Professional Documents
Culture Documents
Empirijska Provjera Znanstvene Teorije
Empirijska Provjera Znanstvene Teorije
objanjavanja. Logiki ustrojen niz pretpostavki (tvrdnji) koje slue definiranju dogaaja (pojmova), opisuju veze meu njima i objanjavaju njihovo javljanje (Shaughnessy i Zechmeister 1994.).
Formalni kriteriji
Jednostavnost (znanstvena parsimonija) Logika dosljednost (konzistentnost) Obuhvatnost Preciznost predvianja Mogunost provjere Oborivost
Provjera teorije
4
(iskustvenih) injenica koje bi mogle posluiti za provjeru ili opovrgavanje teorije (naelo injenine utemeljenosti). Da bismo mogli provjeriti teoriju:
morali bi definirati jasna predvianja koja proizlaze iz teorije (preciznost predvianja) definirati proceduru kojom neupitno dovodimo u kunju teorijska predvianja (mogunost provjere) imati vjerojatna oba ishoda empirijske provjere: i potvrivanje i opovrgavanje teorijskog predvianja (oborivost)
Zavrni izvjetaj
paradigme prisutne u tom istraivakom podruju teorijskih odreenja kljunih konstrukata operacionalizacije konstrukata definiranih u teoriji ili u prethodnim empirijskim provjerama metodama empirijskog prikupljanja injenica -uvidima ili mjerenjima za koje postoje spoznaje o njihovoj valjanosti dostupnosti odreenih vrsta empirijskih injenica
Metodologija obuhvaa:
Pravila operacionalizacije empirijskog mjerenja prevoenje teorijskog konstrukta u proceduru mjerenja Pravila mjerenja koja smanjuju mogunost subjektivnog zakljuka o teoriji Proceduralne logike ili metodike postupke koji imaju status dosljednog dokaznog postupka Matematike modele kojima se mogu donositi zakljuci s upravljanjem vjerojatnou pogreke
Istraivaki problem
8
Problem je pitanje koje trai odgovor. Mora imati svoj teorijski znaaj, a njegovo rjeenje
zahtijeva uporabu znanstveno istraivakih metoda. Odlike istraivakog problema su: relevantnost (teorijski znaaj) nedovoljna istraenost ili proturjenost nalaza provjerljivost preciznost (specifinost)
Teorijski motivirani problemi testiranje teorije nova otkria i sluajni i sretni (usputni) nalazi Metodoloki motivirani problemi nedostaci ranijih istraivanja ponovljene studije novine u metodologiji ili mjernim instrumentima
Hipoteza
10
Zavrni izvjetaj
Prikupljanje podataka
to mjerimo?
Operacione definicije konstrukata koji su ukljueni u na problem. Definiranje fizikih ili pojmovnih nositelja obiljeja (entiteta) koje mjerimo.
Koga mjerimo?
Kako mjerimo?
Detaljan opis jednog ili manjeg broja entiteta (sluajeva) bez univerzalnog znaenja.
Case study Most similar cases dizajn Most dissimilar cases dizajn Cross-case comparison dizajn
Parcijalan opis odnosa manjeg broja konstrukata (najee dva) s namjerom zakljuaka univerzalnog znaenja.
Korelacijske studije Eksperimenti (klasini ili quasi-eksperimenti)
Konstrukt
14
(konstrukcija) kojom opisujemo i tumaimo realnost za empirijsku provjeru potrebno je odrediti preko kojih indikatora se konstrukt moe mjeriti i tko su nosioci indikatora
Mjerenje
15
svojstva kod nosioca svojstva. Mjerenje moe biti realizirano kroz utvrivanje koliine ili oblika pojavljivanja promatranog svojstva.
