. Drugi vojnik podie glavu i od
iznenaenja zanijemi. Samo tupo gleda kao da ne vjeruje svojim oima da se je to
desilo. Nije stigao ni da se zatiti rukom a ve ga je pogodila razbijena boca u vrat.
Glava mu nakon udarca klone kao da je pogoena sabljom. Jo je samo zakrkljao a
onda se i on nae na tlu. Marko zatim baca ostatak boce i pogled usmjerava prema
kui. Bio je toliko sabran da uzme i oruje koje su vojnici imali kraj sebe. Ba u tom
momentu na kui se otvaraju vrata i jedan vojnik izlazi napolje. Nije stigao nainiti
ni dva koraka a metak iz jedne od dvije puke koju je uzeo Marko od vojnika
pogodi ga u sred glave. Pucanj je probudio neke od vojnika. Jo jedan vojnik izlazi
da vidi to se to dogaa kad i njega pogaa metak. U prostoriji gdje su boravili
ostali vojnici zauje se komeanje i psovke ali vie nitko nije izlazio. Marko prihvaa
i drugu puku te se zaklanja iza drveta. ekao je da se pojavi jo koji vojnik. Sudei
po glasovima vojnici se pripremaju na skupni izlazak kako bi se oduprli
nepoznatom protivniku. Brinuli su ga njegovi prijatelji jer nije znao gdje su se
smjestili. Odjednom dvojica vojnika istravaju iz prostorije. Istovremeno odjeknu
dva hitca i oba se pogoena nau na tlu. Marko pogleda u tom pravcu gdje ugleda
Luku i Mirka. Daje im znak da je sve u redu. Ponovo istravaju jo dvojica
vojnika. I njih je zadesila ista sudbina.
Marko prilazi blie kui. Taman da stupi do novog zaklona kad na prozoru ugleda
siluetu ovjeka. Nije se puno predomiljao. Opali iz puke. Iza razbijenog prozora
zauje se lom stakla potom jauk. Odmah potom zauzima poloaj iza zaklona
spreman na daljnju akciju. Nekoliko sekundi trajao je tajac a onda iza prozora
proviruje cijev mitraljeza. Uslijedila je automatska rafalna paljba. Tada se otvaraju
vrata iza kojih nekoliko cijevi vatrenog oruja ispaljuju vatru. Vojnici su pucali
nasumce. Na sreu nisu nikoga pogodili. Bilo je i vrlo opasno proviriti glavu. A onda
iz kue odjeknu prodoran zviduk. Djeli sekunde iza odjeknu snana eksplozija u
blizini gdje su se skrili Luka i Mirko. Pa ovi imaju i bazuku - zakljui Marko.
Jedini nain da ih se umiri je uzvratiti im istom mjerom. Ali gdje im je magazin
oruja? Dok Mirko i Luka dre svoj poloaj obii e teren i potraiti mjesto gdje se
moe snabdjeti potrebnim naoruanjem s kojim e umiriti ove u kui. Dugo je
obilazio oko kue i traio mjesto gdje bi mogao biti skriven magazin. A onda
zagleda utabani put prema brdu. Zapazi zaraslo grmlje prekriveno granama.
Razgrne ga i tad ugleda eljezna vrata iza kojih je sigurno tunel. udi ga da u
blizini nema straara. A onda shvati da tu i nema opasnosti niti bojazni da bi ih itko
napao. Jednom eljeznom polugom razbija lokot . Kad je uao unutra ugleda sve to
mu je potrebno.
***

175

Najblia kua koja se nalazi do postrojbe je gostionica iz koje su prispjeli. Do nje im

treba oko dvadeset minuta i jo toliko natrag, a u autu imaju bombe koje bi im i te
kako sada dobro dole zakljui Luka. Za sada to je samo zamisao. Drati vojnike i
dalje u ovoj poziciji u namjeri da ih savladaju za sad ostaje neizvjesno. to da
inimo? pita se.
-Nisam ni najmanje zainteresiran da ovu bandu uvam ko taoce govori Mirko
ljutito.
-Ni ja se ne mirim time. Moramo nai nekakvu bombu a to moemo jedini ako
poemo do topova. Ne znam gdje se izgubio Marko. Da je tu onda bi jedan mogao
poi u potragu za bombom a to je jedino rjeenje. Markova puka je kod nas i ne
znam ima li jo kakvu koju je uzeo od vojnika. I gdje je nestao da se ne javlja.
-Moda negdje lei ranjen u dvoritu a da mi ne znamo.
-Daj ne bulazni. Na takve misli ne pomiljaj ni u ludilu. Jedan od nas dvojice
morat e poi u potragu da ga pronae.
-Da poem ja predloi Mirko.
-poekat emo jo pet minuta i ako ga do tada ne vidimo ide.
Mirkov pogled na zgradu promjeni mu raspoloenje. Ljutnja u oima uoi se jo
vie kad vidi da se unutra stanje pogorava. Dvije cijevi proviruju i kroz tavanske
prozore.
-to je? zabrinuto upita Luka.
-Sad su se smjestili i na tavan i bojim se da odatle imaju bolji pregled, a to znai
da smo na ovom mjestu izloeni veoj opasnosti. Zato moramo potraiti to prije
novi poloaj.
Na Lukinom licu uoi se bijes. Pogled na tavan jo ga vie pogora. Skrijmo se iza
onoga stabla.
U par sekundi nali su se na novom poloaju. Na njihovu sreu izbjegli su rafalnu
paljbu usmjerenu na poloaj gdje su dosad bili.
-Ovo je bilo gusto. Da smo ostali jo samo par sekundi vie tko zna kako bi se
poslije izvukli.
-Ako ponovo budemo morali mijenjati poloaj ostavit u Markovu puku. Ona mi
samo oteava brzo kretanje.
-Zato smo doli tu da na ovaj nain sreujemo te vojnike. Mogli smo odmah poi
na topove i jednim hitcem sruiti kuu ljutio se Mirko.
-Kasno je da sad o tome razglabamo to je bolje ili loije. Za sada smo u situaciji
da ih drimo pod kontrolom i na tome moramo ostati sve dok ne naemo Marka.
Zbilja, gdje se je taj izgubio?
-Ako mi ne naemo njega on e nas. Mislili smo da emo sa pijanim vojnicima
izai lako u sukobu i bez problema, a ono kad su pijani tek tada predstavljaju
problem.
-Veeras je pun mjesec i ako ova igra potraje do noi, imat emo bar jednog
saveznika.
-Ne bih volio da se to toliko otegne. Mislim da bi ipak trebali potraiti Marka i
onda donijeti odluku to dalje. Moje je miljenje da bi jedan trebao poi do topova i
odande uzeti eksploziv kojeg bi iskoristili za ruenje kue.
-Jo e rei da je dobro to nema vjetra pa te nee namirisati dok se bude
udaljavao u koliko ti bude taj odabranik.

176

-to se tie mirisa, on se i onako osjea na kilometre. Ova etnika odora na meni
nije prana mjesecima.
-Sad tek uviam zato je Leposava okretala glavu kad si bio u njenoj blizini.
-Zar misli da ti bolje mirie. Nisi se kupao ve danima i udi me da se ovi unutra
nisu uguili od tog smrada.
-Nisu zato jer i oni smrde poput nas.
-im ovo skonamo prvi zadatak bit e nam da se dobro operemo i da konano
zamijenimo ovu odoru. Hou ve jednom da liim na ovjeka. Ovako se osjeam ko
bandit.
-Umjesto da raspravljamo kako da sredimo ove bandite unutra, mi se upustili u
vode koje se sve vie zamuuju.
U tom momentu jedna silueta se pojavljuje na prozoru zgrade gdje su smjeteni
vojnici. Mirko se hvata za automat spreman da zapuca.
-ekaj, to nije ovjek ve samo ubara na tapu.
Nije trebalo dugo ekati. Znatieljna glava sklanja ubaru i postavlja se na njeno
mjesto. To je bilo dovoljno da ju pogodi Mirkov metak.
-Ovi misle da mi spavamo ree Mirko.
-Prije bih rekao da ispituju gdje se mi nalazimo. Uskoro e se uvjeriti da sam u
pravu doim zapucaju.
I zbilja, za par sekundi iza toga odjekne rafal. Skriveni iza stabla samo su
promatrali metke koji se zabijaju u tlo kraj njihovih nogu.
-Ako me slutnje ne varaju, slijedei plotun bit e najava novog proboja nekolicine
vojnika iz kue. Da bi to sprijeili moramo zauzeti novi poloaj.,-predloi Luka.
Mirko uzima granicu i stavlja je u usta poput cigarete te se poigrava s njom.
Zamiljeno promatra okoli a onda ree: - Eno tamo je bolje mjesto od ovoga.
U trenu obojica potrae i taman kad se bacaju na tlo iznad sebe zauju zujanje
metaka rafalne paljbe.
-Mislio sam da je ovo bolje mjesto a ono opasno je jednako kao i prethodno.
-Problem je i to smo s municijom pri kraju. Bojim se da se neemo jo dugo moi
drati u ovoj poziciji.
-Zato ti i govorim da jedan od nas mora poi do topova.
-Nee biti potrebno, evo ga Marko pristie do nas sa dvije bazuke.
-Gdje ih je samo pronaao? A vidi i koliko bombi nosi oko pasa.
Doim je Marko doao do njih ovi ga samo zbunjeno gledaju.
-Ti mi sada izgleda jednako ko bomba samoubojica. dobaci Luka. Gdje si to
sve naao?
-Dopustite da prvo sve poskidam sa sebe a onda ete sve uti. Ovi su obezbjeeni
orujem jo za par godina. Na sreu pronaao sam im magazin a i cestu kojom se
snabdijevaju. Tu su blizu granice odakle mogu pucati kako ih je volja. No, nee vie
jer kad mi odemo odavde sve e letjeti u zrak.
-to onda ekamo. Dovrimo sa njima kako bi to prije doli i do topova da i njih
onesposobimo zauvijek.
Granate koje su na kuu uputili iz bazuka uinile su svoje. Zgrada se uruila kao da
je od karata. Gdje su uoili neko micanje bacili su i bombe. U trenu sve je bilo
gotovo i kad su mislili da vie nema nikoga odjednom se na njih srui rafalna paljba
sa dva mjesta. Brzo poskau u zaklon odakle smireno promatraju to se to deava.

177

-Imam osjeaj da je jedan od straara kojeg nismo uoili oslobodio onog kojeg
samo ostavili vezanog i sada obojica pucaju na nas., -govori Marko.
-Nisi ga trebao ostaviti u ivotu ree Luka.
-Mislio sam da e nam jo posluiti u davanju informacija,
-Vas dvojica ostanite tu dok ih ja ne zaobiem predlae Mirko.
Samo to je iskoraio zauje se ponovo rafalna paljba. Odbaen pada na zemlju.
-Ovi su me pogodili zastenje.
Marko mu prilazi. Gdje si ranjen?
-Izgleda da su me pogodili u ruku.
Marko mu skida kaput a onda ga ponovo vraa. To je samo ogrebotina. Ne brini
za nju. Kad obavi zadatak vratit e im milo za drago. Marko zapuca u pravcu
odakle je do njih dopirala paljba. I ostala dvojica pokuavaju da uoe mete te da
srede te straare. Na alost nestali su kao da su u zemlju propali.
-Bojim se da su ovom pucnjavom htjeli samo da nas namame kako bi poli za
njima i dospjeli u zamku. Morat emo dalje biti na velikom oprezu- govori Marko.
Poli su za njima u potragu.
-Gdje su mogli tako brzo nestati? ljutio se Mirko. Odjednom nogom zakorai jo
jedan korak i noga mu propadne u rupu. U zadnji as baci se ustranu kako bi
izbjegao da cijeli padne u nju. Bila je pokrivena granama i liem pa se nije
uoavala. Doim su to otkrili sklanjaju granje iza kojih uoavaju podzemni rov.
-Evo puta kojim su ova dvojica doli i s kojim su nestali. Moramo to prije za
njima kako ne bi poli po pojaanje ljutito e Marko.
Put kroz rov vodio ih je oko sto metara a na kraju stiu do ljestava prislonjene na
otvor iz kojeg je dolazio traak svjetla.
-Imam osjeaj da su ovdje izali primjeuje Mirko.
-Vas dvojica ostanite tu a ja idem da izvidim predlae Mirko.
-Zovi nas doim uoi da je situacija bezopasna.
***
Doim su dvojica straara izala iz rova potrae zaklon i zauzimaju poziciju odakle
e lake srediti svoje protivnike.
um kojeg je nainio Mirko polomivi jednu granicu na tlu zaokupi panju jednog
od straara.
-ini mi se kao da sam uo um nekoga da hoda iza nas.
-Daj ne bulazni. Tebi se uvijek neto priinjava. Trebao sam te ostaviti onako
sputanog oko drveta. Jo mi uvijek nije jasno kako si mogao dozvoliti da te sredi i
jo bez oruja. Umjesto da ti njega dotue jo i prije nego ti prie ti mu prua
ruku ko najveem prijatelju. Zar tebi nije jasno da danas ne moe vjerovati ni
roenom bratu a ti odmah ga ugouje. Dobro da ga nisi odveo i do gostionice i
tamo poastio jelom i piem.
-Ne prebacuj mi to stalno.
-Kako neu kad si toliko glup. Da nije mene jo bi te i mievi izjeli. I sad na svaki
um pa dolazio on i od mia govori sa strahom da netko ide.
-Misli li da se netko od naih ipak izvukao iv. Ja bih rekao da smo ostali jo
samo nas dvojica.
-Daj ne plai me.

178

-Ako smo ostali sami trebali bi poi po pomo. Bar jedan od nas.
-Zar misli da bi se jedan mogao oduprijeti toj trojki. Ovako udrueni svakako
smo jai i doim ih sredimo tek onda moemo raunati na neto bolje.
-Zato onda ekamo ovdje, idemo ih savladati.
-Ma gdje si zapeo. Prvo moramo utvrditi mjesto gdje su i kad budemo sigurni da
smo u poziciji koja nam garantira uspjeh onda napadamo.
Odjednom ko pantera iza grma iskoi Mirko i stane ispred njih.
Jedan od straara izree psovku i tog momenta hvata oruje. Istovremeno metak iz
Mirkova automata zabija mu se u ruku. I drugi htjede da prihvati oruje ali
zaustavi ga strogi Mirkov glas. Njega sam gaao u ruku a tebe u odmah u glavu.
Odbacite oruje i diite se. Ovi su malo odugovlaili. No, to ekate, zar novi
metak.
Nije trebalo vie im govoriti. Posluno su uinili naredbu.
-Marko, Luka, teren je ist, izlazite.
im su se nali do straara vezali su obojicu a zatim ih grubo dovedoe do jedne
poloene klade gdje im naredie da posjedaju.
-to hoete od nas upita ovaj ranjeni.
-Poziciju gdje se nalaze svi topovi. Zanima nas i ima li jo vojnika osim vas
dvojice pita Marko.
Obojica se pogledaju ali ni jedan ne izusti ni rije.
-Uviam da na ovaj nain neemo nita doznati. Morat emo prei na drugu
soluciju daleko bolju od ove.
-Koji je od vas dvojice pogodio mog suborca?
Obojica i dalje ute. Marko pokazuje na vojnika koji nije ranjen.
-Rekao bih da si to bio ti.
-Nita ja ne znam a po zakonima meunarodne konvencije nema nas pravo
muiti.
-Ma je li! Na alost ja to nisam ni mislio, ali moj pitolj takoer na alost ne
poznaje zakon te konvencije. Prilazi mu i jedan metak ispali u straarevo koljeno.
Istovremeno ovaj zajauka i izrekne psovku.
-Sad e valjda rei to to te pitam jer slijedei metak ide na drugo koljeno.
-Zar e zbilja pucati uplaeno e vojnik.
-Ne misli valjda da se alim?
-Proklet bio, onda me radije ubij.
-Hou i to u koliko ne dobijem odgovor nakon to te pogodim i u drugo koljeno.
-Ja u vam sve rei samo ga vie ne muite javlja se drugi vojnik.
-ini mi se da ima vjernog prijatelja i mora mu se zahvaliti zbog toga to ti je
sauvao ivot.
Osjeaj da je sve gotovo i da sada treba spaavati gole ivote natjera vojnike da
popuste.
-Pusti nas pa emo ti sve rei.
-Deki, hoemo li im vjerovati na rije i dopustiti im da nam kau sve to znaju.
-Nadamo se da e biti iskreni dobaci Luka.
-Eto sad ste uli to vam je initi i ne budete li iskreni, opet e moj pitolj nastaviti
dalje gdje je zastao. Zatajite li samo jednu sitnicu pitolj nastavlja dalje svojom
aktivnou.

179

-Ne brini bit emo iskreni.

-Misli li i ti tako? upita drugoga.
-Svakako , i ja sam za to da vam sve kaemo.
Marko vadi papir i olovke a Mirko dotle oslobaa ruke vojnicima.
-Tu ete mi ucrtati poloaje topova, ali tako da jedan ne gleda u drugoga. Ne bude
li nacrt istovjetan, zna se to vas slijedi.
Kad su poslije usporedili crtee i uvidjeli identinost Marko prilazi vojniku sa
ranom u koljenu. Ti i onako ne moe hodati pa e ostati tu kao zalog a on e poi
s nama do topova. Doim obavimo zadatak vraamo se po tebe. Do tada emo te
vezati i pomakne li se, slijedi eksplozija bombe koje te vodi sve do svetog Petra.
Dok je ovaj vezan ekao na povratak ekipe, ulo se je dvanaest eksplozija. Nedugo
zatim uslijedila je jo jedna eksplozija kao da dolazi iz utrobe zemlje. Onda opet
slijedi zatije. Koji minut iza pojavljuje se etvorka pred straarom. Zaostali su
kojih trideset metara a onda se iz grupe izdvaja Mirko te prilazi vezanom straaru.
-Samo ti, teta da nisu doli svi. govori vojnik sam sebi. Kad bude blie pomai
u se i time izazvati eksploziju. Ubit u i sebe ali sobom u odvesti u grob bar jednog
od njih i time se osvetiti za ovo to su mi uradili.
Oprezno eka na dolazak Mirka. Nisam vjerovao da je ovaj tako glup i uvjeren da
se neu pomai .
Iskusan borac kakav je bio Mirko predvidio je koja opasnost bi mogla uslijediti i
zato je prilazio oprezno. Vojnik je bio nesmotren i nije zapaao da Mirko prilazi s
oprezom uz stalnu zatitu. A onda uslijedi snana eksplozija. Mirko se prije toga
zakloni. Kad je ponovo izaao iz zaklona bez ogrebotine uoava mrtvog vojnika u
jadnom stanju.
Drugi vojnik pratio je taj prizor zbog kojeg je problijedio od straha. Nijemo je zurio
u kolegu drhtei od bojazni da se i njemu ne sprema ista sudbina.
-Prokleta budala, mislio je da e i mene povui za sobom ljutito e Mirko.
-to emo sa ovime?
-Njega neemo ubiti jer nam je pomogao unitit topove. Obzirom da je pristao na
nau suradnju pustit emo ga, ali bez odjee na sebi govori Marko. Dodue on se
ve sada trese od straha. Kad strah nestane zamijenit e ga hladnoa a da b i nju
otklonio morat e se brzo kretati. Zato mome, skidaj sve sa sebe i nakon toga tri
kako bi sprijeio prehladu koja bi te mogla snai.
Vojnik je brzo nestao iz vidokruga, a nai junaci vraaju se putem do gostionice.
***
Doim ih ugleda, gostioniar u udu izbulji oi.
-Valjda si sredio ono bure i sad nas moe ugostiti sa onim pivom povie Mirko.
Jo uvijek iz straha zbog neizvjesnosti to se je to deavalo kod vojnika ne usuuje
se nita pitati. Kad im je donio pie na stol i on sjedne uz njih.
-Tu se ula gadna pucnjava. to se to deavalo kod vojnika?
-Dobro da smo doli u pravi as. Topniku postrojbu ba je napala grupa ustaa
ubaena iz Hrvatske. Da ih nismo udarili s lea, bojim se da bi sad izgubio dobre
muterije . Nakon opasne borbe ipak smo ih sve svladali i time pomogli vojnicima
da i dalje mogu slati lekciju Hrvatima, a pomogli smo i tebi da i dalje zarauje na
njima.

180

-Otkud tolika detonacija?

-Zna da si imao pravo u pogledu pomoi od vojnika po koju smo doli. Oni se ne
uputaju ni u jedan rizik, pogotovo ako je daleko od baze, zato e pomoi na drugi
nain ali za to trae bogatu naplatu. Jasno da smo im morali platiti.
-Zanima me ba kako to misle?
-Uzeli su na sebe zadatak da topovima srede one bandite na putu. Pucat e na njih
iz svih dvanaest topova. Kad to grune zemlja se trese. Nadamo se da su pogodili
pravi cilj i da nam je sada put slobodan.
-A to je bila ta buka, a ja se pobojao da nije to drugo. Cijelo selo diglo se na noge
i ve u pomo smo htjeli poi gore. Ja sam ih odvratio da jo malo poekaju.
-I dobro da si to uinio jer bi dolazili uzalud.
-Mislite li da su vojnici zbilja potrefili pravi cilj?
-Kau da garantiraju. Govore da su topnici pravi strunjaci i da dobro poznaju
svoj posao. Moramo im vjerovati.
-Da, dobri su strijelci. I ja sam to uo.
-Na raun toga donesi nam jo jednu turu.
Luka i Marko smijali su se Mirkovom izlaganju kad se udaljio gostioniar. Brzo je
doao sa novom rundom pia te ponovo sjeo do Mirka.
-U zdravlje i neka nam topnici i dalje bljuju vatru po Hrvatima nazdravlja
Mirko.
-uj gazda. Jedan od vojnika koji tvrdi da ti je prijatelj ispriao mi je priu.
Hoe li da je uje?
-Svakako da hou. Zanima me to je to imao za rei.
-Taj je vojnik stajao na strai. Dobro poznaje umu i sve opasnosti koje ona prua.
Naravno da je znao i ud vukova, a njih je u ovim krajevima poprilino. I ti to
dobro zna. Dok je straario odjednom ispred sebe ugleda vuka. Taj tvrdoglavi
dlakavi stvor umjesto da napadne ili da pobjegne ponaao se kao da ne poznaje
strah. ak je pokuao da obmani straara. Vojnik sebi nije mogao dopustiti da
riskira, stoga prinosi puku i nacilja vuka. Ne samo da se nije uplaio i pobjegao,
ve se vuk jo vie priblii vojniku. Vojnik taman kad htjede zapucati, zastane jer
ugleda vuka kako se oprui na tlo i zane cviliti. Neto se mora saznati to vuk eli
prije nego upotrijebi puku, pomilja vojnik. Dok gleda vuka postaje sve oputeniji.
ak je i puko ponovo objesio na svoje rame. Uvjeren je da vuk cvili jer trai pomo
za svoje potomstvo.- Prokleta zvijeri, kako da ti idem pomoi kad moram ovdje
ostati na strai? ogoreno ree vojnik. No, vuk je bio tvrdoglav ko mazga. I dalje
je leao do nogu vojnika. Na kraju, morat u ga otjerati jer ako se ovdje pojavi i
sutra, drugi straar mogao bi zapucati jo prije nego mu stupi blie. Taj nee imati
toliko saaljenja i razumijevanja koliko imam ja, a to bi bila teta zakljui vojnik.
I taman kad je namjeravao izustiti galamu kako bi otjerao vuka, iza njegovih lea
prilazi mu smjena strae. Doim zapazi vuka uzima puku iz koje opali dva metka.
ivotinja se podie i od uasa zacvili a potom se srui na tlo.
-Ti si nemilosrdni ubojica ljutito e vojnik. Ubio si majku koja je dola do mene
traiti pomo za svoje vuie.
-Budalo, zar e aliti za jednim vukom? Ta nije ti on brat. Hajde umiri se.

181

Na kraju vojnik se ipak umirio. Znao je da je to zakon prirode u kojem jedni likuju
a drugi stradavaju. Na pomisao da je vuk mogao napasti i njega zakljui da je to
igra sudbine.
Tko zna koliko je i ljudi doivjelo slinu sudbinu u ovom ratu. Koliko je ubijeno
ljudskih ivota a da nisu imali mogunost da se odupru, a na kraju zbog toga nitko
nee odgovarati niti ii na sud. I ba zbog toga trebao bi da zavri taj prokleti rat
koji nanosi daleko vie tete od one koju nanose svi vukovi zajedno.
-Tuna pria zakljui gostioniar.
-Jasno da je tuna, ali na alost istinita.
-Hajdemo onda na neto veselije. Uzmi au pa da nazdravimo za sve vukove koji
jo slobodno lutaju ovim prostranstvom.
-Vas dvojica ste se toliko raspriali, a mi moramo poi javi se Marko. Koliko
smo duni gazda?
-Ma nita mi niste duni. Drago mi je da sam se ja vama mogao oduiti za pomo
koju ste pruili vojnicima i zato vas ja astim.
-A ne, ovaj puta na nama je red. Je li dosta sto dolara.
-To je previe, mene toliko kota cijelo bure.
-Samo ti uzmi govori mu Mirko i ostaj nam u srei i zdravlju.
Kad su ponovo pokrenuli auto nali su se na prljavoj makadamskoj cesti na kojoj
nisu zatekli ni ive due. A onda opet nailaze na neko selo. Neki su izvirivali kroz
prozore svojih kua kako bi ugledali prolaznike. Trojica putnika u auto jedva su
ekali da se ponovo nau na istini koja ih odvodi do cilja.
***
Mirko je uvijek bio nervozan kad u autu nije sve timalo onako kako to iziskuje
pravilan rad motora.
-Brine me ovo kaljucanje motora i ako uskoro ne stanemo i provjerimo to je sa
njim mogli bi ostati tu na cesti zabrinuto e Mirko.
Nebo se je jo uvijek crvenilo mada je sunce ve zalo za planine. Ovaj e sumrak
potrajati jo kratko a doim nastupi no morat e potraiti i prenoite.
Teren kojim su prolazili postao je ravan. Desno od njih protezala su se dva
planinska vijenca a lijevo uma dok je uz samu cestu rasla ve upola sasuena trava.
Ovdje su noi hladne a danju je toplo, a no provesti u kolima ba i nije ugodno. Do
slijedeeg sela jo je par kilometara i to moraju to prije proi. Osjea se i sparina
koju sobom donosi vjetar. Doim dou do sela prvo to je, morat e potraiti
prenoite.
-Da bar zateknemo sobu koja ima i kupatilo kako bi se konano oprali jer vie ne
mogu podnositi na sebi njegov vonj potui se Mirko.
-Jadan ti, kao da neto bolje mirie odgovori mu Luka.
-Svima nam treba pranje i odmor govori Marko.
Usijano nebo umjesto sunca sada je zaeo obasjavati mjesec Nekoliko minuta vonje
jo dovelo ih je do sela. Nita im nije govorilo da bi trebali biti oprezni. Ubrzo su
pronali gostionicu. Zgrada koja je malo odvojena od drugih kua odjekivala je od
galame i buke. Jedina u tom selu ukazivala je da je puna gostiju. Ve pri ulazu u
dvorite miris alkohola i dima cigareta golicao je nos i pekao oi. im su nali
parkirno mjesto izlaze iz auta. Mirko odmah prilazi motoru da otkloni kvar a Luka

182

mu se priblii. Marko se nije dalo ekati te im porui da kad obave posao uu u

gostionicu a on e dotle pokuati nai stol gdje bi uz pie mogli i to pojesti.
Doim je stupio u prostor gostionice tu zapaa neto vie od desetak gostiju. Sjedili
su za svojim stolovima i uz glasno prianje ispijali svoje pie.
im je Marko uao amor se stiava. Sve oi bivaju uprte u njega. To je trajalo
kratko a onda se amor ponovo nastavlja. Dok je prilazio do anka samo su ga
znatieljno gledali oni kraj kojih je prolazio. U toku hoda zapeo je jednom gostu za
ruku ba u vrijeme kad je ovaj prinosio au na usta. Blagi dodir ruke potrese au
iz koje iscuri nekoliko kapi na hlae ovog gosta. Bijesan zbog toga opsuje i pogleda u
Marka. Nije to dugo trajalo. Ponovo prinosi au i ispija sadraj do kraja. Nakon
toga sjeda na svoju stolicu i rukom obrie usta, ali vie ne ree nita. Marko nastavi
put do anka. Tu zastane te se obraa gostioniaru: - Mogu li dobiti au piva?
Kako nije dobio zatraeni odgovor javlja se jo jednom . Mora se priznati da
gostioniar ne mari za njega. Dok je obavljao poslugu ostalim gostima Marko i trei
put ponovi pitanje. Gostioniar tek tada prilazi.
-to si ono rekao. S ime da te posluim.
Nakon toga prinosi mu zatraeno pivo, te upita treba li jo neto?
-Za sada mi je to dosta. Kad ispijem ovo onda slijedi narudba.
Doim se gostioniar udalji Marko gleda u vrata ne bi li ugledao Mirka i Luku.
Umjesto toga odjednom zauje poznati mu glas: - To je taj, to je jedan od njih!
U trenu dvojica prilaze do Marka i hvataju ga za nadlaktice.
-to ovo znai? smireno upita Marko.
Ispred njega stvori se jedan robusni ovjek koji ga gleda i glasno se cereka.
-Znai, ti si taj. Ba mi i ne izgleda opasno. Sad e vidjeti to znai dirati u osinje
gnijezdo nae brae. Dok je to govorio siktao je od bijesa a iz oiju mu frcaju iskre.
-Ljudi, ostavite me na miru. Ne elim nikoga ozlijediti, a mene ste sigurno
zamijenili sa nekim drugim.
-Ma uj ti ovo. On se boji da bi koga od nas mogao ozlijediti grohotno se nasmije
grdosija. Gledao je u svoje prijatelje prisutne tu a onda pogled ponovo usmjeri u
Marka. Tada prilaze anku i ostali koji su do tada sjedili na svojim stolicama. Meu
njima Marko prepoznaje straara kojeg su pustili da gol napusti kasarnu topnika.
Pomiljao je da ga vie nikada nee ugledati. Kako se to nije obistinili udio se da je
ovdje. Sigurno je naiao neki voza i doveo ga tu zakljui. Znao je da mu je ivot
ugroen i poveselio bi se da uu u gostionicu ona dvojica. Ovako situacija postaje
sve vie zamrenija i boji se da ne poe po zlu.
-Ostavite me na miru u koliko ne elite da tko nastrada. Opet je to rekao
smirenim glasom.
-Ma vidi ti toga. Opet nam prijeti javi se jedan od gostiju.
-Sad u ti ja pokazati kome e prijetiti govori robusni ovjek te prilazi jo blie
Marku.
-Nemoj ga odmah dotui. Ostavi neto i za nas zauje se glas iza njega.
Grdosija ravnoduno okree glavu i pun sebe ciniki likuje, a onda se u njegovom
licu ukae grimasa nakon koje jaukne. Od udarca Markove noge u meunoje
grdosija pada na tlo. Dvojica koji su drali Marka zabezeknuto zure. U tom asu
njihove glave se sudarie te se i njih dvojica naoe na tlu. Jedan od gostiju pokua
rukom udariti Marka. Doim je zamahnuo rukom Marko je hvata i povlai takom

183

snagom da ovaj odleti za susjedni stol. Jo jedan koji je bio u blizini dobiva udarac u
glavu i rui se na tlo. I slijedea dvojica letjeli su preko stolova a trei kroz
zatvoreni prozor. Lom stakla vani su zamijetili Mirko i Luka te odmah dotrali u
gostionicu. U par sekundi svi gosti leali su shrvani na podu, uz jauke od bolova.
Jedini na nogama ostao je gostioniar. U pripravnosti u rukama je drao samaricu.
Htjede je upotrijebiti a onda zakljui da bi prije toga mogao dobiti metak iz pitolja
u glavu te odustaje.
Jedan od gostiju pokuava da se podigne. Teko uspijeva te sjeda na stolicu i tupo
gleda prizor oko sebe. Istovremeno do njega se podie i straar. Kad ga ovaj ugleda
ljutit ga udari akom posred lica te vikne: Ti si kriv da je dolo do ovoga. Straar
ponovo klone a kad opet otvori oi tupo gleda u trojku.
-Tko e mi sad podmiriti tetu? jada se gostioniar.
Kad mu Mirko prie blie, gostioniar drhtei, rukama zaklanja lice u strahu da ga
ne udari.
-Bude li od nas traio naplatu tete navui emo ti nos toliko, sve dok ga ne
odvojimo od lica. Ili moda eli udarac po nosu od kojeg e se pridruiti ovima na
podu.
-Ne, neu nita. To sam rekao samo tako.
-Znam da nee i zato budi tih.
Tada Mirko prilazi do straara. Hvata ga za rever kaputa i podie sa poda a onda
ga grubo posjedne na stolicu.
-Ma vidi, pa ti si opet obuen. udim se da te i ponovo gledamo.
-Molim vas, nemojte mi nauditi. Nikad vie neu loe govoriti o vama.
-Znam da nee jer za to vie nikad i nee imati prilike.
-Nemojte me ubiti. Kunem se da u ubudue utjeti.
-Taj te samo obmanjuje i eli se izvui nekanjen dobaci Luka.
-Ne, govorim istinu. Molim vas, nemojte me ubiti.
-Gle ti njega. Boji se ubojstva. To je sigurno namijenio nama i zato to stalno
ponavlja. Pa da mu onda uzvratimo istom mjerom govori Luka.
-Nisam, molim vas vjerujte mi
Tada prilazi do straara i Marko. Zagledava ga a onda ree: - Neemo te ubiti, ali
mi smo za razliku od tvojih prijatelja ipak ljudi koji u sebi posjeduju i neto
humanosti i zato cijenimo ljudski ivot pa bio on i neprijateljski. Koliko se sjeam
pustili smo te da poe bez odjee na sebi. Ako eli nastaviti taj put skidaj se i bjei
dok se nisam predomislio, jer ne elim gledati tvoju prljavu guzicu.
Nije trebalo dugo ekati. Straar gol istri kao zec.
-Vrijeme je da se i mi izgubimo odavde. Ovdje vie nemamo to traiti, pogotovo
ne konaite. A proao me i glad doim sam ugledao ovu rulju. Jeste li pronali kvar
na autu?
-Da, bila je u pitanju samo jedna svjeica odgovori Mirko.
-Onda idemo. Ne bih htio da ovima pruamo jo jednu lekciju.
Doim su sjeli u auto i preli kojih stotinjak metara dalje, od gostionice se zauje
pucanj iz samarice. Bili su ve predaleko da bi ih koja kuglica pogodila, i zato se
nisu ni osvrtali. Bilo je kasno dalje ii traiti smjetaj te odlue da no provedu u
umi.

184

***
-U pravu si, najbolja vonja je onda dok je sunce jo visoko govori Luka.
Mirko se rastegne a potom pogleda u retrovizor. Na zadnjem sjeditu ugleda Marka
koji se nakon buenja postavlja u sjedei poloaj.
Autom prilaze sa sporednog puta glavnoj cesti. Zastanu da provjere ima li koga.
Nadali su se da e oni iz gostionice poi za njima u potragu. Nije bilo nikoga.
Tada se oglasi Luka.
-Ta tvoja enska kojoj se vraamo natrag zbog obrauna, ima li veze sa propalom
avanturom koju si imao sa njom pa joj se sada eli osvetiti ili je u pitanju jo
jedan provod kojeg eli ostvariti prije nego poemo na zadatak.
Marko se nasmije. Tu priu koju oekuje moe samo sanjati. Ne radi se ni o
avanturi niti provodu. Takvoj ljepotici ne bih nikad vjerovao a do sada nisam ni
mogao zamisliti da se u jednoj takvoj ljepotici moe skrivati toliko zla. I za sve to
to se okomila na mene, razlog je njenog glupog vjerovanja da sam joj ja sredio
strica. Zbog tog bandita proganja me ve danima, a jedini joj je cilj spremiti me na
vjeala.
-Hej Mirko, hoemo li mu povjerovati u to to nam je rekao.
-Meni se ini da je uvjerljiv.
-A ja do sada mislio da joj ide u posjet na jo jedan provod. Nadao sam se da uza
se ima jo kakve roakinje njenog kova s kojima bi se i mi mogli okoristiti. Jo mi
uvijek nije jasno kako se takva ljepotica mogla toliko zagledati u Marka a da nas
dvojicu ni ne primjeuje. Da to u njemu nije skriven neki magnet koji privlai ene.
A moda je to neka sila poput mjeseeve mnijenje pa kao plima i oseka ostvaruje
da ene gube glavu doim su kraj njega, a da pri tom ne uviaju da je to samo jedna
od prirodnih pojava.
-A ja kaem da je sve to zagonetno i u svakom sluaju uspjeno, a ipak nije u redu
jer ga doma eka mlada i lijepa enica.
-O toj vjernosti vas dvojica ne brinite.
-Reci nam bar koje atribute posjeduje ta Vera kad te toliko privlai. I je li ljepa
od Leposave?
-Ne bih rekao da je ljepa jer svaka od njih dvije posjeduje sve ono to treba eni
mada uvijek ima nijansi koje krase neto vie jednu ili drugu. Vera ima neto to
muke mami ko magnet, a to je njeno dupence. Prava desetka. I Leposaava ima
skladnu guzu ali Vera za razliku od nje posjeduje neto to je izdvaja od ostalih.
Prava desetka sa tri peata. Uostalom imat ete priliku da se sami uvjerite u vrijeme
kad ju budete ogledavali i davali svoje ocjene.
-Zar od nas oekuje i da budemo struni iri kad bude prolazila mimo nas gola
po pisti ili s tangama na sebi zabrinuto pita Luka.
-Nee biti ni piste ni neto slinog tomu. Gledat ete je kad bude vezana za granu
drveta.
-ovjee, da ti nisi obolio kad si ju golu ugledao pa sad trai da ju golu objesi?
Ne pita da li se i mi slaemo da ti vjea golu ljepoticu i to desetku pred kojom
sigurno klei opor magaraca uvijek spremnih da za nju uine sve i to samo zato da
bi im priutila osmjeh sa svog lica.
-U taj opor magaraca ubrojit ete se i vas dvojica doim ju budete pogledali u
vrijeme kad joj budete davali ocjenu.

