Rudolf Steiner

Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?

Antropozofska drutvo "Marija Sofija" ZAGREB, 2000.

KAZALO
P r e d g o v o r hrvatskom izdanju P r e d g o v o r p r v o m izdanju P r e d g o v o r petom izdanju P r e d g o v o r za osam do jedanaest tisua Kako se stjeu spoznaje viih svjetova? Uvjeti Unutarnji mir Stupnjevi posveenja Priprema Prosvjetljenje Kontrola misli i osjeaja Posveenje Praktina gledita Uvjeti za tajno kolovanje O nekim uincima posveenja Promjene u ivotu snova tajnog uenika Postizanje kontinuiteta svijesti Rascjep osobnosti za vrijeme duhovnog kolovanja uvar praga ivot i smrt, Veliki uvar praga P o g o v o r za osam do jedanaest tisua 150 160 169 178 7 10 14 16 17 17 27 39 40 48 52 65 78 88 99 134 142

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Pred itateljem stoji p r i j e v o d knjige ije je p r v o izdanje ugledalo svjetlo dana p r e d devedesetak godina. Brojna ponovljena izdanja (stotine tisua primjeraka), prijevodi djela na sve svjetske jezike, ukazuju na kontinuitet njene itanosti kroz desetljea. To je injenica koja trai podrobnije objanjenje. Jer, zadrati suvremenost kroz g o t o v o cijelo j e d n o stoljee, u doba kad se preobrazbe svih grana ljudskih djelatnosti deavaju tako brzim tempom, nije neto to bi bilo samo po sebi razumljivo. tovie, naueni smo da u mogunost neega takvog i posumnjamo. Ve i sam naslov "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" djeluje odbojno jed n o m dijelu naih suvremenika ili je p o d o b a n da senzacionalistiki pobudi zanimanje drugih, skolonih fantastici, neemu o d v r a e n o m od ivota. Valja naglasiti da se pod tim "viim svjetovima" ne radi ni o kakvim drugim galaksijama, ve o svjetovima koji su sastavnica naega svakodnevnog ivota, njena sr i nezamjetna osnova... Rije je o putu odgonetavanja zagonetki naega vlastitog ivljenja koje predstavljaju upravo onaj neizbjeni ostatak naih gorostasnih tehnikih uspjeha u nadvladavanju svijeta osjetilne nam danosti. Proirili smo ga j e d n i m subprirodnim i supraprirodnim svijetom mikroskopskih i teleskopskih vrijednosti. T i m vie, u odnosu na prola doba, odzvanja zov opominjui nas: Upoznaj samog sebe! ovjek sam kao zagonetka i klju odgonetke stoji kao zahtjev danas jo sudbonosnije nego prije. Na poetku 20. stoljea Rudolf Steiner proroki ukazuje na put kojim ovjek u nutrini treba kroiti 7

eli li izai iz bespua u koje upada noen iskljuivo svijetom tehnike. Stoga se ova knjiga, bolje reeno vjebenica, ima uzeti kao tivo iz podruja duevne higijene, profilakse za zdravo ivljenje, a njeno itanje, proradivanje kao rad na samom sebi u vidu vlastite preobrazbe. Preobrazbe s dalekosenim sudbonosnim posljedicama kozmikih razmjera. Prevedena na mnoge jezike ova meditativna vjebenica ima esto i podnaslov "Inicijacija", te je time svrstana u anr i one danas tako rasprostranjene okultne literature i njenih praktika. Poprite borbe za "via", svakodnevici teko dostupna znanja, oduvijek je bio ovjek sam i preobrazba ustroja njegovih duhovno-duevnih snaga. Sve d r e v n e kulture poznavale su, prema duhu vremena kojim su bile noene, vrlo strog put unutarnjeg sazrijevanja p o d v o d s t v o m duhovnog v o d e , hijerofanta, gurua ili majstora. Bezuvjetna predanost takv o m vodstvu bijae " c o n d i t i o sine qua n o n " tog kolovanja. "Kako se stjeu spoznaje..." hoe ukazati na revolucionarni obrat u naoj vlastitoj biografiji. Hoe nas unijeti u svijet unutarnjeg izrastanja prema viem ovjeku u nama, svjetlu vlastitih ideala, iskri vjenog, a da pri t o m e nadasve cijeni i uva nau individualnu slobodu kao visoku civilizacijsku steevinu na pragu 21. stoljea. Time duhovni put kolovanja postaje put prema viim spoznajama gdje znaaj gurua zamjenjuje uitelj, ija je uloga slina onoj koju ima profesor koji nas nastoji uvesti u svijet vie algebre. On nas upuuje, daje nam ukaze i gotovo sve je preputeno naem vlastitom pregalakom trudu. Istovremeno, staza kojom kroi tragalac takve je naravi da je postavljena u v r e v u zapadnjakog
8

tempa ivota ona ga ne odvraa od njega, ve plodovi rada sazrijevaju duboko u nutrini. Nije potreban "bijeg" u askezu, dapae, svakodnevica je polje vjebanja i provjere, a njega moralnih vrednota bezuvjetnost koju zahtijeva sam put. Jedan korak u duhovnom sazrijevanju moraju uvijek pratiti tri koraka u sazrijevanju vlastita moralnog ivota. Jo jedna odlika ovih prikaza koja ih razlikuje od mnogobrojnih praktika iznesenih u " s r o d n o j " literaturi: svaku vjebu prati i kristalno jasna svijest uenika o tome kamo vjebanje v o d i . U p r e d g o v o r i m a p r v i m izdanjima knjige pisac v r l o opirno objanjava brojne dvojbe koje mogu nastati oko knjige, kao i brojne razloge samog pisanja. Gledano danas, devedesetak godina nakon prvog izdanja knjige, u vremenu u kojemu je svijet do nesluenih razmjera prodro putem tehnike u prostore " p o d p r i r o d e " (npr. svijet kompjutora i genetskog inenjeringa), izgleda da tek sada sudbonosno odzvanjaju rijei Rudolfa Steinera i da vanost o v e vjebenice tek dobiva svoje puno znaenje: " . . . T o (steevine prirodnoznanstvenog doba, op. p r e v . ) zahtijeva da ovjek iznae u doivljavanju spoznaju duha u kojoj e se uzdii isto tako visoko do nadprirode ( d u h o v n i svijet, o p . p r e v . ) kao to podprirodnim tehnikim djelatnostima uranja ispod p r i r o d e . Time u svojoj nutrini stvara snagu da ne potone." Rudolf Steiner: A n t r o p o z o f s k e smjernice, 12. travnja 1925.

Oprtalj, 5. studeni 1999.

Mladen Maljkovi

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

Ovdje se u obliku knjige objavljuju moja izlaganja koja su p r v o b i t n o kao pojedini lanci tiskana p o d naslovom "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" Zasada e se u ovom izdanju iznijeti prvi dio, sljedei svezak sadravat e nastavak. Ovaj rad o razvitku ovjeka radi dosizanja nadosjetilnih svjetova ne bi trebao stupiti pred svijet u n o v o m obliku bez o v i h popratnih rijei. Priopenja o razvitku ljudske due, iznesena u o v o j knjizi, htjela bi posluiti z a d o v o ljavanju razliitih potreba. Prije svega, ona e pruiti neto onim osobama koje privlae rezultati duhovnog istraivanja i koje moraju postaviti pitanje: A odakle znanje onima koji t v r d e da mogu neto g o v o r i t i o velikim zagonetkama ivota? Duhovna znanost govori neto o takvim zagonetkama. Tko eli promatrati injenice koje v o d e tim iskazima, mora se uzdii do nadosjetilne spoznaje. Mora ii putem koji se pokuava opisati u ovom spisu. Ipak, bilo bi pogreno vjerovati da ova priopenja duhovne znanosti nemaju vrijednost za onoga tko nema sklonosti ili mogunosti da sam krene ovim putem. Da bi te injenice istraio, ovjek mora imati sposobnosti da stupi u nadosjetilne svjetove. Ali ako su one istraene i ako su priopene, onda se i onaj tko ih sam ne opaa u dovoljnoj mjeri moe uvjeriti u istinitost tih priopenja. Velik dio tih priopenja mogue je, u svakom sluaju, provjeriti tako da se na njih primijeni mo zdravog rasuivanja na nepristran nain. Ne treba se doista dati poljuljati u svojoj nepristranosti svim moguim predrasudama, toliko brojnim u ljudskom ivotu. Na primjer, moe se lako d o g o d i t i da netko ustanovi kako se o v o ili ono ne slae s odreenim suvremenim znanstvenim 10

rezultatima. Uistinu ne postoji nijedan znanstveni rezultat koji proturjei duhovnom istraivanju. Ipak se lako moe povjerovati da se poneka znanstvena prosudba ne slae s priopenjima o viim svjetovima ukoliko se ti znanstveni rezultati ne ispituju svestrano i nepristrano. to se nepristranije duhovna znanost usporedi upravo s pozitivnim teevinama znanosti, to e se jasnije moi uvidjeti njihovo potpuno slaganje. Svakako, jedan dio duhovnoznanstvenih priopenja, neka vie neka manje, nee moi zadovoljiti puke razumske prosudbe. Ali stei ispravan odnos prema tom djelu nee biti teko onome tko uvidi da sudac 0 istini ne mora biti samo razum, nego i zdrav osjeaj. Kad se ne dopusti da tim osjeajem upravlja simpatija ili antipatija prema nekom uvjerenju, nego se uistinu prepusti da na njega nepristrano djeluju spoznaje viih svjetova, razvit e se i odgovarajua osjeajna prosudba. A za one ljude koji ne mogu ili ne ele stupati stazom u nadosjetilni svijet, postoji jo 1 poneki drugi put za potvrdu istinitosti tih spoznaja. Ipak, i takvi ljudi mogu osjetiti kakvu vrijednost te spoznaje imaju za ivot i onda kad ih doznaju samo iz priopenja duhovnih istraivaa. Ne moe svatko u tren oka postati v i d o v i t , ali za svakog su ovjeka spoznaje v i d o v i t o g zdrava ivotna hrana. U ivotu ih, naime, svatko m o e primijeniti. T k o to ini, brzo e uvidjeti to one znae u svim podrujima ivota, a to ovjek gubi ako ih iz svoga ivota iskljui. Spoznaje nadosjetilnih svjetova, ispravno primijenjene na ivot, ne pokazuju se nepraktinima, ve praktinima u najviem smislu. Ako netko i ne eli sam ii tom stazom vie spoznaje, ipak moe, ako ima sklonosti prema injenicama koje se na njoj mogu zapaati, upitati: Kako v i d o v i t ovjek dolazi
11

do tih injenica? Osobama koje to zanima ovaj bi spis htio dati sliku o t o m e to treba poduzeti da bi se stvarno upoznao nadosjetilni svijet. Ona bi htjela opisati put u taj svijet tako da i ovjek koji i sam njime ne pode, moe stei povjerenje u rijei onoga koji je njime iao. T k o sagleda postupke duh o v n o g istraivaa, m o e ih smatrati ispravnim i sebi rei: Opisivanje te staze u vie svjetove ostavlja na mene takav dojam da mogu razumjeti zato mi priopene injenice izgledaju jasne. Dakle, ovaj spis m o e sluiti onima koji u svom smislu za istinu i svom osjeaju istine prema nadosjetilnom svijetu ele osnaenje i sigurnost. Ovaj spis htio bi takoer ponuditi neto onima koji sami trae put do nadosjetilne spoznaje. Istinitost svega to je ovdje prikazano najbolje e provjeriti one osobe koje to ostvaruju u sebi samima. T k o ima takvu namjeru, d o b r o e uiniti ako sebi uvijek nanovo kae da je kod prikazivanja razvitka due p o t r e b n o vie nego takvo upoznavanje sa sadrajem, kako to nastoje pruiti razni drugi prikazi. Potrebno je intimno uivljavanje u o v o djelo; treba pretpostaviti da jednu stvar ne treba shvatiti samo na temelju onoga to je reeno o njoj samoj nego i po m n o g o emu to se priopava o neem sasvim drugom. Time se stjee p r e d o d b a da ono bitno nije u jednoj istini, ve u suglasju svih istina. T k o eli i z v o d i t i vjebe, mora o o v o m sasvim ozbiljno razmisliti. Neka vjeba moe biti ispravno shvaena pa i ispravno izvedena, a ipak m o e djelovati neispravno ako joj izvoa ne pridrui neku drugu vjebu koja e jednostranost p r e t h o d n e dovesti do sklada due. Tko ovaj spis ita intimno, tako da mu itanje bude poput unutranjeg doivljaja, nee se upoznati samo sa sadrajem,
12

ve e, dok ita, na j e d n o m mjestu imati ovakav, a na drugom onakav osjeaj. Time e spoznati kakvu vanost za duevni razvitak ima svaki pojedini osjeaj. Tako e ustanoviti u kojem bi obliku o v u ili onu vjebu trebao kod sebe iskuati shodno svojoj posebnoj individualnosti. Ako, kao ovdje, u obzir dolazi opis dogaanja koje treba doivjeti, pokazuje se nunim da se ovjek uvijek iznova vraa o v o m sadraju, naime, uvjerit emo se da emo ponekad stvari tek tada dovesti do zadovoljavajueg razumijevanja ako smo pokuali i nakon pokuaja primijetili odreene finese koje su nam prije morale promaknuti. I oni itatelji koji ne namjeravaju ii ovdje ocrtanim putom, nai e u o v o m spisu poneto korisno za svoj unutarnji ivot: ivotna pravila, upute kako se razrjeava o v o ili o n o to se ini zagonetnim i tako dalje. I netko tko je tijekom ivota tota iskusio, tko je u izvjesnom pogledu proao kroz neko i v o t n o posveenje, moi e ovdje biti donekle zadovoljen ako u suodnosima nae razjanjeno o n o to mu je pojedinano lebdjelo pred oima, neto to je ve znao, ali moda nije mogao razviti do p r e d o d b e koja bi njega samog zadovoljila. Berlin, 12. listopada 1909. Rudolf Steiner

13

PREDGOVOR PETOM IZDANJU

Za o v o n o v o izdanje knjige "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" tekst koji je napisan prije vie od deset godina ponovno je obraen u svim pojedinostima. Potreba za takvom o b r a d o m p r i r o d n o nastaje kada je rije o doivljajima due i njenim putovima kako su prikazani u ovoj knjizi. U tim priopenjima ne postoji nijedan dio s kojim autorova dua ne bi ostala intimno povezana i koja ne sadre neto to trajno radi na toj dui. Stoga je jedva mogue drugaije, nego s tim duevnim radom p o v e z a t i nastojanje na veoj jasnoi i razumljivosti onoga to je dano u prikazima prije vie godina. Rezultat tog stremljenja trudio sam se dati u o v o m n o v o m izdanju. Dodue, svi bitni dijelovi ostali su jednaki, sve ono to je glavno, ostalo je kao to je bilo, pa ipak su izvrene vane pomjene. Neke sam pojedinosti mogao tonije okarakterizirati. To mi se inilo vanim. Ako netko eli priopenja iz ove knjige primijeniti u osobnom duhovnom ivotu, vano mu je omoguiti da uoi, to je mogue tonije, osobitosti putova due o kojima je ovdje rije. Kod opisa injenica unutarnjih duhovnih zbivanja mogu se u mnogo veoj mjeri nadovezati nesporazumi nego kod prikaza injenica fizikog svijeta. Pokretljivost duevnog ivota i nunost da se nikada ne izgubi iz svijesti koliko je on razliit od sveg ivota u fizikom svijetu, i jo m n o g o toga, omoguava ovakve nesporazume. U o v o m n o v o m izdanju usmjerio sam pozornost na ona mjesta u knjizi gdje bi m o g l o doi do pogrenog razumijevanja i uoavajui ta mjesta potrudio sam se da to sprijeim. Kada sam pisao lanke od kojih je sastavljena ova knjiga, o poneem sam morao govoriti drugaije
14

nego sada, ve zbog razloga to sam onda morao drugaije ukazivati na sadraj onoga to sam o injenicama spoznaje duhovnog svijeta objavio u posljednjih deset godina nego to se to poslije tih objavljivanja moralo raditi. U mojoj "Tajnoj znanosti", "Duhovnom vodstvu ovjeka i ovjeanstva", "Putu do samospoznaje", a naroito u "Pragu duhovnog svijeta", a i u drugim mojim spisima opisana su duhovna zbivanja na ije je postojanje morala, dodue, jo prije vie od deset godina upuivati ova knjiga, ali to je ipak uinjeno drugim rijeima, a ne ovima koje sada izgledaju prikladne. Tada sam morao drugaije ukazivati na sadraje o injenicama spoznaje duhovnog svijeta, tada sam jo morao rei da se mnoge stvari mogu saznati tek "usmenim priopenjima". Otada je objavljeno mnoga toga od onog to je miljeno u takvim napomenama. Meutim, to nije potpuno iskljuilo pogrena shvaanja italaca. Na primjer, moda je netko tko tei d u h o v n o m kolovanju, iz prvog izdanja knjige osobni odnos s o v i m ili onim uiteljem mogao doivjeti bitnijim nego to bi trebalo. Nadam se da sam sada, u o v o m izdanju, nainom prikazivanja nekih pojedinosti, uspio otrije istaknuti da se kod onoga tko d u h o v n o kolovanje trai u smislu suvremenih duhovnih uvjeta, mnogo vie radi o potpunom, neposrednom odnosu prema objektivnom d u h o v n o m svijetu nego prema osobi pojedinog uitelja. Ovaj e i u duhovnom kolovanju sve vie imati ulogu samo onakvog pomonika kakvu uitelj u skladu s n o v i m shvaanjima ima u bilo kojoj drugoj grani znanosti. Vjerujem da sam dovoljno ukazao na to da u d u h o v n o m kolovanju uiteljev autoritet i vjerovanje u njega ne treba imati drugaiju ulogu nego to bi je imao na bilo kojem drugom
15

podruju znanosti i ivota. ini mi se v r l o v a n i m da se ispravno prosudi upravo taj odnos duhovnog istraivaa prema ovjeku kojega zanimaju rezultati njegova istraivanja. Stoga vjerujem da sam ovu knjigu nakon deset godina ispravio na mjestima gdje je trebalo. Na ovaj prvi dio nastavit e se drugi s daljnjim opisima stanja due koja ovjeka v o d e doivljavanju viih svjetova. N o v o izdanje knjige bilo je ve tiskano kada je zapoeo veliki rat koji ovjeanstvo sada proivljava. Ove napomene moram pisati kada moju duu duboko uzbuuju ovi sudbonosni dogaaji. Berlin, 7. rujna 1914. Rudolf Steiner

PREDGOVOR ZA OSAM DO JEDANAEST TISUA

Pri ponovnoj obradi teksta za novo izdanje ove knjige uinile su mi se potrebnima samo neznatne izmjene u sadraju. Dodao sam, meutim, p o g o v o r u kojem sam se potrudio da jasnije nego ranije g o v o r i m o o n o m e to se odnosi na duevne temelje na kojima moraju poivati priopenja o v e knjige, da bi ih se bez nesporazuma m o g l o prihvatiti. Vjerujem da bi sadraj toga pogovora mogao biti pogodan i da ponekom protivniku antropozofske duhovne znanosti razjasni kako svoju prosudbu moe odrati samo zato to on pod ovom duhovnom znanou sebi predstavlja neto sasvim drugo od toga to ona jest; a o n o to ona jest, on uope ne uoava. Svibnja 1918.
16

Rudolf Steiner

KAKO SE STJEU SPOZNAJE VIIH SVJETOVA?

Uvjeti
U svakom ovjeku drijemaju sposobnosti pomou kojih moe stei spoznaje o viim svjetovima. Mistici, gnostici, teozofi g o v o r i l i su uvijek o svijetu dua i 0 svijetu duhova, koji je za njih jednako stvaran kao i ovaj svijet koji se moe vidjeti fizikim oima 1 opipati fizikim rukama. Tko to slua, u svakom trenutku smije rei: O v o o emu ovaj g o v o r i mogu i ja doivjeti ako u sebi razvijem o d r e e n e snage koje danas u meni jo drijemaju. Pitanje je samo kako treba zapoeti da bi se takve sposobnosti razvile u nama. Upute za to mogu dati samo oni koji u sebi ve imaju takve snage. Otkad postoji ljudski rod, uvijek je postojalo kolovanje u kojem su oni koji su imali te vie sposobnosti davali upute onima koji su upravo takve sposobnosti traili. Takvo kolovanje naziva se tajno kolovanje, a obuka koja se tu obavlja zove se tajnoznanstvena ili okultna obuka. Prirodno je da takva oznaka izaziva nesporazum. Tko je uje, lako moe biti zaveden i pogreno povjerovati da oni koji su djelatni u takvom kolovanju ele predstavljati neku naroitu, viu klasu ljudi, koja svoje znanje samovoljno uskrauje drugim ljudima. tovie, misli se da se moda uope nita vano i ne krije iza tog znanja. ovjek dolazi u kunju da povjeruje kako nije bilo potrebno od toga praviti tajnu. Jer, ukoliko je to pravo znanje, m o g l o bi ga se priopiti javno i njegove prednosti uiniti pristupanim svim ljudima. 17

Oni koji su upueni u p r i r o d u tajnog znanja, ni najmanje se ne ude to neupueni, neposveenici tako misle. Samo onaj tko je do izvjesnog stupnja sam iskusio posveenje u vie tajne postojanja moe razumjeti u emu se sastoji tajna tog posveenja. Sada se moe postaviti pitanje: Kako neposveenik u takvim okolnostima uope m o e stei bilo kakvo ljudsko zanimanje za takozvano tajno znanje. Kako i zato traiti neto o ijoj p r i r o d i uope ne moe stvoriti nikakvu p r e d o d b u . T a k v o pitanje poiva na sasvim pogrenoj predodbi o biti tajnog znanja. Uistinu, tajno znanje ipak nije drugaije od nekog drugog ljudskog znanja i umijea. To tajno znanje za prosjenog ovjeka jednako je tako tajna kao i umijee pisanja za onoga tko ga nije uio. I kao to svatko tko za to izabere pravi put moe nauiti pisati, tako svatko moe postati tajni uenik, tovie, tajni uitelj, ako za to potrai odgovarajue putove. Ovdje su samo u j e d n o m pogledu odnosi drugaiji nego kod vanjskog znanja i umijea. Uslijed siromatva i kulturnih prilika u kojima je netko roen, m o e mu biti uskraena mogunost usvajanja vjetine pisanja; za stjecanje znanja i umijea u viim svjetovima nema nikakve zapreke za onoga tko ih ozbiljno trai. Mnogi misle da svugdje moraju traiti majstore vieg znanja kako bi od njih dobili objanjenja. Meutim, dvije stvari su tone: p r v o , onaj tko ozbiljno tei za viim znanjem nee se plaiti nikakva napora ni zapreke da bi potraio nekoga tko ga moe uvesti u vie tajne svijeta. S druge strane, svakome moe biti jasno da e ga posveenje u svakom sluaju pronai ako ima ozbiljnu i dostojnu tenju za spoznajom. Naime, za sve posveene postoji p r i r o d n i
18

zakon koji im nareuje da nijednom ovjeku koji to trai, ne uskrate o n o znanje koje mu pripada. No postoji jo jedan prirodni zakon koji kae da se ne m o e pruiti neto od tajnog znanja nekome tko za to nije pozvan. Posveenik je utoliko savreniji, ukoliko stroe potuje oba ova zakona. Duhovna veza koja obuhvaa sve posveene nije izvanjska, ali oba navedena zakona t v o r e vrstu sponu koja pridrava sastavne dijelove te veze. S posveenikom moe ivjeti u prisnom prijateljstvu, ali ipak si od njegova bia odvojen tako dugo dok i sam nisi postao posveen. Moe uivati u srcu, u ljubavi posveenog u punom smislu, ali on e ti povjeriti svoju tajnu tek kad za to bude z r e o . Moe mu se ulagivati, moe ga staviti na muke, ne, nita ga ne moe navesti da ti oda bilo to od onoga to zna da ti ne smije odati, jer ti na tom stupnju razvitka jo ne zna u svojoj dui na pravilan nain prihvatiti tu tajnu. Tono su odreeni putovi koji ovjeka ine zrelim za primanje neke tajne. Njihov smjer obiljeen je neizbrisivim vjenim pismenima u duhovnim svjetovima gdje posveenici uvaju vie tajne. U stara, pretpovijesna vremena hramovi duha bili su i izvanjski vidljivi; danas, kad je na ivot postao tako neduhovan, oni se ne nalaze u svijetu koji je vidljiv izvanjskim okom. Ali duhovno oni postoje posvuda; svatko tko ih trai, m o e ih nai. Samo u svojoj vlastitoj dui ovjek m o e nai sredstva koja e otvoriti usta posveenika. U sebi mora razviti izvjesna svojstva do odreenog stupnja, tada mu mogu pripasti najvia duhovna blaga. Izvjesno osnovno raspoloenje mora oblikovati taj poetak. Tajni istraiva to osnovno raspoloenje naziva stazom dubokog tovanja, devocije prema
19

istini i spoznaji. Samo onaj tko ima to osnovno raspoloenje moe postati tajni uenik. Tko je neto d o i v i o na tom podruju, taj zna kakve se sklonosti ve u djetinjstvu mogu primijetiti kod ljudi koji kasnije postaju tajni uenici. Ima djece koja sa svetom strepnjom gledaju o d r e e n e osobe koje potuju. Ona prema njima osjeaju strahopotovanje koje im u najveim dubinama njihova srca zabranjuje pojavljivanje bilo kakve kritike misli, suprotstavljanja. Takva djeca izrastaju u mladie i djevojke za koje je dobro ako se mogu diviti neemu dostojnom potovanja. Iz redova takve djece proizlaze mnogi tajni uenici. Ako si ikad stajao pred vratima jednog tovanja vrijednog ovjeka i ako si prilikom svog prvog posjeta osjetio svetu strepnju pritiui kvaku da bi stupio u sobu koja je za tebe "svetite", znai da se u tebi pojavio osjeaj koji moe biti klica za tvoje kasnije stupanje u red tajnih uenika. Srea je za svakog ovjeka ako u doba odrastanja, u sebi kao osnovu nosi takve osjeaje. Ne treba vjerovati da takve sklonosti stvaraju klicu potinjavanja i ropstva. Tek kasnije, to e djeje potovanje prema ljudima postati duboko potovanje prema istini i spoznaji. Iskustvo ui da svoju slobodu najbolje znaju uvati oni ljudi koji su nauili tovati o n o to je tovanja dostojno. A tovanje je na mjestu uvijek ako proizlazi iz dubine srca. Ako ne razvijemo dubok osjeaj da postoji neto vie nego to smo mi, neemo smoi snage da se razvijemo u neto vie. Posveenik je samo time to je svoje srce uronio u dubine strahopotovanja, devocije, stekao snagu da se glavom vine do vie spoznaje. Visina duha moe se dosei samo kada se stupa kroz dveri smjernosti. Pravo znanje moe dosei samo
20

ako si nauio to znanje cijeniti. ovjek, svakako, ima pravo svoj pogled usmjeravati prema svjetlosti; ali on to pravo mora izboriti. U duhovnom ivotu isto tako postoje zakoni kao i u materijalnom. Istrljaj staklenu ipku odgovarajuom tkaninom i ona postaje naelektrizirana, to znai: ona zadobiva snagu kojom privlai sitna tijela. To je u skladu s prirodnim zakonom. Ako je ovjek nauio malo fizike, to zna. Jednako tako, ako su mu poznata osnovna polazita tajne znanosti, ovjek zna da svaki u dui razvijen osjeaj istinske devocije razvija snagu koja m o e prije ili kasnije dalje v o d i t i u spoznaji. Tko je sklon devociji ili tko ima sreu da mu je ona odgovarajuim odgojem usaena, taj mnogo donosi sa sobom kad u kasnijem ivotu trai pristup viim spoznajama. Tko takvu pripremu ne donosi sa sobom, taj ve na p r v o m stupnju puta spoznaje nailazi na potekoe ako samoodgojem energino ne pokua u sebi stvoriti ugoaj devocije. U nae je vrijeme izuzetno v a n o da se na to usmjeri puna pozornost. Naa civilizacija sklonija je kritici, suenju i osuivanju nego devociji i predanom tovanju. Ve naa djeca mnogo vie kritiziraju nego to predano tuju. Ali svaka kritika, svaka osuda jednako rastjeruje duevne snage za viu spoznaju kao to ih svako predano strahopotovanje razvija. T i m e se ne eli nita rei protiv nae civilizacije. Ovdje se ne radi o kritiziranju nae civilizacije. Upravo kritici, samosvjesnoj ljudskoj prosudbi, tom "provjeravaj sve i zadri najbolje", zahvaljujemo veliinu nae kulture. Nikad ovjek ne bi doao do znanstvenih otkria, razvio prometne veze, uspostavio pravne odnose kakve danas imamo da nije posvuda kritizirao, da nije svuda primijenio mjerilo svoje prosudbe.

Ali dostignua u vanjskoj kulturi morali smo platiti odgovarajuim gubitkom u vioj spoznji, u duhovnom ivotu. Treba istaknuti da se kod vieg znanja ne radi o tovanju ljudi, n e g o o dubokom potovanju prema istini i spoznaji. Dakako, mora nam biti jasno da je o n o m e tko je vrsto ukorijenjen u potpuno izvanjskoj civilizaciji naih dana v r l o teko prodrijeti u spoznaje viih svjetova. On taj p r o d o r m o e postii samo ako na sebi energino radi. U vrijeme kada su odnosi u materijalnom ivotu bili jednostavni, lake je bilo postii i duhovni razvitak. Ono to je bilo dostojno potovanja, to se smatralo svetinjom vie je dolazilo do izraaja od ostalih odnosa u svijetu. U doba kritike ideali se obezvrjeuju. Na mjesto tovanja, strahopotovanja, oboavanja i divljenja stupaju drugi osjeaji. Nae doba sve vie potiskuje te osjeaje i stoga ih svakodnevni ivot ljudima tek oskudno prua. Tko trai viu spoznaju, mora je ostvariti u sebi. Sam je mora ulijevati u svoju duu. To se ne m o e postii uenjem. To se m o e postii samo i v o t o m . Tko hoe postati tajni uenik, mora u sebi energino odgajati ugoaj devocije. Posvuda u svojoj okolini, u svojim doivljajima mora traiti ono to u njemu moe pobuditi divljenje i iskazivanje potovanja. Ako sretnem nekog ovjeka i kudim njegove slabosti, oduzimam sebi mogunost za viu snagu spoznaje; pokuam li se s ljubavlju udubiti u njegove vrline, onda prikupljam takvu snagu. Tajni uenik treba neprekidno imati na umu da se mora pridravati ove upute. Iskusni tajni istraivai znaju kakvu snagu duguju t o m e to uvijek p o n o v n o u svim stvarima v i d e o n o to je d o b r o i suzdravaju se od osude. Meutim, to ne smije ostati izvanjsko ivotno pravilo,
22

nego mora ovladati najdubljom biti nae due. Do ovjeka jest da sam sebe usavrava i da se s vremenom potpuno preobrazi. Ali taj se preobraaj mora izvriti u samoj njegovoj nutrini, u ivotu njegovih misli. Nije dovoljno da samo svojim izvanjskim ponaanjem iskazujem potovanje prema nekom biu. To potovanje moram nositi u svojim mislima. Tajni uenik mora poeti s time da u svoj misaoni ivot unese devociju. Svjesno mora paziti na misli nepotovanja i negativne kritike. I svakako mora nastojati da u sebi njeguje misli p o b o n o g tovanja. Svaki trenutak u kome ovjek zastane i potrudi se osvijestiti u sebi vlastite nepovoljne, osudujue kritike prosudbe o ivotu i svijetu svaki ga takav trenutak pribliava vioj spoznaji. Brzo emo se uzdii ako u takvim trenucima svoju svijest ispunimo mislima divljenja, potovanja prema svijetu i ivotu. Tko u tome ima iskustva, zna da se u svakom takvom trenutku u ovjeku bude snage koje bi inae ostale drijemati. Na taj nain ovjeku se otvaraju duhovne oi. On oko sebe poinje viati stvari koje prije nije mogao vidjeti. Poinje shvaati da je ranije vidio samo dio svijeta koji ga okruuje. ovjek koji mu pristupa sada mu se pokazuje u sasvim drugaijem liku nego ranije. Dodue, pomou ovog ivotnog pravila jo uvijek neemo biti u mogunosti vidjeti ono to se, na primjer, opisuje kao ljudska aura. Za to je nuno jo vie kolovanje. Ali do tog vieg kolovanja ovjek se moe uzdii ako je prethodno proao energino kolovanje u pobonom tovanju, devociji.*

* U posljednjem odlomku moje knjige "Teozofija, Uvod u nadosjetilni pogled na svijet i ovjekovo odreenje" nai ete na pregledan nain opisan "put spoznaje". Ovdje su u pojedinostima izloena praktina gledita. 23

Tajni uenik tiho i za vanjski svijet neprimjetno stupa na "stazu spoznaje". Nitko na njemu ne mora primijetiti neku promjenu. On svoje dunosti obavlja kao i prije; o svojim se poslovima takoer brine kao i prije. Preobraaj se dogaa samo na onoj unutarnjoj strani due koja se ne v i d i fizikim okom. Prije svega, cijeli ovjekov duevni ivot obasjava osnovno raspoloenje pobonog tovanja prema svemu to je uistinu dostojno potovanja. Sav njegov duevni ivot nalazi u tom jednom osnovnom osjeanju svoje sredite. Kao to Sunce svojim zrakama oivljava sve ivo, tako kod tajnog uenika potovanje oivljava sve osjeaje due. ovjeku ispoetka nee biti lako povjerovati da osjeaji kao to su uvaavanje, iskazivanje potovanja i slino, imaju neke v e z e s njegovim spoznavanjem. Uzrok lei u tome to je ovjek sklon spoznaju poimati kao zasebnu sposobnost koja nije u v e z i s neim to se inae dogaa u dui. Ali pritom se ne razmilja o tome da je dua ta koja spoznaje. A za duu su osjeaji o n o to su za tijelo tvari od kojih se sastoji njegova hrana. Ako tijelu dajemo kamenje umjesto kruha, njegova e djelatnost zamrijeti. Slino je i s duom. Za nju su tovanje i devocija tvari koje ju hrane, koje ju ine zdravom, jakom; prije svega jakom za djelatnost spoznavanja. Neuvaavanje, antipatija, podcjenjivanje onoga to je vrijedno priznanja izaziva uzetost i obamiranje spoznajne djelatnosti. Za duhovnog istraivaa ta je injenica vidljiva na auri. Dua koja je usvojila osjeaje tovanja i devocije izaziva promjenu svoje aure. Nestaju izvjesne nijanse d u h o v n e boje koje m o e m o oznaiti kao uto-crvene, smede-crvene, a zamjenjuju ih plavo-crvene. T i m e se otvara sposobnost spoz24

navanja; upoznaju se injenice o svojoj okolini koje se prije nisu ni nasluivale. Potovanje budi u dui snagu simpatije, ime privlaimo svojstva bia koja nas okruuju, a koja inae ostaju skrivena. to se postie devocijom bit e jo uinkovitije ako se tome doda neka druga vrsta osjeanja. Njegova je bit u tome da se ovjek naui sve manje predavati utiscima vanjskog svijeta, a umjesto toga razvija iv unutarnji ivot. ovjek koji juri od jednog utiska vanjskog svijeta do drugoga, koji stalno trai " r a z o n o d u " , ne nalazi put k tajnoj znanosti. Tajni uenik ne treba otupjeti za vanjski svijet, ali mu bogat unutarnji ivot mora oznaiti smjer u kojem se on predaje njegovim utiscima. Prolazei kroz lijep planinski kraj, ovjek bogat osjeajima i duboko duevan doivljava ga drugaije nego netko siromaan osjeajima. Tek ono to doivljavamo u nutrini daje nam klju za ljepote vanjskog svijeta. Netko prilikom p l o v i d b e m o r e m ne doivljava m n o g o , malo se unutarnjih doivljaja provlai kroz njegovu duu; drugi pritom osjea vjeni govor duha svijeta; njemu se otkrivaju tajne zagonetke stvaranja. ovjek mora nauiti kako postupati s vlastitim osjeajima, predodbama, ako eli razvijati sadrajan odnos prema vanjskom svijetu. Vanjski je svijet u svim svojim pojavama ispunjen boanskim krasotama, ali ovjek to boansko mora najprije doivjeti u svojoj dui ako ga eli pronai u svojoj okolini. Tajni uenik bit e upuen na to da u svom ivotu stvara trenutke u kojima se tiho i osamljeno udubljuje u sebe. No ne treba se u takvim trenucima predavati stvarima koje se tiu vlastitog ja. To bi imalo suprotan uinak od onoga to se namjerava postii. tovie, u takvim trenucima treba u punoj tiini sluati odjek onoga
25

ne eli utjecati ni na iju samostalnost. Ne postoje bolji tovatelji i uvari ljudske samostalnosti od tajnih istraivaa. Reeno je (u p r v o m dijelu o v o g a spisa) da je veza koja spaja sve posveene duhovna i da dva prirodna zakona ine spone koje dre zajedno sastavne dijelove o v e v e z e . Kada posveenik iz duhovnog podruja koje ga okruuje istupi u javnost, za njega odmah dolazi u obzir trei zakon. On glasi: Uredi svaki svoj in, svaku svoju rije tako da tvoje posredovanje ne zadire u slobodnu voljnu odluku nijednog ovjeka. Tko je uvidio da je pravi uitelj duhovnog ivota posve proet tim uvjerenjem, taj moe znati da nita ne gubi od svoje samostalnosti ako postupa po praktinim pravilima koja mu se nude. Prvo od tih pravila mogue je otprilike izraziti sljedeim rijeima: "Stvaraj sebi trenutke unutarnjeg mira i ui u tim trenucima razlikovati bitno od nebitnog". Ovdje se kae neka o v o praktino pravilo ovako glasi "izraeno rijeima jezika". Izvorno se, naime, sva pravila i nauavanja duhovne znanosti daju jezikom simbola. T k o eli upoznati cijelo njih o v o znaenje i domet mora sebe p r v o osposobiti za razumijevanje ovoga simbolikog govora. To razumijevanje ovisi o tome je li dotini ve uinio prve korake u tajnoj znanosti. Te korake m o e uiniti ako se t o n o pridrava pravila koja su ovdje dana. Put je otvoren svakom tko ozbiljno eli njime poi. Jednostavno je spomenuto pravilo u vezi s trenucima unutarnjeg mira. Jednostavno je i njegovo izvravanje. Ali o n o v o d i cilju samo ako se shvati jednako tako ozbiljno i strogo kao to je jednostavno. Zato ovdje bez okolianja treba rei kako se o v o pravilo primjenjuje.
28

Tajni uenik treba se nakratko odvojiti od svoga svakodnevnog ivota da bi se za to vrijeme bavio neim sasvim drugaijim od onoga to je predmet njegova svakodnevnog zanimanja. I nain njegova bavljenja mora biti sasvim razliit od onoga kojim ispunjava preostali dan. Meutim, o n o to u to izdvojeno vrijeme radi ne treba shvatiti kao da nema nikakve veze sa sadrajima koji mu ispunjavaju dan. Naprotiv, ovjek koji takve odvojene trenutke trai na pravilan nain, b r z o e primijetiti da p o m o u njih tek postie punu snagu za svoje dnevne zadatke. Osim toga, ne treba misliti da pridravanje tih pravila nekome oduzima vrijeme za obavljanje njegovih dunosti. Ako netko uistinu ne bi imao na raspolaganju vie vremena, dovoljno je pet minuta svakoga dana. V a n o je samo kako smo iskoristili tih pet minuta. Za to se vrijeme ovjek treba potpuno istrgnuti iz svoga svakodnevnog ivota. Njegov misaoni, njegov osjeajni ivot treba biti drugaije obojen nego to je inae. On svoje radosti, svoje patnje, svoje brige, svoja iskustva, svoja djela treba pustiti da prolaze ispred njegove due. Pritom se treba postaviti tako da sve to inae proivljava promatra s jednog vieg gledita. Sjetimo se samo kako u obinom ivotu ovjek sasvim drugaije gleda na o n o to je uinio ili d o i v i o netko drugi nego to je sam d o i v i o ili uinio. To ne moe biti drugaije, jer smo s onim to sami doivljavamo ili inimo usko povezani, dok doivljaj ili in nekog drugog tek promatramo. U izdvojenim trenucima treba nastojati vlastite doivljaje i djela gledati i prosuivati tako kao da ih ovjek nije uinio ili doivio sam, nego kao da ih je doivio i uinio netko drugi. Predoimo si da je netko doivio teak udarac sudbine. Koliko se drugaije on odnosi
29

prema svom sluaju nego kad isti takav udarac sudbine d o i v i njegov najblii. Ta se razlika u doivljavanju ne moe smatrati neopravdanom. Ona lei u ovjekovoj p r i r o d i . A slino kao u takvim izvanrednim sluajevima dogaa se i u svakodnevnim ivotnim prilikama. Tajni uenik mora potraiti snagu da se izvjesno vrijeme prema sebi postavi kao tuinac. Mora nastupiti prema samome sebi s unutarnjim mirom prosuivanja. Postigne li to, vlastiti doivljaji pokazuju mu se tada u n o v o m svjetlu. Sve dok je ovjek u njih utkan, dok u njima stoji, spojen je kako s nebitnim tako i s bitnim. Postigne li pregled nad njima u unutarnjem miru, bitno se odvaja od nebitnoga. Jad i radost, svaka odluka, izgledaju drugaije kad ovjek tako stoji suoen sa samim sobom. To se moe i ovako predoiti: ovjek se cijelog dana zadrava na j e d n o m mjestu i ono najmanje i o n o najvee v i d i o je jednako blizu; uveer se onda p o p n e na oblinji breuljak i odjednom zadobije pregled nad cijelim mjestom. Tada se dijelovi tog mjesta pojavljuju u drugaijim meusobnim odnosima nego kad se ovjek nalazi meu njima. S netom doivljenim datostima sudbine to nee i ne mora uspjeti, ali uenik duhovnog ivota mora nastojati da to postigne s onim datostima koje su se dogodile prije dueg vremena. Vrijednost takvih unutarnjih samopromatranja ovisi m n o g o manje o o n o m e to p r i t o m uoavamo, a m n o g o vie o tome da u sebi naemo onu snagu koja razvija takav unutarnji mir. Svaki ovjek, naime, u svojoj nutrini nosi osim svoga nazovimo ga tako svakodnevnog ovjeka jo i jednog vieg ovjeka. Taj vii ovjek ostaje skriv e n tako dugo dok ga se ne probudi. A svatko tog vieg ovjeka moe probuditi u sebi j e d i n o sam.
30

