Interferencija Svjetlosti

Svjetlost je posebna vrsta elektromagnetnih talasa. Na mjestima gdje se brijeg jednog talasa poklapa sa brijegom drugog talasa, nastaje njihovo pojaanje, odnosno konstruktivna interferencija (a). Na mjestima gdje se brijeg jednog talasa sastaje sa doljom drugog talasa nastaje njihovo ponitenje, odnosno destruktivna interferencija (b).
a)

Ako amplitude svjetlosnih talasa koji se preklapaju nisu jednake onda dolazi do djelimine destruktivne interferencije (c).

b) c)

Na svijetlim mjestima svjetlosni talasi su u fazi. Talasi su u fazi ako im je fazna razlika: = k*2 gdje je k=0,1,2,3 (cijeli pozitivan broj) Na tamnim mjestima svjetlosni talasi su u protivfazi. Talasi su u protivfazi ako im je fazna razlika: =(2k+1) gdje je k=0,1,2,3... a 2k+1 opti izraz za neparan broj.

Naizmjenina mjesta konstruktivne i destruktivne interferencije dvaju talasa zovu se interferentne pruge.
Interferentne pruge konstruktivne interferencije vidimo kao svijetle, a pruge destruktivne interferencije kao tamne.

Izvior monohromatske svetlosti

* Potpuno svijetla ili potpuno tamna mesta (pruge) se dobijaju kada su amplitude jednake.

Pri interferenciji dvaju ravnih svjetlosnih talasa koji se susreu na zaklonu se dobijaju naizmjenine svijetle i tamne pruge. (npr. talasi pali na mirnu povrinu vode)

Svaki izvor svjetlosti sadri ogroman broj atoma koji emituje svjetlost. Oni se mogu smatrati kao skup velikog broja mikroizvora koji nezavisno jedan od drugog emituju magnetne talase. Takve brze i nepravilne promjene skupa molekula nae ulo vida nije u stanju da prati. Kae se da je takva svjetlost nekoherentna a izvori koji je daju se zovu nekoherentni izvori (npr. sunce, sijalica...).

Svjetlost odreene talasne duine elektromagnetnih talasa naziva se monohromatska svjetlost,a razliitih talasnih duina polihromatska (najprecizniji nain dobijanja monohromatske svjetlosti je korienje lasera kao izvora).

Svjetlosni izvori sa takvim talasima nazivaju se koherentni izvori a talasi koje oni emituju koherentni talasi svjetlosti.

Kod bijele svjetlosti (polihromatske) dobijaju se obojene pruge jer za svaku talasnu duinu u prostoru postoji tano odreen ugao pod kojim se ponitavaju odreeni zraci iz snopova svjetlosti.
U monohromatskoj svjetlosti dobijaju se svijetle i tamne pruge naizmjenino rasporeene.

Intereferenciona slika

Frenel Augustin Jean (1788-1827)

Drugi nain za dobijanje koherentnih izvora svjetlosti potie od Frenela Augustina, francuskog fiziara.
Frenel je 1818. godine izveo ogled pomou dva radna ogledala koja zaklapaju ugao neto manji od 180 stepeni.

Mjesta maksimuma i minimuma interferencionog talasa mijenjaju se u zavisnosti od svjetlosne duine talasa. Interferenciona slika na zastoru je direktna posljedica talasne prirode svjetlosti. Pomou te slike moe se odrediti talasna duina svjetlosti mijerenjem razmaka izmeu susjednih svjetlosnih pruga. Odreivanje rastojanja meu interferencionim maksimumima: Z=Zk+1-Zk=l/d Zk=kl/d Rastojanje izmeu dve svijetle ili dve tamne pruge: x2-x1= x=(2k+1) /2 Poloaj interferencionog maksimuma zavisi od talasne duine svjetlosti.