185

Sunce se ve podiglo na obzorje a da to nisu ni uoili jer su bili zanijeti priom o

ljepotici. Znali su da se kod nje krije opasnost koja bi ih ponovo mogla odvesti u
podrum kojeg ne bi poruili ni najgorem neprijatelju. Morat e biti jako oprezni
kako nitko od njih ne bi stradao.
-Vojnike moete likvidirati bez milosti ali sa nje ne elim da padne niti jedna
dlaka. Mora ostati iva i nepovrijeena nareuje Marko.
-Bit e onako kako ti kae odgovara Luka.
-A ja jedva ekam da pred nju stupim kao iri pa da joj dam svoju ocjenu. vesela
lica govori Mirko.
-Zna da se i ja tome veselim dodaje Luka.
-Evo nas do sela. Ako ste spremni na akciju tu zaustavljamo auto i dalje idemo
pjeice. Nitko iv u selu ne smije znati da smo doli i zato idemo okolo skriveni sve
dok ne doemo do njene kue.
***
Dogodilo se upravo ono emu se Marko ponadao. Kad su sa breuljka promatrali
kuu u dvoritu ugledaju Veru. Pola je prema razruenoj kolibi. Tu se malo
zadrala a potom se ponovo vrati u kuu. Dok je trojka odluivala kojim putem da
priu neopaeno do dvorita zapaze tri parkirana automobila. U susjednom
dvoritu jedna ena hranila je guske. Istovremeno njoj prilazi jedan pogrbljen
ovjek sa tapom u desnoj ruci. Zguvani eir bacao je sjenke na njegovo mravo
lice. Malo su razgovarali a potom uli u kuu.
Marko je par koraka do ove dvojice promatrao dvorite. To su inila i ova dvojica.
A onda Marko donosi odluku da idu dalje blie kui. Kretali su se polako .
Odjednom Mirko zastane i daje znak da pogledaju na desno. Dva etnika sjedili su
na jednom poruenom stablu i tiho razgovarali. Uskoro im se pridruio i trei sa
dvije boce rakije u rukama. Doim je i on sjeo do njih zaeli su piti. I dalje su
raspravljali o enama
-Ovi bi ovako mogli raspravljati do sutra ili sve dok ne ispiju sadraj iz boca a to
bi se moglo otegnuti. Ja toliko ne elim ekati.
-I ta predlae?
-Moramo im se pribliiti jer ako zapucamo skrenuli bi pozornost na sebe i doli bi
drugi. Treba djelovati brzo i bez buke zakljui Mirko.
-Kako im prii a da nas prije ne zapaze. to da oni zapucaju?
-Zato pustite mene da im priem i im to obavim doite i vas dvojica, - predlae
Mirko.
-Budi oprezan!
etnici se ukoie kad ispred sebe odjednom ugledaju nepozvanog gosta. Jedan od
njih odmah prihvaa puku, ali Mirkovo upozorenje natjera ga da ju ponovo
odloi.
-Ne diraj vie puku u koliko ne eli da ti to bude zadnje to si uinio u ivotu.upozorava ga Mirko. To se odnosi i na vas dvojicu.
-Ama tko si ti i otkud se odjednom tu stvori? I to hoe od nas?
Mirko mu prilazi blie i kundakom ga udara u glavu. Ovaj se rui ko klada. Ostala
dvojica odmah hvataju puke ali strogi Mirkov glas zaustavlja ih u tome.
-Zato si ga udario? , da ti nije ostao duan kakav novac od kartanja?

186

-Ista sudbina eka i vas budete li suvie znatieljni.

Istovremeno prilaze Luka i Marko. etnici gledaju tupo i izbezumljeno. Nita vie
ne govore.
-Trebao si saekati dok ja doem i da ga ja sredim ljutito e Luka odmah doim
je pristigao.
Ova primjedba jo vie zbuni dvojicu etnika znatieljnih da utvrde o emu se radi.
-Ostaju ti jo dvije glave pa izvoli.
etnici se jo nisu ni snali a ista sudbina pogaa i njih.
-Vie bih se veselio da smo u njih sruili vrue olovo nego da na troimo svoju
snagu na gamad.
-Svi su oni ve odavno zasluili vjeala. Mi smo sada suci i porota i izvrioci
pravde i svejedno je na koji nain to obavljamo dobaci Marko.
Tog asa iz susjedne kue izlazi pogrbljen ovjek.
-Poekajmo dok se ne udalji a onda idemo dolje.
Brzo su prili do dvorita. Za udo, vie nisu nikoga tu zatekli. A onda se penju na
prvi kat kue. Zastaju pred Verinom sobom. Marko prislanja uho na vrata. ulo se
samo tiho ukanje.
-Izgleda da je unutra sama. Ulazimo!
U trenu su sva trojica bili u sobi. Vera je mirno sjedila za svojim stolom. Doim ih
ugleda blijeda i zaprepatena opsuje a potom mirno eka kraj svoje sudbine.
Po prvi put efica razbojnika nala se u situaciji u kojoj moe oekivati samo
nevolje. Sama je i nema se zato na koga osloniti, a pretpostavlja da su joj i straari
likvidirani i zato mirno promatra pridolice. Zna da na pomo ne moe raunati,
zato joj jo ostaje jedino njena enstvenost koju mora iskoristiti kako bi sauvala
ivot. Ovi ljepotani neumoljivi su kad je u pitanju neprijatelj. Zapaa da joj u tom
momentu prilazi Marko. Umiljato ga gleda nadajui se da time neto postii. Ali
doim je Marko priao do nje grubo je hvata za kosu i njenu glavu privlai do svoje.
-Mora priznati da si u ivotu puno grijeila i da te sad oekuje najvea kazna, a
mi smo doli da ju izvrimo.
Veri se osue usta od straha. Nehotice gri ake ali ne govori nita. Uplaena eka
presudu.
Marko je potom dovue do stolice gdje ju smjeta da sjedne. Ne mii se odavde dok
ne rijeimo sukob i sa ostalima koji su jo ostali ovdje.
Iz hodnika se ulo nekakvo kretanje. Luka ga upozorava na to. Mirko za to vrijeme
gleda kroz prozor. Istovremeno pazi i na Veru.
-Da se ona dvojica nisu probudili i sad dolaze da nam se osvete. Trebali smo ih
zatui do kraja ljutito e Luka. Odjednom se u sobi osjea smrad dima.
-Izgleda da je netko dolje zapalio vatru kako bi nam sprijeio izlazak iz zgrade.
Neko vrijeme vladala je tiina a onda se zauje glasan uzvik.
-Opkolite kuu i doim koga ugledate zapucajte Nakon toga jedna bomba
eksplodira u hodniku . Iza snane eksplozije otpone i rafalna paljba. Prozorska
stakla pucala su i letjela na sve strane.
-Izgleda da ovi tvoji ne tede ni tvoj ivot govori Marko Veri.
Po svojoj prilici nee stati dok ne srede nas skupa s tobom. Ipak me udi kako takvi
ubojice u trenu brzo preokreu stranu. Ovi ne trae samo osvetu ve i priliku da
naine to vie rtava ne vodei rauna da e se meu rtvama i ti nai.

187

Vera nije nita odgovorila ve je samo uplaena i dalje sjedila na svojoj stolici.
Kako pucnjava nije jenjavala, trojka odgovori paljbom iz svog oruja.
-Dolje pod prozorom vidim dvojicu etnika spremnih da zapucaju na nas. Ja u
na tren promoliti glavu a iza toga vas dvojica odmah zapucajte na njih. Moda ih
navuemo u zamku predlae Mirko. Doim su se pojavili iza sklonita i zapucali
na njih se srui paljba iz Markove i Lukine puke. Obojica pogoeni padaju na tlo.
Iz hodnika dim dopire sve vie u sobu.
-Jedino rjeenje da se odavde izgubimo je izlazak po uetu kroz prozor. Sad je
prilika i trebamo je iskoristiti dok ostali nisu zapazili da su izgubili svoje ljude.
Od zavjesa brzo naine traku po kojoj e se spustiti. Vezali su je za radijator dok je
ostatak visio do zemlje. Mirko i Luka zatim prilaze prozoru i u trenu se sputaju na
tlo. Marko tada prilazi do Vere. Zaklopljenih oiju samo je ekala na kaj svoje
sudbine.
-Idemo brzo u koliko ne eli da te bacam kroz prozor.
Vera prilazi traci i polako se sputa. Mirko i Luka stajali su ispod i svoj pogled
usmjerili prema gore. Njena haljina malo je zapela i pri tome otkrila njene zanosne
obline. Ova dvojica samo su uzdisali dok se nije spustila na tlo. Odmah potom i
Marko se naao na zemlji.
-Idemo brzo prema umi dok nas ovi nisu otkrili.
Dok su bjeali prema umi nitko ih nije zapazio. Vera je trala uz njih. Njene grudi
koje su poigravale pri tome nisu promakle pogledu Luki i Mirku. Nakon par minuta
stigli su i do svog auta. Vera je oekivala smaknue i zato se u udu pitala zato
odugovlae. Zastali su kraj auta. Sumnjala je da je razlog ona. Pomilja da je to
sada kraj. Marko prilazi prtljaniku, otvara ga iz njega vadi ue kojim vee ruke
Veri.
-Idemo govori joj.
Bez dvoumljenja ona ga prati. Kad su doli do jednog osamljenog drveta , Marko
baca ue preko visee grane a onda ga povlai i vee za drugi kraj. Gledala ga je u
udu i pitala se zato ju vee u tom poloaju. to to misle sa njom?
Mada je ispoljavala tvrdokorno neprijateljstvo prema njemu , ipak joj je prijala
njegova blizina. Zato u tom ovjeku jo uvijek traim ljubav, a on mi sprema
smaknue? Pita se po tko zna koji put.
Marko opet prilazi do nje, hvata joj haljinu i razdere n dva dijela. Haljina potom
pada na tlo. Ostala je rukama vezana za granu samo u gaicama. Iznenada Marko
hvata i gaice i snano ih povlai prema dolje. Gola ko od majke roena pitala se to
e sada uslijediti. Zar me ovi prije smaknua ele silovati. Sigurno e se izredati sva
trojica. Ovako obnaena osjea stid. Nadala se da e poslije toga ipak joj potedjeti
ivot. utjela je i jecajui ekala tren kad e to zapoeti. Po nainu kako je to
Marko uinio sa njom bila je uvjerena da je to jedino to od nje ele. Hoe li ju
poslije toga ubiti ili ipak ostaviti da tu umre u samoi?
Doim se ukazalo njeno golo tijelo Mirko i Luka zakljue: Zbilja je arobna poput
Venere.
-Do sada sam gledao svakojake ene i milovao njihove stranjice, ali ovakvu
ljepoticu jo nikada nisam vidio govori Luka.
-Ova nije samo desetka ve i desetka sa tri peata dobaci Mirko. Ba onakva
kakvu nam je Marko opisao.

188

-Koja teta da e ovakva ljepota za koji as promijeniti izgled.

Na ove rijei Vera se uplai jo vie. Pomilja da e ju poslije zadovoljenja svojih
strasti ova trojica unakaziti. Od te pomisli zadrhti jo vie. Noge su joj poele
klecati. Tijelo odjednom postaje oputeno. Osjea stranu bol u rukama koje su
vezane . Ue se usjeklo i u njenu kou. U asu se uspravi i htjede moliti za milost, ali
ponos joj to ne dozvoljava. uti i dalje trpi bolove. Opet se prisjeti to slijedi. To ju
ponovo zabrine. Podie glavu i gleda u ovu trojku. Neto se dogovaraju. Vjerojatno
odluuju tko e biti prvi. Voljela bi da to bude Marko. Ve sada osjea njegove ruke
oko svog golog struka. Nada se da e biti njean. Od one dvojice ne oekuje drugo
nego grubost. Srce joj jae zane udarati kad zapazi da joj se Marko pribliava
otraga. Ljuti se zato to nije uinio sprijeda. Moda bi ga in stida koji njemu ne
prilii odvratio od pomisli da to uini na ovakav nain. U svakom sluaju prihvatila
bi ga u naruje i da nije vezana. A to ako su oni nekakvi sadisti? Prijetnja da e joj
to poslije promijeniti izgled odnosi se sigurno na nekakvo muenje. Moda ju
noevima zasijeku i to ne jedanput. Bolje je da je ubiju nego da je unakaze. Pa da,
zato su me vezali kako bi nakon ovog sramnog ina otili a mene tu ostavili na
milost i nemilost zvijerima koje lutaju ovim umama. razmilja u strahu.
Dok je Marko prilazio do nje osjea da je u njenom meunoju porasla osjetljivost.
udi se sama sebi kako unato toj situaciji u kojoj se nalazi nemona da se odupre,
jo uvijek ima elju da zagrli tog ovjeka. A onda ju proima jeza kad osjeti njegovu
ruku kako njeno prelazi preko njezine gole stranjice. S mukom hvata zrak
oekujui rasplamsavanje divlje poude. Da je slobodna ljubila bi ga do besvijesti, a
ovako sputana onemoguen joj je ne samo otpor nego i to zadovoljstvo. Mogli smo
to obaviti na prirodan i ljudski nain. U asu iekivanja elje da iskua njegovu
mukost odjednom osjeti stranu bol. Udarac Markove ruke po njenoj goloj
stranjici bio je tako jak da joj potekoe suze niz lice. Zajauka, a potom osjeti jo
jedan udarac, jai od prethodnog. Dok je stenjala od boli uslijedili su novi udarci.
Poput pree koja ne poznaje milost izredalo ih se deset. Marka je bridio dlan, ali
kako je tek pekla njena guzica koja je promijenila izgled u nijansama boja plave i
crvene.
-Uh, koja teta. Od onako lijepe guze sada zbog tih masnica postala je izgledom
poput zguvane krpe dobaci Mirko.
-Ja bih ju radije deset puta pogladio nego udario uzvraa Luka.
Marko nije razmiljao o osjeajima dvojice prijatelja. Obilazi ju i postavlja se pred
njom licem u lice. Vera se prepala da joj sada nee unakaziti i tijelo. Glava joj klone
od te pomisli. Kad joj Marko blago prihvati bradu i pogladi lice. Tako je bilo sa
guzicom. Prvo ju je pogladio a onda su uslijedili udarci dlanom. Da nee sad to
uiniti i na licu pomilja. Zaklopi oi i u iekivanju se pita: Kako moe biti tako
svirep. A onda zauje njegov glas.
-Sigurno se pita zato sam te udario deset puta po stranjici. Odgovor je zato da
ne prljam ruke tvojim obrazom. Jo uvijek gledam strah u tvojim oima. Ne boj se
neu ti vie nanositi boli. Vie te neu tui ni ja ni moji drugovi. Ostavit emo te tu
ovako sputanu da visi na toj grani sve dotle dok ne naie netko od tvojim mjetana
i oslobodi te. Hoe li to biti uskoro ili ne, nije me briga, ali sve dok bude ekala na
to bilo bi dobro da malo razmilja i o svojoj prolosti koja te odvela u zloin. Ja ti
preporuam da se okrene od zla kojim ide i da u budue poe putem koji je

189

dostojan ne samo tvoje ljepote ve i dobrote koju vjerujem da jo uvijek djelomino

posjeduje u sebi.
Vera nije mogla odmah shvatiti da je sada sve gotovo. Uzalud je vjerovala da e joj
se Marko osvetit na drastiniji nain, onakav kakav je ona njemu namijenila.
Onda je prestala razmiljati o Marku. Svoje osjeaje prepustila je stihiji. Sad je
samo ekala da se netko to prije pojavi i oslobodi je sputa i agonije u kojoj se
nalazi. Dok je promatrala trojku koja se od nje udaljava potekoe joj suze.
***
Auto u kojoj se nalazila trojka mirno je jurio cestom. Tiinu koja je sve dotle trajala
prekine Luka. Znate li da mi prizor njene gole stranjice nikako ne izlazi iz glave.
-I ja pomiljam na neto sa stranjicama javlja se Marko. Doim zavri rat u
Rijeci u organizirati izbor najljepe enske stranjice Opine, potom upanije a
na kraju Republike. Rijeka je tih lijepih prepuna.
-Ne misli li ih valjda pokazati gole govori Mirko.
-Ne, kandidatkinje za izbor najprije e proi pistom u haljinama, zatim u
hlaama, a onda u kupaim kostimima i na kraju u tangama. Pobjednica e biti
bogato nagraena. Uz titulu najljepe stranjice dobit e i tu nagradu i zato ne
sumnjam da e se javiti puno kandidatkinja.
-Mi emo svakako prisustvovati kao gosti, a ne bi se ljutili ni da nas pozove u iri
govori Luka.
- Uvjeren sam da e ta priredba privui bezbroj posjetilaca, pogotovo onih koji se
osjeaju mukima, ali i enskih kako bi kandidatkinje usporedile sa sobom javlja
se Mirko.
Tog momenta pribliava im se jedan auto. Marko koji je bio za volanom u vozau
prepozna Leposavu i odmah zaustavlja auto.
I Leposava je prepoznala njega te i ona zaustavlja svoj auto. Oboje se vraaju i
zaustavljaju u razini. Nakon pozdrava Marko izlazi i pristupa do Leposave.
-Gdje si to pola?
-Idem do Vere. Zna da smo roakinje a od nje mi treba neka usluga.
-Nije doma.
-Kako zna?
-Sad smo se rastali sa njom.
Leposava ga u strahu pogleda. Pomilja da joj nisu nanijeli kakvo zlo.
-Ne brini, nije daleko . Oko 300 metara od kue na ovom putu ako sa lijeve srane
stane i poe prema umi, nakon jedno 30 metara zatei e je kako sputana
djelomino visi na jednoj grani. Mislim da joj je i to dosta pa poi do nje da ju
oslobodi. Ako nema no mogu ti ga ja dati.
-Ne treba, imam ga u kolima. to znai ta predstava i zato ta kazna?
-Nije to kazna ve samo opomena kojom smo eljeli skrenuti je na pravi put.
-I misli da ste u tome uspjeli?
-Ne elim o tome misliti. Radije u misliti na tebe u elji da se to prije naemo, a
sad te moram ostaviti jer nas eka dalek put. Ponovo ju je strasno poljubio a potom
poao do svog auta.

190

3. poglavlje POSJET

3. poglavlje POSJETA
Dok je sjedio na kamenu i promatrao tok vode koja se slijevala uz rijeku,
razmiljao je o putu i zadatku koji stoji pred njim. Svaki zadatak pukovnika
Marka proet je opasnostima jer bezbroj neprijatelja vreba u ovim prostorima i
pitanje je samo vremena kada e naii na kojega, a svi su oni beskrupulozni i
nemilosrdni da bi i u najmanjoj prilici nanijeli mu zlo.
Marko je svjestan opasnosti, ali njegovo iskustvo prokuanog ratnika daje mu
snagu da se odupre svakakvoj nevolji. Ipak da bi doao do cilja proi e jo kroz niz
prepreka, ali on ih se ne plai. Jednako se tako ne plai da naie na kojeg
neprijatelja u ovom podruju. Razlog je i taj to ga nitko ne oekuje. Neprijatelji
smatraju da se nitko ne bi ni usudio proi ovim stazama pa zato i ne uvaju taj
prostor, no ipak opasnost vreba i treba je se uvati a Marko je spreman na sve.
Oputen i dalje je promatrao treperenje vode koja je blistala svojom istoom i
sjajem poput stakla kojeg obasjavaju sunane zrake, odlui da jo jednom uzme
kartu te da provjeri putanju prije nego se podigne iz ovog gnijezda na kome je
proveo ve dosta vremena. Do sad je uvijek vjerovao u uspjeh svoje misije pa zato
ne bi i sada a sve dok je siguran u sebe ne boji se ni opasnosti. Mada mu je svirepost
bila omraena ipak ako naie na kojeg neprijatelja, postupit e jednako kako bi oni
postupili da im padne u ruke. Upravo zbog toga on se i bori na strani onih koji su
potlaeni u ovom ratu i zato je cilj pobijediti, jer samo pobjeda donosi sigurnost na
ovim prostorima za sve ljude koji potuju red i zakon.

191

Za tri dana mora se nai sa dva svoja suborca. Prije toga posjetit e jednu dragu
mu osobu kojoj eli odati djeli svog iskrenog osjeanja. Tko zna kako ona sada ivi
i to smjera u budunosti. Od kada su se rastavili nezamislivo je eljan ponovo ju
vidjeti. Doznao je da se nalazi u Kninu, mjestu gdje ga vreba najvea opasnost.
Mada je oenjen i jo uvijek strasno voli svoju suprugu Anu,, ipak u sebi ne skriva
da mu je i Leposava jednako tako draga. I ako je prolo dvije godine od njihovog
posljednjeg vienja njena slika stalno mu je pred oima i jedva eka as kada e se
nai..No to ako je u meuvremenu ona nala kakvog drugog s kojim se zbliila,
moda i udala. U tom sluaju ovaj susret protekao bi ko kazaljka na satu koji ne
pokazuje vrijeme.
Odraz njegovog lica u vodi govori da je on jo uvijek snaan i zgodan mukarac,
privlaan enama, Dok je god toliko poeljan nada se da ni kod Leposave ne bi bio
drugaije primljen.
Unato onog to drugi vide on nije mario za svoj izgled. Najvie bi elio ostati
neprimijeen obzirom da se nalazi u osinjem gnijezdu gdje ga svaki as mogu
zaskoiti. Samo jedan pogrean korak ako uini, moglo bi ga stajati ivota. Zato i
dalje mora ostati oprezan. Nikako nije shvaao zato mu je i Leposava toliko
prirasla srcu kad ve unaprijed zna da od te veze nee biti budunosti. Nee je biti i
zato to on jo vijek voli i svoju Anu, zakonitu suprugu kojoj je i do sada posvetio
svu svoju ljubav. Veseli se susretu sa Leposavom, ali i susretu sa svoja dva suborca,
no najvie bi se poveselio da je sada u svojoj voljenoj Rijeci, za njega najljepim
gradom na svijetu. U pamet mu dolazi pogled na Uku, Kvarner, etnja Korzom
gdje se susreu najljepe ene na svijetu. Sve to uz prijatelje sada bi rado imao kraj
sebe, no okolnosti su za sada samo nostalgija koju mora zaboraviti.
Tog trenutka prisjea se i prvog trenutka susreta sa Leposavom. Dok je u agoniji
okraja sa neprijateljem oslobaao svog suborca zatoenog u starom dvorcu i pri
tom optuivao one koji su dozvolili da se ova banda tu naseli nije imao ni pojma da
e jednog dana potpuno promijeniti sliku svega i svoje gledite okrenuti prema
osobi koja je upravo krivac kojeg sada osuuje. Radi se o optubi koja je jednako
tako osuujua kao i ovaj rat koji se vodi zbog interesa pojedinaca koji su dio
politike farse stvaranja Velike Srbije. Na kraju svega on je ipak izvojevao pobjedu
unato brojnih problema koji su nastali kasnije. Bio je skamenjen kad je uvidio da
se uputa u borbu s brojno nadmonijim neprijateljem. Ipak za prijatelja dao bi
ivot samo da ostvari svoj cilj pa da odu dalje na zadatak slobodni. U protivnom
ako ga uhvate slijedi mu ista sudbina ili jo i gora u koliko preivi. Neprijatelj e
uiniti sve kako bi obranili ast i svoju nadmo. Upravo to je i bio razlog da odbaci
emocije i da pobije to vie svojih protivnika ime se poveava mogunost
ostvarenja cilja. Nakon to je postavio u okruenju brojne mine koje su nakon
detonacija izazvale pomutnju omoguen mu je prilaz. Neprijateljska odora u prvi
tren omoguila mu je kretanje te pristup do mjesta gdje su zatoeni svi oni koju se
ne slau sa sistemom a tih je svakim danom bivalo sve vie.
Zemlje Europske unije optuuju ovaj rat ali unato toga ne poduzimaju nita da ga
sprijee ve jednaku krivnju svaljuju na Hrvate i Srbe. ak Hrvate jo vie
okrivljuju mada su oni rtve jer se zna tko je agresor. Zato se uvijek krivica
svaljuje na slabijeg, nije mu jasno. No upravo zato to su slabiji na senzacionalan
nain Hrvati ostvaruju pobjede i u svoje okrilje vraaju dio po dio okupiranog

192

teritorija. Nismo mi nikakve krvopije. Sve to radimo inimo u interesu svog

naroda. Bojimo se jedino da ovi u Unije i dalje krivnju svaljuju na nas mada nam
njihovo miljenje ne bi trebalo stvarati potekoe, Oni ne vode rauna koliko je do
sada nedunih rtava dalo svoje ivote a nisu ni pomiljali na neki otpor. A te rtve
zasluuju osvetu. Ne prihvati se osveta bilo bi jednako pokornosti. to je donijela ta
pokornost govore na stotine leeva razasutih po cijelom prostranstvu gdje je sada
neprijatelj. Da se to i dalje ne ponavlja moramo promijeniti situaciju i poraz
pretvoriti u pobjedu. Samo tako oslobodit emo zemlju i stvoriti uslov za suivot u
miru. Zato i ne prihvaamo stav tih zemalja koje nas osuuju, a u povijest moemo
ui samo uz pobjedu. Samo pobjednik kroji povijest a ona e govoriti o pravednosti
koje su donijele slobodu i priznanje Hrvatske. Tek nakon priznanja oplakivat emo
rtve koje su svoj ivot dale za ostvarenje cilja. Za razliku od neprijatelja neemo se
osveivati na isti nain. Imat emo razumijevanja jer svi ljudi nisu jednako svirepi.
Neki su zavedeni, a neki bili i prisiljeni, dok su veliki broj ipak bili slijepi i kao takvi
odobravali zlo koje je tu poinjeno. Za udo je da je takvih bilo puno a mnogi e i
kad zavri rat i dalje ivjeti u uvjerenju da su inili dobro time to su odobravali
postupke voa pa bi i dalje dali svoju ruku, samo da se ostvari njihov cilj.
Svaki je ivot vrijedan i dragocjen bez obzira s koje strane dolazio ali ako je on
prekinut zbog unitavanja, pljake, ubijanja onda nije za oplakivanje ve samo za
osudu. Zato sve te koji su za osudu treba poslije rata osuditi mada to nee vratiti
ivote rtava koje su ovi poinili. Ipak narod e uvidjeti da se ne isplati u budue
ponavljati iste greke. Kau da se uimo na grekama a unato toga i dalje se grijei.
Eto upravo zato treba ostvariti pobjedu kako bi se moglo ukazati da ono to ne valja
na kraju ipak doivljava osudu. Narod e to shvatiti tek onda kada javnost bude
svjesna svoje greke. A one koji su izazvali rat treba osuditi ili ih prisiliti da napuste
ovo podruje. Na alost mnogi od njih okoristili su se i sada kao bogati nai e
utoite u drugim dravama gdje e opet traiti ansu da se povrate kako bi ponovo
zapoeli od onog gdje su stali, ne bi li do kraja ostavili svoje planove. Hoe li se ti
ljudi ikada pokajati za svoje greke i priznati svoju zabludu? To pitanje ostaje bez
odgovora. A kako vidimo iz povijesti takvi se ne popravljaju. Takvi samo ulaze u
povijest poput brojnih diktatora uvijek spremnih da za sobom ostave stratite, a da
pri tom ne ostave ni trunke grinje savjesti. I mada e narod shvatiti zabludu
odobravanja njihovih postupaka, ostat e uvijek jo onih koji e drati stranu tih
agresivaca, smatrajui da su to inili za boljitak svog naroda a ne za vlastitu korist.
Zato ne udi da i danas ima jo puno tih koji u Hitleru, Staljinu, ili drugim
tiranima vide osobe koje su svom narodu omoguili ivot u blagostanju dostojan
svakog lana zajednice. Pravu stranu to su ti voe uinili i rtve koje su za sobom
ostavili prikrivat e jo dugo. udi da to ini i vlast. Kau da razlog treba traiti u
bojazni da se ponovo ne probudi kakva individua koja bi preuzela ulogu lavine gdje
je prestala ona koju smo svladali kod prethodnog tiranina. A sve dok se ne stiaju
strasti i dok se ne smire ti zabludjeli zanesenjaci, treba misliti na to da se ponovo
ne stvore nove rtve. To se treba izbjei i to je i razlog da se puta i dalje
iivljavanjem uvjerenja tih zabludjelih. Rauna se da e vrijeme uiniti svoje te
svijest koja e na kraju ostati samo na verbalnom deliktu koje ne kodi nikomu u
smislu fizike ozlijede. Nakon par desetaka godina vie nitko nee ni znati pod

193

kojim su optubama osueni ti teroristi koji su terorizirali ne samo druge, ve i svoj

narod. Vano je da takvi vie nikad ne preuzmu vlast.
U svojim razmiljanjima osvrnuo se i na to to e biti kada prestane ovaj rat. Mali
ovjek oduvijek tei za tim da ostane ovjek koji e moi ostvariti svoja prava i
stvoriti si ivot kakav dolikuje svakom radnom ovjeku. Marko je na alost uvjeren
da ni vrijeme koje je pred nama nee donijeti nita bolje, jer i tada kao i dosada
odluuje novac. Novcem se moe kupiti sve pa ak i pravo.
Nekim ljudima i poljski cvijet ljepi je od najskuplje orhideje. A priroda je zakinuta
ak i mogunou da takvi cvjetovi rastu. I mada ti beznaajni cvjetii na polju
pruaju veu dra, ljudi su pohlepni za nedokuivim i u stanju su unititi cvjetna
polja samo da se doepaju tog drugog, koji je esto i bez ljepote i mirisa pa svojom
gorinom pokazuje da prava ljepota nije u bogatstvu ve u osjeaju za to lijepo. Oni
koji nemaju tog osjeaja postaju beskrupulozni a takvi samo unitavaju prirodu. Da
bi u tome uspjeli i njima treba novac do kojeg e doi samo na nain koji ne mari za
ljepotu, pravdu i dostojanstvo ovjeka. Sve to ostvarit se moe tako jednako kao i
borbom koja se ostvaruje u ovom ratu.
ovjek u svom ivotu ide do ostvarenja prava, obitelji, prijatelja...Najosamljeniji si
kad se nalazi u masi, a ona te vodi stihijom, pa kraj toga puta postaje neizvjestan.
Bijeg iz mase nije rjeenje. Treba sagledati injenice, skupiti snagu i otvoreno
sagledati sve to te okruuje. Kad otkrije istinu, neosporno da e otkriti da uvijek
postoje dva svijeta. Jedan koji je na strani pravde i drugi koji vodi u sukob sa ovim
prvim. Kojoj e strani prii, ovisi ti i budunost.
Danas je rijetkost nai ovjeka koji e suditi po onom to nalae pravda. Vrijeme
donosi iskrivljenu sliku svega onog to nas okruuje. Okrenuti pozornost na ono to
predstavlja ljepotu koja je to draa to smo jednostavniji i uklopiti se u tu ljepotu
jedino je to ima smisla. Sve drugo ide u saaljenje.
Svi smo mi jednaki a opet svi smo mi razliiti, a te razlike donose i drugaije
miljenje, drugi osjeaj, drugi izgled. No, ljepota ipak ostaje i dojam da je savrena
nitko nee izmijeniti. Ipak fiziki izgled nije taj koji kod ovjeka ostvaruje posebnu
panju. Ljepota je skrivena u svima nama. Svaki ovjek posjeduje duu koja zrai
unutranjom ljepotom. Neki je izraavaju glavom, neki pristupom dok drugi
osjeajem, ali svi mi unato skupocjenim orhidejama predstavljamo sitne poljske
cvjetove koji u polju zrae svojom ljepotom. Da nema tih cvjetova ne bi se istakla ni
dra prirode. Zato svi pa i oni beznaajni ljudi u toj zajednici na jednostavan ali
poseban nain pokazuju da samo udrueni ostvarujemo svijet koji vodi ka
savrenstvu.
Koliko se god trudimo da ostvarimo taj svijet uz pravdu koja e svima pruiti
jednaku ansu za sada je samo utopija. Jo emo dugo ovisiti o volji pojedinaca koji
u svojim rukama dre vlast i bogatstvo jednako tako kako su to inili sve do sad.
Zato ostvariti pravdu predstavlja igru slinom onoj na lutriji. Pojednostavljeno
reeno ovisimo o volji tih kojima se obraamo. I mada je novac razlog zbog kojeg se
uputamo i u ponienja i dalje ispruimo ruku poput prosjaka ekajui na milost
kao da primamo pravdu a ne milostinju.
Mada mnogi misle drugaije smatra se da je u svakom drutvu bitan svaki ovjek
bio on na dunosti predsjednika drave ili portira u nekoj firmi gdje obavlja posao
za koji je plaen. Pa ako je tako zato onda neki ljudi koji se nalaze na veem

194

radnom zadatku unato to primaju daleko vee plae jo uz imaju i posebne

privilegije koje ih uzdiu do idola. Te razlike ne bi smjelo biti jer svi jednako
doprinosimo ostvarenju ciljeva drutva.
Oito je da se sa tom pretpostavkom ne slau svi, pogotovo ne oni koji su na
poloaju idola pa ostvariti pravdu jednako je kao dobiti glavni zgoditak u toj igri.
Nekima uvijek nedostaje novac pa tako i povjerenje u te ljude. I ma koliko se god
trudili neemo stii do cilja. Mora se priznati da bi svi bili iznenaeni kada bi se
dogodilo neto drugo. Mali ovjek ne trai drugo do pravo na istu ansu kakvu
imaju i ti drugi.. A hoe li se to pravo ostvariti, ovisi o volji upravo tih koji su na
vlasti.
Moda je njegov dojam o tim osobama pogrean. Moda se i oni ponaaju u skladu
sa situacijom koja im donosi poene za poloaj pa od brige znaju biti i lieni navodne
velikodunosti. No bez obzira na ishod mali ovjek prua ruku svakom dobrom
ovjeku s kojim se susree i zna da se nee pokajati uoi li neiskrenost koja bi ga
mogla izvrgnuti ak i ponienju. Svi smo ljudi koji u sebi posjeduju i zlo i dobro ali
svi imamo i svojih slabosti, no zbog toga se neemo mrziti niti izlagati opasnostima.
elja svih nas ostaje u produbljivanju odnosa s osobama koje smo i do sada
poznavali i potivali a to se moe ostvariti samo ako i oni nas gledaju istim oima.
Pratei svoje misli Marko je promatrao i rijeku iji je ubor vode djelovao poput
muzike. Na okolnim drvetima ugledao je i jato ptica koje su se svojim cvrkutima
pridruile ovom koncertu. S vremena na vrijeme kraj njega je preletila i pokoja
vrana. Priroda je ovdje jo uvijek neoskrljvljena ini se da ivot unato rata ovdje
ne predstavlja nikakve izmjene. Ptice i dalje marljivo rade na ouvanju svoje vrste.
Jedini cilj imaju pred sobom pribaviti koji zalogaj hrane. Pri tom znaju pokazati i
agresivnost jednih prema drugima ali u toj bizarnoj svakodnevnici oekivati neto
drugo bilo bi apsurdno.
Marko se sve vie divio ovom podruju i bez obzira to je od malena zaljubljen u
prirodu ovo divno mjesto daje mu posebnu dra.
Neki ljudi rijetko naputaju svoju sobu ali da znaju koja ih ljepota ovdje oekuje
pohrlili bi bez obzira na posao i obaveze koje ih u tome sputavaju.
Iscrpljen od dugog pjeaenja osjetio je glad. Da je sada u drutvu svoje Ane
ponudila bi ga slasnim zalogajom peenja. Ovako morat e se posluiti kruhom i
konzervama koje nae u ruksaku. No sljutit e to slasnije nego da uz sebe ima
najbolju deliciju koju bi dobio u skupocjenom hotelu. Drei u ruci kruh kojeg je
namazao patetom obrati se pogledom na drvo gdje su se nagomilale ptice. Moda bi
koji zalogaj mogao podijeliti i sa njima pomisli. Dok je otkidao komadie kruha i
bacao ih na pod pored sebe ko omamljene doletjele su ptice i bludniavo otkidale
zalogaje i halapljivo gutale. U ovoj raskonoj gozbi svaki komadi brzo je nestajao.
Unato upozorenja da ne ure nisu ga posluale. Dio kruha kojeg je pustio za sebe i
on je halapljivo pojeo kao da se bojao da i to nee morati podijeliti sa njima. Doim
je zavrio sa jelom prihvati bocu rakije i prinese je ustima. Nakon to je gutnuo
malo vraa na bocu ep a potom se obraa pticama. - Ne, ovo ne smijem dijeliti sa
vama. No zato bi mogli podijeliti ovu bistru vodu koja tee niz rijeku, Nadam se da
nije zagaena. Pa i ovi koji nam zagauju ivot i sve ono to je ivo koriste vodu i
za sebe.

