PSHK: Hrvatski narodni preporod I. Zagreb, 1965.

(Jaka Ravli)

Hrvatski narodni preporod

zaetak mu je negdje na kraju XVIII. st. ispreplie se s ilirskim pokretom (neki autori ni ne prave razliku), osobito od 1836. kada Gaj uvodi ilirsko ime za novine i asopis ilirizam traje dok je njegova imena bilo u nazivima vanijih hrv. ustanova pa mu se krajem moe smatrati 1874. kada je konano i krovna hrvatska kulturna i politika institucija, Matica ilirska, preimenovana u Maticu hrvatsku Ravlieva periodizacija: 1. pripremno razdoblje, kraj XVIII. st.1829. 2. poetni period, 1830.1834. 3. razvijeni period, 1835.1842. 4. period zabrane ilirskog imena, 1843.1845. 5. iezavanje ilirskog imena i prevlast narodnog, 1846.1874.

1. Pripremno razdoblje (kraj XVIII.st do 1829.) dvostruka borba za nacionalni identitet: na jugozapadu s talijanskim, na sjeveru s germansko-ugarskim utjecajima Hrvatska ekonomski i politiki slaba, za razliku od onih kojima se nastojala oduprijeti; feudalci radi ouvanja povlastitca staju uz stranu vlast korijeni HNP-a su u prethodnom, XVIII. st. >> Marija Terezija (1740.80.) poetak germanizacije hrvatskog plemstva, a to znai i zatiranje narodnog jezika - provodi reforme i centralizaciju; podruja osloboena od Turaka stavljena pod direktnu vlast Bea, a slavonske upanije 1751. prisilno zakljuile da alju predstavnike u ugarski sabor > maarski utjecaj u Slavoniji - ukinula kratkotrajno Hrvatsko kraljevsko vijee, ovlasti predala ne Hrvatskom saboru nego Ugarskom namjesnikom vijeu kome je pristup imao samo hrv. ban i to da iznese neko miljenje. Time je Hrvatska po 1. put podvrgnuta ugarskoj vladi, a tako e ostati sve do 1848. - 1779. Rijeka s kotarom na prijedlog nekoliko feudalaca predana Ugarskoj

 Josip II. (1780.90.) sin Marije Terezije, poznat po mnogim neuspjelim reformama jaka germanizacija nenjemakih naroda carstva, pokuaj oporezivanja svih stalea, ukinue kmetstva >> hrvatsko plemstvo priklanja se ugarskom radi zatite privilegija pribliavanju ugarskog i hrvatskog sabora, tj. plemstva pridonijela je i francuska graanska revolucija te strah od austrijskog apsolutizma >> Hrvatski sabor donosi odluku o osnivanju zajednike vlade za Hrvatsku i Ugarsku. Tako je prva postala financijski i politiki ovisna o drugoj. feudalizam je meutim u krizi, razvija se trgovina, gradovi i infrastruktura (Jozefina, Lujzijana) te iz toga novi graanski sloj koji trai promjene. Poveani porezi posebno su siromaili seljake to je dovelo do mnogih buna. Feudalizam koji je koio gospodarski napredak konano e ukinuti tek ban Josip Jelai 1848. Hrvati se susreu s drugom prijetnjom, maarizacijom instrument maarske hegemonistike politike s ciljem stvaranja vrste nacionalne drave od Karpata do Jadrana slobodarske ideje graanske revolucije, maarizacija, nepopularnost reformi Josipa II, slaba vladavina njegova brata Leopolda II. (1790.92.) >> ira tenja Hrvata za emancipacijom, politikom, ekonomskom, kulturnom sve jaa maarska tendencija za autonomijom (1790. Be im potvrdio krunu sv. Stjepana) ila je na tetu nemaarskih naroda, Hrvata, Srba, Slovaka i dr.: stalno pokuavali kao slubeni jezik (jezik kolstva i uprave, glavne nosioce ideologije) uvesti maarski. kao reakciju na to hrvatski zastupnici tiskaju deklaraciju kojom to odbijaju, uz obrazloenje da Maari ine svega puanstva Ugarske; usprotivili se u saboru i ban Ivan Erddy i biskup zagrebaki Maksimilijan Vrhovac unato estokom negodovanju naroda, dio hrvatskog plemstva naklonjen maarskom kao protutea carevoj (austrijskoj) samovolji koja ih je liavala povlastica, pristaje da se maarski uvede u osnovne i srednje kole Hrvatske i Slavonije kao neobavezan predmet zajedniki sabor 1790./91. u Pounu konaan kraj hrvatske samostalnosti: hrvatske upanije izravno podreene Ugarskom namjesnikom vijeu, rasprava o kontribucijama Kraljevine Hrvatske prebaena na Ugarski sabor. Franjo II.1 (1792.1835.) sin Leopolda II., despot, favorizira interese visokog plemstva i habsburke kue