Sve dok taj vii ovjek ne bude probuen, ostaju skrivene one vie sposobnosti koje drijemaju u svakome, a koje v o d e k nadosjetilnim spoznajama. Sve dok ovjek ne osjeti plod unutarnjeg mira, samom sebi mora rei da se treba i dalje ozbiljno i strogo pridravati navedenog pravila. Za svakog tko tako postupi, doi e dan kad e oko njega sinuti duhovna svjetlost, kada e se oku koje dotada u sebi nije poznavao otvoriti neki sasvim novi svijet. Nita se ne mora mijenjati u vanjskom ivotu tajnog uenika zbog toga to on poinje, slijediti to pravilo. On svoje dunosti obavlja kao i prije, on podnosi iste nevolje i doivljava iste radosti sada, kao i prije. Ni na koji se nain ne moe uslijed toga otuiti od "ivota". tovie, u preostalom dijelu dana moe se potpunije brinuti o tom " i v o t u " budui da u svojim izdvojenim trenucima usvaja jedan "vii ivot". Taj "vii ivot" postupno e utjecati na obian ivot. Mir izdvojenih trenutaka imat e svoj uinak i na svakodnevicu. Svekoliki ovjek postat e mirniji, postii e sigurnost u svim svojim postupcima, vie ga nee moi zbunjivati bilo kakvi neoekivani dogaaji. Postupno e takav tajni uenik, takorei, sve vie upravljati samim sobom, a sve e se manje preputati vodstvu okolnosti i vanjskih utjecaja. Uskoro e primijetiti kakav i z v o r snage za njega predstavljaju takvi izdvojeni trenuci. Prestat e ga ljutiti stvari koje su ga prije ljutile; nebrojene stvari od kojih je ranije strahovao sada ga prestaju plaiti. On usvaja sasvim n o v o poimanje ivota. Ranije je moda nekom poslu p r i l a z i o bojaljivo. G o v o r i o bi sebi: "Oh, nedostaju mi snage da to uinim onako kako bih e l i o ! " Sada mu ta misao vie ne pada na pamet, ve naprotiv, sasvim druga. Sada on, naime,
31

sebi govori: "Skupit u svu snagu da svoj posao izvrim dobro koliko god to mogu." Potiskuje misao koja bi ga mogla uiniti bojaljivim jer zna da bi mu ba ta bojaljivost mogla biti p o v o d za lo uinak. U svakom sluaju, ta bojaljivost ne moe nita doprinijeti tome da bolje ini ono to mu je dunost initi. I tako se u poimanje ivota tajnog uenika jedna po jedna uvlae misli koje za ivot mogu biti plodne i poticajne. One stupaju na mjesto onih misli koje su mu smetale i slabile ga. Svoj ivotni brod poinje v o d i t i sigurno i vrsto kroz v a l o v e ivota to su ga prije bacali na sve strane. A takav mir i sigurnost p o v r a t n o djeluju i na cijelo ljudsko bie. T i m e raste unutarnji ovjek, a s njim rastu i one unutarnje sposobnosti koje v o de prema viim spoznajama. Napredak u tom smjeru postupno d o v o d i tajnog uenika do toga da sam odreuje kako na njega smiju djelovati utisci vanjskog svijeta. Na primjer, on uje rije kojom ga netko eli povrijediti ili naljutiti. Prije nego to je postao tajnim uenikom osjeao bi se p o v r i j e e n i m ili bi se naljutio. Ali sada, na stazi tajnog uenja, u stanju je toj rijei oduzeti alac koji ranjava i ljuti jo prije nego to je ta rije nala put u njegovu nutrinu. Ili drugi primjer. ovjek lako postaje nestrpljiv kad mora ekati. Kad stupa na stazu tajnog uenika, u svojim se trenucima mira toliko proima osjeajem besmislenosti tog nestrpljenja da mu se otada pri svakom doivljenom nestrpljenju odmah pojavi taj osjeaj. Nestrpljenje koje se ve eljelo pojaviti nestaje, a vrijeme koje bi inae bilo izgubljeno predodbama nestrpljenja, bit e moda, za vrijeme ekanja promatranjem.
32

ispunjeno

nekim

korisnim

Dakle* sada moramo sebi predoiti dalekosenost svega toga. Treba uzeti u obzir da se taj "vii ovjek" u ovjeku stalno razvija. Ali samo opisani mir i sigurnost omoguit e mu pravilan razvoj. Valovi vanjskog ivota pritjenjuju unutarnjeg ovjeka sa svih strana ako on ne vlada tim ivotom, nego ovaj vlada njime. Takav je ovjek kao biljka koja se mora razvijati u pukotini neke stijene. Ona krljavi sve dok joj ne stvorimo prostor. Tome unutarnjem ovjeku prostor ne mogu stvoriti nikakve vanjske snage. To moe uiniti samo unutarnji mir koji on stvara u svojoj dui. Vanjske okolnosti mogu mijenjati samo njegov vanjski ivotni poloaj, ali one u njemu ne mogu nikada probuditi "duhovnog ovjeka". Tajni uenik mora u sebi samom roditi novog, vieg ovjeka. Taj "vii ovjek" postaje "unutarnjim vladarom" koji sigurnom rukom upravlja ivotnim prilikama vanjskog ovjeka. Sve dok taj vanjski ovjek vlada i v o d i , onaj njegov "unutarnji" jest njegov rob i zato ne moe razvijati svoje snage. Ako o neem drugom ovisi, a ne o meni, hou li se ljutiti ili ne, znai da nisam svoj gospodar ili bolje reeno: jo nisam pronaao "vladara u sebi". Moram u sebi razviti sposobnost da utiske vanjskog svijeta putam djelovati na sebe, ali samo na nain koji sam odredim; tek onda mogu postati tajni uenik. Samo ukoliko tajni uenik ozbiljno trai tu snagu, m o e doi do cilja. Ne radi se o tome koliko e netko daleko doprijeti u o d r e e n o m vremenu; v a n o je samo da on ozbiljno trai. Bilo je vie takvih koji su se godinama naprezali, ne primjeujui na sebi vidljiv napredak, a i m n o g o drugih koji nisu oajavali, ve su ostajali nepokolebljivi, a onda su sasvim iznenada postigli "unutarnju pobjedu".
33

Sigurno ima ivotnih prilika u kojima je potrebna velika snaga da bi se stvorili trenuci unutarnjeg mira. Ali to je vea snaga potrebna, to je znaajnije o n o to se postie. S o b z i r o m na tajno'uenje sve ovisi o tome da ovjek energino s unutarnjom istinom i krajnjim potenjem, sa svim svojim postupcima i djelima, m o e prema samom sebi stajati kao potpuni tudinac. Meutim, roenje vlastitog vieg ovjeka obiljeava samo jednu stranu unutarnje djelatnosti tajnog uenika. Tome treba pridodati jo neto. Ako ovjek prema samom sebi stoji kao tudinac, on ipak promatra tek samog sebe; on gleda one doivljaje i postupke s kojima je srastao uslijed svojega naroitog ivotnog poloaja. On se mora izdii iznad toga. Mora se uzdii do neeg isto ljudskog, to vie nema nieg zajednikog s njegovim posebnim poloajem. Mora poeti promatrati one stvari koje bi ga se ticale kao ovjeka i kad bi ivio u sasvim drugim uvjetima, u sasvim drugim okolnostima. Time u njemu zaivljava neto to je iznad osobnog. On time usmjerava pogled u svjetove vie od onih s kojima ga svakodnevica dovodi u dodir. Na taj nain ovjek poinje osjeati, doivljavati pripadnost takvim viim svjetovima. To su svjetovi o kojima mu ne mogu nita rei njegova osjetila, njegov svakodnevni posao. Tek tako ovjek premjeta sredite svoga bia u svoju nutrinu. On u svojoj nutrini oslukuje glasove koji mu g o v o r e u trenucima mira. On u nutrini njeguje ophoenje s d u h o v n i m svijetom. Izdvojen je iz svakidanjice. Za njega je buka svakodnevnog ivota umuknula. Oko njega je nastala tiina. On odbija sve to se oko njega nalazi; on odbija ak i sve o n o to ga podsjea na takve vanjske utiske. T i h o , spokojno
34

. . . .

razmatranje u nutrini, dijalog sa samim duhovnim svijetom ispunjava cijelu njegovu duu. Tajnom ueniku takvo tiho razmatranje mora postati prirodna ivotna potreba. On je, prije svega, sasvim utonuo u svijet misli. Za tu tihu misaonu djelatnost mora razviti iv osjeaj. Mora nauiti ljubiti o n o to mu navire iz duha. Uskoro prestaje osjeati taj svijet misli kao neto manje stvarno od onoga to ga svakodnevno okruuje. Sa svojim mislima on se poinje ophoditi kao sa stvarima u prostoru. A tada mu se pribliava i trenutak u kojem ono to mu se otkriva u tiini unutarnjeg misaonog rada poinje osjeati kao neto m n o g o uzvienije, stvarnije od stvari u prostoru. On dolazi do iskustva da se u tom svijetu misli objavljuje i v o t . Uvida da se u mislima ne pojavljuju puke sjenke, ve mu preko njih g o v o r e skrivena bia. Iz tiine mu neto poinje g o v o r i t i . Prije su zvui do njega dolazili samo preko njegova uha; sada dopiru preko njegove due. O t v o r i o mu se neki unutarnji g o v o r unutarnja rije. Kada prvi put d o i v i taj trenutak, tajni se uenik osjea blaenim u najveoj mjeri. Preko cijeloga njegovog vanjskog svijeta izlijeva se neko unutarnje svjetlo. Za njega poinje drugi ivot. Kroz njega se izlijeva struja bojeg, boanski blaenog svijeta. Takav ivot due u mislima, koji se sve vie proiruje u ivot u d u h o v n o m biu, naziva gnoza, duhovna znanost, meditacijom (kontemplativnim miljenjem). Meditacija je sredstvo za nadosjetilnu spoznaju. Ali tajni se uenik u takvim trenucima ne smije rastapati u osjeajima. On ne smije u svojoj dui imati neodreene osjeaje. To bi ga samo prijeilo da d o p r e do istinske duhovne spoznaje. N j e g o v e se misli moraju oblikovati: jasno, otro, o d r e e n o .
35

Za to e nai oslonac ako se ne bude slijepo pridravao onih misli koje mu same nadolaze. Naprotiv, on se mora proeti uzvienim mislima koje su u takvim trenucima mislili duhom ve nadahnuti ljudi. Kao polaznu toku treba uzeti spise koji su i sami iznikli iz takve objave u meditaciji. Takve e spise tajni uenik nai u dananjoj mistikoj, gnostikoj i duhovnoznanstvenoj literaturi. Tu mu se pruaju sadraji za meditaciju. Oni koji su traili duh, sami su u tim spisima izloili misli boanske znanosti; duh ih je objavio svijetu preko svojih glasnika. Pomou takve meditacije nastaje potpuni preobraaj kod tajnog uenika. On poinje stvarati sasvim n o v e p r e d o d b e o stvarnosti. Za njega sve stvari poprimaju drugu vrijednost. Uvijek iznova potrebno je naglasiti: uslijed takve promjene tajni uenik ne postaje otuen od svijeta. Ni u kojem sluaju nee se otuiti od svojih svakodnevnih dunosti jer e nauiti uviati kako su i najneznatniji in koji mora izvriti, najneznatniji doivljaj koji mu se prua, u v e z i s velikim biima i dogaajima svijeta. Tek kad mu u njegovim kontemplativnim trenucima ta veza postane jasna, on s novom, veom snagom prilazi svom svakodnevnom polju djelovanja. Sada zna: sve to radi, sve to trpi, radi i trpi za ljubav velike duhovne povezanosti svijeta. Snaga za ivot, a ne nemarnost, izvire iz meditacije. Tajni uenik sigurnim korakom kroi kroz ivot. to god mu on donio, tajni uenik e stupati uspravno. Prije nije znao zato radi, zato pati; sada to zna. Treba uvidjeti da takvo bavljenje meditacijom bolje v o d i cilju ako se radi po uputama iskusnih ljudi. To su ljudi koji sami "iz sebe" znaju kako se sve najbolje moe uiniti. Zato treba postupati prema
36

njihovu savjetu i uputama. T i m e ovjek uistinu ne gubi slobodu. to inae moe biti tek nesigurno tapkanje, pomou takvih uputa postaje rad koji sigurno v o d i cilju. Tko potrai one koji na tom polju imaju znanja i iskustva, nikad nee pokucati uzalud. Potrebno je samo biti svjestan da se ne trai nita drugo do savjet prijatelja, a ne nadmo nekoga tko eli vladati*. Uvijek e m o uvidjeti kako su oni koji su stvarni znalci najskromniji ljudi i nita im nije stranije od onoga to ljudi nazivaju p o h l e p o m za moi. Tko se meditacijom uzdigne do onoga to ovjeka spaja s duhom, taj poinje u sebi oivljavati o n o vjeno u njemu, to nije ogranieno roenjem i smru. U neto takvo vjeno mogu sumnjati samo oni koji to sami nisu doivjeli. Meditacija je put koji ovjeka v o d i spoznaji i uvidu u vjenu, nerazorivu jezgru njegova bia. Samo p o m o u nje ovjek moe doi do takvog uvida. Gnoza, duhovna znanost, g o v o r e 0 vjenosti te jezgre bia i o njenom o p e t o v a n o m raanju. esto se postavlja pitanje: Zato ovjek nita ne zna o svojim doivljajima koji su s onu stranu roenja i smrti? Ali ne bi trebalo tako pitati ve bolje: Kako se dolazi do takvog znanja? Taj put otvara se ispravnom meditacijom. Pomou nje oivljava sjeanje na doivljaje koji su s onu stranu roenja 1 smrti. Svatko moe postii to znanje; u svakome postoje sposobnosti za spoznavanjem i samostalnim gledanjem onoga to pouava prava mistika, duhovna znanost, antropozofija i gnoza. Potrebno je samo izabrati ispravna sredstva. Samo ono bie koje ima ui i oi moe zamjeivati zvukove i boje. Ali ni oko ne moe nita opaati ako nedostaje svjetlo koje predmete ini vidljivima. Tajna znanost prua
37

sredstva kojima se razvijaju duhovne oi i ui te pali d u h o v n o svjetlo. Sredstva duhovnog kolovanja mogu se oznaiti kao tri stupnja: 1. Priprema. Ona razvija duhovna osjetila. 2. Prosvjetljenje. duhovnim biima. Ono pali duhovno svjetlo. 3. Posveenje. Ono zapoinje ophoenje s viim

38

STUPNJEVI POSVEENJA
Sljedea priopenja dijelovi su jednog duhovnog kolovanja ije e ime i bie biti jasno svakome tko ih pravilno primijeni. Oni se odnose na tri stupnja kroz koja kola duhovnog ivota vodi do odreenog stupnja posveenja. Meutim, ovdje e se nai samo toliko objanjenja koliko se moe javno rei. To su nagovjetaji koji su izneseni iz jednog mnogo dubljeg, intimnijeg uenja. U tajnom se kolovanju slijedi sasvim odreeni nastavni tijek. Neki postupci slue tome kako bi ovjekovu duu doveli do svjesnog ophoenja s duhovnim svijetom. Ti postupci odnose se prema onome to e ovdje biti reeno, kao nastava koja se prua nekome u nekoj strogo ureenoj vioj koli, prema poukama koje se prigodno daju u nekoj pripravnoj koli. Ipak, ozbiljno i ustrajno izvravanje onoga to je ovdje naznaeno moe voditi stvarnom tajnom kolovanju. Svakako, nestrpljivi pokuaji bez ozbiljnosti i ustrajnosti ne mogu dovesti ni do ega. Tajno kolovanje m o e biti uspjeno samo ako se prije svega postupa onako kako je ve ovdje bilo reeno i ako se dalje gradi na tom temelju. Stupnjevi koje navodi spomenuta predaja jesu sljedei: 1. Priprema, 2. Prosvjetljenje, 3. Posveenje. Uope nije nuno da se ta tri stupnja niu tako da se prvi potpuno svlada prije nego to se prijee na drugi pa onda drugi prije nego to na red d o e trei. Glede izvjesnih stvari mogue je postati sudionikom u prosvjetljenju ili, tovie, u posveenju, iako se u odnosu na druge stvari ovjek jo nalazi u pripremi. Ipak e biti potrebno provesti odreeno vrijeme u pripremi prije nego to ikakvo prosvjetljenje moe zapoeti. I bar za poneto ovjek mora biti 39

prosvijetljen ako treba zapoeti s posveenjem. U opisivanju, ipak, radi jednostavnosti ta tri stupnja slijede jedan za drugim.

Priprema
Priprema se sastoji u sasvim o d r e e n o m njegovanju osjeajnog i misaonog ivota. T o m njegom duevno i duhovno tijelo postaju obdareni viim osjetilnim oruem i organima djelovanja onako kao to su prirodne snage o p r e m i l e tijelo organima iz neodreene ive tvari. Poeti treba tako da se pozornost due usmjeri na izvjesna dogaanja u svijetu koji nas okruuje. Ta su dogaanja s jedne strane ivot koji klija, raste i napreduje, a s druge strane sve pojave koje suovise s ocvjetanjem, uvenuem, umiranjem. Kamo god ovjek pogleda, nailazi na takva zbivanja istovremeno. Ona posvuda p r i r o d n o izazivaju u ovjeku osjeaje i misli. Meutim, ovjek se u obinim prilikama ne predaje dovoljno tim osjeajima i mislima. Osim toga, on p r e b r z o juri od jednog utiska do drugog. Vano je da sasvim svjesno, intenzivno usmjeri pozornost na te injenice. T a m o gdje opaa cvjetanje i napredovanje neke sasvim odreene vrste, mora sve drugo odaganati iz svoje due i nakratko se potpuno prepustiti tom jednom dojmu. Uskoro e se uvjeriti da osjeaj koji mu je prije u takvim sluajevima projurio kroz duu, sada buja i poprima snaan i energian oblik. Potom mora pustiti da taj oblik osjeaja u njemu mirno odzvanja. Pritom mora u svojoj nutrini sasvim utihnuti. Mora se zatvoriti u odnosu na vanjski svijet i pratiti samo ono to njegova dua govori o injenicama cvjetanja i napredovanja.
40

Pritom nikako ne treba misliti da ovjek dopire daleko ako svoja osjetila poneto otupi prema svijetu. Prvo treba stvari pogledati to je mogue ivlje i tonije. Tek sada se treba duom predati oivljenim osjeajima, mislima koje naviru. Bitno je usmjeriti pozornost na oboje, i to u potpunoj unutarnjoj ravnotei. Nade li ovjek potreban mir i preda li se o n o m e to u dui zaivi, onda e nakon odreenog vremena doivjeti sljedee. U svojoj e nutrini primijetiti kako nailaze n o v e vrste osjeaja i misli, koje prije nije p o z n a v a o . to ee bude ovjek na takav nain usmjeravao pozornost na neto to raste, cvjeta i napreduje, a zatim opet obratio pozornost na neto to v e n e i odumire, to e mu ti osjeaji postati ivlji. Iz osjeaja i misli to nastaju na taj nain, grade se v i d o v i t i organi jednako kao to se prirodnim snagama iz oivljenih tvari izgrauju oi i ui fizikog tijela. Sasvim odreeni oblik osjeaja v e e se uz rast i nastajanje, a drugi pak uz o n o to v e n e i odumire. Meutim, to se dogaa samo onda ako se nastoji da se ti osjeaji njeguju na opisan nain. Mogue je otprilike opisati kakvi su ti osjeaji. Svatko m o e o t o m e stvoriti potpunu p r e d o d b u tek poto je iskusio te unutarnje doivljaje. Tko je esto obraao pozornost na proces postajanja, napredovanja i cvjetanja, osjetit e neto to je donekle slino utisku prilikom izlaska sunca. Iz procesa uvenua i odumiranja pojavljuje se doivljaj koji se jednako moe usporediti s polaganim izlaenjem mjeseca na obzoru. Oba ova osjeaja dvije su snage koje uz odgovarajuu njegu i sve intenzivniji razvoj vode najznaajnijim duhovnim uincima. Tko se uvijek iznova, planski i namjerno predaje tim osjeajima, otvara sebi jedan novi svijet. Pred njim poinje svitati
41

duevni svijet, takozvani astralni plan. Rast i nestajanje vie nisu injenice koje na njega ostavljaju takve neodreene dojmove kao prije. Naprotiv, oni se oblikuju u duhovne linije i oblike o kojima on prije nije nita niti slutio. A te su linije i oblici za razliite pojave razliitih oblija. Biljka u cvatu doarava njegovoj dui sasvim odreenu liniju, jednako kao i ivotinja u fazi rasta ili neko d r v o u fazi odumiranja. Pred njim se polagano iri duevni svijet (astralni plan). U tim linijama i oblicima nema niega proizvoljnog. Dva tajna uenika koja se nalaze na odgovarajuem stupnju izobrazbe, vidjet e pri istom zbivanju uvijek iste linije i oblike. Kao to je sigurno da e dva ovjeka koji imaju ispravan vid, neki okrugli stol vidjeti okruglim, a ne jedan od njih okruglim, a drugi etverouglastim; jednako e se sigurno ispred dviju dua pri pogledu na neku biljku u cvatu pojaviti isto duhovno oblije. Kao to se oblici biljaka i ivotinja opisuju u o b i n o m prirodopisu, tako opisuje ili crta prema r o d o v i m a i vrstama poznavalac tajne znanosti. Ako je uenik toliko napredovao da moe vidjeti takva duhovna oblija pojava koje se fiziki pokazuju njegovom izvanjskom oku, onda nee biti daleko od stupnja gledanja stvari koje nemaju fiziki bitak, dakle, koje moraju ostati potpuno skrivene (okultne) o n o m e koji nije p r i m i o nikakvu pouku o tajnom znanju. Treba istaknuti, duhovni se istraiva ne treba gubiti u razmiljanju to znai ova ili ona stvar. Takvim razumskim radom samo se udaljava od pravog puta. On mora gledati u osjetilni svijet svje, sa zdravim osjetilima, s otrim darom promatranja, a onda se prepustiti svojim osjeajima. On ne smije odluivati
42

razumskim mudrovanjem to te stvari znae, nego treba prepustiti stvarima neka mu same g o v o r e . * Daljnje do ega se dolazi jest ono to se u tajnoj znanosti naziva orijentacija u viim svjetovima. To se postie ako se ovjek potpuno p r o m e svijeu kako su osjeaji i misli stvarne injenice, jednako kao to su to stolovi i stolci u fiziko-osjetilnom svijetu. U duevnom i misaonom svijetu osjeaji i misli djeluju jedni na druge onako kako osjetilne stvari djeluju u fizikom. Sve dok netko nije i v i o p r o e t tom svijeu, nee vjerovati kako neka izopaena misao koju u sebi gaji moe na druge misli koje oivljavaju misaoni prostor djelovati tako razorno kao puano zrno, nasumce ispaljeno iz puke, na fizike predmete koje p o g o d i . Takav ovjek moda nikad nee sebi dopustiti da izvri neko fiziki vidljivo djelo koje dri besmislenim. Ali se nee ustruavati da gaji loe misli ili osjeaje. Oni mu, naime, izgledaju bezopasni za ostali svijet. Napredak je u tajnoj znanosti mogu samo ako ovjek na svoje misli i osjeaje pazi jednako tako kao i na svoje korake u fizikom svijetu. Kad pred sobom v i d i m o zid, ne pokuavamo protrati kroz njega, ve svoje korake usmjeravamo pokraj njega. Vladamo se prema zakonima fizikog svijeta. Takvi zakoni postoje i za osjeajni i za misaoni svijet, samo to se oni ovjeku ne mogu nametnuti izvana. Oni moraju sami potei iz ivota njegove due. ovjek to postie ako si u svako doba brani gajenje loih osjeaja i misli.

* Treba napomenuti da je umjetniki osjeaj spojen s tihom, u sebi utonulom prirodom, najbolji preduvjet za razvitak duhovnih sposobnosti. Taj osjeaj prodire kroz povrinu stvari i time dopire do njenih tajni. 43

U to vrijeme ovjek mora sebi zabraniti svako proizvoljno razmiljanje bez reda, svaku igru fantazije, svako sluajno lelujanje osjeaja. T i m e ne postaje siromaan osjeajima. On e uskoro primijetiti da postaje bogatiji osjeajima i stvaralac prave fantazije upravo, ako na takav nain ureduje svoju nutrinu. Umjesto rastapanja u beznaajnim osjeajima i poigravanja mislima, pojavljuju se znaajni osjeaji i plodonosne misli. Ti osjeaji i misli d o v o d e ovjeka do orijentacije u duhovnom svijetu. On stupa u pravilan odnos prema stvarima duhovnog svijeta. To ima po njega sasvim odreene posljedice. Isto tako kao to fiziki ovjek nalazi svoj put izmeu fizikih stvari, tako ga njegov put sada vodi izmeu rasta i odumiranja to ih je upoznao na ve opisanom putu. Sve to raste i napreduje te sve to vene i odumire, on sada prati onako kako je potrebno za njegov napredak i za napredak svijeta. Nadalje, tajni uenik treba sebi priutiti njegovanje svijeta zvukova. Potrebno je razlikovati zvuk to ga je proizvelo neto takozvano neivo (pad neke stvari, neko z v o n o ili glazbeni instrument) od onog koji potjee od neeg ivog (neke ivotinje ili ovjeka). uvi zvono, njegov zvuk pobudit e u nama ugodan osjeaj; uvi krik neke ivotinje, osim osjeaja u zvuku osjetit emo i objavu nekog unutarnjeg doivljaja ivotinje radosti ili bola. Tajni uenik treba krenuti od ove druge vrste zvukova. Neka svu svoju sposobnost usmjeri na to da mu zvuk objavljuje neto to je izvan njegove vlastite due. On se mora udubiti u to tue. Svoj osjeaj mora usrdno spojiti s b o l o m ili radou koju mu taj zvuk objavljuje. Mora u sebi prevladati o n o to njemu taj zvuk znai, da li mu je ugodan ili neugodan, prua li mu zadovoljstvo
44

ili mu je odbojan. Njegovu duu mora ispuniti samo o n o to se zbiva u biu od kojega taj zvuk dolazi. Tko planski i promiljeno izvodi takve vjebe, time e postii sposobnost da se, takorei, stopi s biem od kojeg taj zvuk dolazi. Muzikalnom ovjeku takvo e njegovanje duevnog ivota biti lake nego nemuzikalnom. Ipak ne smijemo misliti da ve sama muzikalnost moe nadomjestiti to njegovanje. Kao tajni uenik moramo na taj nain nauiti razvijati osjeaj prema cjelokupnoj prirodi. Tako se u svijet osjeaja i misli sputa nova sposobnost. Sva priroda poinje ovjeku svojim zvuanjem doaptavati tajne. to je za njegovu duu prije b i o nerazumljiv zvuk, sada postaje vrlo smislen govor prirode. I tamo gdje je nekad uo samo zvuk, kad bi zazvualo takozvano neivo, prepoznaje sada novi govor due. Napreduje li u takvom njegovanju svojih osjeaja, uskoro e opaziti da moe uti neto o emu prije nije ni slutio. On poinje sluati duom. O v o m e treba pridodati jo neto da bi se na tom podruju postigao potreban vrhunac. Za izobrazbu tajnog uenika posebno je vaan nain na koji slua druge ljude kad govore. On se mora naviknuti da to ini tako da pritom njegova vlastita nutrina u potpunosti uti. Najee se u nutrini sluatelja javlja suglasnost ili protivljenje. Mnogi se ljudi odmah osjeaju ponukanim izraziti svoje miljenje, svoje odobravanje ili protivljenje. Tajni uenik mora zatomiti svako odobravanje i svako protivljenje. To ne znai da mora odjednom mijenjati svoj nain ivota i stalno nastojati postii takvu temeljitu unutarnju utnju. U poetku e to initi samo u pojedinim sluajevima koje unaprijed izabere, a zatim e se sasvim polako i postupno, kao sam od sebe u njegove
45

navike uvui taj p o t p u n o novi nain sluanja. U duhovnom se istraivanju ova vjeba izvodi planski. Uenici smatraju svojom o b v e z o m da u o d r e e n o vrijeme vjebaju sluajui sasvim suprotne misli i pritom uutkaju svako usuglaavanje, a posebno nepovoljne sudove. Pritom treba uutjeti ne samo svako razumsko prosuivanje nego i svi osjeaji n e g o d o vanja, odbijanja pa i suglasnosti. Uenik stalno mora briljivo promatrati sebe; nisu li takvi osjeaji, ako i ne na povrini, ipak u najintimnijoj dubini due. Na primjer, mora sluati izjave ljudi koji su u bilo kojem pogledu ispod njega i pritom mora potisnuti svaki osjeaj sveznalatva ili nadmoi. Svakom e biti od koristi da na taj nain slua djecu. I najmudriji moe neizmjerno puno nauiti od djece. Tako ovjek uspijeva rijei drugih sluati sasvim samozatajno uz potpuno iskljuenje vlastite osobnosti, svog miljenja i naina osjeanja. Vjebajui tako sluanje bez kritike i onda ako netko iznosi sasvim suprotno miljenje njegovome, ako se pred njim odvije neto potpuno " k r i v o " , on postupno ui kako se potpuno stopiti s biem drugoga, kako mu se sasvim predati. Prodirui kroz rijei, oslukuje duu drugoga. Tek ustrajnom vjebom takve vrste zvuk postaje pravo sredstvo za opaanje due i duha. Svakako, to zahtijeva najstroe samosvladavanje. Ali to v o d i visokom cilju. Ako se ta vjeba p r o v o d i u vezi s drugim, zadanim s o b z i r o m na zvuanje u prirodi, u dui se razvije novi osjet sluha. Ona postaje sposobna primjeivati oitovanja duhovnog svijeta koja ne nalaze svoj izraz u vanjskim zvukovima to se opaaju fizikim uhom. Budi se opaanje "unutarnje rijei". Tajnom se ueniku postupno objavljuju istine iz duh o v n o g svijeta. On na duhovni nain uje kako mu
46

se g o v o r i . * Sve vie istine spoznaju se tim "unutarnjim g o v o r e n j e m " . I ono to m o e m o uti iz usta istinskog tajnog istraivaa, dano mu je zahvaljujui toj vrsti iskustva. T i m e se ne eli rei da je suvino bavljenje tajnoznanstvenim spisima prije n e g o to ovjek postane sposoban da sam na takav nain razabere "unutarnje govorenje". Naprotiv, itanje takvih spisa, sluanje uenja tajnih istraivaa i sami su sredstvo za postignue samospoznaje. Svaka reenica tajne znanosti koju ovjek uje, pogoduje da se pozornost, svijest, usmjeri onamo kamo mora dospjeti da bi dua doivjela pravi napredak. tovie, svemu reenom treba pridodati predano prouavanje onoga to tajni istraivai priopavaju svijetu. U svakom tajnom kolovanju takvo pouavanje spada u pripremu. T k o g o d bi htio primijeniti sva ostala sredstva, ne bi postigao nikakav cilj kad u sebe ne bi p r i m i o uenje tajnog istraivaa. To uenje, crpljeno iz ive "unutarnje rijei", iz "ivog govorenja", ima samo po sebi duhovni i v o t . Ona nisu samo puke rijei. Ona su iva snaga. I dok prati rijei tajnog znalca, dok ita knjigu koja poiva na zbiljskom unutarnjem iskustvu, u tvojoj dui djeluju snage koje te ine vidovitim jednako tako kako su snage prirode od ivih tvari oblikovale tvoje oi i ui.

* Samo onome tko nesebinim sluanjem postigne da stvarno moe primati iznutra, tiho, bez pokretanja nekog osobnog mnijenja ili osobnog osjeaja, samo njemu mogu govoriti via bia o kojima se g o v o r i u tajnoj znanosti. Sve dok ovjek onome to uje suprotstavlja bilo kakvo miljenje, bilo kakav osjeaj, bia duhovnog svijeta ute. 47

Prosvjetljenja
Prosvjetljenja proizlazi iz vrlo jednostavnih postupaka. I tu se radi o tome da se razviju o d r e e n i osjeaji i misli to drijemaju u svakom ovjeku i koji se moraju probuditi. Samo onaj tko s potpunim strpljenjem strogo i ustrajno provodi ove jednostavne postupke, moe, zahvaljujui njima, doi do opaanja unutarnjih pojava svjetla. Poinje se tako da se na odreen nain promatraju pojedina bia p r i r o d e kao primjerice: neki proziran, lijepo oblikovan kamen (kristal), neka biljka i neka ivotinja. Najprije se sva pozornost usmjerava na usporedbu kamena sa ivotinjom. To se ini tako da misli koje se ovdje navode moraju prolaziti kroz duu praene ivim osjeajima. Nijedna druga misao, nijedan drugi osjeaj ne smije se umijeati i smetati intenzivnom, pozornom promatranju. Treba rei samome sebi: "Kamen ima neki oblik i ivotinja ima neki oblik. Kamen ostaje miran na svom mjestu. ivotinja mijenja svoje mjesto. Nagon (udnja) je taj koji tjera ivotinju da mijenja svoje mjesto, a ivotinjsko oblije takoer slui nagonima. Njeni organi, njena orua izgraeni su prema tim nagonima. Oblik kamena nije nainjen prema udnjama, ve snagom bez udnje."* A k o se ovjek intenzivno unese u te misli i pritom s napetom

* injenicu koja se ovdje ima u vidu, ukoliko se ona odnosi na promatranje kristala, iskrivljavali su na razne naine oni koji su o njoj uli samo na izvanjski (egzoterni) nain, iz ega su nastali i takvi postupci kao to su "gledanje kristala" i tako dalje. Takve manipulacije poivaju na nesporazumima. One su opisane u mnogim knjigama, ali nikada ne tvore predmet istinske (ezoterne) tajne nastave. 48

pozornou promatra kamen i ivotinju, onda u njegovoj dui oivljavaju dvije sasvim razliite vrste osjeaja. Iz kamena struji u nau duu jedna vrsta osjeaja, a iz ivotinje druga. To nam u poetku vjerojatno nee uspjeti, ali uz stalno strpljivo vjebanje ti e se osjeaji postupno pojaviti. Potrebno je neprestano i stalno vjebati. U poetku su ti osjeaji prisutni samo dok traje promatranje, kasnije djeluju i naknadno. Tada oni u dui postaju neto ivo. Potrebno je da se ovjek samo podsjeti: i oba e se osjeaja uvijek pojaviti i bez promatranja nekog vanjskog predmeta. Iz tih osjeaja i iz misli povezanih s njima oblikuju se vidoviti organi. Ukljuimo li u promatranje i biljku, primijetit emo da je osjeaj koji proizlazi iz nje, po svom svojstvu pa i stupnju, u sredini izmeu onoga to struji iz kamena i onoga to struji iz ivotinje. Organi koji se na takav nain stvaraju jesu duhovne oi. Njima ovjek postupno ui gledati neto poput duevnih i duhovnih boja. Tako dugo dok je ovjek usvojio tek ono to je opisano kao "priprema", duhovni svijet sa svojim linijama i oblicima ostaje taman; prosvjetljenjem on postaje svijetao. Naravno, rijei "taman" i "svijetao" kao i drugi upotrijebljeni izrazi samo priblino oznaavaju ono na to se misli, ali drugog izbora nemamo ako se elimo posluiti uobiajenim jezikom. Taj jezik stvoren je samo za fizike okolnosti. Tajna znanost oznaava kao " p l a v o " ili "plavo-crveno" ono to za vidoviti organ struji iz kamena, a ono to se osjea od ivotinje oznaava se kao "crveno" ili "crveno-uto". Zapravo su boje koje se vide "duhovne vrste". Boja koja dolazi od biljke jest "zelena" i postupno prelazi u svijetlu, etersko ruiasto-crvenu. Biljka je, naime, takvo bie prirode koje u viim svjetovima u izvjesnom smislu nalikuje

svome ustroju u fizikom svijetu. Meutim, nije isto s kamenom i ivotinjom. Treba nam biti jasno da su sa spomenutim bojama navedene samo glavne nijanse u kamenom, biljnom i ivotinjskom carstvu. U stvarnosti postoje sve mogue medunijanse. Svaki kamen, svaka biljka, svaka ivotinja ima svoju sasvim odreenu nijansu. Ovome se pridruuju sa svojim esto predivnim, a esto i uasnim bojama, bia viih svjetova, koja se nikada fiziki ne utjelovljuju. Doista, bogatstvo boja je u viim svjetovima neizmjerno vee nego u fizikom svijetu. Kad je ovjek jednom stekao sposobnost gledanja "duhovnim oima", on e prije ili poslije susresti spomenuta via, dijelom i nia bia od sebe, a koja nikada ne stupaju u fiziku stvarnost. Kad ovjek postigne onoliko koliko je ovdje opisano, otvoreni su mu putovi za mnogo toga. Meutim, nikome se ne savjetuje da ide dalje bez p o m n o g uvaavanja uputa duhovnog istraivaa ili onoga to je on inae p r i o p i o . I za sve to je do sada reeno, najbolje je uvaavati takvo iskusno vodstvo. Uostalom, ako je ovjek smogao u sebi toliko snage i ustrajnosti da d o d e do odgovarajuih navedenih elementarnih stupnjeva prosvjetljenja, onda e takoer sasvim sigurno potraiti i nai pravo vodstvo. Oprez je u svakom sluaju nuan, i tko ga ne eli primijeniti, najbolje e uiniti ako odustane od svih koraka na putu tajne znanosti. Nuno je da onaj tko postane tajni uenik ne izgubi nita od svojstava plemenita, dobra i za svu fiziku stvarnost primljiva ovjeka. Dapae, kao tajni uenik on neprestano mora poveavati svoju moralnu snagu za vrijeme svog uenja, svoju unutarnju istou i svoj dar promatranja. Spomenimo samo j e d n o : za vrijeme osnovnih vjebi
50

prosvjetljenja uenik stalno mora uveavati svoje suosjeanje sa svijetom ljudi i ivotinja i svoj smisao za ljepotu p r i r o d e . Ukoliko se o tome ne bi brinuo, taj osjeaj i smisao stalno bi se otupljivali uslijed takvih vjebi. Srce bi otvrdnulo, a osjeaji otupjeli. To bi nuno d o v e l o do opasnih posljedica. Kako se dolazi do prosvjetljenja, ako se u smislu gornjih vjebi preko kamena, biljke i ivotinje uzdiemo do ovjeka, i kako poslije prosvjetljenja jednom svakako dolazi do spajanja due s duhovnim svijetom te se postie posveenje: o svemu tome bit e govora, koliko je to mogue, u sljedeim poglavljima. U nae vrijeme mnogi ljudi trae put do tajne znanosti. Oni to ine na razne naine i iskuavaju v r l o opasne, ak i nedostojne postupke. Zato oni koji smatraju da znaju neto istinito o tim stvarima trebaju drugima pruiti mogunost upoznavanja s poneim iz tajnog kolovanja. Ovdje je priopeno samo toliko koliko je u skladu s tom mogunosti. Treba objaviti istinito, kako pogreno ne bi nanijelo veliku tetu. Putovi koji su ovdje oznaeni nikome ne mogu nanijeti tetu ako ne sili. Tek se na j e d n o mora paziti: nitko ne smije na takve vjebe potroiti vie vremena i snage nego to mu stoji na raspolaganju s obzirom na njegov ivotni poloaj i njegove dunosti. Nitko ne smije zbog svog tajnog puta smjesta promijeniti bilo to u svojim vanjskim ivotnim okolnostima. elimo li doi do istinskih dostignua, moramo imati strpljenja; ovjek mora nakon nekoliko minuta biti u stanju prestati s vjebom i mirno prijei na svoj dnevni posao. Nikakve misli o vjebama ne smiju se umijeati u dnevni posao. Tko nije nauio u najviem i najboljem smislu ekati, nije sposoban biti tajnim uenikom i nikad nee postii uinke znaajne vrijednosti.
51

Kontrola misli

i osjeaja

A k o netko trai put k duhovnoj znanosti na nain koji je opisan u prethodnom poglavlju, onda ne smije propustiti da se tijekom itavog rada jaa jednom konstantnom milju. Naime, on mora stalno imati u vidu da je nakon nekog vremena moda ve postigao znaajan napredak, ali da mu se on ne pokazuje na nain kako je to moda oekivao. Tko to nema na umu, lako e izgubiti ustrajnost i ubrzo odustati od svih pokuaja. Snage i sposobnosti koje ovjek mora razvijati, u poetku su v r l o krhke. N j i h o v o je bie neto sasvim drugo od predodbi koje je ovjek 0 tome prethodno stvorio. Ta on se bio navikao baviti samo fizikim svijetom. Duhovni i duevni svijet bili su nedostupni njegovu pogledu i njegovim pojmovima. Zato uope ne zauuje to ne primjeuje d u h o v n e 1 duevne snage sada kada se one u njemu razvijaju. U t o m e lei mogunost zablude za onoga tko se uputi na tajnu stazu, a ne pridrava se iskustava koja su prikupili iskusni istraivai. Tajni istraiva prepoznaje napredak koji uenik postie, i to mnogo prije nego to je sam uenik svjestan tog napretka. On zna kako se pomalo oblikuju njene duhovne oi prije nego to to uvidi uenik. Zato se velik dio uputa tajnog istraivaa sastoji upravo u tome da izrazi ono to uenika potie da ne izgubi povjerenje, strpljenje i ustrajnost prije nego to doe do vlastite spoznaje o svom napretku. Naravno, tajni znalac ne moe svom pitomcu dati neto to u o v o m e , na skriven nain, ve ne postoji. On ga moe samo navoditi na razvijanje sposobnosti koje u njemu drijemaju. Meutim, o n o to iz svojih iskustva priopava, bit e potrebno onome tko iz mraka eli prodrijeti do svjetlosti.
52