195

Dok je ispijao vodu koja se niz rijeku i dalje prelijevala preko kamenja nije ni
primijetio da su ptice odjednom sve nestale kao da ih je netko uplaio. Iznenadi se
kad iz daljine zauje glasno avrljanje dviju osoba koje su se sve vie pribliavale
mjestu na kome je sad on boravio. U tren oka Marko zgrabi svoje stvari i trkom se
skloni iza jednog grma.
-Hm, moram priznati da je ovo bilo u rekordnom vremenu. Jo samo par sekundi
i ovi bi me zapazili.
Skrivajui promatrao doljake ulo se jedino njihovo glasno smijanje. Mladi i
djevojka drei se za ruke prilazili su mjestu gdje je do sada sjedio Marko. Doim je
sjeo na kamen mladi privue djevojku i posjedne je u svoje krilo a potom je zane
ljubiti.
-Stevo, pusti me! Odjednom zavie djevojka. Dok se otimala dala je oduka svom
bijesu te nastavlja. Neu da netko naie pa da nas vidi kako aikujem s tobom.
U jednom momentu uinilo se da se mladi mijenja u svom raspoloenju.
Odvajanjem djevojke iz njegovog zagrljaja promijenio je i stav prema njoj. Ljutnja
je bjesnila iz njegovih oiju. Zato si onda pola dovde sa mnom ?
Glas mu je drhtao a u njemu je bilo i odvie bijesa.
I ona je govorila ko opijena. - Neu da nas tko tu zatekne jer bi poslije bilo pria, a
rekao si uz to da emo se samo kupati.
-Ali ti si moja djevojka i to koga briga da li se mi ljubimo.
-Saberi se, ta zna kakvi su ljudi, no ako ti je stalo do mene kako se to ponaa
onda me i oeni pa nee bito nikakve bojazni poslije da nas tko vidi. A ljubit emo se
kako god eli.
-Zato bi te oenio ve sada? Uz to nisam ti ja prvi s kime si se do sada ljubila i
emu se onda ustruava.
-Ali ni ja tebi nisam prva. Ne bih htjela da me iskoristi pa da me poslije ostavi i
da se opet vrati onoj glupoj Vesni koja se ponaa ko luda, pogotovo kad zapone sa
glasnim kikotanjem. Mislim da na ovom svijetu nema goreg stvorenja od nje i zato
me udi da si ba s takvom ludom stupio u vezu.
-Ne bulazni ve doi blie. Zna da samo tebe volim i ne bi te mijenjao ni za sto
Vesni.
-Misli da ti vjerujem? Doim bi me iskoristio drugaije bi govorio.
Od bijesa to uvia da od provoda nee biti nita mladi ustaje i prilazi do djevojke.
Jednom je rukom hvata za ruku a drugom za suknju te privlai u zagrljaj.
S posljednjim atomom snage ona ga odgurne, hitro se okrene i zane bjeati. Istim
putem kojim su i doli.
Rasren mladi gledao je jedno vrijeme za njom ko izluen, a onda kao da dolazi k
sebi naglo poleti za njom.
Kad su njih dvoje nestali iz vidokruga Marko izlazi iz skrivenog mjesta i opet
prilazi do kamena.
-Uh, ovo je bila prava drama. Moda bi mi se vie svialo da sam gledao kako
djevojka poputa i predaje se njegovom zagrljaju. Ovako sam propustio ono
najljepe to se mladima dogaa. No moda je i dobro da se je ovako sve odvijalo jer
da su nastavili i dalje biti ovdje mogao je jo netko naii a onda bi i moj poloaj
ovdje iza grma mogao biti otkriven. U tom sluaju morao bi ih sve likvidirati to mi
se ne bi svialo. Bili su mi tako simpatini, a pogotovo djevojka. Uz to to je lijepa

196

puna je ivota i teta bi bilo ve sada uskratiti ga. Ovako je ipak sve dobro prolo.
Svjestan da bi se mogli i vratiti ako ju je sustigao Marko odlui da poe. Jo se
jednom okrene prema pticama i mahne im rukom a potom se dade na put. Iza njega
uo samo cvrkut ptica to mu se uini kao zahvala za ono malo kruha kojeg je
podijelio sa njima.
***
Cijeli sat je hodao kroz umu a da jo nikoga nije sreo. Bilo je prilino vrue i
moda je to razlog da nema ljudi, pomisli. Jedino i dalje je sluao cvrkut ptica na
koje je nailazio. U svom ruksaku ima odjee za presvui i moda bi bilo dobro da
promjeni bar koulju.
Za sada je bolje da se ne zadrava. Uinit e to kada stigne na cilj. Treba
promijeniti ne samo koulju ve i sve drugo. To e najbolje uraditi poslije tuiranja
u hotelu.
Nije znao to ga oekuje u gradu. Posjeduje dokumente na ime jednog
Beograanina koji dolazi u svojstvu trgovakog putnika i nada se da mu zato
boravak nee predstavljati problem. I do sada je prolazio bez tekoa pa sumnja da
je Hrvatski vojnik ne dolazi ni u kom sluaju u pitanje. Ipak mora biti na oprezu jer
pred ulaskom u grad doekat e ga straari i kontrolirati sve to posjeduje.
Predomilja se da ue u grad zaobilaznim putem kako bi izbjegao sve te procedure
ali to ako ga zamijete poslije a nemaju podataka da je proao kontrolu.
A onda kad je ve pomislio da je skrenuo sa puta ugleda obrise grada. Presretan da
je stigao do cilja pouri kako bi dospio do prvih kua. Dok je prilazio zapazi
dvojicu straara. I oni su njega zapazili i vie nije bilo smisla bjeati. Prilazi im
smireno.
-Odakle ti dolazi? upita ga straar gledajui ga sumnjivo. Za to vrijeme drugi je
stajao malo dalje pripravan da upotrijebi oruje u sluaju kakvog otpora.
-Mani me, imao sam peh na oko deset kilometara odavde sa autom. Ponaa se ko
moja punica kad mi doe u posjet. Ni sa sto dizalica ne bi je pomakao sa mjesta.
Tako sam morao ostaviti tu krntiju i uputiti se pjeice dovde. Valjda u tu moi
kupiti drugi koji se nee kvariti ko taj. Moda zna koga tko e mi pomoi u tome.
-Ne, ali nai e u gradu ve nekoga tko e ti dati upute. Evo ti tvoj dokumenti i
sretno.
Dok je hodao dalje pustom ulicom udio se da nama ljudi. Iz dvorinih tala ulo se
je jedino pokoje mukanje krava ili glasno kukurikanje pijevaca koji su optravali
oko kokoi u svom ambijentu oputenosti. Svaka kua imala je prozore prekrivene
zavjesama iza kojih su inae skrivale se individue eljne pogleda prolaznika. Ovaj
put nije ugledao nikoga i to ga je udilo. Stie se dojam ko da su svi pomrli. Uskoro
je proao i zadnju kuu dok nije stigao do centra. Tek tada shvati zato je u ulici bio
toliki muk. Na glavnom trgu odvijao se sajam i svi stanovnici grada sjurili su se tu.
Sa mnotva polica koje su okruivali graani, trgovci su nudili raznu robu. Po
interesu kupaca inilo se da e trgovci ovaj put dobro proi. Doim je prispio do
prvog anka prikljuio se masi koja ga je poput bujice vode nosila od jednog do
drugog anka. U svemu tome nije viao nita udno i sada barem vie ne misli na
umor a za novac kojeg ima dovoljno uza sebe moi e si priutiti i dobar obrok. Na

197

sve strane peklo se na ranju a miris mesa i te kako mami. Prilazi do jednog anka i
tu zastane. Da tu e uzeti evape sa lepinjom i lukom. To mu se uinilo
najpogodnijim mada mu ne bi bilo na odmet da je negdje sjeo i pojeo cjelokupan
ruak, uz juhu, salatu, kolae i moda jo i pivo. No za ruak ima vremena. Ovo je
sad ono to je poelio i zato narui porciju. Dok je slasno jeo prve zalogaje kraj
njega su prolazile mlade djevojke ne skrivajui znatieljne poglede na njega.
Jasno da je to odmah zapazio ali nije se usuivao da stupi sa kojom u vezu. Nikada
ne zna da li joj je u blizini deko a da se izlae debati sa njim nije bio raspoloen.
Ipak bi mu koja dobro dola da ga bar uputi kako da doe do hotela i mjesta gdje se
moe sjesti i u miru pojesti dobar zalogaj. Ovi evapi za sada su samo predjelo.
Djevojke u prolazu zastajale su kraj njega i dalje ga motrile uz smijeh i skrivene
razgovore. Marko im uzvrati pogled i ponudi evape. One su to sa razumijevanjem
odbile. Marko je uvjeren da bi poziv za ruak ipak prihvatila koja od njih ali to ih
nee traiti. U gradu koji je u ovo vrijeme prepun mukih osoba ima i puno takvih
iza kojih se skriva opasnost, posebno onda ako se tko uplie u vezu sa enama s
kojima oni imaju odnose. Prema procjeni ovih djevojaka sve su one ve okupirane
ali kad su slobodne koriste vrijeme i za svoj oduak, zato i njihovo koketiranje sada
dolazi do izraaja. Marko je bio zaokupljen jedenjem evapa pa nije mario na
njihove koketiranje, zato odlui da se odmakne s ovog mjesta kad ve nee djevojke.
Prepusti se stihiji kupaca na sajmu i odmakne nekoliko koraka. Opet je nastavio sa
svojim jelom, kad mu prilazi mlada djevojka veselog osmjeha i aristokratskog
dranja. Po izgledu ne bi joj dao vie od osamnaest godina. Posebno upada u oi
njena crna kosa i plave oi koji krase ovo prelijepo stvorenje za koje bi mnogi
mukarci riskirali cjelokupno bogatstvo samo da ju posjeduju , pa bilo to i kratko .
Zbunjen kao to bi bio i svaki mukarac da mu pristupi takva ljepotica u prvi tren
samo ju motri smijeei se, a potom je upita : Htjeli ste neto?
-Biste li kupili lutriju iji prihod ide u korist djece iji su roditelji u ovom ludom
ratu uzaludno izgubili ivote.
-Kako to misli kad kae uzaludno? Zar to nije u korist osvajanja Velike Srbije?
-Dajte molim vas, ta borba nije u interesu naroda ve pojedinaca ija je elja
osvajanje vlasti a to se do sada postizalo pljakom, paljevinom, otimainom i svime
onim to im je donosilo korist. A za to vrijeme iza njih ostajalo je zgarite prepuno
leeva nedunih ljudi meu koje spadaju i roditelji te djece., kojima e kada zavri
rat biti svejedno koja je strana pobjednik a koja poraena. Za sada svi smo samo
gubitnici. Korist vuku samo ovi koji su u vlasti, a njihov razum totalno je skrenuo u
pogrenom pravcu.
-Dosta si rekla i vjeruj da sam iznenaen tvojim jetkim jezikom a jo vie tvojim
sagledavanjem stanja u kom se nalazimo. No bojim se da tvoj govor nee netko
protumaiti pogreno to bi te moglo dovesti i na crnu listu, a svi oni koji se tamo
nau ve su jednom nogom u grobu. Moja je poruka zato da se ne izlae opasnosti.
Jo si mlada i itav ivot je pred tobom, zato politiku prepusti drugima, onima koji s
njom znaju manipulirati a ti se radije prepusti svijetu umjetnosti i ljepote koja te je
obdarila ne samo izgledom ve i pameu. Da te i dalje ne zadravam uzet u ti koju
sreku. Reci mi kolika im je cijena?
- Samo deset dinara po komadu.
-Dobro, daj mi onda sto komada.

198

-Vi se alite. Toliko ne prodam ni za cijeli dan.

-Evo sad ima priliku da ostvari rekord. A i nije dobro da ja uza se imam puno
novaca. Da to doznaju tipovi koji vrebaju na plijen, mogli bi me saekati negdje iza
ugla i umlatiti. Ovako u se olakati a i tebi nainiti dobro djelo. Slae se?
-Kad ve tako govorite, samo ne bih htjela da vas otetim.
-Ne brini za to, uzeo bi ih jo ali moram neto novca ostaviti i za boravak ovdje. A
tebi zato to si bila tako iskrena prema meni i tako dobra poklanjam sve te sreke
pa u koliko dobije kakav zgoditak volio bi da me potrai u hotelu i da me pozove
na jedan ruak.
-Ne znam kako da vam zahvalim, no bez obzira na dobitak potrait u vas u
hotelu i poastiti rukom ve moda sutra u koliko ostanete u naem gradu.
-Drim te za rije. Prije nego se rastanemo mogla bi me uputiti na kakav hotel
gdje bi mogao nai utoite za dvije noi koliko ostajem u gradu.
-Tu niz ovu ulicu na prvom raskru nalazi se mali hotel, jeftin ali vrlo uredan i
udoban Na recepciji radi moja prijateljica i ako joj kaete da sam vas ja uputila ona
e vam dati najbolju sobu.
-Nisi mi rekla kako se zove.
-Ja sam Ljubica.
-A ja Marko.
-Moram primijetiti da ste i vi vrlo zgodni. Zapazila sam vas istovremeno kad su
vas opsjedale one djevojke. udi me da niste prihvatili udvaranje bar jedne od njih.
-Sve one zajedno mogu se skriti pred tvojom ljepotom. Podsjea me na jednu
moju poznanicu, no o njoj sada ne elim govoriti, U svakom sluaju vrlo se radujem
to sam te upoznao. Sad u poi a sutra ako ti se ukae prilika posjeti me onako
usput.
-Hou svakako. I meni je drago da smo se upoznali.
Njen umiljati glas koji je na njega djelovao ko zvuk violine bio je samo vapaj za
toplim enskim dlanom koji bi pomilovao njegovo grubo lice. Tog momenta u
sijeanja mu dolazi Ana koja u ovom asu sigurno sijedi pod trijemom i uz zvuk
muzike radija iz sobe razmilja o njemu.
Dananji dan provest e u odmoru a sutra e potraiti Leposavu. Ba ga zanima je
li se udala. Moda sada sjedi u zagrljaju drugog pa od ovog posjeta nee biti
nikakvog profita. Ipak e mu biti drago da ju bar vidi i pozdravi i zato se raduje
tom trenutku bez obzira na uspjeh ili posljedice. Jedino ega se plai to je da taj
njen novi partner nije neka zadrta osoba iji neprijateljski stav ide do mrnje.
Takve osobe mogle bi zbog mrnje nahukati svoje pse na njega a posljedice bi
osjeala poslije i Leposava.
A to bi drugo i mogao oekivati od ene takve ljepote za koju bi mnogi mukarci
platili itavo bogatstvo. Takva enska ne treba traiti sreu. Ona joj se namee sama
od sebe.
Ve je prolo dva sata kako se vrpolji po pijaci. Nema smisla da se tu i dalje
zadrava. Treba se i oprati a uz to poi i negdje na objed. Stoga odlui da poe do
pansiona kojeg mu je preporuila Ljubica. Kada je stigao do njega, oekivao je
skromnu nastambu, ali vrlo se iznenadio kad je uoio ljepotu ambijenta, ali i ljepotu
djevojke koja ga je doekala doim je stupio na trijem . Sudei po izgledu imala je

199

godine poput Ljubice zato, je pretpostavio da je to ta kolegica o kojoj mu je

govorila. Upita je:
- Nemojte rei da sam previe znatieljan, ipak mi recite jeste li vi ta najbolja
prijateljica Ljubice.
-Da, otkud vi poznajete Ljubicu?
-Ona me uputila u vau odaju i veselim se da u tu provesti neko vrijeme u koliko
mi kaete da je to mogunost. Nadam se da imate neku sobu jo na raspolaganju za
ovakve putnike kakav sam ja?
-Svakako i uvjeravam vas da ete biti zadovoljni.
Potom ga je upisala u knjigu gostiju a tada su zajedno poli na prvi kat. Marko je
pita ima li soba tu i toplu vodu.
-Svaka soba opremljena je time, veselo e djevojka.
-Htio bi uz to i oprati rublje, ima li tko da mi to uini?
-Dat ete meni i ja u vam to srediti a sutra ete sve imati opet ispeglano i isto.
-Ba vam hvala.
Tjeio je sebe da e se nakon pranja malo odmoriti a onda e poi opet u grad.
Od brige za Leposavom nije mogao oka sklopiti. Uz to i osjeaj grinje savjesti to
nikada nije Ani spomenuo Leposavu brinulo ga je jednako. Kad bolje razmisli
smatra da je i bolje da ju nije sa time optereivao. Najgore je od svega to ene
unato istine i dalje zadravaju svoj stav kojeg dovode u sumnju a on to eli izbjei.
Nakon godina provedenih sa Anom i dalje e joj posvetiti svu svoju ljubav a kako
nema nikakve preljube to to je u prilici da ponovo potrai Leposavu nije nikakav
grijeh pa je zato bolje da je to preutio.
Dok se vrtio po krevetu zakljui da je to samo gubitak vremena pa je najbolje da se
spusti dolje i da opet poe u obilazak grada. Uz put mora istraiti sve opasnosti koje
bi mogle uskrsnuti dok je tu a on ih mora unaprijed sprijeiti.
Nakon to je doao do recepcije opet tu zatekne Ljubiinu prijateljicu.
-Jeste li se odmorili, upita ga uz veseli smijeak.
-Da, prijalo mi je to malo izleavanja pogotovo poslije tuiranja. Sada bi malo
proetao gradom te obavio jo neku kupnju. Moete li mi preporuiti mjesto i gdje
bi mogao neto dobro pojesti. Mada bi mi prijalo drutvo ene ne mogu to traiti iz
razumljivih razloga. Ne pau mi one koje trae za usluge novac a one druge opet
trae vezu koju im ja ne mogu obeati. Zato je najbolje da i dalje budem sam. to
kaete na to?
-Kaem da bi se rado udruila s vama u etnji ali vee me posao. Ja bi to inila
samo iz prijateljskih pobuda. Nadam se da razumijete?
-Hvala lijepo na ponudi, no ako se prui prilika volio bih da vas i Ljubicu zajedno
povedem na jedan ruak, jedino me strah da nas poslije toga ne bi salijetali vai
oboavatelji koji bi se okomili na mene a zbog tog bi mogao i imati posljedica.
-Ne brinite nema te opasnosti ni od mene ni od Ljubice, rekla je to uz veseli
osmjeh.
-Bio sam tu u vaem gradu pred dvije godine i zamjeujem da se nije nita
promijenilo. Istina imao sam malo prilike za razgledanje ali i ono malo to sam vidio
govori mi da ljudi na sva zbivanja jo uvijek gledaju jednako kao i onda. Razlika je
jedino to su se rtve namnoile dok je raspoloenje za borbu jo vee nego onda.

200

-Da, tu ste u pravu. TV svaki dan donosi vijesti sa fronta i ona pridonosi
raspoloenju masa. ovjek ne mora biti kolovan da bi nauio ono to se sve pria a
svaka la koja se ponovi po sto puta prelazi u istinu. Tako to rade oni kojima ovaj
rat donosi korist a glupani to slijede.
-Uviam da i vi slijedite uvjerenje koje ima i Ljubica. O tom emo popriati
drugom zgodom. Ipak ni vi ni Ljubica ne smijete se izlagati priama o tome kako vi
gledate na sve to. Neki tipovi koji bi vas uli jedva ekaju da to ispriaju poslije
onima na vlasti smatrajui da e s time stei privilegije koje e ih odvesti na vei
poloaj u drutvu ne vodei rauna to to ine, nanosei zlo drugima a korist sebi.
Kada je Marko ponovo stupio na ulicu trgnuo se kad ugleda dvojicu pred
pansionom. Bili su mu okrenuti leima , no znao je da skrivenog pogleda prate
kamo se on kree. I ako je osjeao nelagodu svojim pronicljivim okom i on e
motriti njih. Nije mu jasno zato su odabrali njega za metu i koliko e trajati ta
pratnja, ali uvia da su mu stalno za petama kuda god okrene. Za sada nee praviti
nikakve poteze s kojima bi ih doveo u sumnju. Ipak mora nai nain da im naudi a
to moe jedino tako da ih zavlai etnjom sve dok im ne dojadi. Tada e ga valjda
ostaviti na miru. Poigravat e se s njima skrivajui se i opet pojaviti na mjestu gdje
se nee nadati. Toj dvojici mora pokazati da je on taj koji vodi igru a oni su samo ti
koji ga slijepo slijede bez rezultata. Prvi potez nainio im je kad im je najednom
nestao, a onda im se pojavio iznenada iza lea. Pitali su se je li to njegova drskost da
se poigrava s njima ili je to samo sluajnost Nakon to ih je i dalje izluivao i
dovodio do bijesa odlui da e negdje sjesti. Doavi do prve gostionice sjeo je na
mjesto odakle je imao dobar pregled. Oni su sjeli u njegovoj blizini, ali pravili su se i
dalje da su tu samo sluajno. Napeto su jedino ekali kad e opet izai.
Marko je namjeravao jo jednom pogledati to radi Ljubica na pijaci ali predomisli
se jer nije htio da ju dovede u situaciju da i nju prate. Opet se uputi do pijace ali
ovaj put samo je iz daleka gledao gdje je. Kad ju je ugledao, odahne te poe dalje s
namjerom da ponovo izluuje igrom svoje pratioce. Pitao se jesu li ga uzeli na zub iz
nekog odreenog razloga ili to ine svakom novom koji dospije u pansion.
Jo se neko vrijeme zadravao na pijaci gdje je i dalje svoje pratioce dovodio do
izluivanja a onda mu je to dosadilo pa odlui da se ponovo vrati u pansion. Doim
je preao njegov prag ugleda zabrinutu Ljubiinu prijateljicu. Stekao je dojam da
mu eli neto rei samo strahuje od nekog tko ju moda motri. Pogledom jo
jednom promotri prostoriju ali nita ne zapazi. Njegovi pratioci ostali su napolju.
Iskustvo mu govori da se moe iz skrivenog ugla postaviti vizir , no njega bi uoili i
slubenici pa bi se znali uvati. Jedva eka da potrai Leposavu pa da se oslobodi
tih nadgledanja o kojima mu sigurno hoe govoriti i Ljubiina prijateljica. Sutra e
poi putem kojim ga oni vie ne mogu slijediti, a sada da ipak poe do djevojke pa
da vidi o emu se radi. Doim je priao do nje ona se opet ogleda a onda odlui da
progovori.
-Moram vam neto rei.
-Znam to eli. Sigurno su mi doli pretraivati sobu.
-Da, otkud to znate?
-Pretpostavljam jer to rade u svim hotelima kad naie sumnjivi gost. A nije mi
jasno zato im ja izgledam tako sumnjiv. Uzeli su me na zub bez razloga. Da su me
pitali ja bih im sam sve pokazao. Krajnje je vrijeme da o tome vie ne vodim brigu

201

ve da poem u sobu i da se konano malo odmorim. Odvie sam lutao i sada bi

mogao i malo prilei.
Doim je uao u sobu opsuje. Ovi su bar za sobom mogli malo pospremiti. Trae
iglu u plastu sijena a igla je kod mene i samo eka da koga ne nabode, Kad doznaju
da su bili na krivom putu ve e biti kasno.
Jo se uvijek pita kako to da su poeli sumnjati u njega a jo se nije pravo ni
smjestio. Da nije ipak netko od njih prislukivao na pijaci dok je razgovarao sa
Ljubicom. Da i nju moram staviti pod svoju zatiti bar dok sam ovdje. Sutra u je
potraiti da se uvjerim je li u opasnosti ili je ipak sve u redu. Dok je provjeravao
svoj ruksak utvrdi da nita ne fali. Pa da, ovi su gurmani i ne zanimaju ih moje
konzerve. Dok je rata oni imaju hrane u izobilju a drugo im u ovoj sobi ne bi
prijalo. Nadam se da me vie nee pretraivati. A sada bi mogao jo jednom da se
tuiram. Prija mi voda pa u poslije spavati ko top.
Kad se konano naao u krevetu opet zane razmiljati o Ani. Ne moe si
protumaiti zato u misli o Ani u njih uskau i misli o Leposavi za koju se jo uvijek
pita je li sada u zagrljaju sa drugim. Ako je, onda je ovaj posjet vie nego promaaj.
Sutra e napustiti ovaj kraj slomljena srca. No i njegov odlazak znaio bi isto da
nema drugog. Moda bi bilo dobro da si je nala drugog, zakljui. Tada bi prestala
ova igra u dvoje u kojoj samo jedan pogrean korak moe dovesti do kraha njegov
brak sa Anom. Svatko ima pravo na svoj ivot pa zato sutra ako je pronae nee
odmah zapoeti sa emocijama. I dok je o tome razmiljao san ga ipak prevlada.
***
uta praina lebdjela je pored kua kad su ulicom koja vodi prema Pansionu ili
dvoje mladih. Sudei po pokretima i pribliavanja jedno drugom reklo bi se da su
zaljubljeni. Ve na poetku ulice do njih je dopirao glasni smijeh i urlici grupe
nasilnika koji su se iivljavali na kantama za smee poredanih ispred kua
nasuprot Pansiona. Za ovu petoricu nasilnika vrijeme nije imalo granica niti asa
kad e svoj bijes iskaliti na nekom nedunom stvorenju, a njih su odabirali od trena
do trena. Tlo pod njihovim nogama treslo se kad su prolazili ulicom. Upravo zato
ljudi su ih izbjegavali, pogotovo domai jer su znali da iza njih stoji jako zalee koje
uz bogatstvo posjeduje i vlast u ovom kraju. Jao si ga onom tko im se suprotstavi a
to je znala i djevojka uz svoga pratioca. Doim su doli blizu ove petorke skamenili
su se od straha stekavi utisak da im se sprema zlo. Kasno je bilo uiniti to drugo
osim poi mirno naprijed, oprezno da ne izazovu izliku za sukob.
Kad su prili do kue ispred koje je petorka ludovala jedan iz grupe naglo iskoi i
stane pred djevojkom. Noge joj se ukoe kad ugleda nasilnika pa s nevjernicom
zastane. Srce joj zane brzo kucati a grudi snano podizati dok su joj se noge tresle
od straha. Odmah je naslutila da su ovaj put nju izabrali za rtvu.
Istog momenta drugi nasilnik prilazi do njenog deka i uputi mu snaan udarac
akom u lice. Od boli i siline udarca on pade ali se i odmah podie i dade u bijeg.
Trao je prema pansionu ispred koga je u tom momentu stajalo etvero mukaraca.
Nadao se da ga progonitelj nee dostii a i da e ga ova etvorka zatititi. Na
njegovu srei progonitelj je odustao i vratio se grupi nasilnika.

202

Okruena razjarenom skupinom prestupnika koji nikada nisu potedjeli rtvu pa

bila im ona i roena mater djevojka nije oekivala da e nju pustiti tek tako.
Znala je da pomo moe doi samo sa strane ali kako su svi u strahu od sukoba sa
ovom petorkom nije bilo naina da se drugaije obrani. No, prepustiti se sudbini jo
je gorje i zato e morati reagirati sama. Raunala je da e se samo malo s njom
pozabaviti i na kraju pustiti da poe svojim putem.
Mala grupa promatraa koja je stajala pred Pansionom i kojoj je priao momak
samo je mirno promatrala razvoj dogaanja. Za udit je da nitko nije reagirao ni
gestom a kamo li rijeima ili inom da pomogne djevojci.
-Ova je jo jedna od onih koje pomau ustaama da i dalje prkose naoj elji
ostvarenja cilja osamostaljenja Republike Srpske Krajine, ree jedan od petorice
nasilnika dok je stajao ispred djevojke. Shvatila je da e ovo loe zavriti ako im ne
uspije pobjei. Zato odlui na taj jedini korak. Gurnula je toga ispred i poela trati
ali ve nakon par koraka etiri snane ruke drale su je vrsto za njene nadlaktice.
Pokuala se ritati nogama ali uzaludno. Onaj koji je prvi stao pred nju prilazi blie i
opali joj snaan amar, a potom je ovi drugi dovukoe do prvog automobila
parkiranog u ulicu i polegoe na haubu.. Nakon to je ponovo zaela s ritanjem
prilazi joj opet taj prvi i jo je jednom udari po nogama a potom ree:
-Mislila si da nam moe utei, e nee. Sad e vidjeti to te eka gaduro ustaka.
Potom joj uhvati haljinu s obim rukama i naglim zamahom razdere na dva dijela.
Nakon toga prihvati joj gaice i snano ih povue prema dolje. Svaki mii na
njegovoj ruci bio mu je nepodnoljivo zategnut pa je uz grubost koju je ispoljavao
ogulio i dio koe na nozi. Ona se i dalje opirala i ritala ali uzalud. Kad ju je
napustila snaga i tijelo joj se pretvorilo u mrtvi teret osjeti kako se nad nju sputa
glava nasilnika. Poela je vritati i zazivati pomo, no sve uzalud. Njegovo tijelo
skoro priljubljeno uz nju bilo je nemogue odvojiti
Njezin prijatelj koji je i dalje stajao uz grupu promatraa pred pansionom, izluen
na njihovu indolenciju - povikne.
-Zar ete dopustiti da je siluju pred vaim oima?
-Momcima je stalo samo malo do zabave i doim se zadovolje pustit e ju nakon
toga, govori jedan od njih.
-U svakom sluaju jo je nisu ozlijedili, dodaje drugi. emu pravi toliku paniku
zbog igre tih mladia?
-Sigurno mu je krivo to sada nije i on u toj grupi .A moda je to sve samo zbog
ljubomore, dodaje etvrti.
-Vi niste nita bolji od njih kad ovako gledate na ove koji su gori i od najgorih
kriminalaca. Vie se nije mogao suzdrati pa poleti na ulicu i ponovo se vraa do
grupe nasilnika. U trenu se naao kraj auta i odmah s puno napora povue onog
koji se nalazio na njegovoj djevojci. Ba kad htjede da odvoji od djevojke i
slijedeeg , opet osjeti snaan udarac ake po licu. Ovaj put udarac je bio toliko jak
da se zanio i pao na tlo. Ubrzo dolazi sebi te pokua ustati ali tada se na njega srui
pravi stampedo udaraca nogama etvorice nasilnika. Peti je i dalje drao djevojku.
Momak rukama pokrije glavu ali tada osjeti bolove po cijelom tijelu.
Jedan od promatraa ispred Pansiona tada povikne: -Prestanite ga tui, ubit ete
ga.

203

Na ovu primjedbu jedan od nasilnika vadi pitolj i zapuca prema njima. Metak je
na svu sreu zavrio na zidu. To je bilo dovoljno upozorenja grupi pred pansionom
da se skloni iza i da se povuku dalje od poprita ovog mjesta.
Doim je spremio pitolj u futrolu ponovo prilazi do mladia koji je jo uvijek leao
nepomian. Udari ga nogom jo dva put a onda opet prilazi do djevojke koja je na
haubi automobila samo nijemo buljila u nebo znajui da joj predstoji sada ono
najgore koje e vjerojatno zavriti njenim smaknuem.
***
Dugo vremena Ljubica je provela na pijaci i sada zakljui da je doao as da poe
kui. No prije toga posjetit e svoju prijateljicu Sonju u Pansionu kako bi joj se
pohvalila susretom sa Markom. Uz to eljela je doznati da li je doao tu da potrai
smjetaj. Neobino se veselila susretu sa Sonjom. Smatrala ju je prijateljicom koju
ne bi mijenjala ni za desetak drugih. U toj dobi djevojke se znaju i posvaati,
veinom je razlog sitnice ali zna biti i partner. Unato njih dvije se drue ve
godinama i do sada jo nikada nisu iskazale rivalstvo jedne naspram druge. A na
vlastite stavove uzvraale su svojim miljenjem koje se je podudaralo kao da dolazi
iz istog izvora.
Djeca se ne odgajaju pod staklenim zvonom pa su i njih dvije bile izloene patnjama
koje prate rast i razvoj. Za vrijeme ovog rata taj razvoj mijenjao se paralelno sa
dogaanjima o kojima su sluale a poneto i vidjele pa umjesto da
odobravaju politiku vlasti one su se protivile. Pogotovo se to odnosilo na Ljubicu
Ako se nekoga naljuti tada se gesta hrabrosti proglaava kretenizmom.
Ali ako se zbog toga rasplae nitko ne puta suze ve staje u obranu svojih stavova i
tada bez grinje savjesti ustaje protiv onih naela koje drugi podravaju.
Oni koji u rukama dre vlast nikad je ne isputaju milom, pogotovo ne ako se to od
njih uljudno trai. U svakom sluaju nikada nee dozvoliti protivniku da i dalje
rovari protiv. A posljedice nakon toga dovode do zgraanja naina kojim se
provode.
Kad je Ljubica prispjela do pansiona zauje vrisak djevojke koju su nasilnici
maltretirali. Nije se dvoumila. Odmah je priskoila do njih i svojom vikom pokuala
prisiliti da je ostave na miru.
-Ma vidi tko nam je to doao? Upravo smo tebe i ekali pa smo usput da si
prikratimo vrijeme uhvatili ovu tvoju prijateljicu. Ali sada kad si ti tu slijedi
zamjena i ona prava slast koja e nadam se zadovoljiti sve nas. Govorio je to zlobno
i pakosno voa ove grupe.
-Pustite ovu a drite Ljubicu.- naredi voa.
Kad osjeti slobodne ruke djevojka potri do momka koji je jo uvijek leao na tlu u
neposrednoj blizini.
-Moe li se ustati, upita ga djevojka drei ga za ruke. Uvidjela je da se nalazi u
tekoj situaciji. Stenjao je i pokuavao se dii ali zbog bolova ne uspije u prvom
pokuaju.
-Potrudi se koliko moe samo da se to prije udaljimo odavde, a onda emo
zatraiti i pomo za Ljubicu.
Nakon muke ipak ustaje i zajedno uz djevojku prilaze pansionu.

204

Kad ih ugleda Sonja, okirana vrisne.

-Joj, to vam se to desilo?
Nakon to joj ispriaju ukratko o svemu zatrae da pomou telefona potrai pomo
jer nasilnici nee odustati od namjere. -Poslije silovanja mogli bi Ljubicu i ubiti a da
za to nitko ne odgovara.
-Joj, ne znam koga bi pozvala, no dok se netko ne nae vi se sklonite u jednu sobu
samo brzo da ne svrate i ovamo. Ako vas tu jo zateknu bojim se da bi mogli
nastaviti sa iivljavanjem , uplaeno e Sonja.
-Ne, idemo to dalje odavde.
Doim je ostala sama Sonja odlui potraiti Marka.
***
Marko jo nije pravo ni zaspao kad zauje snano lupanje na vratima svoje sobe.
U prvi mah pomisli da su ga posjetili oni biri. Za svaki sluaj pripremi pitolj. Jo
nije prokuio to mu se sve sprema. Otkad je doao nizahu se samo sumnje. Mada
ne b i volio sukob prije nego doe do Leposave ipak ako ga hoe mogu ga i dobiti.
Za sad e samo glumiti ravnodunost dok ne dozna o emu se radi a poslije slijedi
odluka koja e biti kobna za njegove protivnike.
Uzvik iza vrata Ljubiine prijateljice ga trgne. Znao je da je neto ozbiljno a u to se
uvjerio im ju je ugledao.
Izbezumljena i uplaena pogleda nije smogla doi do rijei.
-Smiri se i reci o emu se radi?
-Oprostite, nisam znala kome da se obratim. Znam da mi nitko i ne bi pomogao
jer je svih njih strah a ovi nasilnici imaju dobro zalee i misle da mogu raditi to ih
je volja.
-Ma izreci mi konano o emu se radi?
-okini ljudi napali su Ljubicu.
-Gdje i kada.? I tko je taj oka?
Nije znala odakle da pone.
-No, ne odugovlai ve brzo govori?
-Tu su ispred pansiona. Zaeli su je tui a nakon toga slijedi joj i silovanje dok na
kraju mogu je i ubiti.
-Neka se vie ne zanose tom idejom. Odmah emo to prekinuti. Idemo, ne brini.
Pokuala se smiriti ali unato to je val vruine zapljusnuo njezino tijelo drhtala ko
da je najea zima. Na samu pomisao da bi se i njemu mogla dogoditi nesrea
uhvati je jo vea panika. Podigla se i zastala ne znajui to dalje.
-Smiri se ve jednom, tjeio ju je Marko. Poi e dolje i ekati dok se ja sa
Ljubicom ne vratim a dotle ne brini. Uvjeren sam da e sve svriti dobro i zato ne
paniari.
Njegovo uvjeravanje na as ju smiri.
Nakon to se na brzinu obue poe do prozora odakle se ulo Ljubiino
zapomaganje. Vie se nije dvoumio, brzo poleti do vrata a potom ga put odvodi do
mjesta gdje su nasilnici izvodili svoj ou sa Ljubicom.
Dok ga je Sonja pratila pitala se je li dobro da je i njega poslala u osinjak iz koga se
ni on ni Ljubica vie nikada nee vratiti.

