UVOD Prvi zapisi o uzgoju biljaka u Ekoloki kontroliranim podrujima see iz Rimskog Carstva, a prve staklene konstrukcije za uzgoj

biljaka gradile su se u 13. Stoljeu u Italiji , nazvani I GIARDINI BOTANICI (botaniki vrtovi). U 15. Stoljeu u Koreji se koristio sustav podzemnog grijanja Ondol pri uzgoju mandarina. Moderni staklenici kakve danas znamo zahtijevaju osiguravaju biljkama rast i razvoj ukoliko su osigurani odreeni uvjeti, a to su dobra lokacija, sustav ventilacije i sustav zagrijavanja staklenika. Pri izboru lokacije vaan je odabir ravnog terena koji nije na udaru jakih vjetrova, te bez objekata u blizini koji e zasjenjivati staklenik. Ventilacija u stakleniku moe biti umjetna i prirodna. Ventilacijom se smanjuju relativna vlanost zraka i temperatura, te se kontrolira koncentracija Ugljinog dioksida u stakleniku. Prirodna ventilacija se ostvaruje otvarnjem prednjih i bonih stranica (30% povrine baze). Umjetna ventilacija se ostvaruje aksijalnim ventilatorima koji mogu izmijeniti volumen zraka u stakleniko do 30 puta u satu. Jedan od najvanijih mikroklimatskih uvjeta u stakleniku je temeratura. Ona izravno utjee na porast, prinos i kvalitetu biljaka u stakleniku. Da bi se biljkama osigurala optimalna temperatura bez oscilacija i prekida, u staklenicima se primjenjuju etiri modela grijanja. Bez grijanja: prednost niska cijena jer nema investicija, nedostatak kratak period koritenja staklenika Zatitno i djelomino grijanje: p niska ulaganja, osim za najhladnijih mjeseci, n kratak period koritenja Potpuno grijanje: p staklenik se koristi cijele godine, n visoka ulaganja.