entitet nositelj svojstva svojstvo najee indikator nekog konstrukta mjerenje nain, procedura kojom utvrujemo stanje svojstva kod svakog od entiteta
Entiteti
16
Entiteti su nositelji svojstva koje mjerimo. Svojstvo predstavlja najvjerojatnije samo jedan od mnogo
atributa koje posjeduje entitet. Jedan proces mjerenja ukljuuje samo istovrsne entitete. Nepridravanje ovog pravila dovodi do nejednakih procedura utvrivanja stanja obiljeja. Primjeri entiteta u politologiji: osobe, ustanove, politike stranke, drave, novinski lanci, javne politike,
Mjereno svojstvo
17
svojstvo mora biti dostupno mjerenju svojstvo mora biti na jednaki nain utvreno kod svih entiteta ishod mjerenja ne smije ovisiti o drugim karakteristikama koje nosi entitet (valjanost) ishod mjerenja ne smije ovisiti o onome tko vri mjerenje (objektivnost)
Procedura mjerenja
18
entiteta. Procedura se sastoji od: izazivanja fenomena ako on nije stalno prisutan procedure utvrivanja stanja svojstva naina registracije stanja pripisivanja izmjerenog svojstva svakom od entiteta
Operacionalizacija
19
Detaljna razrada procedure mjerenja: obrazloenje zato se navedena mjera smatra indikatorom nekog konstrukta planiranje postupaka mjerenja utvrivanje metode mjerenja i potrebnih aparatura odreenje uvjeta mjerenja odreenje entiteta mjerenja odreenje skale mjerenja Operacionalizacija slui uspostavi jednakosti uvjeta i
Operacionalizacija
20
varijabiliteta rezultata mjerenja. variranje koliine svojstva koje mjerimo variranje uvjeta mjerenja variranje procedure mjerenja variranje mjerioca variranje entiteta Rezultat mjerenja bi trebao u to je mogue veoj mjeri biti posljedica samo prvog, uz minimalnu prisutnost ostalih izvora varijabiliteta.
utvruje istovrsnom mjernom jedinicom kakvo je i svojstvo koje mjerimo. Tj. svojstvo mjerenja je direktno dostupno. Indirektna mjerenja su mjerenja u kojima se koliina svojstva utvruje mjernom jedinicom koja nije istovrsna s mjerenim svojstvom. Prema tome svojstvo nije direktno dostupno opaanju ve se o mjeri preko manifestacija za koje smo utvrdili da su povezane sa mjerenim svojstvom.
izvedeno objektivnom aparaturom, od samog entiteta (subjektivne samoprocjene) ili od strane provoditelja procedure mjerenja (opaanje). Samoprocjene su podlone veoj fluktuaciji u proceduri, gubitku predmeta mjerenja, ali imaju bolji uvid i vie informacija koje razmatraju. Promatranje nije u potpunosti osloboeno subjektivnosti (subjektivnost provoditelja mjerenja), vie se dre procedure i bolje poznaju koncept mjerenja, ali imaju uvid u manje injenica.
Tipovi mjerenja
23
kvantitativna. Kvalitativna mjerenja odreuju stanje, pojavnost, kvalitetu u kojoj se mjereno svojstvo pojavljuje.
Proces mjerenja kao ishod ima to da svaki od entiteta ima jedan od opisnih atributa kojima smo definirali stanja svojstva koje smo mjerili.
entitet nosi.
Proces mjerenja za ishod ima brojani iskaz koliine svojstva koje smo mjerili.