Mnogi naputaju put tajne znanosti, ve ubrzo nakon to na njega stupe, jer im napredak nije odmah vidljiv. ak i kad za pitomca nastupe prva primjetljiva via iskustva, on ih esto smatra iluzijama jer je sebi stvorio sasvim drugaije p r e d o d b e o tome to treba doivjeti. Gubi hrabrost jer prva iskustva smatra bezvrijednim ili pak mu se ona ine toliko neznatnim da ne vjeruje da bi ga ona u nekom predvidljivom roku mogla dovesti do bilo ega znaajnog. Ali hrabrost i samopouzdanje dva su svjetla koja se ne smiju ugasiti na putu tajne znanosti. Tko sebe ne moe natjerati da ipak uvijek iznova ponovi neku vjebu, koja je prividno bezbroj puta bila bezuspjena, taj nee stii daleko. M n o g o prije jasnog opaanja napretka javlja se mutan osjeaj da se nalazimo na p r a v o m putu. A taj osjeaj ovjek mora uvati i njegovati, jer upravo on moe postati sigurnim vodiem. Prije svega treba iskorijeniti vjerovanje da su potrebni neki sasvim neobini, tajanstveni postupci kako bi se dolo do viih spoznaja. Mora nam biti jasno da je potrebno poi od onih osjeaja i misli s kojima ovjek stalno ivi te da tim osjeajima i mislima treba samo dati drugaiji smjer od onoga na koji smo naviknuti. Samome sebi treba rei: u mojem vlastitom svijetu osjeaja i misli skrivene su najvie tajne, samo ih do sada nisam opazio. Napokon, sve poiva na tome da ovjek sa sobom stalno nosi tijelo, duu i duh, ali da je potpuno svjestan samo svoga tijela, a ne due i duha. Tajni uenik postaje svjestan due i duha kao to je svaki obian ovjek svjestan svoga tijela. Zbog toga je vano da se i misli pravilno usmjere kako bi se razvila osjetljivost za opaanje onoga to je u obinom ivotu nevidljivo. Navest emo jedan
53

od naina kako se to radi. To je opet sasvim jednostavno, kao to je bilo jednostavno sve to je do sada p r i o p e n o . A uinak e biti najvei ako sve ustrajno p r o v o d i m o i ako nam uspije da se tome p r e d a m o s potrebnim intimnim raspoloenjem. Stavimo p r e d sebe malu sjemenku neke biljke. Bit je u tome da pred ovom neznatnom stvari intenzivno stvaramo prave misli i pomou tih misli razvijamo odreene osjeaje. Prvo nam mora biti jasno to oima zaista v i d i m o . Opiimo sebi oblik, boju i sva ostala svojstva sjemenke. Zatim razmislimo ovako: Posijemo li ovu sjemenku, iz nje e izrasti biljka raznolikih oblika. Predoimo si tu biljku. I z g r a d i m o je u svojoj mati. A onda pomislimo: to ja sebi predoavam u mati, snage zemlje i svjetla stvarno e kasnije izmamiti iz sjemenke. Kad bih pred sobom imao neku umjetno oblikovanu stvar koja bi i z g l e d o m sasvim oponaala sjemenku, tako da je moje oi ne bi mogle razlikovati od prave, nikakva snaga zemlje i svjetla ne bi iz nje mogla izmamiti biljku. Komu ta misao postane sasvim jasna, tko je unutarnje d o i v i , taj e i sljedeu moi oblikovati s ispravnim osjeajem. Sebi e rei: U ovoj sjemenci ve skriveno poiva kao snaga itave biljke o n o to e kasnije iz nje izrasti. U umjetnom zrnu koje oponaa pravo, ta snaga ne poiva. Pa ipak su za moje oi oba zrna jednaka. U pravoj sjemenci ima neto nevidljivo to u umjetnoj nema. Na to nevidljivo' treba sada usmjeriti osjeaj i misli.* P r e d o i m o si:

* Ako bi netko prigovorio da bi se pri tonijem mikroskopskom pregledu umjetno zrno razlikovalo od pravog, samo bi pokazao da nije shvatio o emu se radi. Ne radi se o tome to ovjek stvarno ima pred sobom na osjetilni nain, ve da se na tome razvijaju duevno-duhovne snage. 54

To nevidljivo kasnije e se preobraziti u vidljivu biljku koja e preda mnom stajati u svom obliku i boji. Sasvim se predajmo misli: Nevidljivo e postati vidljivim. Kada ne bih mogao misliti, ne bi mi se ni moglo ve sada objaviti ono to e tek kasnije postati vidljivo. Treba posebno jasno naglasiti: Ono o emu tu mislimo moramo i intenzivno osjeati. M o r a m o u miru, bez primjesa drugih misli koje bi smetale, u sebi doivljavati ovu jednu, gore navedenu misao. I treba si ostaviti vremena da se ta misao i osjeaj koji se na nju nadovezuje, takorei urezu u duu. Uinimo li to na pravi nain, poslije nekog vremena moda tek poslije mnogobrojnih pokuaja osjetit emo u sebi izvjesnu snagu. A ta e snaga stvoriti nov nain gledanja. Sjemenka e se pojaviti kao okruena malim oblakom svjetla. Na osjetilno-duhovni nain osjetit emo neku vrstu plamena. Prema sredini toga plamena imat emo osjeaj kakav u nama budi utisak ljubiaste boje; a prema rubu onakav kakav u nama budi utisak plaviaste boje. Tu se pojavljuje o n o to ranije nismo vidjeli i to je stvorila snaga misli i osjeaja koje smo u sebi probudili. Ono to je osjetilno bilo nevidljivo biljka koja e tek poslije postati vidljiva, sada se objavljuje na duhovno-vidljiv nain. Shvatljivo je da e netko sve o v o smatrati iluzijom. Mnogi e rei: "to e mi takve utvare i takve sablasti?" Poneki e otpasti i nee produiti ovim putem. No u o v o m tekom trenutku ovjekova razvoja posebno je v a n o ne zamijeniti matu za duhovnu zbilju. A osim toga treba imati hrabrosti probijati se naprijed i ne postati bojaljiv i maloduan. S druge strane, meutim, treba svakako naglasiti
55

vanost neprestanog njegovanja zdravog smisla, koji razlikuje istinu od obmane. Za vrijeme svih tih vjebi ovjek nikada ne smije izgubiti punu svjesnu vlast nad samim sobom. Onako sigurno kako misli o stvarima i zbivanjima svakidanjeg ivota, tako mora misliti i ovdje. Bilo bi loe kad bi zapao u sanjarije. U svakom trenutku on mora ostati bistra razuma; trezven. Najvea bi pogreka bila kad bi ovjek uslijed takvih vjebi izgubio ravnoteu i kad bi ga one sprjeavale da o stvarima svakodnevnog ivota prosuuje zdravo i jasno kao prije. Tajni uenik uvijek se p o n o v n o treba preispitivati nije li moda ispao iz svoje ravnotee, da li je ostao isti unutar okolnosti u kojima ivi. U sebi mora sauvati vrsti mir, jasan smisao za sve. Svakako, on mora d o b r o paziti da se ne predaje svakojakom p r o i z v o l j n o m sanjarenju niti svim moguim vjebama. Pravci miljenja koji se ovdje iznose iskuani su i vjebani u tajnim kolama jo od pradavnih vremena. Ovdje se priopavaju samo takvi pravci. Onaj tko bi elio primijeniti drugaije pravce, to ih sam stvara ili takve o kojima tu i tamo uje ili ita, taj mora zavriti na stranputici te e se uskoro nai na stazi bezgranine fantastike. Sada emo opisati vjebu kojom treba nastaviti prethodnu. Postavimo se nasuprot biljci koja se nalazi na stupnju punog razvoja. Zatim se p r o m i m o milju da e doi vrijeme kada e ova biljka odumrijeti. Vie nita nee ostati od onoga to sada v i d i m pred sobom. A l i ta e biljka v e tada imati razvijene sjemenke koje opet postaju novim biljkama. Ponovno primjeujem da u ovome to vidim skrovito miruje neto to ja ne v i d i m . Sasvim se ispunjavam milju kako ovaj oblik biljke sa svojim bojama vie nee postojati u budunosti. Ali p r e d o d b a da ona
56

stvara sjeme pouava me da ona nee nestati u nita. Ono to je uva od nestajanja sada ne mogu vidjeti oima jednako, kao to prije u sjemenci nisam mogao vidjeti biljku. U njoj, dakle, postoji neto to ne mogu vidjeti oima. Ako ostavim da ta misao u meni ivi i ako se odgovarajui osjeaj u meni spoji s njom, onda se poslije o d r e e n o g vremena u mojoj dui opet razvija snaga koja prelazi u novi nain gledanja. Iz biljke opet raste neka vrsta duhovnog plamenog oblika. Naravno da je ovaj razmjerno vei od onoga koji je opisan ranije. Plamen m o e m o u njegovu srednjem dijelu osjetiti zelenkasto-plavo, a na njegovu izvanjskom rubu ukasto-crveno. Ovdje se mora izriito naglasiti da se o n o to je ovdje oznaeno kao "boja" ne vidi onako kako fizike oi v i d e boje, v e se duhovnim opaanjem osjea neto slino onome to imamo pri fizikom utisku boje. Duhovno opaati " p l a v o " znai imati osjet ili osjeaj slian o n o m e kada p o g l e d fizikog oka poiva na plavoj boji. Tko se stvarno postupno eli uzdignuti do duhovnog promatranja, mora to uzeti u obzir. Inae oekuje da e u duhovnom nai samo ponavljanje fizikog. To bi ga m o g l o dovesti u veliku zabludu. Onaj kome je uspjelo da tako neto vidi duhovno, mnogo je postigao, jer njemu se stvari ne otkrivaju samo u sadanjem postojanju ve i u svome nastajanju i nestajanju. On poinje posvuda gledati taj duh o kome osjetilne oi ne mogu nita znati. Time je uinio prve korake da bi postupno, vlastitim gledanjem doao do onoga to se nalazi s onu stranu roenja i smrti. Za vanjska osjetila neko bie nastaje roenjem, a nestaje smru. To je samo zato to ta osjetila ne opaaju skriveni duh bia. Za duh je roenje i smrt
57

samo preobraaj, kao to je i razvijanje cvijeta iz pupoljka preobraaj koji se odigrava pred fizikim oima. Ako to ovjek eli upoznati vlastitim gledanjem, mora na spomenuti nain za to tek probuditi d u h o v n o osjetilo. Da bismo odmah otklonili jo jednu primjedbu nekih ljudi koji imaju stanovita duevna (psihika) iskustva, m o r a m o rei o v o : Uope ne treba pobijati da postoje krai, jednostavniji putovi te netko m o e vlastitim vienjem upoznati pojave roenja i smrti a da prije nije iskusio sve o n o to je ovdje opisano. Ima ljudi koji imaju znaajnu psihiku prirodnu sklonost i potreban im je samo mali poticaj da bi se ona razvila. Ali to su izuzeci. Meutim, ovdje izloeni put jest opi i siguran. ovjek moe stei stanovito znanje iz kemije na j e d n o m neuobiajenu putu, ali ako eli postati kemiar, mora poi opim, sigurnim putem. Tekim posljedicama mogla bi uroditi zabluda kad bi netko vjerovao da moe lake, udobnije stii do cilja tako to bi opisanu sjemenku ili biljku sebi samo p r e d o i o , samo predstavio u mati. T k o tako postupi, naravno, takoer m o e doi do cilja, ali ne tako sigurno kao na ve izloeni nain. Vienje do kojeg se dolazi bit e u veini sluajeva samo obmana mate i trebalo bi tek ekati na njegov preobraaj u d u h o v n o gledanje. Nije stvar u tome da ja svoje vienje stvaram iz puke samovolje, ve da ga stvarnost stvara u meni. Istina mora izvirati iz dubine moje vlastite due, a nikako ne smije moje o b i n o ja biti arobnjak koji eli izmamiti istinu. Taj arobnjak moraju biti bia iju duhovnu istinu elim gledati. Ako je ovjek takvim vjebama pronaao u sebi prve poetke duhovnog gledanja, smije se uzdii i
58

do promatranja samog ovjeka. U poetku se moraju izabrati jednostavne pojave u ljudskom ivotu. Ali prije nego to ovjek prijee na to, potreban je naroito ozbiljan rad na potpunoj istoi vlastitog moralnog karaktera. M o r a m o odstraniti svaku pomisao da na taj nain steenu spoznaju moda upotrijebimo u vlastitu korist. ovjek mora raistiti sa sobom da nikada nee nad svojim blinjima zloupotrijebiti mo koju moda bude stekao. Zato svatko tko vlastitim gledanjem trai tajne o ljudskoj prirodi mora postupati prema o v o m zlatnom pravilu prave tajne znanosti. A zlatno pravilo glasi: ako pokua uiniti jedan korak naprijed u spoznavanju tajnih istina, uini istovremeno tri koraka naprijed u usavravanju svog karaktera. Tko postupa prema tom pravilu, moe izvoditi takve vjebe, a jednu emo sada opisati. Predoimo si ovjeka kojeg smo j e d n o m promatrali kako udi za nekom stvari. Pozornost treba usmjeriti na tu udnju. Najbolje je u sebi probuditi sjeanje na trenutak kada je ona bila najivlja i kada je bilo prilino neizvjesno hoe li ovjek udeno dobiti ili ne. Zatim se treba sasvim predati predodbi o onome to se promatra u sjeanju. U vlastitoj dui treba uspostaviti najvei mogui unutarnji mir. Koliko god je to mogue, treba biti slijep i gluh za sve drugo to se dogaa u okolini. Pritom treba naroito paziti da se pomou potaknute p r e d o d b e u dui probudi osjeaj. Pustit emo da se taj osjeaj u nama uzdie poput oblaka koji se die na inae sasvim praznom obzorju. Prirodno je da e ovo promatranje u pravilu biti prekinuto zato to ovjeka na kojeg je usmjerena pozornost nismo mogli dovoljno dugo promatrati u opisanom duevnom stanju. Vjerojatno 59

emo uiniti stotine i stotine uzaludnih pokuaja, ali ne smijemo izgubiti strpljenje. Nakon mnogobrojnih pokuaja bit e mogue u vlastitoj dui doivjeti osjeaj koji odgovara duevnom stanju ovjeka kojeg smo promatrali. Poslije nekog vremena primijetit emo kako iz tog osjeaja u naoj dui izrasta snaga koja postaje duhovno gledanje duevnog stanja drugoga. U vidokrugu e izroniti slika koju emo osjetiti kao neto svijetlee. A ta slika koja duhovno svijetli jest takozvano astralno utjelovljenje promatranog duevnog stanja udnje. I opet se ta slika moe opisati kao osjeaj slian plamenu. U sredini e se pojaviti kao uto-crvena, a na rubu emo je doivjeti kao crvenkasto-plavu ili ljubiastu. Vrlo je v a n o da se s takvim duhovnim gledanjem paljivo postupa. Najbolje je ako u poetku o tome nikome ne govorimo, osim moda svom uitelju, ukoliko takvog imamo. Naime, pokua li ovjek takvu pojavu opisati nevjetim rijeima, najee se izlae tekim obmanama. Upotrebljava obine rijei koje ipak nisu namijenjene za takve stvari i zato su pregrube i nezgrapne. Pokuavajui samu stvar zaodjenuti u rijei, ovjek biva zaveden da u svoje istinito gledanje unese svakojake obmane mate. I opet j e d n o v a n o p r a v i l o za tajnog uenika: Naui utjeti o svojim duhovnim vienjima. tovie, o tome uti i pred samim sobom. Ne pokuavaj o n o to ugleda u duhu zaodjenuti u rijei ili dokuiti nevjetim razumom. Predaj se naprosto svom d u h o v n o m gledanju i ne remeti ga s m n o g o razmiljanja. Ti mora, naime, promisliti kako tvoje razmiljanje u poetku uope nije doraslo tvom vienju. To si razmiljanje stekao u svom dosadanjem ivotu, ogranienom tek na fiziko-osjetilni svijet, a to to sada stjee nadilazi taj svijet. Nemoj,
60

dakle, nastojati na to novo, vie, primjenjivati mjerilo staroga. Samo onaj tko ve ima neke vrstine u promatranju unutarnjih iskustava moe o tome govoriti i time poticati svoje blinje. Ve opisanoj vjebi m o e m o dodati jo jednu koja je dopunjuje. Na jednak nain promatrat emo kako se nekom ovjeku ispunila neka elja, neko oekivanje. Primijenimo li pritom ista pravila i oprez kao u p r v o m sluaju, doi emo i do duhovnog vienja. Opazit emo stvaranje duhovnog plamena koji u sredini osjeamo utim sa zelenkastim rubom. Ovakvim promatranjem svojih blinjih ovjek lako moe poiniti moralnu pogreku. Moe postati krut, bezosjeajan. Potrebno je boriti se svim moguim sredstvima da do toga ne d o e . Promatramo li na ovaj nain, svakako je nuno dosegnuti onu visinu gdje se dolazi do potpune izvjesnosti da su misli uistinu stvarnost. Ne smijemo dopustiti da nas obuzmu misli koje nisu u skladu s najdubljim potovanjem ovjekova dostojanstva i ovjekove slobode. Ni u j e d n o m trenutku ne smije nas proeti misao da bi neki ovjek za nas mogao biti samo objekt promatranja. Ruku p o d ruku sa svakim tajnim promatranjem ljudske prirode, samoodgoj mora dovesti do toga da se neogranieno cijeni puna vrijednost svakog ovjeka, smatrajui ono to je u njemu neim svetim, za nas nedodirljivim. Ono to je u ovjeku ne smijemo povrijediti ni u mislima ni u osjeajima. Mora nas ispunjavati osjeaj svete plahosti pred svime to je ljudsko, ak i kad se zamilja samo u sjeanju. Ta dva primjera samo nagovjeuju kako se dolazi do spoznaje ljudske p r i r o d e . Na njima smo u najmanju ruku mogli pokazati put kojim treba poi. Tko nade onu neophodnu unutarnju tiinu i mir,
61

to je uvjet za takvo promatranje, njegova dua ve e time doivjeti velik preobraaj. To e uskoro dovesti do toga da e mu unutarnje obogaenje koje doivljava njegovo bie, pruiti sigurnost i mir i u njegovu vanjskom ponaanju. A to preobraeno vanjsko ponaanje povratno e djelovati na njegovu duu. I tako e dalje sam sebi pomagati. Pronai e sredstva i putove da o ljudskoj p r i r o d i sve vie otkriva ono to je skriveno vanjskim osjetilima. Tako e postati zreo za uvid u tajanstvene odnose izmeu ljudske p r i r o d e i svega onoga to jo postoji u svemiru. Na tom putu ovjek se sve vie pribliava trenutku ostvarenja prvih koraka u posveenje. Ali prije nego to ih je mogue uiniti potrebno je jo neto. To neto tajni uenik isprva moda nee smatrati nunou. Ali kasnije hoe. Naime, uenik koji ulazi u posveenje mora sa sobom donijeti u izvjesnom smislu izgraenu hrabrost i neustraivost. Tajni uenik mora upravo traiti prilike u kojima se te v r l i n e izgrauju. One bi se u tajnom kolovanju trebale oblikovati potpuno sustavno. Ali i sam je ivot u tom smislu osobito dobro tajno kolovanje; moda najbolje. Mirno gledati opasnosti u oi i htjeti bez oklijevanja svladati tekoe time mora ovladati tajni uenik. Na primjer, u nekoj se opasnosti mora odmah pribrati da bi doao do osjeanja: moj strah nije od koristi ni u kojem pogledu; ja ga uope ne smijem imati; moram misliti samo na ono to treba initi. On mora doi do toga da prilike u kojima bi ranije bio bojaljiv, stanja kao "bojati se", "gubiti hrabrost"; njemu barem u samom, najunutarnjijem osjeanju postanu nemogua. ovjek, naime, samoodgojem u tom smjeru u sebi razvija sasvim o d r e e n e snage koje su mu
62

potrebne da bi m o g a o biti posveen u vie tajne. Kao to je fizikom ovjeku potrebna ivana snaga da bi se sluio svojim fizikim osjetilima, tako je duevnom ovjeku potrebna ona snaga koja se razvija samo u hrabrim i neustraivim prirodama. Tko prodre u vie tajne, vidi stvari koje obinom ovjeku uslijed obmana osjetila ostaju skrivene. Jer iako nam fizika osjetila ne doputaju gledanje viih istina, ona su ba time i ovjekovi dobrotvori. Ona mu skrivaju o n o to bi ga nepripremljenog m o r a l o silno zaprepastiti jer ne bi m o g a o izdrati p o g l e d na to. Tajni uenik mora biti dorastao tom prizoru. On gubi odreene prijanje oslonce u vanjskom svijetu upravo zahvaljujui okolnosti to je bio zahvaen obmanom. To je stvarno i doslovno tako kao kad bi se nekoga upozorilo na opasnost koja je ve odavno nad njim lebdjela, ali o kojoj on nita nije znao. Prije se nije bojao, a sada, budui da zna, spopada ga strah, iako se opasnost time nije poveala. Snage svijeta jesu ruilake i gradivne: sudbina fizikih bia jest nastajanje i nestajanje. Znalac treba usmjeriti p o g l e d u djelovanje tih snaga, u tijek te sudbine. Treba skinuti v e o koji u o b i n o m ivotu prekriva duhovne oi. I sam je ovjek usko povezan s tim snagama, s tom sudbinom. U njegovoj vlastitoj prirodi nalaze se i ruilake i gradivne snage. Kako se druge stvari razotkrivaju pred okom znalca, tako i njegova vlastita dua razotkriva sebe samu. Tajni uenik ne smije izgubiti snagu pred takvom samospoznajom. A ona mu nee uzmanjkati samo onda ako je sa sobom donese u izobilju. Zato mora nauiti kako u tekim ivotnim uvjetima sauvati unutarnji mir i sigurnost; mora u sebi odgajati vrsto povjerenje u dobre moi postojanja. Osim toga, mora biti
63

spreman na to da ga u ivotu vie nee voditi pokretake snage koje su ga do sada v o d i l e . Morat e uvidjeti da je do sada puno stvari inio i mislio samo zato to je zaglibio u neznanje. Otpast e razlozi koje je imao do sada. tota je inio iz tatine, a uvidjet e da je za znalca svaka tatina n e i z r e c i v o bezvrijedna. Poneke stvari inio je iz gramzivosti, a uvidjet e kako je svaka gramzivost ruilaka. Morat e razvijati sasvim nove pobude za djelovanje i miljenje, a za to su potrebne i hrabrost i neustraivost. Od osobite je vanosti duboko u nutrini samoga misaonog ivota njegovati tu hrabrost i tu neustraivost. Tajni uenik mora nauiti da zbog neuspjeha ne klone duhom. Mora biti sposoban ovako misliti: "elim zaboraviti da mi o v o opet nije uspjelo, ali pokuat u ponovno, kao da se nita nije d o g o d i l o . " Tako se probija do uvjerenja kako u svijetu postoji nepresuan izvor snaga iz kojih moe crpsti. On uvijek iznova stremi d u h o v n o m koje e ga podii i nositi bez obzira na to koliko se esto o n o zemaljsko pokazalo slabim i bez snage. Mora biti sposoban ivjeti ususret budunosti i ne smije dopustiti da ga u tom stremljenju ometa bilo koje iskustvo iz prolosti. A k o je ovjek do izvjesnog stupnja stekao ova opisana svojstva, onda je zreo spoznati prava imena stvari, koja su klju vieg znanja. Jer posveenje se sastoji u tome da ovjek ui stvari svijeta nazivati onim imenima koja one imaju u duhu njihovih boanskih prauzroka. U njihovim imenima poivaju tajne ovih stvari. Stoga posveenici govore drugaijim jezikom nego neposveenici jer ovi prvi navode imena bia prema kojima su ona sama stvorena. Onoliko koliko se moe g o v o r i t i o samom posveenju (inicijaciji) slijedi u iduem poglavlju.
64

POSVEENJE
Posveenje je najvii stupanj o kojem se u j e d n o m spisu jo mogu dati sasvim razumljive napomene. 0 svemu to je iznad toga, priopenja su teko razumljiva. Ali i k tome e svatko nai put ako je p r i p r e m o m , prosvjetljenjem i posveenjem p r o d r o do niih tajni. Znanje i umijee koji se postiu posveenjem ovjek bi bez njega m o g a o stei tek u v r l o dalekoj budunosti nakon mnogih utjelovljenja na jednom sasvim drugaijem putu, a i u sasvim drugaijem obliku. Tko danas postane posveenikom, doivljava neto to bi inae doivio mnogo kasnije, pod sasvim drugaijim okolnostima. Stvarna iskustva o tajnama postojanja ovjek moe stei samo u onoj mjeri koja odgovara stupnju njegove zrelosti. Samo zbog toga postoje zapreke do viih stupnjeva znanja i umijea. ovjek ne treba upotrijebiti puku prije nego to ima dovoljno iskustva, kako njenim rukovanjem ne bi p r o u z r o i o nesreu. Nekome tko bi danas bez dovoljno pripreme postao posveen, nedostajalo bi iskustvo koje e jo stei kroz utjelovljenja u budunosti, kada ovlada odgovarajuim tajnama u pravilnom tijeku svoga razvoja. Zato se ta iskustva pri prolazu kroz vrata koja vode u posveenje moraju zamijeniti neim drugim. Stoga se kao zamjena za budua iskustva kandidatima za posveene daju prve pouke. To su takozvane "kunje" kroz koje mora proi i koje se javljaju kao redovna posljedica duevnog ivota ako pravilno slijede vjebe izloene u prethodnim poglavljima. O tim se "kunjama" esto govori i u knjigama. Naravno da takvo opisivanje njihove prirode u pravilu 65

dovodi do krivih predodbi. Jer onaj tko nije proao kroz pripremu i prosvjetljenje, taj uistinu nije nita iskusio od tih kunji. Takav ih ovjek ne m o e ni primjereno opisati. Onome tko se posveuje moraju se dogoditi odreene stvari i injenice koje pripadaju viim svjetovima. Ali on ih m o e vidjeti i uti samo onda ako d u h o v n o opaa oblike, boje, t o n o v e i tako dalje, o emu je bilo rijei prilikom izlaganja o " p r i p r e m i " i "prosvjetljenu". Prva se kunja sastoji u postizanju istinitijeg uvida u tjelesna svojstva neivih tijela, zatim biljaka, ivotinja i ljudi, od onoga koje ima prosjeni ovjek. Pritom se ne misli na ono to se danas naziva znanstvenom spoznajom, jer ne radi se o znanosti, nego o vienju. U pravilu se postupa tako da onaj tko se posveuje ui spoznavati kako se stvari p r i r o d e i iva bia pokazuju d u h o v n o m uhu i duhovnom oku. Te stvari tada na neki nain stoje pred promatraem neuvijene gole. Svojstva koja se tako uju i v i d e skrivena su osjetilnom oku i uhu. Za to osjetilno gledanje ona kao da su zastrta nekim velom. Za o n o g tko se posveuje padanje tog vela poiva na j e d n o m dogaaju koji se oznaava kao "proces duhovnog sagorijevanja". Zato se ta prva kunja naziva "vatrena kunja". Za neke ljude ve je i sam ivot, vie ili manje, nesvjesni proces posveenja putem vatrene kunje. Radi se o ljudima koji prolaze kroz bogata iskustva te vrste, tako da se njihovo samopouzdanje, njihova hrabrost i njihova nepokolebljivost na zdrav nain uveavaju te stoga patnje, razoaranja, neuspjeh onoga to poduzimaju ue podnositi s duevnom veliinom, a osobito s mirom i s nesalomljivom sna66

gom. Tko je proao kroz takva iskustva, taj je esto, a da toga sam nije svjestan, v e posveen; a tada je p o t r e b n o samo malo da mu se o t v o r e ui i oi, i tako postane vidovit. Treba upamtiti: pravoj "vatrenoj kunji" nije cilj zadovoljiti radoznalost kandidata. Svakako, on upoznaje izuzetne injenice koje drugi ljudi ni ne slute. Ali to upoznavanje nije cilj, nego samo sredstvo za njegovo postizanje. A cilj je da kandidat, spoznavajui vie svjetove, stekne vee i istinitije samopouzdanje, veu hrabrost i sasvim drugaiju duevnu veliinu i izdrljivost nego to je to u pravilu mogue postii u niem svijetu. Poslije "vatrene kunje" svaki se kandidat jo moe vratiti. Ojaan u fizikom i duevnom pogledu nastavit e svoj ivot, a put u posveenje nastavit e vjerojatno tek u nekom sljedeem utjelovljenju. No u ovom ivotu on e postati korisniji lan drutva nego to je bio ranije. U kakvim se god okolnostima naao porast e njegova vrstina, njegova obzirnost, njegov povoljan utjecaj na svoje blinje, njegova odlunost. eli li kandidat nakon izvrene "vatrene kunje" nastaviti tajno kolovanje, tada mu se mora otkriti jedan o d r e e n pismeni sustav kakav je uobiajen u tajnom kolovanju. U tom pismenom sustavu objavljuju se prava tajna uenja. Naime, o n o to je u stvarima zaista "skriveno" ( o k u l t n o ) , ne m o e se neposredno i z g o v o r i t i rijeima obinog jezika, ni zabiljeiti obinim pismenim sustavom. Oni koji ue od posveenika, prevode uenje tajnog znanja na obian jezik koliko je to mogue. Okultno pismo objavljuje se dui kada je postigla duhovno opaanje, jer to je pismo uvijek zapisano u duhovnom svijetu. Ono se ne ui kao itanje nekog umjetno stvorenog 67

pisma. Ono je u mnogo veoj mjeri primjereno urastanje u vidovitu spoznaju, a za vrijeme toga urastanja razvija se kao duevna sposobnost jedna snaga koja nagoni na deifriranje postojeih dogaaja i bia duhovnog svijeta, kao da su to znakovi nekog pisma. Moglo bi se dogoditi da se ta snaga, a s njom i doivljaj odgovarajue kunje s napredovanjem duevnog razvoja probude same od sebe. Ipak se sigurnije stie cilju ako se slijede upute iskusnih tajnih istraivaa, upoznatih s deifriranjem okultnog pisma. Znakovi tajnog pisma nisu proizvoljno smiljeni, nego odgovaraju djelatnim snagama svijeta. Ovim se znakovima ui jezik stvari. Uskoro kandidat uvia da znakovi koje upoznaje odgovaraju oblicima, bojama, tonovima i tako dalje, koje je nauio zapaati za vrijeme p r i p r e m e i prosvjetljenja. Pokazuje mu se da je sve prethodno bilo samo kao sricanje slova. Tek sada poinje itati u viim svjetovima. Sada mu se u velikoj povezanosti pojavljuje ono to je ranije bilo samo pojedinani oblik, zvuk, boja. Tek sada uenik stjee pravu sigurnost u promatranju viih svjetova. Prije nikad nije mogao sa sigurnou znati da li je stvari koje je v i d i o doista tono v i d i o . Tek sada izmeu kandidata i posveenoga moe doi do pravilnog sporazumijevanja na podruju vieg znanja. Jer ma kakvi odnosi vladali izmeu posveenog i nekog drugog ovjeka u obinom zajednikom ivotu: o viem znanju u neposrednom obliku posveenik moe neto priopiti samo na spomenutom jeziku znakova. T i m e jezikom tajni uenik biti upoznat i s odreenim uputama za ivot. Upoznat e neke dunosti o kojima prije nije nita znao. A kada je upoznao ova pravila o tome kako se treba vladati, tada moe
68

izvesti stvari koje imaju takav znaaj kakav djela neposveenog nikada ne mogu imati. On djeluje iz viih svjetova. Upute za takve postupke mogu se razumjeti samo kada su dane spomenutim pismom. Treba istaknuti da ima i ljudi koji takve postupke mogu izvoditi nesvjesno, no unato tome nisu proli tajno kolovanje. Takvi pomagai "svijeta i ovjeanstva" djeluju b l a g o t v o r n o i blagoslivljajui idu kroz ivot. Zbog razloga koje ovdje ne treba navoditi njima su podarene sposobnosti koje se doimaju natprirodnim.. Razlika izmeu njih i tajnog uenika sastoji se samo u tome to ovaj djeluje svjesno i s punim uvidom u sve meuodnose. kolovanjem postie ono to su njima vie sile podarile za dobrobit svijeta. One kojima je Bog udijelio milost treba iskreno potovati, ali zato ne treba rad na kolovanju smatrati suvinim. Kada je tajni uenik nauio spomenuto znakovno pismo, tada za njega poinje sljedea "kunja". Njome se mora pokazati moe li se on u viem svijetu kretati slobodno i sigurno. U obinom ivotu ovjeka pokreu na djelatnost vanjski pokretai. On radi o v o ili ono zato to mu okolnosti nameu ove ili one dunosti. Gotovo je nepotrebno napominjati da tajni uenik ne smije zanemariti nijednu od svojih dunosti u obinom ivotu zbog toga to ivi u viim svjetovima. Nikakva dunost u viem svijetu ne moe nekoga prisiliti da ispusti iz vida bilo koju dunost u obinom ivotu. Postane li tajnim uenikom, otac obitelji ostaje jednako dobar otac, majka jednako dobra majka, a slubenika u tom sluaju nita ne sprjeava da bude dobrim slubenikom. Isto vrijedi za vojnika ili za bilo koga drugog kad postane tajnim uenikom. Naprotiv, sva ona svojstva koja u ivotu odlikuju
69

marljivog ovjeka kod tajnog se uenika poveavaju u takvoj mjeri o kojoj neposveenik nema niti pojma. A ako to neposveenom, ponekad ne uvijek, tovie rijetko i ne izgleda tako, to potjee samo otuda to posveenog ne m o e uvijek ispravno prosuditi. to ovaj posljednji ini, to esto drugi ne razumiju odmah. Ali i to je, kao to je reeno, primjetljivo samo u posebnim sluajevima. Za onoga tko je postigao spomenuti stupanj posveenja postoje dunosti za koje nema vanjski poticaj. Njega u tim stvarima ne potiu vanjske okolnosti, nego samo poduzimanje onih mjera koje su mu objavljene na "skrovitom" jeziku. Sada u drugoj "kunji" mora pokazati da poduzimanjem jedne takve mjere djeluje jednako sigurno i vrsto kao neki slubenik koji izvrava povjerene mu dunosti. U tu svrhu kandidat e se kroz tajno kolovanje osjeati postavljenim pred o d r e e n zadatak. On treba izvriti neku radnju u vezi s opaanjima koja ini na osnovi onoga to je nauio na stupnju pripreme i posveenja. A to to treba uiniti mora saznati p o m o u spomenutog pisma koje je nauio. Spozna li svoju dunost i postupi li ispravno, proao je kunju. Uspjeh se prepoznaje po promjenama koje se dogaaju u opaajima duhovnih uiju i duhovnih oiju, to ih kandidat pri izvrenju djela osjea kao oblike, boje i tonove. U napredovanju tajnog kolovanja bit e sasvim tono navedeno kako ti oblici i tako dalje, izgledaju i kako se doimaju nakon izvrenog djela. A kandidat mora znati na koji nain m o e postii takvu promjenu. Ta se kunja zove "vodena kunja" jer pri djelatnosti u o v i m viim podrujima nedostaje oslonac vanjskih okolnosti, kao to nedostaje oslonac pri kretanju u v o d i u kojoj se ne dosee dno. Ovaj
70

se postupak mora ponavljati sve dok kandidat ne postigne potpunu sigurnost. I kod o v e kunje radi se o svojstvu koje ovjek stjee zahvaljujui iskustvu u viim svjetovima i to za kratko vrijeme u v r l o visokom stupnju dok bi za stjecanje tog svojstva u obinom razvoju m o r a o proi kroz mnoga utjelovljenja. A radi se o sljedeem. Da bi, naime, u viem podruju postojanja izazvao navedene promjene, kandidat smije initi samo o n o to mu se pokazuje na temelju njegova vieg zapaanja i kao posljedica itanja skrivenog pisma. Kad bi za vrijeme svoje djelatnosti u to umijeao bilo koju od svojih elja ili mnijenja i tako dalje, kad samo na trenutak ne bi postupio po zakonima koje je upoznao kao ispravne, nego po svojoj samovolji, d o g o d i l o bi se neto sasvim drugaije od onoga to se treba dogoditi. U tom bi sluaju kandidat odmah izgubio smjer prema cilju svoga djelovanja i nastupila bi pomutnja. Zato ovjek ovom kunjom ima u najveoj mjeri priliku za samosvladavanje. A o t o m e se i radi. Prema tome, i kroz o v u kunju lake prolaze oni koji su prije posveenja proli kroz ivot koji je od njih traio samosvladavanje. Tko je postigao sposobnost slijeenja visokih naela i ideala, zanemarujui osobna raspoloenja i samovolju, tko umije svoju dunost izvriti i onda kada bi je njegova sklonost i simpatija v r l o rado zaobile, taj je nesvjesno ve u obinom ivotu posveen. Takvom je ovjeku potrebno samo malo da bi uspjeno proao kroz opisanu kunju. tovie, mora se rei da e v e u ivotu u pravilu biti potreban o d r e e n nesvjesno steen stupanj posveenja da bi se izdrala druga kunja. Jer kao to mnogi ljudi koji u mladosti nisu nauili d o b r o pisati u zreloj dobi to teko
71

nadoknauju, isto se tako teko postie potreban stupanj samosvladavanja prilikom uvida u vie svjet o v e ako taj stupanj v e prije nije b i o postignut u svakidanjem ivotu. Stvari fizikog svijeta ne mijenjaju se, bez obzira na nae elje, udnje i bez obzira na naa nagnua. Meutim, u viim svjetovima nae elje, prohtjevi i sklonosti imaju utjecaj na stvari. Ako u tom svijetu e l i m o na odgovarajui nain djelovati na stvari, m o r a m o potpuno vladati sobom, moramo slijediti jedino ispravne mjere i ne smijemo se predavati nikakvoj samovolji. Na o v o m stupnju posveenja istie se jo jedno ovjekovo svojstvo, a o n o se sastoji u bezuvjetno zdravoj i sigurnoj moi rasuivanja. Ona se mora izgraivati ve na svim ranijim stupnjevima, a na o v o m se stupnju mora pokazati vlada li kandidat njome tako da je sposoban za istinsku stazu spoznaje. Tajni uenik moe napredovati samo ako je u stanju razlikovati iluziju, isprazne tvorevine mate, praznovjerice i sve vrste privienja od istinske stvarnosti. A to je isprva tee na viim stupnjevima bitka nego na niim. Tu se treba osloboditi svake predrasude, svakog omiljenog mnijenja glede stvari o kojima se ovdje radi, a nit vodilja mora biti j e d i n o i samo istina. Ovdje ovjek mora biti potpuno spreman odrei se odmah neke misli, nekog shvaanja, neke sklonosti ako to trai logiko miljenje. Izvjesnost se u viim svjetovima postie samo ako se nikad ne tedi vlastito mnijenje. Ljudi s nainom miljenja sklonim fantastici i praznovjerju na tajnoj stazi ne mogu postii nikakav napredak. Tajni uenik treba svakako zadobiti dragocjeno blago koje se sastoji u tome da mu bivaju oduzete sve sumnje u vie svjetove. Oni se njegovu
72

p o g l e d u otkrivaju u svojim zakonitostima. Ali on ne m o e izboriti to d o b r o tako dugo dok doputa da ga zavaravaju obmane i iluzije. Zlo bi b i l o po njega kad bi mu razum bio proet fantazijom i predrasudama. Sanjalice i fantasti za tajnu su znanost isto tako n e p o g o d n i kao i praznovjerne osobe. To sve ne moe se dovoljno istaknuti. Jer u sanjarijama, fantastici i praznovjerju vrebaju najgori neprijatelji na putu k spoznajama viih svjetova. Ali pritom nitko ne treba misliti da tajni uenik gubi poeziju ivota, sposobost za oduevljavanje, zato to nad vratima koja v o d e k drugoj kunji posveenja stoje rijei: "Sve predrasude moraju od tebe otpasti" i to ve na ulaznim vratima za prvu kunju mora proitati: "Bez zdravog ljudskog razuma uzaludni su svi tvoji koraci". Kada je na ovaj nain kandidat dovoljno napred o v a o , eka ga trea "kunja". U njoj on ne osjea nikakav cilj. Sve je poloeno u njegove vlastite ruke. On se nalazi u stanju u kojem mu nita ne daje povoda za djelovanje. Mora sasvim sam iz sebe nai svoj put. Tu nema ni stvari ni osoba koje bi ga na neto pokretale. Nita i nitko osim njega samog sada mu ne m o e dati snagu koja mu je potrebna. Kad tu snagu ne bi pronaao u sebi samome, uskoro bi se opet naao tamo gdje je b i o i prije. Ipak se mora rei da je mali broj onih koji nee nai tu snagu ako su proli prethodne kunje. ovjek ili zaostane ve prije ili izdri i ovdje. Sve to je potrebno sastoji se u tome da se b r z o izae na kraj sa samim sobom, jer ovdje ovjek mora u najistinskijem smislu nai svoje "vie ja". Mora b r z o odluiti da u svim stvarima slua nadahnue duha. Ovdje vie nema vremena za bilo kakvo premiljanje, dvoumljenje i tome slino. 73

Svaka minuta oklijevanja bila bi samo p o t v r d a pomanjkanja zrelosti. Mora se odluno prevladati sve to sprjeava sluanje duha. Radi se o t o m e da se u o v i m okolnostima treba dokazati prisutnost duha. A i to je takoer osobina za koju se pretpostavlja da se na o v o m stupnju razvoja mora u potpunosti oblikovati. Prestaje svako iskuenje da se djeluje pa ak i misli onako kako je ovjek prije navikao. Da ne bi ostao nedjelatan, ovjek ne smije izgubiti samoga sebe. Jer samo u sebi samome on moe nai onu jedinu vrstu toku koja mu prua uporite. Nitko tko o v o ita, a da stvari nije bolje upoznao, ne bi trebao osjetiti antipatiju prema ovom oslanjanju na sebe samog. Jer ako ovjek izdri opisanu kunju, to za njega znai najljepe blaenstvo. Kao i u p r e t h o d n i m sluajevima, za mnoge je ljude v e i obian ivot tajno kolovanje. Za osobe koje su postigle sposobnost da iznenada stavljene p r e d nadolazee i v o t n e zadatke, bez oklijevanja i velikog premiljanja donesu brzu odluku za njih je i v o t j e d n o takvo kolovanje. Prikladne su one situacije gdje uspjeno djelovanje odmah postaje nemoguim ako ovjek brzo ne djeluje. Tko je spreman b r z o reagirati ako je na pomolu neka nesrea koja bi se d o g o d i l a zbog nekoliko trenutaka oklijevanja i tko je takvu sposobnost brzog odluivanja uinio svojom stalnom osobinom, nesvjesno je stekao zrelost za treu "kunju". Jer ona se sastoji u bezuvjetnoj prisebnosti. U tajnim kolama to se zove "zrana kunja" jer se kandidat pritom ne moe osloniti niti na vrsto uporite vanjskih povoda niti na ono to p r o i z l a z i iz boja, oblika i tako dalje a to je upoznao u pripremi i prosvjetljenju nego iskljuivo na sebe samoga.
74

Ako je tajni uenik uspjeno izdrao ovu kunju, tada smije stupiti u "hram viih spoznaja". Sve to se o tome jo moe rei bit e samo najoskudnije naznake. O o n o m e to sada treba uiniti moe se rei sljedee: tajni uenik treba poloiti "prisegu" da od tajne znanosti nee nita "odati". Ipak izrazi "prisega" i " o d a t i " nikako nisu prikladni i u prvi mah ak d o v o d e u zabludu. Ne radi se o nekoj "prisezi" u o b i n o m smislu rijei, nego tovie, o tome da se na ovom stupnju razvoja stjee jedno iskustvo. ovjek ui kako se primjenjuje tajno uenje, kako se ono stavlja u slubu ovjeanstva. Tek sada poinje valjano razumijevati svijet. Ovdje nije rije o tome da treba "preutjeti" vie istine, naprotiv, treba ih zastupati na pravilan nain i s odgovarajuim taktom. Ono o emu ovjek ui "utjeti", to je neto sasvim drugo. Ovu divnu osobinu prisvaja u odnosu na mnogo toga o emu se ranije g o v o r i l o , naime, na nain kako se g o v o r i l o . Bio bi lo posveenik onaj tko doivljene tajne ne bi stavio u slubu svijeta koliko god je to mogue. Za priopenja na o v o m podruju nema nikakve druge zapreke osim nerazumijevanja onoga tko ih treba primiti. Svakako, vie tajne nisu prikladne da se o njima govori kako je kome drago. Ali o n o m e tko je postigao opisani stupanj razvoja nita nije "zabranjeno" rei. Nijedan drugi ovjek ni neko drugo bie ne propisuju mu u tom smislu "prisegu". Sve je preputeno njegovoj vlastitoj odgovornost. Ono to ui jest da u svakoj situaciji potpuno iz samog sebe iznae ono to treba uiniti. A "prisega" ne znai nita drugo nego da je ovjek sazrio da m o e snositi takvu o d g o v o r n o s t . Ako je kandidat z r e o za o v o to je opisano, tada prima ono to se simboliki oznaava kao
75

"napitak zaborava". On se, naime, posveuje u tajnu kako ovjek moe djelovati a da ne dopusti da mu nie pamenje stalno smeta. To je posveenomu prijeko potrebno jer uvijek mora imati puno povjerenje u neposrednu sadanjost. On mora biti u stanju raskinuti koprene sjeanja koje se prostiru oko ovjeka u svakom trenutku ivota. Ako neto to se danas pojavljuje preda mnom prosuujem po neemu to sam doivio juer, izloen sam viestrukim zabludama. Naravno, time se ne misli da se ovjek treba odrei iskustva steenog u ivotu. Ono treba uvijek biti prisutno koliko je god to mogue. Ali kao posveenik on mora imati sposobnost da svaki n o v i doivljaj prosudi iz sebe samog i da neoptereen prolou pusti da on na njega djeluje. Moram u svakom trenutku biti spreman na to da mi svaka stvar ili bie moe pruiti neku novu objavu. Ako prosuujem o tom n o v o m polazei od onog starog, tada podlij e e m zabludi. Sjeanje na staro iskustvo bit e mi najkorisnije ako me osposobljava da vidim n o v o . Kad ne bih imao o d r e e n o iskustvo, moda uope ne bih vidio osobinu neke stvari ili nekog bia koje mi prilazi. Ali iskustvo treba posluiti upravo tome da se vidi novo, a ne da se n o v o prosuuje polazei od starog. U odnosu na to posveenik stjee sasvim odreene sposobnosti. Time mu se otkrivaju mnoge stvari koje neposveenom ostaju skrivene. Drugi "napitak" koji se prua p o s v e n o m jest "napitak sjeanja". Njime on postie sposobnost da u duhu stalno ima prisutne vie tajne. Za to ne bi bilo dovoljno obino pamenje. ovjek mora u potpunosti postati j e d n o s viim istinama. Ne samo da ih mora znati nego, to je samo po sebi razumljivo, mora njima u i v o m djelovanju sasvim raspolagati,
76

isto tako kao to obian ovjek jede i pije. One mu moraju postati vjeba, navika, sklonost. Ne smije mu uope biti p o t r e b n o da o njima razmilja na uobiajen nain, one moraju doi do izraaja kroz njega samoga, moraju tei kroz njega kao ivotne funkcije njegova organizma. Tako on u duhovnom smislu od sebe ini sve vie o n o to je u fizikom smislu od njega uinila sama priroda.