205

Stupivi na tlo ispred pansiona Marko prvo osmotri ne bi li gdje ugledao svoja dva
bira. Ne, nije ih bilo, izgleda da su napustili mjesto i sada podnose efu izvjetaj.
Polako prilazi nasilnicima. Hodao je kao da ga se ne tie ta ovi rade. Djelovao je
nezainteresirano i zamiljeno kao da se nalazi sam na cesti. Kad ih je nabrojao
petoricu znao je da se ne plae nikoga ko bi doao da ih ometa a pogotovo ne jednog
prolaznika kojeg e sa lakoom potjerati.
Njihov izgled koji je odudarao od mase ve je upuivao na to da su spremni ubiti
svakoga ko im se suprotstavi. Dok su dvojica drali Ljubicu za ruke, trei koji je
bio nagnut nad njom postavljao joj je pitanja. Ostala dvojica bili su malo dalje i na
putu kao straari koji bi zaustavili svakoga tko ima namjeru tuda proi. Naoruani
do zuba smatrali su sebe sposobnim za tu ulogu i nije ih ni malo bio strah doim su
ugledali Marka. Onaj iznad Ljubice izgleda da je ef zakljui Marko. Dobro da je
doao na vrijeme jer da je zakasnio jo koju sekundu moglo je loe zavriti za
Ljubicu.
- Glupao blesava, zar si mislila da e svojom misijom preokrenuti politiku u
Krajini. Curo moja, ovaj si put pretjerala.
-Ja nisam tvoja cura. Radije bi bila mrtva nego da to postanem.
-Ma vidi ti nju, jo se pravi i goropadna. Za koji as drugaije e pjevati. Nakon
to se svi izredamo na tebi slijedi ono pravo. Poslije toga bit e sretna ako te jo itko
bude htio Nadam se da ti tada vie nee pasti na pamet bilo kakav naum protiv nas.
U protivnom zna se to te eka.
Usiljeno se osmjehnula i umjesto da pogled usmjeri na njega okrene glavu. Iznenadi
se kad ugleda Marka. Nasilnik je to uoio. Znao je da jedan ovjek jo nenaoruan i
u toj dobi ne moe nita protiv njih petorice, zato se i dalje ciniki smijao. Napokon
ree: -Zar si mislila da e te taj starkelja spasiti ako mu se obrati. U zadnjoj akciji
oljutili smo njih desetoricu dok si rekao britva a ti polae nadu u jednog jadnika.
-Da li u tu desetoricu rauna ene i djecu te starce. Ubija samo zbog pljake i
koristoljublja, pogotovo nevine ljude, ali da se samo jednom nae u lice sa pravim
borcem upiao bi se u gae od straha.
Njegov ponos bio je strano povrijeen te joj opali snaan amar.
Osjetila je bol ali nije zajaukala..
To u njemu poremeti osjeaj nadmoi te ju jo jednom lupi.
Stiskala je zube ali nije ispustila ni glasa. Dok ju je gledao bjesnio je a tada odlui
da mora biti jo grublji. U njegovim oima sijala je mrnja, pogotovo zato jer mu
Ljubica nije pokazivala pokoru, zato ovoj dvojici naredi: Drite ju jae. Tada joj
podigne haljinu i zgrabi gaice. Snanim zamahom gaice se poderu. Likovao je kad
ugleda njeno meunoje.
-Rekao sam da emo se svih pet izredati na tebi a kako sam ja ef valjda ta ast
pripada meni prvome.
Bila je potpuno zbunjena. Uplaena od njegovog pohlepnog pogleda zatvori oi.
Nije vjerovala da e do toga ipak doi a kako pomoi nema ni otkuda morat e se
prepustiti sudbini. U sebi je jadikovala to e se Marko sigurno umijeati a ovi
kakovi su nee ga posluati ve e i njega premlatiti, a na kraju moda i ubiti.
Nemona morat e podnijeti i tu sramotu silovanja . Najgore je to im se ne moe
osvetiti a sve bi dala da to ostvari pa da sutra nakon toga umre. Poslije ovoga i nee

206

imati vie volje za ivot. U svojim mislima gledala je sebe kako se ubija a nasilnici
likuju.
Marko je prilazio dvojici isturenih nasilnika koji su tu ekali kao straa.
-to je stari, gdje si se zaputio? upita jedan.
-Idem malo proetati.
-Ovdje je zabranjen pristup, hajde brii to bre natrag dok te mi nismo poistili.
-Ali ja elim poi naprijed.
-Ma vidi ti drznika. Ja kaem ne moe a on i dalje forsira .Rekao sam ti da brie
jer ako te zgrabim obrisat u svu prainu s tobom na asfaltu.
Dok je ovaj bijesan govorio Marko nije skidao pogled sa mjesta gdje je bila Ljubica.
Nasilnik koji je stajao iznad nje ni u snu nije pomislio da mu uskoro dolazi pravi
protivnik, s kojim nema ale.
-uje li ti starkeljo to ja tebi govorim?
-Dobro, uo sam te. Ne treba mi to dvadeset puta ponoviti. Dosta mi je da mi to
kae i devetnaest i ja u te razumjeti. Zar ivot ne slui zato da sluamo prijetnje
maloumnih? Nakon to je to rekao jo se usiljeno osmjehnu. I umjesto da se okrene i
poe natrag, on opet poe naprijed.
-Ma ovaj je uistinu lud. Ne samo da se izruguje s nama ve i dalje kri pravilo
zabrane pristupa. Sredimo ga da zapamti s kime ima posla. Prilaze mu s lea
spremni da ga dotuku.
Marko je bio spreman. Odjednom se naglo okrene. Nasilnici nisu oekivali takvu
kretnju i uspanieno zastanu. U tom momentu Markove ruke ve su ih zgrabile za
glave a onda je uslijedio snaan prasak kao da se sudaraju dvije lubenice.
Kao kroz maglu dvojici koji s drali Ljubicu priinjavalo se da umjesto Marka
gledaju sablast koja svojim panama odnosi dvojicu njihovih prijatelja.
Izbezumljeni uplae se kad ugledaju da ta sablast ne ide ni u vis ni natrag ve
prema njima. Od siline udara glavama ona dva nasilnika pali su ko pokoeni. Doim
je Marko prilazio sve blie od straha obojica putaju Ljubicu. Istovremenu voa
grupe iji je pogled bio usmjeren samo na jedno zane skidati svoje hlae. Doim je
Ljubica osjetila da su joj ruke slobodne okomi se na vou i svoje nokte zarije u
njegovo lice. Od boli on ustukne. U tom momentu jedan od njegovih pomonika
vadi pitolj. No nije ga stigao upotrijebiti. U tili as doletio mu je metak u ruku. Od
boli jaukne i ispusti pitolj. Drugi nasilnik vidjevi to se deava naglo se okrene i
zane bjeati. Nije daleko stigao. Od boli koju osjeti od metka u nozi zatetura se i
padne.
Marko prilazi do voe Jednu ruku poloi mu na rame a onda ga snanim trzajem
okrene i opali mu snaan amar od kojeg voa padne na tlo. Istovremeno onaj koji
je pokuao pobjei hvata pitolj. Nije ga stigao upotrijebiti jer i njega drugi metak
pogaa u ruku. Nakon toga stisne se u klupko i zajauka.
Voa skupine za to vrijeme samo je sjedio na tlu i nijemo zurio u Marka.
-Ustani,- zagrmi Markov snani glas.
Ovaj se polako podie i pri tom navlai hlae.
Ljubica koja je sve to mirno promatrala odjednom se zane slatko smijati. Pri tom
pokazuje hlae iz kojih se cijedila mokrina prema tlu.

207

Rekla sam da bi se upiao ako bi naiao netko tko je jai od tebe i evo to se i
dogaa. A ti si junak samo kad svoju mo moe iskazati na nedunima i slabijima,
bijednie. Zatim pljune na njega.
Od straha ovaj je samo utio i nijemo zurio u Marka. Vidjelo se jedino da u tom
pogledu i njegovim podlim oima sprema osvetu. Ipak se nije usudio to javno izrei.
-Dobro dola opet u slobodu,- Marko se obraa Ljubici. Umjesto zahvale ona mu
prilazi u zagrljaj, a onda glasno zaplae. Znala je da je sada slobodna i da e je ovaj
ovjek i dalje tititi. U glavi jo je joj vladao komar. Pokuavala je sve zaboraviti
ali doim se oslobodila zagrljaja ugledala je svoje napadae kako se previjaju na
podu a tada joj se povrati slika dogaanja. Jedini koji je stajao od napadaa, bio je
voa.
-S kojom te rukom ovaj jadnik oamario? - upita Marko.
-Sa desnom.
Marko prilazi voi, hvata ga za desnu ruku i snanim trzajem potegne. ulo se
kripanje a potom glasa n jauk voe. Ruka mu je visjela poput platna okaenog na
uetu.
-Ovo ti je za sada samo opomena. Drugi put neu ti zavrnuti ruku ve glavu, jel ti
jasno?
-Jeste., ree drhtavim glasom.
-to si rekao?
-Jasno mi je.
No to sam htio uti. A sad se gubi sa svojim drutvom odavde jer ako vas tu
zateknem nakon jedne minute sve u vas srediti. Ne zaboravite pokupiti i onu
dvojicu koji su toboe predstavljali strau tvom zlodjelu. Da ta dvojca nisu tako
tvrdoglavi moda bi ve doli k sebi, ovako e jo dugo osjeati posljedice udarca.
A moda ih to i malo opameti.
Zabrinut voa se okrene i potrai svoje prijatelje.
-Sad je vrijeme da se i nas dvoje udaljimo odavde, ree Marko Ljubici. Tada se jo
jednom okrene prema voi. -Bude li se tko latio oruja, sve u vas pobiti. Potom
hvata Ljubicu pod ruku i odvodi je do pansiona.
Dok su prilazili zgradi budnim okom motrio je na protivnike. Strah je bi ipak jai.
Doim su nestali iza vrata Marko i Ljubica i ovi su se dali u bijeg. Ne bi li to prije
stigli do kakvog lijenika. Za sada im je to prva briga a poslije tek slijedi osveta.
***
Kad ih Sonja ugleda od ushienja klonu joj noge. To je sreom trajalo samo
tren. Onda obilazi pult i prilazi, te Ljubicu hvata u zagrljaj. Njih dvije znaju se od
malena i kao dvije sestre brinule su jedna o drugoj. Da se jednoj desi neto runo,
drugoj bi bio nezamisliv daljnji ivot, toliko su bile vezane.
Tog grljenja je za sada dovoljno, zakljui Marko. Grlit ete se poslije kada za to
doe vrijeme, a sada potraimo mjesto gdje u miru moemo popriati a da nas
nitko ne ometa. Bio je svjestan da opasnost jo uvijek nije prestala, ak to vie ona
e se ubrzo pokazati ali tada ih nee biti petorica nezrelih ve vod dobro naoruanih
i sposobnih boraca koji i te kako znaju svoj posao. A njih savladati nee biti tako
lako. Zato moraju nai put kako bi preduhitrili sukob. i otili na sigurno mjesto
koje e ipak biti opasno ali ne toliko. Marko pogleda kroz prozor. Vie nije vidio

208

ovu petoricu. Izgleda da su otili. Jednako tako pogled uputi na djevojke. I one su
pokazivale smirenost.
-Tebi jo ne znam ni ime, jedino znam da si Ljubiina prijateljica. Kako se zove?
-Sonja.
-I ti ima ime koje prilii tvojoj ljepoti. Kad se mukarac nae u klinu ovako
divnih djevojaka biva smuen, ak i uplaen i sve dok se ne stabilizira ne moe doi
do rijei. Ipak je to glupost. Toliko ste mlae od mene pa se nadam da ja neu doi u
tu situaciju. A i situacija u kojoj se nalazimo nalae ozbiljan razgovor. Ako ste
spremne za njega idemo onda na prvu toku.
Prva se javi Ljubica. Glas joj je jo uvijek podrhtavao jer uplaenost nije prestala.
-Onaj klipan nee se pomiriti sa s time zato to ste mu omoguili odlazak. Njegov
otac toliko je moan da moe platiti itavu vojsku samo da vas netko sredi. A bez
vas i mene e dosei ista sudbina. Jedino ne znam kako e postupiti sa Sonjom.
Sat na zidu hola pansiona s vremena na vrijeme naruavao je tiinu svojom
zvonjavom. Istovremeno najavljivao je da je ostalo sve manje vremena za odstup i
da brzo moraju donijeti odluku to dalje. Ako ne poure doi e do napada, a ovo
mjesto predstavlja pravo osinje gnijezdo i boji se da unato zidova nee biti u
mogunosti pruanja otpora. Ako ih neprijatelji tu jo zateknu tada nee biti u
pitanju njih dvoje ve i Sonja. Sreom da su svi gosti na sajmu pa je pansion
prazan, ali uskoro se i oni vraaju a to je jo dodatna opasnost. Neki od gostiju
zasigurno bi zauzeli stav protiv
Marko pogleda Sonju. Imam dojam kao da si neto smislila, jel tako?
-oko, tako se zove voa te skupine pravi je gad i taj nikada nee odustati od
osvete. Uz pomo svog oca to bi i ostvario, zato mislim da bi trebali to prije otii
odavde jer ako vas tu zateknu uruit e pansion samo da vas likvidiraju. A jedini
put koji jo imate na raspolaganju je kroz podrum.
Samo tren, uinilo mi se da neto vani ujem, ree Marko Tada prilazi prozoru a
doim se opet vratio do djevojaka ree: -Nije im dugo trebalo da se dovuku dovde.
Pitanje je samo asa kad e napasti. Zato pourimo da tebi osiguramo sigurnost. Ti
Sonja ostaje i pravit e se kao da ti nije nita poznato gdje smo otili. Rei e da
smo u sobi i to je sve.
-A ja? javi se Ljubica.
-Ti ide sa mnom. Reci mi Sonja kako emo doi do izlaska iz podruma?
-Dolje je hodnik koji vodi do skladita pia. U skladitu je uz zid smjeten i jedan
ormar koji skriva iza sebe vrata izlaska. Odmaknite ormar i na cesti ste. Da ne
primijete vratite ormar na mjesto a poslije na ulici potraite utoite gdje ete se
skloniti.
-Dosta si nam rekla. Do skorog vienja i budi samo smirene i pravi se luda.
-Ne brinite, znat u se izvui.
-Sretno Sonja.
-I vama sretno.
-Ljubice, poekaj samo sekundu, odmah se vraam.Za par sekundi ve je bio tu sa
svojim stvarima iz sobe pansiona. Jo jednom promoli glavu kroz prozor a potom
ree: Nema anse da bi mogli proi kroz ulicu. Pred pansionom je ve itava
brigada vojske koja samo eka mig pa da napadne. Ali ima i jedna dobra strana u

209

tome. Znai da ipak vrijedimo kad se na nas okomilo toliko ljudi.- Svi se tome
nasmiju.
-Ovi vani boravit e tu ako treba i itavu no. No bojim se da tko stupi unutra,
zato pourite, uplaena je bila Sonja.
U svakoj porti straarila su po dva vojnika u maslinastoj uniformi naoruani do
zubi. Marko se udi zato ve nisu zapoeli sa operacijom hvatanja. Izgleda da se
eka na nekoga. Po svojoj prilici to e biti oko. Vjerojatno se veseli kako e
likovati kad uhvate Marka. A on ga svakako eli ivog. Meu tim vojnicima
zasigurno ima i nekoliko prekaljenih boraca koji znaju svoj posao i spremni su
izvriti i najtee zadatke. A toliko su sigurni u uspjeh pa zato i ne ure. Ipak nitko
nije znao tko je taj ovjek koga love. Znaju jedino da je spretan u borbi. ak nisu
znali ni da li je Srbin ili Hrvat. U svakom sluaju taj se ovjek ogrijeio o pravilo ne
diranja erifova sina i zato treba biti kanjen. A hoe li to biti prije ili poslije,
vojnicima je svejedno. Pa i onako sve ide u rok slube.
Marko i njegove dvije djevojke svakog bi trena mogli biti napadnuti, zato tu ostati
dulje znai dovesti u opasnost i Sonju. Sa svoja dva pitolja i dvije bombe ne bi puno
postigao osim da ih zadri na tren. Poslije bi povlaenje ilo svakako tee.
Suprotstaviti im se na drugi nain mogao bi jedino da postane nevidljiv. Prei taj
put iza koga bi svakako ostale brojne rtve rijeio bi se problem. Ipak upustit se u
njega mora biti lud. Da se to izbjegne jedini put kojim trebaju poi je onaj koji im
je objasnila Sonja. Sat je upravo odzvanjao i najavio da moraju poi.
okin otac zanijemio je kada je uo sinovljevu priu. Jasno u iskrivljenom sadraju
potpuno suprotnu od istine. Odmah je naredio svojim ljudima da se stave pod
komandu sina. Doim je i oko pristigao do pansiona dao je naredbu da operacija
hvatanja moe zapoeti.
U to vrijeme Marko i Ljubica ve su stajali u skladitu pia. Velika podrumska
prostorija puna bavi i boca svojom tiinom predstavljala je mjesto u kome te hvata
jeza od pomisli gdje bi zavrio da se tu okoristi i sadrajem koji skriveni u
bavama mame i one koji nisu pijanci. A to bi tek bilo da se tu nau pijanci?
Marko pretpostavlja da u koliko dovde dospiju vojnici, to e biti i mjesto koje e ih
bar za tren zadrati a time njemu i Ljubici omoguiti da se udalje jo vie od onog
to namjeravaju.
Kad su uoili ormar iza kojeg se nalaze vrata brzo su ga odmakli i poslije sve opet
postavili na svoje mjesto. Uskoro ugledae ulini prostor. Nikoga nije bilo u blizini a
to im olaka kretanje. Nakon par minuta doli su do neke naputene barake. Marko
zakljui da bi to moglo biti mjesto za privremeno sklonite. Prostor koji je bio
zaklonjen od znatieljnika za iskusnog vojnika mogao bi znaiti i mjesto gdje e
nai progonitelje. Ali nisu svi vojnici iskusni i tko zna koji e od njih naii dovde, ali
bez obzira da tko i naie sa njime e Marko lako izai na kraj.
***
Kad su vojnici napokon uli u pansion zatekli su unutra jedino uplaenu Sonju.
Gosti koji su se trebali povratiti nakon posjeta sajmu sada su bili zadrani i pitanje
je vremena kada e moi doi do svojih soba. Nitko se nije usudio pitati razlog niti
traiti neto vie. U ovakvim situacijama gdje se najavljuje zabrana i gdje se puca,

210

nitko nije htio riskirati glavu. Mirno su samo promatrali i ekali as kada e se opet
sve stiati.
Doim je u pansion stupio oko prilazi Sonji.
-Gdje su se skrili ono dvoje? upita osorno.
-Koji dvoje? naivna je bila Sonja.
-Onaj starkelja sa Ljubicom.
-Pa oni su samo iz njegove sobe uzeli neke stvari i jo pred pola sata izali napolje.
-to, bijesno povie oko. Kuda su ili?
-Nisu mi to rekli niti sam i ja to smjela pitati.
-Sluaj, ako me lae na komadie u te sasjei a tvoje meso dati psima. Radije reci
odmah ako to zna.
-Pa rekla sam. Valjda i sam zna da gosta ne smijem nita pitati.
Desetorica vojnika potom prilaze do njega. Nakon to su pregledali sve sobe
izvjetavaju da nema nikoga.
-Umakli su na vrijeme a mi uzaludno ekamo umjesto da ih traimo. Ipak nisu
mogli daleko odmai. - Poite vani i odmah se dajte u potjeru. Ako treba prevrnite
svaku kuu, svaki ugao ali njega i nju hou ive, je li jasno? Nije mi jasno kako da
ih nitko nije vidio dok su izlazili. oko se opet obraa Sonji. Kojim su putem poli?
Ja to uistinu ne bih znala. Jednako tako i ne znam zato ih lovite?
Nije odgovorio na njeno pitanje nego nastavi. -Ima li pansion jo koji izlaz odavde.
-Ima za pomono osoblje iz kuhinje, ali kako sada nitko tu ne radi to je stalno
zakljueno a samo gazda dri klju.
-Ma kuda li su samo mogli poi? Ali nai u ja njih a onda slijedi ono. Naglo
zauti.
Vojnici koji su ostali jo uz njega samo su nijemo buljili ekajui daljnju naredbu.
***
Na stazi koja je vodila do barake u kojoj su skriveni ekali Marko i Ljubica
odjednom se pojave dvojica vojnika. Zastali su na pola puta i oslukivali.
-Nema nikakvog izgleda da ih naemo oglasi se jedan vojnik.
Pogledaj i grmlje u okolini a onda emo pretraiti i baraku.
-Daj ne bulazni. Gdje bi se tu zadravali. Radije poimo dalje gdje emo biti blie
gostionici. Ova potraga me ve poprilino umorila i jedino mi je sada potrebno
kakvo pie koje bi mi opet povratilo snagu.
-Da ima pravo. Rei emo da smo sve pregledali. Nakon toga odlaze.
Ljubica se priljubi uz Marka kad ponovo osjeti da su opet sami.
-Ne mora se plaiti, pogotovo dok si sa mnom.
-to ako se vrate?
-Ova dvojica to sigurno nee, a ako dou drugi, ja u ih ve srediti. Imaj
povjerenja.
U meuvremenu oko se ponovo vraa u pansion.
-Jeste li ih nali? preduhitri ga pitanjem Sonja.
-Ne ide to tako brzo. Gdje ima telefon?
-Evo tu , -pokae.

211

-ale, izgleda da su zdimili. Naredi da se postave strae na svim izlazima iz grada

a dotle ja u prevrnuti svaki kamen dok ih ne naem.
-Ostani uz telefon i ako me tko nazove potrai kojeg vojnika i odmah mi dojavi za
poziv.
-Ne brini , bit e kako kae.
Nakon to je oko ponovo izaao Sonja odahne veselo.
Pored barake Marko i Ljujbica ekali su da se jo vie smrai pa da se daju na novu
lokaciju gdje bi bili sigurniji od potjere.
Marko se zagleda u Ljubicu. Jo je uvijek djelovala uplaeno.
-Kako bi bilo da ti ostane tu a ja da malo obiem okolinu i da izvidim situaciju.
Odluno je to odbila. -Umrla bih od straha da ostanem sama,- govori.
Da ponovo dospije u okine ruke, bilo bi joj to zadnje u ivotu.
-Morao bih se snabdjeti sa jo oruja, a znam jedno mjesto gdje ga ima. Nakon
toga mi stupamo u napad a oni e se braniti.
Ova Markova izjava pobudi zanimanje kod Ljubice. Otkud njemu saznanje gdje
ima oruja i kakav to on napad spominje. Jest da joj je spasio ivot ali otkud mu to
umijee ne samo sa orujem. Trgovaki putnik ne treba nita od toga, a on kao
takav zna o tome vie od svakog vojnika. Tko je on? - zapita se. Za sada ga to nee
izravno pitati ali nakon svega vjeruje da sa zvanjem trgovakog putnika on nema
ba nikakve veze. No za koga radi?
Poli su dalje uz kue strogo pazei da ih tko ne zamijeti. Uskoro se naoe pred
skladitem oruja. Budnim okom Marko razgledava okolinu. Osim straara pred
ulaznim vratima nikoga drugog nisu uoili.
Sakrij se iza ovih dasaka i tu me ekaj. Za par minuta evo me natrag.
Doim je nestao Ljubica prilazi uz daske i drhtavo eka.
Marko polako prilazi straaru, Uz put nailazi na komad ice, uzima je i nastavlja ii
dalje.
Zbunjeni straar nije ni trepnuo kad osjeti stezanje ice oko vrata. Nakon to se
srui Marko mu potrai depove. Nema niega. Morat e se posluiti nekom
polugom da razvali lokot na vratima. U blizini nae polugu. Sa mukom uspijeva
razvaliti vrata te ulazi u spremite. Par minuta iza toga ponovo je stajao ispred
Ljubice.
Sada imamo sve to nam treba. Idemo dalje jer e uskoro i ovdje postati gusto.
Mada je bila sretna kad ga je ugledala htjede mu ponovo poletjeti u zagrljaj, ali se u
zadnji tren suzdri sa pitanjem u mislima. Ovaj me ovjek tjera u sumnju, a ipak u
njemu osjeam povjerenje toliko da bi mu i ivot prepustila. to je to sa mnom. Da li
da mu se i dalje prepustim i da ga pratim ili da svatko poe svojim putem?
Doim zauje njegov glas odlui da ga i dalje prati ko vjeran pas.
Ponovo su pristigli do kolibe. Marko sjedne a to predloi i Ljubici.
-Jesi li gladna? upita je smireno.
-I gladna i edna. Od jutros nisam nita jela.
-Uskoro emo i to rijeiti.
Dok je sjedila znatieljno ga promatrala i pita se to sada slijedi. Posjet magazinu
oruja sluti samo na jedno. Da joj je sada otac iv i da on tu sjedi u mjesto Marka
sigurno bi joj dao savjet da se ne uputa u terorizam, pogotovo ne protiv svojih
mjetana. Ishod koji slijedi trebao bi proi bez rtava a to moe proi samo ako

212

Marka sprijei u tome. Ona bi se radije prepustila huliganima nego da razara grad
u kome najvie stradavaju nevini. A opet nasuprot tome erif je prisiljava da se
uputa u borbu bez milosti. I to da ini? Uvijek je vjerovala da se sve moe
rjeavati mirnim putem. A evo ve nakon ovih par dogaanja uvia da grijei.
Ljudi u gradu postali su udni. Umjesto da se bore protiv erifa i njemu slinih oni
mu ak daju podrku i jo ,mu pljeu za svaki njegov postupak. Ono to su
mjetani prije smatrali bogatstvom svog grada sada je teret zbog tog prokletog
rata koji ne vodi nikamo dobrim.
Nadala se da e poticanjem ljudi shvatiti zabludu i promijeniti miljenje. Umjesto
toga situacija je jo gorja. Mnogi ivoti otili su u bescjenje i sada ak i djeca
ispataju. Mada joj je bilo glupo da o tome i dalje razmilja stvarnost govori da jo
nije kraj.
-Vidim da si se dala u ozbiljno razmiljanje. Reci to te mui. -Mirno je upita
Marko.
-Ne znam odakle da ponem?
-Svakako od poetka.
-Osjeam da sam u zabludi. Do sada sam mislila da ste trgovaki putnik a kako
uviam vi ste ratnik samo ne znam za koju stranu nastupate?
-Ovaj put nije strana u pitanju. Povrijedili smo erifova sina i to je dobar razlog
da nas proganja, a ako nas dostigne tada e nas i dokrajiti to si ne smijemo
dozvoliti. Zato nam preostaje obrana, a napad je najbolja obrana pa zato moramo
pretei erifa i pritisnuti ga da odustane od namjere naeg gonjenja.
-Kako to mislite izvesti?
Reci mi prvo do koga je erifu najvie stalo osim svog sina.
-Pria se da oboava svoj auto.
-Onda emo poi najprije od auta,
-Ali kako kad njega danonono uvaju straari?
-Zna li telefonski broj komande?
-Da to je 800.
-Dobro je, no prvo idemo do auta.
-Pa rekla sam vam da su tamo straari.
uo sam ne brini. Zato imam tebe. Odvratit e im panju svojim armom a dotle
u ja obaviti ono to treba. Ne brini nitko nee stradati osim auta. Idemo sad a uz
put u ti objasniti to treba uraditi.
Dok se u gradu odvijala potraga za njima nitko nije mogao slutiti da se skrivaju
ispred komande
Doim se malo smrailo Ljubica prilazi plonikom s lijeve a Marko s desne strane
prema autu Auto je uvao samo jedan straar ne slutei da bi se itko usudio dirnuti
u bogatstvo ispred njega. Kad je uoio Ljbicu izbeenih oiju nije skidao pogled sa
nje. Ona je prilazila polako a kad je zastala koketno se nasmijei a tada zastane i
lagano podie suknju do iznad koljena, malo opipava natkoljenicu a onda opet
pokriva nogu. Straar je samo nijemo zurio ko obrmrli pokojnik.
Istovremeno sa suprotne strane od Ljubice prilazi do auta Marko. Zadrao se tu
samo neko vrijeme a potom odlazi dalje. Koliko je straar bio obmanjen
Ljubiinom pojavom nije Marka ni primijetio. Ljubica nastavi sa hodanjem. Jo

213

jedan pogled na straara nasmijana lica prilazi mimo a onda tek kad se udaljila
straar dolazi sebi.
Jedino to mu je jo ostalo u sjeanju bilo je Ljubiino mahanje kukovima. Nakon
par minuta Marko i Ljubica opet se nalaze na dogovorenom mjestu.
-Jesam li bila dobra? veselo e Ljubica.
-I vie od toga. Da je potrajalo due zaeo bi se i smijati. Mislim da straar jo
dugo nee doi sebi . Jo mu i sada treperi pred oima tvoja pojava. Idemo sada do
prve telefonske govornice.
Kao nijem straar je samo buljio u prostor iza koga je nestala Ljubica.
-Uh, kakvo divno stvorenje a ne mogu joj prii jer se moram drati ovog prokletog
auta.
Doim su pristigli do javne govornice Marko se udio da je telefon jo uvijek u
upotrebi. Nazvao je broj komande a kad se javio deurni , Marko se predstavi kao
izaslanik Maloevia.
-Spoji me sa erifom.
Odmah je uspostavljena veza. Tko je, oglasi se erif?
-Sluaj me erife. Prvo to treba uraditi to je da onog svog huligana smiri inae
slijedi jo gora kazna. Za sada e ti stradati samo auto kao opomena.
to, ulo se jo samo iz slualice. Nakon toga uslijedila je snana eksplozija. Veliki
auto od zanosne ljepotice pretvorio se u kr za kojim e jo danima erif oplakivati.
Pred komandom je nastala strka.
Marko prihvati Ljubicu za ruku i povede je dalje od mjesta koje za sada predstavlja
opasnost.
-I to je gotovo, a sada tek slijedi prava potjera za nama. Zato se moramo skloniti
na sigurno ili misli da bi trebali poi u potjeru za okom jer sve dok je on iv mi
smo u opasnosti. I bez obzira na situaciju , kad ja odem odavde ti ostaje kao meta
za odstrjel.
-Sve mi je jasno no jedno pitanje me i dalje brine. to je sa straarom koji je
uvao auto. Je li i on odletio u zrak zajedno sa njim.
-Zato me sad pita takve stvari? Pa neemo sada voditi brigu o sentimentalnosti.
to ih ostaje manje time se nama poveava sigurnost.
-Da, ali ne elim postupati istim putem kao oko. Rekli ste da neemo za sobom
ostavljati rtve a one ipak ostaju.
-Daj mala, urazumi se i shvati da smo u ratu a rat trai i rtve.
-Neu da i mene koristite u tim svojim osvetama. Govorila je to zaplakanih oiju.
-Nisu to nikakve osvete ali ako elimo ostvariti cilj a to znai sauvati ivote
moramo se braniti, a kako sam ti rekao, napad je najbolja obrana. Ako mi ne
sredimo njih oni e nas i urazumi se da tako mora biti, a tu tvoju sentimentalnost
ostavi za bolja vremena. Ovo je tek poetak i znaj da tek sada slijede nove rtve. Bez
njih ne bi ostvarili nita Jedino poraz, a poraz znai smrt..
-Htjela bih da to rijeimo bez prolivanja krvi.
-Curo moja, to je nemogue u ovoj situaciji i to shvati. U protivnom morat u te
ostaviti i nastaviti sam. Pogrijeio sam to sam te poveo sobom. Odmah sam
pretpostavljao da e praviti probleme i evo ih ve dolaze. Zato se odlui, hoe li i
dalje sa mnom ali na moj nain ili ne?
Ljubica se dvoumila to da uradi. A onda progovori. -Idem s vama.

214

-I vie nee prigovarat na ono to uradim?

-Neu.
-Dobro, onda idemo potraiti neki restoran gdje se dobro jede a siti lake moemo
donositi odluke to dalje. Zna li kakvo mjesto gdje bi mogli neto pojesti.
Tu je jedno u blizini samo se bojim da e nas tko prepoznati.
-Ne brini, bit emo nezapaeni u guvi. U takvim ambijentima ljudi gledaju sve
samo ne ono bitno. A nama je bitno da sjednemo za stol gostione.
Nisu imali potrebe da se skrivaju. Lokal je bio dopola pun ali nitko nije obraao
panju na njih kada su stupili u njega. U atmosferi sa laganom glazbom i punim
aama ljude zaokuplja pria koja se odvija za stolom pa ne obraaju pozornost oko
sebe. U ovo ratno vrijeme ima i previe dogaanja koji su zanimljiviji.
Sjeli su u sam kut dvorane, a to i m je ba i pogodovalo jer odatle imaju pregled na
sve osobe u sluaju kakve opasnosti. Marko je uz Ljubicu nastojao biti smiren kako
bi njeno raspoloenje podigao na veu razinu. Jo je uvijek bila pod dojmom
eksplozije auta i stradanja straara.
Doim su se smjestili priao im je konobar. U njegovim oima uoavala se
podmuklost ali niim nije iskazivao da su mu oni sumnjivi. Ponaao se prema njima
kao i prema svim drugim gostima.
Marko je naruio peenje i za sebe au vina a za Ljubicu sok.
Toliko su bili gladni da nisu uz jelo progovorili ni rijei. A nakon to je Ljubica
ispila pie progovori. Ne ide mi u glavu da ljudi unato to znaju kakav je gad erif,
jo uvijek od njega prave idola, mada svi znaju da sve to je stekao, postigao je to
pljakom i nasiljem.
-Eto vidi zato u ratu treba rtava . I dok je takvih koji ih na taj nain stvaraju
nee biti mira. Mir e nastati tek kad takve rtvujemo za dobrobit svih.
Na putu ovamo svratio sam kod jedne obitelji. Dok joj je mu na ratitu da bi
preivjela iznajmljuje sobu prolaznicima pa sam se tako i ja naao kod nje. Ima
dvoje slatke djece, ki od 12. i sina od 9. godina U ovim danima svaki dinar ovjeku
dobro doe pa su ljudi eljni svega. Njena djeca poveselila su se kad sam im dao
okoladu. Oblijetali su ako mene elei se igrati. Ja sam im i priutio to veselje i
igrao se s njima jedno vrijeme a onda sam morao poi. Bio sam odsutan par sati a
kad sam se vratio zatekao sam stravian prizor. Svi troje bili su priklani i silovani
leali u krvi. Jezivo je bilo gledati njihova tijela nakon tog svirepog ina. Da sam
doao samo malo ranije moda bi ih mogao sprijeiti, ako ne drugo a ono bar
ubojstvo.
Ko su ti ljudi koji ine takvo zlo. Raspitivao sam se kod svih susjeda. Na alost nitko
mi nije znao odgovor. A moda su i znali samo su utjeli zbog straha. Vjerojatno se
boje osvete i to je razlog utnji. Kroz to selo stalno prolaze vojnici. Meu njima ima
svakakvih tipova. Neki su spremni za taj in samo iz osvete dok drugi to ine iz
sadistikog iivljavanja. Zakon mafije proirio se i u ove krajeve. Do kraja dana
traio sam bilo kakav trag ne bi li naao ubojice ali sve uzalud. Ujutro sam
razoaran napustio to mjesto ojaen na dogaanja koje neu nikad zaboraviti Ne
znam to bi uinio da pronaem te ubojice. Tko bi oni mogli biti? Jedino znam da
nisu Hrvati, ve neki ovdanji.

215

-Zbilja je to jeziva pria. A kako i ne bi bila kad ti ljudi nemaju osjeaja ni

ljudskosti ak ni prema djeci. to se mene tie i ja kad bi ih se dohvatila postupila bi
kao i vi. Mada ne mogu ni pile zaklati ovima bi sa apetitom prerezala vratove.
-Ne, ne bi ti to mogla uiniti. ovjek u mislima proivljava i ono najgore, ali kad
doe stvarnost onda se stvar stiava i obavlja na drugi nain. Najee sudom.
Policija i vojska trebali bi spreavati takve pojave i sve one koji se ogrijee o zakon
kanjavati. Na alost svaki rat donosi profiterima dobit a upravo takvi kao to su
te ubojice najvie doprinose toj dobiti i zato nema kazni za njih.
Svaki rat donosi i posljedice. One najvie pogaaju narod koji je toliko glup da ne
uvia od kud to ide. I dok je god narod glup ovi to koriste ali i ine te zloine. Ako
trai zloince izlae se opasnosti a za borbu nisi spreman i to je razlog da se zloini
gomilaju. Svi oni koji su zasukali rukave i dali se u posao da neto poduzmu ostali
su kratkih rukava. Boriti se moe jedino ako si na tu borbu spreman, a sve dok nisi
preostaje ti ekanje. Ono se moe oduiti na nedogled. Zloin bi bilo prije neto
poduzeti ako zna da e poslije nastradati, ali ne moe se zatvoriti oi i slijepo
gledati na sve oko sebe. Kako je nepravdi sve vie tako je i nezadovoljnih sve vie a
dok ih se ne skupi potreban broj treba ekati. Tek tada se moe ii u okraj onog to
ne valja.
Sukob sa osobama koje ine te grozote mora ii do istrebljenja. Za sada oni znaju
da ih ne oekuje nikakva kazna pa i dalje kre sva pravila ljudskog ponaanja. I
mada mi kaemo da je to za svaku osudu oni ne uviaju nikakvu krivnju ve i dalje
ine nasilja bez grinje savjesti. Mada svoje krvave ruke nee nikada isprati od krvi,
ni nakon zavretka rata nee se pokajati, ak e se i diiti onim to su uradili pa ako
im se ukae prilika i dalje e to initi iz zadovoljstva. Hoemo li im to progledati
kroz prste i sve oprostiti ili ih poslati u ustanovu gdje zavravaju svi kriminalci i
ubojice, ovisi o onom tko je na vlasti.
-uj, mi smo se zanijeli priama kojima sada tu nema mjesta. Radije mi reci ta
misli dalje nakon to maturira, a to je ve uskoro.
-Upisat u pravo.
-Zato te to zanima?
-Zato to elim da se pravda provodi po zakonu a ne kao do sada.
-Zar misli da e moi uticati na bilo kakvu promjenu kad zavri studije?
-Zato ne bih.
-Znam jednog advokata koji je sve svoje poslove nakon to je otiao u mirovinu
prepustio sinu.
Ve nakon prvog spora sin sav ushien dolazi do oca da se pohvali.
-Tata, danas sam na sudu zakljuio spor oko one zemlje koji si ti pokuavao da
rijei punih dvadeset godina.
-Misli li to na spor Martina protiv Milana?
-Da, uprav taj.
-O budale to uini! Ja sam s tim sporom podigao kuu i tebe kolovao a ti ga
okonava u jedan dan Pa jesi li ti sine lud?
-Eto vidi. Pravda je svirepa. A onaj koji ivi od pravde da bi dosegao ivot kakav
od svojeg zvanja oekuje slui se nepravdom.
Zar misli da sam ja uvijek inio sve po pravdi i poteno? Nakon rata prei e se na
privatizaciju a privatnik koji bude upravljao firmom iskoritavat e radnu snagu

216

jednako tako bio u dravi sistem komunizam, faizam, socijalizam ili bilo koji drugi
sistem. Svi su oni isti. Razlika je jedino u nazivu. Uz to iskoritavanje procvast e i
kriminal, korupcija, nasilje i jo kojeta a narodu kakvo god stanje bilo bit e isto.
Pitanje je jedino hoe li stati na stranu naroda lili ovih drugih. Bude li na strani
naroda i tebi e biti isto. To je pravda od koje ti oekuje neto vie.
To vie moe doi jedino kad svi budemo kolovani, a sve dok se to ne ostvari jo e
proi godine.
-Lijepo ste me utjeili Ljubica ree snudeno.
Nego niste mi odgovorili na pitanje jeste li trgovaki putnik ili va poziv nema
nikakve veze sa trgovinom.
-Ako je pitanje mog poziva ubrzo e i to doznati, no za sada imamo rijeiti jedan
vaniji problem. Ima li koga gdje bi se mogli noas smjestiti a da je ta osoba
povjerljiva.
-Moda je jedino mjesto kod moje tetke
-Moemo li sa sigurnou raunati na tvoju tetku?
-Svakako, jedino je ona u stanju i pomoi nam u svemu. Samo se plaim da nas
nisu i tamo ve traili ,a oko kakav je moda je postavio i kakve straare oko kue.
-Za to ne brini, njih emo se lako rijeiti u koliko je teta takva kakvu je smatra.
-Ono to me brine jedino je da li je ona doma. Najavila je da e biti, pa ako je kod
kue nema problema.
-Ako je tako kako kae onda nam ne preostaje drugo nego da poemo do nje.
Prije mi objasni gdje stanuje.
-Ja bih sada samo skoila do toaleta a onda u vam sve objasniti.
-Dotle u ja srediti raun sa konobarom.
-Imam osjeaj da je taj konobar neki ljam koji bi se prodao i za dinar. Strah me
je da nas nije prepoznao i sada poziva oku i njegove jatake da nas dou srediti.
-Previe si se uplaila. Poi a ja u ga malo bolje pogledati kad doe naplatiti
raun. Dotle ne brini.
Nakon njegovih utjenih rijei malo se smirila. Sretna da e se konano malo
osvjeiti bila se veselila to e danas vidjeti i tetku.. Tetka je i garancija za ovu no a
poslije e valjda nai nain kako da im pomogne. Ljubav koju je gajila prema tetki
potakne ju i na razmiljanje. Marko je uoit mukarac a tetka jo uvijek lijepa ena
koja treba mua, ne bi bilo loe da ih pokua sjediniti. Mada tetka ima sve ipak
nema voljenu osobu kojoj bi posvetila svoj ivot a koliko ona zakljuuje Marko je
idealan partner. Samo da li e i on prihvatiti tu soluciju. Nije ga pitala je li oenjen,
ima li kakvu ljubav. Zapravo o njemu ne zna nita i ovo to u mislima planira samo
je za sada gubljenje vremena. Zna jedino da bi i ona poeljela takvog mua samo da
je mlai ili ona starija. Do tada joj je vie nego prijatelj i na tom e za sada ostati. A
tetka, to je ve neto drugo . Napokon ona je jo ljepotica koju bi poelio svaki
mukarac pa zato ne bi i Marko. Na ovu misao veselo se nasmije.
Istovremeno Marko pozove konobara.
Doim je priao veselo se obrati. -Jeste li bili zadovoljni objedom?
-Svakako sada elim samo da platim.
-Mogli ste ostati jo. Kua vas asti piem za ponovo vienje.
-Ne hvala, dosta mi je samo mi recite koliko mora platiti.