u knjizi stoji Franjo I., no wikipedija kae II.

- 1797. ukinuta Mletaka Republika Dalmacija i Istra iste pripale Austriji. Hrvati i Srbi u Dalmaciji, nakon vie od 350 godina mletake vlasti, ele sjedinjenje s Hrvatskom (u sastavu Ugarske), to Be rezolutno odbacuje. - od tada i Hrvatski sabor zahtijeva sjedinjenje Dalmacije ali bez skorog uspjeha - 1. austrijska uprava u Dalmaciji i Istri: 1797.1805. 1805. poraz Austrije kod Austerlitza Dalmacija pripala Francuzima 1806. Francuzi ulaze u Dubrovnik kraj Dubrovake Republike za francuske vlasti u Dalmaciji provodi se talijanizacija 1806. Il regio Dalmata Kraljski Dalmatin 1. hrvatske novine - pokrenuo ih namjesnik Vicko Dandolo; izlazile 1806.1810. - u 2 kolone: na talijanskom i hrvatskom 1809. mir u Schnbrunnu okonan rat Austrije i Francuske; Napoleon stvara Ilirske pokrajine (Ilirija, Zemlja slovinska) koje traju 1809.1813. upravitelj je Auguste Marmont sa sjeditem u Ljubljani za razliku od Dandola, odobrava uvoenje ilirskog, tj. hrvatskog jezika u kole - Joakim Stulli (1729.1817.), Vocabolario Italiano-illirico-latino (Dubrovnik, 1810.) trojezini rjenik, posvetio ga Marmontu koji ga je financijski pomagao - ime Starevi, Nova rioslovnica ilirsko-franeska (1812.) za potrebe uprave i visokog kolstva gdje se koristio francuski u XVIII. i po. XIX. st. u Dubrovniku prisutan latinizam, ponovo se prouavaju antiki jezici i velikani narodni se jezik zaputa Marko Bruerovi, Satira prigovara Dubrovanima zbog toga 1813. Dalmacija i Istra po drugi put pod Austrijom civilna Hrvatska (oko Karlovca, Rijeke i Senja) + Kranjska > 1816. Kraljevina Ilirija (takoer pod Austrijom) irenje masonskog pokreta u Carstvu. Zbog strogog vladanja Franje I. loe naputaju mnogi feudalci i plemii, a ostaju knjievnici i graanski intelektualci. 1795. jedna je loa otkrivena pa su petorica lanova, s opatom Ignjatom Martinoviem, osueni na smrt. lan pokreta bio je i biskup Maksimilijan Vrhovac. Maari su u ovom periodu u nekoliko navrata na saborima traili uvoenje maarskog kao slubenog u Hrvatsku, to su Hrvati odbijali i radije prihvaali latinski. Hrvati su opet stalno zahtijevali sjedinjenje s Dalmacijom. Franjo I. rasputa sabor i uvodi apsolutizam vlada preko ministra Metternicha; cenzure, nemiri 26. 6. 1813. M. Vrhovac izdaje okrunicu kojom kleru svoje biskupije preporuuje sakupljanje narodnog blaga