77

PRAKTINA GLEDITA
Kad ovjek svoje obrazovanje s o b z i r o m na osjeaje, misli i raspoloenja prorauje tako kako je to opisano u poglavljima o pripremi, prosvjetljenju i posveenju, tada u svojoj dui i svome duhu ini slino ralanjivanje kakvo je priroda izvrila u njegovu fizikom tijelu. Prije toga obrazovanja dua i duh su neralanjene mase. Vidoviti ih zapaa kao spiralne magliaste vrtloge koji zahvaaju jedan u drugi i koji se osjeaju kao slabo tinjanje; najprije u crvenkastoj i crvenkasto-smeoj ili takoer u crvenkasto-utoj boji. Poslije tog obrazovanja oni poinju d u h o v n o sjati bojom slinoj ukasto-zelenoj, zelenkasto-plavoj, te pokazuju pravilnu gradu. ovjek postie takvu pravilnost, a time i vie spoznaje, ako svoje osjeaje, misli i raspoloenja d o v e d e u onakav red kakav je stvorila priroda u njegovim tjelesnim funkcijama, tako da moe gledati, sluati, probavljati, disati, govoriti i tako dalje. Tajni uenik malo-pomalo ui duom disati i gledati, duhom sluati i g o v o r i t i . Ovdje trebamo tonije izloiti jo samo nekoliko praktinih gledita koja pripadaju viem odgoju due i duha. Ona su takva da ih se zapravo moe pridravati svatko, ne obazirui se na druga pravila, te p o m o u njih postii o d r e e n napredak u tajnoj znanosti. ovjek mora posebno nastojati razviti strpljenje. Svaka pojava nestrpljenja koi, tovie, djeluje umrtvljujue na vie sposobnosti koje drijemaju u ovjeku. Ne smije se zahtijevati da nam se od danas do sutra otvore neizmjerni uvidi u vie svjetove jer se u pravilu oni tada sasvim sigurno nee otvoriti. Zadovoljstvo s najmanjim to se postigne, mir i oputenost, trebaju
78

sve vie ovladati duom. Razumljivo je da onaj tko ui, nestrpljivo iekuje rezultate. Ali on ipak nita ne postie sve dok ne svlada to nestrpljenje. Nita ne pomae ako samo na uobiajen nain suzbija nestrpljenje. Tada o n o samo postaje jaim. ovjek se zavarava da ga nema, no u dubini due ono postaje snanije. On e neto postii samo ako se uvijek iznova predaje sasvim odreenoj misli, ako je uini potpuno svojom. Ta je misao: "Ja, dodue, moram uiniti sve za razvoj svoje due i duha, ali u sasvim mirno ekati dok me vie moi ne budu smatrale dostojnim odreenog prosvjetljenja." Kad ta misao bude u ovjeku toliko mona da postane osobinom njegova karaktera, ovjek je tada na p r a v o m putu. Ta karakterna osobina dolazi do izraaja i na vanjskom planu. Pogled oka postaje miran, kretnje sigurne, odluke jasne, a sve o n o to se z o v e n e r v o z o m , postupno se odmie od takvog ovjeka. Pritom dolaze u obzir prividno beznaajna mala pravila. Na primjer, netko nas je uvrijedio. Prije naeg tajnog kolovanja mi bismo svoje osjeaje usmjerili protiv onoga tko nas je uvrijedio. U nama bi buknula srdba. Ali u tajnom se ueniku u takvoj zgodi odmah javlja misao: "Takva uvreda ne mijenja nita od moje vrijednosti"; i tada on protiv uvrede poduzima ono to je potrebno, s mirom i spokojem, a nikako sa srdbom. Naravno, ne radi se o tome da se svaka uvreda jednostvano otrpi, nego o tome da u reagiranju na uvredu vlastite osobe ovjek bude tako miran i siguran kao to bi bio u sluaju da je uvreda nanesena nekom drugom, koga on ima pravo obraniti. Uvijek treba imati na umu da se tajno kolovanje ne odvija u grubim vanjskim zbivanjima, nego u istananom, mirnom preobraavanju osjeajnog i misaonog ivota.
79

Strpljenje privlai blaga vieg znanja. Nestrpljenje ih odbija. U viim podrujima postojanja nita se ne moe postii urbom i nemirom. Prije svega, prieljkivanja i udnje moraju zautjeti. To su osobine due od kojih se zazirui povlaci svako vie znanje. Koliko god bila vrijedna svaka via spoznaja, ne smijemo je zahtijevati. Tko je hoe samovoljno posjedovati, taj je nikada nee stei. A to prije svega zahtijeva da ovjek bude u dnu due istinit prema samome sebi. Ni u emu se o samom sebi ne smije obmanjivati. ovjek mora s unutarnjom istinoljubivou gledati u lice vlastitim pogrekama, slabostima, nesposobnostima. U trenutku kad samome sebi oprata bilo koju slabost, sebi si postavio kamen spoticanja na put koji te treba voditi navie. Takvo kamenje moe odstraniti samo nastojanjem da sa samim sobom izae na istac. Postoji samo jedan put za otklanjanje vlastitih pogreaka i slabosti, a taj je: tono ih spoznati. Sve drijema u ljudskoj dui i moe biti probueno. I svoj razum i svoj um ovjek moe unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke zato je u izvjesnom pogledu slab. Naravno, takva je samospoznaja teka jer je iskuenje da sami sebe obmanemo neizmjerno. Tko se navikne na istinu o samome sebi, otvara si velika vrata vieg uvida. Kod tajnog uenika mora ieznuti svaka radoznalost. On se mora koliko god je to mogue oduiti od pitanja o stvarima o kojima hoe znati samo radi zadovoljenja svoje osobne tenje za znanjem. Pitati treba samo ono to v o d i usavravanju njegova bia u slubi razvoja. Pritom u njemu nikako ne smije splasnuti radost i predanost znanju. Sve to slui tom cilju treba p o b o n o oslukivati i traiti svaku priliku za takvu pobonost.
80

Za tajno obrazovanje naroito je potreban odgoj ivota elja. Ne trebamo se liiti elja. Jer sve to trebamo postii, trebamo i eljeti. A elja e se uvijek ispuniti ako iza nje stoji jedna osobita snaga. Ta snaga dolazi iz ispravne spoznaje. Jedno je od zlatnih pravila za tajnog uenika: "Nikako ne treba eljeti prije nego to se na odreenom podruju ne spozna ono pravo." Mudrac upoznaje najprije zakone svijeta, a zatim njegove elje postaju snage koje se ostvaruju. N a v e d i m o primjer koji e to pojasniti. Sigurno mnogi ele vlastitim gledanjem stei neko iskustvo o ivotu prije svoga roenja. Takva je elja potpuno besmislena i neostvariva sve dok dotini studijem duhovne znanosti nije spoznao zakone, i to u njihovoj najfinijoj, najintimnijoj osobitosti o bitku vjenoga. A stekne li zaista ovu spoznaju i hoe li potom dalje napredovati, to e onda biti s njegovom oplemenjenom, prosvjetljenom eljom. Nita ni ne koristi rei: Da, ja upravo hou zadobiti pregled nad mojim prethodnim ivotom i upravo u s tim ciljem uiti. M n o g o je vanije da je ovjek u stanju potpuno napustiti tu elju, potpuno je iskljuiti i najprije uiti sasvim bez te namjere. Mora se razvijati radost, predanost onome to se nauilo, uz iskljuenje navedene namjere. Samo se na taj nain ui imati odreenu elju, koja istovremeno povlai za sobom i svoje ostvarenje.

Ako sam srdit ili se ljutim, tada oko sebe gradim bedem u duevnom svijetu, tako da mi ne mogu prii snage koje trebaju razviti moje duevne oi.
81

Ljuti li me, na primjer, neki ovjek, tada on alje u duevni svijet odreenu duevnu struju. Tu struju ja ne mogu vidjeti sve dok sam u stanju ljutiti se. Moja mi ljutnja prikriva tu struju. No ne smijem misliti da u odmah doivjeti neku duevnu (astralnu) pojavu im se prestanem ljutiti. Jer da bi se to dog o d i l o , p o t r e b n o je da se u meni najprije razvije duevno oko. A mogunost da se takvo oko razvije, postoji u svakom ovjeku. Ono je nedjelatno sve dok je ovjek sklon ljutnji, ali se ne moe ni odmah razviti im se ljutnja malo potisne. ovjek mora uvijek strpljivo i neprestano napredovati u suzbijanju o v e ljutnje; tada e j e d n o g dana primijetiti da se to duevno oko razvilo. Svakako, ljutnja nije jedino to m o r a m o suzbijati s o b z i r o m na taj cilj. Mnogi postaju nestrpljivi ili sumnjiavi poto su godinama suzbijali neka duevna svojstva, a vidovitost se ipak ne pojavljuje. Oni su zapravo usavravali neke osobine, a druge tim vie zaputali. Dar vidovitosti javlja se tek onda kada se potisnu sve osobine koje ne doputaju da se oituju odgovarajue sposobnosti koje drijemaju. Svakako, poeci gledanja (ili sluanja) pojavljuju se ve ranije; ali to su njene biljice koje lako podlijeu svim moguim varkama te lako odumiru ako se dalje brino ne uvaju i ne njeguju. Osobine koje se, na primjer, moraju suzbijati, osim bijesa i ljutnje, jesu plaljivost, praznovjerje i sklonost predrasudama, astoljublje i tatina, radoznalost i nepotrebno, pretjerano povjeravanje, razlikovanje ljudi prema poloaju, prema spolu i podrijetlu i tako dalje. U nae vrijeme v r l o je teko shvatiti da suzbijanje takvih osobina ima v e z e s poveanjem sposobnosti spoznaje. Ali svaki duhovni znanstvenik znade da o takvim stvarima ovisi mnogo
82

vie n e g o o proirenju inteligencije i o uvoenju umjetno stvorenih vjebi. Naroito lako moe nastati nesporazum ako netko misli da se treba praviti ludo hrabar jer treba biti neustraiv, da treba zatvoriti oi pred ljudskim razlikama jer u sebi treba suzbijati predrasude prema staleima, rasama i slino. Naprotiv, ovjek ui ispravno spoznavati onda kada vie nije zaslijepljen predrasudama. Ve je u o b i n o m smislu tono da me strah pred nekom pojavom sprjeava da o njoj ispravno prosuujem, da mi predrasuda o rasama prijei gledanje u duu nekog ovjeka. Taj obini smisao mora tajni uenik razviti do velike istananosti i otrine. Kamen spoticanja na putu tajnog uenika ovjeku postaje i sve to kae, a to nije temeljito proistio u svojim mislima. I pritom mora doi u obzir neto to se ovdje m o e objasniti na j e d n o m primjeru. Kada mi, na primjer, netko neto kae, a ja na to trebam odgovoriti, onda se moram potruditi da vie pazim na miljenje drugoga, na njegovo osjeanje pa i na njegovu predrasudu, nego na o n o to u tom trenutku sam elim rei o predmetu o kojem se govori. T i m e se ukazuje na j e d n o fino obrazovanje takta, kojemu se tajni uenik mora briljivo posvetiti. U sebi mora stvoriti sud o tome koliko je sugovorniku vano ako svoje vlastito miljenje suprotstavi njegov o m e . Ne treba zbog toga svoje mnijenje zadravati za sebe. O tome ni izdaleka ne moe biti govora. Ali drugoga treba to je mogue pozornije sasluati te iz onoga to smo uli oblikovati o n o to emo mu uzvratiti. U takvom sluaju u tajnom ueniku uvijek nanovo raste jedna misao; i on je na pravom putu ako ta misao u njemu tako ivi da postane o s n o v o m njegova karaktera. To je misao: " N e radi
83

se o tome da ja imam drugaije miljenje nego drugi, nego o tome da ovaj drugi u svojem vlastitom miljenju pronae o n o to je ispravno ako ja tome neto doprinesem." Takvim i slinim mislima karakter i nain djelovanja tajnog uenika preplavljuje blagost, koja je glavno sredstvo svakog tajnog kolovanja. Krutost rastjeruje oko tebe one duevne t v o r e v i n e koje trebaju probuditi tvoje duevno oko; blagost ti otklanja zapreke i otvara tvoje organe. S blagou e se u dui uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obraanje pozornosti na sve tanine duevnog ivota u okolini uz potpuni muk vlastitih duevnih pokreta. Ako ovjek to postigne, tada duevni pokreti njegove okoline djeluju na njega tako da njegova vlastita dua raste i rastui se grana kao to biljka napreduje na sunevoj svjetlosti. Blagost i utljivost u istinskoj strpljivosti otvaraju dui svijet dua, a duhu zaviaj duhova. "Ustraj u miru i izdvojenosti, zatvori osjetila za ono to su ti prenosila prije tvog tajnog kolovanja, umiri sve misli koje su u tebi bile uzburkane zbog tvojih ranijih navika, budi sasvim miran i utljiv u svojoj nutrini i ekaj strpljivo. Tada vii svjetovi poinju izgraivati tvoje duevne oi i duhovne ui. Ne smije oekivati da e odmah vidjeti i uti u duevnom i d u h o v n o m svijetu. Jer ono to radi samo doprinosi izgraivanju tvojih viih osjetila, a ti e duevno vidjeti i duhovno uti istom onda kad bude imao ta osjetila. Kada si neko vrijeme ustrajao u miru i izdvojenosti, onda prijei na svoje uobiajene dnevne p o s l o v e , poto si prethodno jo duboko u sebe usadio misao: Jednom, kad sazrim za to, d o g o d i t e mi se o n o to mi se treba dogoditi. I strogo se uzdravaj od toga da neto od viih moi privue svojom samovoljom." To su
84

upute koje svaki uenik na poetku svoga puta dobiva od svog uitelja. Ako ih se pridrava, tada usavrava sebe. Ne pridrava li ih se, tada je svaki rad uzaludan. One su teke samo o n o m e tko nema strpljenja i postojanosti. Ne postoje nikakve druge zapreke osim onih koje si svatko sam postavlja na put, a koje svatko m o e izbjei ako to uistinu hoe. To se uvijek nanovo mora naglasiti jer mnogi stvaraju sasvim pogrenu predodbu o tekoama na duhovnoj stazi. U izvjesnom smislu, lake je uiniti prve korake na toj stazi nego bez tajnog kolovanja svladati tekoe u najobinijem svakodnevnom ivotu. Osim toga, ovdje su se smjele priopiti samo takve stvari koje ni na koji nain nisu praene bilo kakvim opasnostima za tjelesno i duevno zdravlje. Ima i drugih putova, koji bre v o d e cilju, ali o n o to se ovdje misli nema s njima nikakve veze, jer ovi na ovjeka mogu imati odreena djelovanja kojima ne tei iskusni tajni znalac. Budui da uvijek iznova poneto o takvim putovima ipak prodre u javnost, ovdje se mora izriito upozoriti da njima ne treba ii. Zbog razloga koje moe razumjeti samo posveenik, ovi putovi ne mogu nikada biti objavljeni u svom istinskom liku. A fragmenti koji se ovdje o n d j e pojave, ne mogu v o d i t i niemu uspjenom, nego ovjeku samo mogu naruiti zdravlje, sreu i duevni mir. Tko se ne eli sasvim povjeriti mranim moima, o ijem p r a v o m biu i podrijetlu ne moe nita znati, neka izbjegava uputati se u takve stvari. M o e se jo poneto rei i o okolini u kojoj treba poduzimati vjebe tajnog kolovanja jer o tome tota ovisi. Ipak je to g o t o v o kod svakog ovjeka drugaije. Tko vjeba u sredini ispunjenoj samo sebinim interesima, na primjer, m o d e r n o m b o r b o m za
85

opstanak, taj mora biti svjestan da ti interesi ne ostaju bez utjecaja na izgradnju njegovih duevnih organa. Dodue, unutarnji zakoni tih organa toliko su jaki da taj utjecaj ne moe postati sasvim tetan. Kao to ljiljan, u kako g o d neprikladnoj okolini rastao, ne m o e postati ikom, tako ni duevno oko ne moe postati nita drugo nego ono za to je predo d r e e n o , pa ma koliko na njega utjecali sebini interesi modernoga grada. Ali u svakom je sluaju d o b r o ako tajni uenik s vremena na vrijeme za svoju okolinu odabere tihi mir, unutarnje dostojanstvo i milinu p r i r o d e . Osobito je povoljna okolnost za onoga koji svoje tajno kolovanje moe u potpunosti obavljati okruen zelenilom biljnog svijeta ili medu sunanim bregovima i u ozraju ljupke jednostavnosti. To tjera unutarnje organe na klijanje u harmoniji kakva nikada ne m o e nastati u m o d e r n o m gradu. U neto je boljem poloaju od gradskog ovjeka ve i onaj tko je bar u svome djetinjstvu udisao zrak jela, gledao snjene vrhunce i imao mogunosti spokojno promatrati kretanje umskih ivotinja i insekata. Ali nitko od onih koji moraju ivjeti u gradu ne smije propustiti da svojim duevnim i d u h o v n i m organima, koji su se poeli oblikovati, pridonese kao hranu inspirirane pouke duhovnog istraivanja. Onaj ije oko ne m o e svakoga proljea iz dana u dan promatrati ume u njihovu zelenilu, trebao bi svom srcu pruiti uzviena uenja Bhagavad-Gite, Ivanova evanelja, T o m e Kempenskog i prikaze postignua duhovne znanosti. Ima m n o g o putova do vrhunca spoznaje, ali je ispravan izbor neizostavan. Tajni znalac moe mnogo rei o takvim putovima, to neposveenom izgleda udno. Na primjer, netko moe vrlo daleko uznapredovati na tajnoj stazi. Moe
86

stajati,

takoreku,

neposredno

pred

otvaranjem

duevnog oka i duhovnog uha; a onda ima sreu da p o e na plovidbu mirnim ili moda uzburkanim morem, pri emu mu spadne povez s duevnih oiju; odjednom postane vidovit. Drugi je opet isto tako daleko dospio da mu jo samo taj povez treba spasti; to se dogodi uslijed nekog snanog udarca sudbine. K o d nekog drugog ovjeka takav bi udarac oslabio njegovu snagu, potkopao njegovu energiju; za tajnog uenika on postaje p o v o d o m za prosvjetljenje. Trei strpljivo eka; godinama je tako ekao bez vidljiva ploda. Odjednom, dok mirno sjedi u tihoj sobi, d u h o v n o se svjetlo javlja oko njega, z i d o v i iezavaju, postaju duevno prozirni i jedan se novi svijet rasprostre pred njegovim okom koje je postalo v i d o v i t o , ili zazvui njegovu duhovnom uhu koje je proulo.

87

UVJETI ZA TAJNO KOLOVANJE

Uvjeti za pristup tajnom kolovanju nisu takvi da bi ih bilo tko svojevoljno postavljao. Oni p r o i z l a z e iz biti tajnog znanja. Kao to slikarom ne moe postati ovjek koji nema volje uzeti kist u ruku, tako ni u tajno kolovanje ne moe biti primljen nitko tko nee ispuniti o n o to su tajni uitelji naznaili kao nuan zahtjev. U biti tajni uitelj ne moe dati nita osim savjeta. Stoga sve to on kae treba shvatiti u tom smislu. On je proao p r i p r e m n i m putovima spoznaje viih svjetova, pa iz iskustva zna to je potrebno. Potpuno ovisi o slobodnoj volji pojedinca hoe li ii tim istim putovima ili nee. Kad bi netko zahtijevao da ga uitelj uputi u tajno kolovanje, a ne bi htio ispuniti nune uvjete, to bi upravo sliilo zahtjevu: Ui me slikanju, ali me oslobodi toga da dirnem kist. Tajni uitelj isto tako nikada ne moe neto pruiti ako mu ususret ne dolazi slobodna volja onoga koji prima. No treba naglasiti da nije dovoljna openita tenja za viim znanjem. Takvu e elju naravno imati mnogi. Tko ima samo tu elju, a nema volju prihvatiti posebne uvjete tajnog kolovanja, ne m o e nita postii. O tome trebaju razmisliti oni koji se ale da im tajno kolovanje nije lako. Tko ne moe ili ne eli ispuniti stroge uvjete, za neko se vrijeme zapravo mora odrei tajnog kolovanja. Dodue, ti uvjeti jesu strogi, ali nisu surovi, jer njihovo ispunjenje ne samo da treba biti slobodan in nego ak i mora to biti. Tko o tome ne razmisli, zahtjevi duhovnog kolovanja lako mu se mogu priiniti kao duevna prinuda ili prinuda nad savjeu. Jer kolovanje, dakako, poiva na izobrazbi unutarnjeg ivota; duhovni uitelj,
88

mora, dakle, davati savjete koji se odnose na taj unutarnji ivot. Meutim, kao prinuda ne m o e se shvatiti nita od onoga to treba biti izraz slobodne odluke. Kad bi od uitelja netko zahtijevao: priopi mi svoje tajne, ali mi ostavi moje osjeaje i predodbe na koje sam navikao, upravo tada bi zahtijevao neto sasvim nemogue. On ne eli nita vie nego zadovoljiti svoju radoznalost i tenju za znanjem. S takvim se stavom nikada ne moe stei tajno znanje. Sada treba redom opisati uvjete za tajno kolovanje. Treba naglasiti da se ni kod jednog od tih uvjeta ne zahtijeva potpuno ispunjenje, nego samo da se tei za takvim ispunjenjem. Nitko ne moe potpuno ispuniti o v e uvjete; ali svatko m o e poi putem njihova ispunjenja. Radi se samo o volji i namjeri da se krene tim putem. Prvi uvjet jest: usmjeriti svoju panju na unapreenje tjelesnog i duhovnog zdravlja. Koliko e ovjek biti zdrav, naravno, ne ovisi ponajprije o njemu, ali svatko m o e teiti za tim, truditi se u tom pravcu. Samo iz zdravog ovjeka moe proistei zdrava spoznaja. Tajno kolovanje ne odbija ovjeka koji nije zdrav; ali ono zahtijeva da uenik ima volju za zdravim i v o t o m . U t o m e ovjek mora postii najveu moguu samostalnost. Dobri savjeti drugih najee netraeni u pravilu su sasvim suvini. Svatko se mora potruditi da sam pazi na sebe. U fizikom pogledu radi se mnogo vie o spreavanju tetnih utjecaja nego o neemu drugom. Da bismo ispunili svoje dunosti, esto moramo obavljati neto to ne unapreuje nae zdravlje. ovjek mora znati kada e staviti dunost iznad brige o zdravlju. Ali to li se sve ne proputa kad postoji bar malo dobre v o l j e ! Dunost mora u m n o g i m sluajevima stajati
89

iznad zdravlja, esto ak i iznad ivota; kod tajnog uenika uitak nikada ne smije biti iznad zdravlja i ivota. Uitak mu moe biti samo sredstvo za zdravlje i i v o t . Zato je n e o p h o d n o da ovjek bude prema sebi sasvim poten i iskren. Nita ne koristi v o d i t i asketski ivot ako ga pokreu isti motivi koji pokreu i druge uitke. Nekome asketizam moe biti jednako ugodan kao drugome konzumiranje alkohola. A l i on se ne moe nadati da e mu taj asketizam koristiti za viu spoznaju. Mnogi su skloni prividne prepreke na putu napredovanja pripisati svom i v o t n o m poloaju. Oni kau : "Ja se u svojim i v o t n i m okolnostima ne mogu razvijati." Mnogima moe, u nekom drugom sluaju, poeljno izgledati promjena ivotnog poloaja; u svrhu tajnog kolovanja to nitko ne treba initi. U tom cilju treba ovjek upravo u poloaju u kojem se nalazi, uiniti sve to je mogue za svoje tjelesno i duevno zdravlje. Svaki posao moe sluiti cjelini ovjeanstva; i ljudska je dua uzvienija ako uvidi kako je neki sitan, moda i ruan posao potreban za tu cjelinu, nego kad misli: "Taj je posao za mene suvie lo, ja sam p o z v a n za neto drugo." Za tajnog uenika naroito je v a n o nastojanje da bude duhovno potpuno zdrav. Nezdrav duevni i misaoni ivot u svakom sluaju o d v o d i od puta prema viim spoznajama. Temelj duhovnog zdravlja ini jasno, mirno miljenje, sigurni osjeti i sigurno osjeanje. Za tajnog uenika nita ne smije biti stranije od sklonosti fantastici, od uzbuenosti bia, nervoze, egzaltacije, fanatizma. On treba usvojiti zdrav pogled na sve ivotne okolnosti; treba se sigurno snalaziti u ivotu; treba m i r n o pustiti da mu stvari g o v o r e i da na njega djeluju. Mora se truditi da svuda, gdje god je to p o t r e b n o , bude u skladu sa i v o t o m . U
90

svom prosuivanju i osjeanju treba izbjegavati sve to je pretjerano i jednostrano. Kad ne bi ispunjavao o v e uvjete, tajni bi uenik umjesto u vie svjetove, stigao u svijet svoje vlastite uobrazilje; umjesto istine, kod njega bi zagospodarilo njegovo omiljeno mnijenje. Za tajnog je uenika bolje da bude "trijezan" nego egzaltiran i fantast. Drugi je uvjet osjeati se dionikom cjelokupnog ivota. Ispunjavanje o v o g uvjeta ukljuuje mnogo toga, ali svatko ga moe ispuniti samo na svoj vlastiti nain. Ako sam ja odgajatelj, a moj uenik ne odgovara o n o m e to ja elim, tada svoj osjeaj ne trebam najprije usmjeriti protiv uenika, nego protiv sebe samoga. Moram osjeati kako sam jedno sa svojim uenikom toliko da si postavim pitanje: "Nije li to to ueniku nedostaje posljedica mog vlastitog djela?" Umjesto da svoj osjeaj upravim protiv njega, bolje je da razmislim kako bih se ja trebao ponaati da bi uenik ubudue bolje o d g o v a r a o mojim zahtjevima. Takav stav postupno mijenja cjelokupan ovjekov nain miljenja. To jednako vrijedi za ono najmanje kao i za o n o najvee. Takvim stavom, na primjer, promatram jednog zloinca drugaije nego da ga nemam. U z d r a v a m se od svoje prosudbe i sebi g o v o r i m : "Ja sam samo ovjek, kao to je i on. Samo me moda o d g o j , koji mi je uslijed okolnosti pripao, sauvao od njegove sudbine." Tako u vjerojatno doi i do pomisli kako bi ovaj moj subrat postao netko drugi da su uitelji svoj trud koji su uloili u mene, pruili njemu. Pomislit u da je meni pripalo neto to je njemu uskraeno, kako ja za svoje dobro zahvaljujem upravo okolnostima koje su njemu uskraene. Onda mi vie nee biti daleko ni predodba da sam tek jedan lan cijelog ovjeanstva i da sam
91

suodgovoran za sve to se dogaa. Ovdje nije reeno da se takva misao treba odmah pretvoriti u vanjsku agitaciju. Ali tiho u dui treba ju njegovati. Tada e se ona malo-pomalo upisivati i u vanjsko ovjekovo ponaanje. Meutim, s reformom u takvim stvarima svatko moe otpoeti jedino na samome sebi. U ovom je smislu n e p l o d n o postavljati ovjeanstvu ope zahtjeve. Kakvi bi ljudi trebali biti: o t o m e se lako stvori prosudba; ali tajni uenik radi u dubini, a ne na povrini. Bilo bi zato sasvim pogreno kad bi se ovdje naznaeni zahtjev tajnih uitelja d o v e o u vezu s bilo kakvim vanjskim, moda ak i politikim zahtjevom, s ime tajno kolovanje ne m o e imati nikakve v e z e . Politiki agitatori u pravilu "znaju" to treba zahtijevati od drugih ljudi, dok se kod njih manje govori o zahtjevima prema samima sebi. S tim je u neposrednoj v e z i trei uvjet tajnog kolovanja. Uenik se mora uzdii do gledita da njegove misli i osjeanja imaju za svijet isto toliko znaenje koliko i njegova djela. Treba spoznati da je jednako pogubno ako svojeg blinjeg mrzim kao i kad ga tuem. Zatim dolazim i do spoznaje da ne radim neto samo za sebe ako se usavravam, nego da time inim neto i za svijet. Od mojih istih osjeaja i misli svijet izvlai istu korist kao i od mojeg dobrog vladanja. Tako dugo dok nisam uvjeren u znaaj mog unutarnjeg ivota za svijet, nisam podoban biti tajnim uenikom. Istom tada ispunjen sam vjerom u znaaj svog unutarnjeg ivota, svoje due, kad na o v o m duevnom radim tako kao da je o n o bar isto tako stvarno kao i sve vanjsko. Moram biti svjestan da moj osjeaj ima jednako djelovanje kao i b i l o koja radnja moje ruke. Tako je ve i z g o v o r e n i etvrti uvjet: stjecanje shvaanja da ovjekovo pravo bie nije u vanjskom,
92

nego u unutarnjem. Tko sebe smatra samo proizv o d o m vanjskog, rezultatom fizikog svijeta, ne moe nita postii u tajnom kolovanju. Sebe osjeati kao duevno-duhovno bie, jedna je od osnova tajnog kolovanja. Tko prodre do takvog osjeanja, postaje sposoban uoiti razliku izmeu unutarnje o b v e z e i vanjskog djelovanja. On ui spoznavati da se prvo ne moe neposredno mjeriti po drugome. Tajni uenik mora pronai pravu sredinu izmeu onoga to propisuju vanjski uvjeti i onoga to on smatra svojim ispravnim ponaanjem. Svojoj okolini ne treba nametati neto za to ona ne moe imati razumijevanja, ali on takoer ne smije biti opsjednut time da radi samo ono to ta okolina priznaje. Priznanje za svoje istine mora traiti iskljuivo u glasu svoje potene due koja tei spoznaji. Ali od svoje okoline treba uiti koliko je god to mogue da bi iznaao to joj je potrebno i korisno. Tako e u samom sebi razviti o n o to se u tajnoj znanosti z o v e "duhovna vaga". Na jednoj strani vage jest "otvoreno srce" za potrebe vanjskog svijeta, a na drugoj "unutarnja vrstina i nepokolebljiva ustrajnost". To nas upuuje na peti uvjet: postojanost u izvravanju jednom donesene odluke. Tajnog uenika nita ne smije odvratiti od jednom donesene odluke, osim uvida da je zapao u zabludu. Svaka je odluka neka snaga, pa ako ta snaga i ne postie neposredan uspjeh u onome na to je prvenstveno bila usmjerena, ona na svoj nain djeluje. Uspjeh je odluujui samo ako se neki posao obavlja iz udnje, ali sve radnje izvrene iz udnje bezvrijedne su u odnosu na vii svijet. Tu odluuje samo ljubav prema nekom djelovanju. U toj ljubavi treba biti sadrano sve o n o to tajnog uenika pokree na djelovanje. Tada on nikad
93

nee posustati da neku odluku uvijek nanovo pretvara u djelo, ma koliko puta u t o m e d o i v i o neuspjeh. Na taj e nain prestati iekivati tek vanjski uinak svojih djela, a zadovoljstvo e nai u samoj radnji. Nauit e da svoja djela, tovie cijelo svoje bie, rtvuje svijetu, bez obzira na to kako svijet prima njegovu rtvu. Onaj tko hoe postati tajnim uenikom mora izjaviti spremnost za takvu rtvenu slubu. esti je uvjet: razvoj osjeaja zahvalnosti prema svemu to ovjeku prilazi, to mu je dodijeljeno. Treba znati da je njegovo vlastito postojanje dar cijelog svemira. to li je sve p o t r e b n o da svatko od nas primi i o d r i svoj opstanak! to sve zahvaljujemo prirodi i drugim ljudima! Takvim mislima moraju biti skloni oni koji hoe tajno kolovanje. Tko se njima ne moe predati, nije sposoban u sebi razvijati onu sveljubav koja je potrebna da bi se dolo do vie spoznaje. Ono to ne ljubim ne m o e mi se ni objaviti. A svaka me objava mora ispuniti zahvalnou jer njome postajem bogatiji. Svi navedeni uvjeti moraju se objediniti u sedmom: ivot neprekidno shvaati onako kako zahtijevaju ovi uvjeti. To ueniku omoguuje da svom ivotu dade jedinstven peat. Pojedine manifestacije njegova ivota bit e u meusobnoj harmoniji, a ne u proturjeju. Uenik je pripremljen za mir koji mora postii u p r v i m koracima tajnog kolovanja. Ako netko ima ozbiljnu i potenu volju da ispuni navedene uvjete, onda se moe odluiti za duhovno kolovanje. Tada e se osjetiti spremnim slijediti navedene savjete. Nekima se ak moe m n o g o toga u o v i m savjetima priiniti kao neto izvanjsko. Netko od njih moda m o e rei kako je oekivao da bi se to kolovanje moralo odvijati u manje strogim
94

oblicima. Ali sve unutarnje mora se izraziti u neem vanjskom. I isto kao to neka slika nije jo ostvarena ako postoji samo u glavi slikara, tako ni tajno kolovanje ne moe biti bez vanjskog izraza. Ove stroge oblike ne potuju samo oni koji ne znaju da unutarnje mora doi do izraaja u vanjskom. Istina, radi se o duhu neke stvari, a ne o formi. Ali kao to je oblik bez duha nitavan, tako bi i duh bio nedjelotvoran kad sebi ne bi stvorio neki oblik. Postavljeni uvjeti pogodni su da tajnog uenika uine dovoljno snanim kako bi ispunjavao i daljnje zahtjeve koje mu tajno kolovanje mora postaviti. Ako mu o v i uvjeti nedostaju, uenik e oklijevati pred svakim n o v i m zahtjevom. Bez njih nee moi imati potrebno povjerenje u ljude. A na povjerenju i na istinskom ovjekoljublju mora se graditi sva tenja za istinom. Ona mora biti izgraena na njima, iako ne moe izvirati iz njih, ve samo iz snage vlastite due. A ljubav prema ovjeku mora se postupno proiriti u ljubav prema svim biima, tovie prema cjelokupnom postojanju. Tko ne ispunjava navedene uvjete, nee imati niti istinske ljubavi prema svemu onome to se gradi, prema svemu to se stvara, niti e biti sklon okaniti se svakog razaranja, svakog unitavanja. Tajni uenik mora postati takvim ovjekom koji nikada neto ne unitava zbog unitavanja, ne samo djelovanjem, ve ni rijeima, ni osjeajima, ni mislima. Treba ga ispunjavati radost u nastajanju i postajanju; i u unitavanju smije sudjelovati samo onda ako je njime u stanju potaknuti novi ivot. T i m e se ne misli da tajni uenik treba mirno gledati bujanje neeg loeg; ali ak i u tom loem mora traiti ono pomou kojeg to loe moe pretvoriti u d o b r o . Bit e mu sve jasnije da najispravnije
95

suzbijanje loeg i nesavrenog jest stvaranje dobrog i savrenog. Tajni uenik zna da se iz niega ne m o e stvoriti neto, ali zna i to da se neto nesavreno moe preobraziti u savreno. Tko u sebi razvije sklonost prema stvaranju, uskoro postaje sposoban da se ispravno ponaa prema o n o m loem. Tko se upusti u tajno kolovanje mora biti naisto da se pomou njega treba graditi, a ne razarati. Mora se usmjeriti na poten, predan rad, a ne na kritiku i razaranje. On treba biti sposoban za predanost, jer uiti treba o n o to se jo ne zna. Prema o n o m e to se otkriva treba gledati s predanou. Rad i predanost su osnovni osjeaji koje treba zahtijevati od tajnog uenika. Pojedini ovjek morat e iskusiti da u kolovanju ne napreduje, unato tome to je prema svojem uvjerenju v r l o radin. To je zato to rad i predanost nije shvatio u p r a v o m smislu. Najmanji e uspjeh imati onaj rad koji se poduzima zbog rezultata i najmanji napredak pokazat e o n o uenje koje se obavlja bez predanosti. Naprijed vodi jedino ljubav prema radu, a ne prema uspjehu. A ako uenik trai zdravo miljenje i siguran sud, ne treba mu zbog sumnje i nepovjerenja uzmanjkati predanost. ovjek ne mora zapasti u ropsku ovisnost u prosuivanju ako nekom priopenju koje primi ne pristupi s vlastitim miljenjem, v e s mirnim povjerenjem i predanou. Oni koji su neto postigli u spoznaji znaju da sve ne zahvaljuju svojeglavom o s o b n o m sudu, nego mirnom sasluavanju i proraivanju. Uvijek treba imati u vidu da se vie ne treba uiti o n o o emu se ve moe prosuivati. Dakle, ako ovjek hoe samo prosuivati, onda vie uope ne moe uiti. A u tajnom se kolovanju radi
96

upravo o uenju. Tu ovjek treba potpuno biti proet v o l j o m za uenjem. Ne m o e li se neto razumjeti, tada neka se radije ne prosuuje, nego da se osuuje. Razumijevanje nek se ostavi za kasnije. to se ovjek vie uspinje stepenicama spoznaje, to mu je potrebnije ovo mirno i predano oslukivanje. Svaka spoznaja istine, sav ivot i djelovanje u svijetu duha, postaju u viim regijama suptilni i fini u usporedbi s djelatnou obinog razuma i i v o t o m u fizikom svijetu. to se vie ire ovjekovi krugovi, to finije postaju djelatnosti koje mora poduzeti. To je razlog zato ljudi glede viih podruja dolaze do tako razliitih "gledita" i "stavova". Meutim, i o viim istinama postoji zapravo samo jedno miljenje. Do tog jednog miljenja ovjek moe doi onda kada se radom i predanou uzdigao do stvarnog gledanja istine. Jedino onaj tko nije d o v o l j n o pripremljen, tko prosuuje prema svojim omiljenim predodbama, prema svojim uobiajenim mislima i tako dalje, moe doi do gledita koje odstupa od onog ispravnog. Kao to postoji samo j e d n o gledite o nekom matematikom pouku, tako je i sa stvarima viih svjetova. Ali ovjek se najprije mora pripremiti da bi mogao doi do takvog "gledita". Kad bi se to htjelo imati u vidu, tada uvjeti tajnog uitelja ne bi ni za koga sadravali neto iznenaujue. Potpuno je tono da istina i vii ivot prebivaju u svakoj ljudskoj dui i da ih svatko sam moe i mora nai. Ali oni lee duboko i mogu se izvui iz njihovih dubina samo kada se odstrane zapreke. Kako se to postie, o tome moe dati savjet samo onaj tko ima iskustva u tajnom znanju. Takav savjet daje duhovna znanost. Ona nikome ne namee neku istinu, ona ne objavljuje nikakvu dogmu, ali pokazuje put. Dodue, taj bi 97

put svatko m o g a o i sam pronai ali moda tek poslije mnogih utjelovljenja. Ono to se, meutim, postie tajnim kolovanjem, jest skraenje toga puta. Tako ovjek bre dolazi do toke na kojoj moe suraivati u onim svjetovima gdje se ljudsko d o b r o i ljudski razvoj mogu unaprijediti duhovnim radom. Time su napomenute najpree stvari koje treba priopiti o stjecanju viih iskustava svijeta. U sljedeem poglavlju ova e se izlaganja nastaviti ukazivanjem na ono to se dogaa u viim lanovima ljudske p r i r o d e (u organizmu due ili astralnom tijelu te u duhu ili misaonom tijelu) za vrijeme toga razvoja. T i m e e se ova priopenja pokazati u n o v o m osvjetljenju, pa e se tako u njih moi prodrijeti u j e d n o m dubljem smislu.