217

-Evo sad u ja to srediti, odmah se vraam. Ve nakon par trenutaka evo ga

ponovo kod Marka.
-Brzo ste to obavili. Koliko sam onda duan?
-Samo 140 dinara.
-Evo 150 i hvala na usluzi.
Konobar stavlja novanik u lijevi unutranji dep kaputa.
-Ah da, moram vam vratiti 10 dinara.
-Rekao sam da bude 150.
-Ne, ne smijem to jer ste tu prvi put. Evo sad u vam dati kusur. Gura ruku pod
pazuh ali na desnu stranu kaputa odakle vadi pitolj kojeg uperi u prsa Marka.
-Budi miran ako ne eli ovdje ostati zauvijek.
Marko shvati da je pogrijeio to na vrijeme nije uoio da konobar mijenja stranu
kad je spominjao vraanje novca. Krivio je sam sebe to je nasjeo ali sada je kasno
da to poduzima. Konobar je previe nesiguran i mogao bi opaliti. A jo ni ne zna u
kakvoj je stupici. Moda ga jo netko dri na nianu. Nije se prevario. Uskoro
zapazi jednog od onih pet huligana koje je sredio pred hotelom. Nije mu palo na
pamet da bi se mogli tako brzo oporaviti . Da je bio samo malo oprezniji mogao je
srediti konobara i poslije sa Ljubicom pobjei. Ovako i nju dovodi u opasnost.
Doim ju otkriju i nju e srediti ko i njega a to znai da im se ne pie dobro. Hoe li
Ljubica smiono prii stolu ili je toliko pametna da prije pogleda situaciju. Boji se
toga da je ona u jo veoj opasnosti od njega a najgore je to joj nije u stanju
pomoi. udi ga da u salu ne ulazi i ostatak bande. Ima predosjeaj da ga prate iz
skrivenih mjesta. Ve je bio niz puta u slinim situacijama, no ovaj put jo ne smije
nita poduzimati. Jedino mu preostaje samo ekanje. Do sada je susretao vie
neprijatelja ali uvijek se izvlaio. No ovi su vie nego svirepi i eljni osvete i sigurno
ga nee odmah ubiti jer svaki od njih hoe osvetu a to e postii samo muenjem.
Zato se jo uvijek predomilja da li da na silu odvrati silom. Da je sam uinio bi to
bez razmiljanja ali tu je Ljubica. to ako ide u provjeru onog to se tu dogaa pa
ju zatekne koji metak. Ne, ne smije zbog nje da riskira. ekat e dok ne vidi to je
sa njom a onda e donijeti odluku. Ipak ovo se vrijeme oduilo. Konobar jo uvijek
dri pitolj spreman da zapuca.
Tog asa u salu stupaju i ostali lanovi bande. Prilaze do stola uperenim pitoljima.
Dvojica od njih imali su zavezanu ruku pa su se koristili samo sa onom zdravom. I
oko dri jednu ruku u marami koja m visi oko vrata, dok peti lan hoda sa
takom. Marko to primijeti ali ne ree nita.
-Onda, jesi li se nauivao slobode od kad si nam zbrisao. Sada je tome kraj iza
koje slijedi ono to si zasluio, Veite ga, naredi oko.
Toliko su ga vezali da je osjetio trnce u rukama.
-Kad se dokopamo Ljubice poalit ete as kada ste nam pali u ruke a dotle jo tih
par asaka prepustite se razmiljanju.
-Gdje je ona?
-Pola je u toalet javi se konobar.
-Vas dvojica, naite ju i odmah dovedite ovamo.
Nakon kratkog vremena ta se dvojica vraaju iz toaleta snudena pogleda.
-No, gdje je ona?
-Nigdje je nema kao da je u zemlju propala.

218

-Kako nema, potraite je bjesnio je oko.

Nakon to su ponovo doli iz potrage oglasi se jedan.
-Kao da je u zemlju propala nigdje je ne moemo nai.
-Ne, to se ne smije dogoditi. Traite ju i dalje, -bijesno povie oko. Provjerite
ulicu, sve kutove, sva mjesta gdje bi se mogla skriti ali ju morate nai. I da ju
dovedete ivu, je li jasno?
Pobjenjeli oko pogleda na Marka.
-Nemoj ni pomisliti da ju neemo nai. Bez nje ova predstava ne bi bila potpuna,
Sve ovo vrijeme razmiljam samo o tome kako u joj nanijeti to vee zlo doim mi
padne aka pa makar poslije i ja poem u pakao. A to i tebe eka samo jo malo
moramo priekati dok ju ne uhvatimo..
-to emo sada? - upita ga jedan od njegovih pomagaa.
-Prvo pretrai sve depove ovog gada, a poslije ga odvedite do kola, a onda zna se
to slijedi. Ne elim da ovaj uiva u mukama sam. U drutvu one gadure osjeat e
vee muke.
-to ako ju ona dvojica ne nau?
-Onda emo proiriti potjeru tako da ni pedalj zemlje nee ostati nepretraen. Do
sutra mora nam pasti u ruke a dotle dajmo sve od sebe. Ona ne smije proi bez
kazne pa makar prevrnuo svaki kutak na zemlji, moramo je nai.
-Ej, pa ovaj ima i pitolj. Javlja se onaj koji je pretraivao Markove depove.
Doim je uzeo pitolj u ruke snano s njim udari Marka po glavi. Od bola i udara
Marko pada sa stolice.
-Budalo, sad e ga morati nositi do auta. Zar nisi mogao poekati dok ne doe na
red, a onda ga moe mlatiti do mile volje.
U salu se vraaju ona dvojica koji su ili potraiti Ljubicu.
-to je, djelujete ko pokisli mievi. Znai, opet je niste nali?
-Ne, kao da je u zemlju propala.
-Stalno mi spominjete da je u zemlju propala. Nai emo je poslije garantiram.
Nije mi jasno da se takva glupaa zna snai i u tren nam zbrisati. No nee za dugo.
Trait emo ju makar do sudnjeg dana ali nai emo je, a onda, zna se to slijedi.
Ovoga ponesite u auto i pripazite da vam i taj ne zbrie.
-Kako da nam zbrie kad je u nesvijesti i jo tako dobro vezan.
-Kakvi ste glupani i mrtav bi vam mogao pobjei. Rekao sam da ga pripazite i to
inite.
Doim su se svi nali u automobilu, krenu prema odreditu.
Nisu proli ni par kilometara a pred njima se ukae kua na samini, okruena
zaraslom travom uz par grmova po emu se moglo zakljuiti da u njoj nitko ne
stanuje. Jedino izgaena trava na stazi do kue dokaz je da je ipak ee posjeena.
Doim su stigli, unijeli su Marka i smjestili ga u sobu bez prozora. Osim golih
zidova jedino drvena vrata imala su vezu s vanjskim svijetom. Nakon to su Marka
grubo ubacili unutra zatvorili su vrata. Istovremeno Marko otvara oi. Osim golih
zidova opaa krvave mrlje kojima je bila prekrivena itava prostorija to dokazuje
da je osim njega tu bilo jo onih koji su platili glavom susret sa ovom bandom.
Dok je razmiljao to dalje vrata se opet otvaraju i u sobu ulaze dvojica.

219

-Mislio si da emo te ostaviti samo tako da tu crkne? Ne, dok ti ne prispije

drutvo one kurvice slijedi uvertira prije predstave da se pripremi na ono glavno.
Govorio je to oko, jer je on bio jedan od te dvojice.
-uo sam da si se raspriao o onom selu gdje si boravio prije nego si doao u Knin,
zapravo o osobama koje su silovali onu enu i njeno dvoje djece i potom ih ubili.
Je li to istina?
Marko ga zaueno pogleda. Postavio mu je pitanje o kome nije imao namjeru
razgovarati. Ali kako je ovo bilo zauujue od strane oke , Marko problijedi.
Netko ko je nainio taj zloin ne zasluuje da vie ivi, no zato se oko interesira i
to eli postii Markovim odgovorom. Da nije i on upleten u to? Mrko pogleda u
strop sobe a onda se okrene ka oki.
-to tebe briga o mojim razgovorima?
-Pa kad se ve raspituje valjda trai i rjeenje traganja. Ne treba ii dalje, ono
je tu. oko govori uz ciniki osmjeh. E, pa da zna mi, nas petorica smo to uinili, a
uinili bi to opet jer se radi o Hrvatici, a nismo htjeli ni da se njena kopilad kad
narastu osveuju. Zato smo morali i njih srediti, a zapamti da to isto eka i tebe.
ao mi je jedino to to neemo zapoeti ve sada. Uinio bih to odmah ali ne elim
zaprljati koulju tvojom poganom krvlju. Ta ne mogu se krvav pojaviti na ulici gdje
u traiti onu koja e ti se prikljuiti. No kad doem natrag prvo to ti slijedi to je
kupanje u buretu kako ne bih osjetio smrad od tvoje prljavtine. Potom slijedi igra
sa strujom a onda mlaenje, pa nailon vrea na glavu da osjeti kako je biti bez
zraka. No to jo nije ono glavno. Nadalje slijedi gaanje pitoljem ne bi li ti
probuili ui u koje emo zatei tvoja jaja. Da ne duljim na kraju slijedi vonja.
Zavezan za noge bit e dobra prikolica naem automobilu Nadam se da svojom
glavom nee razbiti svaki kamen. Na kraju rukom u ti izvaditi srce prije nego te
bacim u jamu koju neemo zatrpavati zato da bi se i zvijeri mogle pogostiti. Eto
sada zna to te sve eka i dok to ne doeka, moli boga da to prije krepa jer ovo
to smo ti namijenili ne bi mogao podnijeti ni sam vrag. A tek da zna to emo
uiniti onoj kurvici. Ne neu ti to priati jer e sve to prije svoje sudbine moi
pogledati a dotle uivaj do slijedeeg susreta. Prije nego je poao akom grubo udari
Marka po licu a onda ga jo i nogom dva puta lupi po slabinama
Od bola Marko je samo stiskao zube ali nije izustio glasa da ovome ne da guta.
Doim su izali vrata se zatvaraj i Marko ostaje sam sa golim zidovima.
Ispred vrata uje se tiho ali ipak razgovijetno okino nareenje.
-Dok se ne vratim ne mii se ispred vrata, je ako ga tu ne naem sve ono to smo
namijenili njemu uinit emo tebi.
-Ne brini oko, uinit u sve da ti udovoljim kao i do sada. Ta valjda ima
povjerenja u mene. Pobogu pa dokazao sam se do sada vie puta i zato bi ovaj put
bilo drugaije.- Govorio je to konobar iz restorana. Njega su samog ostavili dok oni
odlaze u potragu za Ljubicom.
Nakon to su se svi udaljili za njima je ostala jedino tiina koja je potakla Marka na
razmiljanje.
***

220

Nakon to se oprala iznad lavaboa toaleta Ljubica osjeti olakanje. Napokon je

nala malo vremena da se poslije ovakvog vrelog dana i osvjei. Jo da ima u to se i
presvui bilo bi joj vie nego zadovoljstvo. Kako bilo da bilo ipak e doi pred
Marka bar ista. Znala je da muki odmah na eni uoavaju miris sapuna. Nada se
da e to i Marka zadovoljiti, a kad doe do tete onda e se pod tuem oprati kako
bog zapovijeda. Ovako, sredila se na brzinu, no upravo ta brzina omoguila joj je da
sagleda opasnost koja slijedi.
Kao da neto sumnja polako odkrinu vrata i proviri samo jednim okom. Od
prizora kojeg je ugledala sledile su joj se noge. Zapanjena nije znala to da uradi.
Pitolj kojeg je konobar uperio u Marka nagovjetavao je da nije sam i ako se ona
brzo ne izgubi eka je ista sudbina. Srea za nju da nije jae otvorila vrata jer kad
bi ju ugledali ne bi mogla izvriti svoj naum. U prvi mah je pomislila da doe do
konobara i da ga s nekim predmetom lupi po glavi i tako Marku da mogunost da
se oslobodi, no i ona je zapazila jednog okinog ovjeka a to joj je govorila da je
Marko u zamci. Jedino to joj zato preostaje je da brzo nestane s tog mjesta. Za par
sekundi i nju e potraiti a onda im nema tko pomoi. Ovako ako je jedan slobodan
bar ima anse da nae pomo. Zna da e uskoro uslijediti hajka i za njom zato nema
puno vremena. Odmah se mora dati u bijeg a to moe jedino kroz prozori. Jest da
je uzak ali to je jedini izlaz i bez obzira na sve mora bar pokuati proi kroz njega i
doi na ulicu. Nakon to se uspela i promolila glavu s mukom je izgurala van i tijelo.
Neki dan je gledala svoju guzu u ogledalu i veselila se njenoj veliini i obliku. Sada
bi itekako voljela da su dimenzije neto manje. Oguljena koa ipak e zarasti ali
vano je da je sada na slobodi. Doim se podigla dala se u bijeg. Trala je koliko ju
noge nose. Pa i pored dobre kondicije nije stigla daleko, a jo nije pronala ni mjesto
gdje da se sakrije. Ula je u dvorite jedne kue. Sreom nikoga nije bilo pa je
nesmetano prola do upe. Ako ju trae sigurno e i tu gledati, a da se sakrije naini
si sjedalo i pred njega naslae daske, a potom sjedne i eka. ekala je jedno vrijeme
a kad uvidi da jo nema potjere pomilja da je moda dobro da se uputi dalje. Vie
ne smije trati jer bi ju odmah zapazili. Zato je najbolje da se prikljui ljudima koji
jednako tako nesmetano koraaju ulicom. im se nala na ulici sa strahom ali
neupadno okretala se da vidi da li ju tko prati. Najvanije joj je da to prije doe do
tetkine kue a tamo e joj ona nai siguran smjetaj gdje e moi razmiljati u miru
i o tome kako pomoi Marku. Dilema o tome kako pomoi Marku potrajat e jo
dugo. Nada se da e joj i tetka u tome pomoi. Ali to ako se oko okomi na tetku
pa se obima stane osveivati? Sada je slobodna a nada se da e ta sloboda jo
potrajati. Dok je koraala dalje prema tetkinoj kui udila se da ju nitko ne prati.
Moda su odustali od njene potjere. Ipak ne vjeruje u to jer oko je neumoljiv
kada se radi o svom ponosu i osveti. Moda jo sprema plan kako da ju dohvati a
dotle eka neto to sigurno donosi uspjeh. Zato i ona mora upotrijebiti pamet i tom
gadu dokazati ko je jai.
Kad je ugledala tetkinu kuu odahnula je. udi ju da nikoga ne via u blizini. U
prvi mah je pomislila da je oko tu postavio straare. A onda shvati da oko ni ne
zna da je tetka ovdje. Ipak e biti oprezna kod ulaza Zastala je i ogledavala se.
Mrtvilo okolia ukazivalo je da je prolaz siguran. Polako prilazi kui.
-Budi smirena, govori sama sebi. Jedna od najljepih zgrada u gradu kojoj bi se
ovjek trebao diviti sada joj djeluje zagonetno, poto ne zna to je eka u slijedeem

221

koraku. Oko zgrade je zid iza kojeg slijedi prostranstvo ispunjeno brojnim
nasadima meu kojima skriven od pogleda znatieljnika, onaj koji se tu nae uiva
u samoi i ljepoti prirode. Ima osjeaj ko da si na pustom otoku koji ti omoguuje
najljepe uivanje kojeg moe poeljeti. Nekada je taj park vrvio od gostiju .Danas
u kui boravi samo domaica koja svojom ljepotom kao da se natjee s okruenjem.
Ljubicu u ovom momentu nije zanimalo dra parka ve samo sigurnost da stigne
nesmetano do tetke. Nakon to je prela sve prepreke konano se nala pred
vratima. Doim su se otvorila, iza njih se ukae lik tetke. Presretna Ljubica poleti
joj u zagrljaj.
Iznenaena tetka nije ju nita pitala. Prihvatila ju je kao svoju ker i jednako tako
stiska uza se. im su se malo odvojile Ljubica zakljui da e sada konano tu nai
mir i zatitu. Nije joj palo na um da bi oko mogao i tetku zatoiti u koliko mu ne bi
htjela rei gdje joj je neakinja. Bila je uvjerena da je u odnosu na tetku oko
malena riba koja se ne bi usudila doi tu.
Tetka se nije mogla nauditi da je u to doba dola Ljubica do nje.
Koliko god bila sigurna da ih nitko ne gleda ipak i ona pogleda okolinu a potom
ree.
-Uimo u kuu pa emo tamo o svemu progovoriti. Sudei po tvom izgledu ini mi
se da si dola s nekim problemom, jel tako?
-Da, samo o tome emo unutra. Idemo.
Teta je eljela uti i mnogo vie od toga to titi Ljubicu. Sada su same i moi e se
napriati do mile volje- zakljui.
***
Marko je nestrpljivo oekivao as kada e se oko sa svojim banditima vratiti i
zapoeti svoje zvjersko iivljavanje. Znao je da ako to zapone da e to biti i njegov
kraj kojeg mora svakako sprijeiti. Ali kako kad je toliko sputan a uz to i u prostoru
iz koga vodi samo jedan izlaz, a to su vrata iza kojih je straar koji e zapucati
odmah ako ne zbog drugog a ono iz straha.
Ovo mu nije prvi put da se nalazi u situaciji bez izlaza. Mada se do sada uvijek
izvlaio ovaj put zbilja ne zna nain kako da to postigne. Pomisao na Ljubicu ulijeva
mu nadu da se izvukla, a to i on mora na bilo koji nain prije nego oko doe.
Taj gad nee prestati sa muenjem sve dok je iv. Problem je to je vezan otraga
zato prvo mora na bilo koji nain prvo ruke prebaciti naprijed. Zato se daje u
napor dok to nije uspio. Doim je prebacio ruke ispred odahne . Odmah nakon to
se malo odmorio pokuava odvezati noge. Kad i to uradi zadovoljan se oprui a
onda polako ustaje. Nainio je nekoliko koraka i nekoliko skokova u mjestu. Sve je
to obavio u tiini da ne pobudi panju konobara na strai pred vratima. Moda
konobar ima uz sebe jo kojeg straara. Dok stekne jo malo snage pokuat e
namamiti konobara u eliju i oteti mu pitolj. Siguran je u svoje sposobnosti samo
treba djelovati kako treba da ovaj ne posumnja jer bi od straha i prije nego to
zapita stao pucati. Ruke su mu jako vezane i trnci ga dre u bolu. Ipak morat e
smoi snagu da sredi konobara. Uinio je jo nekoliko vjebi ne bi li si pomogao
rukama. No bol je bila jaa a ue ga je toliko stezalo da nije dozvoljavalo
cirkulaciju krvi. Jedino oruje za konobara ima u uetu kojeg je skinuo sa nogu.

222

Moda to i bude dosta. Jo e poekati koji as a potom e pozvati konobara. Nada

se da e iza toga ipak uslijediti sloboda.
***
Trojica tinejdera vozili su se u otvorenom automobilu na putu prema centru
grada.
U pitanju je mladost koja je prije nego su se dali u ovaj put odali piu. Puni novca
svraali su u svaku gostionu pa ve toliko pijani nisu ni prihvaali kletve prolaznika
koje su sretali. Uzvraali su im istom mjerom ili su ak zapucali. Pri takvoj vonji
oderali su i nekoliko automobila koje su susreli.
Uz vozaa i suvozaa koji su sjedili trei je stajao sa bocom u jednoj a bombom u
drugoj ruci. Njegov pretei izgled tjerao je ljude sa ceste doim su ih ugledali. alba
da ove nitko ne smiruje bilo je isto ko da govori zidu. Ne samo da ih nitko nee
sprijeiti u divljanju ve ih nitko nee ni dirati. Jedina nada je da nekim sluajem
zavre u nekoj grabi pa da prestane ova predstava. A sve dok su na ulici opasnost
su i za sebe i za one koje susreu.
Moda im jednog dana u maglovitom sjeanju ostane dio onoga to su danas uinili
no za sada to to ine, rade bez vlastitog nadzora. Uz brujanje automobila koriste
esto i sirenu koja uz njihovo urlanje nadolazi i one na stadionu. Jedina je razlika
to se na stadionu koriste petarde a ovdje prave bombe.
Kada su doli do mjesta gdje je Marko bio zatoen, suvoza ovome to stoji govori.
-U ovoj kui oko dri svoje rtve prije nego ih poalje na onaj svijet.
-Ma nee on sam ubijati tu gamad. Treba i nama prepustiti kojega. Evo sad u to
dokazati. Pri tom aktivira bombu i baca je na kuu. Bomba se dokotrlja ba do zida
iza kojeg je sjedio Marko. Nastala je silna eksplozija. Srea za Marka da je bio na
drugoj strani. U trenu je rukama prekrio oi a doim ih je sklonio iznenaen ugleda
sjenu u otvoru. Bomba je uruila veliki dio zida, dovoljan da se kroz njega moe
izvui na slobodu. Nije se ni trunka predomiljao to da radi. Ovu rupu ko da mu je
sam bog poslao iskoristit e sada za bijeg. U tren oka naao se na travi
prezadovoljan da osjea dah slobode. Pogleda okolinu a onda se daje u bijeg. teta
da su mu ruke sputane. No i za to sada ima lijeka. Njegov ruksak kojeg je spremio u
grm ispred restorana sigurno je jo tamo. U njemu je ne samo no ve i drugo
oruje koje e upotrijebiti bude li kakva opasnost na pomolu. Sad je jedino cilj doi
to bre donde.
Prasak bombe uo je i konobar. Istri da vidi to se to deava. Kad ugleda trojicu
u automobilu i kad uje njihovo urlanje znao je da je to njihovo maslo. Ni u snu se
nije nadao da je bomba otetila zgradu.Za svaki sluaj ipak e pogledati Marka. Ne
eli da doe oko pa da neto ne tima. ak da Marko nije i iv ne bi za njega bilo
dobro. oko bi se ljutio to ga nije pazio i mogao bi zato stradati.
Polako otvara vrata . Pitolj kojeg dri u ruci spreman je u sluaju opasnosti. Nadao
se da se Mrko nee usuditi ita poduzimati, a i ne moe onako sputan.
Istog trena kad mu svjetlo iz rupe koju je nainila bomba udari u oi zanijemi.
Pogled na sobu u kojoj vie nema zatoenika oduzme mu dah. Uskoro e i oko doi
a on je ostao bez zatvorenika. Tko zna gdje je ve nestao. Poznat mu je itekako
okin bijes. Krivio je one tri budale u automobilu, ali uzalud. to sada da uradi,
pitao se u dilemi. Ako ne eli osudu oke mora to prije odavde. Ali kuda kad e i

223

za njim oko organizirati potjeru. O boe, to me to snae, jadao se. alio je sebe
to je uope javljao oki da je Marko u restoranu. Mogao se napraviti lud i sve bi
prolo ko i sa drugim gostima. Ovako sebi je nanio osudu koja zna se kako
zavrava. Ne, ne smije si to dozvoliti. Da li da ide traiti Marka? Ali gdje da ga trai
kad je na sve strane mrak . oko je rekao da e njega snai sve on to je
namijenjeno Marku ako ga tu ne nae. Jo jednom poe do sobe gdje je Marko bio
zatoen, jo jednom pogleda sve okolo nadajui se da je on ipak tamo. Na njegovu
alost nije imao sree ni ovaj put. Ironino se podsmjehne a onda tuno jadan izlazi.
U trci za pohlepom nasjeda svatko ko ide tim putem. Evo to se i njemu deava. Jo
je nekoliko trenutaka ogledavao prostor oko sebe a onda donosi odluku.. Pobjei e
glavom bez cilja pa gdje god doe bit e mu sigurnije nego da ovdje eka oku..
***
Kada je u zidu nastala rupa Marko je u prvi ten pomislio da saeka konobara i da
prije nego se da u bijeg njega sredi. Onda se ipak predomisli i odlui da ide bez
osvete. Dok je prilazio restoranu pomiljao je na Ljubicu. Doim je nisu tako dugo
nali izgleda da im je umakla. im sredi ovo sa ruksakom potrait e je.
Nije se obazirao na trnce koji su izazivali bolove u rukama. Uskoro e i to rijeiti.
Sada je cilj najprije doi do grma Da bi izbjegao znatielju prolaznika da mu tko
ne primijeti vezane ruke izvukao je iz hlaa koulju i njome prekrio vez. Dan je
vru i nitko nee gledati kako je obuen.
Nije bio zadovoljan to je ostavio konobara bez kazne. Nada se da e se jednog dana
ipak nai a onda e konobar osjetiti njegov gnjev. Takvi gadovi ne zasluuju
hodanje po zemlji. Veseli se da e jo danas sigurno pronai Ljubicu a sutra e
potraiti i Leposavu. Jedva eka da ju ugleda.
Jo par kua dijeli ga do restorana .Jedva eka svoj ruksak da konano oslobodi i
ruke. Konano je stigao na cilj ali nastala je opet nova zapreka. Ispred restorana
pod jakim svjetlom neonske lampe okupilo se nekoliko mladia i djevojaka koji tu
gube vrijeme i po svemu sudei jo dugo nee otii sa tog mjesta. Njihova sloboda u
izraavanju govori da su neobuzdani i kao takvi opasni u koliko ga ugledaju.
Za razliku od njih oni ozbiljniji graani sjedili su za stolovima i uz pie raspravljali
o dananjim dogaanjima. Ako bi ih ovjek danima promatrao uoio bi ista lica.
Gosti kao on, u ovom restoranu bili su u ovo ratno vrijeme rijetkost izuzev kojeg
vojnika.
Ono to Marku smeta to je da se ne bi koji mladi sa djevojkom uputio iza grma.
Tada bi se njegovo vrijeme jo vie oduilo. Ljutio se i na sebe to nije izabrao grm
malo dalje. Ne preostaje drugo nego da poe kako bi pretekao ove ako i oni ele do
grma. Morat e se uvati jer i najmanja greka mogla bi izazvati neiju pozornost a
onda bi nastala uzbuna i nemogunost bijega. Da se ponovo nae u okinim
rukama tek bi tada bilo opasno. Polako je stao puzati. Sa naporom se doepao grma.
Poveselio se kada je ugledao ruksak na svom mjestu. Doim ga uze u ruke potrai
no. Odahnuo je kad u rukama ponovo osjeti strujanje krvi.. Na njegovom licu
vraa se boja. Sada je to opet onaj Marko koji e za svoje neprijatelje biti strah i
tepet. Dva duga koraka bilo mu je dovoljno da se skloni pod drugi grm a potom i
trei koji su malo udaljeniji. Taman je to uinio na vrijeme jer se jedan iz grupe
odvojio i naao ba tu da obavi malu nudu. Doim se opet prikljuio grupi, Marko

224

polazi dalje ne bi li izbjegao poglede mladih pred restoranom. Cilj mu je da sada

prvo pronae Ljubicu, a da bi ju naao treba prije poi do Sonje. Ona zna adresu
Ljubiine tetke i jedina ona moe mu pomoi da se nau. Raunao je da se do
Ljubice nee nai sa onima koji ga trae. Poveselio se kad je stupio u podrum
restorana. Mukla tiina i otri miris pia omamljuju svakoga koji tu doe. Da je u
drugoj situaciji bar bi se okuao kojom aicom dobrog pia, ovako samo smije
mirisati i tuno poi dalje. Prolazile su sekunde, kad odjednom zauje neke korake.
Brzo se skloni iza jedne bave i oslukuje dalje. Kao da je upao iz sjene stariji
ovjek sa bocom u ruci punio je sadraj pia. Nije ni u snu raunao da je jo netko
u podrumu pa nakon to utvrdi da je boca puna polako naputa prostor.
Marko nije dugo stajao . im je ovaj poao gore uz stepenice i on se dade na put za
njim. Stariji ovjek nije se zadravao kod Sonje ve je poao dalje to Marku daje
priliku da se javi. Stajala je iza pulta recepcije sama. Doim je ula da netko doziva
njeno ime, iznenadi se kad ugleda Marka. Vesela to ga vidi pritri mu i hvata za
obje ruke.
-Tako se veselim da vas vidim. A gdje je Ljubica?
-Pogledaj prvo da li ima jo koga u blizini. elio bi da ostanem anoniman, bar dok
se ne udaljim kako i tebe ne bi doveo u opasnost. A to se tie Ljubice zbog toga sam
i doao do tebe.
-Govorite o emu se radi? Bila je vie nego znatieljna.
Poslije u ti rei sve to te zanima , ali sad mi prvo kai zna li adresu njezine tetke.
-Da znam.
-Objasni mi onda kako da je naem.
Nakon to mu je opisala put do nje Marko joj ukratko opie dogaanja. Bila je sretna da
se sve zavrilo dobro.
-Brinem i za tebe. Je li te posjetio oko?
-Postavio je dvojicu straara ispred hotela i nada se da ete moda upasti u zamku.
Sreom da ne zna za vrata iz podruma pa vam ostaje slobodan put .
-Tako bi rado i ja pola sa vama da vidim je li Ljubica dobro ali vee me posao.
-Ne brini, javit emo ti se, samo ti se pripazi da se ne dovede u opasnost jer ako i tebe
izgubimo ne znam to bi napravio od oke.
-Ona dvojica vani neka se i dalje nadaju da u im doi. Dok ekaju ne bi bilo loe da im
ko ponudi pie sa otrovom ili bar da im da neki napitak koji e ih uspavati za dulje
vrijeme.
-Ja to zasigurno neu jer bi odmah sebe dovela u sumnju.
-Nisam ni mislio to za ozbiljno. Ipak ne bi bilo loe da im se to desi. No sada moram
poi.
Tako se veselim da sam te tu naao i da si mi rekla to to me zanima.
Kada se ponovo naao na ulici nije poao skrivenim putem ve se je ukljuio u
prolaznike smatrajui da e tako izazvati najmanju sumnju. Par ljudi koje je susretao nisu
uope obraali pa nju na njega. I dalje je iao nesmotreno kao da je stanovnik ovoga
grada. Ba kad je pomislio da je put slobodan pribliava se jednoj gostioni iz koje u tom
momentu izlazi desetak polupijanih vojnika..Ovo nije oekivao. to sad,
Moda je najbolje da umjesto prolaza mimo njih i sam ue u gostionu. Da time e sa sebe
skinuti sumnju. Dok su drugi vojnici nezainteresirano raspravljali meusobno dvojica su
uprli pogled u Marka ali nisu rekli nita.

225

Marku nije to omaklo ali pravio se kao da je nezainteresiran. Sada je bilo glupo
razmiljati to dalje. Najbolje je umijeati se u masu ljudi u gostionici i popiti koju
aicu. Tako e sa sebe otkloniti znatielju i ta dva vojnika u koliko bi ili u istraivanje.
Doim je doao do anka potrai au piva. Znao je da se nalazi u osinjem gnijezdu ali
pravio se kao da je i on lan grupe koja ve dugo boravi u tom prostoru. Doim vidi da
nitko na njega ne obraa panju odahne i kua svoje pie. Krajikom oka gleda okolinu
ali ne vidi nikakvu opasnost. Ve se odluio da plati pa da poe dalje kad zauje govor
jednog posjetioca.
-Jeste li uli da je erif raspisao nagradu od sto tisua dolara onom tko mu prokae
stranca koji se odvaio njegovog sina povrijediti.
-Kako izgleda taj stranac?
- Da ja znam prvi bih ga potraio.
- Meni bi taj novac i te kako bio potreban, govori trei do njih.
Pogledaj ovog koji se sada nalazi za ankom. Meni i taj lii na stranca, to kae?
-Tebi su svi stranci jer via duplo zbog suvinog sadraja pia u sebi.
-Koliko sam god popio ja ipak poznajem ljude iz grada, a ovaj zasigurno nije na.
-Ima on pravo, i meni se ini da je stranac, govori trei.
-Da ga ipak odvedemo erifu. Moda nam da koji dolar pa da makar imamo za pie.
-Ljudi a to ako grijeite? javi se slijedei.
-Daj ne bulazni. U ovo ratno vrijeme svi su stranci neka opasnost jer ne zna ni to
misle a kamo li to e uiniti. Moda je takav i ovaj. Ja bi da ga ipak sredimo i dostavimo
erifu.
-Da prvo utvrdimo tko je pa da onda neto poduzmemo, govori onaj koji ne eli da se
dira stranca.
-Moda je on ipak u pravu. to ako nas erif za to jo i kazni.
-Ti si budala kao i on. erif jedva eka da mu koga dovedemo pa da ga bar opljaka ako
ga ve ne kazni a vi od tog pravite problem.
-Idemo onda do stranca. Kad smo kraj njega najbolje emo utvrditi jesmo li u pravu ili
grijeimo.
-Ako on nije taj za kojeg ga optuuje tebe emo odvesti erifu.
-Ljudi, ja nisam nita loe rekao. Prenio sam samo ono to sam uo, a to je da erif daje
nagradu.
-Ne raspravljajmo vie. Sada je kasno da se donosi druga odluka. Idemo prvo do
stranca.
Marko im je bio okrenut leima i mada je uo svaku rije koja se odnosi na njega pravio
se lud i nezainteresiran. U drugim prilikama moda bi postupio drugaije, ali sada kad je
vani jo uvijek ona skupina vojnika mora ostati miran.
Doim mu prispije skupina od pet ljudi on se polako okree i pozorno ih gleda.
-Jesi li ti odavde ovjee ili si samo na putu kroz grad?
- Zato vas to zanima ? kao u udu govori Marko.
- Ne pravi se blesav nego odgovori na pitanje u koliko ne eli da te sredimo prije nego
ita uini.
-Ama to je vama, ja sam samo doao tu da popijem svoje pie pa da idem dalje svojim
poslom.
-A to je ba ono to nas zanima kojim se to poslom bavi?- nastavi ovaj.
Marko uzima au i polako ispija pie to u prisutnima jo vie izaziva gnjev.

226

-Ma je li se to on sa nama zeza ili nas smatra budalama, ljutio se ovaj to mu se prvi
obratio.
Marko je i dalje ostao hladan. Tada im se obrati: -Ljudi dajte mi mira da bar uivam u
ovom piu kad ve ne mogu u drugom. Mogu li i vas astiti. Konobar, dajte ljudima da
popiju to ele, ja plaam.
- Ma je li ovaj lud ili nas to zafrkava? -Zato bi bio lud ako nas eli poastiti?
-Bravo da bar jedan prihvaa pie sa mnom , oduevljeno govori Marko. Pijem zato to
me ostavila ena i svako ko mi eli izraziti sauee dobro mi je doao.
-Jeste li uli, to onda ekate. Prihvatite svoje ae i utjeimo naeg jadnika jer se to
sutra moe i nama desiti. ivjeli..
Svi prihvate ae osim ovog prvog.
-Ja mu ne vjerujem. Imam osjeaj da nas on samo zavlai.
-Ma ti si oduvijek skeptik.
-Ne ja ne odustajem od svoje sumnje. Deder strane konano izusti ko si?
-Kad si ve toliko znatieljan da onda ipak udovoljim tvojoj elji. Istog trena uputi
snaan udarac znatieljniku u lice. Od siline ovaj pada na tlo.
-Kud me ena izludi neu valjda dozvoliti da se jo koja budala isprijei ispred mene sa
istim zahtjevima. Zato u reagirati i dalje ako jo tko eli znati to o meni.
Ostali iz grupe samo se zagledaju ali jo nitko ne reagira.
-Nastavimo onda dalje piti, javi se Marko. Konobar, jo jednu turu!.
Dotle se i ovaj sa tla die i pokunjen prilazi anku.
-Daj i ti popi jednu i drugi put ne izazivaj ovjeka u nevolji. Nadam se da ne zamjera
to sam te malo taknuo. Kriva je moja ena a ne ti..
Pijte vi i dalje a ja idem do nove gostione da potraim utjehu u jo kojoj aici.
Marko odlazi. Ovi ga samo nijemo gledaju ali nitko ne reagira niti ga zadrava.
Taman kada je Marko izaao u gostionu ulaze ona dva vojnika.
-Gdje je onaj stranac to je malo prije uao?
-Sad je ba izaao.
-Kako ga nismo vidjeli, ljutio se ovaj. Brzo vani da ga sustignemo ako je jo u blizini,
-govori vojnik.
-Jesam li ja rekao da je taj sumnjiv, govori onaj to je dobio udarac.
to ekamo, poimo da ga naemo, nastavlja on.
U tren se svi nau na ulici. Tu ih doekae ostali vojnici koji jo nisu znali o emu se
radi.
-Jeste li vidjeli kuda je poao onaj to je sada izaao iz gostione?
-Ko je obraao panju na to, javi se jedan vojnik.
-Ma sjeam se da je jedan gost poao tamo.
-Moramo ga sustii, govori vojnik koji je prvi posumnjao u Marka.
-A zato?
-Meni se ini da je to onaj kojeg trai erif.
-Po emu to zakljuuje.?
-Po tome to su ga opisali oni od kojih sam uo kako izgleda. Visok je 193 cm a teak
89 kg. A takav je upravo ovaj.
-Idemo onda. Rasporedimo se u dvije grupe i na posao.
Marko se odmah po izlasku sakrio u sjeni drvea a odatle se uputi dalje. Taman kada je
dospio do novog zaklona zapazi vojnika s pukom u blizini svog skrovita.