 A. Mihanovi, Re domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku (1815.) - broura o vanosti uvoenja hrvatskog jezika umjesto latinskog 1827. Hrvatski sabor prihvaa prijedlog zajednikog sabora (Poun, 1825.) o uvoenju maarskog kao obaveznog predmeta u kole Maari su objanjavali da je poznavanje maarskog preduvijet zapoljavanju Hrvata u dravnoj administraciji.

2. Poetni period (1830.34.) Hrvatski narodni preporod dio je struje romantizma koji je u Evropi raao sline drutvene prilike: nacionalna emancipacija i popratna knjievnost koja veinom govori o domovini, narodu, slobodi. Budui da nije o tim stvarima mogla govoriti otvoreno, puna je metafora i matovitih elemenata. nastavak maarizacije uitelji i zastupnici u Hrvatskom saboru duni su znati maarski, uvodi se kao obavezan predmet od 1. razreda osnovne itd. Sve su to ustupci hrvatskih poslanika koji su odreda bili plemii, to je prouzroilo jo vei otpor i patriotizam kod hrvatskog graanskog sloja i rijetkih plemia zaetak HNP-a historijski gledano HNP nije neto novo, ve samo nastavak ranijih nastojanja pojaanih ondanjim prilikama: pitanje zajednikog imena (Vitezovi i dr.), knjievnog jezika i pravopisa (B. Kai, . Budini, Vitezovi i dr.), novina na narodnom jeziku (prije Gaja ve Franjo Bogdani i Antun Nagy). Razlika je to su ti zahtjevi sada intenzivniji i jasniji te to, mada mu je jezgra graanski sloj, postepeno zahvaa i ostale slojeve. HNP nalik je tadanjim pokretima irom Evrope, razlike su u nekim tenjama koje su odraz lokalnih prilika: - nacionalna obrana od Ugarske i Austrije - povezivanje hrvatskih krajeva - ira kulturna osnovica na temelju jednog knjievnog jezika i pravopisa za sve Hrvate pa za Slovence i Srbe - novi drutveni oblici, pravo glasa, ukinue kmetstva, unapreenje gospodarstva, industrijalizacija itd. kao preduvijet ujedinjenju valjalo je stvoriti zajedniki pravopis i odabrati jedno knjievno narjeje Lj. Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (Budim, 1830.) - jezik dakle naziva hrvatskim, slavenski se odnosi na njegovu pripadnost slavenskoj skupini