98

O NEKIM UINCIMA POSVEENJA

Jedno od naela prave tajne znanosti jest da onaj tko tei za posveenjem ini to s punom svijeu. Uenik ne treba poduzimati nita, nikakve vjebe za koje ne zna kakvo djelovanje imaju. Tajni uitelj, dajui neki savjet ili uputu, uvijek e istovremeno rei kakav e uinak oni izazvati u tijelu, dui i duhu onoga koji tei za viom spoznajom. Navest emo neka djelovanja na duu tajnog uenika. Tek onaj tko je upoznat s ovdje navedenim sadrajem moe u punoj svijesti pristupiti vjebama koje v o d e spoznavanju nadosjetilnih svjetova. Samo on m o e biti pravi tajni uenik. Svako tapkanje u mraku u pravom tajnom kolovanju strogo se odbacuje. Tko se ne eli kolovati otvorenih oiju, moe postati medij; do vidovitosti u smislu tajne znanosti ne moe dospjeti. Tko izvodi vjebe opisane u prethodnim poglavljima (u cilju stjecanja nadosjetilnih spoznaja) prvo e doivjeti o d r e e n e promjene u takozvanom duevnom organizmu. Ovaj organizam moe zapaati samo v i d o v i t i . M o e m o ga usporediti sa svjetleim duhovno-duevnim oblakom u ijoj se sredini nalazi ovjekovo fiziko tijelo.* U tom su organizmu duhovno vidljivi nagoni, poude, strasti, p r e d o d b e i tako dalje. Osjetilne poude, na primjer, osjeaju se u njemu kao tamnocrvenkasta zraenja odreenog oblika. Neka ista, plemenita misao nalazi svoj izraz kao crvenkasto-ljubiasto zraenje. Otro izgraen pojam koji stvara neki logiki mislilac osjea se kao

* Objanjenje se nalazi u autorovoj knjizi " T e o z o f i j a " . 99

ukasti lik sasvim odreenih obrisa. Zbrkana misao mutne glave pojavljuje se kao lik neodreenih obrisa. Misli ljudi jednostranih, netolerantnih nazora, pojavljuju se u otrim nepokretnim obrisima, a misli ljudi koji prihvaaju i gledita drugih vide se u pokretnim, promjenjivim obrisima i tako dalje i tako dalje.* to vie ovjek napreduje u duevnom razvoju, to se pravilnije ralanjuje njegov duevni organizam. U ovjeku s nerazvijenim duevnim i v o t o m on je zbrkan i neralanjen. Ali i u takvom neralanjenom organizmu v i d o v i t i moe primijetiti tvorevinu koja se jasno odvaja od okoline. O v o se p r o t e e od unutranjosti glave do sredine fizikog tijela, a ponaa se kao neka vrsta samostalnog tijela koje ima odreene organe. Ti organi, o kojima e se najprije g o v o r i t i , d u h o v n o se zapaaju u blizini sljedeih dijelova tijela: prvi meu oima, drugi u blizini grkljana, trei u predjelu srca, etvrti u blizini takozvane eluane jamice, peti i esti imaju sredite u donjem dijelu tijela. Tajni znalci te t v o r e v i n e zovu "kotai" ( a k r e ) ili lotosovi cvjetovi zbog slinosti s njima. Jasno je, meutim, da takav izraz ne pogaa bit, kao to ni izraz "pluna krila" ne o d g o v a r a sasvim organu plua. Kao to je jasno da se ne radi o "krilima", tako u navedenom sluaju moramo misliti

* Kod svih sljedeih prikazivanja mora se paziti na to da se kod "vienja" neke boje misli na duhovno vienje (gledanje). Ako vidovita spoznaja govori: "vidim crveno", to u duevno-duhovnom smislu znai da imam doivljaj slian fizikom doivljaju crvene boje". Taj izraz je u upotrebi samo zato to je vidovitoj spoznaji u nekom takvom sluaju sasvim prirodno rei "vidim crveno". Tko ovo ne uzima u obzir mogao bi lako neku viziju u bojama zamijeniti s pravim vidovitim doivljajem. 100

samo na usporedbu. Ti su "lotosovi cvjetovi" u nerazvijenih ljudi tamnih boja i mirni, nepokretni. U vidovitih su oni u pokretu te svjetleih nijansiranih boja. I kod medija se dogaa neto slino, no na drugaiji nain. Ovdje nee podrobnije biti govora o tome. Kad tajni uenik zapoinje vjebe, prvo "lotosovi cvjetovi" postaju svjetliji, a kasnije se poinju okretati. Kad nastupi o v o potonje, poinje sposobnost vidovitosti, jer ti su "cvjetovi" osjetilni organi due.* Njihovo je okretanje izraz sposobnosti zapaanja u nadosjetilnom. Nitko ne moe gledati neto nadosjetilno prije nego to su se u tom smislu oblikovala njegova astralna osjetila. Duhovni osjetilni organ koji se nalazi u blizini grkljana omoguuje vidovito gledanje naina miljenja nekog drugog duevnog bia. On doputa i dublji uvid u prave zakone p r i r o d n i h pojava. Organ u blizini srca otvara vidovitu spoznaju o vrsti moralnog stava druge due. Tko ga je izgradio, moe prepoznati i odreene dublje snage u ivotinja i biljaka. Preko osjetila u blizini takozvane eluane jamice stjee se znanje o sposobnostima i talentima dua; a moe se i prozreti kakvu ulogu u prirodi igraju ivotinje, biljke, kamenje, metali, atmosferske pojave i slino. Organ u blizini grkljana ima esnaest "cvjetnih latica" ili "bica na kotau", onaj u blizini srca dvanaest, a u blizini eluane jamice deset. U v e z i s nastajanjem tih osjetilnih organa jesu odreene duevne radnje i onaj tko ih vri na tono odreen nain, doprinosi izgradnji dotinih duhovnih
* I u vezi s tim zapaanjem "okretanja", pa i samih "lotosovih

cvjetova", vrijedi ono to je reeno u prethodnoj napomeni

o "vienju boja".

101

osjetilnih organa. Od "esnaestolatinog lotosova cvijeta" ve je oblikovano osam latica na ranijem stupnju ovjekova razvoja u pradavnoj prolosti. Toj izgradnji sam ovjek nije nita doprinio. Primio ih je kao dar prirode dok je jo bio u stanju snene, priguene svijesti. Na tadanjem stupnju razvoja ovjeanstva one su bile i djelatne, ali ta je vrsta djelatnosti odgovarala samo stanju priguene svijesti. Kad se poslije svijest rasvijetlila, potamnjeli su ti listovi i zaustavili svoju djelatnost. Ostalih osam latica ovjek moe svjesnim vjebama sam oivjeti. Tako e cijeli ovaj lotosov cvijet zasjati i postati pokretan. O razvoju svake od ovih esnaest latica ovisi stjecanje odreenih sposobnosti. Ipak, kao to je ve objanjeno, ovjek ih moe svjesno razviti samo osam; ostalih osam zasvijetlit e same od sebe. Razvoj tee na sljedei nain. Da bi ih r a z v i o , ovjek mora skrenuti pozornost i brigu na odreene duevne postupke koje inae i z v o d i bez brige i pozornosti. Takvih je postupaka osam. Prvo je nain na koji ovjek usvaja p r e d o d b e . U t o m se ovjek obino sasvim preputa sluaju. uje o v o ili ono, vidi jedno ili drugo i potom oblikuje svoje pojmove. Dok tako postupa, njegov esnaestolatini lotosov cvijet ostaje sasvim nedjelatan. Tek kad ovjek u t o m smjeru uzme samoodgoj u svoje ruke, lotosov cvijet postaje djelatan. Da bi to postigao, mora paziti na svoje p r e d o d b e . Svaka predodba za njega mora dobiti znaaj. On u njoj mora vidjeti o d r e e n u poruku, obavijest o stvarima vanjskog svijeta. Ne smije se zadovoljiti predodbama koje nemaju takvo znaenje. itavim svojim pojmovnim svijetom mora upravljati tako da on postane vjernim o g l e d a l o m vanjskog svijeta. Njegova tenja mora biti usmjerena 102

na to da iz svoje due ukloni netone p r e d o d b e . Drugi se duevni postupak, u slinom smislu, odnosi na ovjekove odluke. On mora donijeti odluku na osnovi utemeljena i cjelovita promiljanja, ak i o najbeznaajnijim stvarima. Svako nepromiljeno djelovanje i besmislene radnje treba drati daleko od svoje due. Za sve treba imati d o b r o osmiljene razloge. Ono za to ne postoji valjan razlog treba izostaviti. Trei se postupak odnosi na govorenje. S usana tajnog uenika treba dolaziti samo ono to ima smisla i to je znaajno. Svako govorenje samo radi govorenja udaljava uenika od njegova pravog puta. Treba izbjegavati uobiajen nain razgovora, kad se g o v o r i nasumce, aroliko i izmijeano, to ne znai da se mora iskljuiti iz openja s drugim ljudima. Upravo preko openja njegov g o v o r treba zadobiti znaaj. Tajni je uenik raspoloen za svaki razgovor, ali ga obavlja promiljeno i razlono. Nikad ne govori neutemeljeno. Odmjerava i koliinu rijei. Ni previe, ni premalo. etvrti postupak due jest ureenje vanjskog djelovanja. Tajni uenik usmjerava svoje djelovanje tako da se ono slae s postupcima drugih ljudi i s dogaanjima u njegovoj okolini. Ne ini nita to bi smetalo drugima ili to je u proturjeju s onim to se oko njega dogaa. Nastoji da se njegov rad skladno uklapa u njegovu okolinu, u njegov ivotni poloaj i slino. Gdje je na djelovanje potaknut neim drugim, brino e razmotriti kako na najbolji nain udovoljiti zahtjevu. T a m o gdje djeluje iz sebe, odvagnut e posljedice svog naina djelovanja. Peti se postupak odnosi na ureenje cjelokupnog ivota. Tajni uenik pokuava ivjeti primjereno prirodi i duhu. Ne prenagljuje se i nije spor, prezaposlenost i nemar jednako su 103

mu daleki. ivot shvaa kao sredstvo rada i prema tome se ravna. O svojem zdravlju, navikama i ostalom brine se tako da iz njih proizlazi skladan i v o t . esto se odnosi na ljudsko stremljenje. Tajni uenik ispituje svoje sposobnosti, svoje mogunosti i ponaa se u skladu s tom samospoznajom. Ne pokuava uiniti neto to je iznad njegovih snaga, ali ni ne proputa uiniti to je unutar tih snaga. S druge strane, postavlja sebi ciljeve koji su u v e z i s idealima, s velikim ovjekovim dunostima. On se ne uklapa bez razmiljanja, kao neki kota, u ljudski mehanizam, nego nastoji shvatiti svoje zadatke i usmjerava pogled iznad svakidanjice. Svoje o b v e z e nastoji izvravati sve bolje i potpunije. Sedmo se u njegovu duevnom ivotu odnosi na nastojanje da od ivota to vie naui. Pokraj njega ne prolazi nita to mu ne bi dalo p o v o d a za skupljanje korisna ivotnog iskustva. Ako je uinio neto neispravno i nepotpuno, to e biti p o v o d o m da kasnije u slinim prilikama uini neto tono i potpuno. Kad vidi druge kako rade, promatra ih sa slinim ciljem. On nastoji skupiti bogato blago iskustva i stalno iz njega briljivo crpsti savjete. I nita ne ini a da se pritom ne osvre na doivljaje koji mu mogu biti od pomoi pri odlukama i djelovanju. Na kraju, osmo je o v o : tajni uenik mora s vremena na vrijeme usmjeravati p o g l e d u svoju nutrinu; uranjati u sebe, paljivo se posavjetovati sa sobom, stvarati i preispitivati svoja ivotna naela, u mislima razmotriti svoja znanja, procjenjivati svoje dunosti, razmiljati o sadraju i smislu ivota i tako dalje. O svemu t o m e v e je bilo g o v o r a u prethodnim poglavljima. To se ovdje nabraja samo zbog veze s razvojem esnaestolatinog lotosova cvijeta. Takvim vjebama lotosov cvijet postaje sve 104

savreniji i savreniji. Naime, o takvim vjebama ovisi stvaranje dara vidovitosti. to su ovjekove misli i g o v o r u v e e m suglasju s dogaajima vanjskog svijeta, to se bre razvija taj dar. Neistinite misli ili govor ubijaju neto u klici esnaestolatinog lotosova cvijeta. Istinitost, iskrenost, potenje u ovom su odnosu gradivne snage; laljivost, himbenost, nepotenje su razorne snage. Tajni uenik mora znati da nije bitna "dobra namjera", nego stvaran in. Ako mislim i kaem neto to se ne slae sa stvarnou, onda u svom d u h o v n o m osjetilnom organu neto razaram, ak i ako pritom mislim kako su mi namjere dobre. To je kao s djetetom koje se opee ako dodirne vatru, premda se to dogodilo zbog neznanja. Opisani duevni procesi ine da esnaestolatini lotosov cvijet zasja u divnim bojama i ima zakonito kretanje. Ipak treba uzeti u o b z i r da naznaeni dar vidovitosti ne moe nastati prije nego to se postigne o d r e e n i stupanj izobrazbe due. Sve dok je potreban napor da ovjek vodi svoj ivot u tom pravcu, taj se dar ne pokazuje. Dok jo mora osobito paziti na opisane postupke, ovjek nije zreo. Tek kad toliko uznapreduje da se navikne ivjeti na ovaj nain, pokazuju se prvi tragovi vidovitosti. Sve to ne smije vie priinjavati muku, nego mora postati sam po sebi razumljiv nain ivljenja. Nije p o t r e b n o neprekidno promatrati samog sebe i prisiljavati se na takvo ivljenje. Sve mora postati navikom. Postoje stanovite upute po kojima se esnaestolatini lotosov cvijet moe razviti i na drugi nain. Istinska tajna znanost odbacuje sve takve upute jer one v o d e razaranju tjelesnog zdravlja i moralnom propadanju. Njih je lake p r o v o d i t i nego ovdje opisane. Iako je opisani proces dugotrajan i 105

mukotrpan, on, meutim, sigurno v o d i cilju i moe samo moralno osnaiti. Posljedice iskrivljenog razvoja lotosova cvijeta nisu samo iluzije i fantastine p r e d o d b e nego i zablude te preputanje svemu u obinom ivotu. Takvim izoblienim oblikovanjem lotosova cvijeta ovjek moe postati plaljiv, zavidan, tat, ohol, samovoljan i tako dalje, dok ranije nije imao ta svojstva. Ve smo rekli da je osam latica esnaestolatinog lotosova cvijeta bilo razvijeno u pradavnoj prolosti i da se one prilikom tajnog kolovanja opet same pojave. Tajni uenik sada mora svu svoju pozornost usmjeriti na razvijanje onih drugih osam latica. Ako je kolovanje pogreno, te ranije razvijene latice lako se pojave same, ali nove, koje se tek trebaju razviti, ostaju zakrljale. To se naroito dogaa ako se prilikom kolovanja premalo pazi na logino, razborito miljenje. Od najvee je vanosti da je tajni uenik razuman ovjek koji se dri jasna miljenja. Nadalje, vano je da se trudi g o v o r i t i s najveom jasnoom. Kad ovjek pone nasluivati neto nadosjetilno, rado e o tome razgovarati, ali time e koiti svoj pravilan razvoj. to se manje o tome govori, to bolje. Govoriti treba tek kad je postignut odreen stupanj jasnoe. U poetku kolovanja tajni se uenici nerijetko ude kako duhovno kolovani ljudi pokazuju malo "znatielje" za priopenja o njihovim doivljajima. Najblagotvornije bi, meutim, bilo kad bi o svojim doivljajima p o t p u n o utjeli i kad ni o emu drugome ne bi razgovarali nego o tome koliko d o b r o ili slabo uspijevaju u izvoenju svojih vjebi i koliko su u stanju slijediti upute. Duhovno kolovani ljudi ne prosuuju njihovo napredovanje prema priopenjima, ve prema sasvim drugim i z v o r i m a . 106

Osam latica esnestolatinog lotosova cvijeta koje uenik sam treba razviti, ovakvim priopavanjem uvijek poneto otvrdnu, iako bi trebale ostati mekane i gipke. Kao objanjenje, zbog v e e jasnoe, navest emo jedan primjer iz obina ivota. Recimo, ujem neku vijest i o tome odmah stvorim svoj sud. Ubrzo poslije toga o istoj stvari dobivam drugu vijest, koja se ne slae s prvom, pa sam primoran mijenjati ve oblikovani sud. To nepovoljno utjee na moj esnaestolatini lotosov cvijet. Bilo bi drugaije da sam se u poetku "suzdrao" od prosuivanja i govorenja sve dok za prosuivanje nisam zadobio sigurnu osnovu. Obazrivost u stvaranju i izricanju sudova postupno postaje posebno obiljeje tajnog uenika. Nasuprot tome, raste njegova osjetljivost za dojmove i iskustva koja utke puta da prolaze p o r e d njega ne bi li tako stvorio to vie uporita do trenutka kad bude trebao prosuivati. Taj oprez stvara plaviasto-crvenkaste i ruiasto-crvene nijanse lotosova cvijeta, dok se u suprotnom pojavljuju tamnocrvene i naranaste nijanse. Na slian nain kao esnaestolatini,* u blizini srca razvija se i dvanaestolatini lotosov cvijet. Polovina njegovih latica postojala je i bila djelatna ve na j e d n o m ranijem ovjekovu razvojnom stupnju. Zato se tih est latica ne mora naroito razvijati prilikom tajnog kolovanja; one

* Znalac e u uvjetima za razvoj "esnaestolatinog lotosova cvijeta" prepoznati upute koje je Budha dao svojim uenicima za tu "stazu". Mi ovdje ne prouavamo budizam, nego samo prikazujemo uvjete razvoja koji proizlaze iz same duhovne znanosti. injenica da se neke upute podudaraju s Budhinim uenjem ne znai da one " p o sebi" nisu ispravne. 107

se same pojavljuju i poinju se okretati ako se radi na ostalih est. Da bi unaprijedio taj razvoj, ovjek mora odreenim duevnim radnjama svjesno dati odreeni pravac. Mora nam postati jasno da opaanja pojedinim duhovnim ili duevnim osjetilima imaju razliita obiljeja. Lotosov cvijet s dvanaest latica prua drugaije opaanje od esnaestolatinog. Posljednji omoguuje opaanje likova. Nain miljenja neke due, zakoni po kojima se dogaa neka prirodna pojava, pojavljuju se za esnaestolatini lotosov cvijet u likovima. Meutim to nisu kruti, mirni likovi, nego pokretni oblici ispunjeni i v o t o m . V i d o v i t i , kod kojeg se razvije to osjetilo, moe za svaki nain miljenja, za svaki prirodni zakon navesti oblik u kojem se izraava. Jedna osvetnika misao, na primjer, nalik je nazupanoj strelici; dobronamjerna misao esto je u obliku cvijeta koji se otvara. Misli nabijene smislom uglavnom su simetrino oblikovane, nejasni p o j m o v i imaju naborane obrise. Sasvim su drugaija zapaanja vezana uz dvanaestolatini lotosov cvijet. Vrsta tih opaanja priblino se moe oznaiti kao duevna toplina ili duevna hladnoa. Vidoviti koji ima razvijeno o v o osjetilo osjea da se iz oblika koje opaa esnaestolatinim lotosovim cvijetom izlijeva takva duevna toplina ili duevna hladnoa. Zamislimo vidovitog ovjeka koji je razvio samo esnaestolatini, a ne i dvanaestolatini lotosov cvijet. On bi pri jednoj dobronamjernoj misli v i d i o samo gore opisani oblik. Drugi, koji je razvio oba osjetila, primjeuje jo i izlijevanje te misli, to jest, duevnu toplinu. Napominjemo da je ovo samo pretpostavka radi pojanjavanja, jer se u tajnom kolovanju jedno osjetilo nikad ne razvija bez drugih. Razvojem 108

dvanaestolatinog lotosova cvijeta v i d o v i t i stjee i duboko razumijevanje za zbivanja u prirodi. Sve to se osniva na rastu i razvoju zrai duevnu toplinu; sve to je u stanju prolaznosti, razaranja, propadanja ima obiljeje duevne hladnoe. O v o se osjetilo unapreuje na sljedei nain. Najprije tajni uenik radi na ureenju tijeka svojih misli (takozvanoj kontroli m i s l i ) . Kao to se esnaestolatini lotosov cvijet razvija istinitim, znaajnim mislima, tako se dvanaestolatini razvija unutarnjim ovladavanjem tim tijekom misli. Nestalne, vrludave misli, koje se sluajno, a ne po smislu i na logian nain uklapaju jedna u drugu, kvare oblik o v o g lotosova cvijeta. to vie jedna misao proizlazi iz druge, to se vie uklanjaju neloginosti, to e taj osjetilni organ vie dobivati odgovarajui oblik. uje li tajni uenik nelogine misli, on ih u glavi odmah ispravlja. On se nee s odbojnou povui iz neke moda nelogine okoline kako bi unaprij e d i o svoj razvoj. Nee ni odmah osjetiti p o r i v da ispravi svaku neloginost u svojoj okolini. tovie, mislima koje naviru izvana sasvim e tiho u svojoj nutrini dati logian, osmiljen pravac, kojim nastoji usmjeriti i vlastite misli. Zatim, kao drugo, tajni uenik mora obratiti panju na dosljednost u svojem djelovanju (kontrola postupaka). Svaka nestalnost, svaki nesklad u djelovanju upropatava lotosov cvijet. Tajni e uenik svako svoje djelovanje usmjeriti tako da ono logino slijedi iz prethodnog. Tko danas drugaije radi nego juer, nikada nee razviti to osjetilo. Kao tree slijedi vjeba ustrajnosti. Tajni uenik nee dopustiti da ga bilo to odvrati od cilja koji je sebi postavio sve dok ga smatra ispravnim. Prepreke su za njega p o z i v da ih svlada, a ^likako 109

m o t i v za odustajanje. etvrto je razvijanje tolerancije prema ljudima, prema svim biima, a i injenicama. Tajni uenik ne kritizira ono to je nesavreno, zlo i loe, nego pokuava razumjeti sve to mu dolazi ususret. Kao to ni sunce loem i zlom ne uskrauje svoje svjetlo, tako im ni on ne uskrauje svoje puno razumijevanje. D o g o d i li se tajnom ueniku kakva neprilika, on se ne preputa nepovoljnom osuivanju, n e g o prima o n o to je neizbjeno i tei, koliko mu doputa njegova snaga, da stvar okrene na d o b r o . Tuda miljenja ne promatra samo sa svog gledita n e g o se stavlja u poloaj drugih. Peto je nepristranost prema pojavama ivota. S tim u v e z i jest "vjerovanje" ili "povjerenje". Tajni uenik pristupa svakom ovjeku, svakom biu s povjerenjem. I u svom djelovanju ispunjava se tim povjerenjem. I nikada, kad mu se neto priopi, ne kae: ne vjerujem u to jer je u suprotnosti s mojim dosadanjim mnijenjem. U svakom je trenutku spreman da svoje mnijenje i stav provjeri i ispravi s nekog drugog motrita. Ostaje uvijek primljiv za sve to mu prilazi i ima povjerenja u djelotvornost onoga to ini. Nastoji se osloboditi bojaljivosti i sumnjiavosti. Ako ima neku namjeru, vjeruje i u njezinu snagu. Ni stotinu neuspjeha ne moe mu unititi tu vjeru. To je "vjera koja moe premjetati brda". esto je postizanje odreene ivotne ravnotee (uravnoteenosti). Tajni uenik nastoji odrati svoje ujednaeno raspoloenje bez obzira na to pati li ili se raduje. On se odvikava od kolebanja izmeu "kliktanja do nebesa i potitenosti nasmrt". Nesrea i opasnost zatei e ga jednako oboruanog kao i srea i uspjeh. itateljima duhovnoznanstvenih spisa o v o je poznato kao takozvanih "est svojstava", koja u sebi 110

mora razvijati svatko tko tei posveenju. Ovdje smo ih iznijeli u v e z i s duevnim osjetilom nazvanim dvanaestolatini lotosov cvijet. Tajno kolovanje p o m n o daje naroite upute koje ovaj lotosov cvijet dovode do sazrijevanja, ali pravilno oblikovanje ovog osjetilnog organa ovisi o razvoju nabrojenih svojstava. Ako se tom razvoju ne pridaje panja, ovaj se organ oblikuje u jednu iznakaenu sliku. U tom se sluaju, unato stanovitom stupnju vidovitosti, navedena svojstva umjesto u dobro, preobraavaju u z l o . ovjek m o e postati naroito netrpeljiv, neodluan, odbojan prema svojoj okolini. On e, na primjer, osjetiti kako je ustrojena neka druga dua, pa e je izbjegavati ili mrziti zbog toga. To moe ii tako daleko da ovjek zbog duevne hladnoe, koja ga podilazi kod njemu odbojnih stavova, ne moe uope sluati ili ve otpoetka zauzima negativan stav. Ako se uza sve o v o tajni uenik pridrava i odreenih propisa koje od tajnih uitelja moe dobiti samo usmeno, ubrzat e razvoj ovog lotosova cvijeta. No navedene upute potpuno uvode u stvarno tajno kolovanje. Korisne su i za onoga tko nee ili ne moe proi kroz tajno kolovanje. To e, iako polagano, u svakom sluaju imati utjecaja na duevni organizam. A pridravanje tih naela za tajnog je uenika neto neizostavno. Kad bi bez njih prolazio kroz tajno kolovanje, mogao bi ui u vie svjetove; ali samo s manjkavim misaonim okom, te umjesto da spoznaje istinu, bio bi p o d l o a n samo iluzijama i zabludama. U odreenom bi smislu postao vidovit, ali zapravo bi zapao u veu sljepou nego ranije. Naime, prije je bar u osjetilnom svijetu stajao vrsto, nalazei u njemu oslonac; meutim, sada gleda iza 111

tog osjetilnog svijeta, on ga zbunjuje sve dok sa sigurnou ne stane u jedan vii svijet. Vie ne moe razlikovati istinu od zablude i gubi svaku orijentaciju u ivotu. Upravo je zato toliko potrebna strpljivost u tim stvarima. Mora se uvijek imati na umu da duhovna znanost smije ii samo tako daleko koliko postoji spremnost za pravilima o d r e e n razvoj "lotosovih cvjetova". Da se lotosovi cvjetovi ne bi iskrivljeno razvijali, ne smijemo ih dovoditi do sazrijevanja prije nego to oni na miran nain steknu odgovarajui oblik. Sazrijevanje je uinak posebnih uputa duhovne znanosti, ali im oblik daje opisani nain ivota. Za razvoj desetolatinog lotosova cvijeta potrebno je posebno istanano njegovanje due. Potrebno je nauiti svjesno ovladati osjetilnim utiscima. To je posebno nuno za onoga tko tek postaje v i d o v i t jer samo tako m o e izbjei i z v o r bezbrojnih iluzija i duhovne samovolje. ovjek obino ne osvjeuje to sve vlada njegovim mislima, njegovim sjeanjima i ime su sve oni izazvani. Uzmimo sljedei primjer. Netko se vozi vlakom. Zaokuplja ga neka misao. Odj e d n o m njegova misao dobiva savim drugi pravac. Sjea se nekog davnog doivljaja te ga utkiva u sadanje misli. Nije primijetio da gleda kroz p r o z o r i da mu je p o g l e d pao na neku osobu, slinu osobi upletenoj u doivljaj kojeg se sjea. Do svijesti mu ne d o p i r e to to vidi, nego samo posljedice toga to je vidio, pa vjeruje da mu je to palo na um "samo od sebe". Koliko li se toga u ivotu dogaa na ovakav nain. U svoj ivot unosimo stvari koje smo iskusili ili proitali a da nismo svjesni njihove povezanosti. Netko, na primjer, ne podnosi odreenu boju; ali uope ne zna da je to zato to je uitelj koji ga je 112

muio prije m n o g o godina, imao kaput takve boje. Bezbrojne iluzije poivaju na tim povezanostima. Mnoge se stvari upisuju u duu a da se ne osvjeuju. Moe se dogoditi sljedee. Netko u novinama proita obavijest o smrti neke poznate osobe i odluno tvrdi da je taj smrtni sluaj ve "juer" naslutio iako nije ni uo ni v i d i o nita to bi ga m o g l o navesti na tu misao. 1 on tvrdi da mu je ta misao nadola sama od sebe: taj e ovjek umrijeti. Samo na neto nije obratio panju. Nekoliko sati prije nego to mu se pojavila "jueranja" misao bio je u posjetu kod jednog poznanika. Na stolu su bile novine. Nije ih itao. Meutim, p o g l e d mu je ipak nesvjesno pao na vijest o tekoj bolesti navedene osobe. Nije bio svjestan tog utiska, ali je njegova posljedica bila ta "slutnja". Ako o tome razmiljamo, m o e m o uvidjeti kakav izvor iluzija predstavljaju ovakve okolnosti. Upravo taj i z v o r mora zatvoriti svatko tko eli oblikovati svoj desetolatini lotosov cvijet, jer se tim lotosovim cvijetom u duama mogu opaati duboko sakrivena svojstva. Ali ovjek moe tim opaanjima pripisati istinitost samo kada se potpuno oslobodio navedenih zabluda. Da bi to postigao, mora postati gospodarem onoga to na njega djeluje iz vanjskog svijeta. Mora doi do toga da utiske koje ne eli primiti zaista i ne prima. Takva se sposobnost moe razviti samo snanim unutarnjim ivotom. Voljom moramo ovladati tako da na nas djeluju samo one stvari na koje obraamo panju, a oslobaamo se utisaka kojima se ne predajemo hotimino. to ovjek vidi, mora i htjeti vidjeti, a o n o na to ne obraa panju za njega stvarno ne treba ni postojati. Koliko unutranji rad due postane ivlji i energiniji, toliko e se vie postii. Tajni uenik mora 113

izbjegavati svako nepromiljeno gledanje i sluanje. Za njega mora postojati samo o n o na to usmjerava svoje uho ili o k o . On mora vjebati da i u najveoj galami ne mora nita uti ako to ne eli. Svoje oko mora uiniti neprimljivim za stvari koje ne eli vidjeti. Od svih nesvjesnih utisaka morao bi se zaogrnuti kao nekim duevnim oklopom. U tom smislu nastoji i misliti. Odabire jednu misao i nastoji dalje misliti samo o n o to m o e sasvim svjesno, u punoj slobodi utkati u tu misao. Odbija misli koje mu proizv o l j n o upadaju. Ako tu misao eli staviti u odnos s bilo kojom drugom, onda se pomno treba prisjetiti gdje mu se pojavila ta druga misao. Ide jo dalje. Ako, na primjer, osjea odreenu antipatiju prema neemu, on je suzbija i nastoji uspostaviti svjestan odnos prema toj stvari. Na taj se nain u njegov duevni ivot sve manje mijeaju nesvjesni elementi. Samo takvim strogim samoodgojem desetolatini lotosov cvijet postie oblik kakav bi trebao imati. Duevni ivot tajnog uenika mora postati ivot pun panje. A o n o to ne eli zapaati, to mora znati drati na udaljenosti. Doda li se tom samoodgoju meditacija koja odgovara uputama duhovne znanosti, onda lotosov cvijet u predjelu eluane jamice sazrijeva na pravilan nain, a ono to je kroz ranije prikazane duhovne osjetilne organe imalo samo oblik i toplotu, dobiva duhovnu svjetlost i boju. Kroz to se otkrivaju, na primjer, talenti i sposobnosti dua, snage i skrivena svojstva prirode. Time obojena aura ivih bia postaje vidljiva; na taj nain okolina nam oituje svoja duevna svojstva. Mora se priznati da je u razvoju upravo na tom podruju potrebna najvea briljivost jer je igra nesvjesnih sjeanja ovdje najivahnija. Kad tako ne bi bilo, mnogi bi 114

ljudi imali osjetilo o kojem je ovdje rije, jer o n o nastaje ubrzo nakon to ovjek zadobije potpunu kontrolu nad svojim osjetilnim utiscima tako da oni ovise samo o njegovu obraanju, odnosno, neobraanju pozornosti. Ono ostaje nedjelatno samo dok mo vanjskih osjetila to duevno osjetilo odrava u stanju priguenosti i nesvjesnosti. T e e od oblikovanja opisanog lotosova cvijeta jest oblikovanje estolatinog, koji se nalazi u sredini tijela. Naime, njegovo se oblikovanje postie kad samosvijest potpuno ovlada itavim ovjekom, tako da su tijelo, dua i duh u potpunoj harmoniji. Tjelesni procesi, sklonosti i strasti due, misli i ideje duha moraju se dovesti u potpuni sklad. Tijelo mora biti toliko oplemenjeno i proieno da njegovi organi ne trae nita to nije u slubi due i duha. Tijelo ne smije duu tjerati na poude i strasti, koje proturjee istom i plemenitom miljenju. Ali ni duh ne smije poput robovlasnika svojim zapovijedima i zakonima vladati duom, nego dua treba te dunosti i zapovijedi izvravati iz vlastite slobodne sklonosti. Dunosti ne smiju lebdjeti nad tajnim uenikom kao neto emu se on podvrgava protiv svoje volje, nego kao neto to on izvrava zato to to voli. Tajni uenik mora razviti slobodnu duu, koja stoji u ravnotei izmeu osjetilnosti i duhovnosti. On mora doi do toga da se moe prepustiti svojoj osjetilnosti, jer ona je toliko proiena da je izgubila mo da ga p o v u e dolje, k sebi. Ne mora vie obuzdavati svoje strasti jer one same od sebe slijede o n o ispravno. Sve dok mu je to teko, ne moe biti tajni uenik na o d r e e n o m stupnju. Vrlina na koju se ovjek mora prisiljavati, za tajno je uenje bezvrijedna. Dokle god postoji jo neka pouda, ona 115

smeta u tajnom kolovanju, iako se trudimo da joj ne p o d l e g n e m o . Svejedno je pripada li ona vie tijelu ili dui. Ako netko, na primjer, izbjegava neko stimulirajue sredstvo da bi se liavanjem uitka proistio, to mu pomae samo ako zbog tog uzdravanja njegovo tijelo ne osjea nikakve tegobe. Ako tijelo udi za tim sredstvom, uzdravanje je bez vrijednosti. U tom se sluaju ovjek mora neko vrijeme odrei cilja kojem je krenuo i ekati bolje uvjete moda tek u nekom drugom ivotu. Razumno odricanje esto je m n o g o puta vei uspjeh nego rad na neemu to se u danim uvjetima ne m o e postii. Takvo razumno odricanje ak vie unapreuje razvoj nego bezuvjetno nastojanje da se postigne cilj. Tko je razvio estolatini lotosov cvijet susree se s biima koja pripadaju viim svjetovima, ali samo onda ako se njihovo postojanje oituje u duevnom svijetu. Meutim, tajno kolovanje ne preporuuje razvoj o v o g lotosova cvijeta prije nego to je uenik na tom putu odmakao tako daleko da moe svoj duh uzdii u jedan jo vii svijet. Naime, to ulaenje u pravi duhovni svijet uvijek mora biti popraeno izgradnjom lotosovih cvjetova. U suprotnom uenik zapada u zabunu i nesigurnost. Nauio bi, dodue, vidjeti, ali bi mu nedostajala sposobnost da o v i e n o m prosuuje na ispravan nain. U tome to se zahtijeva za oblikovanje estolatinog lotosova cvijeta v e je o d r e e n o jamstvo da nee doi do zabune, smetenosti i preputanja svemu zbog pomanjkanja oslonca u samom sebi. Naime, netko tko je postigao potpunu ravnoteu izmeu osjetilnosti (tijela), strasti (due) i ideja (duha) nee lako zapasti u tu smetenost. Ipak, vanije od tog jamstva jest kada ovjek zbog estolatinog lotosova 116

cvijeta, pone opaati bia obdarena ivotom i samostalnou, koja pripadaju svijetu sasvim razliitom od svijeta njegovih fizikih osjetila. Da bi imao sigurnost u tim svjetovima, nije mu d o v o l j n o oblikovanje lotosovih cvjetova, nego mora raspolagati s jo viim organima. Sada e biti govora o razvoju tih viih organa, a zatim e se moi g o v o r i t i i o drugim lotosovim cvjetovima i organizaciji duevnog tijela.*

O b l i k o v a n j e d u e v n o g tijela, kako je u p r a v o opisano, o m o g u u j e ovjeku o p a a n j e nadosjetilnih p o j a v a . T k o se uistinu e l i snai u t o m svijetu, ne smije zastati na t o m stupnju r a z v o j a . Sama pokretljivost lotosovih cvjetova nije dovoljna. ovjek mora biti u stanju pri punoj svijesti samostalno upravljati i o v l a d a t i kretanjem svojih d u h o v n i h o r g a n a . U p r o t i v n o m bi p o s t a o l o p t o m vanjskih snaga i m o i . Da to ne postane, mora stei sposobnosti sluanja t a k o z v a n e "unutarnje r i j e i " . Da bi to postigao, nije d o v o l j n o da se razvije samo d u e v n o , n e g o se m o r a r a z v i t i i etersko t i j e l o . T o j e o n o f i n o t i j e l o koje s e v i d o v i t o m pokazuje kao neka vrsta d v o j n i k a f i z i k o g tijela. O n o je na neki nain medustupanj izmeu tijela i duevnog