227

Vojnik je ogledavao malo okolinu ali nije zapazio Marka. Doim se udaljio Marko se
opet dade na put Jo par kua i nai e se pred zgradom gdje stanuje Ljubiina tetka. A
onda e valjda biti na sigurnom, zakljui.
Konano se nae na cilju. Izgleda da je to ta kua.. Na ulazu pie broj 15. znai da je to
ono to trai. Nema bojazni da je pogrijeio. Samo sada treba ui unutra nezapaen.
Iznenadi ga auto parkiran u blizini ulaza. U njemu se dvije osobe koje vjerojatno straare.
Izgleda da je ovaj oko bio brz pa se na vrijeme osigurao od novih pridolica Ljubiinoj
tetki. Zato ovi valjda tu i straare. Nee im dati oduka. Neka i dalje obavljaju svoj posao
a on e ve nai put preko zida. Dobro da ih je na vrijeme uoio.
Obiao je zid i kada je pronaao najbolje mjesto za prilaz uspne se preko.
Uoi da je odabrao dobro mjesto jer ga titi i sjena drvea od pogleda ovih u automobilu.
im se naao u vrtu ide do kue. Najprije se uvjeri da u okolici nema nikoga a onda
prilazi vratima i pokuca. Jedno vrijeme oekujui da netko doe gubi nadu i uasava se
da moda u kui nema nikoga. Nije znao to da ini. Da li da ide dalje ili da provali u
kuu i da tu prieka Ljubicu. Moda se skriva i zato se boji otvoriti vrata, a moda ga nije
ni ula i zato ponovi lupanje..Ve je odluio poi dalje kad se odjednom otvaraju vrata.
Molio je Boga da osoba koja se pojavi na vratima bude Ljubica. Mada je ovdje odrasla i
zato poznaje svaki kutak ovog tla ipak jo uvijek osjea strah i zato valjda prilazi oprezno
pa ju jo ne vidi. Razoaran shvati da to nije Ljubica ve neka druga ena. Moda je teta
poveseli se da e bar sa njom popriati i doznati to je s Ljubicom. A onda izbezumljen
zanijemi od iznenaenja. U prvi as posumnja da se je neto poremetilo u njegovim
osjetilima i da moda sanja a onda se ponovo vraa stvarnosti. Zadivljen u osobi koja je
dola prepoznaje Leposavu. Sve bi oekivao ali da e tu ugledati osobu zbog koje je
doao u Knin, ne bi pomislio ni u snu. Stajala je pred njim kao da ju je sam Bog poslao
tu. Onaj koji je prevalio toliki put da bi se sastao sa eljenom osobom ne bi sad smio
zanijemiti od radosti a evo to se upravo njemu dogaa. Vie nije bilo potrebe da se skriva
od pogleda drugih. Sada je jedino pogled bio usmjeren na osobu koju to prije mora
prigrliti na svoje grudi. I Leposava je u prvi tren zurila u njega a onda ko obmanuta poleti
mu u zagrljaj.
Nakon to su se do besvijesti grlili i ljubili odvoje se i nijemo gledaju jedan u drugog.
-Ono emu se ni u snu ne bi nadala ostvarilo mi se ko da te sam Bog alje k meni. - -Oh, kako mi je drago da te vidim. Opet ga privue sebi i opet ga zane ljubiti. A
onda kada se malo umiri te ree: -Idemo unutra jer je vani opasno da te tko ne vidi.
Jo se uvijek pitala je li to sanja ili je ovo ipak java. Sjeli su na kau a potom opet
nastavili sa ljubljenjem..inila je to sa takvom strau kao da se boji da ne ode u eter ako
prestane.
-Sigurno si gladan a ja sebina samo mislim da ugodim ono to sam toliko dugo
oekivala.
-Nisi grijeila. Zna da je i meni bilo stalo do toga. Ali kad ve spominje glad ne
treba o tome brinuti. Pojeo sam neto u gostionici. No dobro bi mi doao gutljaj nekog
pia.
Trenutci uz njega bili su joj drai od sveg bogatstva svijeta i zato se s mukom odvoji od
njega kako bi donijela pie. Jo uvijek nije mu bila jasna veza Leposave i Ljubice. udi
da je jo ne vidi. Da se nije uplaila straara pa jo uvijek eka priliku da doe tu. No je li
Leposava ta njena teta? Jo uvijek mu nije jasna veza njih dvije. Porazgovarat e sa
Leposavom pa vie nee biti u dilemi. A opet ne bi htio da se ona uplai pa da poe u

228

potragu. Ne, ovaj put mora tom problemu pristupiti polako. Prvo je mora pripremiti na
mogunost da je u opasnosti a potom e i on poi da ju potrai. Ako su u onom autu
jedino ona dvojica kao straari nee biti problema, ali to ako je oko kue jo koji auto.
Uto se Leposava vraa sa bocom i dvije ae .
- Moramo nazdraviti ponovnom susretu koji mi je donio vie radosti nego da sam
dobila sve blago ovoga svijeta. Nakon to je usula pie u ae ree: Za nau vjenu
ljubav. Otpili su po gutljaj a onda e opet Leposava: Reci mi kako to da si danas navratio
tu?. Nije mi jasno ni kako si naao moju adresu. U svakom sluaju drago mi je da te
vidim. No prije bi se nadala predsjedniku Amerike nego tebi. Hajde, ispriaj mi sve po
redu o svemu to me zanima. Zna na ta sve mislim?
-Tu nema to da se pria. elja mi je bila da te vidim i zato sam naao vremena i nain
da te potraim i to je to. A to se tie...
Nije dovrio reenicu kad na vratima ugleda Ljubicu. Stajala je zauena i nijemo
gledala u Marka kao da gleda u sablast. Iznenaena poleti do njega. On se ustaje i doeka
je u zagrljaj .-Uh, kako se veselim da si doao. Nakon to su sjeli ona ga milo gleda.
-Otkud sad to , pita je zauena Leposava.
Radije prii i sjedi do nas ree Ljubica. Vas dvoje ste mi u ovom momentu dvije
najmilije osobe na svijetu i zato elim da vas oboje zagrlim. Doim je Leposava sjela do
nje osjeti da i ona svoje osjeaje prenosi na nju. A onda se svi tri priljubie blie u
zagrljaj koji je trajao neko vrijeme dok se ponovo ne odvoje.
-Stalno sam se pitao to me to toliko vee za ovo djevojku, a sada tek uviam da veza
potie od tebe Leposava.
-I mene zanima vaa veza jer kako uviam ona traje ve dulje a ja smiljala da vas
nekako spojim. Ba sam luda!- govori Ljubica.
-Ne nisi luda, ti si najplemenitije stvorenje koje znam ree Leposava. Nae
poznanstvo datira od prije dvije godine ali sad neemo o tome. To ti mogu ispriati ujutro
kad budemo priale o svemu drugome a sada gosta trebamo ugostiti da se osjea kao u
svojoj kui.
-Ja prvo elim od njega uti kako je uspio pobjei onim nasilnicima?
Nasmijala se kad je ula sve detalje.- No sada je vrijeme da mu damo malo i da odahne,
javila se Ljubica. Kupaona je tamo a dok se okupa i pripremi za krevet mi emo se
pobrinuti da ti prije toga jo neto spremimo za veeru.- Osjeaj se kao u svojoj kui. I
pouri jer te nestrpljivo oekujemo obje.
Kada je dolo vrijeme za poinak Leposava ga pita gdje eli spavati.
-Tri noi tako rei nisam oka sklopio i zato mi treba odmor pa ako mi to moe priutiti
noas bio bi ti zahvalan. A sutra kad budem svje nadam se da emo vie biti zajedno i
moi emo obnoviti stare uspomene.
-Teta onda u ja kod tebe za ovu no. Imam jo puno toga da te pitam a to se moe i u
krevetu.- ree Ljubica.
Nadam se da u ovu no dobro spavati jer vani imamo straare pa nas nee nitko
uznemirivati.
Na ove rijei njih se dvije trgnu. Kad im je objasnio o emu se radi malo se umire. Prva
se javi Ljubica.-Znaju li da si tu?
-Ne bih rekao jer sam uao a da me nisu primijetili.
-Onda u miru moemo spavati javi se Leposava.

229

-Tako za sada izgleda. Nadam se da osim mene vie nikoga ne oekuje noas u svojoj
kui.
-Da nisi postao ljubomoran. No odmah ti mogu rei da nemam nikoga i da se zbog
toga ne plai. Ako te je strah Ljubica e se s tobom promijeniti i ja u te uvati itavu
no.
-Ne hvala, nije me strah za sebe ve za vas dvije. Do vas mi je vie stalo nego do sveg
bogatstva kojeg si navela prije.
-Ako je sve u redu idemo onda u krevet kako bi se ujutro odmorni mogli opet nai tu
da nastavimo razgovor predloi Ljubica.
Koliko se god inila zatienom uz Marka i Ljubicu, Leposava se jo uvijek nije
osjeala sigurnom. Ako ovi straari koji su vani ipak pokuaju ui u kuu sudbina e joj
biti zapeaena. Ne boji se samo za sebe ve i za ovo dvoje. Zna kakav je erif. Taj ne
oprata ve ide u kanjavanje. A njegove su kazne vie nego svirepe i kao takve ne
poznaju granice. Glupo je u ovom momentu razmiljati o tome to bi se desilo da provale
u kuu. Najbolje je vie o tome ne misliti. Treba se i odmoriti jer tko zna to ih sutra
eka. Moda straari vani i napuste svoje mjesto.Za sada e se prepustiti samo snu.
Njeno razmiljanje prekine Marko.
-Vas dvije vie mi liite na sestre nego na roake. I dok vas oboje gledam pitam se
koji je umjetnik isklesao tako divna dva stvorenja koja se ovjek ne moe nagledati.
Na ovu upadicu njih dvije se samo nasmijee.
Zato nemam dva ivota pa jednog posvetim Ani a drugog Leposavi, pita se Marko.
Nakon toga i on se nasmije i poe do kupaone. I dok je voda tekla po njemu misli na Anu
nisu jenjavale. Ima li smisla i dalje ii putem kojim sam poao, pita se. Moda je
pogrijeio to je doao do Leposave. Ali to vrijedi aliti kad ga tu vue srce. alio bi da
to nije uinio. Samo kuda e ga sve to odvesti. to bi Ana rekla da za ovo sazna.
Suzdrat e se da ju ne povrijedi. Ali kad pomisli na Leposavu i njenu blizinu kojoj e
ve sutra biti izloen, hoe li moi odoljeti. Na moment pomisli da bi sve moglo ostati
samo na prijateljstvu. No dokle bi to trajalo? Hoe li izdrati pored tako zanosne osobe
koja ga jednako eli ko i on nju. Kau da je najtee kad legne u krevet. Uskoro se i tu
naao a misli su se i dalje rojile poput pela. Sad se jo pojavila Ljubica. Ne o njoj nee
razmiljati jer ona je jo djevica i pred njom je ivot u koji se on ne smije mijeati. Ve
sutra moda poe dalje na zadatak koji ga eka. Prije bi ipak htio dovriti posao ovdje i
zatititi ove dvije ene od daljnje torture nasilnika koji sigurno nee odustati. Sad mu je
jedina misao sigurnost, a sigurnosti nee biti sve dok je oko iv. Ali i ako nije, ostaje
njegov otac, a on bi iao sve dotle dok ne osveti sina u koliko se ovom to desili. Zato
opasnost nije samo u jednom. Moda je to razlog da ne smije otii dok ne sredi obojicu.
Sve je to lijepo zamiljati ali kad se sjeti svih straara koji uvaju te zloince, onda
pristup do njih predstavlja isto ko i nai iglu u plastu sijena. Uza sve, manjka mu i
vrijeme. Da i dalje ne razbija s tim glavu treba se i odmoriti jer samo svje moi e se
suprotstaviti neprijatelju. Kad se nae oi u oi sa njima onda e tek znati to da uradi a
dotle neka sve eka. Ostat e zato tu dok se ne izvri pravda.
ini mu se da je ovakvih poput ove dvojice jo jako puno u ovom ratu. Svi imaju isti cilj,
bogatstvo. Njega mogu stei jedino ako se okome na nevine. Zloin na tim nevinima ve
prelazi enormne veliine a odvijat e se sve dok se ne zavri rat. A kad se to ostvari ovi
koji su se okoristili ratom i dalje e rovariti kako bi svoje na nepoten nain steeno
bogatstvo jo vie uveali . Tako po zavretku rata narodu nee biti nita bolja. Bolje e

230

biti ovima kojima je i sada bolje a narodu preostaje jedino kruha i igara. Dakle sve ono
to su imali i u prolom sistemu. I zbog ega se onda odvijao rat? Samo zato da bi
gospoda dola na vlast. Boe, kako je narod glup. Nije mu vano to e i dalje robovati,
vano mu je da mu gospoda pruaju kruha i igara pa ak i po cijeni kruha. Ne, nee on
svojim mislima ispraviti nita to nije dobro. Dobro si ovjek sam stvara.
- Dobro jutro, moje dame!- obraa im se kad je stupio u njihovu sobu.
Obje otvaraju oi doim se on oglasi.
-Sad tek uviam koliko sam bio bedast. Trebao sam doi i lei izmeu vas dvije pa bi
u zagrljaju najpoeljnijih ljepotica uivao u krevetu sve do jutra. Ovako sam se samo
vrpoljio i tek pred jutro malo zaspao.
-Ne pita se kako bi se nas dvije osjeale uz tebe, pita Leposava. I nisi jo rekao koja ti
je od nas dvije draa?
-Obje ste mi drage samo tebe gledam jednim a Ljubicu drugim oima.
-Da ne raspravljamo sada o tome to bi bilo lijepo, prije moram rei da sam o stanju
razmiljala itavu no i dola sam do zakljuka da se Ljubica mora skloniti to bre
odavde radi svoje sigurnosti. Najbolje je da ode na selo. Molila bi te da ju ti odvede a
kad se vrati onda emo opet na temu koja nam donosi lijepo i koju jedva ekam.
- Idem sada da nam dotle skuham kavu i priredim doruak a nakon to se okrijepimo
nainit emo detaljni plan odlaska.
Nije ih pitala kako im se dopada to to je priredila za doruak. Uz jelo opet su se svi
osjeali veselo i zadovoljno Dok su za stolom ne plae se onoga to ih na putu eka.
Znaju da e ih na svakom koraku vrebati opasnost. Znaju tono gdje idu i kako e do
tamo doi. Ipak neizvjesnost im ne daje mira. to e biti ako ih zaskoe okini ljudi.
Marko ih je tjeio dok su o tome razgovarali. Problem je to ovi straari pred kuom i
dalje paze na sve izlaze a treba se iskradati bez opasnosti. Nije se uzbuivao zato to e ih
goniti. Znao je da e im pobjei ali to ako mu postave barikadu na putu. Ne zna ni koliko
je ljudi ukljueno u njihovu potjeru. I mada do te potjere jo nije ni dolo ipak oekuje da
e ona uskoro zapoeti.
Sa tim mislima prili su i do auta kojeg im je ustupila Leposava, Ljubica se izljubila sa
Leposavom i smjestila na mjesto suvozaa. Marko je tjeio Leposavu da se ne brine..
Nakon oprotaja uputili su se autom prema izlaznim vratima. Doim su stupili na ulicu
Marko daje gas i polazi suprotnim pravcem od onog kako je bio okrenut auto straara.
Dok su se udaljavali ule su se psovke a potom i hitce vatrenog oruja iz auta u kom su
bili straari.
U trenu su zali u drugu ulicu i tako izbjegli opasnost da koji metak sluajno ne doluta do
njih. Oboje su se osjeali sretni kad su se nali na cesti koja vodi van grada a ide prema
odreditu gdje e boraviti Ljubica slijedeih nekoliko dana, sve dok se ne stia opasnost.
-Bojim se da ovi nisu obavijestili oku a ovaj svog oca i da sada za nama ne poe
itav eskadron vojnika u potjeru. Bili bi im laki plijen, zato emo morati potraiti neki
put koji bi nas bar za neko vrijeme mogao prekriti od gonioca. Vie nisu vozili brzo.
Dovoljno je da samo neko uoi auto na cesti koji vozi protupropisno pa da to prijavi. Za
sada su koliko toliko sigurni. Na alost ta sigurnost malo je trajala. Iza sebe zapazili su
automobil koji ih slijedi na ujednaenoj udaljenosti. Nije prolo par minuta a njemu se
pridrui jo jedan. Primijetila je to i Ljubica i u panici upita- to sada?
-Ne brini, ve emo ih se nekako rijeiti. I ako je znao da to ba nee biti lako ipak je
tjeio Ljubicu da se ne plai. Nadao se da su to sluajni putnici koji idu istim pravcem ali

231

kad malo bolje zagleda uvia da je to zabluda. Ovi se dre distance i pitanje je samo
vremena kada e napasti. Moda to uine kad im pomonici na cesti postave barikade.
Dok jure istim tempom Marko priprema bombe i pitolje ne bi li zapucao u sluaju
napada. Proli su jo koji kilometar a tad se prvi auto zane pribliavati sve vie. Marko
je znao da smjeraju neto loe. Moda je najbolje da ih preduhitri i da on prvi zapuca. I
taman kada je to odluio zauje pucnje iz auta iza njih. Nije bila vremena za razmiljanje.
Marko se prihvati pitolja i usmjeri ga kroz prozor .Samo nekoliko hitaca bilo je dovoljno
da pogode vozaa iza sebe. Doim se skljokao na volan i auto skree s ceste a potom se
tri puta okree oko sebe dok se slupan ne zaustavi na nekom kamenu.
Drugi auto na moment zastaje ali samo za kratko i odmah nastavlja dalje.
-Majku mu njegovu, ta uradi naoj brai?.-Vikao je to oko
-Da stanemo pa da vidimo da li je jo tko iv i da mu pomognemo, javi se ofer.
-Ne, idemo dalje za ovima. Neemo stati sve dok ih ne sredimo. Samo vozi. Vozi bre
i pucajte u tu gamad. Vie nam nisu vani ivi. Opet je nastala pucnjava. No i Marko je
uzvraao. Sada se tome pridruila i Ljubica.
Marko uzima bombu i baca je na cestu. Taman kad su ovi proli bomba eksplodira. oko
to nije oekivao. Vidjevi da bi vrag mogao uzeti posao u svoje ruke odlui da upotrijebi
bazuku. Jovo, pucaj u auto. Sredi ih prije nego stupe do zavoja. Jovo dri bazuku
spreman da opali.
-No to eka?
-ekam da dou na ravnicu pa da ih onda dokrajim.
-Dobro je samo nemoj da ih promai.
Uviajui da se neto loe sprema Marko ponovo uzima pitolj i gaa s njime u gume
progonitelja. Metci su frcali po cesti no jedan je ipak pronaao svoj cilj. A im se to
desilo i auto progonitelja skrenu na stranu. Zbog naglog skretanja Jovo se zanese natrag a
potom naglo opet naprijed. U silini zanosa povukao je i obara na bazuki Cijev koja je
dotle bila okrenuta gore sada je bila dolje i tane izleti u donji dio njihovog auta. Od silne
eksplozije auto se zanese a potom nastaje kaos. Snana eksplozija zapalila je i benzin pa
auto zane gorjeti
Vidjevi to se desilo Marko se zaustavlja. Okree svoj auto i prilazi mjestu nesree. Tu
pronalazi tri lea. Nedaleko od mjesta ugleda i jednu spodobu kako leei na tlu jadikuje.
Uskoro tu prilazi i Ljubica. Doim ugleda ovog na podu htjede pljunuti na njega.
-Ubij me, molim te uini to?, govorio je oko u gru.
-Zato da te ubijem? zapita Marko.
-Zato da mi skrati muke.
-Ne, to ne dolazi u obzir. Ti si se ve sam ubio a Bog te kaznio zbog zla kojeg si do
sada inio.
-Ubi me molim te, ne mogu ovakav ivjeti.
-Rekao sam ti da neu i dosta je tvog zapomaganja. Tvoji pajdai svi su mrtvi ako to
eli znati a oni ti vie ne mogu pomoi.
- Slomljena mi je kima i ne osjeam dio tijela od vrata nie i znam da u cijeli ivot
provesti u kolicima a to za mene znai gore od smrti, zato te molim da me ubije.
-Kad te toliko to trai uini mu to, ree Ljubica.
-Ne taj zlikovac nije zasluio ni da mu podarim metak a kamo li da mu udovoljim.
Idemo da vie ne udiemo taj smrad. Ono to trai to je i zasluio.
-Znam da je to zasluio ve odavno ali ipak mi nismo kao on .

232

Marko ju nije vie nita pitao. Prie do oke i opali mu metak u glavu a potom hvata
Ljubicu pod ruku i oboje pooe . Pogled im skrene na ostala tri progonitelja koji su
leali u smrskani i izgorjeli u automobilu koji je takoer bio toliko smrskan da ove ako
bi ih ko htio izvui, mogao bi to sam uz pomo vatrogasaca.
Nisu se tu dugo zadravali. Jo samo jedan pogled a potom odlaze do svog automobila.
- Mislim da se sada trebamo vratiti natrag, ree Ljubica
-Moda si u pravu. Sada su progonitelji sreeni, no samo do pola. Druga polovica
nalazi se u liku erifa, a on e kada dozna to mu je bilo sa sinom tek tada navaliti da se
osveti. Zato smatram da je povratak natrag za tebe samo nastavak opasnosti. No on bi te
pronaao i gdje se god skrila. Ipak bit e uz mene i ja u te tititi. To je i razlog da se
slaem sa tvojim prijedlogom da se vratimo.
Uskoro su se nali pred ulaskom u grad. Nisu primijetili nikakvu opasnost. erifovi ljudi
bili su uvjereni da e oko izvriti svoj zadatak. Dok erif ne dozna o tragediji svog sina
bar imaju vremena da se skriju u gradu. Doim to uine onda slijedi put do pobjede.
Dok su prilazili kui Ljubiine tetke, zapaze ispred nekoliko automobila. Oko njih
vrpoljili su se erifovi ljudi. Marko i Ljubica nisu se zaustavljali Samo su u prolazu
zapazili da neto nije u redu.
-to sada? prva se oglasi Ljubica sva uzdrmana.- Da nemaju namjeru odvesti tetu?
-Toga se i ja plaim. Ipak za sada ne moemo jo nita. Kad se ovi raziu onda emo
stupiti u kuu i tada donijeti odluku a dotle emo malo razgledati grad vonjom po
ulicama.
-Eno ga i erif meu njima. Otkud i on ovdje? iznenadi to Ljubicu.
-Gdje ga vidi?
-Onaj koji stoji kraj auta. To je on.
Marko u njemu odmah prepoznaje straara kojeg su golog natjerali da ide u slobodu.
udi se otkud je ovaj uspio doi na rang tako visoke ljestvice u hijerarhiji vlasti. Ipak
Ljubici nita ne govori.
-Nije mi jasno kako si taj gad od erifa daje toliko pravo da provodi svoju volju inei
pri tome zloin. Nee za tebe i tetu biti mira dok je on iv. Zato moramo brzo djelovati i
uiniti sa njim isto to i sa okom jer u protivnom moe ostvariti svoj cilj a on je osveta.
Imam osjeaj da je ve doznao za tragediju svog sina i da je to razlog svega to se
dogaa. Samo kako tako brzo. A moda se i varam. Moda su straari u autu izjavili da
smo tu boravili. Idemo jo jednom da obiemo okolinu . Moda do tada odu. Uskoro su
se tu ponovo nali. Vie nije bilo ni jednog automobila ispred. Znai da su obavili to po
ega su doli. Ali to? Boji se da ipak nisu odveli Leposavu.
-Ti e ostati u kolima dok ja ne razgledam okolinu a poslije kad se uvjerim da je sve
sigurno doi u po tebe.
Nije se plaila ostati sama. Ipak ekat e u neizvjesnosti. to prije eli doznati to je sa
tetom. Moda je sva ta bojazan koju sada osjea uzaludna. Moda je sve u redu. I kad se
ve zabrinula za ishod Marko je nestao iz vidokruga. Hoe li u kui naii na jo kojeg od
erifovih ljudi ili e se vratiti sa veselom vijesti da je tetka tamo. to ako je tko od
vojnika jo tamo? Sigurno e odmah i zapucati. Ali kako je do sada bio mir to se nada da
nema ni opasnosti.
Marko je oprezno prilazio kui. Taman kad zakorai iza jednog grma zastane kad
ugleda straara ispred . Stajao je tu bezbrino znajui da nema nikakve opasnosti za
njega.

233

Doim donese odluku da ovome prie, otraga ugleda jo jednog straara. Stajao je iza
susjednog grma i obavljao malu nudu. Ovo e ti biti posljednje pianje, -zakljui Marko
i prilazi blie. Snaan udarac u glavu drkom pitolja ovoga sloi na tlo. Doim je bio
siguran da je jedna opasnost otklonjena prilazi s lea drugom straaru. Upravo je vadio
iz depa cigaru koju je pokuao zapaliti. U momentu kad plane upalja straar na svojoj
glavi osjeti cijev pitolja. Tome se nikako nije nadao. Polako okree glavu a onda uslijedi
i snaan udarac po licu. Cigara i upalja ispadnu mu na tlo. Jo se nije pravo ni snaao a
novi udarac pitoljem u glavu rui ga na tlo.
-Nemojte me ubiti, nisam ja kriv. Ja samo vrim svoju dunost.
-Koja ti je to dunost.?
- uvanje kue da netko ne doe.
-A gdje je gazdarica? -Nju su odveli erifovi ljudi.
-ta su jo traili ovdje.?
-Obavili su premetainu ali ja za to nita ne znam. Molim vas nemojte me ubiti.
-Ne brini neu te ubiti samo ako mi obea da e izvriti jedan zadatak.
-Sve u uiniti samo me nemojte ubiti.
-Skinut e se do gola i takav otii do erifa kome e saopiti da te je do njega poslao
nepoznat mukarac. Doim te ugleda takvog sigurno e znati to slijedi u koliko gazdarici
padne i dlaka sa glave. Jesi li zapamti to ti je uraditi?
-Jesam.
-Onda to eka, zaponi sa skidanjem i to prije brii kako se ne bi predomislio.
Straaru nije bilo potrebno to dva puta rei . Brzo se skine i zane trati do izlaznih vrata.
Ljubica se iznenadi kad ugleda golog ovjeka koji se udaljava iz dvorita, Uskoro iza
njega pristie i Marko. Doim je sjeo do nje dva automata koje je pokupio od straara
baci na zadnje sjedalo a onda stavlja klju u bravu . Automobil zabruji. I da nije nita
rekao znala je da je u pitanju odsustvo tetke iz kue.. Znai da su je ipak odveli, samo
gdje?.
-Ono to oekuje da ti kaem sigurno ve sluti. Za ovo to je uinio erif kazna e
biti neto blaa od okine, ali jednako tako drastina.
Ljubica podie glavu, - a ta e biti sa tetom? Svjesna da erif nije ovjek od rijei, boji
se da ne uini neko zlo prije nego oni ita uine u cilju njenog spasa. I da li e ju i moi
spasiti? Ne zna ni gdje je smjetena. A da li je jo i iva? Da se na njoj erif nije
osveivao zbog sina? Na sve te upite za sada nema odgovora. Nije sigurna ni to sada
slijedi. Dok je auto kruio ulicama nijemo su se gledali i razmiljali to dalje.
-Sve je ovo nastalo samo zato to sam se ja uplela u oslobaanje one djevojke koju su
namjeravali silovati.
-Ne, nisi ti kriva. Ti zlikovci ako ne bi nanosili zlo jednoj, nali bi drugu osobu i ne bi
stali sve dok imaju vlast i mo da ine zlodjela.. Oni ne prezaju ni do najokrutnijeg
umorstva. Zato mislim da je najbolje da ostane u tetinoj kui dok se ja ne vratim jer gdje
u poi svugdje vreba opasnost, a moj je cilj da bar tebe zatitim.
-Ne, gdje ide ti idem i ja bez obzira na opasnost.
-Ali na tom putu bit e i puni mrtvih.
-Nita me vie ne plai. I do sada je bilo mrtvih a bojim se da e ih do kraja rata biti
jo.
-Zapamti da se bori protiv svojih sugraana.

234

-Bez obzira koje bio boje ili vjere, ako je taj zloinac zasluuje osudu. A svi oni koji
rade za erifa zloinci su.
-Dobro je kad tako misli. No znaj da e iza nas ostati zgarite. Drugaije neemo
osloboditi Leposavu. Ako smatra da e sve to moi podnijeti ne preostaje nam drugo
nego da poemo u akciju. Za sada jo uvijek moramo samo motriti ne bi li doznali sve
detalje koji e nam omoguiti ulazak do erifa.
Dok se automobil lagano kretao ulicama grada Ljubica je mirno sjedila i samo pokatkad
pogled usmjerila prema Marku. Mirna poput cvijea u vazi nije izustila ni rije. No zato
je sluala besjede koje su se vrzmale u njenoj glavi. Na trenutak pogleda na ulicu a onda
opet u Marka. U glavi joj je komar kojeg ne moe da izbaci iz sebe. Konano duboko
udahne a potom okrene ponovo pogled prema Marku.
-Zar emo ovako bez cilja lutati cijeli dan?
-Ne, neemo lutati. Cilj nam je doi do Komande grada gdje je smjeten erifov ured a
onda donosimo odluku to dalje. Zanima li te jo neto?.
-Ne.
Imali su sreu da nitko na njih nije obraao panju Kad su stigli do zgrade smjestili su u
blizini svoj auto na mjesto koje ne upada pogled znatieljnika. Odmah su zapazili da je
erif nabavio novi automobil. Ovaj put uvala su ga dva straara. Nemogue je prii
zgradi a da ne bude zapaen. Logino je bilo zakljuiti da je svuda okolo straa. Moda
bi najbolje postupio da prvo sredi i ovaj auto,- pomisli Marko. Ali kako kad ga uvaju
opasni momci koji e odmah zapucati doim ugledaju njegove namjere. Odjednom se
ispred ulaza ukae guva. Nekoliko osoba istralo je na ulicu iz zgrade Komande. Meu
njima Ljubica prepozna i erifa. Eno onaj desno, to je erif, usklikne.
- Ma je li mogue da je to ipak on.- Iznenaeno ree Marko.- Pa kako je taj mogao
dogurati do tako velikog ina. injenice govore da to si vei pokvarenjak i vie se
uzdie na ljestvici onih koji u ovome ratu vedre i oblae. Tako mi i treba. Umjesto da
sam ga odmah likvidirao ja sam ga dva puta pustio da ode...
-O emu to pria?,- znatieljno e Ljubica.
-Tog ovjeka dok je jo bio straar JNA uhvatili smo i umjesto da mu sudimo mi smo
ga natjerali da se skine gol i pustili ga. A i drugi put kad je nahukao ljudstvo u gostionici
na mene opet smo ga golog pustili da ode. Zato mi nije jasno kako se ovakav gmizavac
uspio do tog poloaja. Trei put neu imati vie milosti. Dobit e ono to je ve odavno
zasluio.
Ljubica je i dalje samo mirno sluala a tada se oglasi.- Imam dojam da se ti naslauje
gledanjem tih goliavaca . I onog straara natjerao si da se skine. uj, da ti nisi kakav
perverznjak?
Na ovu primjedbu oboje se veselo nasmiju.
-Na budali gluposti. To je uinjeno s razlogom i u okolnostima koje su imale svoj cilj.
-Strah me je da erif nije doveo u vezu onog straara kojeg si mu danas poslao, pa da
dovede i sebe radi iste situacije, jer ako to uoi, znat e da si ti u pitanju, a to znai da e
se jo bolje pripremiti to bi nam otealo izvrenje oslobaanje tetke.
Istog asa ovi ispred zgrade uli su u svoje automobile s kojima su se odvezli u pravcu
van grada.
-Imam dojam da su ovi poli do mjesta gdje je nastradao oko. Moda je sada
uskrsnula i prilika da se uvuemo unutra gdje emo nai mjesto na koje e doi erif. Ako

235

smo unutra lake emo ga iznenaditi. Samo do tog mjesta gdje emo ga saekati vrebaju i
oni koji su ostali unutra a njih moramo odmah likvidirati.
-erif je oko sebe okupio mnotvo ulizica koji e uiniti sve dok imaju korist. Doim
to prestaje okrenut e mu lea ve istog asa.
-Da nije u pitanju tetka, rekla bi ti da odustanemo od svega. Ovako moramo ii dalje.
-Mislio sam da e imati tremu i da e se uplaiti prije nego i poemo dalje ali kako
uviam ti si vie nego odluna da ustrajemo, zato vie ne smijemo ekati. Dalji put nee
biti zabava a na svaki mig opasnosti morat e i zapucati.
Do sada Ljubica nije ni u snu pomiljala da e i sama postati dio onih koji se bore
orujem u ovome ratu ne bi li ostvarila slobodu i pravo koje svakom ovjeku pripada. Pa
svaki ovjek trebao bi imati to pravo da ivi u okruenju gdje vlada zakon i pravda.
Mada su donijeli odluku da e poi, jo uvijek je Marko mirno sjedio u autu i samo
promatrao okolinu.
-Ova tiina me vie izluuje nego sama akcija, zakljui Ljubica
-Vidi se da si ena. Hm, to e tek biti od tebe kad se bude vezala za nekog tipa. Hoe
li taj sluati enska naklapanja kao to to inim ja ili e reagirati na drugi nain, a moda
e mu se to initi samo kao zabava. Zato vas je Bog obdario s tolikim prianjem?
-Misli da je samo enama sueno da puno priaju?
Dok ju gleda uoava da joj oi sjaju mistinim sjajem. To je moda ipak od iekivanja.
Vrijeme tee a erif se ne vraa Ona i dalje gleda u njega i eka na odgovor. Trajalo je to
nekoliko trenutaka a onda se ona osmjehne.
-Neemo jo poi dok ne znamo hoe li se brzo vratiti erif, zakljui Marko.
-Zar tada nee biti opasniji ulaz u zgradu.?
-Opasnost je jednaka i ovako i onako.
-Znai da i dalje slijedi to ekanje u tiini.
-Ako ti je do prianja a ti priaj. Moe i u sebi, a moda je bolje da samo razmilja.
Sve ti to doe jednako. Ja te i onako samo sluam.
Odjednom je prihvati za ruku i vrsto stisne.- Stop, izgleda da nam stie gost.
-O emu se radi? -, upita ga tiho.
-Uskoro emo i to doznati, samo budi mirna.
Nisu dugo ekali. Kao da je pao s neba odjednom se pored njih stvori oficir u pancirnoj
koulji a u ruci dri pitolj koji ima priguiva. Njegov pogled ve je govorio da im ne
eli dobrodolicu.
Marko je samo mirno promatrao pridolicu i ekao da on postavi pitanje.
-to traite ovdje, upita strogo .Stajao je kraj auta na strani gdje sjedi Lujbica.
-ekamo prijatelja, odgovori Marko. Poao je u zgradu Komande i svaki as treba
doi.
-Odakle dolazite?
-Iz Beograda.
Doim je spomenuo Beograd oficir se malo trgne.
-Ja sam izaslanik predsjednika drave i ovdje imam vanog posla sa predstavnicima
ovdanje vlasti, a moj ovjek je poao do erifa da nam da pratnju dok smo ovdje.
-Imate li kakve dokumente?
-Evo tu u pretincu, uzmite ih.
Dok se oficir sagne da uzme dokumente Marko ga snano lupi drkom pitolja po glavi.
Istog asa on se srui Ljubici u krilo Od straha ona krikne i zbunjeno pogleda u Marka.