Skale mjerenja
24
koliine informacija koje smo prikupili mjerenjem. Stevens (1954.) daje tipologiju skala mjerenja kojom je mogue prevladati dvojnost podjele na kvalitativna i kvalitativna mjerenja. Prema Stevens-u moemo razlikovati 4 idealna tipa skala mjerenja:
Nominalna skala
25
Nominalna skala: kvalitativna po karakteru utvruje stanje mjerenog svojstva po pojavnom obliku atributa ishod mjerenja je verbalna deskripcija u vidu jednog atributa, pridjeva svakom se entitetu pripisuje jedan atribut, pridjev Procesom mjerenja na nominalnoj skali ustvari provodimo
proces klasifikacije entiteta mjerenja u manji broj kategorija koje su opisane koritenim atributima. Mjeri nedostaje podatak o koliini svojstva. Primjeri:
boja kose crna, smea, plava, crvena marka automobila Renault, Ford, Volvo,
Ordinalna skala
26
Ordinalna skala kvantitativna po karakteru jer daje koliinu svojstva koje smo mjerili utvruje stanje mjerenog svojstva u relativnoj usporedbi s drugim entitetima ishod mjerenja je utvrivanje poloaja entiteta u promatranom skupu poredanom po zastupljenosti svojstva kod svakog od entiteta kao ishod mjerenja svakom se entitetu pripisuje oznaka poloaja u grupi poredanoj po svojstvu koje smo mjerili Procesom mjerenja na ordinalnoj skali provodimo
rangiranje, redanje po koliini svojstva koje smo mjerili. Mjeri nedostaje informacija o veliinama razlika meu entitetima. Primjeri:
Intervalna skala
27
Intervalna skala
kvantitativna po karakteru jer daje koliinu svojstva koje smo mjerili utvruje stanje mjerenog svojstva na stupnjevanoj skali koja ima utvrenu jedinicu mjerenja ishod mjerenja je utvrivanje poloaja entiteta na definiranom dijelu skale neovisno o poloaju drugih entiteta kao ishod mjerenja svakom se entitetu pripisuje mjerni rezultat
koliine svojstva koje smo mjerili. Mjeri nedostaje informacija o nultoj poziciji na skali koja opisuje nepostojanje mjerenog svojstva, tj. nula je provizorno postavljena. Primjeri:
Omjerna skala
28
Omjerna skala
kvantitativna po karakteru jer daje koliinu svojstva koje smo mjerili utvruje stanje mjerenog svojstva na stupnjevanoj skali koja ima utvrenu jedinicu mjerenja ishod mjerenja je utvrivanje poloaja entiteta na skali neovisno o poloaju drugih entiteta kao ishod mjerenja svakom se entitetu pripisuje mjerni rezultat
koliine svojstva koje smo mjerili. Mjera posjeduje informacija o nultoj poziciji na skali koja opisuje nepostojanje mjerenog svojstva. Primjeri:
Skale mjerenja
29
kategorijama nominalna skala (kategorije bez redoslijeda) poredane kategorije (koritene kategorije imaju utvren redoslijed po koliini svojstva) ordinalna skala pseudointervalne skale (koriste skalne vrijednosti bez jasnog dokaza da jedinica mjerenja u svim dijelovima skale predstavlja jednaku koliinu svojstva) intervalna skala omjerna skala
rezultatima istraivanja.
nominalna skala brojenje i usporedba broja entiteta po pojedinim kategorijama ordinalna skala usporedbe vee i manje, utvrivanje poloaja u grupi i usporedbe redoslijeda intervalna skala zbrajanje i oduzimanje, utvrivanje razlika omjerna skala mnoenje i dijeljenje, utvrivanje omjera
Statistiki modeli
31
zakljuivanja. Statistike modele primjenjujemo jer je u nomotetikim istraivanjima nemogue misaono integrirati veliki broj entiteta opisanih malim brojem deskriptora. Stoga se zakljuci donose na osnovi saimanja podataka prema statistikim modelima. Razrada statistikih postupaka respektira dostupne raunske operacije i operatore za pojedine skale. Funkcionalni ekvivalenti postupaka postoje za svaku varijantu skale.
Npr. Odreivanje sredinjeg rezultata mjerenja (implicitno i najeeg ishoda mjerenja) odreuje se raunanjem aritmetike sredine prosjeka (intervalna i omjerna skala), medijana (ordinalna skala) ili modalne vrijednosti (nominalna skala).