* Samo je po sebi razumljivo da izraz "duevno tijelo" (kao i neki drugi izrazi duhovne znanosti) u sebi sadri proturjenost. Ipak ga upotrebljavamo jer vidovita spoznaja zapaa neto to se u duhovnom smislu doivljava onako kako se u fizikom smislu zapaa tijelo. 117

tijela.* Ako je ovjek obdaren vidovitim sposobnostima, moe u svojoj svijesti otkloniti fiziku tjelesnost ovjeka koji stoji pred njim. Na viem stupnju to je poput vjebe pozornosti na niem stupnju. Kao to ovjek moe odvratiti svoju pozornost od neega to je pred njim tako da to za njega nije prisutno, tako vidovit ovjek iz svog opaanja moe potpuno ukloniti neku fiziku tjelesnost, tako da ona za njega postane fiziki sasvim prozirna. Ako to uini, pred njegovim duevnim okom jo osim duevnog tijela ostaje takozvano etersko tijelo, koje je vee od oba i koje oba proima. Etersko je tijelo po veliini i obliku priblino jednako fizikom, pa zauzima otprilike isti prostor kao i ono. Ono je izuzetno njena i fino organizirana tvorevina.** Njegova osnovna boja drugaija je od sedam boja u duginu spektru. Tko ga moe promatrati, upoznaje boju koja za osjetilno opaanje zapravo uope ne postoji. Najslinija je boji mlada breskvina cvijeta. elimo li etersko tijelo promatrati samo za sebe, potrebno je u promatranju izuzeti duevno tijelo. To postiemo slinom vjebom pozornosti kao to je gore navedeno. Ne uinimo li to, izgled eterskog tijela se mijenja jer ga sasvim proima duevno tijelo. Djelii eterskog tijela u neprestanom su kretanju. Kroz njega se provlae bezbrojna strujanja u svim smjerovima. Ona odravaju ivot i upravljaju njime. Svako tijelo koje ivi ima takvo etersko tijelo. Imaju ga i biljke i ivotinje, a za pozornog promatraa * Usporedi ovaj prikaz s opisom u autorovoj knjizi "Teozofija". ** Molim fiziare da se ne spotiu o izraz "etersko tijelo". Rije "eter" ukazuje samo na tananost ove tvorevine. Fizikalnu hipotezu o eteru nikako ne treba mijeati s ovim to se ovdje navodi. 118

njegovi su tragovi primjetljivi ak i kod minerala. U poetku su navedena strujanja i kretanja sasvim neovisna o ovjekovoj svijesti i volji, kao to u fizikom tijelu nisu hotimine djelatnosti srca i eluca. Ta neovisnost o svjesnoj volji zadrava se sve dok izgradnju u smislu stjecanja nadosjetilnih sposobnosti ovjek ne uzme u vlastite ruke. Vii se razvoj na o d r e e n o m stupnju upravo i oituje u tome da se strujanjima i kretanjima eterskog tijela, koja su inae neovisna o svijesti, pridrue i ona koja ovjek sam izaziva na svjestan nain. Kad je tajno kolovanje toliko uznapredovalo da su se ranije opisani lotosovi cvjetovi poeli kretati, tada je tajni uenik v e izvrio poneto od onog to d o v o d i do stvaranja sasvim odreenih strujanja i kretanja u njegovu tijelu. Svrha tog razvoja jest da se u predjelu fizikog srca oblikuje neka vrsta sredita iz kojeg izlaze strujanja i kretanja najrazliitijih duhovnih boja i oblika. To sredite nije samo toka nego v r l o komplicirana tvorevina, jedan udesan organ. On d u h o v n o svijetli, ljeskajui se u najrazliitijim bojama i pokazuje oblike velike pravilnosti u stalnoj mijeni. Drugi oblici i strujanja boja idu od tog organa u ostale dijelove tijela pa i dalje, proimajui i prosvjetljujui cijelo duevno tijelo. No najvanija od tih strujanja teku prema lotosovim cvjetovima. Ona proimaju pojedine njihove latice i upravljaju njihovim okretanjem. Zatim izlaze kroz v r h o v e latica i gube se u vanjskom prostoru. to je neki ovjek razvijeniji, vei je opseg u kojem se ire ta strujanja. Dvanaestolatini lotosov cvijet u naroito je bliskom odnosu s opisanim sreditem. U njega neposredno uviru strujanja i kroz njega na jednoj strani 119

teku prema esnaesto- i dvolatinom, a na drugoj (donjoj) strani prema deseto-, esto- i etverolatinom lotosovu cvijetu. U tom poretku lei osnovni uzrok zbog kojeg se u tajnom kolovanju posebna panja mora posvetiti oblikovanju dvanaestolatinog lotosova cvijeta. Ako bi ovdje dolo do pogreke, nastao bi nered u cjelokupnoj izgradnji organa. Iz o v o g je v i d l j i v o koliko je tajno kolovanje osjetljivo i intimno te kako se t o n o mora postupati e l i m o li da se sve razvije na prikladan nain. Iz toga je nesumnjivo vidljivo da o uputama za razvoj nadosjetilnih sposobnosti moe govoriti samo onaj tko je sam na sebi iskusio sve to mora razviti kod nekog drugog i da je potpuno u stanju spoznati v o d e li zaista njegove upute p r a v o m uspjehu. Kad tajni uenik izvodi ono to mu je propisano uputama, svoje etersko tijelo d o v o d i u strujanja i kretanja koja su u skladu sa zakonima i razvojem svijeta kojem ovjek pripada. Zato su ove upute uvijek odraz velikih zakona razvoja svijeta. Sastoje se od spomenutih i slinih vjebi meditacije i koncentracije, koje primijenjene na odgovarajui nain imaju opisani uinak. Duhovni uenik mora u odreena doba svoju duu potpuno proeti sadrajem tih vjebi i njima sasvim ispuniti svoju nutrinu. Poinje se na sasvim jednostavan nain koji je prije svega p o g o d a n da produbi razumsko i umno miljenje glave i da ga pounutarnji. Tako miljenje postaje slobodno i neovisno o svim osjetilnim utiscima i iskustvima. T i m e se na neki nain sve skuplja u jednu toku, koju ovjek ima potpuno u svojoj vlasti, stvarajui tako privremeno sredite za strujanja eterskog tijela. Isprva to sredite jo nije u predjelu srca, nego u glavi. Vidovitom se ono tamo oituje kao ishodite kretanja. 120

 Tajno e kolovanje dokraja uspjeti samo ako se najprije stvori to sredite. Kad bi o n o odmah bilo smjeteno u predjelu srca, tajni bi uenik na putu vidovitosti, dodue, mogao imati stanovit uvid u vie svjetove, ali ne bi mogao stei ispravan uvid u odnos tih viih svjetova prema osjetilnom svijetu. A to je za ovjeka na sadanjem stupnju razvoja svijeta bezuvjetna nunost. Vidoviti ne smije postati zanesenjakom; on mora zadrati vrsto tlo pod nogama. Poto se na odgovarajui nain uvrstilo u glavi, to e se sredite zatim premjestiti nie, u podruje grkljana. To se postie daljnjom primjenom vjebi koncentracije. Tada e kretanje eterskog tijela zraiti iz tog predjela, rasvjetljavajui duevni prostor u ovjekovoj okolini. Daljnje vjebanje osposobljava tajnog uenika da sam odreuje poloaj svog eterskog tijela. Prije je taj poloaj ovisio o snagama koje dolaze izvana i proizlaze iz fizikog tijela. U daljnjem razvoju ovjek postaje sposoban okretati etersko tijelo na sve strane. Tu sposobnost izazivaju strujanja koja teku otprilike uzdu obiju ruku, a sredite im je u dvolatinom lotosovu cvijetu u predjelu oiju. Sve o v o nastaje tako to se zraenja koja izlaze iz grkljana pretvaraju u oble forme od kojih jedan dio ide prema d v o latinom lotosovu cvijetu, da bi odavde kao valovita strujanja nastavila put du ruku. Daljnja posljedica sastoji se u tome da se te struje vrlo suptilno ravaju i granaju te postaju vrsta tkiva to se kao neka mrea (mreasta koa) pretvara u granicu itavog eterskog tijela. Dok prije nije bilo nikakve granice prema van, pa su ivotne struje iz opeg i v o t n o g mora nesmetano izlazile i ulazile u etersko tijelo, sada 121

utjecaji izvana moraju prolaziti kroz tu koicu. Zbog toga ovjek postaje primljiv za ta vanjska ivotna strujanja. Poinje ih opaati. To je trenutak kad se cijeli sustav struja i kretanja premjeta u sredite u predjelu srca. To se postie nastavljanjem vjebi koncentracije i meditacije. T i m e ovjek dolazi do stupnja na kojem postaje obdaren "unutranjom rijei". Sve stvari odsada dobivaju za njega n o v o znaenje. One na neki nain postaju duhovno ujne u svom najunutarnjijem biu; one ovjeku g o v o r e o svom pravom biu. Ta strujanja stavljaju ovjeka u vezu s nutrinom svijeta kojem pripada. On poinje sudoivljavati ivot svoje okoline i moe pustiti da taj ivot odzvanja u kretanju njegovih lotosovih cvjetova. Time ovjek stupa u duhovni svijet. Kad to postigne, postaje sposoban za novo razumijevanje onoga to su g o v o r i l i veliki uitelji ovjeanstva. Budhini govori i Evanelja, na primjer, sada na njega djeluju na nov nain, ispunjavajui ga blaenstvom koje prije nije ni slutio. Jer zvuk njihovih rijei prati one kretnje i r i t m o v e koje je on sam u sebi oblikovao. Sada neposredno zna da ljudi poput Budhe ili evanelista ne izgovaraju svoje objave, nego one koje su do njih doprle iz najunutarnjijeg bia stvari. U p o z o r i t emo ovdje na injenicu koja se moe razumjeti samo na osnovi ranije reenog. Suvremenom ovjeku neshvatljiva su mnogobrojna ponavljanja u Budhinim govorima. Tajnom ueniku predstavljaju neto u emu on svojom nutrinom rado prebiva jer ona odgovaraju stanovitim ritmikim gibanjima u eterskom tijelu. Predajui se njima u potpunom unutarnjem miru, ovjek izaziva suzvuje s takvim gibanjima. A budui da su ona odraz odreenih svjetskih 122

ritmova, koja se na odreenim mjestima ponavljaju i vraaju o n o m p r v o t n o m , ovjek se na taj nain sluanjem Budhe uivljava u vezu s tajnama svijeta. U duhovnoj znanosti govori se o etiri svojstva koja na takozvanoj stazi provjeravanja ovjek mora postii da bi se uzdigao do vie spoznaje. Prvo od njih jest sposobnost da se u mislima razlikuje istina od puke pojavnosti, istina od pukog mnijenja. Drugo svojstvo jest ispravno procjenjivanje istinitog i stvarnog u odnosu na pojavnost. Trea se sposobnost sastoji u izvoenju spomenutih est svojstava: kontrola misli, kontrola radnji, ustrajnost, trpeljivost, vjera i uravnoteenost (navedenih u p r e t h o d n o m poglavlju). etvrto je ljubav prema unutarnjoj slobodi. Puko razumsko shvaanje tih svojstava uope ne koristi. Ona moraju tako srasti s duom da postanu unutarnja navika. U z m i m o , primjera radi, p r v o svojstvo: razlikovanje istinitog od puke pojavnosti. ovjek se mora kolovati da u svakoj stvari koja se p r e d njim pojavi jasno lui beznaajno od znaajnog. To moe postii samo u potpunom miru i strpljenju, upornom vjebom promatranja vanjskog svijeta. Taj p o g l e d na kraju p r i r o d n o ostaje vezan uz ono istinsko, upravo onako kao to se ranije zadovoljavao nebitnim. "Sve prolazno samo je usporedba": ta istina postaje uvjerenje due. Tako se postupa i s ostalim navedenim svojstvima. Pod utjecajem tih etiriju navika due zaista se mijenja to fino ovjekovo etersko tijelo. "Razlikovanjem istinitog od pojavnosti" stvara se spomenuto sredite u glavi i priprema se ono u grkljanu. Za stvarno oblikovanje svakako su potrebne vjebe koncentracije o kojima je ranije bilo govora. Vjebe koncentracije izgrauju ona etiri svojstva i dovode 123

ih do sazrijevanja. Kad je pripremljeno sredite u predjelu grkljana, postie se ve spomenuto vladanje eterskim tijelom i njegovo ograniavanje mreastim tkivom pomou ispravnog procjenjivanja istine u odnosu na nebitnu pojavnost. Uspije li doi do takvog procjenjivanja, ovjek postupno poinje opaati duhovne injenice. Ali to ne znai da treba initi samo o n o to razumom procjenjuje kao znaajno. Svaki najbeznaajniji postupak, svaki mali zahvat, znaajan je u v e l i k o m ivotu svemira i radi se o tome da ovjek razvije svijest o toj vanosti. Ne smiju se podcjenjivati, nego ispravno procjenjivati svakodnevni poslovi u ivotu. O est vrlina od kojih je sastavljeno tree svojstvo ve smo g o v o r i l i . One suovise s oblikovanjem dvanaestolatinog lotosova cvijeta u predjelu srca. Prema njemu se, kako je pokazano, mora usmjeriti ivotna struja eterskog tijela. etvrto svojstvo: potreba za oslobaanjem, slui tome da se eterski organ u blizini srca d o v e d e do sazrijevanja. Postane li to svojstvo navikom due, ovjek se oslobaa svega to suovisi samo sa sposobnosti njegove osobne p r i r o d e . On prestaje promatrati, stvari sa svog osobnog gledita. Nestaju granice njegova nieg sebstva, koje ga prikivaju uz to gledite. Tajne duhovnog svijeta imaju pristup u njegovu unutranjost. To je oslobaanje. Oni okovi, naime, prisiljavaju ovjeka da stvari i bia promatra samo sa svog osobnog motrita. Tajni uenik mora postati neovisan, slobodan od promatranja stvari na taj osobni nain. Iz o v o g se vidi da propisi koji proizlaze iz duhovne znanosti odreuju najunutarnjiju ovjekovu prirodu. A propisi o ta etiri navedena svojstva upravo su takvi. Oni su sadrani u svim svjetonazorima koji 124

uzimaju u obzir duhovni svijet. Osnivai takvih svjetonazora nisu davali ljudima upute na osnovi nekog nejasnog osjeaja. Oni su to inili jer su bili veliki posveenici. Svoje su moralne propise oblikovali iz spoznaje. Znali su kako ti propisi djeluju na finiju ovjekovu prirodu pa su htjeli da njihovi sljedbenici tu finiju prirodu postupno izgrade. ivjeti u smislu takvih pogleda na svijet znai raditi na svom vlastitom d u h o v n o m usavravanju. Samo ako ovjek to ini, slui cjelini svijeta. Vlastito usavravanje nije ni u kojem sluaju sebino, jer nesavreni ovjek je nesavreni sluga ovjeanstva i svijeta. ovjek toliko bolje slui cjelini, koliko je sam savreniji. Tu vrijedi: "Kad rua samu sebe kiti, kiti i vrt." Time su veliki posveenici utemeljitelji znaajnih svjetonazora. To to od njih dolazi, uvire u ljudske due. Na taj nain s ovjeanstvom napreduje i cijeli svijet. Na tom razvojnom procesu ovjeanstva posveenici su radili sasvim svjesno. Sadraj njihovih uputa razumijemo samo ako imamo na umu da su te upute crpljene iz spoznaje najdublje ovjekove p r i r o d e . Posveenici su bili veliki spoznavaoci i iz svoje su spoznaje iskovali ideale za ovjeanstvo. Tim se voama pribliavamo ako se u svom vlastitom razvoju u z d i g n e m o do njihovih visina. Ako je nekom ovjeku oblikovanje eterskog tijela p o e l o kako je prije opisano, otvara mu se jedan sasvim nov ivot. Zato mora tajnim kolovanjem prav o v r e m e n o dobiti objanjenja koja e mu p o m o i da se snae u tom n o v o m ivotu. Kada, na primjer, pomou esnaestolatinog lotosova cvijeta duhovno vidi likove vieg svijeta, mora mu postati jasno koliko su ti likovi razliiti ovisno o tome koji ih predmeti ili bia uzrokuju. Prvo na to moe obratiti panju 125

jest da na jednu odreenu vrstu ovih likova svojim mislima i osjeajima moe snano utjecati, a na druge uope ne ili samo u v r l o neznatnoj mjeri. Jedna se vrsta likova mijenja im promatra pri njihovoj pojavi pomisli: "to je lijepo", a onda tijekom gledanja tu misao mijenja u: "to je korisno". Ovo svojstvo osobito imaju likovi koji potjeu od minerala ili umjetno izraenih predmeta, njih mijenja svaka promatraeva misao ili osjeaj. Kod likova koji pripadaju biljkama to se ve dogaa u manjoj mjeri, a jo manje kod onih koji odgovaraju ivotinjama. I ovi su likovi pokretni i puni ivota, ali ta pokretljivost dijelom potjee od ljudskih misli i osjeaja, a dijelom je uvjetovana uzrocima na koje ovjek nema utjecaja. No unutar tog svijeta oblika javlja se jedna vrsta formi na koje u poetku sam ovjek gotovo ne moe utjecati. Tajni uenik m o e se uvjeriti da ti likovi ne potjeu od minerala niti su umjetno izraeni, nisu ni od biljaka niti od ivotinja. Da bi mu to b i l o jasno, mora promatrati one likove za koje zna da ih uzrokuju osjeaji, nagoni i strasti drugih ljudi. Ali i na te likove njegove vlastite misli i osjeaji jo uvijek imaju utjecaj, dodue, relativno slab. U tom svijetu likova uvijek postoji neki ostatak na koji je taj utjecaj neznatan. Upravo taj ostatak ini u poetku tajnog kolovanja pozamaan d i o onoga to uenik uope vidi. Njegovu si prirodu moe objasniti samo ako promatra sebe samog. Tu e nai oblike koje je sam prouzrokovao svojom aktivnou, voljom, eljama i slinim. Nagon koji u njemu prebiva, pouda koju ima, namjera koju gaji i tako dalje, sve se to pokazuje u ovakvim likovima. tovie, cijeli se njegov karakter odraava u takvom svijetu likova. Svjesnim mislima i osjeajima moe utjecati na sve 126

likove koji ne potjeu od njega samog, ali na one figure na koje je djelovao svojim vlastitim biem u viem svijetu vie nema nikakva utjecaja, ukoliko ih je on stvorio. Iz navedenog slijedi da se u tom viem gledanju ovjekova nutrina, vlastiti svijet nagona, udnji i predodbi pokazuje u vanjskim likovima jednako kao i drugi predmeti i bia. Za viu spoznaju taj unutarnji svijet postaje dio vanjskog svijeta. Kao kad bi u fizikom svijetu ovjek sa svih strana bio okruen ogledalima i mogao promatrati svoj tjelesni lik, tako mu se u viem svijetu njegovo duevno bie pokazuje kao zrcalna slika. Na tom stupnju razvoja za tajnog je uenika nastupio trenutak kad on nadvladava iluziju koja proizlazi iz osobne ogranienosti. Sve to je unutar njegove osobe sad moe promatrati kao vanjski svijet, onako kako je prije kao vanjski svijet promatrao o n o to je djelovalo na njegova osjetila. Tako na osnovi iskustva postupno ui sa sobom postupati onako kako je prije postupao s biima oko sebe. Kad bi ovjek mogao gledati ovaj duhovni svijet prije nego to bi bio dovoljno pripremljen, zastao bi pred slikom svoje vlastite due kao pred nekom zagonetkom. Likovi njegovih vlastitih nagona i strasti ukazivali bi mu se u oblicima koje on osjea kao ivotinjske ili rjee kao ljudske. Dodue, ivotinjski likovi tog svijeta nikada nisu sasvim istovjetni s onima fizikog svijeta, ali imaju neku daleku slinost. Neuvjebani promatrai mogli bi ih smatrati jednakima. Kad, meutim, stupa u taj svijet, ovjek mora usvojiti posve novu vrstu prosuivanja. Naime, bez obzira na to to se stvari koje zapravo pripadaju ljudskoj nutrini pojavljuju kao vanjski svijet, one se jo pojavljuju kao zrcalna slika onoga to uistinu 127

jesu. Ako ovdje, na primjer, ugledamo neku brojku, m o r a m o je itati obrnuto, kao zrcalnu sliku. 265, primjerice, ovdje znai 562. Neku kuglu vidimo kao da smo u njenom sreditu. To gledanje iznutra moramo tada ispravno prevesti. I duevna se svojstva pojavljuju kao zrcalne slike. elja koja se odnosi na neto izvanjsko pojavljuje se u liku koji se kree prema o n o m e tko tu elju gaji. Strasti koje imaju svoje sjedite u ovjekovoj nioj prirodi mogu poprimiti oblik ivotinjskih ili slinih spodoba to navaljuju na ovjeka. Ustvari, te strasti streme prema van; one trae predmet svog zadovoljenja u vanjskom svijetu. Meutim, to stremljenje prema van u zrcalnoj se slici oituje kao napad na nositelja tih strasti. Ako je tajni uenik prije nego to se uzdigao do vieg gledanja, mirnim i trezvenim samopromatranjem upoznao vlastita svojstva, on e i u trenutku kada njegova nutrina stupi pred njega u vanjskoj zrcalnoj slici, iznai hrabrost i snagu da se ponaa na ispravan nain. Ljudi koji takvim samoispitivanjem nisu dovoljno upoznali vlastitu nutrinu nee u svojoj zrcalnoj slici prepoznati sebe i smatrat e je tuom stvarnou. Uplait e se onoga to v i d e i budui da to ne mogu izdrati, uvjerit e sami sebe da je to samo p l o d tlapnje koja ne v o d i niemu. U oba e sluaja, zbog nezrelog postizanja odreenog stupnja razvoja, ovjek sam sebi biti sudbonosna smetnja na putu k viem obrazovanju. N e o p h o d n o je da tajni uenik ovlada najprije duhovnim gledanjem svoje vlastite due kako bi krenuo prema viem razvoju. Jer u samome sebi ima upravo ono duhovno-duevno o emu sam moe najbolje prosuivati. Kad je prvo stekao temeljitu spoznaju o svojoj osobnosti u fizikom svijetu i kad se 128

susretne sa slikom te osobnosti u viem svijetu, moi e usporediti jednu s drugom. On moe sliku iz vieg svijeta dovesti u vezu s neim njemu poznatim i tako poi od jednog vrstog uporita. Kad bi, naprotiv, pred njega stupilo vie drugih duhovnih bia, ne bi bio u stanju sebi bilo to razjasniti o njihovim karakteristikama i bitnostima. Uskoro bi osjetio kako mu nestaje tlo pod nogama. Stoga treba stalno naglaavati da je siguran pristup viem svijetu onaj koji vodi temeljitoj spoznaji i prosuivanju vlastitog bia. Na svom putu u vii svijet ovjek, dakle, p r v o susree duhovne slike. Zbilja koja, naime, odgovara ovim slikama i jest u njemu samom. Zato tajni uenik mora biti zreo da na tom p r v o m stupnju ne trai grubu realnost, nego da ono ispravno vidi u slikama. Ali, unutar tog svijeta slika uskoro upoznaje neto novo. Njegovo nie sebstvo nalazi se pred njim samo kao zrcalna slika; no usred te zrcalne slike pojavljuje se prava zbilja vieg sebstva. Iz slike nie osobnosti postaje vidljiv lik duhovnog ja. Tek iz o v o g predu se niti prema drugim viim duhovnim stvarnostima. Sada je dolo vrijeme da se upotrijebi dvolatini lotosov cvijet u predjelu oiju. Kada se on pone kretati, ovjeku postaje mogue povezati svoje vie ja s nadreenim duhovnim biima. Struje koje teku od o v o g lotosova cvijeta kreu se prema viim stvarnostima tako da je ovjek potpuno svjestan tih kretanja. Kao to svjetlo oku ini vidljivima fizike predmete, tako ta strujanja ine vidljivima duhovna bia viih svjetova. Uranjajui u p r e d o d b e koje proizlaze iz duhovne znanosti, a koje sadre temeljne istine, uenik ui pokretati strujanja onog lotosova cvijeta i njima upravljati. 129

Na o v o m se stupnju razvoja osobito pokazuje to je zdravo prosuivanje i jasno logiko kolovanje. Treba samo imati na umu da se sada vie sebstvo koje je do sada tek kao klica drijemalo u ovjeku, raa u svjesno postojanje. Radi se ne samo u slikovitom nego i u stvarnom smislu o roenju u duhovnom svijetu. A to roeno bie, to vie sebstvo, mora na svijet doi sa svim potrebnim organima i sklonostima da bi bilo sposobno za i v o t . Kao to se priroda mora brinuti da dijete na svijet doe s dobro oblikovanim uima i oima, tako se zakoni vlastitog razvoja nekog ovjeka moraju brinuti da njegovo vie sebstvo stupi u postojanje s potrebnim sposobnostima. Zakoni koji sami oblikuju vie organe duha nisu nita drugo doli zdravi zakoni uma i morala fizikog svijeta. Kao to u majinoj utrobi sazrijeva dijete, tako u fizikom sebstvu sazrijeva duhovni ovjek. Zdravlje djeteta ovisi o normalnom djelovanju prirodnih zakona u majinoj utrobi. Zdravlje duhovnog ovjeka na slian je nain uvjetovano zakonima obinog razuma i uma djelatnog u fizikom ivotu. Nitko ne m o e roditi z d r a v o vie sebstvo ako ne ivi i ne misli z d r a v o u fizikom svijetu. ivot usklaen s p r i r o d o m i umom osnova je svakog zdravog duhovnog razvoja. Kao to i dijete ve u majinoj utrobi ivi po prirodnim snagama koje poslije roenja zapaa svojim osjetilnim organima, tako ovjekovo vie sebstvo ivi prema zakonima duhovnog svijeta ve tijekom fizikog postojanja. I kao to dijete te snage prisvaja prema nekom nejasnom i v o t n o m osjeaju, ovjek m o e jednako uiniti sa snagama duhovnog svijeta prije negoli se rodi njegovo vie sebstvo. tovie, on to mora initi ako eli da njegovo vie sebstvo doe na svijet kao potpuno razvijeno 130

bie. Nije ispravno ako netko kae: ne mogu prihvatiti uenja duhovne znanosti prije negoli i sam progledam. Jer bez udubljivanja u duhovna istraivanja uope se ne m o e doi do prave vie spoznaje. Bilo bi to kao da dijete u majinoj utrobi odbija upotrijebiti snage koje mu dolaze od majke i eka mogunost da ih samostalno stekne. Kao to zaeto dijete svojim i v o t o m osjea ispravnost onoga to prima, tako i ovjek koji jo nije vidovit moe doivjeti istinitost o v i h uenja duhovne znanosti. Uvid u ta uenja izgrauje se na osjeaju za istinu i na jasnom, zdravom i svestranom umnom prosuivanju, ak i onda ako ovjek jo ne vidi duhovne injenice. Mistine spoznaje ovjek mora p r v o nauiti i uei pripremiti se za gledanje. Kad bi doao do gledanja ne uei prije toga, nalikovao bi djetetu koje je, dodue, roeno s oima i uima, ali bez mozga. Pred njim bi se irio itav svijet boja i zvukova, ali njemu bi on bio bez ikakva smisla. Ono, dakle, to je ovjeku bilo jasno zahvaljujui osjeaju za istinu, zahvaljujui razumu i umu, na spomenutom stupnju tajnog kolovanja postaje vlastitim doivljajem. On tada stjee neposredno znanje o svom viem sebstvu. Ui spoznavati da je to vie sebstvo u v e z i s duhovnim biima vie vrste, da je s njima u jedinstvu. Dakle, uoava kako je porijeklo tog nieg sebstva u j e d n o m viem svijetu. Postaje oito da njegova via priroda nadivljuje niu. Sada moe sam razlikovati svoje prolazno od svog trajnog. Tako vlastitim gledanjem ui razumijevati uenje o utjelovljenju (inkarnaciji) tog vieg sebstva u nie. Sada mu postaje jasno da je on u jednoj vioj duhovnoj vezi, da su njegova svojstva, njegova sudbina, posljedice te v e z e . On ui spoznavati zakon svog 131

ivota, karmu. Uvia da je njegovo nie sebstvo, onakvo kakvo nastaje na osnovi sadanjeg ivota, samo jedan od oblika to ga m o e p o p r i m i t i njeg o v o vie bie. Pred sobom uoava mogunosti da na sebi radi iz svog vieg sebstva kako bi bio sve savreniji i savreniji. Postaje sposoban uoavati i velike razlike izmeu ljudi s o b z i r o m na njihove stupnjeve savrenosti. Opaa da ima ljudi koji stoje iznad njega, da su postigli stupnjeve to njemu tek predstoje. Uvia da uenja i djela takvih ljudi potjeu iz nadahnua jednog vieg svijeta. Sve to zahvaljuje p r v o m vlastitom uvidu u taj vii svijet. Ono to se naziva "velikim posveenicima ovjeanstva" za njega postaje injenicom. Darovi dobiveni o v i m stupnjem razvoja jesu: uvid u svoje vie sebstvo, uenje o utjelovljenju ili inkarnaciji tog vieg sebstva u nie, zakon po kojem je ivot u fizikom svijetu ureen prema duhovnim zavisnostima zakon karme te konano, u postojanje velikih posveenika. Zato se govori da je kod uenika koji je postigao taj stupanj potpuno nestala sumnja. Ako je prije mogao na umnim razlozima i zdravom miljenju izgraditi vjeru, sada na mjesto te vjere stupa puno znanje i uvid koji se niim ne m o e pokolebati. Religije su svojim ceremonijama, sakramentima i ritualima dale vanjske vidljive odraze viih duhovnih zbivanja i bia. To m o e negirati samo onaj tko jo nije p r o d r o u dubine velikih religija. Tko sam gleda u tu duhovnu stvarnost, razumije i v e l i k o znaenje o v i h ina vidljivih vanjskom pogledu. Za njega e i sama religiozna sluba postati i z r a z o m njegova openja s duhovno nadreenim svijetom. 132

Vidljivo je na koji je nain postizanjem o v o g stupnja razvoja tajni uenik stvarno postao novi ovjek. Sada moe postupno sazrijevati do toga da pomou strujanja svog eterskog tijela upravlja pravim viim elementom ivota i time stekne veliku slobodu u odnosu na svoje fiziko tijelo.

133

PROMJENE U IVOTU SNOVA TAJNOG UENIKA

Nagovjetaj da je tajni uenik postigao ili e uskoro postii u prethodnom poglavlju opisani razvojni stupanj jest promjena koja se dogaa u njegovim snovima. Prije su mu snovi bili zbrkani i samovoljni. Sada poinju poprimati pravilno obiljeje. Slike postaju smisleno povezane, jednako kao i p r e d o d b e svakidanjeg ivota. U njima se mogu prepoznati zakon, uzrok i posljedica. Mijenja se i sadraj snova. Dok su prije bili samo odjeci dnevnog ivota, preoblikovani utisci okoline ili stanja vlastitog tijela, sada se pojavljuju slike iz svijeta koji je prije ovjeku bio nepoznat. U poetku, dodue, ivot snova zadrava svoja opa obiljeja, ukoliko se san od budnog predoavanja razlikuje po tome da simboliki donosi o n o to eli izraziti. P o z o r n o m promatrau ivota snova ta simbolinost ne moe promaknuti. Sanjamo, na primjer, da smo uhvatili neku runu ivotinju i u ruci imamo neugodan osjeaj. Kad se probudimo, primjeujemo da smo rukom obuhvatili okrajak pokrivaa. Opaaj se, dakle, ne pokazuje izravno, nego preko naznaenog simbola. Ili sanjamo da bjeimo pred nekim goniteljem i osjeamo strah. Pri buenju ustanovimo da nam je za vrijeme spavanja snano lupalo srce. eludac pun teko probavljive hrane izaziva u snovima zastraujue slike. I dogaaji u okolini usnulog ovjeka zrcale se u snu u obliku simbola. Kucanje sata moe izazvati sliku vojnike postrojbe koja koraa uz lupanje bubnja. Pad stolice m o e biti uzrok itave drame, u kojoj se udarac doivljava kao pucanj i tako dalje. Tu simboliku izraza ima i uravnoteen san ovjeka ije se etersko 134

tijelo poinje razvijati. Ali o n o prestaje odraavati samo injenice fizike okoline ili vlastitoga osjetilnog tijela. Dok snovi iji je uzrok u opisanim stvarima postaju pravilni, meu njih se mijeaju i takve slike koje su izraz stvari i odnosa jednog drugog svijeta. Tu se prvo stjeu iskustva koja su nedostupna obinoj dnevnoj svijesti. Ne treba nipoto misliti da e bilo koji pravi mistiar snovito doivljene stvari uzeti kao podlogu bilo kojeg mjerodavnog priopenja o viem svijetu. Takve doivljaje ovjek treba smatrati samo prvim znakovima vieg razvoja. Uskoro se kao nova posljedica javlja i injenica da slike u snovima tajnog uenika nisu vie, kao prije, liene vodstva razuma. On, tovie, upravlja slikama i sagledava ih kao to upravlja predodbama i utiscima pri budnoj svijesti. Sve se vie gube razlike izmeu snovite i budne svijesti. Sanja je u pravom smislu rijei za sanjanja budan. Osjea se kao gospodar i voa svojih slikovitih p r e d o d b i . Za vrijeme sanjanja ovjek se stvarno nalazi u svijetu razliitom od svijeta svojih fizikih osjetila. Meutim, ovjek nerazvijenih duhovnih organa moe o tom svijetu imati samo spomenute zbrkane predodbe. Taj svijet snova postoji za njega samo onoliko koliko osjetilni svijet postoji za bie koje ima tek zaetke oiju. Zato u tom svijetu i ne moe vidjeti nita drugo nego preslike i zrcaljenja obinog ivota. Ali njih m o e u snovima vidjeti zato to njegova dua svoja dnevna opaanja sama uslikava u tkivo od kojeg se sastoji onaj drugi svijet. Treba nam biti jasno da osim o v o g obinog svjesnog d n e v n o g ivota imamo i drugi, nesvjesni ivot, koji v o d i m o u spomenutom drugom svijetu. Sve to opaamo i mislimo, unosimo u taj svijet, ali to moemo vidjeti samo 135

ako su razvijeni lotosovi cvjetovi. U svakom ovjeku postoje odreeni oskudni zameci lotosovih cvjetova, ali za dnevne svijesti on njima nita ne moe opaati jer su ti utisci za njega sasvim slabi. Razlozi za to slini su onima zbog kojih se danju ne mogu vidjeti zvijezde. Opaaj njihova svjetla preslab je u odnosu na mono djelovanje suneve svjetlosti. Tako i ti slabi duhovni utisci zbog monih dojmova fizikih osjetila ne dolaze do izraaja. Kad su vanjskim osjetilima u spavanju zatvorena vrata, ti utisci zbrkano zasvijetle. Tada se sanja vraa iskustvima steenim u j e d n o m drugom svijetu. U p r v o vrijeme to su iskustva to ih je predodbeni ivot vezan uz fizika osjetila unio u duhovni svijet. Ali tek razvijeni lotosovi cvjetovi omoguuju da se tamo zabiljee objave koje ne pripadaju fizikom svijetu, a s razvijenim eterskim tijelom stjee se potpuno znanje o tim zapisima koji potjeu iz drugih svjetova. Time poinje ovjekovo openje u j e d n o m n o v o m svijetu. Sada ovjek pomou uputa tajnog kolovanja mora postii dvoje. Ponajprije mora biti u stanju potpuno, kao u budnom stanju, osvijestiti o n o to je zapazio u snovima. Postigne li to, moi e ta ista opaanja vriti i za vrijeme obinoga budnog stanja. Panja usmjerena na duhovne utiske postaje takva da oni, nasuprot fizikim utiscima, vie ne moraju nestati, nego mogu supostojati usporedno s njima. Kad je tajni uenik stekao tu sposobnost, pred njegovim se duhovnim okom pojavljuje neto od slike opisane u p r e t h o d n o m poglavlju. Sada m o e opaati ono to se u d u h o v n o m svijetu nalazi kao uzrok fizikog svijeta. Prije svega u o v o m svijetu moe pronai svoje vie sebstvo. Sljedei njegov zadatak jest da to vie urasta u to sebstvo, to znai 136

da ga stvarno smatra svojim pravim biem i da se u skladu s tim ponaa. Sve je vie zaokupljen pred o d b o m i ivim osjeajem da je njegovo fiziko tijelo i o n o to je prije nazivao svojim "ja" samo orue tog vieg ja. Prema svojem niem sebstvu ima onakav osjeaj kakav ovjek ogranien na osjetilni svijet ima prema nekom alatu ili v o z i l u kojim se slui. Kao to ovjek v o z i l o kojim se v o z i ne smatra svojim "ja" iako kae: "ja se v o z i m " , tako razvijen ovjek govorei: "ja ulazim kroz vrata", zapravo ima p r e d o d b u : "ja nosim svoje tijelo kroz vrata". No to za njega mora biti sam po sebi razumljiv pojam, kako ni na trenutak ne bi izgubio vrsto tlo fizikog svijeta, da se nikada ne otui od osjetilnog svijeta. Tajni uenik ne smije postati zanesenjak, sanjar; pomou vie svijesti ne smije osiromaiti svoj ivot u fizikom svijetu, nego ga obogatiti, onako kako ga obogauje onaj tko umjesto svojih nogu upotrebljava eljeznicu da bi p r e v a l i o neki put. Kad je tajni uenik postigao takav ivot u svom viem ja, onda ili tovie ve za vrijeme stjecanja te svijesti njemu postaje jasno kako tu duhovnu snagu opaanja moe probuditi u organu stvorenom u predjelu srca i upravljati njome pomou strujanja opisanih u prethodnom poglavlju. Ta snaga opaanja jest elment jedne oduhovljene tvarnosti, koji polazi od spomenutog organa i blistavom ljepotom struji kroz pokretne lotosove cvjetove, a takoer kroz druge kanale razvijenoga eterskog tijela. Odavde zrai u okolni duhovni svijet inei ga duhovno vidljivim, kao to sunana svjetlost obasjavajui svijet izvana, ini predmete fiziki vidljivima. Kako se u organu srca stvara ta snaga opaanja, moe se samo postupno razumjeti tijekom njegove izgradnje. 137

ovjek moe jasno opaati predmete i bia duhovnog svijeta tek kad spomenuti organ opaanja uzmogne slati kroz svoje etersko tijelo u vanjski svijet kako bi na taj nain osvijetlio te p r e d m e t e . Iz toga se vidi da potpuna svijest o nekom predmetu duhovnog svijeta moe nastati tek ako ovjek sam na njega baci tu duhovnu svjetlost. Zapravo, vie "ja" koje stvara taj opaajni organ uope ne boravi u ljudskom fizikom tijelu, nego kako je pokazano izvan njega. Organ srca samo je mjesto u kojem ovjek izvana pali taj duhovni svjetlosni organ. Kad ga ne bi upalio ovdje, nego na nekom drugom mjestu, duhovna zapaanja dobivena pomou njega ne bi imala nikakve veze s fizikim svijetom. Ali ovjek treba sve ono vie duhovno staviti u odnos prema fizikom svijetu, vie d u h o v n o treba kroz njega djelovati u fiziki svijet. Vie ja slui se organom srca da bi osjetilno sebstvo uinilo svojim oruem, ono njime upravlja. Meutim, osjeaj koji prema stvarima duhovnog svijeta ima duhovno razvijen ovjek drugaiji je od osjeaja osjetilnog ovjeka prema fizikom svijetu. Dok su za osjetilnog ovjeka zapaeni predmeti "izvan njega", duhovno razvijeni ovjek, naprotiv, osjea da je sjedinjen s duhovnim p r e d m e t o m svog zapaanja, kao da je u njegovoj "nutrini". On, ustvari, u d u h o v n o m prostoru putuje od mjesta do mjesta. Zato se jezikom tajne znanosti i z o v e "putnikom". U poetku on nije nigdje kod kue. Kad bi ostao samo pri tom putovanju, ne bi mogao u duhovnom prostoru stvarno odrediti nijedan predmet. Kao to se neki predmet ili mjesto u fizikom prostoru odreuju tako da se krene od jedne o d r e e n e toke, tako to mora biti i u tom dostignutom drugom svijetu. 138

I tu treba potraiti neko mjesto, sasvim p r e c i z n o ga istraiti i zatim duhovno prisvojiti. Na tom mjestu ovjek sebi mora osnovati duhovni zaviaj i onda sve drugo staviti u odnos prema tom zaviaju. I u fizikom svijetu ovjek sve v i d i onako kako mu to odreuju predodbe njegova fizikog zaviaja. ovjek iz Berlina nehotice opisuje London drugaije nego Parianin. Ipak je s d u h o v n i m zaviajem drugaije nego s fizikim. ovjek je roen "u" fiziki svijet bez svog sudjelovanja; u zaviaju je u mladosti instinktivno p r i m i o niz p r e d o d b i kojima kasnije sve ostalo nenamjerno osvjetljava. Meutim, duhovni je zaviaj ovjek izgradio sam i potpuno svjesno. Zato polazei od njega prosuuje iz potpuno svijetle slobode. To stvaranje duhovnog zaviaja u jeziku duhovne znanosti naziva se "sagraditi kolibu". Duhovno gledanje na tom stupnju p r o t e e se isprva na duhovne protuslike fizikog svijeta ukoliko se te protuslike nalaze u takozvanom astralnom svijetu. U tom se svijetu nalazi sve o n o to je po svojoj prirodi slino ljudskim nagonima, osjeajima, poudama i strastima. Jer svim osjetilnim stvarima koje okruuju ovjeka pripadaju i snage koje su srodne tim ljudskim snagama. Kristal, na primjer, dobiva svoje oblike od snaga koje se viem gledanju pokazuju kao nagon koji djeluje u ovjeku. Iste snage upravljaju kolanjem sokova u biljci, razvojem cvjetova, prskanjem sjemenih tobolaca. Za razvijene opaajne duhovne organe o v e snage poprimaju oblik i boju kao to predmeti fizikog svijeta imaju oblik i boju za fiziko oko. Tajni uenik na navedenom stupnju ne v i d i samo kristal i biljku nego i naznaene duhovne snage. ivotinjske i ljudske nagone ne v i d i samo na osnovi fizikih manifestacija ivota njihovih 139

nosilaca nego i neposredno kao predmete; kao to vidi stolove i stolce u fizikom svijetu. itav ivotinjski i ljudski svijet instinkta, nagona, elja i strasti koji je omotan astralnim oblakom postaje aurom. Na tom stupnju razvoja vidoviti, nadalje, opaa i stvari koje su osjetilnom opaanju gotovo ili posve nepristupane. Moe, na primjer, primijetiti astralnu razliku izmeu prostorije u kojoj su u veini ljudi nieg morala i prostorije u kojoj borave ljudi s uzvienim idealima. U nekoj bolnici nije samo fiziko nego i duhovno ozraje drugaije od onog u plesnoj dvorani. Neki trgovaki grad ima drugaiji astralni zrak nego neki sveuilini. U poetku je mo zapaanja ovjeka koji je postao vidovitim tek slabo razvijena. On se isprva prema ranije navedenim predmetima odnosi kao snovita svijest osjetilnog ovjeka prema njegovoj budnoj svijesti. Ali takav e se ovjek postupno sasvim probuditi i na tom stupnju. Najvie dostignue koje vidoviti postie na ovom stupnju gledanja jest da mu se pokazuju astralne reakcije ivotinjskih i ljudskih nagona i strasti. Neki postupak pun ljubavi prati drugaija astralna popratna pojava nego onaj koji proizlazi iz mrnje. Besmislena pouda osim same sebe pokazuje i jednu runu astralnu pasliku, a osjeaj usmjeren na neto uzvieno lijepu. Te se paslike za vrijeme fizikoga ljudskog ivota mogu samo slabo vidjeti jer na njihovu jainu utjee fiziki ivot. elja za nekim predmetom, na primjer, proizvodi u astralnom svijetu osim same svoje slike i njen zrcalni odraz. A ako se ta elja zadovolji dobitkom fizikog predmeta ili ako bar postoji mogunost takvog zadovoljenja, njena paslika e biti jedva uoljiva. Do svog punog izraaja ona dolazi tek poslije smrti, kad dua jo uvijek 140

zbog svoje p r i r o d e gaji takvu elju, ali je vie ne moe zadovoljiti jer ne postoji ni taj p r e d m e t ni taj fiziki organ. Osjetilno naklonjen ovjek i nakon svoje smrti udjet e, na primjer, za uicima nepca. Sada mu, meutim, nedostaje mogunost z a d o v o ljenja budui da vie nema nepca. Kao posljedica te elje pojavljuje se jedna osobito snana paslika koja onda mui duu. Ta iskustva s paslikama nie duevne prirode poslije smrti doivljavaju se u regiji pouda i zovu se doivljajima u carstvu dua. To nestaje tek kad se dua proisti od svih udnji koje su usmjerene na fiziki svijet. Tek se tada ova dua uzdie u vie podruje ( d u h o v n i svijet). Iako su te paslike u ovjekovu ivotu jo slabe, one ipak postoje pratei ga kao njegova sklonost poudama, kao to komet prati njegov rep. V i d o v i t i ih moe vidjeti ako je postigao o d r e e n i stupanj razvoja. Tajni uenik na opisanom stupnju razvoja ivi u takvim i srodnim iskustvima. Na o v o m stupnju razvoja ne moe doi do jo viih duhovnih doivljaja. Odavde se mora uzdii jo vie.