236

-Mirna budi i ne brini se nita. Ovaj nam je dobro doao. Pomoi e mi samo da ga
smjestimo na sjedalo
-to si naumio s njim?
-Ne brini.
- Kako da ne brinem, taj je jo iv.
-Ma ne za dugo. Pomozi da ga prebacimo na moju stolicu. Ja u dotle izai.
Doim su ga smjestili Marko mu hvata glavu i snano je zavrti, potom mu skine odijelo i
pancirku a svoje odijelo stavlja na njega. Nakon to ga smjeste na sjedalo Marko ga
hvata za glavu i namjeta kao da spava..
-Je li ga trebalo dotui? uspanieno e Ljubica.
-Zar misli da smo morali ekati dok on ne pozove pomo? Ovako e izgledati kao da
spava tu i da trai mir. A mi sada u miru idemo u Komandu, im se ja preobuem u
njegovu odoru, i moi emo ui bez bojazni.
-Rekao si da emo ekati erifa.
-ekat emo ga u njegovom uredu.
-Do tamo trebamo jo doi. Ne misli li da e nam za to prilaenje postaviti crveni
tepih?
-Za to ne brini. Sad smo upola manje u situaciji da nas tko zapazi kao nepozvane goste.
***
Zgrada u kojoj je smjetena Komanda grada nalazi se na periferiji mjesta udaljena od
prve kue oko trideset metara.. S prednje strane asfaltiran prostor predstavlja parkirno
mjesto za automobile, dok je otraga okruena bodljikavom icom kako bi onemoguila
prilaz nepozvanim gostima.
Ispred ulaza dvojica straara uvaju parkirani auto erifa, a jo dvojica u holu doekuju
svakog gosta koji ulazi unutra.
Nakon to je erif napustio zgradu u potrazi za sinovljevim ubojicama, panja uvara
znatno je popustila. Trenutna sloboda dala im je priliku da se nau u kantini gdje e se
opskrbiti piem sve do povratka erifa.
Upravo ta nesmotrenost straara omoguila je Marku i Ljubici slobodan ulaz u zgradu.
Obuen kao oficir Marko nije svraao panju na sebe, a Ljubica uz njega smatrala se kao
osoba o kojoj treba da brine onaj koji ju je doveo tu.
Kako je erif ostvario taj poloaj i kao takav stekao bogatstvo i neogranienu vlast,
nitko nije smio pitati. U protivnom progutala bi ga zemlja bez obzira koje boje, vjere ili
nacionalnosti . Pria se da je on i kandidat za predsjednika u koliko se neto desi Mortiu.
Poznat po svojoj svireposti ulijevao je strah svih podreenih kao i mjetana, tim prije jer
je nemilice unitavao i neprijatelje sistema , jednako tako kao one koji su mu stajali na
putu uspona.
Ubojstvo sina pogodilo ga je vie nego da je izgubio svu vlast. Od trenutka kad je uo za
njegovu pogibelj, zauvijek mu je nestalo i ambicije za vlau, pa ak i ivotu. Jedina elja
da i dalje ivi je osveta. Sve dok ju ne izvri nee se smiriti. Kada to obavi napustit e
vojnu slubu i posvetiti se radu na imanju kojeg je stekao toliko da bi od njega mogao
ak i financirati dravu.
Kad nema njega i hodnici u zgradi su pusti. Sve se osoblje tada srui do kantine, kao da
se tamo nalazi punionica snage za nastavak posla kad se on vrati.

237

Ni straara na ulazu u erifov ured nije bilo pa je Marko sa Ljubicom nesmetano uao
unutra.
-Dakle, to je sjedite onog bandita.
***
Grad Knin u stvari je malo vee mjesto koje se uz status glavnog grada moe diiti i
svojom prirodnom ljepotom.
U ovo vrijeme u njemu su nikle i brojne gostione i restorani u koje se okupljaju vojnici
na svom putu za ratite, ali i brojni putnici, a to je najbolji pokazatelj da je ovo
tranzicijsko mjesto korak ispred svih drugih pa je u njemu smjetena i vlada samozvane
Republike.
Meu impozantnim graevinama od koje je najznaajnija stari grad, osim
predsjednikove, istie se i zgrada komande. Jedino natpis na ulazi govori da je to
najvanije mjesto iz kojeg se upravlja redom ne samo u gradu ve i okolini..
Krov zgrade pokriven je crvenom opekom, a njena dva kata sa po deset soba svaki,
pruaju pogled na okolna brda koja okruuju grad. Najupeatljivije je brdo na kome je
smjetena stara kula koja je nekada sluila za obranu i spreavanje neprijatelja za daljnji
prodor. Iza zgrade bodljikava ica okruuje prilaz uljezima. Uz nju i dva straarska
mjesta slue kao zatita osoblju koje izvrava nareenja komandanta. Ispred zgrade
nalazi se prostrano parkiralite na kome se nalazi i auto erifa, a njega uvaju po dva
straara koliko ih je i na ulazu u zgradu. Reklo bi se zgrada ko i svaka druga, ipak postoji
razlika jer ovdje nema pristupa obinim smrtnicima.. Odavde se vodi briga o sigurnosti
graana ali i stanovnika okolnih mjesta. to se ovdje radi uglavnom je dravna tajna.
Pria se da se ovdje organiziraju jedinice vojske koja e poi u obranu stanovnika srpske
nacionalnosti u cilju zatite od progona i nasilja ustake vojske. Ali ire se i glasine da
veu tetu okolnom stanovnitvu naine upravo te jedinice, ak daleko veu nego bi je
nainili ustae. Svakog onog koji bi iznio istinu u javnosti o posljedicama nakon
urgencije ovih, progutala bi crna zemlja uz navode da su to nainili ustae.
Stanovnici Knina i okolice vjerovali su tvrdnjama vojnika i zato su smatrali da su ti
buntovnici i zasluili to to ih je snalo. Najgori od svih bio je upravo erifov sin sa
svojim ljudima.
Komandant grada ostvario je politiku i vojnu karijeru i time stekao bogatstvo koje ga
uvrtava u jednog od najbogatijih ljudi drave. Uz nekoliko kua vlasnik je i imanja koje
uz stotine jutara zemlje i ume ima farmu sa svim motoriziranim ureajima za obradu, u
kojoj se u nekoliko velikih zgrada gaji stoka od koje su najvredniji konji.
Vlasnik se nikada nije ustruavao da izjavi kako je to sve stekao samo svojim uljevitim
rukama, ali je uvijek pritajio da mu radnu snagu sainjavaju zarobljeni vojnici.
Jednom tjedno vojnim helikopterom dolazi u obilazak imanja, a jednom tjedno istim
helikopterom odlazi i u lov.
U dvogodinjem mandatu komandanta mediji su ga prozvali erifom. Tu funkciju
unato primjedbama nepoeljnih obavljao je kako istie savjesno.
Javnost smatra da farmu ni sve to ima nije mogao stei u te dvije godine sa svojom
plaom, ili uljevitim rukama kako on to tvrdi. Tu se radi o sukobu interesa gdje uz
korupciju i pronevjeru ima i znakovitih otuenja imovine hrvatskih graana , koji su
pobjegli iz Krajine radi ouvanja ivota. Za svojom prolou komandant je ruio
mostove i danas sa svojih 48. godina nitko ga ne smije pitati kako je doao do

238

neograniene vlasti u kojoj osim vlasti dobio i vlasnitvo pa zato i ne treba nikome
polagati raune za svoja uinjena djela.
Izgubio je enu i jedno dijete, a sada i sina kojeg je smatrao svojim nasljednikom. To
je bio i razlog da mu je doputao da radi to god hoe, a da pri tome ne vodi rauna kuda
e ga to odvesti. I sada kada je doivio da se to obistinilo, osjea vei udarac nego da mu
je propalo sve to je stekao. Ovaj udarac naruio mu je i ambicije da stane na mjesto
predsjednika Krajine. Gubitkom sina vie mu nije stalo ni do ivota.. Jedina elja koja jo
kipi u njemu je osveta. I sve dok ju ne izvri, nee se smiriti. A vlast koju jo uvijek
posjeduje omoguit e mu pronalazak ubojica njegovog sina koje e drastino kazniti, pa
makar pri tom morao likvidirati i stotine nedunih osoba. Sve one u koje sumnja da su
imali bilo kakvu vezu sa ubojicama progutat e crna zemlja.. Dok to ne ostvari sav ivot
posvetit e samo tome.
***
-Dobro smo uspjeli proi kraj straara.
-To zato to sam ja u odori srpskog vojnika. Unato toga na mene nitko nije ni obraao
panju zato to su svi uprli oi na tvoju ljepotu.
Brzo su pronali erifovu kancelariju. Vrata ak nisu bila ni zakljuana. Zato su
nesmetano i uli unutra. Marko je sjeo na stolicu erifa a Ljubica ispred na fotelju za
goste. Nisu dugo ekali i kad su se ponadali da to dolazi erif, umjesto njega u kancelariju
ulazi jedan srpski asnik. Iznenaen zastane kad umjesto erifa na sjedalici ugleda Marka.
Polagano prilazi ali spreman da zapuca u koliko osjeti kakvu opasnost. Jo uvijek u
nedoumici radi li se to o nekoj ali ili je to drugo u pitanju .U svakom sluaju samo lud
bi se usudio sjesti na erifovo mjesto. To je i razlog da uti i tupo gleda.
-to mogu uiniti za vas? preduhitri ga Marko.
-Mislim da sam pogrijeio sobu i bolje e biti da se povuem pa da traim dalje.
-Niste mi rekli zbog ega ste tu doli?
-Nisam pretpostavljao da to moram iznijeti. Za to ima vremena kad se vrati komandant.
A sad bih poao jer me eka zadatak koji mi danas predstoji i koji iziskuje pripremu ljudi
i vozila. eka nas dalek put.
-Ovaj put e taj zadatak malo morati saekati. Dotle sjedi nasuprot djevojke i ne uputaj
se u igru sa tom stvaricom u futroli tvog pojasa. Znaj da e i prije nego ju samo takne
dobiti metak u grudi. Nee biti problema jedino ako me bude sluao , pa u koliko nema
grinje savjesti nad zloinima koje si do sada poinio, moda te i pustim u ivotu.
asnik protrne na te rijei. Pruio bi otpor ali jo je uvijek u neizvjesnosti tko je taj
ovjek?
-Onda, nisi mi rekao kakav je to zadatak kojeg si spomenuo?
-Nije vrijedan spomena. Obina patrola. Dobro suraujem s mjetanima, a sve
obavijesti poslije prenosim erifu.
-I smatra da je on Bog koji e ti oprostiti sve grijehe koje si neasno poinio na tom
pohodu?
-Nisam ja inio nikakve neasne radnje, niti bi mogao nauditi svojim ljudima i emu
stalno te optube. I na kraju jo uvijek ne znam s kime to imam posla i tko ste vi i to
traite tu na mjestu koje pripada komandantu?
-Traim ljude koji ine zlo drugim ljudima.

239

-to ako smo kojeg kurvinog sina likvidirali bez suda. U ratu je sve dozvoljeno jer ako
ja neu njega, on e mene.
-Prije nego poemo na detalje tvog posla reci mi koliko je bilo tih kurvinih sinova?
-Neu vam vie nita rei sve dok mi ne kaete koju ulogu imate vi u tom ispitivanju?
-Mislim da ti meni treba odgovoriti na pitanje a ne ja tebi.
-A ja mislim da je odgovor u ovom. Vadi pitolj iz futrole. Nije uspio ni do polovice a
ve ga je zahvatio metak iz Markova pitolja. asnik se hvata za prsa i nijemo zuri a onda
se rui na tlo.
Priguiva je uinio svoje. Vjerojatno pucanj nije nitko ni uo. A da i je pomislio bi da se
to jedna grupa ljudi asti ampanjcem
-Zato si ga ubio? U strahu ga zapita Ljubica.
-Da nisam ja njega on bi mene. Izgleda da me je prokuio.
-I to emo sada sa njim?
-Stavit emo ga tu na erifovu stolicu da izgleda kao da spava.
-to ako erif ue u sobu sa jo nekime? Zna za to je sve spreman. Bojim se tog
trenutka. Pucnjava koja bi uslijedila privukla bi i druge ljude a mi smo na katu i nemamo
kuda, jedino da se branimo.
-Za to to spominje ja u se pobrinuti a za erifa ne brini. Taj lukavac jak je jedino ako
uz sebe posjeduje opor bandita kakav je i sam. U protivnom bit e manji od makovog
zrna.
Ljubica je i dalje strahovala. Htjela je postaviti Marku jo koje pitanje ali on odlazi do
prozora odakle promatra ulicu.
Istovremeno oboje se daju u razmiljanje gdje bi mogla biti Leposava. Nisu uli da se u
ovoj zgradi dre zatvorenici. Marko posumnja da bi mogla zavriti i u Mortievim
odajama gdje bi posluila za lov njegovih gostiju. Ali kako je ona vana osoba, sumnja
da bi ju tko od lovaca mogao prepoznati i pri tom zapitati otkud ona tu? Ne, tamo ju erif
nikako ne smije dati, a tada mu pada na um gdje bi mogla biti.
Ljubica ga gleda i ponovo poeli da ga pita neto, ali strah da ga ne poremeti u
razmiljanju sprijei je.
Leposava je zatvorena samo zato da privue njega, zakljuuje Marko. Dao bi i ivot samo
da ju oslobodi iz kani ovog zlotvora. Marko pri tom pomilja i na erifovog sina koji je
imao mo da radi to ga volja..Zakljui da ga je ve odavno trebalo likvidirati, ali jednako
tako i erifa jer sve dok je takvih, bit e rata i nasilja. A dok je god rata takvi e se
bogatiti a sirotinja bez obzira na stanje i dalje e ostati sirotinja. Naravno da ima i onih
koji su nezadovoljni stanjem pa takvi potiu nedune na uzbunu. A sve to ine opet samo
zbog stjecanja bogatstva.. Tenja za vlau i bogatstvu prati ljude od njihovog postanka.
udi da narod koji je ve toliko puta bio prevaren ne uvia obmanu, ve takve jo dri
idolima
Marko je svjestan da osloboenje Leposave nee proi bez tekoa.
-Kad e napokon doi taj erif ?- prekine ga u razmiljanju Ljubica.
-Ne brini toliko. Doi e uskoro.
-to ako se jo tko pojavi pa i njega mora likvidirati. Koliko jo treba pasti rtava da
stignemo do moje tetke.
-Za sad ti jo ne mogu rei broj, ali znaj da e ih biti jo a to se tie erifa budi mirna
bar jo malo.

240

Istog asa oboje su zautjeli. Iz hodnika se uju koraci i razgovor ali se ne moe razabrati
ni tko je niti o emu govore. Koraci se uju sve blie.
-Ja u stati iza onog ormara da me erif odmah ne zapazi a ti i dalje sjedi u toj fotelji
Marko se obraa Ljubici. Ponaaj se kao da se veseli njegovom dolasku.
Ljubica se poveseli da e konano doznati i ta je sa njenom tetkom. Voljela bi da Marko
odmah onesposobi erifa kako ne bi bilo vee opasnosti, ali tada ne bi doznali nita o
svom interesu.. Tetku voli vie nego najvee bogatstvo na ovome svijetu. Ako bi
uzajamna ljubav bila naruena, to bi bilo isto kao sudbina erifovog sina za njega. U
oekivanju erifa ubija ju tiina. Jedino to uje to je njeno srce koje udara ko lokomotiva
u punom pogonu.
***
-Zar misli da bi ja reagirao na drugi nain da sam u to vrijeme bio sa njima? uje se
glas erifovog pratioca, dok se pribliava vratima kancelarije.
-Za razliku od tebe ja to rjeavam po kratkom postupku.- odgovori mu erif.
Kad su prispjeli pred kancelariju otvaraju vrata. Prvi ulazi erif.
Marko jo jednom provjerava svoj pitolj.
Doim ugleda ovjeka u svojoj stolici kako spava erif plane. Pogled tada usmjeri na
Ljubicu i strogim glasom je upita: - to ti radi tu i tko je taj ovjek koji se je drznuo
sjesti na moju stolicu i jo pri tom spava ko top? Na njenu ljepotu nije ni trepnuo.
asnik do njega vadi pitolj kojeg uperi u ovjeka na stolici erifa.
Istog asa iza ormara oglasi se Markov pitolj. Nakon priguenog pucnja asnik pada ko
pokoen. erif odskoi i pogled usmjerava prema ormaru. Zaudi se kad tu ugleda Marka.
-Znao sam da su u ovu psinu umijeani tvoji prsti. Posumnjao sam u to onda kad si mi
poslao onog golog vojnika. Ipak znaj da se iz ovoga nee izvui jer e uskoro tu doi
moji ljudi, a onda ti slijedi ono najgore.
-Ma ti si ovjee zbilja lud. Opsjednut si sa svojom vlau pa i u ovakvom asu smatra
da si nedodirljiv. Radije dok ne bude prekasno odgovori mi gdje si zatoio Leposavu?
-To te zanima? Znaj da ju nikad nee pronai na ovim prostorima. A gdje je to ti nikad
neu rei.
-Zaboravlja da sam ti ve dva puta potedio ivot i golog te potjerao sa poprita gdje
smo te nali. Zar oekuje da e se to dogoditi i trei put?
-Radije u istinu ponijeti u grob nego da je tebi saopim.
Marko ga pozorno gleda. Ljubica koja ih je do sada samo mirno sluala, sad se podie sa
fotelje i prilazi erifu.
-Ovo vae nadmudrivanje vie ne mogu podnositi. Tada se zanosi u lice erifu.
-Ako boga znate recite mi gdje mi je tetka?
-Ne sjeam se da sam ikada upoznao tvoju tetku. Ponekad susreem razne ljude ali da
je meu njima bila i tvoja tetka ne znam ama ba nita.
Ljubica mu se ponovo unosi u lice i skoro kroz pla izusti. Imajte ljudskosti u sebi i bar
jedan minut prestanite biti erif i budite ljudsko bie.
-A jeste li vi imali ljudskosti u sebi kad ste mi ubili sina?
-Na alost u tom asu jesmo, mada nije zasluio ni da pljunemo na njega.
erif se trgne na te rijei. Grubo se okrene od nje a kad je opet pogleda stade se ciniki
smijati. Onda ponovo prezrivo gleda u Ljubicu. Ovaj pogled daje joj do znanja da ni pod
prijetnjom smru nee odati mjesto gdje ju je zatoio.

241

U zgradi komande odvijao se rad bez ikakve bojazni i sumnje da im je u ovom asu
ivot njihovog efa ugroen. Ljudi u uredima posluno su obavljali svoj posao pa nisu
spremni pustiti ni suzu da i znaju sudbinu svog pretpostavljenog.. Samo na poziv dolaze
efu, zato nije bilo ni nade da bi tko mogao ui. erif je toga bio svjestan i smatrao je da
e lukavstvom Marka natjerati u strah, no Marko je bio daleko od toga.
-Misli li da u jo dugo gubiti vrijeme dok se ti ne udostoji rei nam istinu. Istinu u
ja svakako istjerati iz tebe jer sad slijedi druga faza ove farse.- Opet emo poeti sa
skidanjem. Ljubice, okreni se da ne gleda ovu rugobu.
-Zar ga nee natjerati da nam kae gdje ju je zatoio?
-Ne brini za to. Sve ide u svoje vrijeme a vrijeme je na naoj strani. No erife, to
eka? Skidaj se.
-Nee me valjda toliko poniziti pa da me golog poalje pred moje slubenike.
-Zar ga misli pustiti a da nam nita ne kae ? opet se umijea Ljubica.
-Za sad i ne treba jer sve je u mojim rukama, a ono to me zanima ve i onako znam
jedino od njega elim potvrdu, a ona e doi prije ili kasnije.
Na te rijei erif se trgne i prostrijeli ga strogim pogledom. udi se takvoj izjavi Marka i
zato se odvai da ponovo progovori.
-Bez mene ju nikada nee nai, a ubije li mene i njoj ode ivot..
-Tebe u svakako ubiti bude li i dalje tako tvrdoglav. A o njenom ivotu odluujem ja
a ne ti.
erif ga jo uvijek netremice gleda i pita se je li to kakva farsa kojom ga eli navesti na
tanak led ili to misli ozbiljno. U razmiljanju prenu ga strogi Markov glas.
-Jesam li ti naredio da se skida i to sad eka?
-Ne, vie neu da se skidam uplaeno e erif.
-Onda idemo na drugu soluciju. Za svako ne sijeem ti po jedan dio tijela. Poet emo
sa desnom unom koljkom.
Marko vadi no i pribliava ga uhu. erif i dalje tupo gleda kao da ne vjeruje to se to
dogaa. Odjednom jaka bol trgne ga iz letargije. Hvata se za uho kojeg vie nema. Jedino
to osjea to je i dalje bol i krv koja mu se slijeva niz vrat. A onda mu pogled skrene na
no i nataknutu unu koljku. Protrne od jeze. Sad bi najradije skoio Marku za vrat kako
bi ga zadavio golim rukama ali strah od noa sprjeava ga u tome.
-Radije me odmah ubij nego da me i dalje mui zakuka erif.
-Ne, to ne dolazi u obzir sve dok ne izvri moje naredbe. Sada slijedi drugi dio tijela,
sjea li se?
Skoro plaui erif u strahu da to ne uini ree: - Nemoj molim te , uinit u to trai.
Nadao se da e netko ipak stupiti u prostoriju i doim zapazi to se tu deava otrati po
pomo. Na njegovu alost nitko ni ne pomilja kakva se drama tu odvija. Proklinje sebe
to nije na vrata postavio dvojicu straara. Ostane li iv svakako e uiniti znatne
promjene u vezi svoje zatite.
Kad je Ljubica ugledala uho nataknuto na Markov no, pokriva oi i pobjee do
prozora. Malo je falilo da nije i povratila. Htjede mu rei da prestane sa tom svirepou, a
onda shvati da je to jedini nain da se omeka erif.. Ponovo se nakon par sekundi okree
i tad ugleda golog erifa u jadnom stanju. Pita se je li Marko zbilja neki seksi manijak ili
to ini samo da ovoga ponizi do te mjere da shvati svoj grijeh. Tada joj se vraa slika kad
Marko grli i ljubi Leposavu. Zakljuuje; Ne, on nije takav ali opet se pita zato insistira

242

na tome kad ima i drugih rjeenja. Koliko e jo trajati to nadmudrivanje kako bi iz erifa
istjerao istinu. Ponovo se okree i gleda kroz prozor na ulicu.
-A sad je vrijeme da se ovakav pojavi pred svojim ljudima. Kad te ugledaju ene e
vriskati od ushienja kao da pred sobom imaju kakvog pjevaa glumca ili nogometaa.
Da jo ima gitaru mogao bi nastupati u cijelom svijetu.
erif se jo uvijek nado da e ostati iv. Ovo ponienje brzo e zaboraviti , ali osvetu
nikad. Zagleda se u Marka i saaljivo upita.
-Zar me zbilja ovakvog misli poslati do mojih podreenih.
-Slobodan si. Poi i ne vraaj se vie.
erif se udi ovakvom ishodu. udi se da Marka nije strah od osvete. Zar se ne boji da u
odmah izazvati uzbunu? eljan da to prije ode saginje se da pokupi svoju robu, ali ga
u tome sprjeava Markov glas.
-Ne, to ne diraj, to ostaje tu.
erif naini dva koraka a onda se ponovo oglasi Markov glas.
-Stani, zaboravio si ovo.
erif zastaje i udi se to bi to jo mogao zaboraviti, a onda problijedi kad ugleda svoje
uhu zataknuto na Markovom nou. Tupo gleda uho pa Marka.
-Zar mi to zbilja eli dati?
Marko prilazi blie.
-Svakako. Da se ne bi izgubilo moda je najbolje da ga vratimo na njegovo mjesto, ili
je jo bolje da mu naemo prikladnije mjesto gdje e se jo bolje isticati. Marko oprui
ruku i no zabija u erifov stomak
Izbezumljen erif ovo nije oekivao. Blijed i slab hvata se za bolno mjesto a onda se srui
na tlo poput klade.
Ljubica prilazi blie a potom ponovo prekriva oi i vrisne.
-O gospode to me to snae, pa ovo je trea rtva u tako kratkom roku. Koliko ih jo
treba biti dok ne pronaemo moju tetu? I zato si ga ubio kad nam nije odao mjesto gdje
ju je zatoio.
-Najprije se smiri a tek onda postavljaj pitanja. Za sad ne brini o tetki ve jedino o tome
da to prije odemo odavde. Kad se naemo na slobodnom prostoru slijedi razgovor a sve
dotle elim tvoju smirenost i koketnost koju e istai pred straare dok budemo prolazili
kraj njih.
-Brine me tetka. Odlazimo a da nismo nita doznali.
-Jesmo i previe. Za sad samo toliko i pozorno sluaj to u ti rei.
-Zar zbilja misli da e to upaliti jednako tako kao i kad smo ulazili.
-Sve ovisi od tvog nastupa. Kad te mukarci gledaju ispadaju im oi od divljenja. Tvoje
je samo da dobro glumi leernost a to nam je najbolja iskaznica za izlazak.
***
Dvojica straara sjedila su u portirnici zgrade iza velikog pulta. Dobro naoruani
predstavljali su dobru zatitu od nepoeljnih posjetilaca. Prije njih jo su dva straara na
ulici a tolika sigurnost bila je i garancija da tu ne smije ui nitko nepozvan.
Kad su straari ugledali dvoje razdraganih ljubavnika kako se grle i stiu dok prolaze
kraj njih odmah im pogled skrene na enu. Njeno skladno tijelo i lijepa glava zaokupila ih
je do te mjere da su zaboravili i na dunost provjere.
-To je tono, ali mora se sloiti da sam u pravu javi se Marko grlei Ljubicu.

243

-Moda bi to mogli iskoristiti da uz predsjednika Mortia pozovemo jo i komandanta.

-Shvaam to eli i uvjeren sam da je to dobra ideja.
Iznenaeni straari kad su uli te rijei jo se vie uzvrpolje ne znajui da li da ovo dvoje
zaustavljaju ili da ih ostave na miru Iz iskustva znaju da se u erifove goste ne smiju puno
uplitati jer tu prestaju njihova ogranienja, a mogle bi ostati i posljedice. Stoga nisu
reagirali. A zbog svojih emocija i dalje s poudom zure u Ljubicu koja uskoro nestaje iza
vrata.
-Uh, da mi je ovu pritisnuti samo na par minuta dao bi pola svog ivota.
-Sa tvojim razmahivanjem emocija ti bi dao svakoj pola ivota samo od te polovice
koja bi ti ostala, ostala bi ti i prazna glava. Ali ni onako nema nita u njoj. Zbog tvoje
izbezumljenosti za svakom nismo provjerili ni tko su ni kod koga su bili.
-Zar je to vano. I onako ne bi imali nita od toga. Radije dodaj tu bocu rakije i ulij
aicu da me smiri. Uh, ova me zbilja izludi do kraja.
Nitko od slubenika nije imao ni pojma to se sve dogaalo u erifovoj kancelariji. Tek
nakon dva sata jedan od asnika doao je slubeno u kancelariju. Izbezumljenih oiju
zurio je u rtve i pitao se to se tu dogaalo. Odmah je pokrenuo istragu Istraitelji su
dobili dojam da se je tu odvijao pederski obred iza kojeg je nastala svaa koja je dovela
do drastine situacije. Sumnjalo se da je orgije trojice ubijenih osvetio i etvrti tajni
posjetilac zbog osvete to i njega nisu ukljuili u tulum. Tko je taj, za sad ostaje
zagonetka. Slijedila su ispitivanja i provjere ali jo uvijek bez rezultata.
Upravo to vrijeme bilo je dovoljno da Marko i Ljubica pou slobodni do svog cilja.
***
-Ovaj nam je vojnik dosta uvao auto i sad je vrijeme da ga smjestimo iza onog grma
kako ne bi odmah skrenuo panju i time ukljuio erifove ljude da pou u potjeru za
nama. Pomozi mi da ga odvuemo do tamo. Dri ga samo za noge.
Doim su ponovo sjeli na sjedalice svog automobila Marko ukljuuje motor.
Auto je polako odmicao i udaljavao se od zgrade komande.Za to vrijeme Marko je
govorio o svemu samo ne o Leposavi. To naljuti Ljubicu i zato grubo ree:
-Hoemo li konano na temu koja mene zanima ili i dalje eli razglabati o tome kako
smo prevarili straare.
-Zato da to ne istaknemo kad je to istina.
-Ali mogli su nas i otkriti i to onda?
-Onda bi se broj rtava popeo na pet.
-O gospode, dokle? Radije mi reci konano to zna o tome gdje je moja tetka?
-Pa upravo sam ti to htio rei a ti mi ne da priliku.
-Doista!
-Jeste, ljepotice moja.
-ta onda eka?
-Kad je erif rekao da to mjesto nikad neemo pronai odmah mi je palo na pamet da je
isto ono gdje sam i ja bio zatoen. erif to nije mogao znati jer me je zarobio njegov sin.
A tamo su smjestili i Leposavu.
- to ako se vara?

244

-Neku unutarnji glas u meni govori da sam u pravu. Sve dok to ne istraimo moramo
biti strpljivi.
-Idemo li sad u pravcu do tamo.
-Da idemo, samo ne misli da je to lako. I tamo nas ekaju ratoborni uvari koji e na
svaku i najmanju prijetnju pobiti sve zatoenike. Zato jo jednom trebamo pribjei
lukavstvu i zadatak obaviti bez posljedica.
-I kako to misli izvesti.
-Ponovo uz tvoju pomo.
-Ne misli li valjda da ja trebam zabavljati straare sve dok ti ne izvri oslobaanje
tetke.
-Upravo to mislim, a mislim da si se ve dokazala u sposobnost da to dobro i izvede.
Tvoj je zadatak samo da ih dri na okupu dok ja uem u prostoriju. Poslije toga sve
prepusti meni.
-Nas je dvoje, a to ako ih je tamo vie?
-Rekao sam ti da nee biti lako. I znaj da e zato pasti nove rtve pa ne pravi zbog toga
kiselo lice. Sad me dobro sluaj.
Dok joj je obrazlagao upute Ljubica je samo mirno sluala. Doim ja uem u prostoriju
ti se vrati do kola i tamo me ekaj. I ne razmei se previe svojim draima. Ne bih htio da
koji od straara doivi udar zbog prejakog lupanja srca radi tvoje blizine. Ako koji treba
otii na onaj svijet, tamo ga ja moram uputiti. Ako ti se koji priblii i malo vie nego to
dozvoljava status lijepog ponaanja, zaprijeti mu da si ti Mortieva neakinja. To e mu
biti dovoljno da se smiri.
-Koliko je sad sati?
-Ne brini za vrijeme. Njega imamo dovoljno, ali ipak ne previe erifovi ljudi mogli bi
podii uzbunu i poi za nama u potjeru. Zato moramo djelovati brzo ali sigurno.
***
Zgrada gdje je smjeten zatvor odvojena je od ostalih kua, a nalazi se na rubu parka u
periferiji grada, Velika prizemnica nije skretala pozornost na sebe, a nije ni mogla jer
straari koji je uvaju ne dozvoljavaju pristup pa izgleda kao neki vojni magazin. U
koliko bi neki uljez htio doi do nje bio bi grubo udaljen.
Kad se pojavila Ljubica u neposrednoj blizini izbezumljeni straar dovikuje svojim
suradnicima: - Deki, doite brzo, ovo morate vidjeti. Istog asa jo dvojica njih dotre
do njega. Kad ugledae Ljubicu zastanu kao da gledaju u anela. Jedan se javlja.
-Djevojko, zar tebi nije jasno da nepozvani ovdje nemaju pristup?
-Zato, pa nisam nainila nikakav zloin.
-Nije tvoje da se pravda niti da nas uvjerava tko je u pravu. Reeno ti je da se tu ne
smije zadravati . Uostalom reci prvo ta trai ovdje?
-Pobjegao mi je pas. Da ga niste sluajno vidjeli?
-Da jesmo mi bi ga otjerali odavde tako kao to emo i tebe. Hajde gubi se to prije jer
bi mogla zavriti tamo gdje ti ne bi bilo drago.
-Ama zato je tjera. Zar ne vidi kakva je to ljepotica. Moda i nama pokloni dio svoga
arma, a ako i ne da se jo bar malo naslaujemo gledajui je govori drugi straar.
-Ti si ovjee zbilja lud. Ovakvih cura moe si priutiti koliko ti srce eli i to onih koje
te ele a ti zapeo na ovu koju jo niti ne pozna.

245

-Nisi u pravu. Ovakva se ljepota ne nalazi na svakom koraku. Ovo je neto to zbilja
vrijedi. Pogledajte samo te oi, pa ta ustaca a da ne govorim stas. Uh, to je dobra.
-Kad si toliko lud ti je i dalje gledaj a ja idem unutra. Sveto, ide li i ti? poziva
drugog straara.
-Ne, jo u se malo zadrati.
Dok su straari bili zaokupljeni Ljubicom , Marko je iskoristio priliku da se priulja
vratima i nesmetano ue u kuu. Zastane iza vrata i tu eka.
Dvojica koji su ostali kraj Ljubice zaeli su dobacivati komplimente i sve se vie
pribliavali kako bi je mogli i dohvatiti.
Ljubica uoi da bi ovo moglo zavriti i po nju neugodno pa im zaprijeti.
-Deki, budite fini jer u se inae poaliti svom roaku erifu, a on takvima ne oprata.
Kad su uli spominjanje erifa odmah su ustuknuli i preli na slubeno ponaanje koje je
iziskivalo da se udalji, a oni se pravdaju da vre samo svoju dunost.
Istovremeno straar koji se prvi odvojio od grupe ulazi u zgradu. Samo to je zakoraio
preko praga doeka ga udarac drke Markova pitolja po sred glave. Poput trupla srui se
na tlo. Marko ga odmah odvlai do prve okuke i polae do zida. Jo ga jednom udari a
potom ponovo prilazi do vrata gdje eka drugog straara. Nije prolo dugo kad se i on
pojavi. Doivio je istu sudbinu.
Marko potom prilazi do vrata, oslukuje i taman kad proviri glavu da utvrdi gdje se nalazi
trei straar kako bi mu priao iza lea , ovaj se pojavljuje pred vratima. Doim ugleda
Marka, hvata svoj automat ali prekasno. Ve ga je dotukao metak iz Markova pitolja.
Jo jednom Marko viri da vidi ima li jo kojeg straara u blizini. Kad utvrdi da nema
izlazi van i ovog na tlu uvlai u zgradu te prikljuuje ostalima. Nakon toga pretrauje im
depove. Kod prvog nalazi kljueve. Uzima ih te se daje u pretragu soba. Zadovoljan to
vie nema straara odlui da otvara elije u kojima se smjetaju zatvorenici. Od njih
etiri koliko ih u zgradi ima otvara prvu. Kad uoi da je prazna odlui da u nju smjesti
ove straare. Dovlai jednog po jednog. Dvojica vie nisu pokazivali znakove ivota.
Treeg je jo jednom udario pitoljem po glavi a potom zatvara vrata i ide dalje u
izvianje ostalih elija. Slijedeu kad otvori u njoj zatie dvije mlade djevojke. Stisnute
jedna uz drugu drhtale su od straha doim im se pribliio. Kad im je rekao da dolazi kao
osloboditelj zaele su ga grliti suznim oima i krikom od veselja.
U eliji do njih bio je zateen ovjek koga su ove djevojke poznavale. U jadnom stanju
sav pretuen jedva se i kretao. Djevojke su se ponudile da e ga voditi i brinuti o njemu
dok ne dou do slobode. O Leposavi nisu nita znali. Marko im se ponudio da e ih
odvesti ali odbili su to jer su imali prijatelja u blizini koji im je obeao sigurnost.
Marko tada dolazi do zadnje elije. Nedavno je i on bio smjeten u njoj. Koliko se veselio
da ju ponovo ugleda u nadi da e tu moda zatei Leposavu, toliko se grozio od novog
vienja mjesta gdje je bio osuen da u najveim mukama izgubi ivot. Sa strahom otvara
vrata mrane prostorije. U prvi mah uini mu se da nema nikoga ali kad zauje jecaj
poleti da vidi tko je osoba stisnuta u klupko u samom uglu prostorije.
Doim ju podigne najprije protrne a potom ju okree od veselja kad u njoj prepozna
Leposavu. Jednako tako kad ga ugleda i ona se zane veseliti, grliti ga i ljubiti
Htjede joj neto rei ali ona ponovo polae svoja usta na njegova.
-Koliko mi jo puta mora spaavati ivot? Ree mu to a onda ga ponovo zane ljubiti.

246

-Sad bi zbilja toga bilo dosta, moramo se to prije udaljiti odavde jer nikad ne zna kad
e ponovo doi drugi straari.
-Da zbilja, a gdje su svi?
-Smjestio sam ih tamo gdje ve odavno i pripadaju.
Djevojke sa zatoenim ovjekom ve su se udaljile a da se Marku nisu stigle ni zahvaliti.
Kad su stigli do automobila gdje ih je ekala Ljubica, im ugleda Leposavu poleti van i
prihvaa tetku u zagrljaj.
-Kako se veselim da te vidim teta Leposava , ne mogu ti opisati. Ovo uznemirujue
nadanje da li emo te tu nai ili ne oduzelo mi je bar deset godina budueg ivota.
-Sad kad smo svi skupa idemo to bre odavde. Ti e Ljubice voziti ova kola i u njoj
tetku a ja idem po druga kola koja su parkirana do zatvora i sa njima u vas pratiti do
kue.
-Zato to, pa ima dosta mjesta za sve i u ovim kolima primijeti Leposava.
-Trebaju mi ta kola. Nita se ne brinite.
Kad je Ljubica ispriala Leposavi sve to su doivjeli u ovih nekoliko sati ona je samo
mirno sluala i zahvaljivala Bogu da je sve to tako dobro prolo.
-Zamiljala sam da u u toj eliji doekati svoj kraj - jadala se Leposava. I da nije
Marka i tebe to bi se i obistinilo. Zna da mi je ve nekoliko puta spasio ivot.
-Obje smo mu dunici i ne brini vie o tome.
-Kad je otvorio vrata i uao u moju eliju, najprije sam pomislila da je to moj kraj. A
onda me obuzda takvo veselje kad sam uoila da je to Marko da sam ga grlila i ljubila sve
dok je u meni bilo i to malo snage.
Doim su stigli do kue izali su iz kola. Marko se prvo zagleda da ne bi ugledao kakvog
erifovog ovjeka. Nije nikoga vidio ali u tom momenti vidi Leposavu kako mu ponovo
prilazi u zagrljaj te ga zane ljubiti. Nije dugo prolo a pridrui im se i Ljubica.
-Polako cure. Osjeam se kao da su me zagrlili aneli i samo da i ja poletim. I budem u
koliko i dalje ovako nastavite. Bolje je da uemo i dobro zakljuamo sva vrata da se to ne
ostvari.
Sjeli su na kau te se i dalje grlili. Od veselja zaboravili su i na to da Leposavi treba
hrana i pie. Dok je bila zatoena nije nita dobila, a to se vidjelo i po njenoj iscrpljenosti.
-Popila bih najprije malo vode a potom bi se htjela opruiti na krevetu bar jedan sat.
Vjerujem da ete mi to dopustiti jer u ovom momentu osjeam veliku iscrpljenost a san
e mi povratiti bar malo snage.
-Samo ti poi i ne brini za nas javi se Marko.
-Moram se prije malo istuirati da skinem svu onu prljavtinu sa sebe koju sam tamo
zaradila.. Vi se dotle posluite s im god elite. Zadovoljstvo da imam vas dvoje
najdraih mi osoba na svijetu pomoi e mi da se opustim a kad ponovo stupim u ovu
sobu slijedi nastavak. Jo vas nisam dovoljno izljubila.
Doim je Leposava zala u svoju sobu Ljubica prilazi blie Marku i ponovo sjeda do
njega. Svojim rukama hvata ga u zagrljaj a lice priljubljuje uz njegovo.
Marko joj uzvrati zagrljaj shvaajui da i ona proivljava sve ono to je i Leposava pa od
njega trai utjehu. Miluje ju po kosi i leima kako bi ju smirio. Kad su se odvojili ona ga
gleda svojim lijepim oima ali jo nita ne govori.
-Imam osjeaj da mi eli neto rei. Jesam li u pravu?