- zagovara jedinstveni i to jednostavniji pravopis; za oba dotadanja pravopisa, sjeverni (prema maarskom) i juni (prema talijanskom) predlae nove grafeme: ch, czc, sh; x, sss, gllj ili , gnnj, itd. s tildom, ne kvaicom! - prigovara to hrvatski ne uiva potovanje, to bi se moglo uputiti feudalcima budui da je u graana bio potovan i koriten ali oni jo nisu bili politiki dovoljno jaki - spominje veliki slavenski jezik koji dijeli u etvera glavna narjeja: rusko, poljsko, eko i junoslavensko, tj. kod njega hrvatsko-slavensko (kod Karadia slavenoserbski) - njie prvi koji pie o pravopisu (. Budini, B. Kai, P. Ritter Vitezovi, A. Jambrei i dr.), ali je sa svojim prijedlogom doao u pravom trenutku; u to vrijeme i drugi evropski narodi normiraju svoje grafije. Time su zadovoljene hrvatske knjievne potrebe. P. toos, Kip domovine vu poetku leta 1831. (Zagreb, 1831.) - pjesma nastala kao reakcija na saborske zakljuke iz 1830. (uvoenje maarskog u sve kole, obavezno poznavanje maarskog u prosvjeti i upravi itd.), o tekom stanju u Hrvatskoj I. Derkos, Genius patriae super dormientibus suis filiis (Zagreb, 1832.) - broura na latinskom upuena starijima i uenima, onima koji su poputali maarskim pritiscima - zagovara ujedinjenje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - predlae takoer zajedniki jezik zasnovan na jednom narjeju, ali ne puki, nego vii, knjievni i znanstveni. Svjestan je meutim da jezino ujedinjenje i odabir osnovice nee ii tako lako zbog dugotrajne razdvojenosti ovih krajeva. J. Drakovi, Disertacija iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom (Karlovac, 1832.) - apel zastupnicima Hrvatskog sabora da brane hrvatski jezik na zajedni kom saboru koji se imao odrati te, 1832. godine - tokavsko-ijekavski dijalekt koji e kasnije odabrati preporoditelji svoj odabir argumentira konstatacijom da ga koristi veina Hrvata i manji dio Srba te da ga drugi zbog ljepote lako preuzimaju - protivno traenju hrv. feudalaca da zadre latinski u Hrvatskoj, poruuje zastupnicima da trae hrvatski i sva ona prava koja ima maarski - politiki dio: ujedinjenje hrvatskih zemalja koje ionako nisu osvojene, ve su dobrovoljno pristale uz Ugarsku, te predaja vlasti banu Ferdinand V. (1835.1848.) 5

 nastavlja se borba hrvatskog i maarskog plemstva na zajednikim saborima: maarski nacionalizam raste, ele homogenu dravu do Jadrana zajedno s Bosnom, Hrvati se odupiru maarizaciji inzistiranjem na hrvatskom jeziku

3. Razvijeno doba (1835.42.) Gaj dobiva uskoro carevu dozvolu da tiska novine na hrvatskom jeziku. Oko njega se okupljaju: V. Babuki, D. Demeter, I. Derkos, D. Rakovac, A. Maurani, P. toos, Antun Vakanovi, Lj. Farka Vukotinovi i dr. 1835. Novine horvatske i Danica horvatska, slavonska i dalmatinska - izlazile 2 puta tjedno, kulturni prilog jednom, s motom Narod prez narodnosti je telo prez kosti - u 1. broju priloga: D. Rakovac, Danica programatska proza u stihu - 1. broj tiskan kajkavskim narjejem i starim pravopisom (maarska grafija) kako bi se prvo pridobilo konzervativne kajkavce Zagreba i okolice - kroz idue brojeve Gaj i ostali razraivali politike i kulturne ciljeve ilirskog pokreta: ujedinjenje ilirskih (tj. junoslavenskih) zemalja, prihvaanje jednog pravopisa poziva se na Vitezovia i predlae novi pravopis i naputanje maarskog kojim su tada Hrvati u uoj Hrvatskoj pisali - Lj. Gaj, Na narod lanak u kome iznosi panslavenske vizije i ideju Velike Ilirije (svi Juni Slaveni) 1836. preimenovanje: Ilirske narodne novine i Danica ilirska - posljedica elje za irim prihvaanjem ilirskog programa; bez doputenja uzimaju ilirsko ime te odabiru tokavski dijalekt i novi pravopis jer kajkavskim govori tek manji dio Hrvata - kulturno i politiko povezivanje administrativno i politiki razdijeljenih Hrvata poistovjeivanje Ilira i ilirskog imena s Junim Slavenima nije izvorna Gajeva misao. Prvi je to moda uinio ve papa Pio II. u XV. st., pa bizantski povjesniar Laonikos Halkondiles. Vinko Pribojevi u svom govoru De origine succesibusque Slavorum (Hvar, 1525.) kae da je Ilir isto to i Slaven. P. Ritter Vitezovi (1652. 1713.) tvrdi isto iznosei misao o jedinstvenom knjievnom jeziku i pravopisu, a iza njega i Andrija Jambrei u svom rjeniku. Znaajni su i pogledi Pavela Jozefa afrika (1795.1861.), slovakog filologa i pjesnika, koji tvrdi da su Slaveni starosjedioci u Evropi, a Iliri i Traani da su Slaveni te povijesno neutemeljene ali politiki podobne stavove preuzimaju i Gaj i ilirci. hrvatsko se plemstvo zbog urbara, a sveenstvo zbog irenja protestantizma pribliuju graanskoj klasi koja je ilirski nastrojena 6