141

POSTIZANJE KONTINUITETA SVIJESTI

ovjekov ivot protjee u mijeni triju stanja. To su budnost, sanjanje i duboki san bez snova. Ako si ovjek stvori predodbu o tome kakve se promjene glede ta tri stanja moraju d o g o d i t i kod onoga tko trai spoznaju duhovnog svijeta, mogue je shvatiti kako se stjeu spoznaje viih svjetova. Prije nego to je proao kroz kolovanje za te spoznaje, njegova se svijest stalno prekida stankama u spavanju. U tim stankama dua nita ne zna o vanjskom svijetu, a ni o sebi samoj. Samo p o v r e m e n o iz mora ope nesvjesnosti izranjaju snovi koji se nadovezuju na dogaaje vanjskog svijeta ili na stanja vlastitog tijela. Isprva se u snovima samo v i d i naroito oitovanje spavanja, pa se vjerojatno stoga g o v o r i samo o dva stanja: o spavanju i budnom stanju. Za duhovnu znanost, meutim, san ima samostalno znaenje, neovisno o ova dva druga stanja. U p r e t h o d n o m je poglavlju opisano kakva se promjena dogaa u ivotu snova ovjeka koji se nastoji uzdii k viim spoznajama. Njegovi snovi gube beznaajno, neprav i l n o , n e p o v e z a n o oblije i sve vie postaju svijet ispunjen pravilnou i povezanou. Pri daljnjem razvitku ne samo da taj, iz svijeta snova roen novi svijet po unutarnjoj istinitosti ne zaostaje za vanjskom osjetilnom stvarnou nego se u njemu objavljuju injenice koje u punom smislu te rijei predstavljaju jednu viu stvarnost. U osjetilnom su svijetu, naime, posvuda skrivene tajne i zagonetke. Taj svijet uistinu pokazuje djelovanje stanovitih viih injenica; ali ovjek koji sve opaanje ogranii samo na svoja osjetila ne moe doprijeti do njihovih uzroka. Tajnom se ueniku ti uzroci djelomino otkrivaju u 142

spomenutom stanju, nastalom iz ivota snova, ali to se stanje kod njega nipoto ne zadrava. Ta otkrivenja nikako ne smije smatrati stvarnim spoznajama sve dok mu se iste te stvari ne pokau u budnom stanju. Ali on e postii i to da stanje koje si je stvorio za ivota snova preuzme u budnu svijest. Tada je za njega osjetilni svijet obogaen neim sasvim novim. Kao to nakon operacije oiju, ovjek slijep od roenja progleda i stvari svoje okoline doivljava obogaenim v i d n i m opaajima, tako i ovjek koji je na opisani nain postao vidovit itav okolni svijet v i d i obogaen n o v i m svojstvima, stvarima, biima i tako dalje. Sada vie ne mora ekati san da bi ivio u jednom drugom svijetu, nego se uvijek kada je to primjereno moe prenijeti u opisano stanje radi vieg opaanja. Za njega takvo stanje ima slian znaaj kao to u o b i n o m ivotu djelatno opaanje stoji nasuprot nedjelatnom. U pravom se smislu moe rei: Tajni uenik tada otvara osjetila svoje due i gleda stvari koje tjelesnim osjetilima moraju ostati skrivene. Za tajnog je uenika to stanje samo prijelaz do jo viih stupnjeva spoznaje. Nastavi li vjebe koje su mu sluile u tajnom kolovanju, nakon nekog e vremena uoiti da se opisana korjenita promjena ne dogaa samo u njegovu ivotu snova nego da se preobrazba protee i na dosadanje duboko spavanje bez snova. Iz sveopeg mraka spavanja izranjaju opaaji koje ranije nije poznavao. Naravno, nije lako opisati o v e opaaje jer je na jezik stvoren samo za osjetilni svijet i m o e m o tek priblino nai rijei za ono to uope ne pripada tom osjetilnom svijetu. Ipak, za opis viih svjetova moramo prvo upotrijebiti rijei, to se moe postii samo tako da se mnoge 143

stvari kau metaforiki. To je mogue zato jer je u svijetu sve meusobno srodno. Stvari i bia viih svjetova srodni su s onima osjetilnog svijeta barem toliko da je uz dobru volju ipak mogue stvoriti p r e d o d b e o tom viem svijetu. Uvijek treba biti svjestan da mnogi takvi opisi nadosjetilnih svjetova moraju biti usporedbe i simboli. Tajno se kolovanje stoga odvija samo djelomino rijeima obinog jezika; osim toga, tajni uenik za svoje uzdizanje ui jedan simboliki nain izraavanja koji kao da proizlazi sam iz sebe. Uenik ga za vrijeme tajnog kolovanja sam mora usvojiti. No to nije prepreka da o prirodi viih svjetova doznamo neto i obinim opisima kakve ovdje dajemo. Doivljaji koji izranjaju iz mora besvjesnosti za vrijeme dubokog sna najbolje se mogu usporediti s nekom vrstom sluanja. Moe se govoriti o sluanju zvukova i rijei. Kao to se doivljaji u spavanju ispunjenom snovima mogu oznaiti kao neka vrsta gledanja, tako se injenice dubokog spavanja mogu usporediti sa slunim utiscima. ( T r e b a spomenuti da je gledanje i za duhovni svijet jedan vii stupanj. Boje su i za taj svijet neto vie nego zvukovi i rijei. Meutim, ono to tajni uenik u svom kolovanju od tog svijeta prvo opaa nisu jo te vie boje, nego nii zvukovi. Samo zato to je ovjek po svom opem razvoju pogodniji za svijet koji mu se objavljuje u spavanju ispunjenom snovima, on tu odmah opaa boje. Za vii svijet, koji mu se otkriva u dubokom snu, jo je manje p o g o d a n . Zato mu se on otkriva prvo u zvukovima i rijeima, a kasnije se ovjek moe vinuti do boja i oblika.) Kad tajni uenik primijeti da u dubokom snu ima takve doivljaje, tada je njegova prva zadaa 144

da ih sebi, koliko je g o d to mogue, protumai i razjasni. U poetku je to v r l o teko jer je na o v o m stupnju opaaj doivljaja izuzetno slab. Dodue, kada se probudi, ovjek zna da je d o i v i o neto, ali to je to bilo, ostaje mu potpuno nejasno. Najvanije je za vrijeme ovog poetnog stanja da ovjek ostane miran i spokojan te da ni na trenutak ne p o d l e g n e bilo kakvom nemiru i nestrpljenju. Nemir i nestrpljenje djelovali bi u svakom sluaju tetno. Oni, svakako nikada ne bi mogli razvoj ubrzati, ve ga usporiti. Treba se mirno prepustiti o n o m e to nam je dano ili darovano, a sve nasilno treba izostaviti. Ako ovjek u nekom trenutku ne moe primijetiti doivljaje prilikom spavanja, treba biti strpljiv sve dok to ne postane moguim. Taj e trenutak zacijelo j e d n o m doi. Ako je ovjek prije toga bio strpljiv i smiren, mo opaanja postat e njegovim sigurnim vlasnitvom, dok e se nasilim postupkom jednom, dodue, pojaviti, ali se zatim ponovno zadugo moe izgubiti. Kad jednom stekne sposobnost opaanja i kad mu doivljaji postanu potpuno jasni u svijesti, tada treba usmjeriti panju na sljedee. Meu snovima treba sasvim tono razlikovati dvije vrste. Jedna e mu vrsta biti p o t p u n o strana u odnosu na ono to je ikada bio upoznao. Tim se doivljajima ovjek u prvo vrijeme moe radovati; moe se njima krijepiti, ali ih inae privremeno treba ostaviti onakvima kakvi jesu. Oni su pretee viega duhovnog svijeta u kojem e se ovjek snai tek kasnije. U drugoj vrsti doivljaja p o z o r a n promatra nalazi odreenu srodnost s obinim svijetom u kojem ivi. Ti doivljaji prilikom spavanja objanjavaju mu ono o emu u ivotu razmilja, o n o to bi htio pojmiti o stvarima svoje okoline, ali to obinim razumom ne moe shvatiti. 145

U svakidanjem ivotu ovjek razmilja o onom to ga okruuje. Stvara p r e d o d b e da bi shvatio v e z e izmeu tih stvari. Pomou pojmova nastoji razumjeti ono to opaaju njegova osjetila. Doivljaji prilikom spavanja odnose se na takve p r e d o d b e . to mu je prije bio taman, zasjenjen pojam, sada postaje neto zvuno, ivo, to se moe usporediti samo sa zvukovima i rijeima osjetilnog svijeta. ovjek sve vie osjea kao da mu se rjeenja zagonetaka o kojima mora razmiljati, u zvukovima i rijeima doaptavaju iz jednog vieg svijeta, pa postaje sposoban da o n o to mu prilazi iz jednog drugog svijeta spoji s obinim ivotom. to je prije mogla postii samo njegova misao, sada postaje doivljaj, tako iv i sadrajan kako to samo moe biti neki doivljaj osjetilnog svijeta. Stvari i bia osjetilnog svijeta nisu samo o n o to se ukazuje osjetilnom opaanju. Oni su izraz i tekovina duhovnog svijeta. Taj, prije sakriven, duhovni svijet odzvanja sada tajnom ueniku u cijeloj njegovoj okolini. Lako je uvidjeti da je ta via mo opaanja ovjeku blagoslov samo onda ako je u tim novootvorenim duevnim osjetilima sve u redu, jednako kao to i svoje obine osjetilne organe ovjek moe upotrijebiti za p r a v o promatranje svijeta samo ako su ureeni prema odgovarajuim zakonima. No ovjek sam sebi stvara ta via osjetila vjebama na koje ga upuuje tajno kolovanje. Medu njih spada koncentracija, to jest, usmjeravanje panje na sasvim o d r e e n e p r e d o d b e i p o j m o v e u v e z i s tajnama svijeta. K tome, nadalje, spada meditiranje, to znai ivljenje u takvim idejama, potpuno uranjanje u njih na propisan nain. Koncentracijom i meditacijom ovjek radi na svojoj dui i time u njoj razvija duevne 146

opaajne organe. U vrijeme dok izvrava zadatke koncentracije i meditacije, u njegovu tijelu raste dua, kao to zametak djeteta raste u tijelu majke. A kad potom, tijekom spavanja nastane opisani pojedinani doivljaj, primie se trenutak roenja osloboene due, koja je time doslovno postala drugo bie, to ga ovjek u sebi d o v o d i do klijanja i sazrijevanja. Stoga napore koncentracije i meditacije treba izvoditi briljivo i mora ih se tono pridravati budui da su to zakoni za klijanje i dozrijevanje oznaenog vieg ljudskoga duevnog bia, koje pri svom roenju mora u sebi biti harmonian i pravilno ralanjen organizam. Ako se u izvrenju tih propisa neto promai, na d u h o v n o m se planu ne rada zakonito i v o bie, ve izrod nesposoban za i v o t . Razlog zato se vie duhovno bie raa p r v o u dubokom spavanju lei u tome to taj njean, jo neotporan organizam kad bi se sluajno pojavio za vrijeme osjetilnog svakidanjeg ivota uslijed snanih, grubih zbivanja u tom ivotu ne bi mogao doi do izraaja. Njegova djelatnost ne bi uz tjelesnu djelatnost dola do izraaja. Kada u spavanju tijelo miruje i kada njegova djelatnost nije usmjerena na osjetilno opaanje, do izraaja moe doi ona u poetku njena i neprimjetljiva djelatnost vie due. Meutim, tajni uenik ne smije doivljaje prilikom spavanja smatrati punovaljanim spoznajama sve dok nije sposoban tu probuenu viu duu unijeti i u dnevnu svijest. Kad bude imao tu sposobnost, moi e izmeu i za vrijeme dnevnih doivljaja opaati obiljeja duhovnog svijeta, to znai da e tajne svoje okoline moi duevno zamjeivati kao zvukove i rijei. 147

Na tom stupnju razvoja mora postati jasno da se tu u p r v o vrijeme radi o pojedinanim, manje-vie nepovezanim duhovnim doivljajima. Stoga treba paziti da se pomou njih ne izgradi jedna cjelovita pa ak ni povezana spoznajna konstrukcija. U tom bi se sluaju u duevni svijet uplele svakakve fantastine p r e d o d b e i ideje te se tako sagradio svijet koji sa stvarnim duhovnim svijetom ne bi imao nikakve v e z e . Tajni uenik mora neprekidno vjebati najstrou samokontrolu. Najispravnije jest da svoje pojedine stvarne doivljaje ovjek postupno dovede do to vee jasnoe i da prieka dok se potpuno bez prisile ne pojave novi doivljaji, koji se spajaju s ve postojeim. Kod duhovnog uenika, snagom duhovnog svijeta u koji je zaao i primjenom odgovarajuih vjebi, u dubokom snu nastupa sve obuhvatnije proirenje svijesti. Sve vie doivljaja izranja iz besvijesti i sve su krai intervali spavanja bez svijesti. Tako se sve vie spajaju pojedini doivljaji prilikom spavanja a da istinsko spajanje nije pritom ometano svakojakim kombinacijama i zakljucima koji potjeu od razuma naviknuta na osjetilni svijet. to se navike miljenja steene u tom osjetilnom svijetu manje upliu u vie doivljaje, to bolje. Ponaa li se ovjek tako, sve se vie pribliava o n o m stupnju vie spoznaje na kojem se stanja koja su prije u ivotu sna bila nesvjesna sada preobraavaju u potpuno svjesna. Tada, dok tijelo spava, ovjek ivi u zbilji isto kao to je to sluaj u budnom stanju. Suvino je rei da se za vrijeme samog spavanja radi o jednoj drugaijoj stvarnosti od osjetilne okoline u kojoj se nalazi tijelo. ovjek ui i mora uiti kako bi vrsto ostao na tlu osjetilnog svijeta i kako ne bi postao zanesenjakom 148

te doivljaje prilikom spavanja povezati s osjetilnom o k o l i n o m . Ali svijet doivljen u spavanju isprva je jedna potpuno nova objava. U duhovnoj se znanosti taj vaan stupanj, koji se sastoji od svjesnosti u snu, z o v e kontinuitet ( n e p r e k i d n o s t ) svijesti.* Kod ovjeka koji je dostigao taj stupanj, doivljavanje i stjecanje iskustva ne prestaje u trenucima u kojima fiziko tijelo poiva i kada dua kroz osjetilne organe ne prima nikakve utiske.

* Ovo je za odreeni stupanj razvoja vrsta "ideala" koji se nalazi na kraju dugog puta. Tajni uenik prvo upoznaje ova dva stanja: svijest pri duevnom stanju u kome je prije mogao samo sanjati bez pravila te ono u kojem je mogao samo spavati bez svijesti i bez snova. 149

RASCJEP OSOBNOSTI ZA VRIJEME DUHOVNOG KOLOVANJA

Za vrijeme spavanja ljudska dua ne prima nikakve obavijesti od fizikih osjetilnih organa. Opaaj i obinog vanjskog svijeta u tom joj stanju ne pritjeu. Ona je u o d r e e n o m smislu izvan onog dijela ljudskog bia, takozvanog fizikog tijela, koje u budnom stanju prenosi osjetilna opaanja i miljenje. Povezana je samo s onim finijim tijelima (eterskim i astralnim t i j e l o m ) , a njih ne zapaaju fizika osjetila. Ali djelatnost tih finijih tijela u spavanju ne prestaje. Kao to je fiziko tijelo u v e z i sa stvarima i biima fizikog svijeta, kao to od njih prima djelovanja i na njih djeluje, tako dua ivi u jednom viem svijetu. Taj ivot traje i za vrijeme spavanja. Dua je uistinu za vrijeme spavanja potpuno djelatna, ali ovjek o toj svojoj vlastitoj djelatnosti nita ne moe znati sve dok nema duhovne opaajne organe kojima tijekom spavanja moe isto tako d o b r o promatrati to se oko njega dogaa i to sam radi, jednako kao to svojim obinim osjetilima u dnevnom ivotu moe promatrati svoju fiziku okolinu. Tajno se kolovanje sastoji (kao to je pokazano u prethodnim poglavljima) u stvaranju takvih duhovnih osjetilnih organa. Promijeni li tajnim kolovanjem ivot spavanja kako je opisano u prethodnom poglavlju, ovjek moe svjesno pratiti sve to se u tom stanju oko njega dogaa. Moe se snalaziti u toj svojoj okolini kao to se pomou obinih osjetila snalazi u budnom svakodnevnom ivotu. Pritom, svakako treba uzeti u o b z i r da opaanje obine osjetilne okoline pretpostavlja ve vii stupanj vidovitosti. (Na to je ve 150

ukazano u prethodnom poglavlju.) U poetku razvoja tajni uenik opaa samo stvari koje pripadaju jednom drugom svijetu i ne m o e zapaziti njihove v e z e s predmetima svoje svakodnevne osjetilne okoline. Ovo to se vidi na karakteristinim primjerima ivota snova i spavanja, dogaa se kod ovjeka neprestano. Dua neprekidno ivi u viim svjetovima i u njima je djelatna. Iz njih ona crpi poticaje za stalno djelovanje na fiziko tijelo. No taj vii ivot ostaje ovjeku nesvjestan. Meutim, tajni ga uenik dovodi u svijest. Time njegov ivot postaje potpuno drugaiji. Sve dok dua nije u viem smislu progledala, nju v o d e nadreena bia. I kao to ivot slijepca koji je operacijom progledao postaje drugaiji nego to je b i o prije dok se morao oslanjati na voenje, tako se i ovjekov ivot mijenja tajnim kolovanjem. On se oslobaa vodstva i sam preuzima rukovoenje sobom. Razumljivo je da je, kad se to d o g o d i , podloan zabludama o kojima obina svijest nita ne sluti. Sada on djeluje iz svijeta iz kojega su na njega utjecale vie moi, ega sam nije bio svjestan. Te vie moi ureene su o p o m harmonijom svijeta. Iz te harmonije svijeta tajni uenik istupa. Sada on sam mora initi ono to je za njega prije izvravano bez njegova sudjelovanja. Budui da je tome tako, u spisima koji se time bave m n o g o se g o v o r i o opasnostima p o v e z a n i m s uzdizanjem u vie svjetove. Prikazi koji katkada gov o r e o takvim opasnostima uistinu su prikladni da plaljivce ispune jezom pri pogledu na vie svjetove. No treba rei da te opasnosti postoje samo ako izostanu nune mjere opreza. Ali ako se, naprotiv, pridrava svih savjeta koje prua tajno kolovanje, tada slijedi uspon, dodue kroz doivljaje koji po 151

moi i veliini nadmauju sve to si moe predoiti i najsmjelija mata osjetilnog ovjeka. Ali o utjecaju na zdravlje ili ivot ne moe biti ni govora. ovjek upoznaje uasne sile koje ugroavaju ivot sa svih strana. Postaje mu mogue da se i sam slui odreenim snagama i biima koja su uskraena osjetilnom opaanju. M o e doi u v e l i k o iskuenje da te snage upotrijebi za neki vlastiti, nedozvoljeni, interes ili da iz nedovoljne spoznaje viih svjetova te snage upotrijebi na pogrean nain. Neke takve osobito znaajne doivljaje (na primjer, susret sa "uvarem p r a g a " ) izloit emo u sljedeim poglavljima. Meutim, moramo znati da ivotu neprijateljske moi postoje i onda ako ih ovjek ne poznaje. U tom sluaju njihov odnos prema ovjeku odreuju vie sile, no on se mijenja ako ovjek sa svijeu stupi u taj svijet koji mu je prije bio skriven. Ali e zato njegov vlastiti ivot postati jai, njegov e se ivotni krug obogatiti za jedno o g r o m n o podruje. Stvarna opasnost postoji samo onda ako tajni uenik, zbog nestrpljivosti ili neskromnosti prema iskustvima viih svjetova, prerano sebi pripie odreenu samostalnost i ne uzmogne ekati dok ne postigne dovoljan uvid u nadosjetilne zakone. Na o v o m su podruju upravo poniznost i skromnost m n o g o manje prazne rijei negoli u svakodnevnom ivotu. Posjeduje li ih uenik u najboljem smislu rijei, moe biti siguran da e njegovo uzdizanje u vii ivot proi bez opasnosti za sve o n o to se uobiajeno naziva zdravlje i ivot. Prije svega ne smije nastati nikakav nesklad izmeu viih doivljaja i zbivanja te zahtjeva svakodnevnog ivota. ovjekove zadatke treba traiti iskljuivo na o v o j Zemlji. Tko hoe izbjei zadatke na o v o j Zemlji i 152

pobjei u neki drugi svijet, moe biti siguran da svoj cilj nee postii. Ali ono to opaaju osjetila samo je dio svijeta. U duhovnom se, meutim, nalaze bia koja se izraavaju injenicama osjetilnog svijeta. ovjek mora imati udjela u duhu da bi svoja otkrivenja mogao unijeti u osjetilni svijet. ovjek preobraava Zemlju usaujui joj ono to je izvidio u Zemlji duhova. U tom se sastoji njegova zadaa. Samo zato to osjetilna Zemlja ovisi o d u h o v n o m svijetu i zato to se na Zemlji uistinu moe djelovati samo ako se sudjeluje u onim svjetovima u kojima su skrivene stvaralake snage, ovjek se treba htjeti uzdii u njih. Ako u tajno kolovanje stupa s tim uvjerenjem i ni u j e d n o m trenutku ne odstupa od oznaenog pravca, ne treba se pribojavati ni najmanjih opasnosti. Nitko se ne bi trebao zbog moguih opasnosti dati odvratiti od tajnog kolovanja, ali svakome ta mogunost treba biti strog p o z i v da stjee ona svojstva koja mora imati pravi tajni uenik. Nakon ovih pretpostavki koje uistinu ostavljaju po strani sve to bi pobuivalo jezu, prikazat emo neke od takozvanih "opasnosti". Doista se dogaaju velike promjene s prije opisanim finijim tijelima tajnog uenika. Takve promjene suovise s odreenim razvojnim zbivanjima triju osnovnih snaga due: htijenja, osjeanja i miljenja. Te tri snage stoje prije ovjekova tajnog kolovanja u sasvim odreenoj vezi koju odreuju vii svjetski zakoni. Kada ovjek neto hoe, osjea i misli, to se ne odvija svojevoljno. Ako se, na primjer, u svijesti pojavi odreena predodba, na nju se, prema p r i r o d n i m zakonima, nadovezuje o d r e e n o osjeanje ili slijedi odluka volje koja je s njom u vezi. Kad ovjek ue u sobu i osjeti zaguljiv zrak, otvara prozor. uje li da ga netko zove, odaziva 153

se. Na postavljeno pitanje odgovara. Ugleda neto smrdljivo i javlja mu se osjeaj neugode. To su jednostavne v e z e izmeu miljenja, osjeanja i htijenja. Ako se ima pregled nad ljudskim i v o t o m , uvidjet e se da se sve u ovom ivotu gradi na takvim vezama. tovie, ovjekov se ivot oznaava kao "normalan" samo ako se u njemu primjeuje takva veza izmeu miljenja, osjeanja i htijenja, koja je utemeljena na zakonima ovjekove p r i r o d e . Smatralo bi se da proturijei o v i m zakonitostima kada bi, primjerice, neki ovjek pri pogledu na neto smrdljivo osjeao ugodu ili kada na postavljeno pitanje ne bi odgovorio. Oekivanje uspjeha od nekog pravilnog odgoja ili obrazovanja temelji se na pretpostavci da je kod uenika mogue uspostaviti vezu izmeu miljenja, osjeanja i htijenja koja odgovara ljudskoj prirodi. Ako u ueniku potaknemo stanovite predodbe, inimo to uz pretpostavku da e one kasnije stvoriti zakonitu povezanost s njegovim osjeajima i voljnim odlukama. To potjee odatle to su u finijim tijelima ovjekove due sredita tih triju snaga miljenja, osjeanja i htijenja meusobno spojena na zakonit nain. A to spajanje u finijem duevnom organizmu ima svoj odraz i u grubom fizikom tijelu. I u njemu su organi htijenja u odreenoj zakonitoj vezi s organima miljenja i osjeanja. Odreena misao zato izaziva neki osjeaj ili neku voljnu aktivnost. U viem razvoju ovjeka prekidaju se niti koje meusobno povezuju te tri osnovne snage. Taj se prekid p r v o javlja samo u opisanom finijem duevnom organizmu; ali pri jo viem usponu to se protee i na fiziko tijelo. (Pri viem duhovnom razvoju raspada se, na primjer, ovjekov mozak na tri meusobno odvojena dijela. Naravno, to odvajanje nije vidljivo o b i n o m 154

osjetilnom gledanju i ne m o e se dokazati ni najsavrenijim instrumentima. Ali ono nastaje i vidoviti ima sredstva za njegovo promatranje. Mozak vidovitog vieg stupnja raspada se na tri samostalno djelatna bia: mozak miljenja, mozak osjeanja i mozak htijenja.) Organi miljenja, osjeanja i htijenja tada su meusobno neovisni. N j i h o v o se povezivanje vie ne uspostavlja zakonima usaenim u njima samima, nego ga mora vriti probuena via svijest samog ovjeka. To je, naime, promjena koju tajni uenik primjeuje kod sebe ne uspostavlja se vie povezanost izmeu neke p r e d o d b e i osjeaja ili nekog osjeaja i voljne odluke i tako dalje, ukoliko je on sam ne uspostavi. Nikakav ga poticaj ne v o d i od neke misli na neku radnju ako ga on u sebi slobodno ne i z a z o v e . Pred nekom injenicom koja bi prije kolovanja u njemu izazvala arku ljubav ili najgoru mrnju sada moe stajati bez ikakva osjeanja; pri nekoj misli koja bi ga prije oduevila za rad, sada moe ostati nedjelatan. M o e sprovesti voljne odluke za koje kod ovjeka to nije proao tajnim kolovanjem ne bi postojale ni najneznatnije pobude. Najvee dostignue tajnog uenika jest potpuna vlast nad uzajamnim djelovanjem triju duevnih snaga; meutim, za to uzajamno djelovanje on preuzima punu o d g o v o r n o s t . Tek uslijed ovog preobraaja svoga bia ovjek moe na svjestan nain stupiti u vezu s o d r e e n i m nadosjetilnim snagama i biima. Naime, njegove vlastite duevne snage na odgovarajui su nain srodne s osnovnim snagama svijeta. Na primjer, snaga koja se nalazi u volji m o e opaati i djelovati na stvari i bia vieg svijeta, ali tek ako je osloboena v e z e 155

s osjeanjem i miljenjem u samoj dui. im je ta veza razrijeena, voljna aktivnost usmjerava se prema van. Tako je i sa snagama miljenja i osjeanja. Ako mu netko uputi osjeaj mrnje, vidoviti to vidi kao fini svjetlosni oblak o d r e e n e boje. Takav se v i d o v i t i ovjek moe obraniti od osjeaja mrnje kao to se osjetilni ovjek brani od fizikog udarca. Mrnja u nadosjetilnom svijetu postaje vidljiva pojava. Meutim, v i d o v i t i je m o e opaati samo time to snagu koja lei u njegovu osjeaju moe poslati i prema van, kao to osjetilni ovjek prema van usmjerava osjetljivost svojeg oka. Kako se dogaa s mrnjom, tako je i s mnogo znaajnijim injenicama osjetilnog svijeta. S njima ovjek moe stupiti u svjesnu vezu oslobaanjem osnovnih snaga svoje due. Zbog opisanog razdvajanja snaga miljenja, osjeanja i htijenja m o e doi do trostrukog skretanja s puta razvoja ako se ovjek ne pridrava duhovnoznanstvenih uputa. T a k v o skretanje moe nastati ako se ti putovi povezivanja razore prije nego to je via svijest dovoljno napredovala da moe valjano upravljati uspostavljanjem harmoninoga zajednikog djelovanja tih razdvojenih snaga. Jer u pravilu sve tri osnovne snage ovjeka u odreenom isjeku ivota nisu jednako napredovale u svom razvoju. Kod jednog je ovjeka miljenje naprednije od osjeanja i htijenja, kod drugog je neka druga snaga monija. Dok se veze medu ovim snagama odravaju pomou viih zakona svijeta, prevladavanjem jedne ili druge snage ne moe nastati nikakva tetna nepravilnost. Ovi zakoni, na primjer, kod ovjeka volje djeluju uravnoteujue, spreavajui da volja koja prevladava previe zastrani. No ako takav ovjek volje pristupi tajnom kolovanju, prestaje zakoniti 156

utjecaj osjeaja i misli na volju koja neprekidno sili na ogromna, snana postignua. Ako ovjek potpuno ne vlada svojom viom svijeu tako da sam moe uspostaviti harmoniju, volja e ii svojim vlastitim neobuzdanim putovima. Ona e neprekidno nadvladavati svoga nosioca. Osjeaji i misli potpadaju pod posvemanju nemo; ovjek e biti ropski potinjen i bievan tom moi volje. Nastao je nasilnik koji ini jedan neobuzdan postupak za drugim. Zastraniti se m o e i kad se osjeaj na neumjeren nain oslobodi zakonitosti. Na primjer, ovjek inae sklon potivanju drugih m o e se predati bezgraninoj zavisnosti sve do gubitka vlastite volje i miljenja. Umjesto vie spoznaje, udes je takve osobe gubitak svake snage i lienost vlastitosti, to pobuuje svaku samilost. ovjek sklon pobonosti i religioznom uzdizanju moe zapasti u r e l i g i o z n o naslaivanje koje ga cijelog obuzme. T r e e zlo nastaje ako prevagne miljenje. U tom sluaju nastaje spokoj zatvoren u sebe i neprijateljski prema ivotu. T i m je ljudima svijet samo utoliko znaajan, ukoliko im prua sadraje za zadovoljavanje njihove bezgranine pohlepe za mudrou. Njih nikakva misao ne potie niti na djelovanje niti na neko osjeanje. Oni se posvuda pojavljuju kao hladne, beutne p r i r o d e . Izbjegavaju sve dodire sa stvarima svakodnevne zbilje kao neto to u njima pobuuje gaenje ili to je u najmanju ruku za njih izgubilo svako znaenje. To su tri stranputice na koje moe dospjeti tajni uenik: nasilnitvo, naslaivanje osjeajima te hladno i bez ljubavi stremljenje prema mudrosti. Za izvanjski nain promatranja, a i za materijalistiku kolsku medicinu, ovjek koji se nalazi na takvim stranputicama ne razlikuje se mnogo od umno poremeene 157

osobe ili od tekog "ivanog bolesnika". Tajni uenik, naravno, ne smije biti njima slian. Radi se o tome da su njegovo miljenje, osjeanje i htijenje tri osnovne snage due prole harmonian razvoj prije negoli su osloboene njima usaene meusobne v e z e te da su potinjene probuenoj vioj svijesti. Jer kad se j e d n o m d o g o d i greka, kad se jedna osnovna snaga razuzda, onda e se via dua poroditi na kriv nain. Razuzdana snaga ispunjava itavu ovjekovu linost i zadugo se ne moe pomiljati na p o n o v n u uspostavu ravnotee. Ono to se prije tajnog kolovanja pojavljuje kao bezazlena karakterna crta, to jest, je li prevladavala voljna, osjeajna ili misaona narav, sada se kod tajnog uenika tako pojaava da se sasvim gubi sve ono opeljudsko to je p o t r e b n o za ivot. T o , meutim, postaje zaista ozbiljna opasnost tek u trenutku kad uenik postigne sposobnost doivljavanja kako u svijesti spavanja, tako i u budnom stanju. Tako dugo dok traje puko rasvjetljavanje razdoblja spavanja, za vrijeme budnog stanja uvijek iznova djeluje osjetilni ivot, ureen opim zakonima svijeta, nanovo uravnoteujui poremeenu ravnoteu due. Zbog toga je toliko potrebno da budni ivot tajnog uenika u svakom p o g l e d u bude sreen i zdrav. to vie odgovara zahtjevima koje vanjski svijet postavlja zdravoj, snanoj konstituciji tijela, due i duha, to bolje za njega. Zlo bi, naprotiv, po njega bilo kad bi svakodnevni budni ivot na njega djelovao uznemirujue ili iscrpljujue, kad bi se veim promjenama koje se dogaaju u njegovoj nutrini pridruili bilo kakvi razorni ili ometajui utjecaji vanjskog ivota. On treba potraiti sve ono to odgovara njegovim snagama i sposobnostima to ga d o v o d i u neometan harmonian odnos 158

s njegovom okolinom. A sve to ometa tu harmoniju i to u njegov ivot unosi nemir i urbu treba izbjegavati. Pritom je manje v a n o da se izvanjski odagnaju urba i nemir, vanije je da se duevni ugoaj, nakane i misli te zdravlje tijela ne izlau neprestanom kolebanju. Sve to tijekom tajnog kolovanja ovjeku ne uspijeva tako lako kao prije, jer vii doivljaji, koji ulaze u njegov ivot, neprestano djeluju na cjelokupno njegovo postojanje. Ako u njegovim viim doivljajima neto nije u redu, na njega neprestano vreba nepravilnost koja ga u svakoj situaciji moe izbaciti iz ravnotee. Stoga tajni uenik ne smije propustiti nita to mu stalno osigurava vlast nad samim sobom. Nikad mu ne bi trebala uzmanjkati prisutnost duha ili mirno razmatranje svih moguih ivotnih situacija. Zapravo, svako pravo tajno kolovanje samo po sebi ostvaruje sva ova svojstva. I samo za vrijeme takvog kolovanja upoznaju se opasnosti, tako da se istovremeno u p r a v o m asu postie potpuna mo za njihovo uklanjanje.

159

UVAR PRAGA
Pri uzdizanju u vie svjetove vani doivljaji jesu susreti s "uvarom praga". Ne postoji samo jedan ve se zapravo radi o dva "uvara praga"; j e d n o m "manjem" i jednom " v e e m " . Prvoga ovjek susree kad se poinju kidati niti koje povezuju volju, miljenje i osjeanje u finijim tijelima (astralnom i eterskom), kako je to prikazano u prethodnom poglavlju. Pred "veeg uvara praga" ovjek stupa kad se kidanje tih veza p r o t e g n e i na fizike dijelova tijela (prvenstveno na m o z a k ) . "Manji uvar praga" jest samostalno bie koje za ovjeka ne postoji prije nego to je on postigao odgovarajui stupanj razvoja. Ovdje se mogu opisati samo neka od njegovih najhitnijih svojstava. Prvo emo pokuati susret tajnog uenika s "uvarom praga" prikazati u pripovjednom obliku. Tek tim susretom uenik spoznaje da su miljenje, osjeanje i htijenje kod njega razrijeili uroene im v e z e . Pred uenikom stoji strano, avetinjsko bie. Potrebna mu je sva prisutnost duha i sve povjerenje u sigurnost svog puta spoznaje koju je uzmogao usvojiti u dovoljnoj mjeri za vrijeme svog dosadanjeg tajnog kolovanja. "uvar praga" iznosi svoje znaenje otprilike ovim rijeima: " T o b o m su do sada vladale moi koje su ti bile nevidljive. One su uzrokovale da si u svom dosadanjem ivotu za svako svoje d o b r o djelo bio nagraen, a da su svi zli postupci imali loe posljedice. Pod njihovim se utjecajem iz tvojih ivotnih iskustava i iz tvojih misli gradio tvoj karakter. One su prouzrokovale tvoju sudbinu. One su odreivale koliinu radosti i boli, koje su ti bile dodijeljene u 160

nekom od tvojih utjelovljenja, prema tvom ponaanju u prijanjim utjelovljenjima. One su nad tobom vladale u obliku sveobuhvatnog zakona karme. Te e moi tebe sada osloboditi jednog dijela svojih uzda. A dio posla koji su na tebi obavljale morat e sada obavljati sam. Do sada te p o g o d i o poneki teki udarac sudbine. Ti nisi znao zato? Bila je to posljedica nekog loeg djela u j e d n o m od tvojih prethodnih ivota. Nalazio si sreu i radost i prihvaao ih. I one su bile posljedica ranijih djela. U svome karakteru ima poneke lijepe strane, poneke rune mrlje. I j e d n o i drugo p r o u z r o k o v a o si sam, svojim prethodnim doivljajima i mislima. Do sada ove posljednje nisi poznavao, oite su ti bile samo posljedice. No one, karmike moi, vidjele su tvoja prijanja ivotna djela, tvoje najskrivenije misli i osjeaje. I po tome su odredile ono to sada jesi i kako sada ivi. Sada ti se, meutim, moraju otkriti sve dobre i sve loe strane minulih ivota. One su do sada bile utkane u tvoje vlastito bie, bile su u tebi, ali ih nisi mogao vidjeti, kao to fiziki ne moe vidjeti ni svoj vlastiti mozak. Sada se one odvajaju od tebe, izlaze iz tvoje osobnosti. Poprimaju samostalan lik, koji moe vidjeti kao to vidi kamenje i biljke vanjskog svijeta. 1 ja sam sam to bie koje je sebi o b l i k o v a l o tijelo sastavljeno od tvojih plemenitih i tvojih loih postupaka. Moj avetinjski lik satkan je od knjige rauna tvog vlastitog ivota. Mene nevidljiva do sada si nosio u sebi samom. No za tebe je bilo dobro to je bilo tako. Jer je ova mudrost tvoje, tebi skrivene sudbine, do sada u tebi radila na brisanju runih mrlja na m o m liku. Sada, poto sam ja izaao iz tebe, umakla ti je i ta skrivena mudrost. Ona e poloiti taj posao samo u tvoje vlastite ruke.

