Anegdota je prozno delo u kome nema iroko razvijene radnje kao u bajkama, ali u kome se nalazi neki vaan

trenutak, neto karakteristino to je vezano za neki dogaaj, neku linost ili mesto. Anegdote, kao i bajke i basne, mogu biti narodne i umetnike (ove druge govore o slikarima, muziarima, knjievnicima, glumcima, politiarima i drugim poznatim linostima.) Nae narodne anegdote jesu !osa i ugursuz, "ro i kadija, #ljive za ubre i druge. $ narodnim anegdotama o !osi saznajemo da je to lice slabog %izikog izgleda, ali je veoma mudro i lukavo. !osa pobeuje ak i mnogo jae od sebe, pa i same dinove. $ narodnim anegdotama o "ri pria se, takoe, o &ukavoj i mudroj linosti, samo to "ra doskae agama, begovima, kadijama ' (urcima. "rini postupci isti su kao i postupci naroda. "rina mrnja prema turskim osvajaima, jeste mrnja naroda. )uk *ojevi+ je domiljan i mudrija iz ,rne -ore. . njemu takoe ima dosta anegdota. /ored ovi0 lica, u naim narodnim anegdotama nalazimo odreene grupe lica koja se ismevaju. (o su uglavnom popovi, age, spa0ije, trgovci i neke ene. /o nepisanom pravilu svekrve i tate su zle, a devojke vredne i dobre. $ narodnim anegdotama lica iz naroda su mudra, dosetljiva, snalaljiva, a razni ugnjetai i osvajai nespretni, glupi, sebini, podmukli.