 sa irenjem ilirske ideje jaa otpor maarske graanske klase koja, zajedno s promaarskim hrvatskim plemstvom, postaje glavni politiki i kulturni oponent. Meutim, na stranu Gaja i iliraca staje Be bojei se jaanja maarske liberalne stranke i maarskih politikih tenji openito, pa car Gaju odobrava molbu da osnuje tiskaru. Nakon toga osnivaju se itaonice u mnogim hrvatskim gradovima 1838. Ilirska itaonica u Zagrebu dodue nije prva, prije nje iste godine otvorene u Varadinu i Karlovcu, ali je najvanija ove kulturne akcija donekle su stale na kraj odnaroivanju hrvatskog plemstva i graanstva, osobito ena koje su uglavnom itale njemaku literaturu J. Drakovi, Ein Wort an Illyriens hochherzige Tchter ili Rije draesnim ilirskim kerima (Zagreb, 1838.) - potakla mnoge ene da vie koriste hrvatski jezik i knjige, tim vie to tada imaju i novine i asopis na narodnom jeziku kako bi doznali neto vie o tamonjim prilikama, preporoditelji 1839. u Bosnu alju Matiju Maurania koji e svoja iskustva iznijeti u djelu Pogled u Bosnu (Zagreb, 1842.), najboljoj prozi za ilirskog pokreta (Ravli) na saborima se nastavila borba Hrvata i Maara, ovoga puta u kontekstu sukoba Maara i Bea, pa su mnogi maarski zahtjevi blokirani. Hrvatski sabor se ohrabrio na neka nastojanja i poteze u korist ilirskih ideja i hrvatskog jezika: otvaranje hrvatskih institucija(kazalita, muzeji, gospodarska drutva), zahtjev za sjedinjenjem Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i sl. 1839. I. Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofija ili Turci kod Siska (Sisak) - 1. drama na tokavsko-jekavskom govoru u NHK - primjer javnog kulturnog angamana graanstva koje iri ilirizam zaotrava se borba izmeu iliraca i maarona u Hrvatskoj potonji kao odgovor na osnutak Ilirske itaonice osnivaju u Zagrebu 1841. Kasino koji iri maarski jezik i kulturu Maari i maaroni veu su opasnost vidjeli u ilirskom imenu i ideji nego hrvatskom jer je prvi prijetio da homogenizira sve krajeve u kojima ive Hrvati, pa ak i druge June Slavene, to bi znailo destabilizaciju juga Ugarske. Hrvatsko je ime, s druge strane, bilo tada prihvaeno uglavnom u SZ kraju, dok je u Slavoniji i Dalmaciji prevladavalo regionalno ime, te bi hrvatsko, smatrali su, tamo bilo tee prihvaeno. Maari i maaroni stoga nastupaju i protiv ilirske ideje i protiv jedinstvenog jezika i pravopisa. 1841. Horvatsko-vugerska stranka maaroni