247

-Upravo na to se spremam ve dugo. Srce mi govori da nikad uz drugog mukarca

nisam osjetila to to osjeam prema tebi. Kad sam u tvojoj blizini imam osjeaj da bi te
stiskala uz sebe i ne odvajala se do kraja ivota, toliko si mi postao drag od onog
momenta kad sam te prvi put ugledala na pijaci. Gledam kako grli moju tetku i da zna
da me tada hvata ljubomora a opet veselim se to i tebe u tom momentu gledam sretnog.
No najvea bi me srea obasula kad bi i meni poklonio svoju ljubav. Toliko sam
zaljubljena u tebe.
-Zar i ti sine Brute? to me jo nee snai u ovom posjetu?
-Nita ne govori. Hoe li prihvatiti moju ljubav?
-Moe li mi dopustiti da prije odahnem i doem k sebi. Ali prije nego nastavim elim
ti dati do znanja da sam ja skoro dvadeset godina stariji od tebe.
-To nita ne znai. I moj je tata bio stariji od moje mame toliko i ja jo nikad nisam
uvidjela tu razliku. A na njima se i nije primjeivala ta razlika.
-Leposava e se uskoro probuditi. ta misli kako bi ona reagirala da uje ovo to mi
govori?
-Ja se ne bih protivila da jednaku ljubav koju gaji prema njoj i dalje gaji za nas
obadvije.
-U tom sluaju ja bih najprije trebao promijeniti vjeru i prei na muslimanstvo. Oni
mogu imati do etiri ene. A izjave oenjenih govore da im je i jedna suvie. I to mi
onda preostaje. Shvaam da si na putu sazrijevanja i da e uskoro postati zrela ena. To
je vrijeme kad se u tebi bude osjeaji za osobu drugog spola. Taj osjeaj je samo zakucao
na tvoja vrata ali je krenuo u drugom smjeru. Za koji mjesec promijenit e pravac i
ponovo te dovesti u kuu odakle e krenuti na novi put na kojim te eka vrnjak pun
ljubavi, a ja u ti biti samo usputna uspomena.
-Kad sam ti izrazila svoju ljubav bila sam spremna da ti i pruim stvarnost onakvu
kakvu zasluuje i da ti se predam u ljubavi do kraja ivota. Moe li mi bar sada od toga
uzvratiti samo djeli?
-Ama ti si mi tako draga da ti ne bih mogao odbiti nikakvu tvoju elju., samo ne znam
dokle ona see. Dok je gleda uoava sjaj u njenim oima.
-Ne znam koliko imamo jo vremena do buenja Leposave.
-Hvala ti mada mi to nee puno pomoi jer moja ljubav trai daleko vie.
-Tvoja mi je teta samo najbolja prijateljica i da mi i ti to postane usreila bi me vie od
bilo ega to ovjek eli.
-Ovog asa elim jo vie i ako mi to udovolji onda me bar zagrli i poljubi onako
kako bih ja to poeljela da ostvarim saznanje jesam li tu ljubav podarila onom pravom.
On je zagrli i doim su im se usne pribliile ona ga zane i dalje ljubiti takvom estinom
koju jo nikad nije osjetio kod neke enske. Puna energije nije se dugo odvajala od njega.
Svu svoju strast iskazala je estinom i osjeajem kojeg e ona ,vjerojatno i on jo dugo
pamtiti.
Kad su se malo odvojili on ju smireno gleda.
-Da li ti je sada bolje?
-Sretna sam i hvala ti to si mi to priutio.
-Nisi mi rekla jesam li onaj pravi?
ekao je da mu jo neto kae, ali u tom momentu otvaraju se vrata iza kojih Leposava
stupa u prostoriju.

248

***
Mora se priznati da je Marko privlaan mukarac. Ne samo da je nad prosjeno
inteligentan, ve i snaan a opet toliko njean, a to je i razlog da ga ene oboavaju.
Uvijek pun energije svojim uljudnim pristupom nastupa pred oboavateljicama. To je i
razlog da se svaka uz njega osjea sretnom.
Doim je Leposava sjela do njih obraa se Ljubici.
-Lijepo od tebe da si se brinula o njemu dok sam se ja za to kratko vrijeme malo
odmorila.
Marko se okrene prema Ljubici da vidi kako e reagirati na ovu primjedbu.
-Tebi sam uvijek na usluzi i ne treba se o tome brinuti.
-Sad bi mi prijao kakav zalogaj hrane.
-Ja u te posluiti, ti samo sjedi. Nadam se da nee imati nita protiv da ti se i mi u
tome pridruimo.
-Bit e mi drago. Sve ono vrijeme dok sam bila preputena sudbini onih krvnika nisu
mi dali nita ni jesti ni piti.
-Zato e ti uz nas ovo to donesem jo vie prijati.
Ljubica odlazi do kuhinje a Leposava se priblii jo vie do Marka. Nije mogla odoljeti.
Odjednom ga snano grli i zane ljubiti. Kad se malo odvoje ree: Osjeam se tako
slabom , ali uz tebe mi nadolazi snaga da bi te mogla grliti cijeli dan i ne bi me to
optereivalo. Hoe li me to proi ili e me drati cijeli ivot?
-Ne brini o tome. Nikad te ne bih potisnuo iz svog srca, niti bi te ispustio iz svog
zagrljaja da me ne vee , ti zna to. To je razlog da moramo stiavati svoje osjeaje. Ovo
malo vremena koje nam preostaje zato elim iskoristiti da te jo jednom poljubim.
-Zar zbilja mora tako brzo otii?
-Doim zavrimo sa objedom. Zna da me veu obaveze a i ona dva moja borca
Ve se sigurno pitaju gdje sam.
-Znai, ponovo bjei a nas dvije preputa sudbini koja je neizvjesna jer jo ne znam
kako e oni iz vlasti reagirati na moj nestanak iz zatvora.
-O tome nema nikakvih pribiljeaka, jer erif u cilju svoje osvete nije htio da ga tko
ometa. Sve je radio samo za svoju korist, a dio stvarnosti samo unosio u knjige.
Zato se nemoj brinuti a neka ti za sada jedina briga bude Ljubica i njeno daljnje
kolovanje, te kako bi je zatitila od nekih novih erifa.
Ona ga pozorno slua ali pri tom i eka kako da ga ponovo zagrli i privue svojim
grudima.
-Nisi mi rekao kuda ide?
-I ne smijem ti rei. Nikad se ne zna kad e te opet netko pitati za mene, a kad ne zna
nisi ni obavezna da mu ita kae.
Leposava milom gleda njegov veseli osmjeh. Ima osjeaj da i u njegovom pogledu vidi
neto najljepe na ovome svijetu. Nije mogla dugo odoljeti. Opet mu se baca u zagrljaj.
-Hoete li vas dvoje konano prestati s ispoljavanjem tih osjeaja? Djelujete mi kao da
se opratate za dulje vrijeme. Javlja se Ljubica nakon to je hranu i pie odloila na
stol.
-Nisi daleko od istine. Nakon objeda Marko nas ostavlja za due vrijeme.
-Oito me zafrkava . Njegov odlazak i mene bi jako pogodio.
-Ne, nije ti lagala. Istina je da moram poi jer me eka dunost, a jednako tako i moji
suradnici koji se ve sigurno brinu gdje sam .

249

-Zna da si nam ne samo pravi prijatelj ve i jedina osoba na koju se moemo potpuno
osloniti. Sad kad si uao u nae ivote i kad si nam najpotrebniji ti nas ostavlja, reci
zato? Sva u suzama govori Ljubica a potom i ona prilazi i baca mu se u zagrljaj.
Njeno ju je gladio sve dok se nije smirila a tad su sjeli za stol.
Za vrijeme objeda priao im je ale kako bi ih razveselio i ove zadnje trenutke potakao
na prijatnu atmosferu prije rastanka.
Nakon opratanja suznih oiju pratile se njegov odlazak, a kad je nestao iz vida uz
zagrljaj nastavile su plakanjem .
***
Put ga je doveo do sela gdje je pred gostionicom na kratko stao u elji da se tu poasti
hladnim piem. I upravo da izae iz auta kad ugleda konobara, onog istog koji ga je
smjestio u zatvor uruivi ga erifovom sinu.
-ta ovaj tu radi? pita se Marko.
Nije ga vidio a nije ni mogao zamisliti da bi se Marko tu stvorio. Poao je prema jednoj
seoskoj kui. Marko ga u stopu prati neprimjetno. Vrijeme se zaelo mijenjati a uskoro e
i no. To je i razlog da malo ljudi u ovo doba izlazi na ulicu ali i kao da je svima jasno da
Marka ne smiju ometati dok prati konobara. Uskoro se naao na cilju. Kad je uao u kuu
konobar za sobom zatvara vrata. Nedugo zatim iz kue izlazi starica sa kantom smea u
ruci. Nakon to ga je odloila ponovo se vraa unutra.
Nije zgodno da u ovome bude svjedoka. Moram smisliti nain da ga privuem napolje, ali
kako? Da barem starica nije tu. Koliko u jo morati ekati da ona ode na spavanje? Nije
znao kako da postupi dalje a vrijeme odmie. A ovog zlikovca ne smije pustiti na ivotu.
Likvidirat e ga ali u tajnosti i bez svjedoka. Jo je jedno vrijeme stajao iza drveta u
dvoritu a onda odlui da se skloni u tali. Moda si tu nae i mjesto na slami gdje e
prespavati. Ipak prije toga mora obaviti zadatak zbog kojeg je i poao za konobarom. To
je bio i razlog da si prvo potrai mjesto za leaj. Nakon to je i to sredio ponovo se vraa
u dvorite. Gleda u kuu a onda ju obilazi i zagledava kroz svaki prozor. Namjera mu je
doznati u kojoj sobi spava konobar. Kad starica zaspe ui e unutra i ovoga iznenada
savladati. Bio je siguran da e to moi ostvariti Bila bi teta ostaviti ga i dalje na ivotu
jer takvi ljudi ve odavno zasluuju kaznu, a pustiti ga da ivi nastavit e i dalje svojim
nedjelima. Poveseli se kad ugleda konobara u sobi ispred koje je upravo doao. Ne, ne
smije pucati u njega. Starica bi jo mogla doi u sobu i kad bi ga zatekla ubijenog
nainila bi uzbunu. Jo da je u krevetu pa da izgleda kao da spava, ali ovako ne.
Zato se konobar toliko komea po sobi? Zato se ne sprema na poinak? Da mu nije
kakva vraara predvidjela kakvu opasnost? Nemogue. Pa ovakvi ljudi svaki dan su u
opasnosti jer za sobom imaju puno onih koji ele osvetiti svoje najmilije..A moda je i
erif poslao potjeru za njim kako bi osvetio dezerterstvo. Ali zato bi se toga trebao
plaiti kad mu je sin sve poslove obavljao bez njegovog znanja. Njemu se je obraao
jedino kad mu je trebala kakva pomo. Pitanje je i da li konobar zna za sudbinu oke.
Taj strah mora odbaciti, a konobar je lukav pa i sam zna to mu je za initi u koliko doe
do kakve opasnosti. Ni za mene ne zna. Nitko me nije vidio, niti mu je itko mogao rei da
je u mjesto doao nepoznat ovjek.
Drago mi je da sam ga tu zatekao, jer ovakvim ljudima treba kazna. Nedostaje mi jedino
vrijeme da mu dam do znanja krivnju za koju ga kanjavam bez suda. Takvi kao on
nemaju grinje savjesti i moda mu moje saopenje nee ni nauditi. Zbog toga u mu

250

prije glavne kazne moda morati izrei neku drugu mjeru koju e prihvatiti zbog straha
da ne nastavljam dalje. Moda isto tako kako sam otpoeo sa erifom. No, dokle u jo
morati ekati. Ako ne uem u kuu , on bi mogao izai a da ja to ne primijetim. Moram
ga to prije sustii i onda srediti zauvijek. ekat u jo jedan sat pa ako se za to vrijeme
ne ukae prilika da ga uhvatim, ulazim u kuu. Starica e za to vrijeme sigurno ve tvrdo
spavati. Ova tala ba mi je dobro dola da i ja poslije odspavam ovu no i im svane
idem dalje. Veseli me da u danas vidjeti Luku i Mirka. o svemu razmilja Marko.
No je sve dublje tonula u tamu. Jo jednom obilazi kuu. Na njegovu radost utvrdio je u
kojoj sobi boravi konobar. Vrpolji se valjda zato to mu se jo ne spava. Izgleda kao i da
neto trai. I starica je ve legla i vrijeme je da i on ue u kuu zakljui. Prilazi ulaznim
vratima.
Konobar je u ovom selu odluio otvoriti gostionicu. Imao je i toliko novca da se ova
zamisao i ostvari. A smatrao je to i pametnim potezom. Pretpostavljao je da e bar
polovica mjetana biti njegovi klijenti. Jo ako spusti cijenu, moda privue i jo koga iz
druge polovice, a to to e sadanji gostioniar izgubiti muterije nije ga briga. Konobar
uvia da je to dobra investicija i zato jedva eka kad e zapoeti sa radom. Nee nagliti
sa obavjetenjem kako ga sadanji gostioniar ne bi ometao u planovima. On ne eli
nikakve probleme prije nego zapone sa radom. Konano je doao red da i on postane
nekakva faca. Zapazio je i jednu mjetanku. Sudei po njenoj reakciji i on se njoj svia.
Moda bi bilo dobro da ju odmah oeni. Ona bi mu dobro dola kao vjerna pomonica. A
kad jo saopi to smjera, pretpostavlja da e biti ushiena.
-Idem ja jo malo na zrak. Kad malo proeta i popije jedno pie moda i san doe na
oi govori starici. Zbog planova oko gostionice nema potrebe za spavanjem, pa zato
smatra da e mu ovaj izlazak dobro doi da razbistri glavu. Polazi do izlaznih vrata i
taman kad zakorai preko praga mjeseeva svijetlost obasja mu lice. Istog momenta
ispred sebe ugleda Marka. Htjede utei u kuu ali ga sprijei Markov strogi glas i pitolj
kojeg je drao u ruci. Znao je da bi ovaj zapucao doim bi uinio i korak natrag. Stoga
ostaje miran. Da je barem sobom ponio pitolj, moda bi se ukazala prilika za napad.
Ovako krivi sam sebe zbog nepromiljenosti.
Marko mu nareuje da ide ispred njega do tale. U prvi mah konobar je bio zadovoljan da
ovaj nije u njega odmah zapucao. Moda se jo ukae kakav nain za osloboenje.
A onda zadrhti. Da ga ovaj nije doveo u talu kako bi ga tu smakao i prikrio ubojstvo.
Mora biti miran i sabran jer sa Markom nema ale. I najmanji nesmotren pokret mogao bi
ga natjerati da zapuca. Doim su stupili unutra Marko ga grubo obara na tlo i vee mu
ruke i noge a onda mu krpu gura u usta i preko tog stavlja maramu. Tada ga dovue do
potpornog stupa i jo ga zavee i za njega. Ovako sputan nije imao nikakve anse za
bijeg. Kad Marko utvrdi da je ovaj dobro vezan, polazi do slame da sebi naini leaj, a
poslije tog ponovo se vraa do konobara.
-Znam da ti moram rei to te sve eka prije nego te dokrajim. Odluio sam da to
uradim poslije kad se prvo naspavam. Ne bih htio da mi za to vrijeme iskrvari, ali doim
se probudim poinjemo najprije sa rezanjem uha, jedno pa drugo. Dalje slijedi tvoja
mukost a onda i prsti na obje ruke. U koliko vidim da nisi klonuo idemo jo dalje a na
kraju slijedi metak u glavu u koliko prua otpor.
Pita se zato? Pa i ti si to sve radio svojim zarobljenicima. Nadam se da e do jutra
moi o svemu razmisliti a to te moda natjera da se i pokaje za svoja zlodjela. A sad u
te ostaviti da jo koji sat uiva u cjelini svojega tijela. ao mi je da nemam ogledalo da

251

posljednji put to gleda kako bi si mogao usporediti razliku poslije. Sada te ostavljam
tvojoj sudbini a ja idem dotle odspavati kako bi ujutro bio odmoran za posao koji nam
predstoji.
Doim se Marko oprui na leaj kojeg je prostro po slami, konobar odmah pokuava
razvezati koji vor.. To ne uspijeva i odustaje od dalje namjere. Premoren i uplaen a ve
i previe iscrpljen sjeda na tlo i tupo zuri u Marka koji smireno spava bez straha da e tko
ui u talu i ovome pomoi. Svjestan da e Marko ostvariti svoj naum konobar najprije
zane razmiljati. Trajalo je to kratko jer ga prevlada drhtavica i ledeni znoj.
Upravo je izabrao novi ivot u kome se mislio i skuiti uz mladu enu, a evo dola
nevolja u vidu osvetnika.. Da ga osakaenog i ostavi u ivotu morao bi biti ovisan o
drugome. Ali pitanje je i hoe li ga ostaviti na ivotu? Ubijao sam i muio druge zato to
sam to morao jer sam bio prisiljen od erifovog sina. Da nisam oni bi muili mene, a na
kraju i ubili. Na pomisao Markovog buenja u ranu zoru ponovo ga hvata jo vea
drhtavica.. Nije mogao obuzdati ni mjehur. Osjea da lei u lokvi mokrae i to jo vie
pospjeuje drhtanje. Zato me to snae ba sada kad sam bio na putu promjene svog
ivota? Da li me to Bog kanjava za sva zlodjela koja sam nainio nedunim ljudima i
zbog toga moram ispatati? Evo ve se blii i jutro. Svaki as probudit e se i Marko a
onda nastaju njegove patnje daleko vee od ovih noanjih. Osjea da su mu one oduzele
najmanje deset godina ivota. A onda se trgne kad ugleda Marka kako mu se pribliava s
noem u ruci. Tek tada zane drhtati. Izbezumljenih oiju samo tupo gleda kao da ispred
sebe gleda krvnika koji je doao da mu sjekirom odsjee glavu.
Kad ga Marko zapazi u tom stanju, iznenadi se . Konobarova kosa potpuno je promijenila
boju. Od crne sad je potpuno sijeda. A izgled otupljene osobe govori mu da vie nema
smisla ita ga pitati. Ovo vie nije ona osoba koju je sino doveo tu. Ovo je sada
psihijatrijski bolesnik kojemu treba lijeenje.
Jutro je ba lijepo za nastavak puta. Konobara nee dirati. Ostavit e ga takvog . Valjda
e netko doi u talu i onda e ga taj osloboditi. Dotle e on ve biti daleko. Dodue nije
ga kaznio na nain koji zasluuje, ali i ovo je vie nego dovoljna kazna za zlodjela koja
je dosada inio. Pogleda ga jo jednom saaljivo a potom se uputi do svog auta.
***
Ponovo je u svom automobilu. Put ga vodi dalje. Ne skriva veselje to e se uskoro nai
sa svojim prijateljima Veseli se i to se je osvetio konobaru. ao mu je da nije ispalo
onako kako je on zamislio ali kad se prouje o tome i drugi e se moda upitati jesu li
inili zloine iz obijesti, ili je razlog bio domoljublje. Zakljuuje da je bilo dobro i to to
ga nitko nije vidio pa sad bezbrino ide svojim putem do cilja. Gleda prirodu oko sebe i
divi se toj ljepoti. To je i razlog da s veseljem dolazi u ove krajeve. teta je samo da se to
ne prua i drugima, ali doim zavri rat nada se da e tu hrliti turisti jer ovakav kraj
ovjek si moe zamiljati samo u bajki. Veseli se to na ovom putu ne susree ni bandite.
A onda odjednom smanjuje brzinu svog automobila. Pred njim se ukazala djevojka. Stoji
kraj svog automobila i obim mu rukama daje znak da stane. Pretpostavlja da joj je auto u
kvaru i zato trai pomo. Marko svojim autom prilazi sve blie u namjeri da stane i
pomogne joj. Samo to nije stao, naglo donosi odluku da ubrza vonju i da ode dalje.
Ipak predomilja se i zaustavlja svoj auto. Izlazi van. ena protrne kad ga ugleda. Bila je
to Milica, Mortieva neakinja. Marko osjea smirenost. ak se ne plai ni stupice. Ona
ga najprije malo gleda a onda donosi odluku da mu se baci u zagrljaj. Zastane.

252

-Da bih u ovom momentu mogla poeljeti nekoga da mi pomogne, znaj da bi to bio ti.
-Mislio sam da e prvo po meni osuti paljbu psovki zbog iznenadnog odlaska koji je
nainjen i bez pozdrava., ali kako vidim elja ti je da mi padne u zagrljaj. Jesam li u
pravu?
Nije ni izgovorio to do kraja a ona ga ve grli i ljubi. Da samo zna koliko sam noi
propatila zbog tebe. I ne misli da me je prestala ljubav. Ona i nee nikada prestati bez
obzira koje nas okolnosti odvoje. To to mi znai vie nego bilo koja osoba na ovome
svijetu ne smije zlorabiti. Za tebe sam uvijek ona ista, ona koja e ti uvijek pruiti svoje
srce.
-Reci mi prvo to te natjeralo da me zaustavi?
-Na autu je pukla prednja guma a i rezervna je uplja i ne mogu dalje.
-Dozvoli da prvo pogledam. ini mi se da si se pretplatila na mene za izmjenu kotaa
na autu.
Nakon obilaska ponovo joj prilazi. Nema problema, dat u ti svoj rezervni kota a ovog
u uzeti sebi i pokuati popraviti gumu kod prvog mehaniara. Prihvaa li to?
-Jasno da prihvaam , no elja mi je da i tebe prije toga jo jednom prihvatim u zagrljaj.
I nemoj mi to odbiti jer mi i to duguje.
Nakon to ga ponovo strasno izljubi odlazi do svog prtljanika automobila a on do svog
da uzme kota. Zastane kad u umi primijeti neko micanje lia na grmu. Istog asa
prihvaa svoj pitolj. Gleda u to mjesto i pomilja da je ipak pao u stupicu a ovo grljenje
bila je samo farsa koja e mu odvratiti pozornost dok ga ne opkole. Ljuti se na sebe to je
ovako nasjeo. Ipak, nee im se dati samo tako. Pruit e otpor sve dok ima municije.
Odluan u svoju snagu eka da neprijatelj prvi zapuca. Da bar zna koliko ih je. Sa
sigurnou sumnja da ih je vie od etiri.
Za to vrijeme Milica je i dalje bez straha prevrtala stvari u svom prtljaniku. Nije ni
primijetila zbunjeno ponaanje Marka. Vidjevi da je bezbrina, Marko odlui da utvrdi
je li ona u kakvoj vezi sa ovima u umi ili su to uljezi koji i njoj misle nauditi. Jo je
jednom pozorno gleda a potom joj se obraa.
-Milice, dobro me posluaj. Ako se radi o tvojim ljudima koji se skrivaju u umi ,
primit u to kao okolnost iz koje se moram izvui Bio bih zadovoljan da mi kae istinu
mada po tvom dranju uviam da te to uope ne brine.
-Zato da se brinem. Pa nema tamo nikakvih mojih ljudi. U umu je jedino pola moja
prijateljica kako bi obavila nudu. Uskoro e se vratiti pa u vas upoznati. I da zna da je
prava ljepotica pa ako baci oko i na nju mogla bi ti izbiti to tvoje prelijepo oko od
ljubomore.
-Reci mi to to trai u prtljaniku svog auta?
- Provjeravam ta su mi moji spremili za put od hrane i pia.
-I jesi li to pronala?
-Ne brini, ima toga u izobilju, ak i ampanjca. Nadam se da e nam prijati.
Tog momenta iz uma im prilazi ena obuena u majicu koja joj prianja uz tijelo i tijesne
traperice. Kosu je vezala u punu. Njeno tijelo ukazuje da se zbilja radi o ljepotici kojoj
nema premca.
-Zbilja je zgodna glasno primijeti Marko. Istog asa se trgne Pa to je Vera.! O
gospode, to jo danas neu doivjeti.
-Otkud ti poznaje Veru? Upitno ga promatra Milica.
-O tome emo poslije, najprije da ju doekamo.

253

Kad je Vera prila, zaudi se kad ugleda Marka. U prvi mah izgledala je uplaeno a onda
je to nestalo i prilazi mu blie.
-Ne treba taj pitolj drati uperen u mene. Evo ja u svoj baciti u auto na zadnje
sjedite. Nosila sam ga sobom u sluaju da naleti kakva zvijer ili jo gore zvijer u
ljudskom obliku. Za tebe mi to nije potrebno. Prije bih pucala i u svog najmilijeg
suradnika nego u tebe.
-Pomislio sam da te jo uvijek vue elja za osvetom nakon onog to sam ti priutio
prilikom naeg zadnjeg susreta.
-Ne, to me je prolo odmah nakon to mi je Leposava napomenula da si ju ti poslao. Ali
prije njenog dolaska imala sam priliku da se zamislim o svemu to sam prije radila,
istovremeno trpjela sam strah da me ne rastrgne kakva zvijer, a nisam u stanju da se
branim.
Danas to gledam drugim oima i da zna da ti nikad ne bih naudila. ak to vie uvijek bi
te uzela u zatitu a sve zato to sam prilikom naeg prvog susreta u tvojim oima uvidjela
dobrotu i iskrenu ljudskost. Prihvatio si me ko najdrae ljudsko bie, a da nisi znao ni tko
sam ,a ja se prema tebi ponijela ko prava kuka. To alim vie nego ita i nadam se da
e mi bar dio oprostiti.
-Duboko sam dirnut tvojom isprikom i mogu ti samo rei da sam to sve zaboravio .Uz
to vee me i osjeaj koji se ne razlikuje od tvog.
Nastavila ga je gledati utnjom i suznim oima. Htjede mu poletjeti u zagrljaj a onda
odustaje od straha da to ne protumai na drugi nain. Onda nastavi: - I da zna da sam
prieljkivala na susret. Ni u snu ne bih pomislila da e se on ovdje ostvariti. Najsretnija
bi bila kad bi se prije nastavka ovog razgovora nala u tvom zagrljaju i tada dobro
isplakala, a onda bih pogledala u te tvoje lijepe oi i uinila ono to sam ve odavno
trebala. Ljubila bih te sve dok god u meni ima snage.
-ekaj malo! Ne pita se to ja na to imam rei? Ali i emu to pitanje kad je i onako ve
sve jasno. ini se da tog ljepotana moramo obje dijeliti.
-Zar je i tebe O gospode, ne smijem ni izgovoriti do kraja.
-Ne pitate da li i ja pristajem na vau diobu?
-Meni duguje veeru. Javi se Milica.
-Meni neto vie .
-to bi to bilo vie? znatieljna je Milica.
-Hou da mu vratim ono to je on uradio meni.
-Reci mi ako nije tajna.
-Hou da mu ruke veem za granu stabla i da ga tada skinem do gola, a onda emo
poput irija davati mu ocjenu za njegovu mukost.
-Joj, kako bi me to veselilo nasmijano e Milica.
-Dok se vas dvije zabavljate oko dogovora ta ete mi sve uiniti , ja idem dotle da
zamijenim kota. U tim svojim planovima ne idite predaleko. Za sad sam vam jo blizu i
sve ujem. Brzo je sredio posao.
Opet su se nali na okupu.
-Hvala ti za uslugu. Bez tebe tko zna dokle bi tu amile. Ovako si nam omoguio
daljnji put, Veselile bi se kad bi se vratio s nama. Bila bi nam to i najvea nagrada koju bi
mogle poeljeti govori mu Milica.
-Nita mi ne bi bilo drae od te odluke javlja se Vera.

254

-Ne traite ono to je nemogue. Vee me posao a s njim i vrijeme. Ve i ovo kratko
zadravanje s vama oduzelo mi je dragocjeno vrijeme koje moram nadoknaditi veom
brzinom u vonji.
-Onda e barem poi s nama dvjema do ruba ume gdje emo podijeliti obrok uz
slasno pie.
-I poslije toga bi me skinule do gola i ocjenjivale moju mukost.
-Ja ne bih imala nita protiv govori Milica.
-Budi bez brige. Ja sam to predloila samo u ali. Ne mogu ti objasniti koliko bi me
veselilo da jo koji tren provede sa nama. Opet joj potekoe suze iz oiju.
-Zar misli da su moji osjeaji manji od njenih, samo ja ih ne pokazujem uz pla javlja
se Milica.
-Ovaj poziv pokazuje da se je u vama neto promijenilo. Moda vam se to uini poslije
i malo bolno ali moj odgovor je ne. Shvatite da moram ii
-Misli li uistinu da emo te pustiti da poe samo tako? Javi se Vera.
-Ne smijemo te pustiti ve i zato to si neprijatelj- govori Milica
- Ne, nisam ja va neprijatelj. Upitajte to svoje srce ako elite istinu. Znam da vam je
teko prihvatiti moj odlazak, ali znam i da jedva prieljkujete da se konano zavri ovaj
besmisleni rat pa da se slijedei put naemo u lice bez dosadanjih neprijateljstava i da
tada proslavimo na susret u veselju i ljubavi, ali prvo posebno sa svakom a poslije svi
zajedno. I sve dok se to ne ostvari mislit emo jedni na druge i prieljkivati da taj dan
doe to prije. Uvjeren sam da ste i same shvatile da je ovaj besmislen rat ljudima donio
samo bol i patnje uz jad i zlo, a nama treba jedino dobro uz ivot pun ljubavi i pravde.
Sad je mene dola volja da vas prigrlim na svoja prsa i izljubim na oprotaju.
Nije ni dovrio reenicu a one mu polete u zagrljaj. Suznih oiju ljubile su ga
naizmjenino sve dok se nije smjestio u svoje vozilo .Kad se auto zaeo udaljavati jo
dugo su ga pratile pogledom i mahanjem ruku.

255

NAPOMENA
Ako u knjizi traite neki lik s kojim bi se identificirali, odnosno u njemu prepoznali
sebe ili kog poznatog, u zabludi ste jer ga tu neete nai.
Sva lica i dogaanja izmiljena su i samo su plod moje mate, pa u koliko se negdje
podudaraju s istinom, samo je sluajnost.
Cilj mi je bio jedino zabaviti itaoce.
Autor

256

KNIN povijest grada

U povijesti, ime Knin se prvi put spominje u 10. stoljeu od strane bizantskog
cara Konstantina VII. Porfirogeneta, u njegovom djelu De administrando
imperio (Upravljanje carstvom), kao centar upanije Tnena. No ivot je u uem i
irem podruju Knina mnogo stariji, to pokazuju brojni arheoloki nalazi.
Knin je u prolosti bio utvreni grad koji je po poloaju, obrambenoj snazi i
naoruanju bio najmonija tvrava u Dalmaciji. Od osnivanja, Knin se branio
od mnogih neprijatelja o emu svjedoi dobro ouvana kninska tvrava s
vrstim bedemima. Branitelji su tvravu stalno dograivali prema tadanjim
obrambenim potrebama. Bio je jedno od sjedita hrvatskih kraljeva, i to glavno
sjedite, jer se iz Knina sigurnije moglo vladati podruje i Liburnije i Dalmacije,
a i pokatoliavati poganske Hrvate u Gackoj, Lici i Krbavi, o emu svjedoi vei
broj crkvenih objekata na kninskom podruju sagraenih u doba kneza
Trpimira [1].
Nekoliko rimskih grobova otkrivenih ispod tvrave i ostaci arhitekture na brdu
Spas potvruju da je tu bilo rimsko naselje.
U doba rane hrvatske drave tu je povremeno boravite narodnih vladara
(Trpimir, Muncimir, Svetoslav Suronja, Stjepan Drislav, Dmitar Zvonimir i
Petar Svai), odnosno u oblinjoj Biskupiji, u kojoj je od oko 1040. , otkako je
osnovana je kninska biskupija (koja je imala jurisdikciju sve do Drave), i
"hrvatski biskup".

257

Nakon pogibije kralja Petra Svaia 1097. i ulaskom u personalnu uniju sa

Ugarskom 1102., Knin gubi status prijestolnice, no jo je uvijek zadrao status
znaajnog upravnog sjedita.
Poslije su u Kninu povremeno stolovali hrvatski velikai (ubii Bribirski i
Nelipii), gotovo dva stoljea je pod Turcima, a 1688. zauzimaju ga Mleani i
dre sve do 1797. Zapadno od Knina uzdie se srednjovjekovna tvrava
podignuta sredinom 10. stoljea konani je izgled dobila poetkom 18. stoljea.,
kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju nadovezuje
sa sjeverne strane. Tvrava je jedna od najveih fortifikacijskih graevina u
Dalmaciji. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su meusobno
povezani drvenim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu
tvrave, dok su srednji i donji grad sagraeni u kasnome srednjem vijeku. U
poetku 18. stoljea na gradnji zidina kninske tvrave radili su i domai
majstori Ivan Macanovi i njegov sin Ignacije.
U doba hrvatskog narodnog preporoda, Knin je bio utvrdom hrvatstva, a 1865.
je Narodna stranka konano uspjela pobijediti na izborima. Prvi naelnik iz
redova hrvatskog naroda je bio Lovro Monti.
U tvravi je bio smjeten Muzej hrvatskih starina (danas Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika u Splitu), osnovan 1893. Na brdu Spasu otkriveno je
kasnoantiko i starohrvatsko naselje. Svretak 19. stoljea grad Knin je doekao
sa 90% hrv. stanovnitva.
Za doba Kraljevine SHS/Jugoslavije, poinje se sa planskim naseljavanjem
Srba. Ipak, do konca drugog svjetskog rata, grad je ostao sa hrvatskom veinom
(52%).
Opina Knin je, relativno gledajui, opina koja je imala najvie partizana u
2.svj. ratu (10264 od ega 4000 ena) od svih opina u bivoj Jugoslaviji. etnika
i ustaa je bilo zanemarivo malo prema ovom broju i oni su zajedno ratovali
protiv partizana. [nedostaje izvor] Pri tome valja uzeti u obzir mogunost
velikog broja konvertiranih etnika, a to je najbolje pokazala i jedna od
najeih bitaka u drugom svjetskom ratu na podruju Dalmacije, u prosincu
1944..
Socijalistika Jugoslavije je posao posrbljavanja grada obavila temeljitije.
Naseljavanje Srba u grad postaje znatno sustavnije, dobivaju povoljna i sigurna
radna mjesta.
Grad se ustrojilo kao vano mjesto, odnosno forsiralo ga se kao vanu prometnu
i strateku toku (eljezniko vorite), dok se sa druge strane sprjeavalo
izgradnju cestovne prometnice Zagreb-Split i ikakvo zaobilaenje Knina.

258

Posrbljeni Knin je dobio i gospodarsku potporu ustrojavanjem jedne od rijetkih

vojnih tvornica u Hrvatskoj (koje su inae bile samo po Srbiji, Crnoj Gori i
djelovima BiH sa znaajnim srpskim zajednicama), a politika zatienost
njihova poloaja je bila takva da su vlasti SR Hrvatske redovito pokleknjivale
pred svim njihovim zahtjevima (vika u Kninu je predstavljala potres u Saboru).
Stambena pitanja doseljenim Srbima su bivala iznimno brzo rjeavana.
Socijalistike vlasti su, nasuprot tome, Hrvate planski zapostavljali po
najosnovnijim pravima, to je rezultiralo iseljavanjem Hrvata i jo veim
rashrvaivanjem grada.
Ignoriranje Hrvatske i uzgoj antihrvatskog duha, jo za doba socijalizma je bio
toliki, da su ak i na saveznim objektima (i na objektima JNA, to nije bio
drugdje sluaj) bile isticane sve redovne zastave (jugoslavenska i partijska), ali
ne i zastava SR Hrvatske.
U kolovozu 1990. poinje pobuna srpskog stanovnitva, koja je kulminirala
proglaenjem Republike Srpske Krajine godinu dana kasnije, iji je Knin bio
"glavni grad".
U vojno-redarstvenoj akciji Oluja u kolovozu 1995. Hrvatska vojska oslobaa
Knin i okolicu te ga vraa pod nadzor Republike Hrvatske. (izvor: Wikipedia)
PAVOKOVI IVAN BAJO
MIRIS UGAENE TRAVE drama triler
Govori o Domovinskom ratu, a podsjea nas na osmiljene akcijske TV serije koje
se hvataju za nastavkom poput selotejpa u nizu razliitih dogaanja ispunjenim
brojnim akcijama, a sve u potrazi osloboenja iz zamke, koje omoguava
ostvarenje cilja, a on donosi i bolji ivot svima a ne samo pobjednicima.
U sklopu toga javljaju se i svenazoni uzroci koji su doveli do tog rata, te posljedice
iz kojih korist izvlae uvijek samo oni koji su i izazvali taj rat.
U dramatinom ostvarenju izvrenja zadatka, glavni junak nailazi i na pripadnice
ljepeg spola, koje u njemu gledaju poeljnog mukarca. I mada je ratno stanje zbog
kojeg su i razliiti pogledi na taj rat, ipak ljubav ne poznaje granice.
Taj fenomen nae svagdanjice ostvaruje i sagledavanje pravednosti kojoj tee svi,
bez obzira na vjeru, boju koe ili stranaku pripadnost.
(ide na zadnje korice)

259