Politika znanost
32
s navedenim obrascem. Za taj dio politike znanosti moemo smatrati da se nalazi u razvijenoj fazi. (iz faze velikih teorijskih sustava preao je u fazu empirijske provjere i objavljivanja empirijskih lanaka). Za ovaj dio moemo neupitno tvrditi da je sukladan Popperovim kriterijima falsifikacije (opovrgavanja) i da time odgovara znanstvenim kriterijima. Po metodolokim standardima imamo jednaku situaciju kao i u drugim razvijenim znanstvenim disciplinama i nema sporenja oko znanstvenosti.
Politika znanost
33
definirani obrazac jer u osnovi nema stabilnu, niti dovoljno preciziranu teorijsku osnovicu znanstvene refleksije realnosti. Unutar tog dijela vlada prividni kaos dokaznih postupaka i metoda. Ovaj dio politike znanosti teko je razumljiv znanstvenicima iz drugih disciplina jer ne odgovara Popperovim standardima znanstvenosti.
Razlozi
34
teorijskog okvira. Razlog tomu je promjenjivost predmeta mjerenja unutar kojeg se svakodnevno raaju novi fenomeni (pojave, strategije djelovanja, ideje, pokreti, stranke, pravila demokratskog poretka) koje treba znanstveno opisati. Izgradnja teorije po striktnim Popperijanskim pravilima ne pripada u sferu znanosti, jer se Popper bavi opovrgavanjem ve definiranih teorija. Je li izgradnja znanstvene teorije (ili samo znanstvene refleksije realnosti u vidu teorije manjeg dometa ili modela) znanstveni proces?
Izgradnja znanstvene teorije jest znanstveni proces. Znanstvene teorije imaju svoj oblik i podlijeu pravilima
provjere znanstvenosti i u sadrajnom i u formalnom smislu. Znanstvenu teoriju teko je (gotovo nemogue) napraviti bez uvida u realnost. Bavi li se znanstvena metodologija nainima i strategijama izgradnje teorija? Svakako da. Ali taj dio metodologije dugo vremena nije imao ravnopravni status s metodologijom provjere znanstvenih teorija.
znanstvene metode prenesene iz prirodnih znanosti koje su fazu izgradnje teorija prole znatno ranije, pa taj dio pravila nije prepoznat kao dio znanstvene metodologije. Transfer metodologije odvijao se u drutvene discipline koje su po fazi razvoja ve prole fazu utemeljenja teorija. Drutvene znanosti su u to vrijeme ve imale ideju kako stvoriti teorije (mada ne znanstvenu). Jednom kad je transfer metodologije nainjen, kriterij znanstvenosti je postao primjena tog transferiranog dijela, a ne znanstvenost samih teorija i znanstvenost pristupa izgradnji teorije.
Prividna dualnost
37
znanstvenih teorija postala je vidljiva u posljednjih dva desetljea. Naalost i danas se te strategije stavljaju u istu kategoriju kao i empirijske metode provjera znanstvene teorije ime se izaziva konfuzija i dvojnost znanstvenog pristupa. Glavni razlog konfuzije lei u empirinosti pristupa jer i metode izgradnje teorija trebaju empirijske injenice radi znanstvenog uvida koji je nuan za izgradnju znanstvene teorije. No te metode imaju drugaiju strategiju i drugaiji analitiki okvir u konstrukciji znanstvene refleksije realnosti. Za razliku od toga metode provjere teorija imaju pristup dekonstrukcije teorijskih postavki u pokuaju obaranja.
Znanstvene metode
38
Provjera teorije
Konstrukcija objanjenja Ciljani uvidi u empirijske injenice s ciljem razjanjenja Analitiki postupci saimanja i apstrakcije
Dekonstrukcijski pristup Postupci razlaganja teorijskog objanjenja na mogue empirijske provjere Pronalaenje postupaka empirijskog mjerenja u cilju obaranja teorije Empirijski uvid koji cilja na obuhvatnost provjere