- inili su ju dijelom roeni Maari, dijelom potomci maarskih roditelja, uglavnom pristae maarskog hegemonizma i borci za plemike privilegije. Djeluje u Hrvatskoj i Slavoniji. - zapoinju s antiilirskim djelovanjem: optuuju u Beu ilirice da su ruske marionete, da zagovaraju jezik pun ruskih, srpskih i bosanskih rijei (dakle, tokavtinu), da su veleizdajnici i separatisti itd. U tome su slo ni i maarski konzervativci (list Vilg) i liberali (list Jelenkor). - maaroni su bili ugl. jaki feudalci i o njima ovisno nie, seljako plemstvo, osobito u Turopolju (isticao se Antun Danijel Josipovi). Optuivali su ilirce za antihrvatsku politku zbog pristajanja na ilirsko ime i prihva anja zajednikog jezika sa Srbima i Bosancima, zapravo se bojei odvajanja od Ugarske jer bi to ponitilo njihove plemike beneficije. 1841. Ilirska narodna stranka - nastaje kao rekacija na maaronsku. ine ju ilirci, dakle mahom hrvatski graanski sloj. Bili su prepoznatljivi po vanjskim obiljejima: surka, crvena kapa, grb (zvijezda i polumjesec), handar ili sablja (simbol borbenosti) 1842. Matica ilirska - plod ranijih nastojanja Gaja i dr. lanova Ilirske itaonice da se osnuje ustanova koja bi tiskala knjige na hrvatskom jeziku - poinje izdavati djela starijih hrvatskih pisaca (Gunduli , Ranjina, Zlatari, Palmoti, urevi itd.); 1844. izdat e Gunduliev Osman s Mauranievom dopunom 14. i 15. pjevanja - uskoro se pretvorila u centralnu ustanovu hrvatske kulture 1842. Kolo - asopis pokreu S. Vraz, D. Rakovac i Lj. Farka Vukotinovi - 1. u kojemu se poinje pisati knjievna kritika obogatilo i oivilo knjievnu scenu dotada nenaviklu na kritike prosudbe D. Rakovac, Mali katekizam za velike ljude (1842.) - odgovor na maaronsko ocrnjivanje iliraca i preporoda; maarone naziva izdajicama, brani izbor Hrvata da se kao slubenim jezikom slue latinskim, ako ve ne mogu hrvatskim, a nipoto maarskim - ilirsko ime argumentira eljom za objedinjavanjem hrvatskih i drugih junoslav. krajeva pod jednim imenom to bi omoguilo stvaranje jedne vee i ozbiljnije knjievnosti koju sama ua Hrvatska ne moe dati

zbog razliitih povijesnih i politikih okolnosti i interesa te zbog odbijanja da se odreknu narodnog jezika i imena, ilirski pokret nije naiao na iri odjek kod drugih junoslavenskih naroda

 Slovenci ilircima se pridruuju Stanko Vraz i nekolicina kulturnih djelatnika, no veina podravala posebnost slovenskog jezika i naroda. Posebno se meu njima isticao France Preeren koji je vrsnoom svoje poezije to i opravdao. Srbi konzervativizam, osloboenje od Turaka (u dijelu Srbije pod Turcima) i maarskog utjecaja (u sjevernim dijelovima, slino ilircima) i srpska nacionalna ideja bili su primarni pa ilirizam nije prihvaen. Osim toga, za svoj su knjievni jezik smatrali crkveno-ruski, tj. jezik Srpske pravoslavne crkve. Ilirizam ne prihvaaju vodei srpski knjievnici i intelektualci: Teodor Pavlovi, Jovan Skerli, Jovan Sterija Popovi, Branko Radievi, Jovan Suboti i dr. Pobornici su bili malobrojni, npr. Petar Jovanovi, urednik Bake vile u kojoj su pisali S. Vraz i V. Babuki. Oni su prepozali zajedniki interes u borbi protiv maarske hegemonistike politike.