161

Moram postati u sebi savreno, d i v n o bie, ukoliko ne elim otii u propast. Kad bi se d o g o d i l o o v o posljednje, povukao bih sa sobom i tebe samog u jedan mraan, propao svijet. Da bi se sprijeilo o v o posljednje, tvoja vlastita mudrost mora sada biti tako velika da uzmogne preuzeti zadatke od one skrivene mudrosti koja te napustila. I neu, poto si prekoraio moj prag, ni na trenutak od tebe odstupiti kao tebi vidljiv lik. Ako ubudue neto neispravno radi ili misli, odmah e svoju krivnju primijetiti kao runu, demonsku iskrivljenost moga lika. Tek kad popravi sve svoje prole nepravilnosti i dok se toliko ne proisti da ti, nadalje, zlo postane sasvim nemogue, moje e se bie preoblikovati u blistavu ljepotu. Tada u se za spas tvoje daljnje djelotvornosti opet moi s t o b o m spojiti u j e d n o bie. Ali moj je prag izgraen od sveg osjeanja straha koji jo u tebi postoji i iz sve strepnje pred snagom da sam preuzme punu o d g o v o r n o s t za sve svoje djelovanje i miljenje. Sve dok te jo imalo strah vlastitog upravljanja svojom sudbinom, u ovaj prag nije ugraeno sve to on mora sadravati. I sve dok pragu nedostaje i jedan jedini graevni kamen, ti mora, kao prikovan, zastati na njemu ili se o njega spotaknuti. Ne pokuavaj prijei ovaj prag sve dok se nisi sasvim o s l o b o d i o straha i dok se ne osjea spremnim za najviu o d g o v o r n o s t . Do sad sam ja istupao iz tvoje vlastite osobnosti samo kad bi te smrt opozvala od jednog tvog zemaljskog ivota. No i tada ti je moj lik bio zastrt koprenom. Vidjele su me samo moi sudbine koje su t o b o m vladale i mogle su prema mojem izgledu u vremenu izmeu smrti i jednog n o v o g roenja tebi izgraditi snagu i sposobnost da bi u jednom novom zemaljskom 162

ivotu mogao raditi na uljepavanju moga lika za spas svog napredovanja. Ja sam sam takoer bio taj ije je nesavrenstvo moi sudbine uvijek nanovo prisiljavalo na to da te vraaju natrag na Zemlju u novo utjelovljenje. Kad si umirao, bio sam tu; i mene radi upravljai karme odreivali su tvoje p o n o v n o roenje. Tek kad bi me ti bio, uvijek novim ivotima, na taj nain nesvjesno preobrazio u potpuno savrenstvo, ne bi potpadao pod moi smrti, nego bi se bio sasvim sa mnom sjedinio i u jedinstvu sa mnom preao u besmrtnost. Tako ja danas pred t o b o m stojim vidljiv, kao to sam uvijek nevidljiv kraj tebe stajao u trenutku smrti. Kad bude prekoraio moj prag, stupit e u carstva u koja si inae stupao iza fizike smrti. Stupit e u njih s punim znanjem i otada e, hodajui izvana vidljiv na Zemlji, istovremeno hodati u carstvu smrti, to znai u carstvu vjenog ivota. Ja sam uistinu i aneo smrti; ali sam istovremeno i donositelj jednog nepresunog vieg ivota. Unato ivom tijelu po meni e umrijeti da bi doivio novo roenje u svijetu besmrtnog postojanja. Carstvo u koje e tada stupiti upoznat e te s nadosjetilnim biima. Blaenstvo e biti tvoj udio u tom carstvu. Ali p r v o poznanstvo s tim svijetom moram biti ja sam, ja koji sam tvoje vlastito stvorenje. Prije sam i v i o od tvoga vlastitog ivota; ali sada sam se kroz tebe p r o b u d i o za vlastito postojanje i stojim pred tobom kao vidljivo mjerilo tvojih buduih djela, a moda i kao tvoj stalni prijekor. Ti si me m o g a o stvoriti, ali si time istovremeno preuzeo i dunost da me preobrazi." to je ovdje naznaeno, zaodjenuto priom, ne treba si predoiti kao neto simbolino, nego kao 163

u najveoj mjeri zbiljski doivljaj tajnog uenika.* "uvar praga" treba tajnog uenika opomenuti da ne ide dalje ako u sebi ne osjea snagu da o d g o v o r i zahtjevima koje sadri navedeni govor. Koliko god je lik ovog uvara straan, ipak je to samo posljedica uenikova vlastitoga proteklog ivota, njegov vlastiti karakter, izvan njega probuen u samostalan ivot. A to se buenje dogaa zbog kidanja veza izmeu volje, miljenja i osjeaja. Ve je to v r l o znaajan doivljaj to ovjek prvi put osjea kako je sam izazvao nastanak jednoga duhovnog bia. Sada je cilj pripreme tajnog uenika da se osposobi da bez ikakva straha izdri taj straan prizor i da u trenutku tog susreta osjeti kako mu je snaga toliko narasla da s punim znanjem preuzme na sebe poljepavanje tog "uvara". Jedna od posljedica sretno podnesenog susreta s "uvarom praga" jest da je sljedea fizika smrt za tajnog uenika sasvim drugaiji doivljaj nego prije. On svjesno doivljava umiranje tako to odlae

* Iz gore navedenog jasno je da je opisani "uvar praga" takav (astralni) lik koji se otkriva probuenom viem gledanju tajnog uenika. Tajna znanost vodi tom nadosjetilnom susretu. Nia magija moe "uvara praga" uiniti i osjetilno vidljivim proizvodei oblak fine tvari, jedne dimne pojave koja je nainjena odreenom mjeavinom niza tvari. Razvijena snaga magiara moe na tu dimnu pojavu djelovati oblikotvorno i oivjeti njenu supstancu s jo neizravnatom karmom dotinog ovjeka. Onome tko je dovoljno pripremljen za vie gledanje slian osjetilni prizor vie nije potreban; a kome bi njegova jo neizravnata karma bez dovoljne pripreme stupila pred oi kao osjetilno i v o bie, doao bi u opasnost da pode zlim putovima. Ne bi trebao za tim stremiti. U Bulvverovu "Zanoni" dan je u obliku romana prikaz tog "uvara praga". 164

fiziko tijelo kao to se skida odijelo koje je istroeno ili se moda iznenadno izderalo do neupotrebljivosti. Ta njegova fizika smrt jest, takorei, znaajna injenica samo za one druge koji s njim ive i koji su svojim opaanjima jo sasvim ogranieni na fiziki svijet. Za njih tajni uenik "umire". Ali za tajnog se uenika u njegovoj okolini nita znaajno ne mijenja. itav nadosjetilni svijet u koji je stupio nalazio se pred njim ve i prije smrti, a bit e pred njim i poslije smrti. No "uvar praga" stoji u vezi s jo neim drugim. ovjek pripada nekoj obitelji, nekom narodu, nekoj rasi; njegovo djelovanje u ovom svijetu ovisi o pripadnosti jednoj takvoj zajednici. I njegov je osobit karakter u vezi s tim. A svjesna aktivnost tog pojedinog ovjeka nikako nije sve ono s im treba raunati u jednoj obitelji, narodu, rasi. Postoji obiteljska, nacionalna (i tako dalje) sudbina, kao to postoji obiteljski, rasni (i tako dalje) karakter. ovjeku koji je ogranien na svoja osjetila ove stvari ostaju opi pojmovi i materijalistiki e mislilac u svojoj predrasudi prezrivo s visine gledati kada uje da za tajnog znanstvenika karakter obitelji ili naroda ili sudbina rase pripadaju stvarnim biima jednako kao to karakter ili sudbina pojedinog ovjeka pripadaju nekoj stvarnoj osobi. Tajni znanstvenik upoznaje vie svjetove, iji su dijelovi pojedine osobe jednako kao to su ruke, noge i glava dijelovi ovjekova tijela. I u ivotu porodica, naroda, rase djeluju, osim pojedinih ljudi, i te, sasvim stvarne due porodica, due naroda, duhovi rasa. tovie, u odreenom smislu pojedini ljudi samo su izvrni organi tih dua porodica, duhova rasa i tako dalje. Potpuna je istina ako se kae da se, na primjer, neka dua naroda slui pojedinim ovjekom koji pripada njenom narodu da bi izvrila neke radnje. Dua naroda 165

ne sputa se do osjetilne stvarnosti. Ona se kree u viim svjetovima. A da bi djelovala u fiziko-osjetilnom svijetu, slui se fizikim organima pojedinih ljudi. Upravo je to u jednom viem smislu kao kad se graevinski tehniar pri izvedbi pojedinosti gradnje slui radnicima. Svakom ovjeku u najistinitijem smislu rijei dua obitelji, naroda ili rase dodjeljuje njegov posao. Ali osjetilni ovjek nije ni u kom sluaju upuen u taj vii plan svoga rada. On nesvjesno surauje na ciljevima due naroda, rase i tako dalje. Od trenutka kada tajni uenik susretne "uvara praga", nije mu dunost da zna samo svoje vlastite zadatke kao osoba, nego mora na osnovi znanja suraivati na zadacima svoga naroda, svoje rase. Svako proirenje njegova vidokruga bezuvjetno mu namee i proirenje dunosti. Stvarno zbivanje jest u tome da tajni uenik svom finijem duevnom tijelu dodaje n o v o tijelo. Oblai jednu haljinu vie. Do sada je iao svijetom s ovojima koji su zaodijevali njegovu osobnost. 0 onome to je trebao raditi za svoju zajednicu, za svoj narod, svoju rasu, brinuli su se vii duhovi sluei se njegovom osobnou. Daljnje otkrivenje "uvara praga" jest da e ti duhovi od sada od njega dii ruke. On mora potpuno istupiti iz zajednitva. I on bi kao pojedinac u sebi potpuno otvrdnuo, iao bi ususret propasti kad sam ne bi prikupio snage svojstvene duhovima naroda i rasa. Mnogi e ljudi, dodue, rei: " O , ja sam se sasvim oslobodio svake ovisnosti o svom plemenu i rasi; elim biti ovjek i nita drugo nego ovjek." Njima treba rei: Tko te doveo do te slobode? Zar te nije tvoja porodica uvela u svijet takva kakav u njemu stoji? Zar te nije tvoje pleme, tvoj narod, tvoja rasa uinila takvim kakav jesi? Oni su te odgojili, pa ako si se uzdigao iznad 166

predrasuda, ako si ti jedan od svjetlonoa i dobroinitelja svog naroda ili ak i svoje rase, to treba zahvaliti njihovu odgoju. tovie, i kad o sebi kae da si "nita drugo doli ovjek"; ak i to si takav postao, zahvaljuje duhovima svojih zajednica. Prvo tajni uenik ui spoznavati to znai biti sasvim naputen od duhova naroda, plemena, rasa. Tek sada na samom sebi doivljava beznaajnost svakoga takvog odgoja za ivot koji mu sada predstoji. Naime, sve to je na njemu plod odgoja, potpuno se ukida zbog kidanja niti izmeu volje, miljenja i osjeanja. Na rezultate sveg dosadanjeg odgoja gleda kao na kuu koja se raspada na pojedine cigle i koju on sada mora p o n o v n o izgraditi dajui joj nov oblik. I opet je vie od simbola ako se kae: Poto je "uvar praga" i z g o v o r i o svoje prve zahtjeve, s mjesta gdje on stoji die se vihor koji gasi sva duhovna svjetla koja su do sada osvjetljavala ivotni put. Pred tajnim uenikom nastaje potpuna tama, prekidana tek slabom svjetlou koju zrai sam "uvar praga". Iz tmine odjekuju daljnje opomene: " N e prekorauj moga praga prije nego to bude siguran da e mrak, to se pred tobom prostire, sam rasvijetliti; ne ini ni jednog jedinog koraka naprijed ako nisi siguran da u svojoj vlastitoj svjetiljci ima dovoljno goriva. Svjetiljke voa koje si do sada imao, u budunosti e ti uzmanjkati." Poslije tih rijei uenik se mora okrenuti i osvrnuti se unatrag. "uvar praga" sada razmie zavjesu koja je zaklanjala duboke ivotne tajne. Duhovi plemena, naroda i rasa objavljuju se u svojoj punoj djelotvornosti; i uenik vidi kako je do sada bio voden, a s druge strane postaje mu jasno da to vodstvo sada vie nee imati. To je druga opomena koju ovjek na pragu doivljava od njegova uvara. 167

Ovaj prizor svakako nitko nepripremljen ne bi mogao podnijeti; ali vie kolovanje, koje ovjeku omoguuje da uope p r o d r e do praga, d o v o d i ga istovremeno u stanje da u odgovarajuem trenutku pronae potrebnu snagu. O v o kolovanje tovie, moe biti tako harmonino da ulazak u novi ivot gubi svako obiljeje uzbuenja i zbrke. Tada e za tajnog uenika doivljaj na pragu biti popraen predosjeajem onog blaenstva koje e dati osnovni ton njegovu novoprobudenom ivotu. Osjeaj nove slob o d e prevladat e nad svim drugim osjeajima; a s tim osjeajem nove e mu obveze i nova odgovornost izgledati kao neto to ovjek na odreenom stupnju ivota mora preuzeti.

168

IVOT I SMRT VELIKI UVAR PRAGA

Iznijeli smo koliko je za ovjeka znaajan susret s takozvanim manjim "uvarom praga" zbog toga to on u njemu vidi j e d n o nadosjetilno bie koje je, na neki nain, on sam stvorio. Tijelo toga bia sastavljeno je od, njemu prije nevidljivih, posljedica njegovih postupaka, osjeaja i misli. Te nevidljive snage postale su uzrocima njegove sudbine i njegova karaktera. Sada ovjeku postaje jasno kako je on sam u prolosti p o l o i o temelje svoje sadanjosti. T i m e pred njim stoji njegovo bie objavljeno do stanovitog stupnja. U njemu su, na primjer, odreene sklonosti i navike. Sada si m o e objasniti zato ih ima. Sada moe znati odakle dolazi neki udarac sudbine. Sada vidi zato neto voli, a neto mrzi, zato ga neto ini sretnim ili nesretnim. Nevidljivi uzroci ine mu vidljivi ivot razumljivim. I bitne ivotne injenice, bolest i zdravlje, smrt i roenje otkrivaju se njegovu pogledu. On primjeuje da je prije svoga roenja istkao uzroke koji su ga nuno opet morali uvesti u ivot. Sada u sebi poznaje bie koje je u ovom vidljivom svijetu izgraeno na nesavren nain i koje samo u tom istom vidljivom svijetu moe biti privedeno svom savrenstvu. Jer ni u kojem drugom svijetu nema prilike za izgradnju ovog bia. I nadalje uvida da ga smrt zasada ne moe zauvijek odvojiti od ovog svijeta. Jer on sebi mora rei: "Jednom sam prvi put doao na ovaj svijet jer sam tada bio bie kojemu je ivot u o v o m svijetu b i o potreban, kako bih stekao svojstva koja se ni u j e d n o m drugom svijetu ne mogu stei. I s tim svijetom moram tako dugo biti p o v e z a n dok u sebi ne razvijem sve to 169

u njemu mogu stei. Jednom u postati vrijedan suradnik u drugom svijetu samo time to u u o v o m osjetilnom, v i d l j i v o m svijetu za to stei sve sposobnosti." Jedan od najvanijih doivljaja posveenoga jest onaj koji mu omoguuje da sada bolje upozna osjetilnu prirodu u njenoj istinskoj vrijednosti negoli je to mogao prije svog duhovnog kolovanja. Tu spoznaju stjee upravo u v i d o m u nadosjetilni svijet. Tko nije zadobio takav uvid pa se stoga moda samo predaje slutnji kako su nadosjetilna podruja neizmjerno vrednija, taj m o e podcijeniti osjetilni svijet. Tko je taj uvid stekao, taj zna da bi bez doivljaja u vidljivoj stvarnosti b i o sasvim nemoan u nevidljivoj. Da bi ivio u ovoj posljednjoj, mora imati sposobnosti i sredstva za taj ivot. A njih moe stei samo u vidljivoj stvarnosti. On mora duhovno vidjeti ako eli postati svjestan nevidljivog svijeta. Meutim, snaga vienja "vieg" svijeta stvara se postupno doivljajima u " n i e m " svijetu. U d u h o v n o m se svijetu ovjek ne moe roditi s duhovnim oima ako si ih nije izgradio u osjetilnom, kao to se ni dijete ne moe roditi s fizikim oima ukoliko one nisu izgraene u majinu tijelu. S toga e gledita postati jasno zato "uvar" uva "prag" nadosjetilnog svijeta. Ni u kom sluaju ovjeku se ne smije dopustiti stvaran uvid u ona podruja prije no to je za to stekao n e o p h o d n e sposobnosti. Zato se svaki put prilikom smrti ako ovjek jo nesposoban za rad u j e d n o m drugom svijetu, u njega stupi pred doivljajima tog svijeta sputa zavjesa. On ih treba ugledati tek kad je za to p o t p u n o sazrio. Stupi li tajni uenik u nadosjetilni svijet, onda ivot za njega poprima sasvim nov smisao, u osjetilnom 170

svijetu vidi klijalite za jedan vii svijet. I u izvjesnom smislu taj e mu "vii" bez onog "nieg" izgledati kao manjkav. Pred njim se otvaraju dva pogleda. Jedan u prolost, drugi u budunost. On gleda u prolost gdje jo nije bilo tog osjetilnog svijeta. Tajni uenik odavno se oslobodio predrasuda da se nadosjetilni svijet razvio iz osjetilnog. On zna da je prvo postojalo nadosjetilno i da se sve osjetilno razvilo iz njega. On vidi da je i sam prije nego to je prvi put stupio u ovaj osjetilni svijet pripadao nadosjetilnom. Ali taj nekadanji nadosjetilni svijet trebao je proi kroz ovaj osjetilni. Bez tog mu prolaska daljnji razvoj ne bi bio mogu. Tek nakon to se bia u samom osjetilnom carstvu razviju s odgovarajuim sposobnostima, nadosjetilni svijet opet moe nastaviti svoj razvoj. A ta su bia ljudi. Oni su, dakle, takvi kakvi ive sada, proistekli iz jednog nesavrenog stupnja duhovnog postojanja i u o v o m su osjetilnom svijetu sami vodeni do onog savrenstva pomou kojeg e biti sposobni za daljnji rad u viem svijetu. Na o v o se nadovezuje pogled u budunost. On ukazuje na jedan vii stupanj nadosjetilnog svijeta. U njemu e biti plodovi koji se stvaraju u osjetilnom svijetu. Ovaj posljednji bit e prevladan, a njegovi rezultati ugraeni u vii svijet. Time je omogueno razumijevanje bolesti i smrti u osjetilnom svijetu. Smrt, naime, nije nita drugo nego izraz da je nekadanji nadosjetilni svijet doao do jedne toke od koje svojim vlastitim snagama nije m o g a o ii dalje. Za njega bi bila nuna opa smrt da nije d o b i o nov ivotni poticaj. Tako je taj novi ivot postao borbom protiv ope smrti. Iz ostatka svijeta koji je odumirao i skrutnjivao se procvjetale su klice novog svijeta. Zato mi u ovom svijetu imamo 171

umiranje i ivot. I stvari polako prelaze jedna u drugu. Odumirui dijelovi starog svijeta jo se dre novih klica ivota koje su proizale iz njih. Najjasniji izraz toga nalazi se upravo u ovjeku. On u sebi nosi ostatke starog svijeta kao svoj ovoj unutar kojeg se stvara klica onog bia koje e ivjeti u budunosti. Tako je on dvostruko bie, j e d n o smrtno i j e d n o besmrtno. Smrtno je u svome krajnjem, a besmrtno u svom poetnom stanju. Ali tek unutar tog dvostrukog svijeta koji svoj izraz nalazi u osjetilno-fizikom, stjee sposobnost da svijet privede besmrtnosti. tovie, njegov je zadatak da iz samog smrtnog uzima p l o d o v e za besmrtno. Pogleda li, dakle, svoje bie koje je sam u prolosti izgradio, mora sebi rei: "U sebi imam elemente jednog odumirueg svijeta. Oni u meni rade i mo im mogu samo postupno slamati njihovom novooivljavajuom besmrtnom snagom." Tako ovjek ide od smrti prema ivotu. Kad bi u asu smrti s punom svijeu sebi mogao g o v o r i t i , morao bi si rei: " T o umirue bilo mi je uitelj, bilo mi je majstor. Moje je umiranje uinak cjelokupne prolosti u koju sam bio utkan. Ali mi je polje smrtnosti d o v e l o do sazrijevanja klice besmrtnosti. Njih iznosim sa sobom u jedan drugi svijet. Kad bi se radilo samo o proteklom, tada se uope nikada ne bih bio mogao roditi. ivot prolosti zakljuen je s roenjem. ivot u osjetilnom n o v o m je klicom ivota otet od ope smrti. Vrijeme izmeu roenja i smrti samo je izraz za to koliko je toga n o v i ivot mogao oteti odumiruoj prolosti. Bolest nije nita drugo nego nastavak djelovanja odumiruih dijelova iz prolosti." Iz svega toga slijedi o d g o v o r na pitanje zato se ovjek mora tek postupno, iz zabluda i nesavrenosti 172

radom probijati do istine i dobra. Njegovi se postupci, osjeaji i misli u poetku nalaze pod vlau prolaznog i odumirueg. Iz ovog su stvoreni njegovi osjetilno-fiziki organi. Stoga su ti organi i sve to ih pokree posveeni samoj prolaznosti. Nisu instinkti, nagoni i strasti i njima pripadajui organi neprolazni, nego e tek djelo tih organa biti neprolazno. Tek kad ovjek iz tog prolaznog izradi sve to se izraditi dade, moi e se odijeliti od osnove iz koje je izrastao, a koja nalazi svoj izraz u fiziko-osjetilnom svijetu. Tako prvi "uvar praga" predstavlja sliku i priliku ovjeka u njegovoj dvostrukoj prirodi, izmijeanu od prolaznog i neprolaznog. Na njemu se jasno vidi to jo nedostaje da bi se dostigao onaj uzvieni svjetlosni lik koji se ponovno moe nastaniti u istom d u h o v n o m svijetu. Stupanj upletenosti u fiziko-osjetilnu prirodu ovjekovu postaje vidljiv u "uvaru praga". Ta se upletenost prvo izraava u postojanju instinkata, nagona, pouda, egoistinih elja, u svim oblicima koristoljublja i tako dalje. Zatim dolazi do izraaja u pripadnosti nekoj rasi, narodu i tako dalje. Jer narodi i rase samo su razliiti stupnjevi razvoja na putu do istog ovjeanstva. Pojedine rase ili narodi to su vii to njihovi pripadnici potpunije d o v o d e do izraza ist, idealan tip ovjeka, to su se dalje probili radom od fiziki prolaznog do nadosjetilno neprolaznog. Zato je razvoj ovjeka kroz ponovna utjelovljenja prema sve viim oblicima naroda i rasa proces oslobaanja. Na kraju se ovjek mora pojaviti u svojem harmoninom savrenstvu. Na slian nain prelaenje sve iim moralnim i religioznim stavovima predstavlja usavravanje. Naime, svaki moralni stupanj sadri uz idealistike klice budunosti i udnju za prolaznim. 173

U opisanom "uvaru praga" pojavljuje se samo rezultat proteklog vremena. Od klica budunosti u njemu je samo o n o to je utkano u t o m proteklom vremenu. Meutim, u budui nadosjetilni svijet ovjek mora donijeti sve to se moglo oploditi u osjetilnom svijetu. Kada bi htio donijeti samo ono to je u njegovu pasliku utkano iz prolosti, svoj bi zemaljski zadatak ispunio samo djelomino. Zato se manjem "uvaru praga" poslije nekog vremena pridruuje onaj vei. P o n o v n o e se u p r i p o v j e d n o m obliku prikazati susret s tim drugim "uvarom praga". Poto je ovjek spoznao ega se mora osloboditi, na put mu stupa jedan uzvien svjetlosni lik. Njegovu ljepotu teko je opisati rijeima naeg jezika. Do tog susreta dolazi kada su se organi miljenja, osjeanja i htijenja i za fiziko tijelo meusobno toliko odvojili da se ureivanje njihovih meusobnih odnosa vie ne odvija po njima samima, nego na osnovi vie svijesti koja se sada sasvim odvojila od fizikih uvjeta. Organi miljenja, osjeanja i htijenja postali su orua u vlasti ljudske due, koja nad njima vlada iz nadosjetilnih podruja. Ovoj, svih osjetilnih veza osloboenoj dui, sada ususret dolazi drugi "uvar praga" i g o v o r i otprilike ovako: " T i si se odvojila od osjetilnog svijeta. U nadosjetilnom svijetu stekla si zaviajno p r a v o . Sada moe odavde djelovati. Tebi vie nije potreban oblik tvoje sadanje fizike tjelesnosti. Da si samo htjela stei sposobnost kako bi prebivala u o v o m nadosjetilnom svijetu, vie se ne bi trebala vraati u osjetilni svijet. Ali sada gledaj mene. Gledaj kako sam neizmjerno uzvien nad svim o n i m to si ti danas ve od sebe uinila. Do sadanjeg stupnja svog savrenstva dola si pomou sposobnosti koje si mogla razviti 174

u osjetilnom svijetu dok si jo na njega bila upuena. Sada za tebe, meutim, mora poeti razdoblje u kojem e tvoje osloboene snage dalje raditi na osjetilnom svijetu. Do sada si izbavila tek samu sebe, sada kao osloboena moe oslobaati i sve svoje blinje u svijetu osjetila. Do danas si stremila kao pojedinac, sada se ulani u cjelinu kako ne bi u nadosjetilni svijet unijela samo sebe nego i sve drugo to se nalazi u osjetilnom svijetu. Jednom e se moi sjediniti s mojim likom, ali ja ne mogu biti blaen sve dok jo ima onih koji to nisu! Kao osloboeni pojedinac ti bi, dodue, jo danas htjela ui u nadosjetilno carstvo. Tada bi, meutim, morala gledati dolje jo neizbavljena bia osjetilnog svijeta. I ti bi svoju sudbinu odvojila od njihove. Ali vi ste sve meusobno povezane. Sve ste morale sii u osjetilni svijet da bi u njemu oplodile snage za jedan vii. Kada bi se od njih odvojila, zlouprotrijebila bi snage koje si mogla razviti samo i jedino u zajednitvu s njima. Da one nisu sile, ne bi mogla ni ti; bez njih bi ti nedostajale snage za nadosjetilno postojanje. Ti mora te snage koje si s njima postigla s njima i podijeliti. Zato ti branim ulaz u najvia podruja nadosjetilnog svijeta tako dugo dok sve svoje steene snage ne upotrijebi za izbavljenje ostalog svijeta. S onim to si ve stekla moe se zadrati u donjim podrujima nadosjetilnog svijeta; ali pred dverima vieg stojim ja "kao kerub s plamenim maem pred rajem" i branim ti ulaz sve dok jo ima snage koje nisu primijenjene u osjetilnom svijetu. I ako ih nee ti, doi e drugi koji e ih primijeniti, pa e jedan visoki nadosjetilni svijet prihvatiti sve p l o d o v e osjetilnog; a tebi e se oduzeti tlo s kojim si bila srasla. Ovaj e se proieni svijet razviti iznad tebe. Ti e biti 175

iskljuena iz njega. Tako e tvoja staza postati ona crna, a oni od kojih si se odvojila idu bijelom stazom." Tako se najavljuje veliki "uvar praga" uskoro poslije susreta s prvim straarom. Meutim, posveenik sasvim tono zna to mu predstoji ako ne odoli iskuenjima prijevremenog zadravanja u nadosjetilnom svijetu. Neopisiv sjaj iri se od drugog "uvara praga"; sjedinjenje s njim stoji pred vidovitom duom kao daleki cilj. No dui je isto tako izvjesno da e to sjedinjenje biti mogue tek kad je posveenik sve snage koje su mu pritekle iz tog svijeta primijenio u slubi oslobaanja i izbavljenja ovoga svijeta. Odlui li slijediti zahtjeve visokoga svjetlosnog lika, moi e doprinijeti oslobaanju ljudskog roda. On prinosi svoje darove na rtveni oltar ovjeanstva. Ako dade prednost svojem prijevremenom uzdizanju u nadosjetilni svijet, struja ovjeanstva proi e mimo njega. Poslije svog osloboenja iz osjetilnog svijeta, za sebe ne moe vie zadobiti nikakve nove snage. Stavi li oa osjetilnom svijetu svoj rad ipak na raspolaganje, tada se dogaa da zbog odricanja on jo uvijek moe uzeti neto za sebe iz podruja svojeg daljnjeg djelovanja. Samo se ne moe rei da je po sebi razumljivo kako e ovjek izabrati bijelu stazu bude li postavljen pred odluku. To u potpunosti ovisi o t o m e je li on pri toj odluci v e toliko proien da ga nikakvo samoljublje ne zavodi tenjom za blaenstvom. Jer su ta zavoenja nezamislivo velika. Na drugoj strani zapravo nema naroitih zavoenja. Ovdje nita ne govori egoizmu. Ono to e ovjek dobiti u viim podrujima nadosjetilnog svijeta, nije neto to njemu prilazi, nego samo neto to iz njega izlazi: ljubav za okolni svijet. Na crnoj se stazi ne oskudijeva ni u emu to zahtijeva egoizam. 176

Naprotiv, plodovi te staze upravo su najpotpunije zadovoljenje egoizma. I ako netko hoe blaenstvo samo za sebe, sasvim je sigurno da e ii ovom crnom stazom jer mu je ona primjerena. Zato od okultista bijele staze nitko ne smije oekivati da e mu oni dati neku uputu za razvoj njegova egoistinog ja. Za blaenstvo pojedinca oni nemaju ni najmanjeg interesa. Neka ga postigne svaki za sebe. Zadaa bijelih okultista nije da ga ubrzaju. Njima je samo do razvoja i osloboenja svih bia, ovjeka i njegovih blinjih. Stoga oni samo daju upute kako se za suradnju na tom djelu mogu izgraditi vlastite snage. Zato nesebinoj predanosti i portvovnosti daju prednost pred svim drugim sposobnostima. Oni nikoga ne odbijaju tek tako, jer se i egoist moe proistiti. A onaj tko neto trai samo za sebe, tako dugo dok to ini, kod okultista ne moe nai nita. Pa ako mu ak i ne uskrate svoju pomo; on, tragalac, uskrauje si plodove te pomoi. Zato e onaj tko uistinu postupa prema uputama dobrih tajnih uitelja poslije prelaska praga razumjeti zahtjeve velikog "uvara"; a onaj tko ne postupa prema tim uputama uope se ne smije nadati da e ikada pomou njih doi do "praga". Njihove upute vode dobru ili ne vode niemu. Voenje prema egoistinom blaenstvu i prema pukom ivljenju u nadosjetilnom svijetu jest izvan granica njihove zadae. Ona je ve unaprijed takva da uenika dri na odstojanju od nadzemaljskog svijeta tako dugo dok u njega ne stupi s voljom za predanom suradnjom.

177

POGOVOR ZA OSAM DO JEDANAEST TISUA

Put prema nadosjetilnoj spoznaji, koji je oznaen u o v o j knjizi, v o d i k duevnom doivljavanju, za koje je od posebnog znaaja da se onaj tko tom putu tei ne preda nikakvim obmanama ni nesporazumima oko toga. A ovjek je sklon da se lako obmanjuje onim to ovdje dolazi u obzir. Jedna od naroito tekih obmana nastaje kada se cijelo podruje duevnog doivljavanja, o kojem se g o v o r i u pravoj duhovnoj znanosti, izokrene tako da to izgleda kao da spada u red praznovjerja, vizionarskih snova, mediumizma i nekih drugih izopaenosti ljudskog stremljenja. To izokretanje potjee esto otuda to se ljudi, koji bi na svom pdtu udaljenom od ispravnog spoznajnog stremljenja eljeli za sebe traiti neki put u nadosjetilnu stvarnost, i koji pritome skrenu u navedene izopaenosti, poistovjeuju s onima koji ele ii putem oznaenim u ovoj knjizi. Ono to ljudska dua proivljava na ovdje oznaenom putu odvija se potpuno na podruju isto duhovno-duevnog iskustva. Ovakvo proivljavanje mogue je samo ako se ovjek i za druga unutranja iskustva uini toliko slobodnim i neovisnim o tjelesnom ivotu kao to je to samo mogue u doivljajima obine svijesti kada tka misli iz onoga to je izvana opazio ili o o n o m e to je u nutrini elio, osjetio, htio, a koje ne potjeu samo iz opaajnog, osjeajnog i voljnog. Ima ljudi koji uope ne vjeruju u postojanje takvih misli. Oni smatraju: ovjek ne moe misliti o o n o m e to ne i z v o d i iz opaanja ili tjelesno uvjetovanog unutranjeg ivota. Za njih su misli samo u izvjesnoj mjeri sjenovite slike opaanja 178

ili unutarnjih doivljaja. Tko o v o tvrdi, ini to samo zato jer se nikada nije osposobio da u svojoj dui d o i v i isti, samostojni i v o t misli. Ali o n o m e tko je neto takvo d o i v i o , to postaje iskustvom. Posvuda gdje u duevnom ivotu miljenje toliko vlada da to miljenje proima i druge duevne radnje, ovjek se nalazi u jednoj djelatnosti na ijem ostvarivanju njegovo tijelo nema udjela. U o b i n o m je ivotu miljenje g o t o v o uvijek pomijeano s ostalim duevnim djelatnostima: opaanjem, osjeanjem, htijenjem i tako dalje. Te se ostale djelatnosti ostvaruju pomou tijela. Ali u njih zahvaa miljenje. I u onoj mjeri u kojoj ih miljenje zahvaa, dogaa se u ovjeku i posredstvom njega neto u emu tij e l o ne sudjeluje. Ljudi koji to pobijaju ne mogu se osloboditi obmane koja nastaje uslijed toga to oni misaonu djelatnost uvijek promatraju povezanu s ostalim djelatnostima. Ali ovjek se u unutarnjem doivljavanju m o e toliko duevno pribrati da misaoni dio unutarnjeg ivota iskusi sam za sebe, odvojeno od svega ostalog. Iz cjeline duevnog ivota mogue je izdvojiti neto to se sastoji samo iz istih misli. Samostojne misli iz kojih je iskljueno sve to daju opaanje i tjelesno uvjetovani unutarnji ivot. Takve se misli objavljuju kroz sebe same, kroz ono to same jesu duhovna, nadosjetilna bia. A kada dua koja se sjedinjuje s takvim mislima, za vrijeme takvog sjedinjenja iskljui svako zapaanje, svako sjeanje i sav ostali unutarnji ivot, zna da je s miljenjem samim u nadosjetilnom podruju i doivljava sebe izvan tijela. Za onoga tko potpuno p r o z r e to stanje stvari vie uope ne m o e doi u o b z i r pitanje: Postoji li u nadosjetilnom poduju doivljavanje due izvan tijela? Jer za njega bi to 179

znailo porei ono to iz iskustva zna. Za njega postoji samo pitanje: to sprjeava ljude da priznaju jednu tako sigurnu injenicu? Na to pitanje nalazi odgovor da je upitna injenica takva da se ne objavljuje ako se ovjek prethodno ne d o v e d e u takvo duevno stanje u kome moe primiti objavu. No ljudi su u poetku sumnjiavi kada sami moraju uiniti neto, isprva sasvim duevno, da bi im se objavilo neto od njih nezavisno. Vjeruju da su oni sadraj te objave budui da se za primanje objave moraju pripremiti. Oni hoe iskustva za koja ovjek ne ini nita, prema kojima je on potpuno pasivan. Ako ti ljudi, osim toga, jo ne poznaju ni najjednostvanije zahtjeve znanstvenog razumijevanja injenica, onda u duevnim sadrajima ili duevnim dostignuima u kojima je dua potisnuta ispod stupnja svjesnog, vlastitog djelovanja, koje se sastoji u osjetilnom opaanju i proizvoljnom djelovanju, vide objektivnu objavu neosjetilnog bia. Takvi sadraji due jesu vizionarski doivljaji, mediumistike objave. Meutim, o n o to kroz takve objave izlazi na vidjelo nije nadosjetilni, nego podosjetilni svijet. Ljudski svjesni budni ivot ne odvija se sasvim u tijelu; najsvjesniji dio tog ivota p o g l a v i t o se odvija na granici izmeu tijela i fizikoga vanjskog svijeta; tako je s opaajnim iv o t o m , kod kojeg je o n o to se dogaa u osjetilnim organima isto tako ulaenje jednog izvantjelesnog zbivanja u tijelo kao i proimanje tog zbivanja iz tijela; a tako je i s voljnim i v o t o m , koji se temelji na stavljanju ovjekova bia u bie svijeta, tako da je o n o to se u ovjeku dogaa njegovom v o l j o m ujedno i dio svjetskog zbivanja. U tom duevnom doivljavanju koje protjee na granici tijela ovjek je u visokom stupnju ovisan o svojoj tjelesnoj 180

organizaciji, ali u to doivljavanje ulazi misaona djelatnost; i u mjeri u kojoj se to dogaa, ovjek postaje neovisan o osjetilnom opaanju i htijenju. U vizionarskom doivljavanju i mediumizmu ovjek sasvim potpada p o d ovisnost o tijelu. Iz svog duevnog ivota iskljuuje o n o to ga u opaanju i htijenju ini neovisnim o tijelu. Uslijed toga sadraji due i dostignua due postaju puke objave ivota tijela. Vizionarsko doivljavanje i mediumizam posljedica su stanja u kojem je ovjek sa svojom duom manje neovisan o tijelu nego u o b i n o m opaajnom i voljnom ivotu. Prilikom doivljavanja nadosjetilnog, o kojem je rije u ovoj knjizi, razvoj duevnog doivljavanja tee upravo u obrnutom smjeru u odnosu na vizionarski i mediumistiki. U svom razvoju dua ini sebe sve neovisnijom o tijelu, za razliku od opaajnog i voljnog ivota. Za ire duevno djelovanje ona stjee neovisnost koja se postie doivljavanjem istih misli. Za ovdje navedenu nadosjetilnu djelatnost due izuzetno je znaajno da se u punoj jasnoi sagleda doivljavanje istog miljenja. Jer u biti ve samo o v o doivljavanje predstavlja nadosjetilnu duevnu djelatnost. No ona je takva da se njome jo ne gleda nita nadosjetilno. S istim miljenjem ovjek ivi u nadosjetilnom; doivljava to miljenje na nadosjetilan nain; on jo ne doivljava nita drugo nadosjetilno. A nadosjetilno doivljavanje mora biti nastavak onog doivljavanja due koje se moe postii ve u sjedinjenju s istim miljenjem. Stoga je toliko znaajno da to sjedinjenje moe iskusiti na ispravan nain. Jer od razumijevanja tog sjedinjenja sja svjetlo koje moe dati pravi uvid u bit nadosjetilne spoznaje. im bi doivljavanje due palo ispod jasnoe svijesti 181

koja ivi u miljenju, ona bi za istinsku spoznaju nadosjetilnog svijeta bila na stranputici. Zahvatili bi je tjelesni procesi; to bi ona tada radila i doivljavala ne bi bila objava nadosjetilnog, nego objava tijela u podruju podosjetilnog svijeta.

*
im dua sa svojim doivljajima p r o d r e u oblast nadosjetilnog, njeni su doivljaji takvi da se jezini izrazi za njih ne mogu nai tako lako kao za doivljaje u podruju osjetilnog svijeta. esto pri opisu nadosjetilnog doivljavanja ovjek mora biti svjestan da je, na neki nain, udaljenost jezinog izraza od izraenog stvarnog stanja vea nego kod fizikog doivljavanja. Treba razumjeti da poneki izraz tek kao slika samo blago upuuje na ono na to se odnosi. Tako je u ovoj knjizi na stranici 28 reeno: "Izvorno se, naime, sva pravila i nauavanja duhovne znanosti daju j e z i k o m simbola." A na stranici 67 i dalje se govori o " o d r e e n o m pismenom sustavu". Netko bi lako mogao poeljeti da naui takvo pismo na slian nain kako se ue slova i njihovo povezivanje u pismo obinog fizikog jezika. Treba, meutim, rei: Bilo je i ima duhovnoznanstvenih kola i udruenja to posjeduju simbole kojima izraavaju nadosjetilne injenice. Tko se upuuje u znaenje tih simbola, ima time sredstvo kojim svoje duevno doivljavanje usmjerava prema nadosjetilnoj stvarnosti. Meutim, za nadosjetilno doivljavanje m n o g o je bitnije da tijekom takva nadosjetilnog doivljavanja kakvo dua moe postii ostvarenjem sadraja o v o g spisa, ta dua sama, prilikom gledanja nadosjetilnog dobije 182

objavu takva pisma na osnovi vlastitog iskustva. Nadosjetilno g o v o r i dui neto to ona mora sebi prevesti u slikovite znakove da bi to mogla sagledati s punom svijeu. M o e se rei: To to je u o v o m spisu p r i o p e n o moe ostvariti svaka dua. I tijekom ostvarivanja, koje dua po uputama sama moe odrediti, ostvaruju se opisani rezultati. Shvatimo knjigu poput ove kao r a z g o v o r to ga pisac v o d i s itateljem. Kad se kae: tajnom su ueniku potrebne osobne upute, to treba shvatiti da je sama ova knjiga jedna takva osobna uputa. Prije su postojali razlozi zato su takve osobne upute zadravane za usmenu tajnu nastavu; sada je postignut takav stupanj razvoja ovjeanstva da duhovnoznanstvena spoznaja mora biti mnogo rairenija nego ranije. Ona mora svakome biti pristupana u sasvim drugoj mjeri nego u stara vremena. Sada na mjesto ranije usmene pouke dolazi knjiga. Samo je uvjetno tono vjerovanje da je osim knjige svakako p o t r e b n o osobno pouavanje. Razumljivo je da pojedincu moe biti potrebna osobna pomo i da ona nekomu moe biti znaajna. Ali v o d i l o bi u zabludu ako bi se mislilo da ima bitnih stvari koje se ne bi mogle nai u knjizi. Nalazi ih se ako se ita ispravno i cjelovito.

*
Priopenja u ovoj knjizi izgledaju kao upute za potpunu promjenu itavog ovjeka. Tko ih ispravno ita vidjet e da one ne g o v o r e nita drugo nego u kakvom unutranjem duevnom stanju mora biti ovjek u onim trenucima svog ivota kad hoe stajati suelice nadosjetilnom svijetu. To duevno stanje 183

razvija u sebi kao j e d n o drugo bie; a zdravo p r v o bie ide svojim putem na stari nain. On umije punom svijeu oba bia odrati razdvojena; umije ih na ispravan nain potaknuti na uzajamno djelovanje. T i m e sebe ne ini neupotrebljivim i nesposobnim za ivot, ne gubi za njega zanimanje i praktinost kako bi "cijeli dan bio duhovni istraiva". Treba, dodue, rei da e nain doivljavanja u nadosjetilnom svijetu svoju svjetlost zraiti na itavo ovjekovo bie, ali to ne smije biti nain koji ovjeka udaljava od ivota, nego ga za ovaj ivot ini sposobnijim i produktivnijim. To to je opis morao biti takav proizlazi iz toga to svaki proces spoznaje usmjeren prema nadosjetilnom zahtijeva itavog ovjeka, tako da u trenutku kada se preda takvom procesu spoznaje ovjek njemu mora biti predan cijelim svojim biem. Koliko proces opaanja boja zahtijeva samo djelominu aktivnost oka, toliko proces nadosjetilne spoznaje zahtijeva cijelog ovjeka. On "sav" postaje okom ili uhom. Budui da je to tako, izgleda kao da se prilikom priopavanja nadosjetilnih dogaanja govori o ovjekovu preobraaju; da se misli kako obini ovjek ne vrijedi; da bi morao postati neto sasvim drugo.

*
Onome to je reeno na stranici 99 i dalje "0 nekim uincima posveenja", htio bih dodati jo neto, to uz neke promjene m o e vrijediti i za druga izlaganja u o v o j knjizi. Netko bi mogao pomisliti: emu takvi slikoviti opisi nadosjetilnog doivljavanja; Ne bi li se takvo doivljavanje umjesto na osjetilni nain m o g l o opisati idejama? Treba o d g o v o r i t i : 184

Doivljavanje nadosjetilne stvarnosti podrazumijeva da ovjek sebe u nadosjetilnom zna kao nadosjetilno bie. Bez usmjeravanja pogleda na svoje vlastito nadosjetilno bie, ija se zbilja potpuno oituje u ovdje opisanim "lotosovim cvjetovima" i "eterskom tijelu", ovjek bi sebe u nadosjetilnom svijetu doivljavao tako kao kad bi mu se u osjetilnom stvari i dogaaji oko njega objavljivali a da on o vlastitom tijelu nita ne bi znao. Ono to u svom "duevnom" i "eterskom tijelu" gleda kao nadosjetilno oblije, ini da u nadosjetilnom stoji svjestan samog sebe, kao to je opaanjem pomou svog osjetilnog tijela svjestan samog sebe u osjetilnom svijetu.

185