4. Doba zabrane ilirskog imena (1843.45.) ilirskom pokretu pristupaju i bosanski franjevci, pa je namjesnik Mehmed Vedihipaa ve 1840. optuio ilirce da spremaju pobunu. Te optube zajedno s onim maaronskim u Hrvatskoj uvjerile su Metternicha da se sprema pobuna te da je svemu krivo ilirsko ime 1843. zabrana ilirskog imena - preimenovanja Narodne novine i Danica hrvatsko-slavonskodalmatinska Narodna stranka Narodna itaonica - zabrana koritenja ilirskog grba na javnim mjestima zabrana je dovela do raskola meu ilircima i kritike Gajeva programa. Vraz mu je zamjerao to je forsirao politiku stranu koncepta, a vukovarski fratar Kajo Adi to je u svojim politikim vizijama otiao predaleko teei ujedninjenju svih Junih Slavena, tj. mislio je da se trebalo fokusirati samo na hrvatske krajeve. S Gajem se razilaze i I. Maurani i J. Drakovi. razjedinjena Hrvatska odgovarala je i Beu jer je tako lake vladao. K tome, dalmatinsko se graanstvo bojalo nasrtaja maarskog, pa su radije ostali pod Austrijom. pojaana cenzura ilirskih tekstova i zabrana njihova okupljanja pa se sastaju privatno Hrvatski sabor na zajednikom trai sljedee: uvanje municipanih prava Hrvatske; sjedinjenje s Dalmacijom, Vojnom krajinom, Likom; uzdizanje hrvatskog jezika na razinu svakodnevne i akademske upotrebe; imenovanje cenzorima pojedinaca koji znaju hrvatski; uzdizanje Akademije na razinu sveuilita 9

 1843. I. Kukuljevi Sakcinski 1. govor na hrvatskom - u Hrvatskom saboru; trai da se hrvatski uvede kao slubeni umjesto mrtvog latinskog nastavljaju se optube Maara i maarona (osobito turopoljskog plemstva) pred Austrijom na raun iliraca te ulini sukobi maarona i narodnjaka to je period socijalnih i ekonomskih pokreta u Evropi koji trae promjene apsolutistikih naina vladanja. Meutim, Habsburka monarhija preko Metternicha prua otpor bilokakvim promjenama, ukljuujui i Ugarsku;pojaava cenzuru i rad obavjetajnih slubi. Zbog toga dio iliraca odlazi u Beograd B. ulek, ta namjeravaju Iliri (Beograd, 1844.) - politika broura standardnih ilirskih zahtjeva 1844. Branislav (Beograd) - ilirski asopis, izaao u svega 14 brojeva pod geslom Ne dajmo se, ne bojmo se - stnadardni ilirski politiki i kulturni zahtjevi - pridonio uvjeravanju Bea da ilirsko ime ipak nije prijetnja 1844. Zora Dalmatinska - pokree ga i ureuje Ante Kuzmani ne prihvaa ilirsku jekavicu, inzistira na tokavskoj ikavici prema pravopisu iz 1820. nastalom spajanjem dalmatisnkog i dubrovakog - izlazi do 1849. 1845. legalizacija ilirskog imena, ali samo kao oznake zajednikog knjievnog jezika, ne i politikog koncepta ponovo Matica ilirska (do 1874.) takoer odreeno da e cenzori hrvatskih spisa biti samo Hrvati koji znaju hrvatski

5. Doba iezavanja ilirskog imena i prevlasti hrvatskog (1846. 74.) 1848. ravolucije u Beu i Parizu Franjo Josip I. (1848.1916.) 1849.51. oktroirani ustav openito: ustav donesen bez suglasnosti parlamenta, nametnuti ustav. Bansko vijee potvrdilo ga za Hrvatsku iste godine, pod pritiskom Austrije apsolutizam 1851.1860.; ministar unutarnjih poslova Alexander Bach Bachov apsolutizam 1854. njemaki jezik slubeni germanizacija 10

 1852. Neven ur. Mirko Bogovi, pokrenula ga Matica, izlazio 5 godina dvije kole: rijeka i zagrebaka 1860. reorganizacija Monarhije federalizam poetak HNP u Dalmaciji narodnjaci i autonomai 1862. Narodni list (Zadar) ur. Natko Nodilo i Mihovil Pavlinovi 2. austrijska uprava: 1813.1918. 1860. ban Josip okevi uvodi hrvatski u urede 1860. Prozor pokrenula ga Narodna stranka jer su Narodne novine otkupljene i pretvorene u reimske Oktobarska diploma, 1860. Ugarskoj i Hrvatskoj vraeni ustavi; kraj apsolutizma i oivljavanje politikog i kulturnog ivota Hrvatski dvorski dikasterij (Be, 1860.) I. Maurani 1866. JAZU 1867. Austrijsko-ugarska nagodba samostalnost dviju dr ava dvojna monarhija, Austro-Ugarska Monarhija 1867. ban Levin Rauch 1868. Hrvatsko-ugarska nagodba; Rijeka pripala Maarskoj 1869. Vijenac izdaje ga Matica hrvatska, izlazio do 1903. 1871. Rakovika buna E. Kvaternik 1873.1880. ban Ivan Maurani 1874. Sveuilite u Zagrebu

Pavao toos
Dubravica, 1806. Pokupsko, 1862.

nakon osnovne kole bio pastir, zatim bjei od kue i upisuje gimnaziju 1828. stupa u sjemenite, 1833. postaje sveenik vrei razne dunosti 1842. zamjerio se vlastima pa je premjeten iz Zagreba u Pokupsko gdje radi do smrti. Prije toga je imenovan kanonikom. govorio francuski, latinski, njemaki i maarski suraivao u Danici prije preporoda pie kajkavtinom potiui razvoj narodne svijesti i otpor Maarma, a od 1836. tokavtinom propagirajui ilirizam pisati poeo jo u 4. gimnazije; glavninu opusa ine pjesme pohvalnice i prigodnice. nije veliki pjesnik, vaniji iz politikih i kulturnih razloga Kip domovine vu poetku leta 1831. (Zagreb, 1831.) 11

- ena (Domovina, mati) luta nou pustim krajem, vidi samo grobove sinova i puste ruevine. Lamentira nad nemilim prizorima prisjeajui se da nije uvijek bilo tako. uje ju jedan od sinova koji ustaje iz groba, tjei ju poruujui joj da ode do Zagreba gdje e vidjeti velikae koji se spremaju za sabor. alegorija tadanjeg tekog stanja u Hrvatskoj i buenja nacionalne svijesti - istie domorodca Kuevia Josip Kuevi, protonotar, autor knjiice De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae (1830.) u kojoj na temelju isprava dokazuje kontinuitet i pravo Hrvatske na odreenu autonomiju - uglavnom negativan ton ali i konstatacija da se ipak maknulo s mrtve to ke: Jedno nam leto kapnulo sreno! - optuba predilirskih generacija koji su, voeni osobnim interesima, poputali maarskim zahtjevima, a to su bili zastupnici, dakle vii stalei - kajkavtina, 10-erci Poziv u kolo ilirsko (Danica, 1840.) - tokavtina; 8-erake katrene - subjekt poziva prvo June, a zatim sve i ostale Slavene u zajedniko kolo ilirizam (ukljuuje i Bugare) i njemu srodni panslavizam

Ljudevit Gaj
Krapina, 1809. Zagreb, 1872.

Na narod (Danica, 1835.) lanak - sintagma se odnosi na sve Slavene koje povezuje jedna krv nae matere Slave, to jest jedna narodnost slavenska - dvije temljene skupine, kotrige slavenskoga stabla: 1. iliro-ruska a unutar nje ilirska i ruska; 2. eho-poljska a unutar nje eska i poljska - terminom Velika Ilirija obuhvaa prostor Junih Slavena, te navodi jo i Veliku Rusku, Veliku Poljsku i Veliku esku - u Ilirsko koljeno svrstava Slovence, Hrvate, Slavonce, Dalmatince, Bonjake, Crnogorce, Srbe i Bugare

12